1.

U ovom MSFI-ju:

2.

Fer vrijednost utvrđuje tržište i nije vrijednost specifična za subjekt. Za neku imovinu i obveze na tržištu mogu biti dostupne transakcije i tržišne informacije, ali za drugu imovinu i obveze takve tržišne transakcije i informacije nisu dostupne. Međutim, u oba je slučaja cilj mjerenja fer vrijednosti isti – procijeniti cijenu po kojoj bi se uredna transakcija prodaje imovine ili prijenosa obveze odvijala između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima (tj. izlazna cijena na datum mjerenja iz perspektive tržišnog sudionika koji drži tu imovinu ili ima obvezu).

3.

Ako za identičnu ili sličnu obvezu cijena nije dostupna, subjekt fer vrijednost mjeri nekom drugom tehnikom vrednovanja čijom će primjenom što je više moguće iskoristiti dostupne ulazne podatke, a što manje nedostupne ulazne podatke. Budući da je određuje tržište, fer vrijednost se mjeri na temelju pretpostavki koje bi tržišni sudionici koristili pri određivanju cijene određene imovine ili obveze, uključujući pretpostavke o riziku. Stoga pri mjerenju fer vrijednosti nije relevantna namjera subjekta da drži imovinu ili namiri ili na drugi način ispuni obvezu.

4.

Definicija fer vrijednosti ponajprije se odnosi na imovinu i obveze jer su to primarne stavke računovodstvenog mjerenja. Osim toga, ovaj se MSFI primjenjuje na vlastite vlasničke instrumente subjekta koji se mjere po fer vrijednosti.

5.

Ovaj se MSFI primjenjuje kad se nekim drugim MSFI-jem nalažu ili dopuštaju mjerenja fer vrijednosti ili objavljivanja o mjerenjima fer vrijednosti (i mjerenjima, kao što je fer vrijednost umanjena za troškove prodaje, koja se temelje na fer vrijednosti ili objavljenim informacijama o tim mjerenjima), osim kako je utvrđeno u točkama 6. i 7.

6.

Zahtjevi o mjerenju i objavljivanjima iz ovog MSFI-ja ne primjenjuju se na sljedeće:

7.

Objavljivanja koja se nalažu ovim MSFI-jem nisu nužna za sljedeće:

8.

Okvir za mjerenje fer vrijednosti opisan u ovom MSFI-ju primjenjuje se na početno i naknadno mjerenje ako se fer vrijednost nalaže ili dopušta nekim drugim MSFI-jem.

9.

U ovom MSFI-ju fer vrijednost se definira kao cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja.

10.

U točki B2 opisuje se opći pristup mjerenju fer vrijednosti.

11.

Fer vrijednost se mjeri za određenu imovinu ili obvezu. Stoga subjekt pri mjerenju fer vrijednosti vodi računa o obilježjima imovine ili obveze ako bi to učinili i tržišni sudionici pri određivanju cijene imovine ili obveze na datum mjerenja. Ta obilježja npr. uključuju sljedeće:

12.

Učinak određenog obilježja na mjerenje razlikuje se ovisno o tome kako bi to obilježje razmatrali tržišni sudionici.

13.

Imovina ili obveza koja se mjeri po fer vrijednosti može biti:

14.

Je li neka imovina ili obveza u svrhu priznavanja i mjerenja samostalna imovina ili obveza, skupina imovine, skupina obveza ili skupina imovine i obveza, ovisi o njezinoj obračunskoj jedinici. Obračunska jedinica za imovinu ili obvezu određuje se u skladu s MSFI-jem kojim se nalaže ili dopušta mjerenje fer vrijednosti, osim kako je utvrđeno u ovom MSFI-ju.

15.

Pri mjerenju fer vrijednosti pretpostavlja se da se imovina ili obveza razmjenjuju u urednoj transakciji između tržišnih sudionika radi prodaje imovine ili prijenosa obveze na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima.

16.

Pri mjerenju fer vrijednosti pretpostavlja se da se transakcija prodaje imovine ili prijenosa obveze odvija:

17.

Subjekt nije dužan dubinski tragati za svim mogućim tržištima ne bi li utvrdio koje je glavno odnosno najpovoljnije tržište ako nema glavnog tržišta, ali je dužan uzeti u obzir sve razumno dostupne informacije. U nedostatka dokaza o suprotnome, glavnim tržištem se smatra tržište na kojem bi subjekt obično sklopio transakciju prodaje imovine ili prijenosa obveze, odnosno najpovoljnijim ako nema glavnog tržišta.

18.

Ako postoji glavno tržište za imovinu ili obvezu, mjerenje fer vrijednosti predstavlja cijenu na tom tržištu (neovisno o tome je li izravno dostupna ili se procjenjuje primjenom neke druge tehnike vrednovanja), čak i ako je cijena na nekom drugom tržištu potencijalno povoljnija na datum mjerenja.

19.

Subjekt na datum mjerenja mora imati pristup glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu. Budući da razni subjekti (i razne poslovne jedinice tih subjekata) koji obavljaju razne djelatnosti mogu imati pristup raznim tržištima, glavno (ili najpovoljnije) tržište za istu imovinu ili obvezu za njih ne mora biti isto. Zato se glavno (ili najpovoljnije) tržište (i tržišni sudionici) razmatraju iz perspektive određenog subjekta jer se time uvažavaju razlike među subjektima koji obavljaju razne djelatnosti.

20.

Iako mora imati pristup tržištu, subjekt ne mora moći prodati određenu imovinu niti prenijeti određenu obvezu na datum mjerenja da bi mogao izmjeriti fer vrijednost na temelju cijene na tom tržištu.

21.

Čak i ako nema dostupnog tržišta za informacije o cijenama za prodaju imovine ili prijenos obveze na datum mjerenja, pri mjerenju fer vrijednosti se iz perspektive tržišnog sudionika koji drži imovinu ili ima obvezu pretpostavlja da se transakcija odvija na taj datum. Ta pretpostavljena transakcija je osnovica je za procjenu cijene za prodaju imovine ili prijenos obveze.

22.

Subjekt fer vrijednost imovine ili obveze mjeri na temelju pretpostavki koje bi tržišni sudionici primijenili pri određivanju cijene te imovine ili obveze, pod pretpostavkom da tržišni sudionici djeluju u svojem najboljem ekonomskom interesu.

23.

Pri izvođenju tih pretpostavki, subjekt nije dužan točno odrediti tržišne sudionike nego obilježja po kojima se tržišni sudionici općenito razlikuju i pritom razmatra čimbenike specifične za sve od sljedećeg:

24.

Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima (tj. izlazna cijena), neovisno o tome je li izravno dostupna ili se procjenjuje primjenom neke druge tehnike vrednovanja.

25.

Cijena na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu koja se koristi za mjerenje fer vrijednosti imovine ili obveze ne usklađuje se za transakcijske troškove. Transakcijski troškovi računovodstveno se iskazuju u skladu s drugim MSFI-jima. Transakcijski troškovi nisu obilježje imovine ili obveze nego su specifični za transakciju i mijenjaju se ovisno o tome kako subjekt sklapa transakciju za imovinu ili obvezu.

26.

Transakcijski troškovi ne uključuju troškove prijevoza. Ako je lokacija obilježje imovine (kao npr. u slučaju robe), cijena na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu usklađuje se za eventualne troškove koji bi nastali pri prijevozu imovine s njezine aktualne lokacije na to tržište.

27.

Pri mjerenju fer vrijednosti nefinancijske imovine razmatra se mogu li tržišni sudionici ostvariti ekonomske koristi maksimalnim i optimalnim korištenjem imovine ili njezinom prodajom drugom tržišnom sudioniku koji bi je mogao maksimalno i optimalno koristiti.

28.

Maksimalno i optimalno korištenje nefinancijske imovine podrazumijeva fizički moguće, pravno dopušteno i financijski isplativo korištenje kako slijedi:

29.

Maksimalno i optimalno korištenje određuju se iz perspektive tržišnih sudionika, čak i ako subjekt imovinu namjerava drugačije koristiti. Međutim, smatra se da subjekt nefinancijsku imovinu u sadašnjem trenutku maksimalno i optimalno koristi, osim ako tržišni ili neki drugi čimbenici pokazuju da bi tržišni sudionici drukčijim korištenjem postigli maksimalnu vrijednost imovine.

30.

Subjekt ponekad neće imovinu namijeniti za aktivno niti maksimalno ili optimalno korištenje da bi zaštitio svoj konkurentski položaj ili iz drugih razloga. To je npr. slučaj kad subjekt stečenu nematerijalnu imovinu namijenjenu za istraživanje i razvoj planira koristiti defenzivno kako bi drugima onemogućio njezino korištenje. Subjekt ipak mjeri fer vrijednost nefinancijske imovine uz pretpostavku njezina maksimalnog i optimalnog korištenja iz perspektive tržišnih sudionika.

