1.1.

Cilj je ovog Standarda utvrditi načela financijskog izvještavanja o financijskoj imovini i financijskim obvezama kako bi se korisnicima financijskih izvještaja prezentirale važne i korisne informacije za procjenu iznosa, rokova te neizvjesnosti budućih novčanih tokova subjekta.

2.1.

Svi subjekti dužni su primjenjivati ovaj Standard na sve vrste financijskih instrumenta, uz iznimku:

2.2.

Zahtjevi o umanjenju vrijednosti iz ovog Standarda primjenjuju se na prava koja se u svrhu priznavanja dobitaka ili gubitaka od umanjenja vrijednosti računovodstveno iskazuju u skladu s ovim Standardom, kako je utvrđeno u MSFI-ju 15.

2.3.

Sljedeće obveze po kreditu obuhvaćene su područjem primjene ovog Standarda:

2.4.

Ovaj se Standard primjenjuje na ugovore o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke koji se mogu namiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata kao da su ugovori financijski instrumenti, uz iznimku ugovora koji su sklopljeni i drže se u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili namjeni. Međutim, ovaj se Standard primjenjuje na ugovore za koje je subjekt odredio da se mjere po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s točkom 2.5.

2.5.

Ugovor o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke koji se može namiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata kao da je ugovor financijski instrument, može biti neopozivo određen kao ugovor koji se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, čak i ako je sklopljen u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili namjeni. To se određenje moguće samo na početku ugovora i samo ako se njime otklanja ili znatno umanjuje nedosljednost pri priznavanju (ponekad se naziva „računovodstvena neusklađenost”) koja bi u protivnom nastala zbog nepriznavanja tog ugovora jer nije obuhvaćen područjem primjene ovog Standarda (vidjeti točku 2.4.).

2.6.

Ugovor o kupnji ili prodaji nefinancijske stavke može se na razne načine namiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili razmjenom financijskih instrumenata. Na primjer:

Ugovor na koji se primjenjuju podtočke (b) ili (c) ne sklapa se u svrhu primitka ili isporuke nefinancijske stavke u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili namjeni pa je stoga obuhvaćen područjem primjene ovog Standarda. Ostali ugovori na koje se primjenjuje točka 2.4. ocjenjuju se kako bi se odredilo jesu li sklopljeni i drže li se za potrebe primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili namjeni i jesu li stoga obuhvaćeni područjem primjene ovog Standarda.

2.7.

Izdana opcija kupnje ili prodaje nefinancijske stavke koja se može namiriti u novcu ili drugim financijskim instrumentom ili zamjenom financijskih instrumenata, u skladu s točkom 2.6. podtočkom (a) ili (d) obuhvaćena je područjem primjene ovog Standarda. Takav se ugovor ne može sklopiti za potrebe primitka ili isporuke nefinancijske imovine u skladu sa zahtjevima subjekta o njezinoj očekivanoj kupnji, prodaji ili namjeni.

3.1.1.

Subjekt financijsku imovinu ili financijsku obvezu priznaje u svojem izvještaju o financijskom položaju samo i jedino ako postane strana u ugovornim odredbama instrumenta (vidjeti točke B3.1.1. i B3.1.2.). Subjekt pri prvom priznavanju financijsku imovinu klasificira u skladu s točkama 4.1.1.–4.1.5., a mjeri u skladu s točkama 5.1.1.–5.1.3. Subjekt pri prvom priznavanju financijsku obvezu klasificira u skladu s točkama 4.2.1. i 4.2.2., a mjeri u skladu s točkom 5.1.1.

3.1.2.

Redovna kupnja ili prodaja financijske imovine priznaje se i prestaje priznavati, ovisno o slučaju, na datum transakcije ili datum namire (vidjeti točke B3.1.3.–B3.1.6.).

3.2.1.

U konsolidiranim financijskim izvještajima točke 3.2.2.–3.2.9., B3.1.1., B3.1.2. i B3.2.1.–B3.2.17. primjenjuju se na konsolidiranoj razini. Stoga subjekt najprije konsolidira sva društva kćeri u skladu s MSFI-jem 10, a potom te točke primjenjuje na tako nastalu skupinu.

3.2.2.

Prije nego što ocijeni je li i u kojoj mjeri prestanak priznavanja primjeren u skladu s točkama 3.2.3.–3.2.9., subjekt određuje bi li se te točke trebale primjenjivati na dio financijske imovine (ili na dio skupine slične financijske imovine) ili na financijsku imovinu u cijelosti (ili skupinu slične financijske imovine u cijelosti) kako slijedi:

U točkama 3.2.3.–3.2.12. pojam „financijska imovina” odnosi se na dio financijske imovine (ili na dio skupine slične financijske imovine) kako je utvrđeno u prethodnoj podtočki (a) ili na financijsku imovinu u cijelosti (ili skupinu slične financijske imovine u cijelosti).

3.2.3.

Subjekt prestaje priznavati financijsku imovinu samo i jedino kad:

(Vidjeti točku 3.1.2. u vezi s redovnom kupnjom financijske imovine.)

3.2.4.

Subjekt prenosi financijsku imovinu samo i jedino ako:

3.2.5.

Ako subjekt zadrži ugovorna prava na primitak novčanih tokova od financijske imovine („izvorna imovina”), ali preuzme ugovornu obvezu da će te isplatiti novčane tokove jednom ili više subjekata („konačni primatelji”), subjekt tu transakciju tretira kao prijenos financijske imovine samo i jedino ako su ispunjena sva tri sljedeća uvjeta:

3.2.6.

Ako subjekt prenese financijsku imovinu (vidjeti točku 3.2.4.), dužan je ocijeniti u kojoj mjeri zadržava rizike i koristi od vlasništva nad financijskom imovinom. U tom slučaju:

3.2.7.

Prijenos rizika i koristi (vidjeti točku 3.2.6.) ocjenjuje se usporedbom izloženosti subjekta prije i nakon prijenosa i varijabilnosti iznosa i rokova nastanka neto novčanih tokova od prenesene imovine. Subjekt zadržava gotovo sve rizike i koristi od vlasništva nad financijskom imovinom ako se njegova izloženost varijabilnosti sadašnje vrijednosti budućih neto novčanih tokova od financijske imovine zbog prijenosa znatno ne promijeni (npr. ako subjekt proda financijsku imovinu na temelju ugovora o njezinoj ponovnoj kupnji po fiksnoj cijeni ili prodajnoj cijeni uvećanoj za prinos zajmodavca). Subjekt prenosi gotovo sve rizike i koristi od vlasništva nad financijskom imovinom ako njegova izloženost toj varijabilnosti više nije znatna u odnosu na ukupnu varijabilnost sadašnje vrijednosti budućih neto novčanih tokova od financijske imovine (npr. ako subjekt proda financijsku imovinu samo u opciji njezine povratne kupnje po njezinoj fer vrijednosti u vrijeme povratne kupnje ili ako prenese potpuno razmjerni udio novčanih tokova od veće financijske imovine na temelju ugovora kao što je (pod)sudjelovanje u kreditu, što ispunjava uvjete iz točke 3.2.5.).

3.2.8.

Često je očigledno je li subjekt prenio ili zadržao gotovo sve rizike i koristi od vlasništva te stoga nema potrebe za izračunima. U drugim je slučajevima potrebno izračunati i usporediti izloženost subjekta varijabilnosti sadašnje vrijednosti budućih neto novčanih tokova prije i nakon prijenosa. Pri izračunu i uspoređivanju kao diskontne stope primjenjuju se odgovarajuće aktualne tržišne kamatne stope. Uzima se u obzir svaka razumno moguća varijabilnost neto novčanih tokova, pri čemu veću težinu imaju vjerojatniji ishodi.

3.2.9.

Je li subjekt zadržao kontrolu (vidjeti točku 3.2.6. podtočku (c)) nad prenesenom imovinom ovisi o sposobnosti primatelja da proda imovinu. Ako primatelj može prodati imovinu u cijelosti nepovezanoj trećoj strani i ako to može učiniti jednostrano i bez dodatnih ograničenja prijenosa, subjekt nije zadržao kontrolu. U svim ostalim slučajevima subjekt je zadržao kontrolu.

3.2.10.

Ako subjekt prenese financijsku imovinu u prijenosu koji ispunjava uvjete za prestanak priznavanja imovine u cijelosti i zadrži pravo servisiranja financijske imovine uz određenu naknadu, dužan je za taj ugovor o servisiranju priznati imovinu servisiranja ili obvezu servisiranja. Ako se ne očekuje da će primljena naknada biti primjerena nadoknada subjektu za servisiranje, obveza servisiranja koja proizlazi iz preuzete ugovorne obveze servisiranja priznaje se po njezinoj fer vrijednosti. Ako se očekuje da će primljena naknada biti više nego primjerena nadoknada za servisiranje, imovina servisiranja priznaje se za pravo servisiranja u iznosu koji se određuje na temelju raspoređivanja knjigovodstvene vrijednosti veće financijske imovine u skladu s točkom 3.2.13.

3.2.11.

Ako se zbog prijenosa financijska imovina u cijelosti prestane priznavati, ali subjekt prijenosom stekne novu financijsku imovinu ili preuzme novu financijsku obvezu ili obvezu servisiranja, subjekt je dužan priznati novu financijsku imovinu, financijsku obvezu ili obvezu servisiranja po fer vrijednosti.

3.2.12.

Pri prestanku priznavanja financijske imovine u cijelosti, razlika između:

priznaje se u dobiti ili gubitku.

3.2.13.

Ako je prenesena imovina dio veće financijske imovine (npr. ako subjekt prenese novčane tokove od kamata koji su dio dužničkog instrumenta, vidjeti točku 3.2.2. podtočku (a)) i preneseni dio ispunjava uvjete za prestanak priznavanja u cijelosti, prijašnja se knjigovodstvena vrijednost veće financijske imovine raspoređuje na dio koji se nastavlja priznavati i dio koji se prestaje priznavati, na temelju relativnih fer vrijednosti tih dijelova na datum prijenosa. U tu se svrhu zadržana imovina servisiranja tretira kao dio koji se nastavlja priznavati. Razlika između:

priznaje se u dobiti ili gubitku.

3.2.14.

Ako subjekt prijašnju knjigovodstvenu vrijednost veće financijske imovine rasporedi na dio koji se nastavlja priznavati i dio koji se prestaje priznavati, potrebno je izmjeriti fer vrijednost dijela koji se nastavlja priznavati. Ako subjekt ima iskustva u prodaji dijelova sličnih dijelu koji se i nastavlja priznavati ili ako postoje druge tržišne transakcije za takve dijelove, najnovije cijene stvarnih transakcija osnova su za najbolju procjenu fer vrijednosti tog dijela. Ako nema objavljenih cijena ili novijih tržišnih transakcija na temelju kojih bi se odredila fer vrijednost dijela koji se nastavlja priznavati, najbolja procjena fer vrijednosti je razlika između fer vrijednosti veće financijske imovine u cijelosti i naknade primljene od primatelja za dio koji se prestaje priznavati.

3.2.15.

