Ustavni sud Republike Hrvatske

739

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sutkinja Ingrid Antičević Marinović, predsjednica Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Mario Jelušić, Rajko Mlinarić i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Saša Sinđelić, trenutno u Kaznionici u Lepoglavi, na sjednici održanoj 1. veljače 2024. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Utvrđuje se da je podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 1/06. i 13/17.) u aspektu prava na odgovarajuću mogućnost za pripremu obrane time što za potrebe pisanja osobne žalbe protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda Repub­like Hrvatske broj: I Kž 493/2020-4 od 18. veljače 2021. Županijski sud u Vukovaru na njegovo traženje, kao osobi kojoj je tijekom žalbenog roka bila oduzeta sloboda, nije dostavio preslike ili na drugi način omogućio uvid u spis tog suda broj: K-37/2019.

II. U ostalom dijelu ustavna tužba se odbija.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu 4. svibnja 2022. podnio je Saša Sinđelić, trenutno u Kaznionici u Lepoglavi (u daljnjem tekstu: podnositelj). Ustavna tužba podnesena je u povodu presude Vrhovnog suda broj: I Kž 493/2020-4 od 18. veljače 2021. (u daljnjem tekstu: drugostupanjska presuda) i presude broj: III Kž 7/2021-16 od 15. veljače 2022. (u daljnjem tekstu: trećestupanjska presuda) te presude Županijskog suda u Vukovaru broj: K-37/2019 od 15. lipnja 2020. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda).

2. Trećestupanjskom presudom odbijena je podnositeljeva žalba protiv drugostupanjske presude Vrhovnog suda broj: I Kž 493/2020-4 od 18. veljače 2021.

Drugostupanjskom presudom odbijena je podnositeljeva žalba protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj: K-37/2019-42 od 18. lipnja 2020.

Prvostupanjskom presudom, nakon dopuštene obnove kaznenog postupka, ostavljena je u cijelosti na snazi presuda Županijskog suda u Vukovaru broj: K-46/2010-165 od 28. travnja 2011. (potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: I Kž 778/2011-4 od 21. prosinca 2011.), kojom je podnositelj proglašen krivim za kaznena djela teškog ubojstva i teške krađe za koja je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora od dvadeset i jedne godine.

3. Za potrebe ustavnosudskog postupka Ustavni sud je na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pribavio spis Županijskog suda u Vukovaru broj: K-37/2019 i spise Vrhovnog suda broj: I Kž 493/2020 i III Kž 7/2021.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

4. U predmetnom kaznenom postupku u točki 5. pouke o pravima od 7. siječnja 2020. podnositelju kao optuženiku navedeno je:

»5. kao okrivljenik imate pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru, ili će Vam se kad to predviđa Zakon o kaznenom postupku, postaviti branitelj po službenoj dužnosti ili na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju ne možete podmiriti troškove obrane.«

Iz zapisnika s pripremnog ročišta održanog 13. veljače 2020. pred Županijskim sudom u Vukovaru je vidljivo da je podnositelj pouku o pravima primio i razumio te je suglasan da ga brani prisutna braniteljica po službenoj dužnosti, Sandra Dražić Karalić, odvjetnica u Vukovaru.

4.1. Na raspravi održanoj 18. lipnja 2020. na Županijskom sudu u Vukovaru podnositelj je ponovio suglasnost da ga brani braniteljica po službenoj dužnosti Sandra Dražić Karalić koja je prisustvovala toj raspravi. Tijekom dokaznog postupka prihvaćeni su suglasni prijedlozi stranaka za izvođenje predloženih dokaza te su uz suglasnost stranaka pročitani svi predloženi dokazi. Na pročitano nije bilo primjedbi niti daljnjih dokaznih prijedloga pa je ispitan podnositelj kao optuženik. Tijekom ispitivanja podnositelj se pozvao na probleme »sa Službama državne sigurnosti Srbije« navodeći da su mu sve namjestile i u prilog tih tvrdnji predložio je saslušanje dvoje svjedoka. Taj je prijedlog sud odbio kao nevažan i očigledno usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka. Na poseban upit predsjednika vijeća stranke su izjavile da nemaju novih dokaznih prijedloga, dokazni postupak je završen i izneseni se završni govori stranaka. U svojem završnom govoru podnositelj je naveo:

»U cijelosti ostajem kod svoje obrane, te u cijelosti prihvaćam govor moga branitelja, te posebno još želim napomenuti da nije provedeno balističko vještačenje o predmetnoj pušci, te da ista puška ne posjeduje zatvarač, izvlakač, te udarnu iglu, što jasno ukazuje da iz iste nije moglo biti pucano, a što ukazuje da istom nije bilo moguće počiniti kazneno djelo ubojstvo.«

Nakon toga su stranke na upit predsjednika vijeća navele da nemaju više ništa za izjaviti, predsjednik vijeća je zaključio raspravu a nakon vijećanja i glasovanja vijeće je donijelo a predsjednik vijeća javno izrekao i objavio prvostupanjsku presudu.

Žalbu protiv prvostupanjske presude podnositeljeva braniteljica po službenoj dužnosti podnijela je 13. srpnja 2020., a podnositelj je žalbu protiv te presude, napisanu rukom na 126 stranica, podnio 27. srpnja 2020. Drugostupanjsku presudu kojom su obje žalbe odbijene podnositelj je primio 16. ožujka 2021.

U podnesku predanom Županijskom sudu u Vukovaru 23. ožujka 2021. podnositelj je tražio razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti i produljenje roka za podnošenje žalbe kako bi mogao angažirati drugog branitelja i imati dovoljno vremena za upoznavanje s okolnostima opsežnog predmeta te da novi branitelj može pravovremeno podnijeti žalbu protiv drugostupanjske presude. U tom podnesku, po kojem sud nije postupao, podnositelj je molio da se Konzulat Republike Srbije obavijesti o kršenju njegovih prava te radi angažiranja novog branitelja.

U drugom svojem podnesku predanom Županijskom sudu u Vukovaru 24. ožujka 2021. podnositelj je tražio da mu se u žalbenom roku hitno dostave preslike: njegove žalbe »na pritvor do pravosnažnosti osude«, njegove žalbe protiv prvostupanjske presude, odgovora državnog odvjetnika na potonju žalbu te zapisnika rasprava održanih 11. ožujka, 7. svibnja i 18. lipnja 2020., »kopije video zapisa« očevida i snimak obdukcije »za koje iz spisa proizlazi da postoje«, a nikada mu nisu prikazani, dani ili »u sudnici izvedeni kao dokaz«. Ni po tom podnesku sud nije postupao, osim »interno« tako što je 25. ožujka 2021. predsjednik vijeća na samom podnesku rukom napisao uredovnu bilješku u kojoj je naveo da »svi traženi dokumenti postoje kod opt. i branitelja« te je ispod toga napisao »vidio: ... odobrava se« i potpisao tu bilješku, uz napomenu Ustavnog suda da na mjestu u tom tekstu pri citatu označenom kao »...« (ispred riječi »odobrava se«) nije moguće pouzdano razaznati koja slova pišu, ali bi, s obzirom na njihov izgled i sadržajni kontekst te bilješke, mogla biti riječ o slovima »N« i »e«, to jest riječi »Ne«.

Podnositelj je 5. travnja 2021. putem zatvorske uprave predao žalbu protiv drugostupanjske presude. U žalbi je istaknuo da ostaje kod navoda iz žalbe protiv prvostupanjske presude, da nema pristup svojem novcu kojim bi platio branitelja po vlastitom izboru te je ponovio navode o nedostavljanju preslika dijelova spisa traženih dopisom od 24. ožujka 2021. (u žalbi navodi da je riječ o dopisu od 21. ožujka 2021.; Ustavni sud primjećuje da je riječ o 21. ožujku 2021. kao danu pisanja dopisa kojeg je podnositelj predao 24. ožujka 2021.). Tu žalbu je Županijski sud u Vukovaru odbacio kao nepravodobnu rješenjem od 19. travnja 2021. Istoga dana sud je primio podnositeljevu zamolbu kojom je molio da mu se odmah odredi drugi branitelj po službenoj dužnosti i podnio je žalbu protiv rješenja o odbačaju njegove žalbe protiv drugostupanjske presude, koju je predao zatvorskoj upravi 4. svibnja 2021.

4.2. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske je uz popratni dopis od 9. lipnja 2021. vratio spis Županijskom sudu u Vukovaru. U popratnom dopisu je navedeno:

»U privitku dopisa vraćamo vam predmet poslovnog broja K-37/2019. (...)

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Vukovaru od 19. travnja 2021. broj K- 37/2019. odbačena je žalba optuženog Saše Sinđelića kao nepravodobna.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osobno optuženik, a u žalbi detaljno navodi razloge zbog kojih je žalbu na drugostupanjsku presudu od 18. veljače 2021. broj I-Kž-493/2020. podnio nakon proteka zakonskog roka od 15 dana.

Iz sadržaja žalbe proizlazi da je optuženik tijekom žalbenog postupka, a nakon donošenja drugostupanjske presude ‘bez ikakve pomoći branitelja’ te obrazlaže razloge zbog kojih je tražio ‘otkazivanje braniteljice’ zbog čega je propustio rok za podnošenje žalbe na drugostupanjsku presudu.

Iz stanja spisa proizlazi da je drugostupanjska presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (...) optuženiku dostavljena 16. ožujka 2021 dostavnica (list 1105 spisa), braniteljici optuženika, odvjetnici Sandri Dražić Karalić 12. ožujka 2021. i ŽDO-u u Vukovaru 11. ožujka 2021. Braniteljica po službenoj dužnosti Sandra Dražić Karalić u zakonskom roku nije podnijela žalbu protiv drugostupanjske presude.