31.

Maksimalno i optimalno korištenje nefinancijske imovine temelj je za premisu vrednovanja koja se primjenjuje pri mjerenju fer vrijednosti imovine, kako slijedi:

32.

Mjerenje fer vrijednosti nefinancijske imovine podrazumijeva dosljednu prodaju imovine po obračunskoj jedinici utvrđenoj u drugim MSFI-jima (što može biti pojedinačna imovina). To je slučaj čak i kad se pri mjerenju fer vrijednosti pretpostavlja da se imovina maksimalno i optimalno koristi u kombinaciji s drugom imovinom ili s drugom imovinom i obvezama jer se pri mjerenju fer vrijednosti pretpostavlja da tržišni sudionici već drže komplementarnu imovinu i povezane obveze.

33.

U točki B3 opisuje se primjenu koncepta premise vrednovanja nefinancijske imovine.

34.

Pri mjerenju fer vrijednosti pretpostavlja se prijenos financijske ili nefinancijske obveze ili vlastitog vlasničkog instrumenta subjekta (npr. vlasničkih udjela izdanih kao naknada u poslovnoj kombinaciji) tržišnom sudioniku na datum mjerenja. Prijenos obveze ili vlasničkog instrumenta subjekta podrazumijeva sljedeće:

35.

Čak i ako nema dostupnog tržišta za informacije o cijenama za prijenos obveze ili vlasničkog instrumenta subjekta (npr. zato što ugovor ili druga pravna ograničena onemogućuju njihov prijenos), dostupno tržište za te stavke može postojati ako ih druge osobe drže kao imovinu (npr. korporativna obveznica ili opcija kupnje dionica nekog subjekta).

36.

Subjekt je u svakom slučaju dužan što više primjenjivati dostupne ulazne podatke, a što manje nedostupne ulazne podatke da bi ispunio cilj mjerenja fer vrijednosti, a to je procijeniti cijenu po kojoj bi se uredna transakcija prijenosa obveze ili vlasničkog instrumenta odvijala između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima.

37.

Ako kotirana cijena za prijenos identične ili slične obveze ili vlastitog vlasničkog instrumenta subjekta nije dostupna, a druga osoba drži identičnu stavku kao imovinu, subjekt je dužan fer vrijednost obveze ili vlasničkog instrumenta mjeriti iz perspektive tržišnog sudionika koji na datum mjerenja identičnu stavku drži kao imovinu.

38.

U tom slučaju subjekt fer vrijednost obveze ili vlasničkog instrumenta mjeri kako slijedi:

39.

Subjekt kotiranu cijenu obveze ili vlastitog vlasničkog instrumenta koje druga osoba drži kao imovinu usklađuje samo ako postoje čimbenici specifični za tu imovinu koji se primjenjuju pri mjerenju fer vrijednosti te obveze ili vlasničkog instrumenta. Subjekt se mora pobrinuti da cijena imovine ne odražava učinak ograničenja njezine prodaje. Čimbenici koji mogu upućivati na to da bi kotiranu cijenu imovine trebalo uskladiti su npr.:

40.

Ako kotirana cijena za prijenos identične ili slične obveze ili vlastitog vlasničkog instrumenta subjekta nije dostupna, a druga osoba identičnu stavku ne drži kao imovinu, subjekt je dužan fer vrijednost obveze ili vlasničkog instrumenta mjeriti tehnikom vrednovanja iz perspektive tržišnog sudionika koji ima obvezu i potražuje vlasnički instrument.

41.

Na primjer, subjekt pri primjeni metode sadašnje vrijednosti može razmotriti nešto od sljedećeg:

42.

Fer vrijednost obveze održava učinak rizika neuspješnosti. Rizik neispunjenja uključuje, ali ne mora biti ograničen na vlastiti kreditni rizik subjekta, kako je definiran u MSFI-ju 7 Financijski instrumenti: objavljivanja. Pretpostavlja se da je rizik neuspješnosti isti i prije i nakon prijenosa obveze.

43.

Pri mjerenju fer vrijednosti obveze, subjekt vodi računa o učinku svojeg kreditnog rizika (kreditnog položaja) i sve druge čimbenike koji bi mogli utjecati na vjerojatnost ispunjenja ili neispunjenja obveze. Taj se učinak mijenja ovisno o obvezi, npr.:

44.

Fer vrijednost obveze odražava učinak rizika neuspješnosti na temelju njezine obračunske jedinice. Izdavatelj obveze koja je izdana s neodvojivim kreditnim poboljšanjem treće osobe, koje se računovodstveno iskazuje odvojeno od obveze, u mjerenje fer vrijednosti obveze ne uključuje učinak kreditnog poboljšanja (npr. jamstvo treće osobe za dug). Ako se kreditno poboljšanje računovodstveno iskazuje odvojeno od obveze, izdavatelj pri mjerenju fer vrijednosti obveze ne uzima u obzir kreditni položaj treće osobe jamca nego svoj kreditni položaj.

45.

Kad mjeri fer vrijednost obveze ili svojeg vlasničkog instrumenta, subjekt u ulazne podatke koji se odnose na ograničenje koje onemogućuje prijenos određene stavke ne uključuje neki zaseban ulazni podatak niti usklađenje. Učinak ograničenja koje onemogućuje prijenos obveze ili vlasničkog instrumenta subjekta implicitno je ili eksplicitno uključen u druge ulazne podatke za mjerenje fer vrijednosti.

46.

Na primjer, na datum transakcije i vjerovnik i dužnik prihvate cijenu obveze znajući da obveza uključuje ograničenje koje onemogućuje njezin prijenos. Budući da je ograničenje uključeno u cijenu transakcije, zaseban ulazni podatak ili usklađenje postojećih ulaznih podataka nisu potrebni na datum transakcije da bi se iskazao učinak ograničenja na prijenos. Jednako tako, zaseban ulazni podatak ili usklađenje postojećih ulaznih podataka nisu potrebni pri naknadnom mjerenju da bi se iskazao učinak ograničenja na prijenos.

47.

Fer vrijednost financijske obveze s obilježjem zahtjeva za plaćanje (npr. depozit po viđenju) ne može biti manja od iznosa koji se plaća na zahtjev, diskontiranog od prvog dana mogućeg zahtjeva za plaćanje tog iznosa.

48.

Subjekt koji drži skupinu financijske imovine i financijskih obveza izložen je tržišnim rizicima (kako su definirani u MSFI-ju 7) i kreditnom riziku (kako je definiran u MSFI-ju 7) svake ugovorne strane. Subjekt koji upravlja tom skupinom financijske imovine i financijskih obveza na temelju svoje neto izloženosti tržišnom riziku ili kreditnom riziku može pri mjerenju fer vrijednosti primijeniti iznimku iz ovog MSFI-ja. Tom iznimkom se subjektu dopušta da fer vrijednost skupine financijske imovine i financijskih obveza mjeri na temelju cijene koja bi se ostvarila pri prodaji neto duge pozicije (tj. imovine) za izloženost određenom riziku ili bi bila plaćena za prijenos neto kratke pozicije (tj. obveze) za izloženost određenom riziku u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima. Stoga subjekt fer vrijednost skupine financijske imovine i financijskih obveza mjeri u skladu s cijenom neto izloženosti riziku koju bi odredili tržišni sudionici na datum mjerenja.

49.

Subjekt iznimku iz točke 48. može primijeniti samo ako se na njega primjenjuje sve od sljedećeg:

50.

Iznimka iz točke 48. ne odnosi se na prezentiranje financijskog izvještaja. U nekim slučajevima se osnova za iskazivanje financijskih instrumenata u izvještaju o financijskom položaju razlikuje od osnovice za mjerenje financijskih instrumenata, npr. kad se nekim MSFI-jem ne nalaže niti dopušta iskazivanje financijskih instrumenata na neto osnovi. Subjekt u takvim slučajevima treba usklađenja na razini portfelja (vidjeti točke 53.–56.) rasporediti na pojedinačnu imovinu ili obveze koje sačinjavaju skupinu financijske imovine i financijskih obveza kojima upravlja na temelju svoje neto izloženosti rizicima. Subjekt takva raspoređivanja provodi razumno i dosljedno, metodom primjerenom okolnostima.

51.

Subjekt o primjeni iznimke iz točke 48. donosi odluku o računovodstvenoj politici u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške. Subjekt koji primjenjuje iznimku, dužan je tu računovodstvenu politiku, uključujući svoju politiku raspoređivanja usklađenja kupovne i prodajne cijene (vidjeti točke 53.–55.) i kreditnih usklađenja (vidjeti točku 56.), ovisno o slučaju, primjenjivati dosljedno iz razdoblja u razdoblje za određeni portfelj.

52.