Ako prijenos ne rezultira prestankom priznavanja jer je subjekt zadržao gotovo sve rizike i koristi od vlasništva nad prenesenom imovinom, subjekt nastavlja priznavati prenesenu imovinu u cijelosti, a zaprimljenu naknadu priznaje financijsku obvezu. U narednim razdobljima subjekt je dužan priznati prihode od prenesene imovine i sve rashode povezane s financijskom obvezom.

3.2.16.

Ako ne prenese niti zadrži gotovo sve rizike i koristi od vlasništva nad prenesenom imovinom, a zadrži kontrolu nad imovinom, subjekt nastavlja priznavati prenesenu imovinu u mjeri u kojoj u njoj i dalje sudjeluje. Opseg subjektova nastavka sudjelovanja u prenesenoj imovini odgovara njegovoj izloženosti promjenama vrijednosti prenesene imovine. Na primjer:

3.2.17.

Ako subjekt nastavlja priznavati imovinu u mjeri u kojoj sudjeluje u njoj, dužan je priznati i povezanu obvezu. Neovisno o ostalim zahtjevima o mjerenju iz ovog Standarda, prenesena imovina i povezana obveza mjere se na osnovi koja odražava prava i obveze koje je subjekt zadržao. Povezana obveza mjeri se tako da neto knjigovodstvena vrijednost prenesene imovine i povezane obveze bude:

3.2.18.

Subjekt nastavlja priznavati sve prihode od prenesene imovine u mjeri u kojoj sudjeluje u toj imovini i priznaje sve rashode za povezanu obvezu.

3.2.19.

Za potrebe naknadnog mjerenja, priznate promjene fer vrijednosti prenesene imovine i povezane obveze iskazuju se međusobno dosljedno u skladu s točkom 5.7.1. i ne prebijaju se.

3.2.20.

Ako nastavi sudjelovati samo u dijelu financijske imovine (npr. ako zadrži opciju povratne kupnje dijela prenesene imovine ili zadrži preostali udio kojim ne zadržava gotovo sve rizike i koristi od vlasništva i ako zadrži kontrolu), subjekt na osnovi relativnih fer vrijednosti tih dijelova na datum prijenosa raspoređuje prijašnju knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine na dio koji nastavlja priznavati jer u njemu nastavlja sudjelovati i na dio koji prestaje priznavati. U tu se svrhu primjenjuju zahtjevi iz točke 3.2.14. Razlika između:

priznaje se u dobiti ili gubitku.

3.2.21.

Ako se prenesena imovina mjeri po amortiziranom trošku, mogućnost određivanja financijske obveze po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak predviđena ovim Standardom ne primjenjuje se na povezanu obvezu.

3.2.22.

Ako se prenesena imovina nastavlja priznavati, imovina i povezana obveza ne prebijaju se. Slično subjekt ne prebija ni prihode od prenesene imovine s rashodima za povezanu obvezu (vidjeti MRS 32 točku 42.).

3.2.23.

Ako prenositelj primatelju pruži nenovčani kolateral (kao što su dužnički ili vlasnički instrumenti), prenositelj i primatelj računovodstveno iskazuju taj kolateral ovisno o tome ima li primatelj pravo prodati ili ponovno založiti kolateral i o tome je li prenositelj u statusu neispunjavanja obveza. Prenositelj i primatelj kolateral računovodstveno iskazuju kako slijedi:

3.3.1.

Subjekt uklanja financijsku obvezu (ili dio financijske obveze) iz svojeg izvještaja o financijskom položaju samo i jedino kad se ona namiri, odnosno kad se obveza iz ugovora ispuni, poništi ili istekne.

3.3.2.

Razmjena dužničkih instrumenata s bitno različitim uvjetima između postojećeg dužnika i zajmodavca iskazuje se kao ispunjenje izvorne financijske obveze i priznavanje nove financijske obveze. Slično se i znatna izmjena uvjeta postojeće financijske obveze ili njezina dijela (neovisno o tome može li se pripisati financijskim poteškoćama dužnik) iskazuje se kao ispunjenje izvorne financijske obveze i priznavanje nove financijske obveze.

3.3.3.

Razlika između knjigovodstvene vrijednosti financijske obveze (ili dijela financijske obveze) koja je ispunjena ili prenesena drugoj strani i plaćene naknade, uključujući nenovčanu prenesenu imovinu ili preuzete obveze, priznaje se u dobiti ili gubitku.

3.3.4.

Ako subjekt ponovno kupi dio financijske obveze, dužan je prijašnju knjigovodstvenu vrijednost financijske obveze rasporediti na dio koji se nastavlja priznavati i na dio koji se prestaje priznavati, i to na temelju relativnih fer vrijednosti tih dijelova na datum ponovne kupnje. Razlika između (a) knjigovodstvene vrijednosti koja se raspoređuje na dio koji se prestaje priznavati i (b) plaćene naknade, uključujući svu nenovčanu prenesenu imovinu ili preuzete obveze, za dio koji se prestaje priznavati, priznaje se u dobiti ili gubitku.

3.3.5.

Neki subjekti interno ili eksterno upravljaju investicijskim fondom koji ulagateljima pruža koristi određene udjelima u fondu te financijske obveze priznaju kao iznose koji tim ulagateljima trebaju biti isplaćeni. Slično neki subjekti izdaju skupine ugovora o osiguranju s obilježjima izravnog sudjelovanja i drže odnosne stavke. Neki takvi fondovi ili odnosne stavke uključuju financijsku obvezu subjekta (npr. izdana korporativna obveznica). Unatoč drugim zahtjevima iz ovog Standarda o prestanku priznavanja financijskih obveza, subjekt može odlučiti da neće prestati priznavati svoju financijsku obvezu koja je uključena u takav fond ili je odnosna stavka samo i jedino ako u tu svrhu ponovno kupi svoju financijsku obvezu. Umjesto toga, subjekt može odlučiti nastaviti obračunavati taj instrument kao financijsku obvezu, a ponovo kupljeni instrument iskazati kao da je financijska imovina i mjeriti ga po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s ovim Standardom. Ta je odluka neopoziva i donosi se za svaki instrument zasebno. Za potrebe te odluke, govori o osiguranju uključuju ugovore o ulaganju s obilježjima diskrecijskog sudjelovanja. (Vidjeti MSFI 17 za pojmove koji se koriste u ovoj točki, a definirani su u tom standardu.)

4.1.1.

Osim ako se primjenjuje točka 4.1.5., subjekt financijsku imovinu klasificira kao imovinu koja se naknadno mjeri po amortiziranom trošku, po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ili po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak na temelju sljedećeg:

4.1.2.

Financijska imovina mjeri se po amortiziranom trošku ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

Smjernice o načinu primjene tih uvjeta sadržane su u točkama B4.1.1.–B4.1.26.

4.1.2.A

Financijska imovina mjeri se po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

Smjernice o načinu primjene tih uvjeta sadržane su u točkama B4.1.1.–B4.1.26.

4.1.3.

Za potrebe primjene točke 4.1.2. podtočke (b) i točke 4.1.2.A podtočke (b):

4.1.4.

Financijska imovina mjeri se po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, osim ako se mjeri po amortiziranom trošku u skladu s točkom 4.1.2. ili po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A. Međutim, pri početnom priznavanju određenih ulaganja u vlasničke instrumente, koji bi se u protivnom mjerili po fer vrijednosti kroz dobiti ili gubitak, subjekt može neopozivo odlučiti da će naknadne promjene fer vrijednosti iskazivati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti (vidjeti točke 5.7.5. i 5.7.6.).

4.1.5.

Neovisno o točkama 4.1.1.–4.1.4., subjekt može pri početnom priznavanju neopozivo odlučiti da se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak ako se time otklanja ili znatno umanjuje nedosljednost pri mjerenju ili priznavanju (ponekad se naziva „računovodstvena neusklađenost”) koja bi u protivnom nastala zbog mjerenja imovine ili obveza ili priznavanja dobiti i gubitka povezanih s tom imovinom ili obvezama na različitim osnovama (vidjeti točke B4.1.29.–B4.1.32.).

4.2.1.

Subjekt je dužan sve financijske obveze klasificirati kao obveze koje se naknadno mjere po amortiziranom trošku, uz iznimku:

4.2.2.

Pri početnom priznavanju subjekt može neopozivo odlučiti da se financijska obveza mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak ako mu je to dopušteno točkom 4.3.5. ili ako na taj način dobiva relevantnije informacije, jer time:

4.3.1.

Ugrađena izvedenica je komponenta hibridnog ugovora koji uključuje i neizvedeni osnovni ugovor, s učinkom promjene određenih novčanih tokova složenog instrumenta koja je slična promjeni pojedinačne izvedenice. Ugrađena izvedenica uzrokuje neke ili sve novčane tokove koji bi se inače na temelju ugovora morali promijeniti u skladu s određenom kamatnom stopom, cijenom financijskog instrumenta, cijenom robe, deviznim tečajem, indeksom cijena ili stopa, kreditnom sposobnosti ili kreditnim indeksom ili drugom varijablom, pod uvjetom da u slučaju nefinancijske varijable ta varijabla nije specifična za određenu stranku ugovora. Izvedenica koja je povezana s financijskim instrumentom, ali je na temelju ugovora prenosiva neovisno o tom instrumentu, ili koja ima drugu stranku u odnosu na taj instrument, nije ugrađena izvedenica, nego zaseban financijski instrument.

4.3.2.

Ako hibridni ugovor sadržava osnovni ugovor koji je imovina obuhvaćena područjem primjene ovog Standarda, subjekt je dužan zahtjeve iz točaka 4.1.1.–4.1.5. primijeniti na cijeli hibridni ugovor.

4.3.3.

Ako hibridni ugovor sadržava osnovni ugovor koji nije imovina koja je obuhvaćena područjem primjene ovog Standarda, ugrađena izvedenica odvaja se od osnovnog ugovora i iskazuje kao izvedenica u skladu s ovim Standardom samo i jedino:

4.3.4.

Ako je ugrađena izvedenica odvojena, osnovni ugovor iskazuje se u skladu s odgovarajućim standardima. Ovim se Standardom ne uređuje pitanje zasebnog iskazivanja ugrađene izvedenice u izvještaju o financijskom položaju.

4.3.5.

Neovisno o točkama 4.3.3. i 4.3.4., ako ugovor sadržava jednu ili više ugrađenih izvedenica, a osnovni ugovor nije imovina obuhvaćena područjem primjene ovog Standarda, subjekt može odrediti cijeli hibridni ugovor po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, osim u sljedećim slučajevima:

4.3.6.

Ako je u skladu s ovim Standardom subjekt dužan odvojiti ugrađenu izvedenicu od njezina osnovnog ugovora, ali ne može odvojeno izmjeriti ugrađenu izvedenicu na datum stjecanja ili na kraju kasnijeg razdoblja financijskog izvještavanja, subjekt određuje cijeli hibridni ugovor po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.

4.3.7.

Ako subjekt ne može pouzdano izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice na temelju njezinih uvjeta, fer vrijednost ugrađene izvedenice jednaka je razlici između fer vrijednosti hibridnog instrumenta i fer vrijednosti osnovnog ugovora. Ako subjekt ne može izmjeriti fer vrijednost ugrađene izvedenice ovom metodom, primjenjuje se točka 4.3.6., a hibridni ugovor određuje se po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.