Iz podneska optuženika od 17. ožujka 2021. (list 1114 spisa) proizlazi da je u zakonskom roku za podnošenje žalbe na drugostupanjsku presudu podnio zahtjev za izuzeće braniteljice po službenoj dužnosti i produljenje roka za žalbu te omogućavanje uvida u spis radi pisanja žalbe. Optuženiku na taj podnesak nije odgovoreno iako je bio lišen slobode i upućen na izdržavanje kazne zatvora po tada nepravomoćnoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

Dakle, kako iz stanja spisa proizlazi da predsjednik vijeća nije odlučio o pravodobno podnijetim zahtjevima optuženika za izuzeće braniteljice, te eventualno postavljanju novog branitelja po službenoj dužnosti, navedene nepravilnosti onemogućavaju meritorno preispitivanje pravodobnosti podnijete žalbe na drugostupanjsku presudu, slijedom čega je spis potrebno vratiti prvostupanjskom sudu radi otklanjanja navedenih nepravilnosti.

Kako je optuženik presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 18. veljače 2021. broj I Kž-493/2020. osuđen na kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 21 (dvadesetjedne) godine, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je izrečena takva kazna, sukladno članku 490. stavak 1. točka 1. Zakona o kaznenom postupku (‘Narodne novine’ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) protiv te presude dopuštena je žalba trećestupanjskom sudu, a optuženik mora imati branitelja na temelju članka 65. stavak 1 točka 2. ZKP/08. s obzirom da izricanjem drugostupanjske presude postupak nije pravomoćno dovršen.

Slijedom svega iznijetog, predsjednik vijeća treba odlučiti o zahtjevu optuženika za promjenom branitelja po službenoj dužnosti (zamolba od 17. ožujka 2021., list 1114 spisa), te zatim postavljenom branitelju po službenoj dužnosti odrediti primjereni rok za pripremu obrane i podnošenje žalbe protiv drugostupanjske presude, te nakon proteka tog roka spis ponovno sa novim izvješćem dostaviti nadležnom sudu.«

4.3. Rješenjem predsjednika vijeća Županijskog suda u Vukovaru od 15. lipnja 2021. podnositeljeva braniteljica po službenoj dužnosti razriješena je dužnosti, a rješenjem predsjednika suda od 9. srpnja 2021. postavljen je novi branitelj po službenoj dužnosti Boris Hlatki, odvjetnik u Vukovaru, uz sljedeće obrazloženje:

»Dana 08. srpnja 2021. predsjednik vijeća ... predložio je da se u kaznenom predmetu K-37/2019 protiv osuđenika Saše Sinđelića, zbog kaznenog djela iz članka 91. točka 4. i dr. Kaznenog zakona, postavi branitelj po službenoj dužnosti osuđenom Saši Sinđeliću jer je branitelj po službenoj dužnosti Sandra Dražić Karalić, odvjetnica iz Vukovara razriješena dužnosti, a osuđenik novog branitelja nije sam izabrao.

Naime, prema članku 66. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku u slučajevima kada je obrana obavezna, a okrivljenik nema branitelja ili je ostao bez branitelja, postavit će mu se branitelj po službenoj dužnosti.

Cijeneći navedeno odlučeno je kao u izreci.«

Podnositeljev branitelj po službenoj dužnosti je 23. srpnja 2021. podnio žalbu protiv drugostupanjske presude.

4.4. Rješenjem Visokog kaznenog suda od 22. rujna 2021. je prihvaćena podnositeljeva žalba i preinačeno pobijano rješenje Županijskog suda u Vukovaru od 19. travnja 2021. na način da se žalba smatra pravodobnom, uz sljedeće obrazloženje:

»5. Iz sadržaja žalbe optuženika podnesene protiv uvodno označenog pobijanog rješenja (list 1191 spisa) proizlazi da se optuženik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08., jer tvrdi da je prvostupanjski sud povrijedio njegovo pravo obrane budući da nije odlučio o podnesenim zahtjevima optuženika za izuzeće braniteljice po službenoj dužnosti Sandre Dražić Karalić, koji je podnesen u zakonskom roku za podnošenje žalbe na drugostupanjsku presudu, kao i o zahtjevu za produljenjem roka za žalbu i omogućavanjem uvida u spis predmeta radi pisanja osobne žalbe.

6. Zbog toga je ovaj drugostupanjski sud, prije odlučivanja o podnijetoj žalbi, remisorno vratio spis prvostupanjskom sudu radi donošenja odluke o pravodobno podnijetim zahtjevima optuženika za izuzeće braniteljice, te eventualno o postavljanju novog branitelja po službenoj dužnosti, a sve zbog zaštite prava optuženika kako bi bilo omogućeno podnošenje žalbe po kvalificiranom branitelju.

7. Iz podataka u spisu proizlazi da je prvostupanjski sud naknadno otklonio uočene nepravilnosti te rješenjem od 15. lipnja 2021. broj K-37/2019. ... razriješio braniteljicu po službenoj dužnosti Sandru Dražić Karalić, a rješenjem Predsjednika Županijskog suda u Vukovaru od 9. srpnja 2021. ... optuženiku je postavljen novi branitelj po službenoj dužnosti u osobi Borisa Hlatkog, odvjetnika u Vukovaru, koji je podnio žalbu protiv drugostupanjske presude ... Od datuma kada je optuženiku postavljeni novi branitelj po službenoj dužnosti i dostave pobijane presude tom branitelju počeo je teći novi rok u kojem optuženik može podnijeti žalbu protiv presude, pa je novi branitelj po službenoj dužnosti i učinio i u tom roku podnio žalbu.

8. Kako se žalba novopostavljenog branitelja po službenoj dužnosti i osobno podnijeta žalba optuženika sadržajem i po označenim žalbenim osnovama međusobno podudaraju te osobna žalba optuženika predstavlja dodatno obrazloženje kojim je dopunjena pravodobno podnijeta žalba branitelja po službenoj dužnosti, to je trebalo i ranije podnesenu osobnu žalbu optuženika smatrati pravodobnom.«

4.5. U podnesku od 30. studenoga 2021., kojeg je podnositelj poslao sucu koji je potpisao obavijest o sjednici trećestupanjskog vijeća, naveo je da novog branitelja po službenoj dužnosti uopće ne poznaje, nikada ga nije vidio niti s njim komunicirao na bilo koji način i nije mu potpisao punomoć. Naveo je da ne priznaje nikakve radnje tog (na silu postavljenog) branitelja po službenoj dužnosti te da zbog navedenog nisu ispunjene pretpostavke za održavanje sjednice trećestupanjskog vijeća. U tom podnesku je naveo da traži da mu se kao braniteljica »postavi« odvjetnica Ljiljana Bilbija, jedina odvjetnica kojoj je, početkom godine, potpisao punomoć za zastupanje u predmetnom slučaju. Također je naveo da još nije omogućen »traženi uvid u sav sadržaj predmeta«, da nije odgovoreno na zatraženo produljenje žalbenog roka te moli da se odvjetnici Ljiljani Bilbija omogući uvid u spis i pozove je se na sjednicu trećestupanjskog vijeća.

4.6. U uredovnoj bilješci od 18. siječnja 2022. sutkinje izvjestiteljice trećestupanjskog vijeća Vrhovnog suda je navedeno:

»U telefonskom razgovoru sa odvjetnicom Ljiljanom Bilbija dobiven je podatak da joj opt. Saša Sinđelić nije izdao punomoć za zastupanje u kaznenom predmetu koji se protiv njega vodi zbog kaznenih djela iz čl.91 toč.4 KZ/97 i dr. pa mu slijedom toga nije braniteljica u ovom kaznenom predmetu.

Odvjetnica je obaviještena da ukoliko u međuvremenu dobije punomoć za zastupanje da će joj biti omogućen uvid u spis, koji se nalazi na VSRH.«

4.7. U zapisniku javne sjednice trećestupanjskog vijeća održane 18. siječnja 2022. je navedeno:

»Prisutni od stranaka:

Optuženi Saša Sinđelić, koji se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi, a njegova prisutnost sjednici je osigurana putem konferencijskog video-uređaja

Predsjednik vijeća u 8,30 sati otvara zasjedanje, objavljuje predmet sjednice i sastav vijeća na koji optuženi Saša Sinđelić ne stavlja prigovor.

Utvrđuje se da je u skladu s člankom 475. stavkom 8. Zakona o kaznenom postupku (...) nazočnost optuženog Saše Sinđelića koji se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi osigurana putem konferencijskog uređaja za Microsoft Lyne Polycom CX5100, kojim rukuje stručna osoba ... informatički referent zaposlen na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Nije pristupio ni zamjenik Glavne državne odvjetnice Republike Hrvatske iako je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten.

Predsjednik vijeća utvrđuje da sjednici vijeća nije pristupio ni uredno pozvani branitelj optuženog Saše Sinđelića, odvjetnik Boris Hlatki koji je pisanim putem obavijestio ovaj sud da neće pristupiti sjednici zbog zdravstvenih razloga – zaraženosti COVID-19 te je ujedno zamolio da se ova sjednica vijeća odgodi.

Optuženi Saša Sinđelić uz dopuštenje predsjednika vijeća navodi da ne uvažava odvjetnika Borisa Hlatkog kao svog branitelja te navodi da on nema branitelja te da on hoće za svoju braniteljicu odvjetnicu Ljiljanu Bilbiju.

Predsjednik vijeća potom priopćava optuženom Saši Sinđeliću da je ovdje riječ o predmetu u kojemu je obrana obvezna, a odvjetnik Boris Hlatki je rješenjem suda njemu postavljen za branitelja po službenoj dužnosti, dok punomoći za odvjetnicu Ljiljanu Bilbiju nema u spisu predmeta.