Iznimka iz točke 48. primjenjuje se samo na financijsku imovinu, financijske obveze i druge ugovore obuhvaćene područjem primjene MRS-a 9 Financijski instrumenti (ili MRS-a 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje ako MSFI 9 još nije usvojen). Upućivanja na financijsku imovinu i financijske obveze iz točaka od 48.–51. i točaka 53.–56. tumače se kao primjenjiva na sve ugovore koji su obuhvaćeni primjenom MSFI-ja 9 (ili MRS-a 39, ako MSFI 9 još nije usvojen) i koji se u skladu s njime obračunavaju, neovisno o tome jesu li u skladu s definicijom financijske imovine ili financijskih obveza iz MRS-a 32 Financijski instrumenti: prezentiranje.

53.

Kad primjenjuje iznimku iz točke 48. na mjerenje fer vrijednosti skupine financijske imovine i financijskih obveza kojima upravlja na temelju svoje neto izloženosti određenom tržišnom riziku (ili rizicima), subjekt primjenjuje cijenu iz raspona između kupovne i prodajne cijene koja najbolje predstavlja fer vrijednost u okolnostima njegove neto izloženosti tim tržišnim rizicima (vidjeti točke 70. i 71.).

54.

Kad primjenjuje iznimku iz točke 48., subjekt je dužan pripaziti da tržišni rizik (ili rizici) kojima je izložen u toj skupini financijske imovine i financijskih obveza bude u biti isti. Na primjer, subjekt ne može kombinirati kamatni rizik povezan s financijskom imovinom i rizik cijene robe povezan s financijskom obvezom jer tako ne bi smanjio svoju izloženost kamatnom riziku niti riziku cijene robe. Kad se primjenjuje iznimka iz točke 48., svaki osnovni rizik koji proizlazi iz parametara tržišnog rizika koji nisu identični uzima se u obzir pri mjerenju fer vrijednosti financijske imovine i financijskih obveza iz određene skupine.

55.

Jednako tako mora biti gotovo isto i trajanje izloženosti subjekta određenom tržišnom riziku (ili rizicima) koja proizlazi iz financijske imovine i financijskih obveza. Na primjer, subjekt koji budućnosnicom s rokom od 12 mjeseci štiti novčane tokove povezane s dvanaestomjesečnom vrijednosti izloženosti kamatnom riziku financijskog instrumenta s rokom od pet godina iz skupine koju sačinjavaju samo ta imovina i financijske obveze, mjeri fer vrijednost izloženosti dvanaestomjesečnom kamatnom riziku na neto osnovi, a preostalu izloženost kamatnom riziku (tj. od druge do pete godine) na bruto osnovi.

56.

Kad iznimku iz točke 48. primjenjuje na mjerenje fer vrijednosti skupine financijske imovine i financijskih obveza za koje je sklopio transakciju s određenom drugom ugovornom stranom, subjekt u mjerenje fer vrijednosti uključuje učinak svoje neto izloženosti kreditnom riziku te druge ugovorne strane ili neto izloženost druge ugovorne strane njegovom kreditnom riziku ako bi tržišni sudionici uzeli u obzir postojeće aranžmane kojima se smanjuje izloženost kreditnom riziku u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza (npr. standardizirani sporazum o netiranju s drugom ugovornom stranom ili sporazum o razmjeni kolaterala na temelju neto izloženosti svake strane kreditnom riziku druge strane). Mjerenje fer vrijednosti odražava očekivanja tržišnih sudionika u pogledu izvjesnosti pravne izvršivosti takvog sporazuma u slučaju nastanka statusa neispunjavanja obveza.

57.

Ako je imovina stečena ili obveza preuzeta u transakciji razmjene za tu imovinu ili obvezu, transakcijska cijena je cijena plaćena za stjecanje imovine ili primljena za preuzimanje obveze (ulazna cijena). Nasuprot tome, fer vrijednost imovine ili obveze je cijena koja bi bila ostvarena pri prodaji imovine ili plaćena za prijenos obveze (izlazna cijena). Subjekti neće nužno prodati imovinu po cijenama koje su platili za njezino stjecanje. Jednako tako, subjekti neće nužno prenijeti obveze po cijenama koje su ostvarili pri njihovu preuzimanju.

58.

Često će transakcijska cijena biti jednaka fer vrijednosti (npr. kad se na datum transakcije transakcija kupnje imovine odvija na tržištu na kojem će se imovina prodati).

59.

Kad utvrđuje je li fer vrijednost pri početnom priznavanju jednaka transakcijskoj cijeni, subjekt razmatra čimbenike specifične za transakciju i imovinu ili obvezu. U točki B4 opisane su situacije u kojima transakcijska cijena ne predstavlja fer vrijednost imovine ili obveze pri početnom priznavanju.

60.

Ako se nekim drugim MSFI-jem subjektu nalaže ili dopušta da imovinu ili obvezu početno mjeri po fer vrijednosti, a transakcijska cijena se razlikuje od fer vrijednosti, subjekt dobitak ili gubitak koji nastanu priznaje u dobiti ili gubitku, osim ako se tim MSFI-jem nalaže drukčije.

61.

Subjekt primjenjuje tehnike vrednovanja primjerene okolnostima za koje je dostupno dovoljno ulaznih podataka za mjerenje fer vrijednosti i pritom što više primjenjuje dostupne ulazne podatke, a što manje nedostupne ulazne podatke.

62.

Cilj primjene tehnike vrednovanje je procijeniti cijenu po kojoj bi se uredna transakcija prodaje imovine ili prijenosa obveze odvijala između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima. Tri najčešće korištene tehnike vrednovanja su tržišni pristup, troškovni pristup i dobitni pristup. Glavni aspekti tih pristupa sažeto su prikazani u točkama B5–B11. Subjekt pri mjerenju fer vrijednosti primjenjuje tehnike vrednovanja u skladu s nekim od tih pristupa.

63.

Ponekad će biti primjerena jedna tehnika vrednovanja (npr. pri vrednovanju imovine ili obveze primjenom kotirane cijene na aktivnom tržištu za identičnu imovinu ili obveze). U drugim će slučajevima biti primjereno nekoliko tehnika vrednovanja (npr. pri vrednovanju jedinice koja stvara novac). Ako se pri mjerenju fer vrijednosti primjenjuje nekoliko tehnika vrednovanja, rezultati (tj. odgovarajući pokazatelji fer vrijednosti) se ocjenjuju provjerom utemeljenosti raspona vrijednosti koje ti rezultati pokazuju. Mjera fer vrijednosti je točka unutar tog raspona koja najbolje predstavlja fer vrijednost u danim okolnostima.

64.

Ako je transakcijska cijena fer vrijednost pri početnom priznavanju, a za mjerenje fer vrijednosti u naknadnim razdobljima primjenjivat će se tehnika vrednovanja za koju su potrebni nedostupni ulazni podaci, tehnika vrednovanja se kalibrira tako da rezultat te tehnike pri početnom priznavanju bude transakcijska cijena. Kalibriranjem se postiže da tehnika vrednovanja odražava aktualne tržišne uvjete, a subjektu je lakše utvrditi treba li prilagoditi tehniku vrednovanja (npr. ako tehnika vrednovanja ne obuhvati neko obilježje imovine ili obveze). Ako se fer vrijednost mjeri primjenom tehnike ili tehnika vrednovanja za koje su potrebni nedostupni podaci, subjekt je nakon početnog priznavanja dužan osigurati da te tehnike vrednovanja odražavaju dostupne tržišne podatke (npr. cijenu za sličnu imovinu ili obvezu) na datum mjerenja.

65.

Tehnike vrednovanja se dosljedno primjenjuju pri mjerenju fer vrijednosti. Međutim, primjereno je promijeniti tehniku vrednovanja ili način njezine primjene (npr. promjena ponderiranja kad se primjenjuje nekoliko tehnika vrednovanja ili promjena prilagodbe tehnike vrednovanja) ako ta promjena rezultira mjerenjem koje jednako ili još bolje predstavlja fer vrijednost u danim okolnostima. To je npr. slučaj dogodi li se nešto od sljedećeg:

66.

Promjene koje nastanu zbog promjene tehnike vrednovanja ili njezine primjene računovodstveno se iskazuju kao promjena računovodstvene procjene u skladu s MRS-om 8. Međutim, objavljivanja iz MRS-a 8 o promjeni računovodstvene procjene nisu nužna za promjene koje nastanu zbog promjene tehnike vrednovanja ili njezine primjene.

67.

Kad se za mjerenje fer vrijednosti koriste tehnike vrednovanja, što više se primjenjuju dostupni ulazni podaci, a što manje nedostupni ulazni podaci.

68.

Tržišta na kojima mogu biti dostupni ulazni podaci za neku imovinu i obveze (npr. financijske instrumente) su npr. tržišta kapitala, financijska tržišta na kojima se trguje preko posrednika i brokera te tržišta na kojima trguju samo nalogodavatelji (vidjeti točku B34).

69.