4.4.1.

Samo i jedino ako subjekt mijenja svoj poslovni model upravljanja financijskom imovinom, dužan je svu financijsku imovinu na koju to utječe reklasificirati u skladu s točkama 4.1.1.–4.1.4. Za dodatne smjernice o reklasifikaciji financijske imovine vidjeti točke 5.6.1.–5.6.7., B4.4.1.–B4.4.3. i B5.6.1.–B5.6.2.

4.4.2.

Subjekt ne reklasificira financijske obveze.

4.4.3.

Sljedeće promjene okolnosti ne smatraju se reklasifikacijom u smislu točaka 4.4.1.–4.4.2.:

5.1.1.

Uz iznimku potraživanja od kupaca koja su obuhvaćena područjem primjene točke 5.1.3., pri početnom priznavanju financijske imovine ili financijske obveze subjekt tu imovinu ili obvezu mjeri po njezinoj fer vrijednosti, koja se u slučaju financijske imovine ili financijske obveze koje nisu određene po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak uvećava ili umanjuje za transakcijske troškove koji se mogu izravno pripisati stjecanju ili izdavanju financijske imovine ili financijske obveze.

5.1.1.A

Međutim, ako se pri početnom priznavanju fer vrijednost financijske imovine ili financijske obveze razlikuje od transakcijske cijene, subjekt je dužan primijeniti točku B5.1.2.A.

5.1.2.

Ako subjekt imovinu koja se naknadno mjeri po amortiziranom trošku obračunava na datum namire, ta se imovina početno priznaje po fer vrijednosti na datum transakcije (vidjeti točke B3.1.3.–B3.1.6.).

5.1.3.

Neovisno o zahtjevu iz točke 5.1.1., subjekt pri početnom priznavanju potraživanja od kupaca mjeri po njihovoj transakcijskoj cijeni (kako je definirana u MSFI-ju 15) ako ta potraživanja nemaju znatnu komponentu financiranja u skladu s MSFI-jem 15 (ili ako subjekt primjenjuje praktično rješenje u skladu s točkom 63. MSFI-ja 15).

5.2.1.

Subjekt nakon početnog priznavanja financijsku imovinu mjeri u skladu s točkama 4.1.1.–4.1.5. kako slijedi:

5.2.2.

Subjekt primjenjuje zahtjeve o umanjenju vrijednosti iz odjeljka 5.5. na financijsku imovinu koja se mjeri po amortiziranom trošku u skladu s točkom 4.1.2. te na financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A.

5.2.3.

Subjekt na financijsku imovinu koja je određena kao zaštićena stavka primjenjuje zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz točaka 6.5.8.–6.5.14. (te, ovisno o slučaju, točke 89.–94. MRS-a 39 Financijski instrumenti: priznavanje i mjerenje za računovodstvo zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika) (50).

5.3.1.

Subjekt nakon početnog priznavanja financijsku obvezu mjeri u skladu s točkama 4.2.1.–4.2.2.

5.3.2.

Subjekt na financijsku obvezu koja je određena kao zaštićena stavka primjenjuje zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz točaka 6.5.8.–6.5.14. (te, ovisno o slučaju, točke 89.–94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika).

5.4.1.

Kamatni prihod izračunava se primjenom metode efektivne kamatne stope (vidjeti Dodatak A i točke B5.4.1.–B5.4.7.). Pri obračunu se efektivna kamatna stopa primjenjuje na bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine, osim za:

5.4.2.

Subjekt koji u izvještajnom razdoblju prihode od kamata izračunava primjenom metode efektivne kamatne stope na amortizirani trošak financijske imovine u skladu s točkom 5.4.1 podtočkom (b), u sljedećim izvještajnim razdobljima prihode od kamata obračunava primjenom efektivne kamatne stope na bruto knjigovodstvenu vrijednost ako se kreditni rizik financijskog instrumenta poboljša tako da se vrijednost financijske imovine više ne umanjuje za kreditne gubitke, pri čemu se to poboljšanje može objektivno dovesti u vezu s događajem koji je nastao nakon primjene zahtjeva iz točke 5.4.1. podtočke (b) (kao što je poboljšanje kreditnog rejtinga zajmoprimca).

5.4.3.

Ako se ugovorni novčani tokovi od financijske imovine ponovno dogovore ili na neki drugi način izmijene, pri čemu takav ponovni dogovor ili promjena ne dovode do prestanka priznavanja te financijske imovine u skladu s ovim Standardom, subjekt ponovno izračunava bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine, a u dobiti ili gubitku priznaje promjenu dobitka ili gubitka. Bruto knjigovodstvena vrijednost financijske imovine ponovno se izračunava kao sadašnja vrijednost ponovno dogovorenih ili promijenjenih ugovornih novčanih tokova diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine (odnosno za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke, po efektivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik) ili, ovisno o slučaju, po revidiranoj efektivnoj kamatnoj stopi koja se izračunava u skladu s točkom 6.5.10. Knjigovodstvena vrijednost promijenjene financijske imovine usklađuje se za nastale troškove ili naknade, koji se amortiziraju tijekom preostalog razdoblja promijenjene financijske imovine.

5.4.4.

Subjekt izravno umanjuje bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine ako nema razumnih očekivanja u pogledu povrata financijske imovine u cijelosti ili djelomično. Otpis je događaj koji dovodi do prestanka priznavanja (vidjeti točku B3.2.16. podtočku (r)).

Promjene osnove za određivanje ugovornih novčanih tokova zbog reforme referentnih kamatnih stopa

5.4.5.

Subjekt primjenjuje točke 5.4.6.–5.4.9. na financijsku imovinu ili financijsku obvezu samo i jedino ako se osnova za određivanje ugovornih novčanih tokova za tu financijsku imovinu ili financijsku obvezu promijenila zbog reforme referentnih kamatnih stopa. U tu se svrhu pojam „reforma referentnih kamatnih stopa” odnosi na reformu određene referentne kamatne stope na cijelom tržištu, kako je opisano u točki 6.8.2.

5.4.6.

Osnova za određivanje ugovornih novčanih tokova financijske imovine ili financijske obveze može se promijeniti:

5.4.7.

Subjekt kao praktično rješenje primjenjuje točku B5.4.5. kako bi se iskazala promjena osnove za određivanje ugovornih novčanih tokova financijske imovine ili financijske obveze koja se nalaže reformom referentnih kamatnih stopa. To praktično rješenje primjenjuje se samo na te promjene i isključivo u mjeri u kojoj se to nalaže reformom referentnih kamatnih stopa (vidjeti i točku 5.4.9.). U tu se svrhu reformom referentnih kamatnih stopa nalaže promjena osnove za određivanje ugovornih novčanih tokova samo i jedino ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

5.4.8.

Promjene zbog kojih nastaju nove osnove za određivanje ugovornih novčanih tokova koji su ekonomski istovjetni prethodnoj osnovi (odnosno osnovi neposredno prije promjene) su npr.:

5.4.9.

Ako se uz promjene osnovice za određivanje ugovornih novčanih tokova koje se nalažu reformom referentnih kamatnih stopa uvode dodatne promjene financijske imovine ili financijske obveze, subjekt na promjene koje se nalažu reformom referentnih kamatnih stopa najprije primjenjuje praktično rješenje iz točke 5.4.7. Subjekt potom odgovarajuće zahtjeve iz ovog Standarda primjenjuje na sve dodatne promjene na koje se ne primjenjuje praktično rješenje. Ako dodatna promjena ne rezultira prestankom priznavanja financijske imovine ili financijske obveze, subjekt primjenjuje točku 5.4.3. ili točku B5.4.6., ovisno o slučaju, kako bi iskazao tu dodatnu promjenu. Ako dodatna promjena rezultira prestankom priznavanja financijske imovine ili financijske obveze, subjekt primjenjuje zahtjeve o prestanku priznavanja.

5.5.1.

Subjekt priznaje rezerviranja za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovini koja se mjeri u skladu s točkom 4.1.2. ili točkom 4.1.2.A, potraživanja na osnovi najma, ugovornu imovinu ili obveze po kreditu te ugovore o financijskom jamstvu na koje se primjenjuju zahtjevi o umanjenju vrijednosti u skladu s točkom 2.1. podtočkom (g), točkom 4.2.1. podtočkom (c) ili točkom 4.2.1. podtočkom (d).

5.5.2.

Subjekt zahtjeve o umanjenju vrijednosti primjenjuje na priznavanje i mjerenje rezerviranja za kreditne gubitke i financijske imovine koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A. Međutim, rezerviranje za kreditne gubitke priznaje se kroz ostalu sveobuhvatnu dobit i njime se ne umanjuje knjigovodstvena vrijednost financijske imovine u izvještaju o financijskom položaju.

5.5.3.

Podložno točkama 5.5.13.–5.5.16., subjekt na svaki izvještajni datum za financijski instrument mjeri rezerviranje za kreditne gubitke u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja instrumenta ako se nakon početnog priznavanja kreditni rizik tog financijskog instrumenta znatno poveća.

5.5.4.

Cilj je zahtjeva o umanjenju vrijednosti priznavanje očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja svih financijskih instrumenata čiji se kreditni rizik znatno poveća nakon početnog priznavanja, neovisno o tome jesu li utvrđeni na pojedinačnoj ili skupnoj osnovi, uzimajući u obzir sve razumne i utemeljene informacije, kao i one koji se odnose na buduće događaje.

5.5.5.

Podložno točkama 5.5.13.–5.5.16., ako se nakon početnog priznavanja kreditni rizik financijskog instrumenta do izvještajnog datuma znatno ne poveća, subjekt je dužan izmjeriti rezerviranje za kreditne gubitke za taj financijski instrument u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju.

5.5.6.

Za preuzete obveze po kreditu i ugovore o financijskom jamstvu datum na koji subjekt kao stranka prihvati neopozivu obvezu smatra se datumom početnog priznavanja u smislu primjene zahtjeva o umanjenju vrijednosti.

5.5.7.

Ako je subjekt u prethodnom izvještajnom razdoblju za financijski instrument izmjerio rezerviranje za kreditne gubitke u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja, ali ako na datum tekućeg izvještavanja utvrdi da uvjeti iz točke 5.5.3. više nisu ispunjeni, subjekt na datum tekućeg izvještavanja mjeri rezerviranje za kreditne gubitke u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka u dvanaestomjesečnom razdoblju.

5.5.8.

Subjekt u dobiti ili gubitku kao dobitak ili gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje iznos očekivanih kreditnih gubitaka (ili poništenja), što je nužno radi usklađenja rezerviranja za kreditne gubitke na izvještajni datum s iznosom čije se priznavanje nalaže ovim Standardom.

5.5.9.

Subjekt na svaki izvještajni datum utvrđuje je li nakon početnog priznavanja došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta. Subjekt pritom primjenjuje promjenu rizika od nastanka statusa neispunjavanja obveza tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta, a ne promjenu iznosa očekivanih kreditnih gubitaka. Subjekt pritom uspoređuje rizik od nastanka statusa neispunjavanja obveza po financijskom instrumentu na izvještajni datum s rizikom od nastanka statusa neispunjavanja obveza po financijskom instrumentu na datum početnog priznavanja na temelju razumnih i utemeljenih informacija dostupnih bez nepotrebnih troškova ili napora, koje upućuju na znatna povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja.