Sud donosi

rješenje

Zbog spriječenosti zdravstvenim razlozima branitelja optuženika, odvjetnika Borisa Hlatkog da sudjeluje ovoj sjednici današnja sjednica vijeća se odgađa, a sljedeća će biti zakazana pisanim putem, o čemu će stranke biti obaviještene pisanim putem.«

4.8. U zapisniku javne sjednice trećestupanjskog vijeća održane 15. veljače 2022. je navedeno:

»Prisutni od stranaka:

Optuženi Saša Sinđelić, koji se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi, a njegova prisutnost sjednici je osigurana putem konferencijskog video uređaja

Branitelj optuženika: odvjetnik Boris Hlatki

Predsjednik vijeća u 11,30 sati otvara zasjedanje, objavljuje predmet sjednice i sastav vijeća na koji optuženi Saša Sinđelić i branitelj optuženika, odvjetnik Boris Hlatki, ne stavljaju prigovor.

Utvrđuje se da je u skladu s člankom 475. stavkom 8. Zakona o kaznenom postupku (...) nazočnost optuženog Saše Sinđelića koji se nalazi u Kaznionici u Lepoglavi osigurana putem konferencijskog uređaja za Microsoft Lyne Polycom CX5100, kojim rukuje stručna osoba ... viši informatički savjetnik zaposlen na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Nije pristupio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske iako je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten pa se utvrđuje da prema članku 475. stavku 4. ZKP/08. nema zapreke da se sjednica vijeća održi u njegovoj odsutnosti.

Sjednica vijeća, u skladu s odredbom članka 475. stavka 3. ZKP/08., počinje izlaganjem žalbe optuženog Saše Sinđelića podnesene po branitelju, odvjetniku Borisu Hlatkom koju izlaže branitelj optuženika, odvjetnik Boris Hlatki.

Predsjednik vijeća zatim poziva optuženog Sašu Sinđelića da izloži žalbu koju je osobno podnio protiv drugostupanjske presude.

Optuženi Saša Sinđelić izlaže žalbu koju je osobno podnio protiv drugostupanjske presude.

S obzirom na to da na sjednicu vijeća nije pristupio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, sutkinja izvjestiteljica ... izlaže najvažnije dijelove odgovora državnog odvjetnika na žalbu koju je optuženik podnio osobno i na žalbu koju je optuženik podnio po branitelju, odvjetniku Borisu Hlatkom.

Nakon što je branitelju optuženika, odvjetniku Borisu Hlatkom predočen sadržaj odgovora državnog odvjetnika na žalbu optuženika, branitelj optuženika navodi da ostaje kod navoda istaknutih u žalbi te nema ništa za dodati.

Optuženik pozvan da se očituje, navodi da nije kriv za djelo za koje je optužen te ostaje kod navoda istaknutih u osobnoj žalbi.

Na poseban upit predsjednika vijeća optuženi Saša Sinđelić i branitelj optuženika, odvjetnik Boris Hlatki izjavljuju da nemaju što dodati u odnosu na odgovore da nemaju primjedbi na tijek sjednice i sadržaj zapisnika o sjednici.

Predsjednik vijeća u 11,49 sati objavljuje da je sjednica vijeća u dijelu u kojem stranke mogu biti nazočne završena i da će odluka koju će vijeće donijeti u nastavku sjednice biti priopćena zainteresiranim osobama dostavom ovjerenog prijepisa preko prvostupanjskog suda.«

4.9. Trećestupanjska presuda je podnositelju dostavljena 4. travnja 2022. Podnositelj je 20. travnja 2022. opunomoćio Ljiljanu Bilbija, odvjetnicu u Zagrebu, za uvid u predmetni kazneni spis i izradu potrebne preslike. Odvjetnica je Županijskom sudu u Vukovaru 26. travnja 2022. dostavila punomoć i u popratnom dopisu zamolila da se na temelju te punomoći:

»(...) izvrši fotokopiranje svih:

– presuda donesenih tijekom postupka i to presuda Županijskog suda u Vukovaru i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske

– kao i svih žalbi podnesenih od strane branitelja okrivljenika, samog okrivljenika Saše Sinđelić, te ŽDO-a«.

Po zahtjevu izabranog branitelja za preslikavanje pismena, 28. travnja 2022. je preslikano 287 stranica spisa a »podnositelj zahtjeva-odvjetnik« je potpisom potvrdio primitak preslika.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

5. U ustavnoj tužbi podnositelji ističe povrede članaka 3., 12., 14., 22., 25., 26., 28., 29., 31., 35., 36., 37., 40., 46., 115. 116. i 117. Ustava te članka 6. u vezi s člankom 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

5.1. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da mu je drugostupanjska presuda dostavljena 16. ožujka 2021. a sljedećeg dana je predao sudu zamolbu za razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti kako bi mogao izabrati branitelja od osobnog povjerenja. Stoga je »zbog nedostatka obavezne pravne pomoći te zbog nemogućnosti uvida u spise predmeta« tražio produljenje roka za žalbu na 30 dana da bi mogao opunomoćiti svojeg branitelja koji bi imao na raspolaganju razumno vrijeme za uvid u spis te pisanje žalbe. Pri tome ističe da »spise predmeta« nije »nikada video niti su razmatrani« usprkos zahtjeva da mu se to omogući odnosno da je neuspješno dostavljanje preslika spisa predmeta. Navodi da je navedene zahtjeve sudu ponovio 21. ožujka 2022., ali sud nije odgovorio jer je »čekao istek prava na žalbu od 15 dana da osudu bez žalbe proglasi za pravomoćnu». Nakon toga je 1. travnja 2021. određen njegov premještaj iz Zatvora u Osijeku u Zatvor u Zagrebu, gdje je »već skoro godinu dana izolovan u samici bez rešenja zašto«. Zbog svega navedenog i skorog isteka roka za žalbu istog dana napisao je upravi Zatvora u Zagrebu zamolbu da, zbog neočitovanja Županijskog suda u Vukovaru, provjeri: je li je rok za žalbu produljen, što se dešava sa zahtjevom za uvid u spis predmeta te postavljanjem vlastitog branitelja. Navodi da na navedeno nije dobio odgovor. Zbog svega navedenog zadnji dan roka za žalbu napisao je »praznu žalbu«, koju je napisao samo zato da »više instance tako upozori na nezakonitosti u postupanju«. Nakon toga je 15. travnja 2021. poslao zamolbu predsjedniku Županijskog suda u Vukovaru da se očituje na ranije zamolbe na koje nije odgovoreno, ali niti tada do očitovanja nije došlo. Sve to vrijeme ostavljena mu je »fiktivna« braniteljica po službenoj dužnosti, a nije primio očitovanje na zahtjeve da se postavi drugi branitelj. Ističe da je cijelo vrijeme bio u istoj samici, da je sva njegova »komunikacija poštom sabotirana« i da pola njegovih »poslatih dopisa nikada nije stiglo na adrese«. Braniteljica po službenoj dužnosti razriješena je dužnosti rješenjem koje mu je uručeno 7. srpnja 2021., ali u njemu nije obrazloženo je li umjesto nje postavljena odvjetnica koju je tražio niti može li je sam »postaviti«, a i nije mu rečeno je li »ostvario druga ranije tražena prava«. Nakon toga je 15. srpnja 2021. primio rješenje o postavljanju »na silu« novog branitelja po službenoj dužnosti, bez obrazloženja razloga za donošenje takvog rješenja. Protiv tog rješenja podnio je 23. srpnja 2021. žalbu inzistirajući da mu se postavi braniteljica po njegovom izboru. Podnositelj nadalje navodi da je tek iz rješenja Visokog kaznenog suda broj: I Kž-246/2021-4 od 22. rujna 2021., koje mu je uručeno 15. studenoga 2021., saznao da je došlo do intervencije da se ispune svi njegovi zahtjevi iz zamolbe te da mu je Županijski sud u Vukovaru morao omogućiti »novi rok žalbe od 30 dana, uvid u spise predmeta« i postavljanje njegovog »advokata koji ima novi rok za žalbu te da se tek nakon toga predmet može dostaviti trećestupanjskom sudu na odluku«. U tom pogledu zaključuje da je Županijski sud u Vukovaru čekao istek roka za žalbu, postavio mu novog ilegalnog fiktivnog branitelja, kojeg on sam nije opunomoćio, kojeg ne zna i koji nije razgovarao s njim te koji je napisao fiktivnu žalbu u kojoj nije ukazivao na ključne stvari.

Podnositelj također navodi da je, nakon što je primio obavijest o zakazanoj sjednici trećestupanjskog vijeća Vrhovnog suda, 30. studenoga 2021. poslao dopis sucu koji je potpisao tu obavijest, navodeći da skoro godinu dana nema svojeg »opunomoćenog advokata« odnosno da mu »sud u Vukovaru ne dozvoljava postavljanje«, da mu još nije omogućen uvid u spis i da ne postoji valjana žalba koja bi se razmatrala jer bez odvjetnika i uvida u spis nije mogao sam pisati žalbu pa je napisana žalba zapravo »prazna«. Navodi da je na to da nema odvjetnika i da imenovanog branitelja ne poznaje ponovno upozorio (taj put usmeno) sud na sjednici trećestupanjskog vijeća od 18. siječnja 2022., koja je odgođena uslijed nedolaska »zbog korone« podnositeljevog branitelja po službenoj dužnosti. Na sjednici tog vijeća koja je održana 15. veljače 2022. na pitanje suca ima li što za dodati, odgovorio je da je »na sve upozorio ranije i da rade kako hoće«. Ističe da se na toj sjednici vijeća pojavio »taj neki« odvjetnik Boris Hlatki, koji je govorio kao da je njegov branitelj.

5.2. Podnositelj prigovara da su svi suci članovi trećestupanjskog vijeća o istom predmetu već odlučivali »za žalbe kroz prvi i drugi stepen suđenja, a oko svega« pa nisu mogli biti članovi trećestupanjskog vijeća.