Subjekt odabire ulazne podatke koji odgovaraju obilježjima imovine ili obveze koja bi tržišni sudionici uzeli u obzir u transakciji tom imovinom ili obvezom (vidjeti točke 11. i 12.). Ponekad je zbog tih obilježja potrebno usklađenje, kao što je premija ili diskont (npr. kontrolna premija ili diskont za manjinski udio). Međutim, pri mjerenju fer vrijednosti ne uključuju se premija ili diskont koji ne odgovaraju obračunskoj jedinici u MSFI-ju kojim se nalaže ili dopušta mjerenje fer vrijednosti (vidjeti točke 13. i 14.). Premije ili diskonti koji odražavaju veličinu kao obilježje subjektova udjela (osobito čimbenik blokade kojim se usklađuje kotirana cijena imovine ili obveze jer uobičajeni volumen dnevnog trgovanja na tržištu nije dovoljan da apsorbira količinu koju subjekt drži, kako je opisano u točki 80.), a ne kao obilježje imovine ili obveze (npr. premija za kontrolu pri mjerenju fer vrijednosti udjela kojim se stječe kontrola), nisu dopušteni pri mjerenju fer vrijednosti. Ako na aktivnom tržištu postoji kotirana cijena (tj. ulazni podaci prve razine) za imovinu ili obvezu, subjekt je pri mjerenju fer vrijednosti dužan koristiti tu cijenu bez usklađenja, osim kako je utvrđeno u točki 79.

70.

Ako imovina ili obveza koja se mjeri po fer vrijednosti ima kupovnu i prodajnu cijenu (npr. ulazni podatak s tržišta na kojem se trguje preko posrednika), pri mjerenju fer vrijednosti koristi se cijena unutar raspona između kupovne i prodajne cijene koja najbolje predstavlja fer vrijednost, neovisno o klasifikaciji ulaznih podataka u hijerarhiji fer vrijednosti (tj. ulazni podaci prve, druge ili treće razine; vidjeti točke 72.–90.). Primjena kupovnih cijena za pozicije imovine i prodajnih cijena za pozicije obveza dopuštena je, ali nije obvezna.

71.

Ovim se MSFI-jem ne isključuje primjena srednje tržišne cijene, ili drugih konvencija o određivanju cijena koje primjenjuju tržišni sudionici, kao praktičnog rješenja za mjerenje fer vrijednosti unutar raspona između kupovne i prodajne cijene.

72.

Kako bi se povećala usklađenost i usporedivost mjerenja fer vrijednosti i povezanih objavljivanja, u ovom se MSFI-ju utvrđuje hijerarhija fer vrijednosti kojom se ulazni podaci za tehnike vrednovanja koje se primjenjuju za mjerenje fer vrijednosti klasificiraju u tri razine (vidjeti točke 76.–90.) U hijerarhiji fer vrijednosti najviši prioritet imaju (neusklađene) kotirane cijene s aktivnih tržišta za identičnu imovinu ili obveze (ulazni podaci prve razine), a najniži imaju nedostupni podaci (ulazni podaci treće razine).

73.

Ponekad se ulazni podaci koji se koriste za mjerenje fer vrijednosti imovine ili obveze mogu klasificirati u različite razine hijerarhije fer vrijednosti. U tim slučajevima se mjerenje fer vrijednosti u cijelosti klasificira u istu razinu hijerarhije fer vrijednosti kao ulazni podaci najniže razine koji su bitni za ukupno mjerenje. Važnost određenog ulaznog podatka za ukupno mjerenje utvrđuje se prosudbom, vodeći računa o čimbenicima specifičnim za imovinu ili obvezu. Usklađenja potrebna da se dobiju mjerenja na temelju fer vrijednosti, kao što su troškovi prodaje pri mjerenju fer vrijednosti umanjene za trošak prodaje, ne uzimaju se u obzir pri određivanju razine u hijerarhiji fer vrijednosti u koju je mjerenje fer vrijednosti klasificirano.

74.

Dostupnost relevantnih ulaznih podataka i njihova relativna subjektivnost mogu utjecati na odabir odgovarajućih tehnika vrednovanja (vidjeti točku 61.). Međutim, hijerarhijom fer vrijednosti ne utvrđuju se prioriteti tehnika vrednovanja koje se primjenjuju za mjerenje fer vrijednosti nego prioriteti ulaznih podataka za tehnike vrednovanja. Na primjer, mjerenje fer vrijednosti primjenom tehnike sadašnje vrijednosti može se klasificirati u drugu ili treću razinu, ovisno o ulaznim podacima koji su bitni za ukupno mjerenje i razinu hijerarhije fer vrijednosti u koju su ti ulazni podaci klasificirani.

75.

Ako neki dostupni podatak treba uskladiti nekim nedostupnim podatkom i rezultat takvog usklađenja bude znatno viša ili niža fer vrijednost, dobiveni rezultat mjerenja klasificira se u treću razinu hijerarhije fer vrijednosti. Na primjer, ako bi tržišni sudionik pri procjeni cijene imovine uzeo u obzir ograničenje prodaje te imovine, subjekt bi kotiranu cijenu uskladio za učinak tog ograničenja. Ako je ta kotirana cijena ulazni podatak druge razine, a usklađenje se provodi za nedostupni ulazni podatak bitan za ukupno mjerenje, rezultat mjerenja klasificira se u treću razinu hijerarhije fer vrijednosti.

76.

Ulazni podaci prve razine su (neusklađene) kotirane cijene s aktivnih tržišta za identičnu imovinu ili obveze kojima subjekt na datum mjerenja ima pristup.

77.

Kotirana cijena s aktivnog tržišta najpouzdaniji je dokaz fer vrijednosti i koristi se za usklađenje rezultata mjerenja fer vrijednosti kad god je dostupna, osim kako je utvrđeno u točki 79.

78.

Ulazni podaci prve razine bit će dostupni za brojnu financijsku imovinu i financijske obveze, od kojih se neke možda i razmjenjuju na nekoliko aktivnih tržišta (npr. na raznim burzama). Stoga je na prvoj razini naglasak na određivanju sljedećeg:

79.

Subjekt usklađuje ulazne podatke prve razine samo u sljedećim okolnostima:

80.

Ako subjekt drži poziciju u jednoj stavci imovine ili obveze (uključujući poziciju koja se sastoji od velikog broja identične imovine ili obveza, kao što je financijski instrument) kojom se trguje na aktivnom tržištu, fer vrijednost imovine ili obveze mjeri se na prvoj razini kao umnožak kotirane cijene pojedinačne imovine ili obveze i količine koju subjekt drži. Isto vrijedi čak i kad uobičajeni dnevni volumen trgovanja na tržištu nije dovoljan da apsorbira količinu koju subjekt drži, a nalozi za prodaju pozicije u jednoj transakciji mogli bi utjecati na kotiranu cijenu.

81.

Ulazni podaci druge razine su podaci osim kotiranih cijena iz prve razine i izravno su ili neizravno dostupni za određenu imovinu ili obvezu.

82.

Ako imovina ili obveza ima utvrđen (ugovorni) rok trajanja, ulazni podaci druge razine moraju biti dostupni gotovo za cijeli rok trajanja te imovine ili obveze. Ulazni podaci druge razine uključuju sljedeće:

83.

Usklađenja ulaznih podataka druge razine ovise o čimbenicima specifičnima za imovinu ili obvezu. Ti čimbenici uključuju sljedeće:

84.

Zbog usklađenja podataka druge razine koji su bitni za ukupno mjerenje rezultat mjerenja fer vrijednosti može se klasificirati u treću razinu hijerarhije fer vrijednosti ako se za usklađenje koriste bitni nedostupni ulazni podaci.

85.

U točki B35 opisuje se primjena ulaznih podataka druge razine za određenu imovinu i obveze.

86.

Ulazni podaci treće razine su nedostupni ulazni podaci o imovini ili obvezi.

87.

Nedostupni ulazni podaci koriste se za mjerenje fer vrijednosti u opsegu u kojem relevantni dostupni ulazni podaci nisu na raspolaganju, zbog čega na datum mjerenja na tržištu ima malo ili nimalo aktivnosti s tom imovinom ili obvezom. Međutim, cilj mjerenja fer vrijednosti i dalje je isti, tj. utvrditi izlaznu cijenu na datum mjerenja iz perspektive tržišnog sudionika koji drži imovinu, odnosno ima obvezu. Stoga nedostupni podaci odražavaju pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili pri određivanju cijene određene imovine ili obveze, uključujući pretpostavke o riziku.

88.