5.5.10.

Subjekt može pretpostaviti da nije bilo znatnog povećanja kreditnog rizika financijskog instrumenta nakon početnog priznavanja ako je na izvještajni datum određeno da financijski instrument ima nizak kreditni rizik (vidjeti točke B5.5.22.–B5.5.24.).

5.5.11.

Ako su razumne i utemeljene informacije o budućim događajima dostupne bez nepotrebnih troškova ili napora, subjekt se pri određivanju mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja ne može osloniti samo na informacije o prekoračenju dospijeća. Međutim, ako bez nepotrebnih troškova ili napora nisu dostupne informacije o budućim događajima, nego o prekoračenju dospijeća (na pojedinačnoj ili skupnoj osnovi), subjekt može na temelju informacija o prekoračenju dospijeća odrediti moguće znatno povećanje kreditnog rizika nakon početnog priznavanja. Neovisno o načinu na koji subjekt utvrđuje znatna povećanja kreditnog rizika, postoji oboriva pretpostavka znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja ako je dospijeće ugovornih plaćanja prekoračeno za više od 30 dana. Subjekt tu pretpostavku može oboriti ako raspolaže razumnim i utemeljenim informacijama dostupnima bez nepotrebnih troškova ili napora kojima se dokazuje da nije došlo do znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja, čak i ako je dospijeće ugovornih plaćanja prekoračeno za više od 30 dana. Oboriva pretpostavka ne primjenjuje se ako subjekt utvrdi znatna povećanja kreditnog rizika prije prekoračenja dospijeća ugovornih plaćanja za više od 30 dana.

5.5.12.

Ako su ugovorni novčani tokovi financijske imovine ponovno dogovoreni ili promijenjeni te ako se financijska imovina nije prestala priznavati, subjekt utvrđuje moguće znatno povećanje kreditnog rizika financijskog instrumenta u skladu s točkom 5.5.3. usporedbom:

5.5.13.

Neovisno o točkama 5.5.3. i 5.5.5., subjekt na izvještajni datum kao rezerviranje za kreditne gubitke za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke priznaje samo kumulativne promjene očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja koje nastanu nakon početnog priznavanja.

5.5.14.

Subjekt na svaki izvještajni datum u dobiti ili gubitku kao dobitak ili gubitak od umanjenja vrijednosti priznaje iznos promjene očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja. Subjekt povoljne promjene očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja priznaje kao dobitak od umanjenja vrijednosti, čak i ako su očekivani kreditni gubici tijekom vijeka trajanja manji od iznosa očekivanih kreditnih gubitaka koji su pri početnom priznavanju bili uključeni u procijenjene novčane tokove.

5.5.15.

Neovisno o točkama 5.5.3. i 5.5.5., subjekt uvijek mjeri rezerviranje za kreditne gubitke u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja za:

5.5.16.

Subjekt može odabrati računovodstvene politike za potraživanja od kupaca, potraživanja na temelju najma i ugovornu imovinu koje su neovisne jedna o drugoj.

5.5.17.

Subjekt mjeri očekivane kreditne gubitke financijskog instrumenta na način koji odražava:

5.5.18.

Pri mjerenju očekivanih kreditnih gubitaka subjekt nije dužan odrediti svaki mogući scenarij. Međutim, dužan je uzeti u obzir rizik ili vjerojatnost nastanka kreditnog gubitka na način koji odražava vjerojatnost nastanka kreditnog gubitka i vjerojatnost izostanka kreditnog gubitka, čak i ako je vjerojatnost nastanka kreditnog gubitka vrlo mala.

5.5.19.

Pri mjerenju očekivanih kreditnih gubitaka u obzir treba uzeti najdulje ugovorno razdoblje (uključujući moguća produljenja) tijekom kojeg je subjekt izložen kreditnom riziku, a ne neko dulje razdoblje, čak i ako je to dulje razdoblje u skladu s poslovnom praksom.

5.5.20.

Međutim, neki financijski instrumenti sadržavaju komponentu kredita i komponentu neiskorištene obveze, a zbog činjenice da subjekt na temelju ugovora može zatražiti namirenje i opozvati neiskorištenu obvezu, njegova izloženost kreditnim gubicima nije ograničena na razdoblje otkaza ugovora. Subjekt samo i jedino za takve financijske instrumente mjeri očekivane kreditne gubitke tijekom razdoblja svoje izloženosti kreditnom riziku, pri čemu se očekivani kreditni gubici ne mogu ublažiti mjerama upravljanja kreditnim rizicima, čak i ako to razdoblje traje dulje od najduljeg ugovornog razdoblja.

5.6.1.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu u skladu s točkom 4.4.1., dužan je reklasifikaciju primjenjivati prospektivno od datuma reklasifikacije. Subjekt ne prepravlja prethodno priznate dobitke, gubitke (uključujući dobitke ili gubitke od umanjenja vrijednosti) ni kamate. Zahtjevi o reklasifikaciji utvrđeni su u točkama 5.6.2.–5.6.7.

5.6.2.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, njezina fer vrijednost mjeri se na datum reklasifikacije. Dobici ili gubici koji nastanu kao razlika između prethodno amortiziranog troška financijske imovine i fer vrijednosti priznaju se u dobiti ili gubitku.

5.6.3.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u kategoriju mjerenja po amortiziranom trošku, njezina fer vrijednost na datum reklasifikacije postaje njezina nova bruto knjigovodstvena vrijednost. (Vidjeti točku B5.6.2. za smjernice o određivanju efektivne kamatne stope i rezerviranja za kreditne gubitke na datum reklasifikacije.)

5.6.4.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, njezina fer vrijednost mjeri se na datum reklasifikacije. Dobici ili gubici koji nastanu kao razlika između prethodno amortiziranog troška financijske imovine i fer vrijednosti priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti. Efektivna kamatna stopa i mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka ne usklađuju se zbog reklasifikacije. (Vidjeti točku B5.6.1.)

5.6.5.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u kategoriju mjerenja po amortiziranom trošku, financijska imovina reklasificira se po njezinoj fer vrijednosti na datum reklasifikacije. Međutim, kumulativni dobitak ili gubitak prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti brišu se iz vlasničkog kapitala i usklađuju s fer vrijednosti financijske imovine na datum reklasifikacije. Stoga se financijska imovina mjeri na datum reklasifikacije kao da je uvijek mjerena po amortiziranom trošku. To usklađenje utječe na ostalu sveobuhvatnu dobit, ali ne utječe na dobit ili gubitke te stoga nije reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1 Prezentiranje financijskih izvještaja). Efektivna kamatna stopa i mjerenje očekivanih kreditnih gubitaka ne usklađuju se zbog reklasifikacije. (Vidjeti točku B5.6.1.)

5.6.6.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, financijska imovina nastavlja se mjeriti po fer vrijednosti. (Vidjeti točku B5.6.2. za smjernice o određivanju efektivne kamatne stope i rezerviranja za kreditne gubitke na datum reklasifikacije.)

5.6.7.

Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u kategoriju mjerenja po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, financijska imovina nastavlja se mjeriti po fer vrijednosti. Kumulativni dobitak ili gubitak prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) na datum reklasifikacije.

5.7.1.

Dobitak ili gubitak po financijskoj imovini ili financijskoj obvezi mjerenoj po fer vrijednosti priznaje se u dobiti ili gubitku, osim:

5.7.1.A

Dividende se priznaju u dobiti ili gubitku samo u sljedećim slučajevima:

5.7.2.

Dobitak ili gubitak po financijskoj imovini koja se mjeri po amortiziranom trošku i koja nije dio odnosa zaštite (vidjeti točke 6.5.8.–6.5.14. i, ovisno o slučaju, točke 89.–94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika) priznaju se u dobiti ili gubitku ako se ta financijska imovina prestane priznavati i ako se reklasificira u skladu s točkom 5.6.2., i to postupkom amortizacije ili radi priznavanja dobitaka ili gubitaka od umanjenja vrijednosti. Ako subjekt reklasificira financijsku imovinu iz kategorije mjerenja po amortiziranom trošku, dužan je primijeniti točke 5.6.2. i 5.6.4. Dobitak ili gubitak po financijskoj obvezi koja se mjeri po amortiziranom trošku i koja nije dio odnosa zaštite (vidjeti točke 6.5.8.–6.5.14. i, ovisno o slučaju, točke 89.–94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika) priznaju se u dobiti ili gubitku ako se ta financijska obveza prestane priznavati i to postupkom amortizacije. (Vidjeti točku B5.7.2. za smjernice o dobicima ili gubicima od tečajnih razlika.)

5.7.3.

Dobitak ili gubitak po financijskoj imovini ili financijskim obvezama koje su zaštićene stavke u odnosu zaštite priznaju se u skladu s točkama 6.5.8.–6.5.14. i, ovisno o slučaju, točkama 89.–94. MRS-a 39 o računovodstvu zaštite fer vrijednosti od rizika za zaštitu portfelja od kamatnog rizika.

5.7.4.

Ako subjekt prizna financijsku imovinu na datum namire (vidjeti točke 3.1.2., B3.1.3. i B3.1.6.), promjene fer vrijednosti imovine koja će biti primljena u razdoblju od datuma transakcije do datuma namire ne priznaju se za imovinu koja se mjeri po amortiziranom trošku. Za imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti, promjena fer vrijednosti priznaje se u dobiti ili gubitku ili u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, ovisno o slučaju, u skladu s točkom 5.7.1. U smislu primjene odredaba o umanjenju vrijednosti, datum transakcije smatra se datumom početnog priznavanja.

5.7.5.

Pri početnom priznavanju subjekt može neopozivo odlučiti da će u okviru ostale sveobuhvatne dobiti iskazati naknadne promjene fer vrijednosti ulaganja u vlasnički instrument koji je obuhvaćen područjem primjene ovog Standarda, a da pritom nije riječ o ulaganju namijenjenom trgovanju ni o nepredviđenoj naknadi koji je stjecatelj priznao u poslovnoj kombinaciji na koju se primjenjuje MSFI 3. (Vidjeti točku B5.7.3. za smjernice o dobicima i gubicima od tečajnih razlika.)

5.7.6.

Ako subjekt donese odluku iz točke 5.7.5., dužan je u dobiti ili gubitku priznati dividende od tog ulaganja u skladu s točkom 5.7.1.A.

5.7.7.

Subjekt iskazuje dobitak ili gubitak po financijskoj obvezi koja je određena po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s točkom 4.2.2. ili točkom 4.3.5., kako slijedi:

osim ako bi se takvim tretmanom učinaka promjena kreditnog rizika obveze opisanih u podtočki (a) stvorila ili proširila računovodstvena neusklađenost u dobiti ili gubitku (u kojem se slučaju primjenjuje točka 5.7.8.). Smjernice o određivanju mogućeg stvaranja ili proširenja računovodstvene neusklađenosti navedene su u točkama B5.7.5.–B5.7.7. i B5.7.10.–B5.7.12.

5.7.8.