5.3. Podnositelj zaključno predlaže ukidanje predmetnih presuda te u točki 6. prijedloga odluke Ustavnog suda navodi, među ostalim, da mu je potrebno omogućiti postavljanje branitelja kojega će »sam izabrati, platiti i opunomoćiti da ga pravno zastupa«.

5.4. U nepravodobnoj dopuni ustavne tužbe podnesenoj 18. svibnja 2022. (izvan roka od 30 dana od primitka osporenog akta) podnositelj je dostavio daljnju dokumentaciju povrh one dostavljene uz ustavnu tužbu te je, u dijelu u kojem je (djelomice) dodatno obrazložio već postojeće prigovore iz pravovremene ustavne tužbe naveo da »veće u trećem stupnju nije moglo biti u tom sastavu jer su isti članovi veća već odlučivali u većima na žalbe u prvom stupnju te u drugom stupnju kroz ceo proces sudjenja te su čak i članovi veća u prvom stupnju pre toga odlučivali u svemu za istragu i optužnicu te je predsednik veća sudjenja u odsustvu u prvom stupnju sada u obnovi procesa sudjenja bio predsednik suda u Vukovaru i odlučivao te uticao na sastave veća i odluke u obnovi a čime je sveukupno došlo do sukoba interesa u svim odlukama sudova kroz sva tri stupnja«.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Polazeći od prigovora podnositelja te okolnosti razmatranog slučaja, Ustavni sud je ustavnim tužbama podnositelja smatrao potrebnim pristupiti sa stajališta eventualne povrede prava zajamčenih Ustavom odnosno Konvencijom navedenim u točkama 5.1. i 5.2. obrazloženja ove odluke.

6.1. Mjerodavne odredbe Ustava glase:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da (...) nepristrani sud sud pravično (...) odluči (...) o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

(...)

– da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane,

(...)

– da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava da plati branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja pod uvjetom propisanim zakonom,

(...)«

6.2. Mjerodavne odredbe Konvencije glase:

»Članak 6.

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

1. (...) u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da (...) nepristrani sud pravično (...) ispita njegov slučaj. (...)

(...)

3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

(...)

b) da ima odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu svoje obrane;

c) da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru, a ako nema dovoljno sredstava platiti branitelja, ima pravo na besplatnog branitelja, kad to nalažu interesi pravde;

(...)«

A. Pravo na nepristrani sud

a) Načelna stajališta

7. Ustavni sud ponavlja da članak 29. stavak 1. Ustava, kao i članak 6. stavak 1. Konvencije zahtijeva da sud bude nepristran. Nepristranost označava odsutnost predrasuda ili pristranosti (usporedi s predmetom Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Dragojević protiv Hrvatske, br. 68955/11, § 111., presuda od 15. siječnja 2015.). U odnosu na pitanje nepristranosti suca ili suda primjenjuje se subjektivan i objektivan test. Kod subjektivnog testa mora se uzeti u obzir osobno uvjerenje i ponašanje konkretnog suca, tj. je li sudac imao neke osobne predrasude ili pristranosti u tom predmetu, a kod objektivnog testa utvrđuje se je li sâm sud, uzimajući u obzir između ostalih aspekata i njegov sastav, nudio dovoljna jamstava kako bi se isključila svaka opravdana sumnja u pogledu nepristranosti suda (usporedi s predmetima ESLJP-a Kyprianou protiv Cipra [Vv], br. 73797/01, § 118., presuda od 15. prosinca 2005., ECHR 2005 XIII; Morice protiv Francuske [Vv], br. 29369/10, § 73., presuda od 23. travnja 2015., ECHR 2015; Wettstein protiv Švicarske, br. 33958/96, § 42., presuda od 21. prosinca 2000., ECHR 2000-XII; i Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, br. 24810/06, § 78., presuda od 22. prosinca 2009.; te s odlukama Ustavnog suda broj: U-III-2624/2019 od 18. srpnja 2019. i broj: U-III-3622/2020 od 21. kolovoza 2020., obje na www.usud.hr). Što se tiče subjektivnoga testa, osobna nepristranost suca mora se pretpostaviti dok se ne dokaže suprotno (vidi predmete ESLJP-a Wettstein protiv Švicarske, navedeno, § 43.; i Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, navedeno, § 79.).

7.1. Što se tiče objektivnoga testa, potrebno je utvrditi postoje li dokazive činjenice koje mogu pobuditi sumnju u nepristranost suca koji odlučuje u predmetu. U tom smislu bitan je i dojam koji ostavlja ponašanje suca (vidi predmet ESLJP-a Kyprianou protiv Cipra, navedeno). Ono što je ovdje u pitanju je povjerenje koje sudovi u demokratskom društvu moraju odavati u javnosti. Stoga se svaki sudac u odnosu na kojeg postoji opravdani razlog za strah od nedostatka nepristranosti mora izuzeti od postupanja (usporedi s predmetima ESLJP-a Castillo Algar protiv Španjolske, br. 28194/95, § 45., presuda od 28. listopada 1998., Izvješća o presudama i odlukama 1998-VIII; Micallef protiv Malte [Vv], br. 17056/06, § 98., presuda od 15. listopada 2009., ECHR 2009; i Dragojević protiv Hrvatske, navedeno, § 113.).

7.2. Ne može se smatrati da to što je kazneni sudac donosio druge odluke u predmetu, a ne presude, samo po sebi opravdava strah da nije nepristran nego samo posebne okolnosti mogu opravdati bojazan u pristranost suca (usporedi s predmetima ESLJP-a Hauschildt protiv Danske, br. 10486/83, § 51., presuda od 24. svibnja 1989., Serija A br. 154; Sainte-Marie protiv Francuske, br. 12981/87, § 32., presuda od 16. prosinca 1992.; i Romenskiy protiv Rusije, br. 22875/02, § 27., presuda od 13. lipnja 2013.). Uvijek je odlučan opseg i narav konkretne odluke o kojoj je riječ (usporedi s predmetom ESLJP-a Fey protiv Austrije, br. 14396/88, § 30., presuda od 24. veljače 1993., Serija A br. 255-A).

7.3. Kada se odlučuje o tome je li sud pristran, bojazan samog podnositelja u pristranost suca je važna, ali ne i odlučna. Odlučno je može li se ta bojazan smatrati objektivno opravdanom (usporedi s predmetima ESLJP-a Micallef protiv Malte, navedeno, § 96.; Wettstein protiv Švicarske, navedeno, § 44.; i Parlov-Tkalčić protiv Hrvatske, navedeno, § 80.; te s odlukom Ustavnog suda broj: U-III-3622/2020, navedeno).

b) Primjena načelnih stajališta na ovaj predmet

8. Podnositelj u ustavnoj tužbi prigovara da su svi suci članovi trećestupanjskog vijeća o istom predmetu već odlučivali »za žalbe kroz prvi i drugi stepen suđenja, a oko svega« pa nisu mogli biti članovi trećestupanjskog vijeća.

Vezano uz navedeno, Ustavni sud najprije ističe da su sve tri osporene presude donijeli različiti suci. Štoviše, podnositelj je na sjednicama trećestupanjskog vijeća održanima 18. siječnja i 15. veljače 2022. naveo da nema prigovor na sastav trećestupanjskog vijeća. Što se pak tiče podnositeljevog navoda u pogledu drugih odluka tijekom predmetnog kaznenog postupka, Ustavni sud ističe da podnositelj uopće nije naveo narav i opseg nijedne od tih odluka i njihov utjecaj na nepristranost nijednog od (trećestupanjskih) sudaca koji su sudjelovali u predmetnom kaznenom postupku (vidi točke 4.2. i 4.4. obrazloženja ove odluke), a Ustavni sud nije ovlašten nadomjestiti izostalu podnositeljevu argumentaciju u tom pogledu. Ustavni sud posebno napominje da podnositelj u pravovremenoj ustavnoj tužbi nije ni osporavao pristranost drugih sudaca osim trećestupanjskih sudaca pa bi nepravovremena dopuna ustavne tužbe u pogledu sudaca koji nisu trećestupanjski ionako bila nedopuštena, čak i kad bi eventualno bila osnovana.

Ustavni sud stoga ocjenjuje da podnositeljevo pravo na nepristrani sud nije bilo povrijeđeno.

B. Pravo na branitelja po vlastitom izboru i na učinkovitu pomoć branitelja po službenoj dužnosti

a) Načelna stajališta

9. Osoba optužena za kazneno djelo koja se ne želi braniti sama mora imati mogućnost pravne pomoći prema vlastitom izboru od početnih faza postupka. To proizlazi iz same formulacije članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije, koji jamči da svatko optužen za kazneno djelo ima, među ostalim, pravo »da se brani sam ili uz branitelja po vlastitom izboru«, koje je općenito priznato u međunarodnim normama o ljudskim pravima kao mehanizam za osiguravanje učinkovite obrane optuženika (vidi predmete ESLJP-a Dvorski protiv Hrvatske [Vv], br. 25703/11, § 78., presuda od 20. listopada 2015.; Martin protiv Estonije, br. 35985/09, §§ 90. – 93., presuda od 30. svibnja 2013.).

Osim toga, pravo svakoga optuženog za kazneno djelo da ga učinkovito brani odvjetnik, iako nije apsolutno, jedno je od temeljnih značajki pravičnog suđenja (vidi odluke Ustavnog suda broj: U-III-4969/2016 od 19. ožujka 2020. i broj: U-III-1888/2018 od 19. ožujka 2020., www.usud.hr; te predmete ESLJP-a Simeonovi protiv Bugarske [Vv], br. 21980/04, § 112., presuda od 12. svibnja 2017.; Dvorski protiv Hrvatske [Vv], navedeno, § 76.; Salduz protiv Turske [Vv], br. 36391/02, § 51., presuda od 27. studenoga 2008.; te Mađer protiv Hrvatske, br. 56185/07, § 160., presuda od 21. lipnja 2011.).