Pretpostavke o riziku uključuju rizik inherentan određenoj tehnici vrednovanja koja se primjenjuje za mjerenje fer vrijednosti (kao što je model određivanja cijene) i rizik inherentan ulaznim podacima za tehniku vrednovanja. Rezultat mjerenja koji ne uključuje usklađenje za rizik ne predstavlja fer vrijednost ako bi tržišni sudionici uključili usklađenje pri određivanju cijene imovine ili obveze. Na primjer, može se pokazati potrebnim uključiti usklađenje za rizik u slučaju znatne neizvjesnosti mjerenja (npr. u slučaju znatnog smanjenja volumena ili razine aktivnosti u odnosu na uobičajenu tržišnu aktivnost za tu ili sličnu imovinu ili obvezu, a subjekt je utvrdio da transakcijska ili kotirana cijena ne predstavlja fer vrijednost, kako je opisano u točkama B37–B47).

89.

Subjekt izvodi nedostupne podatke na temelju najboljih informacija dostupnih u danim okolnostima, koje mogu uključivati i vlastite podatke subjekta. Pri izvođenju nedostupnih ulaznih podataka, subjekt može započeti sa svojim vlastitim podacima, ali ih je dužan uskladiti ako razumno dostupne informacije upućuju na to da bi drugi tržišni sudionici koristili drukčije podatke ili ako subjekt ima neko osobito obilježje koje nemaju drugi tržišni sudionici (npr. sinergija specifična za subjekt). Subjekt nije dužan dubinski tragati za informacijama o pretpostavkama tržišnih sudionika. No, dužan je uzeti u obzir sve razumno dostupne informacije. Nedostupni ulazni podaci izvedeni na opisani način smatraju se pretpostavkama tržišnih sudionika i u skladu su s ciljem mjerenja fer vrijednosti.

90.

U točki B36 opisuje se primjena ulaznih podataka treće razine za određenu imovinu i obveze.

91.

Subjekt je dužan objaviti informacije koje korisnicima njegovih financijskih izvještaja omogućuju da ocijene:

92.

Da bi ostvario ciljeve iz točke 91., subjekt razmatra sve od sljedećeg:

Ako informacije objavljene u skladu s ovim i drugim MSFI-jima nisu dostatne za ostvarenje ciljeva iz točke 91., subjekt je dužan objaviti dodatne informacije potrebne za ostvarenje tih ciljeva.

93.

Da bi ostvario ciljeve iz točke 91., subjekt je dužan objaviti barem sljedeće informacije za svaku kategoriju imovine i obveza (vidjeti točku 94. za informacije o određivanju odgovarajućih kategorija imovine i obveza) koje se mjere po fer vrijednosti (uključujući mjerenja na temelju fer vrijednosti obuhvaćena područjem primjene ovog MSFI-ja) u izvještaju o financijskom položaju nakon početnog priznavanja:

94.

Subjekt je dužan odrediti odgovarajuće kategorije imovine i obveza na temelju:

Broj kategorija bi mogao biti veći za mjerenja fer vrijednosti klasificirana u treću razinu hijerarhije fer vrijednosti jer ta mjerenja podrazumijevaju viši stupanj neizvjesnosti i subjektivnosti. Odgovarajuće kategorije imovine i obveza o kojima bi trebalo objaviti informacije o mjerenjima fer vrijednosti određuju se prosudbom. Kategoriju imovine i obveza često treba detaljnije raščlaniti nego stavke iskazane u izvještaju o financijskom položaju. Međutim, subjekt je dužan objaviti dovoljno informacija kako bi omogućio usklađenje sa stavkama iskazanima u izvještaju o financijskom položaju. Ako se drugim MSFI-jem utvrđuje kategorija za određenu imovinu ili obvezu, subjekt može koristiti tu kategoriju pri objavljivanjima koja se nalažu ovim MSFI-jem ako ta kategorija ispunjava zahtjeve iz ove točke.

95.

Subjekt je dužan objaviti i dosljedno provoditi svoju politiku određivanja trenutka izvršenja prijenosa između razina hijerarhije fer vrijednosti u skladu s točkom 93. podtočkom (c) i podtočkom (e) alinejom iv. Politika koja se odnosi na vrijeme priznavanja prijenosa jednako se primjenjuje za prijenose u razine i prijenose iz razina. Primjeri politika određivanja trenutka izvršenja prijenosa uključuju:

96.

Subjekt koji donese odluku o računovodstvenoj politici radi primjene iznimke iz točke 48. dužan je tu činjenicu objaviti.

97.

Za svaku kategoriju imovine i obveza koje se ne mjere po fer vrijednosti u izvještaju o financijskom položaju, ali čija se fer vrijednost objavljuje, subjekt je dužan objaviti informacije koje se nalažu u točki 93. podtočkama (b), (d) i (i). Međutim, subjekt nije dužan objaviti kvantitativne informacije o bitnim nedostupnim ulaznim podacima koji su korišteni pri mjerenjima fer vrijednosti koja su klasificirana u treću razinu hijerarhije fer vrijednosti u skladu s točkom 93. podtočkom (d). Subjekt za takvu imovinu i obveze ne treba objaviti druge informacije koje se nalažu ovim MSFI-jem.

98.

Za obvezu koja se mjeri po fer vrijednosti i izdana je s neodvojivim kreditnim poboljšanjem od treće osobe, izdavatelj je dužan objaviti da to kreditno poboljšanje postoji i odražava li se u mjerenju fer vrijednosti te obveze.

99.

Subjekt je dužan objaviti kvantitativne informacije koje se nalažu ovim MSFI-jem u tabličnom obliku, osim ako je neki drugi oblik prikladniji.

Aktivno tržište

Tržište na kojem se transakcije imovinom i obvezama odvijaju dovoljno često i u dovoljnom volumenu tako da se neprekidno dobivaju informacije o cijenama.

Troškovni pristup

Tehnika vrednovanja koja odražava iznos koji bi se u sadašnjem trenutku tražio za zamjenu radnog kapaciteta imovine (često se naziva tekući trošak zamjene).

Ulazna cijena

Cijena plaćena za stjecanje imovine ili primljena za preuzimanje obveze u transakciji razmjene.

Izlazna cijena

Cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze.

Očekivani novčani tok

Prosječna ponderirana vjerojatnost (tj. srednja vrijednost distribucije) mogućih budućih novčanih tokova.

Fer vrijednost

Cijena koja bi bila ostvarena prodajom neke stavke imovine ili plaćena za prijenos neke obveze u urednoj transakciji između tržišnih sudionika na datum mjerenja.

Maksimalno i optimalno korištenje

Način korištenja nefinancijske imovine kojim bi tržišni sudionici postigli maksimalnu vrijednost imovine ili skupine imovine i obveza (npr. poslovna jedinica) u kojoj bi se imovina koristila.

Dobitni pristup

Tehnika vrednovanja kojom se budući iznosi (npr. novčani tokovi ili prihodi i rashodi) svode na jedan tekući (tj. diskontirani) iznos. Rezultat mjerenja fer vrijednosti određuje se na temelju vrijednosti koja proizlazi iz tekućih tržišnih očekivanja o tim budućim iznosima.

Ulazni podaci

Pretpostavke koje bi tržišni sudionici koristili pri određivanju cijene određene imovine ili obveze, uključujući pretpostavke o riziku, npr.:

Ulazni podaci mogu biti dostupni ili nedostupni na tržištu.

Ulazni podaci prve razine

Kotirane (neusklađene) cijene s aktivnih tržišta za identičnu imovinu ili obveze kojima subjekt na datum mjerenja ima pristup.

Ulazni podaci druge razine

Ulazni podaci osim kotiranih cijena iz prve razine koji su izravno ili neizravno dostupni za određenu imovinu ili obvezu.

Ulazni podaci treće razine

Nedostupni ulazni podaci o imovini ili obvezi.

Tržišni pristup

Tehnika vrednovanja u kojoj se koriste cijene i druge relevantne informacije iz tržišnih transakcija s identičnom ili usporedivom (tj. sličnom) imovinom, obvezama ili skupinom imovine ili obveza, kao što je poslovna jedinica.

Ulazni podaci izvedeni iz tržišnih podataka

Ulazni podaci koji su uglavnom izvedeni li potkrijepljeni dostupnim tržišnim podacima korelacijski ili na drugi način.

Tržišni sudionici

Kupci i prodavatelji na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu za imovinu ili obvezu koji imaju sva sljedeća obilježja:

Najpovoljnije tržište

Tržište na kojem se postiže viši iznos od onog koji bi bio ostvaren prodajom imovine ili niži iznos koji bi bio plaćen za prijenos obveze, nakon uračunavanja transakcijskih troškova i troškova prijevoza.

Rizik neuspješnosti

Rizik da subjekt neće ispuniti obvezu. Rizik neuspješnosti među ostalim uključuje kreditni rizik subjekta.

Dostupni ulazni podaci

Ulazni podaci izvedeni na temelju tržišnih podataka, kao što su javno dostupne informacije o aktualnim događajima ili transakcijama, koji odražavaju pretpostavke na temelju kojih bi tržišni sudionici odredili cijenu imovine ili obveze.