Ako bi se na temelju zahtjeva iz točke 5.7.7. stvorila ili proširila računovodstvena neusklađenost u dobiti ili gubitku, subjekt je dužan sve dobitke ili gubitke po toj obvezi (uključujući učinke promjene kreditnog rizika te obveze) iskazati u dobiti ili gubitku.

5.7.9.

Neovisno o zahtjevima iz točaka 5.7.7. i 5.7.8., subjekt u dobiti ili gubitku iskazuje sve dobitke ili gubitke po obvezama po kreditu i ugovorima o financijskom jamstvu koji su određeni po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.

5.7.10.

Dobitak ili gubitak po financijskoj imovini koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A priznaju se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, uz iznimku dobitaka ili gubitaka od umanjenja vrijednosti (vidjeti odjeljak 5.5.) i dobitaka i gubitaka od tečajnih razlika (vidjeti točke B5.7.2.–B5.7.2.A), sve do prestanka priznavanja financijske imovine ili njezine reklasifikacije. Ako se financijska imovina prestane priznavati, kumulativni dobitak ili gubitak prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti reklasificiraju se iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1). Ako se financijska imovina reklasificira iz kategorije mjerenja po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit, subjekt obračunava kumulativni dobitak ili gubitak prethodno priznate u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkama 5.6.5. i 5.6.7. Kamate koje se izračunavaju primjenom metode efektivne kamate priznaju se u dobiti ili gubitku.

5.7.11.

Kako je opisano u točki 5.7.10., ako se financijska imovina mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A, iznosi koji se priznaju u dobiti ili gubitku jednaki su iznosima koji bi bili priznati u dobiti ili gubitku da je imovina mjerena po amortiziranom trošku.

6.1.1.

Cilj je računovodstva zaštite od rizika iskazati u financijskim izvještajima učinak subjektovih aktivnosti upravljanja rizicima u kojima se financijskim instrumentima upravlja izloženostima prema određenim rizicima koji bi mogli utjecati na dobit ili gubitak (ili na ostalu sveobuhvatnu dobit, u slučaju ulaganja u vlasničke instrumente za koje je subjekt promjene fer vrijednosti odlučio iskazivati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.). Tim se pristupom želi prikazati kontekst instrumenata zaštite na koje se primjenjuje računovodstvo zaštite od rizika kako bi se omogućio uvid u njihovu svrhu i učinak.

6.1.2.

Subjekt može odlučiti da će odnos zaštite između instrumenta zaštite i zaštićene stavke odrediti u skladu s točkama 6.2.1.–6.3.7. i B6.2.1.–B6.3.25. Za odnose zaštite koji ispunjavaju kriterije za takve odnose, subjekt dobitak ili gubitak po instrumentu zaštite i zaštićene stavke iskazuje u skladu s točkama 6.5.1.–6.5.14. i B6.5.1.–B6.5.28. Ako je zaštićena stavka skupina stavki, subjekt je dužan ispuniti i dodatne zahtjeve iz točaka 6.6.1.–6.6.6. i B6.6.1.–B6.6.16.

6.1.3.

Za zaštitu fer vrijednosti od izloženosti kamatnom riziku portfelja financijske imovine ili financijskih obveza (i samo pri takvoj zaštiti), umjesto zahtjeva iz ovog Standarda subjekt može primijeniti zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz MRS-a 39. U tom slučaju subjekt mora primijeniti i specifične zahtjeve o računovodstvu zaštite fer vrijednosti za zaštitu portfelja od kamatnog rizika i iznos u valuti odrediti kao zaštićenu stavku (vidjeti točke 81.A, 89.A i AG114–AG132 MRS-a 39).

6.2.1.

Izvedenica koja se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak može biti određena kao instrument zaštite od rizika, uz iznimku nekih izdanih opcija (vidjeti točku B6.2.4.).

6.2.2.

Neizvedena financijska imovina ili neizvedena financijska obveza koja se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak može biti određena kao instrument zaštite od rizika, osim ako je riječ o financijskoj obvezi određenoj po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak za koju se iznos promjene fer vrijednosti koji se može pripisati promjenama kreditnog rizika te obveze iskazuje u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.7. Kod zaštite od valutnog rizika, komponenta valutnog rizika neizvedene financijske imovine ili neizvedene financijske obveze može biti određena kao instrument zaštite od rizika ako nije ulaganje u vlasnički instrument čije je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio iskazivati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5.

6.2.3.

Za potrebe računovodstva zaštite od rizika samo ugovori s osobom izvan izvještajnog subjekta (tj. osoba izvan grupe ili pojedinačni subjekt o kojem se izvještava) mogu biti određeni kao instrumenti zaštite od rizika.

6.2.4.

Prihvatljiv instrument zaštite od rizika mora u cijelosti biti određen kao instrument zaštite od rizika. Dopuštene su samo sljedeće iznimke:

6.2.5.

Subjekt može sagledati u kombinaciji i zajedno odrediti kao instrument zaštite od rizika svaku kombinaciju stavki u nastavku (pa i ako se rizik ili rizici koji proizlaze iz određenih instrumenata zaštite poništavaju s rizicima koji proizlaze iz drugih):

6.2.6.

Međutim, izvedenica koja uključuje izdanu i kupljenu opciju (npr. zaštitna kamata) nije prihvatljiva kao instrument zaštite od rizika ako je na datum određivanja u stvarnosti neto izdana opcija (osim ako jest prihvatljiv instrument u skladu s točkom B6.2.4.). Slično se dva ili više instrumenata (ili njihovi dijelovi) mogu zajednički odrediti kao instrument zaštite od rizika samo ako u kombinaciji ni jedan od njih na datum određivanja u stvarnosti nije neto izdana opcija (osim ako jest prihvatljiv instrument u skladu s točkom B6.2.4.).

6.3.1.

Zaštićena stavka može biti priznata imovina ili obveza, nepriznata čvrsta obveza, predviđena transakcija ili neto ulaganje u inozemno poslovanje. Zaštićena stavka može biti:

Zaštićena stavka može biti i komponenta takve stavke ili skupine stavki (vidjeti točku 6.3.7. i točke B6.3.7.–B6.3.25.).

6.3.2.

Zaštićenu stavku mora biti moguće pouzdano izmjeriti.

6.3.3.

Ako je zaštićena stavka predviđena transakcija (ili njezina komponenta), ta transakcija mora biti vrlo vjerojatna.

6.3.4.

Ukupna izloženost koja je kombinacija izloženosti koja bi mogla biti prihvatljiva kao zaštićena stavka u skladu s točkom 6.3.1. i izvedenice može biti određena kao zaštićena stavka (vidjeti točke B6.3.3.–B6.3.4.). To uključuje predviđenu transakciju s agregiranom izloženosti (tj. neobvezatne, ali očekivane buduće transakcije koje bi mogle uzrokovati izloženost i izvedenica) ako je ta agregirana izloženost vrlo vjerojatna i ako je, nakon što nastane i stoga prestane biti predviđanje, prihvatljiva kao zaštićena stavka.

6.3.5.

U računovodstvu zaštite od rizika samo se imovina, obveze, čvrste obveze ili vrlo vjerojatne predviđene transakcije koje uključuju osobu izvan izvještajnog subjekta mogu odrediti kao stavke zaštićene od rizika. Računovodstvo zaštite od rizika može se primijeniti na transakcije između subjekata iz iste grupe samo u pojedinačnim ili odvojenim financijskim izvještajima tih subjekata, ali ne u konsolidiranim financijskim izvještajima grupe, uz iznimku konsolidiranih financijskih izvještaja investicijskog subjekta, u smislu definicije iz MSFI-ja 10, u kojima transakcije između investicijskog subjekta i njegovih društava kćeri koje se mjere po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak neće biti isključene iz konsolidiranih financijskih izvještaja.

6.3.6.

Međutim, kao iznimka od točke 6.3.5., valutni rizik za unutargrupnu novčanu stavku (npr. obveza/potraživanje između dvaju društava kćeri) može biti zaštićena stavka u konsolidiranim financijskim izvještajima ako uzrokuje izloženost dobicima ili gubicima od promjena tečajeva stranih valuta koji nisu u potpunosti eliminirani konsolidacijom u skladu s MRS-om 21 Učinci promjena tečajeva stranih valuta. U skladu s MRS-om 21, dobici ili gubici koji proizlaze iz promjene tečajeva stranih valuta za unutargrupne novčane stavke nisu u potpunosti eliminirani konsolidacijom ako s takvom novčanom stavkom posluju dva subjekta unutar grupe s različitim funkcijskim valutama. Osim toga, valutni rizik vrlo vjerojatne predviđene unutargrupne transakcije može biti zaštićena stavka u konsolidiranim financijskim izvještajima ako je transakcija izražena u valuti koja nije funkcijska valuta subjekta koji sudjeluje u toj transakciji i ako će valutni rizik utjecati na konsolidiranu dobit ili gubitak.

6.3.7.

Subjekt kao zaštićenu stavku u odnosu zaštite može odrediti pojedinu stavku u cijelosti ili neku njezinu komponentu. Cjelokupna stavka uključuje sve promjene novčanih tokova ili fer vrijednosti stavke. Komponenta ne uključuje cjelokupnu promjenu fer vrijednosti ili varijabilnost novčanih tokova stavke. U tom slučaju subjekt može kao zaštićene stavke odrediti samo sljedeće komponente (uključujući njihove kombinacije):

6.4.1.

Odnos zaštite ispunjava uvjete računovodstva zaštite od rizika samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

6.5.1.

Subjekt primjenjuje računovodstvo zaštite od rizika na odnose zaštite koji ispunjavaju kriterije prihvatljivosti iz točke 6.4.1. (što uključuje i odluku subjekta o određivanju odnosa zaštite).

6.5.2.

Postoje tri vrste odnosa zaštite od rizika:

6.5.3.

Ako je zaštićena stavka vlasnički instrument za koji je promjene fer vrijednosti subjekt odlučio iskazivati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti u skladu s točkom 5.7.5., izloženost od koje se štiti iz točke 6.5.2. podtočke (a) mora biti izloženost koja bi mogla utjecati na ostalu sveobuhvatnu dobit. Samo i jedino u tom slučaju priznata neučinkovitost zaštite iskazuje se u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti.

6.5.4.

Zaštita čvrste obveze od valutnog rizika može se iskazati kao zaštita fer vrijednosti ili zaštita novčanog toka.

6.5.5.

Ako odnos zaštite od rizika prestane ispunjavati zahtjev o učinkovitosti zaštite u smislu omjera zaštite (vidjeti točku 6.4.1 podtočku (c) alineju iii.), ali ako cilj upravljanja rizicima za taj određeni odnos zaštite ostane nepromijenjen, subjekt usklađuje omjer zaštite u odnosu zaštite od rizika tako da taj odnos ponovno ispunjava kriterije prihvatljivosti (što se u ovom standardu naziva „ponovno uravnoteženje”, vidjeti točke B6.5.7.–B6.5.21.).

6.5.6.