9.1. Branitelj je procesni pomoćnik okrivljenika koji svojim pravnim znanjem i procesnom vještinom pomaže okrivljeniku u pronalaženju i utvrđivanju činjenica u njegovu korist, primjeni propisa koji su za okrivljenika najpovoljniji te korištenju procesnih prava. Pomaganjem okrivljeniku branitelj uklanja nedostatke stvarnih mogućnosti obrane u usporedbi s državnim odvjetnikom kao ovlaštenim tužiteljem, ostvarujući tako postulat »jednakosti oružja« i druge elemente načela »pravičnog suđenja« iz članka 29. stavaka 1. i 2. Ustava i članka 6. stavaka 1. i 3. Konvencije (vidi odluku Ustavnog suda broj: U-III-2173/2020 od 24. lipnja 2020., »Narodne novine« broj 92/20.).

9.2. Okrivljeni u kaznenom postupku ima pravo na branitelja po službenoj dužnosti ako sam nema dovoljno sredstava kako bi platio zastupanje po odvjetniku i ako to zahtijevaju interesi pravde (vidi predmet ESLJP-a Prežec protiv Hrvatske, br. 48185/07, § 29., presuda od 15. listopada 2009.). Pri tome, imenovanje branitelja po službenoj dužnosti nije kraj obveza države u pogledu prava okrivljenog na branitelja nego je također nužno da nadležna tijela osiguraju učinkovitost te obrane, ako im se okrivljeni prituži na kvalitetu obrane po postavljenom branitelju (usporedi s predmetima ESLJP-a Artico protiv Italije, br. 6694/74, § 33., presuda od 13. svibnja 1980.; Imbrioscia protiv Švicarske, br. 13972/88, § 38., presuda od 24. studenoga 1993.; i Rutkowksi protiv Poljske, br. 45995/99, odluka od 19. listopada 2000.). Preciznije rečeno, zbog neovisnosti odvjetničke struke, ponašanje obrane u osnovi je stvar okrivljenika i njegova zastupnika te su se države u takvim slučajevima dužne umiješati samo ako je očito da odvjetnik ne zastupa klijenta na učinkovit način ili ako im je u dovoljnoj mjeri skrenuta pozornost na to, a isto vrijedi i kada je riječ o branitelju kojega je izabrao sam optuženik (vidi Imbrioscia protiv Švicarske, navedeno, § 41.). Država može biti odgovorna kad odvjetnik jednostavno ne postupa u korist optuženika (Artico protiv Italije, navedeno, §§ 33. i 36.) ili kad ne ispuni ključnu postupovnu pretpostavku, a taj se propust ne može smatrati samo loše odabranom linijom obrane ili pukim nekvalitetnim iznošenjem argumenata (vidi predmet ESLJP-a Czekalla protiv Portugala, br. 38830/97, §§ 65. i 71., presuda od 10. listopada 2002., ECHR 2002-VIII).

9.3. Vezano uz prethodno navedeno, Ustavni sud naglašava da članak 29. Ustava (kao ni članak 6. Konvencije) ne sprječava osobu da se vlastitom slobodnom voljom, bilo izričito ili prešutno, odrekne zajamčenih prava poštenog suđenja. Takvo odricanje mora biti utvrđeno na nedvosmisleni način i moraju ga pratiti minimalne mjere zaštite razmjerne njegovoj važnosti. Osim toga, ne smije biti u suprotnosti s bilo kojim javnim interesom (vidi predmete ESLJP-a Hermi protiv Italije [Vv], §73., br. 18114/02, presuda od 18. listopada 2006.; Sejdović protiv Italije [Vv], br. 56581/00, §86., presuda od 1. ožujka 2006.). Prije no što se za optuženika može reći da se implicitno, svojim ponašanjem, odrekao važnog prava iz članka 6. Konvencije, potrebno je dokazati da je on mogao razumno predvidjeti posljedice svog ponašanja (vidi Hermi protiv Italije [Vv], navedeno, §74.; Sejdovic protiv Italije [Vv], navedeno, §87.).

b) Primjena načelnih stajališta na ovaj predmet

10. Ustavni sud uvodno utvrđuje da je podnositelj s pravom na mogućnost izbora branitelja upoznat još u pouci o pravima od 7. siječnja 2020. u kojoj je navedeno da kao okrivljenik ima »pravo uzeti branitelja po vlastitom izboru« ili će »postaviti branitelj po službenoj dužnosti na teret proračunskih sredstava ako prema svom imovinskom stanju« ne može podmiriti troškove obrane, a iz zapisnika o pripremnom ročištu održanom 13. veljače 2020. pred Županijskim sudom u Vukovaru je vidljivo da je izjavio da je pouku o pravima primio i razumio. Štoviše, podnositelj je na pravo na branitelja po vlastitom izboru ponovo upućen i sadržajem obrazloženja rješenja o postavljanju novog branitelja po službenoj dužnosti (vidi točku 4.3. obrazloženja ove odluke).

Osim toga, na odgođenoj sjednici trećestupanjskog vijeća održanoj 18. siječnja 2022., podnositelj je naveo da ne uvažava odvjetnika Borisa Hlatki kao svog branitelja, da nema branitelja i za svoju braniteljicu hoće odvjetnicu Ljiljanu Bilbija. Predsjednik vijeća potom mu je priopćio da je riječ o predmetu u kojem je obrana obvezna, a odvjetnik Boris Hlatki je rješenjem suda postavljen za branitelja po službenoj dužnosti dok punomoći za odvjetnicu Ljiljanu Bilbija nema u spisu predmeta, čemu podnositelj nije proturječio. Štoviše, nepostojanju te punomoći podnositelj ne proturječi ni u predmetnoj ustavnoj tužbi, a njezino nepostojanje potvrđeno je i uredovnom bilješkom od 18. siječnja 2022 o razgovoru te odvjetnice i sutkinje izvjestiteljice. Konačno, podnositelj je odvjetnicu Ljiljanu Bilbija opunomoćio (u opsegu navedenom u točki 4.9. obrazloženja ove odluke) 20. travnja 2022., to jest, tek nakon pravomoćnog okončanja predmetnog kaznenog postupka.

Dakle, usprkos prethodno navedenom nedvojbeno podnositelj nije izabrao branitelja tijekom kaznenog postupka koji je prethodio ustavnosudskom postupku, ali u ustavnoj tužbi navodi da mu je potrebno omogućiti izbor branitelja kojega će »sam izabrati, platiti i opunomoćiti da ga pravno zastupa«, ne obrazlažući zašto to nije učinio tijekom kaznenog postupka nego tek nakon njegovog pravomoćnog okončanja iako je s tom mogućnošću više puta bio upoznat tijekom kaznenog postupka.

Stoga su podnositeljevi prigovori u tom pogledu neosnovani.

10.1. Isto se tiče i prigovora koji se odnose na kvalitetu obrane po službenoj dužnosti. Naime, ako je podnositelj istom bio nezadovoljan, mogao je ranije izabrati branitelja, a ne tek nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. To je u više navrata tijekom postupka najavljivao ali nikada nije realizirao, a u ustavnoj tužbi ne navodi da tada nije imao sredstva za angažman »izabranog« branitelja. Štoviše, podnositelj je nakon pravomoćnog okončanja kaznenog postupka angažirao (opunomoćio) odvjetnicu, a u ustavnoj tužbi izražava namjeru takvog angažiranja u slučaju ukidanja osporenih presuda i eksplicitno iskazuje spremnost plaćanja troškova izabranog branitelja.

Pri navedenom nije od utjecaja podnositeljev navod iz žalbe protiv drugostupanjske presude da je spriječen pristupiti novcu kojim bi platio branitelja po vlastitom izboru jer je riječ o apstraktnom navodu bez konkretizacije navodnih problema s kojima se susreo. Naime, da bi u odnosu na taj prigovor iscrpio dopušteni pravni put, što je preduvjet za dopuštenost njegovog isticanja u ustavnoj tužbi, podnositelj mora prigovor iscrpiti suštinski a ne tek formalistički (bez ikakve konkretizacije). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da je u dopisu od 30. studenoga 2021., upućenom sucu koji je potpisao obavijest o sjednici trećestupanjskog vijeća, naveo da mu »sud u Vukovaru ne dozvoljava postavljanje« opunomoćenog branitelja, a ne da je onemogućen pristup novcu za plaćanje branitelja po vlastitom izboru.

10.2. Neovisno o prethodno navedenom, Ustavni sud napominje da je podnositelj glede braniteljice po službenoj dužnosti, Sandre Dražić Karalić, odvjetnice iz Vukovara (koju u ustavnoj tužbi naziva »fiktivnom«), na pripremnom ročištu 13. veljače 2020. pred Županijskim sudom u Vukovaru izjavio da je suglasan da ga ona brani, također i na raspravi održanoj na Županijskom sudu u Vukovaru 18. lipnja 2020. ponovno je suglasan da ga brani braniteljica po službenoj dužnosti koja je prisutna na toj raspravi, te je nakon toga prihvatio njezin završni govor. Nakon što je podnositelj izrazio nezadovoljstvo radom braniteljice po službenoj dužnosti, sud je imenovao novog branitelja po službenoj dužnosti kojeg je, u slučaju nezadovoljstva njegovim radom, u svakom trenutku mogao zamijeniti braniteljem po vlastitom izboru, što je u više navrata tijekom kaznenog postupka najavljivao, ali nije učinio.