Uredna transakcija

Transakcija koja podrazumijeva izloženost tržištu kroz određeno vrijeme prije datuma mjerenja radi poduzimanja marketinških aktivnosti koje su uobičajene za transakcije takvom imovinom ili obvezama i nije prisilna transakcija (npr. prisilna likvidacija ili hitna prodaja).

Glavno tržište

Tržište s najvećim volumenom ili razinom aktivnosti za određenu imovinu ili obvezu.

Premija za rizik

Naknada koju tržišni sudionici neskloni preuzimanju rizika traže za neizvjesnost inherentnu novčanim tokovima od imovine ili obveze. Naziva se i „usklađenje za rizik”.

Transakcijski troškovi

Troškovi prodaje imovine, odnosno prijenosa obveze na glavnom (ili najpovoljnijem) tržištu za predmetnu imovinu, odnosno obvezu koji su izravno povezani s prodajom imovine, odnosno preuzimanjem obveze i ispunjavaju oba sljedeća kriterija:

Troškovi prijevoza

Troškovi koji bi nastali prijevozom neke imovine s njene sadašnje lokacije do glavnog (ili najpovoljnijeg) tržišta.

Obračunska jedinica

Razina na kojoj se prema nekom MSFI-ju neka stavka imovine, odnosno obveze objedinjava ili raščlanjuje radi priznavanja.

Nedostupni ulazni podaci

Ulazni podaci za koje nisu dostupni tržišni podaci i koji se izvode koristeći najbolje moguće dostupne informacije o pretpostavkama koje bi tržišni sudionici koristili u određivanju cijene predmetne imovine ili obveze.

B1

Prosudbe se u različitim situacijama vrednovanja mogu razlikovati. U ovom Dodatku opisuju se prosudbe na temelju kojih subjekt može mjeriti fer vrijednost u različitim okolnostima vrednovanja.

B2

Cilj mjerenja fer vrijednosti je procijeniti cijenu po kojoj bi se uredna transakcija prodaje imovine ili prijenosa obveze odvijala između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima. Subjekt je pri mjerenju fer vrijednosti dužan utvrditi sljedeće:

B3

Pri mjerenju fer vrijednosti nefinancijske imovine koja se koristi u kombinaciji s drugom imovinom iz skupine (ugrađivanjem ili konfiguracijom u svrhu korištenja) ili u kombinaciji s drugom imovinom i obvezama (npr. poslovna jedinica), učinak premise vrednovanja ovisi o okolnostima. Na primjer:

B4

Kad utvrđuje je li fer vrijednost pri početnom priznavanju jednaka transakcijskoj cijeni, subjekt razmatra čimbenike specifične za transakciju i imovinu ili obvezu. Na primjer, transakcijska cijena neće predstavljati fer vrijednost imovine ili obveze pri početnom priznavanju ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

B5

Pri primjeni tržišnog pristupa koriste se cijene i druge relevantne informacije iz tržišnih transakcija s identičnom ili usporedivom (tj. sličnom) imovinom, obvezama ili skupinom imovine ili obveza, kao što je poslovna jedinica.

B6

Na primjer, za tehnike vrednovanja koje se primjenjuju u tržišnom pristupu često se koriste tržišni pokazatelji koji se izvode iz skupa sličnih informacija. Tržišni pokazatelji mogu biti u rasponima raznih pokazatelja za svaku sličnu informaciju. Odgovarajući pokazatelj iz tog raspona odabire se prosudbom, vodeći računa o kvalitativnim i kvantitativnim čimbenicima specifičnima za mjerenje.

B7

Tehnike vrednovanja koje se primjenjuju u tržišnom pristupu uključuju matrično određivanje cijena. Matrično određivanje cijena je matematička tehnika koja se uglavnom primjenjuje za vrednovanje nekih vrsta financijskih instrumenata, kao što su dužnički vrijednosni papiri, i ne oslanja se samo na kotirane cijene određenih vrijednosnih papira nego na njihov odnos s drugim referentnim vrijednosnim papirima koji kotiraju na tržištu.

B8

Troškovni pristup odražava iznos koji bi se u sadašnjem trenutku tražio za zamjenu radnog kapaciteta imovine (često se naziva tekući trošak zamjene).

B9

Iz perspektive tržišnog sudionika prodavatelja, cijena koja bi se ostvarila za imovinu temelji se na trošku koji bi nastao za tržišnog sudionika kupca pri stjecanju ili izgradnji zamjenske imovine usporedive korisnosti, usklađena za zastarjelost. Naime, kupac kao tržišni sudionik ne bi za imovinu platio više od iznosa za koji bi mogao zamijeniti radni kapacitet te imovine. Zastarjelost obuhvaća fizičko propadanje, funkcionalnu (tehnološku) zastarjelost te ekonomsku (vanjsku) zastarjelost i širi je pojam od amortizacije za potrebe financijskog izvještavanja (raspoređivanje povijesnog troška) ili oporezivanja (određeni vijeka trajanja). Metoda tekućeg troška zamjene često se koristi pri mjerenju fer vrijednosti materijalne imovine koja se koristi u kombinaciji s drugom imovinom ili drugom imovinom i drugim obvezama.

B10

Dobitnim pristupom budući iznosi (npr. novčani tokovi ili prihodi i rashodi) svode se na jedan tekući (tj. diskontirani) iznos. Pri primjeni dobitnog pristupa, pokazatelj fer vrijednosti odražava sadašnja tržišna očekivanja o tim budućim iznosima.

B11

Te tehnike vrednovanja uključuju npr. sljedeće:

B12

U točkama B13–B30 opisuje se primjena tehnika sadašnje vrijednosti za mjerenje fer vrijednosti. U tim je točkama fokus na tehnici usklađenja diskontne stope i tehnici očekivanog novčanog toka (očekivana sadašnja vrijednost). No, ne propisuje se primjena jedne posebne tehnike sadašnje vrijednosti niti se primjena tehnika sadašnje vrijednosti za mjerenje fer vrijednosti ograničava na te opisane tehnike. Tehnika sadašnje vrijednosti koja će primijeniti za mjerenje fer vrijednosti ovisi o činjenicama i okolnostima specifičnima za imovinu ili obvezu koja se mjeri (npr. jesu li na tržištu dostupne cijene za usporedivu imovinu ili obveze) i dostupnosti dostatnih podataka.

B13

Sadašnja vrijednost (tj. primjena dobitnog pristupa) je alat kojim se budući iznosi (npr. novčani tokovi ili vrijednosti) diskontnom stopom povezuju sa sadašnjom vrijednosti. Kad se fer vrijednost imovine ili obveze mjeri tehnikom sadašnje vrijednosti, obuhvate se svi sljedeći elementi iz perspektive tržišnih sudionika na datum mjerenja:

B14

Tehnike sadašnje vrijednosti razlikuju se po obuhvatu elemenata iz točke B13. Međutim, primjena svake metode sadašnje vrijednosti za mjerenje fer vrijednosti temelji se na sljedećim općim načelima:

B15

Mjerenje fer vrijednosti primjenom tehnika sadašnje vrijednosti provodi se u uvjetima neizvjesnosti jer novčani tokovi koji se koriste nisu poznati već procijenjeni iznosi. Često su neizvjesni i iznos i rokovi novčanih tokova. Neizvjesni su čak i ugovorno definirani iznosi, kao što su plaćanja po kreditu, ako postoji rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza.

B16

Tržišni sudionici obično traže naknadu (tj. premiju na rizik) zbog neizvjesnosti inherentne novčanim tokovima od imovine ili obveze. U mjerenje fer vrijednosti trebalo bi uključiti premiju za rizik u iznosu koji bi tržišni sudionici tražili kao naknadu za neizvjesnost inherentnu novčanim tokovima. U protivnom mjerenje ne bi vjerodostojno odražavalo fer vrijednost. Ponekad je teško utvrditi odgovarajuću premiju za rizik. No, to samo po sebi nije dovoljan razlog za isključenje premije za rizik.

B17

Tehnike sadašnje vrijednosti razlikuju se po usklađenju za rizik i vrsti novčanih tokova. Na primjer:

B18

Tehnika usklađenja diskontne stope temelji se na jednom skupu novčanih tokova iz raspona mogućih procijenjenih iznosa, ugovornih ili obećanih (kao u slučaju obveznice) ili vrlo vjerojatnih novčanih tokova. Ti su novčani tokovi u svakom slučaju uvjetovani nastankom točno određenih događaja (npr. ugovorni ili obećani novčani tokovi za obveznicu uvjetovani su nepostojanjem statusa neispunjavanja obveza). Kad se primjenjuje tehnika usklađenja diskontne stope koristi se diskontna stopa izvedena iz dostupnih stopa prinosa za usporedivu imovinu ili obveze kojima se trguje na tržištu. Prema tome, ugovorni, obećani ili vrlo vjerojatni novčani tokovi diskontiraju se primjenom dostupne ili procijenjene tržišne stope za takve uvjetovane novčane tokove (tj. tržišna stopa prinosa).