Subjekt prestaje primjenjivati računovodstvo zaštite od rizika samo ako odnos zaštite (ili dio odnosa zaštite) prestane ispunjavati kriterije prihvatljivosti (prema potrebi vodeći računa o ponovnom uravnoteženju odnosa zaštite). To uključuje slučajeve kada instrument zaštite od rizika prestane vrijediti ili se proda, raskine ili iskoristi. U tom smislu, zamjena ili prijenos instrumenta zaštite od rizika u drugi instrument zaštite od rizika nije prestanak valjanosti ni raskid ako su takva zamjena ili prijenos dio dokumentiranog cilja upravljanja rizicima subjekta i ako su usklađeni s njime. Osim toga, u tom se smislu ne smatra da je došlo do prestanka valjanosti ili raskida instrumenta zaštite u sljedećim slučajevima:

Prestanak primjene računovodstva zaštite od rizika može utjecati na odnos zaštite u cijelosti ili samo djelomično (u tom se slučaju zaštita i dalje obračunava na preostali dio odnosa zaštite).

6.5.7.

Subjekt primjenjuje:

6.5.8.

Sve dok zaštita fer vrijednosti ispunjava kriterije prihvatljivosti iz točke 6.4.1., odnos zaštite iskazuje se kako slijedi:

6.5.9.

Ako je u okviru zaštite fer vrijednosti zaštićena stavka čvrsta obveza stjecanja imovine ili preuzimanja obveze (ili njezina komponenta), početna knjigovodstvena vrijednost imovine ili obveze, koja proizlazi iz subjektova ispunjenja čvrste obveze, usklađuje se kako bi se u nju uključila kumulativna promjena fer vrijednosti zaštićene stavke koja je priznata u izvještaju o financijskom položaju.

6.5.10.

Usklađenja proizašla iz točke 6.5.8. podtočke (b) amortiziraju se u dobiti ili gubitku ako je zaštićena stavka financijski instrument (ili njegova komponenta) koji se mjeri po amortiziranom trošku. Amortizacija može započeti odmah po usklađenju, a najkasnije kad se zaštićena stavka prestane usklađivati za dobitke ili gubitke od zaštite od rizika. Amortizacija se temelji na ponovno izračunatoj efektivnoj kamatnoj stopi na datum početka amortizacije. U slučaju financijske imovine (ili njezine komponente) koja je zaštićena stavka i koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A, amortizacija se provodi na isti način, ali u iznosu koji predstavlja kumulativni dobitak ili gubitak koji su prethodno priznati u skladu s točkom 6.5.8. podtočkom (b), umjesto usklađivanjem knjigovodstvene vrijednosti.

6.5.11.

Sve dok zaštita novčanog toka ispunjava kriterije prihvatljivosti iz točke 6.4.1., odnos zaštite iskazuje se kako slijedi:

6.5.12.

Ako subjekt prestane obračunavati zaštitu novčanog toka od rizika (vidjeti točku 6.5.6. i točku 6.5.7. podtočku (b)), iznos akumuliran u rezervi za zaštitu novčanog toka od rizika u skladu s točkom 6.5.11. podtočkom (a) iskazuje kako slijedi:

6.5.13.

Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje od rizika, uključujući zaštitu novčane stavke koja se iskazuje kao dio neto ulaganja (vidjeti MRS 21), iskazuje se na sličan način kao zaštita novčanih tokova:

6.5.14.

Kumulativni dobitak ili gubitak po instrumentu zaštite od rizika koji su povezani s učinkovitim dijelom zaštite akumuliranim u rezervi za preračunavanje stranih valuta reklasificiraju se pri otuđenju ili djelomičnom otuđenju inozemnog poslovanja iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1) u skladu s točkama 48.–49. MRS-a 21.

6.5.15.

Ako subjekt odvaja intrinsičnu i vremensku vrijednost ugovora o opciji i određuje samo promjenu intrinsične vrijednosti opcije kao instrument zaštite od rizika (vidjeti točku 6.2.4. podtočku (a)), vremensku vrijednost opcije računovodstveno iskazuje kako slijedi (vidjeti točke B6.5.29.–B6.5.33.):

6.5.16.

Ako subjekt odvaja unaprijedni i promptni element unaprijednog ugovora i kao instrument zaštite od rizika odredi samo promjenu vrijednosti promptnog elementa unaprijednog ugovora ili ako subjekt odvaja raspon valutne osnovice financijskog instrumenta i isključi ga iz određivanja tog financijskog instrumenta kao instrumenta zaštite od rizika (vidjeti točku 6.2.4 podtočku (b)), subjekt na unaprijedni element unaprijednog ugovora ili na raspon valutne osnovice može primijeniti točku 6.5.15. na isti način na koji se ona primjenjuje na vremensku vrijednost opcije. U tom slučaju subjekt primjenjuje smjernice za primjenu iz točaka B6.5.34.–B6.5.39.

6.6.1.

Skupina stavki (uključujući skupinu stavki koje sačinjavaju neto poziciju; vidjeti točke B6.6.1.–B6.6.8.) prihvatljiva je kao zaštićena stavka samo u sljedećim slučajevima:

6.6.2.

Komponenta koja je dio prihvatljive skupine stavki prihvatljiva je zaštićena stavka ako je određivanje usklađeno s ciljem upravljanja rizicima subjekta.

6.6.3.

Komponenta sloja ukupne skupine stavki (npr. donji sloj) prihvatljiva je za računovodstvo zaštite od rizika samo u sljedećim slučajevima:

6.6.4.

Za zaštitu skupine stavki s pozicijama koje poništavaju rizik (tj. u zaštiti neto pozicije) kod kojih rizik od kojeg se štiti utječe na razne stavke u izvještaju o dobiti ili gubitku i ostaloj sveobuhvatnoj dobiti, svi dobici ili gubici od zaštite od rizika u tom izvještaju iskazuju se odvojeno od stavki na koje zaštićene stavke utječu. Stoga u tom izvještaju iznos stavke koja se odnosi na samu zaštićenu stavku (npr. prihodi od prodaje ili troškovi prodaje) ostaje nepromijenjen.

6.6.5.

Za imovinu i obveze koje su u zaštiti fer vrijednosti od rizika zaštićene zajedno kao skupina, dobitak ili gubitak u izvještaju o financijskom položaju pojedinačne imovine i obveza priznaju se kao usklađenje knjigovodstvene vrijednosti odgovarajućih pojedinačnih stavki koje čine skupinu u skladu s točkom 6.5.8. podtočkom (b).

6.6.6.

Ako je zaštićena stavka skupina koja je neto pozicija nulte vrijednosti (tj. zaštićene stavke međusobno u cijelosti poništavaju rizik kojim se upravlja na skupnoj osnovi), subjektu se dopušta da je odredi u odnosu zaštite koji ne uključuje instrument zaštite, pod sljedećim uvjetima:

6.7.1.

Ako subjekt kreditnom izvedenicom koja se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak upravlja kreditnim rizikom financijskog instrumenta u cijelosti ili djelomično (izloženost kreditnom riziku), subjekt može odrediti da se taj financijski instrument, u mjeri u kojoj se njime tako upravlja (tj. instrumentom u cijelosti ili djelomično), mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u sljedećim slučajevima:

Subjekt može tako odrediti neovisno o tome je li financijski instrument kojim se upravlja u svrhu kreditnog rizika obuhvaćen područjem primjene ovog Standarda (npr. subjekt može odrediti obveze po kreditu koje nisu obuhvaćene područjem primjene ovog Standarda). Subjekt taj financijski instrument može odrediti pri početnom priznavanju, nakon početnog priznavanja ili dok instrument nije priznat. Subjekt je dužan istodobno dokumentirati to određenje.

6.7.2.

Ako je u skladu s točkom 6.7.1. određeno da se financijski instrument mjeri po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak nakon njegova početnog priznavanja ili ako prethodno nije bio priznat, svaka moguća razlika između knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti u trenutku određenja odmah se priznaje u dobiti ili gubitku. Za financijsku imovinu koja se mjeri po fer vrijednosti kroz ostalu sveobuhvatnu dobit u skladu s točkom 4.1.2.A kumulativni dobitak ili gubitak prethodno priznati u ostaloj sveobuhvatnoj dobiti odmah se reklasificiraju iz vlasničkog kapitala u dobit ili gubitak kao reklasifikacijsko usklađenje (vidjeti MRS 1).

6.7.3.

Subjekt prestaje mjeriti financijski instrument, ili dio tog financijskog instrumenta, koji je doveo do nastanka kreditnog rizika po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u sljedećim slučajevima:

6.7.4.

Ako subjekt prestane mjeriti financijski instrument, ili dio tog financijskog instrumenta, koji dovodi do nastanka kreditnog rizika po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak, fer vrijednost tog financijskog instrumenta na datum prestanka mjerenja postaje njegova nova knjigovodstvena vrijednost. Nakon toga primjenjuje se isto mjerenje koje je primijenjeno prije određivanja financijskog instrumenta po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak (uključujući amortizaciju koja proizlazi iz nove knjigovodstvene vrijednosti). Na primjer, financijska imovina koja je izvorno bila klasificirana za mjerenje po amortiziranom trošku ponovno se mjeri na taj način i njezina se efektivna kamatna stopa ponovno izračunava na osnovi njezine nove bruto knjigovodstvene vrijednosti na datum prestanka mjerenja po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak.

6.8.1.

Subjekt točke 6.8.4.–6.8.12., točku 7.1.8. i točku 7.2.26. podtočku (d) primjenjuje na sve odnose zaštite na koje reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe. Te se točke primjenjuju samo na takve odnose zaštite. Reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe na neki odnos zaštite samo ako uzrokuje neizvjesnost u pogledu:

6.8.2.

Za potrebe primjene točaka 6.8.4.–6.8.12. pojam „reforma referentnih kamatnih stopa” odnosi se na reformu određene referentne kamatne stope na cijelom tržištu, uključujući zamjenu referentne kamatne stope zamjenskom referentnom stopom, kao što je ona iz preporuka sadržanih u izvješću Odbora za financijsku stabilnost „Provedba reforme najvažnijih referentnih kamatnih stopa” iz srpnja 2014 (51).

6.8.3.

Izuzeća navedena u točkama 6.8.4.–6.8.12. odnose se samo na izuzeća od zahtjeva navedenih u tim točkama. Subjekt na odnose zaštite na koje reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe nastavlja primjenjivati sve druge zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika.

6.8.4.

Kad određuje je li predviđena transakcija (ili njezina komponenta) vrlo vjerojatna kako se nalaže u točki 6.3.3., subjekt pretpostavlja da se referentna kamatna stopa (ugovorna ili izvanugovorna) na kojoj se temelje zaštićeni novčani tokovi neće promijeniti zbog reforme referentnih kamatnih stopa.

6.8.5.

Za potrebe primjene zahtjeva iz točke 6.5.12. kako bi odredio očekuje li se ostvarenje budućih novčanih tokova zaštićenih od rizika, subjekt pretpostavlja da se referentna kamatna stopa (ugovorna ili izvanugovorna) na kojoj se temelje zaštićeni novčani tokovi neće promijeniti zbog reforme referentnih kamatnih stopa.

6.8.6.