10.3. Ustavni sud u razmatranom kontekstu smatra potrebnim osvrnuti se i na podnositeljeve prigovore da je, nakon što je primio obavijest o zakazivanju sjednice trećestupanjskog vijeća Vrhovnog suda, 30. studenoga 2021. poslao dopis sucu koji je potpisao tu obavijest navodeći da skoro godinu dana nema svojeg »opunomoćenog advokata« odnosno da mu »sud u Vukovaru ne dozvoljava postavljanje« te da je o tome i da imenovanog branitelja ne poznaje ponovno upozorio na sjednici trećestupanjskog vijeća 18. siječnja 2022. koja je odgođena uslijed nedolaska »zbog korone« podnositeljevog branitelja po službenoj dužnosti. Podnositelj tvrdi da je na sjednici tog vijeća 15. veljače 2022. na pitanje suca ima li što za dodati, odgovorio je da je »na sve upozorio ranije i da rade kako hoće« te da se na sjednici vijeća pojavio »taj neki« odvjetnik Boris Hlatki, koji je govorio kao da je njegov branitelj.

Vezano uz navedeno, Ustavni sud najprije ističe da iz zapisnika sjednice vijeća održane 15. veljače 2022., proizlazi da podnositelj nije naveo da je »na sve upozorio ranije« nego da nije kriv, da ostaje kod navoda iz žalbe te nema primjedbi na tijek sjednice i sadržaj zapisnika o sjednici. Podnositelj nije prigovorio što ga po službenoj dužnosti brani odvjetnik Hlatki. Eventualna nekvaliteta obrane na koju je upućivao prije sjednice trećestupanjskog vijeća, podnositelj ističe u ustavnoj tužbi, ne mogu biti odlučni u razmatranom pogledu jer je prethodno odgođena sjednica održana 18. siječnja 2021. te su se u međuvremenu od njezine odgode odnosi podnositelja i njegovog izabranog branitelja mogli »izgladiti«. Stoga je podnositelj na sjednici trećestupanjskog vijeća 15. veljače 2022. morao upoznati sud da navedeni problem i dalje egzistira, ali je to propustio učiniti. Navedeno vrijedi tim više jer je podnositelj i prvoj braniteljici po službenoj dužnosti odricao kvalitetu obrane nazivajući je »fiktivnom«, ali je usprkos tome pristajao na njezinu obranu i suglasio se s njezinim završnim govorom. Ustavni sud u tom pogledu ističe da iz zapisnika sjednice trećestupanjskog vijeća 15. veljače 2022. ne proizlazi bilo kakvo neslaganje podnositelja s kvalitetom zastupanja branitelja po službenoj dužnosti, niti proizlazi njegovo neslaganje u pogledu konkretnog postupanja branitelja na toj sjednici.

10.4. Konačno, Ustavni sud još jednom ponavlja da je podnositelj svoje prijepore u pogledu problematiziranih pitanja mogao »izbjeći« više puta najavljivanim ali nikad realiziranim izborom branitelja, što je detaljno obrazloženo u prethodnim dijelovima obrazloženja ove odluke.

C. Odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu
obrane, jednakost stranaka u postupku i kontradiktorni postupak

a) Načelna stajališta

11. Članak 29. stavak 2. alineja 2. i članak 6. stavak 3. b) Konvencije jamče okrivljeniku pravo na odgovarajuće vrijeme i mogućnost za pripremu obrane. Aktivnosti obrane koje se poduzimaju u ime optuženika mogu obuhvaćati sve ono što je potrebno za pripremu rasprave. Optuženiku se mora omogućiti da svoju obranu organizira na odgovarajući način i bez ikakvih ograničenja u odnosu na iznošenje svih relevantnih argumenata obrane pred raspravni sud, te da na taj način utječe na ishod postupka (usporedi s predmetima ESLJP-a Mayzit protiv Rusije, br. 63378/00, § 78., presuda od 20. siječnja 2005.; Dolenec protiv Hrvatske, br. 25282/06, § 208., presuda od 26. studenoga 2009.; i Gregačević protiv Hrvatske, br. 58331/09, § 51., presuda od 10. srpnja 2012.). Svakom okrivljenom treba pružiti priliku da se, u svrhu pripreme obrane, upozna s rezultatima istrage (usporedi s predmetima ESLJP-a Galstyan protiv Armenije, br. 26986/03, § 84., presuda od 15. studenoga 2007.; i Dolenec protiv Hrvatske, navedeno, § 208.). Pitanje prikladnosti vremena i mogućnosti koje su optuženiku stavljeni na raspolaganje mora se ocijeniti u svjetlu okolnosti svakog pojedinog predmeta (usporedi s predmetima ESLJP-a Dolenec protiv Hrvatske, navedeno, § 208.; i Rook protiv Njemačke, br. 1586/15, § 57., presuda od 25. srpnja 2019.). Kad ocjenjuje je li optuženik imao odgovarajuće vrijeme za pripremu svoje obrane, osobito treba voditi računa o naravi postupka, kao i o složenosti predmeta i fazi postupka (usporedi s predmetom ESLJP-a Gregačević protiv Hrvatske, navedeno, § 51.). Obrani mora biti odobreno dodatno vrijeme nakon određenih događaja u postupku kako bi, primjerice, mogla prilagoditi svoja stajališta, pripremiti zahtjev ili uložiti žalbu (usporedi s predmetom ESLJP-a Miminoshvili protiv Rusije, br. 20197/03, § 141., presuda od 28. lipnja 2011.).

12. Jamstva iz članka 6. stavka 3. točke b) Konvencije također su relevantna za uvid optuženika u spis i otkrivanje dokaza, pa se u tom kontekstu preklapaju s načelima jednakosti stranaka u postupku i kontradiktornosti postupka na temelju članka 6. stavka 1. (usporedi s predmetima ESLJP-a Rowe i Davis protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 28901/95, § 59., presuda od 16. veljače 2000., ECHR 2000-II; Leas protiv Estonije, br. 59577/08, § 76., presuda od 6. ožujka 2012.). Optuženiku ne mora biti omogućen izravan uvid u spis jer je dovoljno da ga njegovi zastupnici obavijeste o materijalima iz spisa (usporedi s predmetom ESLJP-a Kremzow protiv Austrije, br. 12350/86, § 52., presuda od 21. rujna 1993.). Međutim, ograničeni uvid optuženika u sudski spis ne smije spriječiti optuženika da izvrši uvid u dokaze te da ima priliku komentirati dokaze putem svog odvjetnika usmenim očitovanjima (usporedi s predmetom ESLJP-a Öcalan protiv Turske [Vv], br. 46221/99, § 140., presuda od 12. svibnja 2005., ECHR 2005-IV). Kad je optuženiku dopušteno voditi vlastitu obranu, zabrana uvida u spis predstavlja povredu njegovih prava obrane (usporedi s predmetom ESLJP-a Foucher protiv Francuske, br. 22209/93, §§ 33. – 36., 18. ožujka 1997.). Kako bi se olakšalo vođenje obrane, optuženika se ne smije spriječiti u pribavljanju preslika bitnih dokumenata iz spisa te u prikupljanju i uporabi bilo kakvih sastavljenih bilježaka (usporedi s predmetima ESLJP-a Rasmussen protiv Poljske, br. 38886/05, §§ 48. – 49., presuda od 28. travnja 2009.; Moiseyev protiv Rusije, br. 62936/00, §§ 213. – 218., presuda od 9. listopada 2008.; Matyjek protiv Poljske, br. 38184/03, § 59., presuda od 24. travnja 2007.; Seleznev protiv Rusije, br. 15591/03, §§ 64. – 69., presuda od 26. lipnja 2008.).

13. Kad je optuženicima oduzeta osobna sloboda, uvjeti boravka, prijevoza, ishrane i drugi slični aranžmani su u tom kontekstu relevantan čimbenik za razmatranje (usporedi s predmetom ESLJP-a Razvozzhayev protiv Rusije i Ukrajine i Udaltsov protiv Rusije,br. 75734/12 i dr., § 252., presuda od 19. studenoga 2019.). Ako je optuženiku oduzeta sloboda, pojam »mogućnosti« može posebno uključivati uvjete koji mu omogućavaju čitanje i pisanje uz razuman stupanj koncentracije (usporedi s predmetima ESLJP-a Mayzit protiv Rusije, navedeno, § 81.; Moiseyev protiv Rusije,navedeno, § 221.). Presudno je da i optuženik i njegov branitelj mogu sudjelovati u postupku i dostavljati očitovanja, a da nisu izloženi pretjeranom umoru (usporedi s predmetima ESLJP-a Barberŕ, Messegué i Jabardo protiv Španjolske, br. 10590/83, § 70., presuda od 6. prosinca 1988., Serija A br. 146; Makhfi protiv Francuske, br. 59335/00, § 40., presuda od 19. listopada 2004.; Fakailo (Safoka) i drugi protiv Francuske, br. 2871/11, § 50., presuda od 2. listopada 2014.).

14. »Mogućnosti« koje su na raspolaganju optuženiku uključuju savjetovanje s odvjetnikom (usporedi s predmetima ESLJP-a Campbell i Fell protiv Ujedinjenog Kraljevstva, br. 7878/77, § 99., presuda od 28. lipnja 1984.; Goddi protiv Italije, br. 8966/80, § 31., presuda od 9. travnja 1984.). Mogućnost da se optuženik posavjetuje sa svojim braniteljem od temeljne je važnosti za pripremu njegove obrane (usporedi s predmetima ESLJP-a Bonzi protiv Švicarske, odluka Komisije od 12. srpnja 1978., odluke i izvješća 12; Can protiv Austrije, § 52., izvješće Komisije od 12. srpnja 1984.). Članak 6. stavak 3. točka b) Konvencije preklapa se s pravom na pravnu pomoć iz članka 6. stavka 3. točke c) Konvencije (vidi predmet ESLJP-a Öcalan protiv Turske [VV], navedeno, § 148.).