B19

Za primjenu tehnike usklađenja diskontne stope nužno je analizirati tržišne informacije o usporedivoj imovini ili obvezama. Usporedivost se utvrđuje razmatranjem vrste novčanih tokova (npr. jesu li ugovorni ili izvanugovorni te ima li izgleda da će na sličan način odgovoriti na promjene ekonomskih uvjeta), kao i drugih čimbenika (npr. kreditna sposobnost, kolateral, trajanje, ograničavajući uvjeti i likvidnost). Alternativno, ako jedna usporediva stavka imovine ili obveze ne odražava primjereno rizike inherentne novčanim tokovima od imovine ili obveze koje se mjere, diskontna stopa bi se mogla izvesti iz informacija o nekoliko stavki usporedive imovine ili obveza u vezi s nerizičnom krivuljom prinosa (tj. primjenom tzv. „pristupa dodavanja”).

B20

Radi objašnjenja pristupa dodavanja, recimo da se imovina A odnosi na ugovorno pravo na primitak 800 N.J. (57) u godinu dana (tj. rokovi nisu neizvjesni). Postoji etablirano tržište za usporedivu imovinu i dostupne su informacije o toj imovini, uključujući informacije o cijeni. Od te usporedive imovine:

B21

Na temelju rokova ugovorenih primitaka po imovini A u odnosu na rokove za imovinu B i imovinu C (tj. godinu dana za imovinu B i dvije godine za imovinu C), smatra se da je imovina B sličnija imovini A. Na temelju ugovorenih primitaka za imovinu A (800 N.J.) i jednogodišnje tržišne stope izvedene iz imovine B (10,8 %), dobije se fer vrijednost imovine A od 722 N.J. (800 N.J. / 1 108 N.J.). Alternativno, ako tržišne informacije o imovini B nisu dostupne, jednogodišnja tržišna stopa može se izvesti iz imovine C primjenom pristupa dodavanja. U tom slučaju dvogodišnja tržišna stopa za imovinu C (11,2 %) usklađuje se na jednogodišnju tržišnu stopu na temelju ročne strukture nerizične krivulje prinosa. Da bi se utvrdilo jesu li premija za rizik za jednogodišnju imovinu i premija za rizik za dvogodišnju imovinu iste, vjerojatno će biti potrebne dodatne informacije i analize. Utvrdi li se da nisu iste, dvogodišnja tržišna stopa prinosa dodatno se usklađuje za taj rezultat.

B22

Ako se tehnika usklađenja diskontne stope primjenjuje na fiksne primitke ili plaćanja, usklađenje za rizik inherentan novčanim tokovima od imovine ili obveze koja se mjeri uključuje se u diskontnu stopu. Ako se tehnika usklađenja diskontne stope primjenjuje na novčane tokove koji nisu fiksni primici ili plaćanja, moguće je da će trebati uskladiti novčane tokove kako bi se postigla usporedivost s dostupnom imovinom ili obvezom iz koje se izvodi diskontna stopa.

B23

Tehnika očekivane sadašnje vrijednosti temelji se na skupu novčanih tokova koji predstavljaju prosječnu ponderiranu vjerojatnost svih mogućih novčanih tokova (tj. očekivanih novčanih tokova). Dobivena procjena identična je očekivanoj vrijednosti, koja je u statističkom smislu ponderirani prosjek mogućih vrijednosti diskretne slučajne varijable u kojem su ponderi odgovarajuće vjerojatnosti. Budući da su svi mogući novčani tokovi prosječna ponderirana vjerojatnost, dobiveni očekivani novčani tok nije uvjetovan nastankom određenog događaja (za razliku od novčanih tokova koji se koriste pri primjeni tehnike usklađenja diskontne stope).

B24

Tržišni sudionici neskloni riziku bi pri donošenju odluke o ulaganju uzeli u obzir rizik da se stvarni novčani tokovi razlikuju od očekivanih. Prema teoriji portfelja, razlikuju se dvije vrste rizika:

Prema teoriji portfelja, na uravnoteženom tržištu će tržišni sudionici ostvariti naknadu samo za sistemski rizik inherentan novčanim tokovima. (Na neučinkovitim ili neuravnoteženim tržištima mogući su drugi oblici prinosa ili naknade).

B25

Prvom metodom tehnike očekivane sadašnje vrijednosti očekivani novčani tokovi od imovine usklađuju se za sistemski (tj. tržišni) rizik tako što se oduzme premija za novčani rizik (očekivani novčani tokovi usklađeni za rizik). Očekivani novčani tokovi usklađeni za rizik predstavljaju zajamčen novčani tok, koji se diskontira primjenom nerizične kamatne stope. Zajamčeni novčani tok odnosi se na očekivani novčani tok (kako je definiran), usklađen za rizik tako da tržišni sudionik radije pristaje na zajamčeni nego na očekivani novčani tok. Na primjer, ako je tržišni sudionik voljan pristati na očekivani novčani tok od 1200 N.J. umjesto na zajamčeni novčani tok od 1000 N.J, iznos od 1000 N.J je zajamčeni dio iznosa od 1200 N.J. (tj. premija za novčani rizik bila bi 200 N.J.). U tom slučaju tržišni sudionik radije pristaje na imovinu koju drži.

B26

Nasuprot tome, drugom metodom tehnike očekivane sadašnje vrijednosti usklađenje za sistemski (tj. tržišni) rizik provodi se tako da se na nerizičnu kamatnu stopu primijeni premija za rizik. Stoga se očekivani novčani tokovi diskontiraju po stopi koja odgovara očekivanoj stopi povezanoj s prosječnom ponderiranom vjerojatnosti novčanih tokova (tj. očekivana stopa prinosa). Za procjenu očekivane stope prinosa mogu se koristiti modeli za određivanje cijene rizične imovine, kao što je model određivanja cijene kapitalne imovine. Budući da se u tehnici usklađenja diskontne stope kao diskontna stopa koristi stopa prinosa od uvjetovanih novčanih tokova, ta će stopa vjerojatno biti viša od diskontne stope iz druge metode tehnike očekivane sadašnje vrijednosti, a to je očekivana stopa prinosa od očekivanih novčanih tokova ili novčanih tokova ponderirane prosječne vjerojatnosti.

B27

Radi objašnjenja prve i druge metode, recimo da je očekivani novčani tok od imovine u godinu dana 780 N.J., što je utvrđeno na temelju mogućih novčanih tokova i vjerojatnosti prikazanih u nastavku. Važeća nerizična kamatna stopa na novčani tok u razdoblju od godinu dana je 5 %, a premija za sistemski rizik za imovinu istog profila rizičnosti je 3 %.

B28

U tom jednostavnom objašnjenju, očekivani novčani tokovi (780 N.J.) predstavljaju ponderiranu prosječnu vjerojatnost tri moguća ishoda. U stvarnosti su mogući brojni ishodi. No, pri primjeni tehnike očekivane sadašnje vrijednosti nije uvijek nužno uzeti u obzir distribucije svih mogućih novčanih tokova na temelju složenih modela i tehnika. Umjesto toga se može izraditi nekoliko diskretnih scenarija i vjerojatnosti s nekoliko mogućih novčanih tokova. Na primjer, subjekt može koristiti novčane tokove ostvarene u relevantnom prošlom razdoblju, usklađene za naknadne promjene okolnosti (npr. promjene vanjskih čimbenika, uključujući ekonomske ili tržišne uvjete, sektorske trendove i konkurenciju, te promjene internih čimbenika koji imaju vrlo određen učinak na subjekt), vodeći računa o pretpostavkama tržišnih sudionika.

B29

U teoriji je sadašnja vrijednost (tj. fer vrijednost) novčanog toka od imovine ista, neovisno o tome je li utvrđena prvom ili drugom metodom:

B30

Kad se za mjerenje fer vrijednosti primjenjuje tehnika očekivane sadašnje vrijednosti, može se primijeniti prva ili druga metoda. Odabir jedne od tih metoda ovisi o činjenicama i okolnostima specifičnima za imovinu ili obvezu koja se mjeri, dostupnosti dostatnih informacija i prosudbama.

B31

Ako se tehnika sadašnje vrijednosti koristi za mjerenju fer vrijednosti obveze koju druga osoba ne drži kao imovinu (npr. obveza zbrinjavanja), subjekt je dužan, među ostalim, procijeniti buduće novčane odljeve koje bi tržišni sudionici očekivali u svrhu ispunjenja te obveze. Ti budući novčani odljevi uključuju očekivanja tržišnih sudionika o troškovima ispunjenja obveze i naknadi koju bi tržišni sudionik tražio za preuzimanje obveze. Takva naknada uključuje prinos koji bi tržišni sudionik tražio za sljedeće:

B32

Na primjer, nefinancijska obveza ne sadržava ugovorenu stopu prinosa i na tržištu nema dostupnog podatka o prinosu za tu obvezu. U nekim slučajevima se komponente prinosa koji bi tržišni sudionici tražili međusobno ne razlikuju (npr. kad se koristi cijena koju bi vanjski ugovaratelj obračunao kao fiksnu naknadu). U drugim slučajevima subjekt te komponente treba odvojeno procijeniti (npr. kad se koristi cijena u koju bi vanjski ugovaratelj uračunao sve troškove jer on u tom slučaju ne bi snosio rizik budućih promjena troškova).