Subjekt za potrebe primjene zahtjeva iz točke 6.4.1. podtočke (c) alineje i. i točaka B6.4.4.–B6.4.6. pretpostavlja da se referentna kamatna stopa (ugovorna ili izvanugovorna) na kojoj se temelje zaštićeni novčani tokovi i/ili rizik od kojeg se štiti i referentna kamatna stopa na kojoj se temelje novčani tokovi instrumenta zaštite od rizika neće promijeniti zbog reforme referentnih kamatnih stopa.

6.8.7.

Osim ako primjenjuje točku 6.8.8., subjekt za zaštitu referentne komponente rizika izvanugovorne kamatne stope primjenjuje zahtjeve iz točke 6.3.7. podtočke (a) i točke B6.3.8. o tome da je komponenta rizika zasebno odrediva samo na početku odnosa zaštite.

6.8.8.

Ako u skladu sa svojom dokumentacijom o zaštiti od rizika često mijenja (tj. prekida i ponovno počinje) odnos zaštite zbog čestih promjena instrumenta zaštite i zaštićene stavke (tj. subjekt primjenjuje dinamični postupak u kojem zaštićene stavke i instrumenti kojima se upravlja tom izloženošću ne ostaju dugo isti), subjekt primjenjuje zahtjeve iz točke 6.3.7. podtočke (a) i točke B6.3.8. o tome da je komponenta rizika zasebno odrediva samo pri početnom određivanju zaštićene stavke u tom odnosu zaštite. Zaštićena stavka provjerena pri njezinom početnom određivanju u odnosu zaštite, na početku zaštite ili naknadno, ne provjerava se ponovno u naknadnim određenjima u istom odnosu zaštite.

6.8.9.

Subjekt točku 6.8.4. prestaje prospektivno primjenjivati na zaštićenu stavku:

6.8.10.

Subjekt točku 6.8.5. prestaje prospektivno primjenjivati:

6.8.11.

Subjekt točku 6.8.6. prestaje prospektivno primjenjivati:

Ako odnos zaštite čiji su zaštićena stavka i instrument zaštite dio prestane prije datuma iz točke 6.8.11. podtočke (a) ili datuma iz točke 6.8.11. podtočke (b), subjekt na taj odnos zaštite na datum njegova prestanka prestaje prospektivno primjenjivati točku 6.8.6.

6.8.12.

Kad određuje skupinu stavki kao zaštićenu stavku ili kombinaciju financijskih instrumenata kao instrument zaštite, subjekt na pojedinačnu stavku ili financijski instrument prestaje prospektivno primjenjivati točke 6.8.4.–6.8.6 u skladu s točkama 6.8.9., 6.8.10. ili 6.8.11., ovisno o slučaju, kad prestane neizvjesnost koja proizlazi iz reforme referentnih kamatnih stopa u smislu rizika od kojeg se štiti i/ili rokova i iznosa novčanih tokova te stavke ili financijskog instrumenta koji se temelje na referentnoj kamatnoj stopi.

6.8.13.

Subjekt prestaje prospektivno primjenjivati točke 6.8.7. i 6.8.8.:

6.9.1.

Ako i kad se zahtjevi iz točaka 6.8.4.–6.8.8. prestanu primjenjivati na odnose zaštite (vidjeti točke 6.8.9.–6.8.13.), subjekt je dužan izmijeniti ranije dokumentirano formalno određenje odnosa zaštite kako bi iskazao promjene u skladu s reformom kamatnih stopa, odnosno tako da promjene budu u skladu sa zahtjevima iz točaka 5.4.6.–5.4.8. U tom kontekstu, određivanje odnosa zaštite od rizika mijenja se samo kako bi se provela jedna ili više sljedećih promjena:

6.9.2.

Subjekt primjenjuje i zahtjev iz točke 6.9.1. podtočke (c) ako su ispunjena sljedeća tri uvjeta:

6.9.3.

Zahtjevi iz točaka 6.8.4.–6.8.8. mogu se prestati primjenjivati u različito vrijeme. Subjekt će stoga pri primjeni točke 6.9.1. možda trebati izmijeniti formalno određenje svojeg odnosa zaštite u različitim trenucima ili nekoliko puta. Subjekt primjenjuje točke 6.9.7.–6.9.12., ovisno o slučaju, samo i jedino ako izmijeni određenje zaštite od rizika. Subjekt primjenjuje i točku 6.5.8. (za zaštitu fer vrijednosti) ili točku 6.5.11. (za zaštitu novčanih tokova) kako bi računovodstveno iskazao sve promjene fer vrijednosti zaštićenih stavki ili instrumenta zaštite od rizika.

6.9.4.

Subjekt je dužan izmijeniti odnos zaštite kako se nalaže u točki 6.9.1. do kraja izvještajnog razdoblja u kojem su u skladu s reformom kamatnih stopa promijenjeni rizik od kojeg se štiti, zaštićena stavka ili instrument zaštite od rizika. Da bi se izbjegla sumnja, takva izmjena formalnog određenja odnosa zaštite ne predstavlja ni prestanak odnosa zaštite niti određenje novog odnosa zaštite od rizika.

6.9.5.

Ako se uz promjene u skladu s reformom kamatnih stopa unose dodatne promjene financijske imovine ili financijske obveze određene u odnosu zaštite (kako je opisano u točkama 5.4.6.–5.4.8.) ili određenja odnosa zaštite (kako se nalaže u točki 6.9.1.), subjekt prvo primjenjuje zahtjeve iz ovog Standarda kako bi utvrdio dovode li te dodatne promjene do prestanka primjene računovodstva zaštite od rizika. Ako dodatne promjene ne dovode do prestanka primjene računovodstva zaštite od rizika, subjekt je dužan izmijeniti formalno određenje odnosa zaštite kako je utvrđeno u točki 6.9.1.

6.9.6.

Izuzeća navedena u točkama 6.9.7.–6.9.13. odnose se samo na izuzeća od zahtjeva navedenih u tim točkama. Subjekt sve druge zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda, uključujući kriterije prihvatljivosti iz točke 6.4.1., primjenjuje na odnose zaštite na koje reforma referentnih kamatnih stopa izravno utječe.

6.9.7.

Za potrebe primjene točke 6.5.11., kad subjekt izmijeni opis zaštićene stavke kako se nalaže u točki 6.9.1. podtočki (b), smatra se da se iznos akumuliran u rezervi za zaštitu novčanog toka temelji na zamjenskoj referentnoj stopi na osnovi koje se određuju budući zaštićeni novčani tokovi.

6.9.8.

U slučaju prekinuta odnosa zaštite, kad se referentna kamatna stopa na kojoj se temelje budući novčani tokovi promijeni u skladu s reformom referentnih kamatnih stopa te kako bi se za potrebe primjene točke 6.5.12. odredilo očekuje li se ostvarenje budućih novčanih tokova zaštićenih od rizika, smatra se da se iznos akumuliran u rezervi za zaštitu novčanog toka za taj odnos zaštite temelji na zamjenskoj referentnoj stopi koja će biti osnova za buduće zaštićene novčane tokove.

6.9.9.

Ako točku 6.9.1. primjenjuje na skupinu stavki određenih kao zaštićene stavke u zaštiti fer vrijednosti ili novčanog toka, subjekt raspoređuje zaštićene stavke na podskupine na temelju referentne stope koja se štiti te za svaku podskupinu određuje referentnu stopu kao rizik od kojeg se štiti. Na primjer, u odnosu zaštite u kojem se skupinu stavki štiti od promjena referentne kamatne stope na koju utječe reforma referentnih kamatnih stopa, zaštićeni novčani tokovi ili fer vrijednost nekih stavki u skupini mogu se promijeniti upućivanjem na zamjensku referentnu stopu prije negoli se promijene ostale stavke u skupini. U tom primjeru, subjekt pri primjeni točke 6.9.1. za tu relevantnu podskupinu zaštićenih stavki određuje zamjensku referentnu stopu kao rizik od kojeg se štiti. Subjekt za drugu podskupinu zaštićenih stavki nastavlja određivati postojeću referentnu kamatnu stopu kao rizik od kojeg se štiti do trenutka promjene zaštićenih novčanih tokova ili fer vrijednosti tih stavki upućivanjem na zamjensku referentnu stopu ili do isteka ili zamjene stavki zaštićenim stavkama u kojima se upućuje na zamjensku referentnu stopa.

6.9.10.

Subjekt odvojeno provjerava ispunjava li pojedinačna skupina zahtjeve iz točke 6.6.1. Ako neka podskupina ne ispunjava zahtjeve iz točke 6.6.1., subjekt prospektivno obustavlja računovodstvo zaštite od rizika za odnos zaštite u cijelosti. Subjekt primjenjuje i zahtjeve iz točaka 6.5.8. i 6.5.11. za potrebe iskazivanja neučinkovitosti odnosa zaštite u cijelosti.

6.9.11.

Smatra se da je zamjenska referentna stopa koja je određena kao izvanugovorno utvrđena komponenta rizika koja se ne može zasebno odrediti (vidjeti točku 6.3.7. podtočku (a) i točku B6.3.8.) na datum njezina određivanja ispunila taj zahtjev na taj datum samo ako subjekt razumno očekuje da će se zamjenska referentna stopa moći zasebno odrediti u roku od 24 mjeseca. Rok od 24 mjeseca primjenjuje se zasebno na svaku zamjensku referentnu stopu i počinje teći od datuma na koji subjekt prvi put odredi zamjensku referentnu stopu kao izvanugovorno utvrđenu komponentu rizika (tj. rok od 24 mjeseca primjenjuje se za svaku stopu pojedinačno).

6.9.12.

Ako subjekt nakon toga opravdano očekuje da se zamjenska referentna stopa neće moći zasebno odrediti u roku od 24 mjeseca od datuma na koji ju je subjekt prvi put odredio kao izvanugovorno utvrđenu komponentu rizika, subjekt prestaje primjenjivati zahtjev iz točke 6.9.11. na tu zamjensku referentnu stopu te prospektivno prestaje primjenjivati računovodstvo zaštite od rizika od datuma te ponovne provjere svih odnosa zaštite u kojima je zamjenska referentna stopa određena kao izvanugovorno utvrđena komponenta rizika.

6.9.13.

Subjekt zahtjeve iz točaka 6.9.11. i 6.9.12. ne primjenjuje samo na odnose zaštite iz točke 6.9.1. nego i na nove odnose zaštite u kojima je zamjenska referentna stopa određena kao izvanugovorno utvrđena komponenta rizika (vidjeti točku 6.3.7. podtočku (a) i točku B6.3.8.) ako se, zbog reforme referentne kamatne stope, ta komponenta rizika ne može zasebno utvrditi na datum njezina određenja.

7.1.1.

Subjekt ovaj Standard primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt odluči ovaj Standard primjenjivati na ranija razdoblja, dužan je tu činjenicu objaviti i istodobno primijeniti sve zahtjeve iz ovog Standarda (ali vidjeti i točke 7.1.2., 7.2.21. i 7.3.2.). Dužan je istodobno primijeniti i izmjene iz Dodatka C.

7.1.2.