15. Pravo na otkrivanje relevantnih dokaza nije apsolutno pravo. U kaznenom se postupku mogu javiti suprotstavljeni interesi, kao što je nacionalna sigurnost ili potreba zaštite svjedoka koji su u opasnosti od odmazde ili potreba da se metode koje policija koristi za istraživanje zločina sačuvaju tajnima, a koji se moraju odvagnuti u odnosu na prava optuženika. U nekim predmetima može biti nužno obrani uskratiti uvid u određene dokaze kako bi se sačuvala temeljna prava drugog pojedinca ili zaštitio važan javni interes. Međutim, samo strogo nužne mjere kojima se ograničavaju prava obrane dopuštene su na temelju članka 6. stavka 1. (usporedi s predmetima ESLJP-a Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske, br. 21363/93 i dr., § 58., presuda od 23. travnja 1997., izvješća o presudama i odlukama 1997-III; Paci protiv Belgije, br. 45597/09, § 85., presuda od 17. travnja 2018.).

b) Primjena načelnih stajališta u ovom predmetu

16. Ustavni sud uvodno ističe da obrazloženje izneseno u ovom dijelu odluke treba promatrati povezano s prethodnim obrazloženjem ove odluke koje se tiče prava okrivljenika vezanih uz branitelja, a s obzirom na njihovo djelomično preklapanje (vidi u tom smislu dijelove točke 12. i 13. obrazloženja ove odluke te, posebno, njegovu točku 14.).

17. Što se tiče podnositeljevog prigovora da je godinu dana izoliran u samici (pa tako i tijekom roka za podnošenje žalbe protiv drugostupanjske presude), Ustavni sud ističe da podnositelj u ustavnoj tužbi nije opisao kako je režim života tijekom boravka u samici utjecao na mogućnosti glede podnošenja žalbe niti je u samoj žalbi protiv drugostupanjske presude taj prigovor iznio, niti je prigovorio nemogućnosti pisanja žalbe pa u pogledu tog prigovora nije iscrpio dopušteni pravni put koji je imao na raspolaganju, te je stoga taj prigovor nedopušten u ustavnosudskom postupku.

18. Što se pak tiče prigovora da rok za podnošenje žalbe nije produljen s 15 na 30 dana (kako bi mogao izabrati svojeg branitelja koji bi imao na raspolaganju razumno vrijeme za uvid u spis te pisanje žalbe), Ustavni sud prije svega ističe da je mjerodavnim odredbama Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka USRH broj: U-I-448/2009 i dr., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; u daljnjem tekstu: ZKP/08) propisano:

»C. Pravni lijekovi

Glava XXIII.

REDOVITI PRAVNI LIJEKOVI

1. Žalba protiv presude prvostupanjskog suda

a) Pravo na podnošenje žalbe

Članak 463.

(1) Protiv prvostupanjske presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude.

(2) U složenim predmetima za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora od petnaest godina ili dugotrajni zatvor, stranke i branitelj mogu odmah nakon objave presude zatražiti produljenje roka za žalbu, o čemu će predsjednik vijeća odlučiti rješenjem. Predsjednik vijeća odlučuje u zahtjevu stranke odmah, a može ovisno o složenosti predmeta, produljiti rok za žalbu najdulje za petnaest dana. Žalba protiv rješenja predsjednika vijeća nije dopuštena.

(...)«

»2. Žalba protiv presuda drugostupanjskog suda

Članak 490.

(1) Protiv drugostupanjske presude dopuštena je žalba trećestupanjskom sudu samo ako je:

1) drugostupanjski sud izrekao kaznu dugotrajnog zatvora ili je potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je izrečena takva kazna;

2) drugostupanjski sud na temelju održane rasprave utvrdio činjenično stanje drukčije nego prvostupanjski sud i na tako utvrđenom činjeničnom stanju utemeljio svoju presudu;

3) drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu kojom je optuženik oslobođen optužbe i izrekao presudu kojom se optuženik proglašava krivim.

(2) O žalbi protiv drugostupanjske presude rješava trećestupanjski sud u sjednici vijeća prema odredbama koje su propisane za drugostupanjski postupak.

(3) Odredbe članka 479. ovog Zakona primijenit će se i na suoptuženika koji nije imao pravo podnijeti žalbu protiv drugostupanjske presude.«

18.1. Ustavni sud ističe da se članak 490. ZKP-a/08 tiče žalbe protiv drugostupanjske presude i ne predviđa produljenje roka za podnošenje žalbe protiv drugostupanjske presude. Međutim, Ustavni sud ne smatra se potrebnim dalje baviti tim pitanjem jer je podnositeljeva ustavna tužba, zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ovog obrazloženja, osnovana u dijelu koji prigovara da nije imao odgovarajuće mogućnosti za pripremu obrane pa Ustavni sud, u osobitim okolnostima razmatranog slučaja, ne smatra potrebnim posebno se baviti aspektom odgovarajućeg vremena za pripremu. Eventualno produljenje roka za žalbu ne bi, samo po sebi, saniralo izostanak odgovarajućih mogućnosti za pripremu obrane.

18.2. Usprkos tome, Ustavni sud primjećuje da je u podnesku predanom Županijskom sudu u Vukovaru 23. ožujka 2021. podnositelj tražio razrješenje braniteljice po službenoj dužnosti i produljenje roka za žalbu kako bi mogao angažirati drugog branitelja i imati dovoljno vremena za upoznavanje s okolnostima opsežnog predmeta te da potom izabrani branitelj može napisati pravovremenu žalbu protiv drugostupanjske presude.

Glede navedenoga Ustavni sud najprije ponavlja da je podnositelj bio u mogućnosti angažirati branitelja po vlastitom izboru, što je tijekom kaznenog postupka (pa i prije početka roka za podnošenje žalbe protiv drugostupanjske presude) više puta najavljivao, ali nikada nije realizirao. Osim toga podnositelj produljenje žalbenog roka nije tražio u žalbenom postupku protiv prvostupanjske presude nego je napisao žalbu na 126 stranica, a u žalbi protiv drugostupanjske presude pozvao se na žalbu protiv prvostupanjske presude kao na sastavni dio žalbe protiv drugostupanjske presude. U tom kontekstu razumno je pretpostaviti da je odvjetniku (branitelju po službenoj dužnosti) 15 dana predstavljalo dostatno vrijeme za izradu žalbe jer bi u suprotnom odvjetnik predložio produljenje tog roka, ali to nije učinio. Razumno je pretpostaviti da bi taj rok bio dostatan izabranom branitelju da ga je podnositelj imenovao. Ustavni sud, prihvaćajući da kvantiteta (brojnost stranica) žalbe nije odlučna sama po sebi, naglašava da podnositelj u ustavnoj tužbi nije obrazložio što se uopće, a kamoli drastično promijenilo donošenjem drugostupanjske presude u pogledu dostatnosti roka od 15 dana za žalbu.

18.3. Polazeći od prigovora koje je iznio u ustavnoj tužbi, Ustavnom sudu preostaje odgovoriti na podnositeljeve navode o nemogućnosti uvida u kazneni spis, pri čemu je posve očito neosnovan prigovor da »spise predmeta« nije nikada vidio niti su isti razmatrani. Naime, na raspravi održanoj na Županijskom sudu u Vukovaru 18. lipnja 2020. podnositelj ni tijekom njegovog ispitivanja ni u završnom govoru nije istaknuo da je imao problem s nemogućnošću uvida u spis tijekom postupka koji je prethodio donošenju prvostupanjske presude. Tijekom dokaznog postupka na toj raspravi prihvaćeno je izvođenje suglasnih prijedloga stranaka te su pročitani desetci dokaza. Na pročitano nije bilo primjedbi, nije bilo ni daljnjih dokaznih prijedloga pa se prešlo na ispitivanje podnositelja (optuženika). Tijekom ispitivanja podnositelj se pozvao na probleme »sa Službama državne sigurnosti Srbije« navodeći da su mu sve namjestile pa je u prilog tih tvrdnji predložio saslušanje dvoje svjedoka. Taj je prijedlog sud odbio kao nebitan i očigledno usmjeren na odugovlačenje kaznenog postupka. Na poseban upit predsjednika vijeća stranke su izjavile da nemaju novih dokaznih prijedloga te je dokazni postupak završen i izneseni su završni govori. U svojem završnom govoru podnositelj nije problematizirao pitanje uvida u kazneni spis.

18.4. Međutim, podnositelj je u ustavnoj tužbi prigovorio da na njegovo traženje nisu poslane preslike dijelova kaznenog spisa za potrebe pisanja žalbe protiv drugostupanjske presude. Naime, u podnesku predanom Županijskom sudu u Vukovaru 24. ožujka 2021. tražio je da mu se u žalbenom roku hitno dostave preslike: njegove žalbe »na pritvor do pravosnažnosti osude«, njegove žalbe protiv prvostupanjske presude, odgovora državnog odvjetnika na potonju žalbu te zapisnika rasprava održanih 11. ožujka, 7. svibnja i 18. lipnja 2020. Također je tražio da mu se dostave »kopije video zapisa« očevida i snimak obdukcije, »za koje iz spisa proizlazi da postoje«, a nikada mu nisu prikazani, dani ili »u sudnici izvedeni kao dokaz«.

Kao što je već navedeno (vidi točku 4.1. obrazloženja ove odluke), po tom zahtjevu sud nije postupao, osim »interno« tako što je 25. ožujka 2021. predsjednik vijeća na samom podnesku rukom napisao uredovnu bilješku u kojoj je naveo da »svi traženi dokumenti postoje kod opt. i branitelja« a ispod toga je napisao »vidio: ... odobrava se« i potpisao tu bilješku, uz napomenu Ustavnog suda da na mjestu u tom tekstu pri citatu označenom kao »...« (ispred riječi »odobrava se«) nije moguće pouzdano razaznati koja slova pišu, ali bi s obzirom na njihov izgled i sadržajni kontekst te bilješke najvjerojatnije riječ o slovima »N« i »e«, to jest riječi »Ne«. U žalbi protiv drugostupanjske presude podnositelj je ponovio navode o nedostavljanju preslika dijelova spisa traženih prethodno navedenim dopisom. Međutim, Vrhovni sud se u trećestupanjskoj presudi nije osvrnuo na te navode.