B33

Subjekt može premiju za rizik uključiti u mjerenje fer vrijednosti obveze ili svojeg vlasničkog instrumenta koji druga osoba ne drži kao imovinu na jedan od sljedećih načina:

Subjekt pazi da se usklađenja za rizik ne obračunaju dvaput ili izostave. Na primjer, ako se procijenjeni novčani tokovi povećaju za naknadu za preuzimanje rizika povezanog s obvezom, diskontna stopa se ne usklađuje za taj rizik.

B34

Tržišta na kojima mogu biti dostupni ulazni podaci o imovini i obvezama (npr. financijski instrumenti) su npr.:

B35

Ulazni podaci druge razine o određenoj imovini i obvezama uključuju npr. sljedeće:

B36

Ulazni podaci treće razine o određenoj imovini i obvezama uključuju npr. sljedeće:

B37

Na fer vrijednost imovine ili obveze može utjecati znatan pad volumena ili aktivnosti u odnosu na normalnu tržišnu aktivnost u vezi s tom (ili sličnom) imovinom ili obvezom. Da bi na temelju dostupnih dokaza mogao utvrditi je li u vezi s imovinom ili obvezom došlo do znatnog pada volumena ili aktivnosti, subjekt ocjenjuje važnost i relevantnost čimbenika kao što su:

B38

Ako subjekt zaključi da je došlo do znatnog pada volumena ili aktivnosti za imovinu ili obvezu u odnosu na normalnu tržišnu aktivnost u vezi s tom (ili sličnom) imovinom ili obvezom, potrebna je daljnja analiza transakcija ili kotiranih cijena. Pad volumena ili aktivnosti sam po sebi ne mora biti naznaka da transakcijska ili kotirana cijena ne odražava fer vrijednost ili da transakcija na tom tržištu nije uredna. Međutim, ako subjekt utvrdi da transakcijska ili kotirana cijena ne odražava fer vrijednost (npr. možda ima transakcija koje nisu uredne), te transakcije ili kotirane cijene treba uskladiti ako ih subjekt koristi kao osnovicu za mjerenje fer vrijednosti, pri čemu to usklađenje može biti bitno za mjerenje fer vrijednosti u cjelini. Usklađenja mogu biti potrebna i u drugim okolnostima (npr. kad je cijenu slične imovine nužno bitno uskladiti da bi bila usporediva s imovinom koja se mjeri ili kad se cijena dulje vrijeme ne mijenja).

B39

Ovim MSFI-jem se ne propisuje metodologija za provedbu znatnih usklađenja transakcija ili kotiranih cijena. Primjena tehnika vrednovanja pri mjerenju fer vrijednosti obrađena je u točkama 61.–66. i B5–B11. Neovisno o primijenjenoj tehnici vrednovanja, subjekt je dužan uključiti odgovarajuća usklađenja za rizike, uključujući premiju za rizik koja odražava iznos koji bi tržišni sudionici tražili kao naknadu za neizvjesnost inherentnu novčanim tokovima od imovine ili obveze (vidjeti točku B17). Bez toga mjerenje ne odražava vjerodostojno fer vrijednost. Ponekad je teško utvrditi odgovarajuće usklađenje za rizik. No, to samo po sebi nije dovoljan razlog za isključenje usklađenja za rizik. Usklađenje za rizik treba odražavati urednu transakciju između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima.

B40

U slučaju znatnog pada volumena ili aktivnosti u vezi s imovinom ili obvezom, primjereno je promijeniti tehniku vrednovanja ili primijeniti više tehnika vrednovanja (npr. tržišni pristup i tehniku sadašnje vrijednosti). Pri ponderiranju pokazatelja fer vrijednosti dobivenih primjenom više tehnika vrednovanja subjekt je dužan razmotriti utemeljenost raspona rezultata mjerenja fer vrijednosti. Cilj je odrediti točku unutar tog raspona koja najbolje predstavlja fer vrijednost u aktualnim tržišnim uvjetima. Širok raspon rezultata mjerenja fer vrijednosti može upućivati na potrebu za daljnjom analizom.

B41

I u slučaju znatnog pada volumena ili razine aktivnosti u vezi s imovinom ili obvezom, cilj mjerenja fer vrijednosti ostaje isti. Fer vrijednost je cijena koja bi bila ostvarena prodajom imovine ili plaćena za prijenos obveze u urednoj transakciji (tj. koja nije prisilna likvidacija ili hitna prodaja) između tržišnih sudionika na datum mjerenja pod aktualnim tržišnim uvjetima.

B42

Procjena cijene po kojoj bi tržišni sudionici na datum mjerenja sklopili transakciju pod aktualnim tržišnim uvjetima u slučaju znatnog pada volumena ili aktivnosti u vezi s imovinom ili obvezom ovisi o činjenicama i okolnostima na datum mjerenja i nalaže prosudbu. Namjera subjekta da drži imovinu ili namiri ili na drugi način ispuni obvezu nije relevantna za mjerenje fer vrijednosti jer je fer vrijednost ovisi o tržištu i nije specifična za subjekt.

B43

U slučaju znatnog pada volumena ili aktivnosti u odnosu na normalnu tržišnu aktivnost u vezi s tom (ili sličnom) imovinom ili obvezom teže je odrediti je li neka transakcija uredna ili neuredna. U takvim okolnostima nije primjereno zaključiti da sve transakcije na tom tržištu nisu uredne (tj. da su transakcije zbog prisilne likvidacije ili hitne prodaje). Sljedeće okolnosti mogu biti naznaka neuredne transakcije:

Subjekt je dužan ocijeniti okolnosti da bi na temelju težine dostupnih dokaza utvrdio je li transakcija uredna.

B44

Subjekt je pri mjerenju fer vrijednosti ili procjeni premija za tržišni rizik dužan razmotriti sve sljedeće okolnosti:

Subjekt nije dužan dubinski provjeravati urednost neke transakcije, ali ne smije zanemariti informacije koje su mu razumno dostupne. Ako je subjekt sudionik u transakciji, pretpostavlja se da ima dovoljno informacija za zaključak o urednosti transakcije.

B45

Ovim se MSFI-jem ne zabranjuje korištenje kotiranih cijena dobivenih od trećih osoba ako je subjekt utvrdio da su te kotirane cijene izvedene u skladu s ovim MSFI-jem.

B46

U slučaju znatnog pada volumena ili aktivnosti u vezi s imovinom ili obvezom, subjekt je dužan ocijeniti jesu li kotirane cijene dobivene od trećih osoba izvedene na temelju aktualnih informacija koje odražavaju uredne transakcije ili primjenom neke tehnike vrednovanja koja odražava pretpostavke tržišnih sudionika (uključujući pretpostavke o rizicima). Kad dodjeljuje ponder za kotiranu cijenu kao ulazni podatak za mjerenje fer vrijednosti, subjekt kotiranim cijenama koje ne odražavaju rezultat transakcija dodjeljuje manji ponder (u odnosu na druge pokazatelje fer vrijednosti koji odražavaju rezultate transakcija).

B47

Osim toga, pri ponderiranju dostupnih dokaza treba voditi računa o vrsti kotacije (tj. je li indikativna cijena ili obvezujuća ponuda), pri čemu se veći ponder dodjeljuje kotacijama dobivenima od trećih osoba koje predstavljaju obvezujuće ponude.

C1

Subjekt ovaj MSFI primjenjuje za godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2013. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt ovaj MSFI primjenjuje za ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

C2

Ova se MSFI primjenjuje prospektivno od početka godišnjeg razdoblja njegove prve primjene.

C3

Zahtjeve o objavljivanjima iz ovog MSFI-ja ne treba primjenjivati na usporedne informacije objavljene za razdoblja prije datuma prve primjene ovog MSFI-ja.

C4

Dokumentom Godišnja poboljšanja, ciklus 2011.–2013., objavljenim u prosincu 2013., izmijenjena je točka 52. Subjekt tu izmjenu primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. srpnja 2014. ili nakon tog datuma Subjekt tu izmjenu primjenjuje prospektivno od početka godišnjeg razdoblja prve primjene MSFI-ja 13. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

C5

MSFI-jem 9, objavljenim u srpnju 2014., izmijenjena je točka 52. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 9.

C6

MSFI-jem 16 Najmovi, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjena je točka 6. Subjekt tu izmjenu primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.