18.5. Ustavni sud vezano uz navedeno najprije ističe da je općenito gledajući, na optuženiku da procjenjuje preslike kojih dijelova kaznenog spisa mu trebaju za potrebe obrane pa i za potrebe žalbenog postupka te da je u tom pogledu načelno, uz iznimku situacija u kojima je okrivljeniku legitimno zabranjen uvid u dio spisa (vidi točku 15. obrazloženja ove odluke), isključena ocjena sudova glede omogućavanja stavljanja dijelova spisa na uvid okrivljeniku. Štoviše, činjenica da je optuženik eventualno tijekom kaznenog postupka dobio traženu dokumentaciju ili njezin dio, samo po sebi ne znači da mu se (zbog dramatičnih posljedica kaznenog postupka za njega, napose kad je riječ o dugotrajnoj kazni zatvora kao u podnositeljevom slučaju) na njegovo traženje ne mora ponovno omogućiti pribavljanje preslika jer tu dokumentaciju, zbog bilo kojeg razloga više ne posjeduje. To je pitanje napose osjetljivo kad je riječ o optuženiku kojem je oduzeta osobna sloboda.

Stoga je opisanim propuštanjem dostave traženih preslika spisa podnositelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije, u aspektima prava na odgovarajuću mogućnost za pripremu obrane.

Stoga je na temelju članaka 73. i 76. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno kao u točki I. izreke odluke.

18.6. Imajući na umu prirodu i značaj ove povrede Ustavni sud smatra da je dovoljno njeno utvrđenje pa, zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja ove odluke, nije ukinuo trećestupanjsku presudu.

18.7. Naime, nakon što je podnositelj poslije donošenja trećestupanjske presude opunomoćio izabranu odvjetnicu za uvid u spis i izradu potrebne preslike, podnositeljeva odvjetnica tražila je preslike presuda donesenih tijekom postupka, »kao i svih žalbi podnesenih od strane branitelja okrivljenika, samog okrivljenika Saše Sinđelić, te ŽDO-a« te je 28. travnja 2022. pribavila preslike dokumentacije iz spisa, a podnositelj u ustavnoj tužbi, koju je podnio tjedan dana nakon toga (4. svibnja 2022.), ne obrazlaže na koji način bi probitci njegove pravne pozicije bili poboljšani da je pri pisanju žalbe protiv drugostupanjske presude imao na raspolaganju dokumentaciju koju je naknadno, ali prije podnošenja ustavne tužbe pribavila njegova odvjetnica.

18.8. Pri tome, a kad je riječ o dostavi preslika podnositeljeve žalbe »na pritvor do pravosnažnosti osude« i njegove žalbe protiv prvostupanjske presude, Ustavni sud ističe da je riječ o podnescima koje je sastavljao podnositelj pa je dodatno opravdano očekivati da u ustavnoj tužbi obrazloži razloge koji opravdavaju da su mu za pisanje žalbe protiv drugostupanjske presude bile potrebne preslike tih njegovih žalbi. Za traženje preslike žalbe protiv prvostupanjske presude to je obrazloženje bilo potrebno još i zbog toga što je podnositelj u žalbi protiv drugostupanjske presude ionako, među ostalim, naveo da ostaje kod navoda iz žalbe protiv prvostupanjske presude, čineći te navode sastavnim dijelom žalbe protiv drugostupanjske presude.

Kad je riječ o traženju preslike odgovora na njegovu žalbu protiv prvostupanjske presude, od podnositelja je opravdano očekivati dodatno obrazloženje u ustavnoj tužbi i s obzirom na to da je nakon prvostupanjske presude donesena drugostupanjska presuda, protiv koje je također podnio žalbu u odnosu na koju je također postojao odgovor na žalbu ali kojeg ne problematizira, štoviše čak niti ne spominje u ustavnoj tužbi. Osim toga, niti podnositeljeva izabrana braniteljica presliku tog odgovora na žalbu nije tražila u svojem zahtjevu za izradu preslika.

Kada je posrijedi podnositeljev prigovor da je tijekom roka za podnošenje žalbe protiv drugostupanjske presude tražio »kopije video zapisa« očevida i snimak obdukcije, »za koje iz spisa proizlazi da postoje«, a nikada mu nisu prikazani, dani ili »u sudnici izvedeni kao dokaz«, Ustavni sud ističe da je riječ o paušalnom prigovoru jer ne navodi na temelju čega je zaključio da ti dokazi postoje (bilo u spisu bilo izvan njega) te kad je i kako saznao za njihovo postojanje. Sve prethodno navedeno Ustavni sud doveo je i u kontekst činjenice da na završnoj raspravi pred prvostupanjskim sudom podnositelj nije imao dokazne prijedloge u problematiziranom pravcu.

Konačno, kada su u pitanju tražene preslike zapisnika tri rasprave, Ustavni sud najprije napominje da jedna od tih rasprava nikada nije održana. Naime, rasprava zakazana za 7. svibnja 2020. odgođena je rješenjem od 5. svibnja 2020. Što se tiče preostale dvije rasprave, Ustavni sud ističe da podnositeljeva izabrana braniteljica ni te zapisnike nije tražila u zahtjevu za izradu preslika.

19. Slijedom svega navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do povrede podnositeljevih prava zajamčenih odredbama Ustava i Konvencije navedenima u točkama 6.1. i 6.2. obrazloženja ove odluke, osim u dijelu u kojem je povreda njegovih prava utvrđena u točki 18.5. obrazloženja ove odluke.

20. Ustavni sud utvrđuje da prigovori podnositelja vezani uz ostale odredbe Ustava, odnosno Konvencije, na način kako su postavljeni u ustavnoj tužbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporena presuda mogla utjecati na ostvarivanje sadržaja tih normi, ne upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, odnosno Konvencijom.

21. Ustavni sud smatra potrebnim zaključno osvrnuti se na podnositeljev navod da je 1. travnja 2021. rješenjem određen njegov premještaj iz Zatvora u Osijeku u Zatvor u Zagrebu, a u tom zatvoru je »već skoro godinu dana izolovan u samici bez rešenja zašto«.

Naime, čak i da je podnositelj u tom pogledu napisao detaljniju i okolnosnu ustavnu tužbu, ona ne bi bila dopuštena. Ustavni sud u tom smislu ponavlja da su podnositelji ustavne tužbe prije obraćanja Ustavnom sudu dužni pravilno iscrpiti pravni put. Ta obveza proizlazi iz članka 62. stavka 2. Ustavnog zakona čiji je smisao ostvariti načelo supsidijarnosti konkretne ustavnosudske kontrole i tako spriječiti Ustavni sud da preuzme nadležnost redovnih sudova u svojstvu »suda trećeg ili četvrtog stupnja« (usporedi s, primjerice, odlukama i rješenjima Ustavnog suda brojeva U-III-857/2008 od 1. listopada 2008., »Narodne novine« broj 123/08.; U-III-4833/2016 od 20. svibnja 2020.; U-III-3760/2018 i dr. od 9. srpnja 2020.; U-III-2669/2017 od 4. veljače 2021.; U-III-5561/2020 od 4. ožujka 2021.; U-III-1436/2019 od 15. travnja 2021., sve objavljene na www.usud.hr; te predmetom ESLJP-a Ringwald protiv Hrvatske, br. 14590/15 i 25405/15, §§ 59.-62., odluka o nedopuštenosti od 22. siječnja 2019.).

21.1. Ustavni sud ponavlja da je u više svojih odluka naglasio da Zakon o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – odluka USRH broj: U-I-3843/2007, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.) u člancima 15. i 17. predviđa djelotvorna pravna sredstva za zaštitu prava zatvorenika koja su oni dužni koristiti prije nego se s pritužbama o uvjetima u zatvoru obrate Ustavnom sudu (vidi, primjerice, odluke i rješenja Ustavnog suda brojeva U-III-2757/2018 od 4. veljače 2020., »Narodne novine« broj 26/20.; U-III-667/2020 od 5. ožujka 2020.; te U-III-1393/2020 od 19. svibnja 2020., sve objavljene na www.usud.hr). To je mogućnost pritužbe na uvjete u zatvoru koja se treba iznijeti ili zatvorskoj upravi ili sucu izvršenja. Ako se najprije podnese zatvorskoj upravi, onda je protiv odluke zatvorske uprave sudsku zaštitu moguće zatražiti pred sucem izvršenja. Protiv odluke suca izvršenja kojom bi se pritužba odbila dopuštena je žalba tročlanom vijeću nadležnog županijskog suda. Tek protiv takve odluke dopuštena je ustavna tužba.

21.2. U skladu sa stajalištima zauzetim u odluci broj U-III-4182/2008 od 17. ožujka 2009. (»Narodne novine« broj 38/09.) gore opisani postupak iznošenja pritužbi na uvjete u zatvoru primjenjuje se mutatis mutandis i na osobe koje se nalaze u istražnom zatvoru.

21.3. S obzirom na to da podnositelj nije dokazao da je iscrpio pravni put predviđen Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, niti on tvrdi suprotno, Ustavni sud ne bi mogao ispitati osnovanost razmatranog podnositeljevog prigovora čak i da je isti bio detaljniji i okolnosniji.

22. Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno kao u točki II. izreke odluke.

23. Točka III. izreke odluke donesena je na temelju članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-2865/2022

Zagreb, 1. veljače 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednica Vijeća
Ingrid Antičević Marinović, v. r.