Neovisno o zahtjevima iz točke 7.1.1., za godišnja razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2018. subjekt može ranije primjenjivati samo zahtjeve o iskazivanju dobitaka i gubitaka po financijskim obvezama određenima po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak iz točke 5.7.1. podtočke (c), točaka 5.7.7.–5.7.9., točke 7.2.14. i točaka B5.7.5.–B5.7.20. i nije obvezan primjenjivati ostale zahtjeve iz ovog Standarda. Ako subjekt odluči primijeniti samo te točke, dužan je tu činjenicu objaviti i redovito objavljivati povezane informacije utvrđene u točkama 10.–11. MSFI-ja 7 Financijski instrumenti: objavljivanja (kako je izmijenjen MSFI-jem 9 (2010.)). (Vidjeti i točke 7.2.2. i 7.2.15.).

7.1.3.

Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2010.–2012., objavljenim u prosincu 2013., slijedom izmjene MSFI-ja 3 izmijenjene su točke 4.2.1. i 5.7.5. Subjekt tu izmjenu primjenjuje prospektivno na poslovne kombinacije na koje se primjenjuje izmjena MSFI-ja 3.

7.1.4.

MSFI-jem 15, objavljenim u svibnju 2014., izmijenjene su točke 3.1.1., 4.2.1., 5.1.1., 5.2.1., 5.7.6., B3.2.13., B5.7.1., C5 i C42 i brisani su točka C16 i njezin naslov. Dodane su točke 5.1.3. i 5.7.1.A i definicija u Dodatku A. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 15.

7.1.5.

MSFI-jem 16, objavljenim u siječnju 2016., izmijenjene su točke 2.1., 5.5.15., B4.3.8., B5.5.34. i B5.5.46. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 16.

7.1.6.

MSFI-jem 17, objavljenim u svibnju 2017., izmijenjene su točke 2.1., B2.1., B2.4., B2.5. i B4.1.30. i dodana je točka 3.3.5. Dokumentom Izmjene MSFI-ja 17, objavljenim u lipnju 2020., dodatno je izmijenjena točka 2.1. i dodane su točke 7.2.36.–7.2.42. Subjekt te izmjene primjenjuje pri primjeni MSFI-ja 17.

7.1.7.

Dokumentom Elementi prijevremenog plaćanja s negativnom naknadom (izmjene MSFI-ja 9), objavljenim u listopadu 2017., dodane su točke 7.2.29.–7.2.34. i točka B4.1.12.A i izmijenjena je točka B4.1.11. podtočka (b) i točka B4.1.12. podtočka (b). Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja započnu 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

7.1.8.

Dokumentom Reforma referentnih kamatnih stopa, objavljenim u rujnu 2019., kojim su izmijenjeni MSFI 9, MRS 39 i MSFI 7 dodan je odjeljak 6.8. i izmijenjena je točka 7.2.26. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2020. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

7.1.9.

Dokumentom Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2018.–2020., objavljenim u svibnju 2020., dodane su točke 7.2.35. i B3.3.6.A i izmijenjena je točka B3.3.6. Subjekt tu izmjenu primjenjuje za godišnja izvještajna razdoblja koja započnu 1. siječnja 2022. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt tu izmjenu primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

7.1.10.

Dokumentom Reforma referentnih kamatnih stopa, druga faza, kojim su izmijenjeni MSFI 9, MRS 39, MSFI 7, MSFI 4 i MSFI 16, objavljenim u kolovozu 2020., dodane su točke 5.4.5.–5.4.9., 6.8.13., odjeljak 6.9. i točke 7.2.43.–7.2.46. Subjekt te izmjene primjenjuje na godišnja razdoblja koja su započela 1. siječnja 2021. ili nakon tog datuma. Dopuštena je ranija primjena. Ako subjekt te izmjene primijeni na ranije razdoblje, dužan je tu činjenicu objaviti.

7.2.1.

Subjekt ovaj Standard primjenjuje retroaktivno, u skladu s MRS-om 8 Računovodstvene politike, promjene računovodstvenih procjena i pogreške, osim kako je navedeno u točkama 7.2.4.–7.2.26. i 7.2.28. Ovaj se Standard ne primjenjuje na stavke koje su se na datum prve primjene već prestale priznavati.

7.2.2.

Za potrebe prijelaznih odredaba u točkama 7.2.1., 7.2.3.–7.2.28. i 7.3.2., datum prve primjene je datum na koji subjekt prvi put primijeni te zahtjeve iz ovog Standarda i to mora biti početak izvještajnog razdoblja nakon objave ovog Standarda. Ovisno o pristupu primjeni MSFI-ja 9 koji subjekt odabere, u prijelaznoj fazi se različiti zahtjevi mogu se prvi put primijeniti na jedan ili više datuma.

7.2.3.

Subjekt na datum prve primjene na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na taj datum provjerava ispunjava li financijska imovina uvjet iz točke 4.1.2. podtočke (a) ili točke 4.1.2.A podtočke (a). Klasifikacija koje iz toga proizlazi primjenjuje se retroaktivno, neovisno o poslovnom modelu subjekta u prethodnim izvještajnim razdobljima.

7.2.4.

Ako na datum prve primjene nije izvedivo (kako je definirano u MRS-u 8) utvrditi promjenu vremenske vrijednosti novčanog elementa u skladu s točkama B4.1.9.B–B4.1.9.D na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, subjekt obilježja ugovornih novčanih tokova te financijske imovine utvrđuje na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, ne uzimajući u obzir zahtjeve o promjeni vremenske vrijednosti novčanog elementa iz točaka B4.1.9.B–B4.1.9.D. (Vidjeti i točku 42.R iz MSFI-ja 7.)

7.2.5.

Ako na datum prve primjene subjektu nije izvedivo (kako je definirano u MRS-u 8) utvrditi je li fer vrijednost obilježja prijevremenog plaćanja bila beznačajna u skladu s točkom B4.1.12. podtočkom (c) na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, subjekt obilježja ugovornih novčanih tokova te financijske imovine utvrđuje na temelju činjenica i okolnosti koje su postojale pri početnom priznavanju financijske imovine, ne uzimajući u obzir iznimku u pogledu obilježja prijevremenog plaćanja iz točke B4.1.12. (Vidjeti i točku 42.S iz MSFI-ja 7.)

7.2.6.

Ako subjekt hibridni ugovor mjeri po fer vrijednosti u skladu s točkama 4.1.2.A, 4.1.4. ili 4.1.5., ali ako fer vrijednost hibridnog ugovora nije bila mjerena u usporednim izvještajnim razdobljima, fer vrijednost hibridnog ugovora u usporednim izvještajnim razdobljima mora biti zbroj fer vrijednosti komponenti (odnosno neizvedenog osnovnog ugovora i ugrađene izvedenice) na kraju svakog usporednog izvještajnog razdoblja ako subjekt prepravi prethodna razdoblja (vidjeti točku 7.2.15.).

7.2.7.

Ako primijeni točku 7.2.6., subjekt na datum prve primjene razliku između fer vrijednosti cijelog hibridnog ugovora na datum prve primjene i zbroja fer vrijednosti komponenti hibridnog ugovora na datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili, ovisno o slučaju, drugoj komponenti vlasničkog kapitala) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.8.

Na datum prve primjene subjekt može:

Takvo se određivanje temelji na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.9.

Subjekt na datum prve primjene:

Takvo se poništenje temelji na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.10.

Subjekt na datum prve primjene:

Takvo se određenje i poništenje temelje na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.11.

Ako subjektu nije izvedivo (kako je definirano u MRS-u 8) retroaktivno primijeniti metodu efektivne kamatne stope, subjekt:

7.2.12.

Subjekt koji je ulaganje u vlasnički instrument za koji na aktivnom tržištu nema tržišne cijene za identičan instrument (tj. ulazni podaci prve razine) (ili u izvedenu imovinu povezanu s takvim vlasničkim instrumentom koja se mora namiriti njegovom isporukom) prethodno iskazivao po trošku (u skladu s MRS-om 39), na datum prve primjene taj instrument mjeri po fer vrijednosti. Razlika između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u početnoj zadržanoj dobiti (ili, ovisno o slučaju, drugoj komponenti vlasničkog kapitala) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.13.

Subjekt koji je izvedenu obvezu povezanu s isporukom vlasničkog instrumenta koja mora biti namirena isporukom tog instrumenta za koji na aktivnom tržištu nema tržišne cijene za identičan instrument (tj. ulazni podaci prve razine) prethodno iskazivao po trošku u skladu s MRS-om 39, na datum prve primjene tu izvedenu obvezu mjeri po fer vrijednosti. Razlika između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i fer vrijednosti priznaje se u početnoj zadržanoj dobiti u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.14.

Subjekt na datum prve primjene određuje dovodi li tretman iz točke 5.7.7 do stvaranja ili povećanja računovodstvene neusklađenosti u dobiti ili gubitku na temelju činjenica i okolnosti koje postoje na datum prve primjene. Ovaj se Standard primjenjuje retroaktivno na temelju tog određenja.

7.12.14.A

Subjektu se dopušta da na datum prve primjene određenje iz točke 2.5. primijeni na ugovore koji već postoje na taj datum, ali samo ako odredi sve slične ugovore. Promjena neto imovine koja proizlazi iz takvih određenja na datum prve primjene priznaje se u zadržanoj dobiti.

7.2.15.

Neovisno o zahtjevu iz točke 7.2.1., subjekt koji primijeni zahtjeve o klasificiranju i mjerenju iz ovog Standarda (što uključuje zahtjeve o mjerenju financijske imovine po amortiziranom trošku i o umanjenju vrijednosti iz odjeljaka 5.4. i 5.5.), dužan je objaviti informacije iz točaka 42.L–42.O MSFI-ja 7, ali ne treba prepravljati prethodna razdoblja. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja samo i jedino ako je to moguće bez novijih saznanja. Ako ne prepravi prethodna razdoblja, subjekt razliku između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja koje uključuje datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili drugoj komponenti vlasničkog kapitala, ovisno o slučaju) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene. Međutim, ako subjekt prepravi prethodna razdoblja, prepravljeni financijski izvještaji moraju odražavati sve zahtjeve iz ovog Standarda. Ako pristup primjeni MSFI-ja 9 koji subjekt odabere dovede do toga da se različiti zahtjevi početno primjenjuju na jedan ili više datuma, ova se točka primjenjuje na svaki datum prve primjene (vidjeti točku 7.2.2.). Do toga može doći npr. zato što subjekt odluči ranije primijeniti samo zahtjeve o iskazivanju dobitaka i gubitaka po financijskim obvezama koje su određene po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak u skladu s točkom 7.1.2. prije nego što primijeni ostale zahtjeve iz ovog Standarda.

7.2.16.

Ako subjekt sastavlja financijske izvještaje za međurazdoblja u skladu s MRS-om 34 Financijsko izvještavanje za međurazdoblja, nije dužan primijeniti zahtjeve iz ovog Standarda na međurazdoblja prije datuma prve primjene ako to nije izvedivo (kako je definirano u MRS-u 8).

7.2.17.

Zahtjeve o umanjenju vrijednosti imovine iz odjeljka 5.5. subjekt primjenjuje retroaktivno u skladu s MRS-om 8, točkama 7.2.15. i 7.2.18.–7.2.20.

7.2.18.

Subjekt na datum prve primjene na temelju razumnih i utemeljenih informacije dostupnih bez nepotrebnih troškova i napora određuje kreditni rizik na datum početnog priznavanja financijskog instrumenta (ili za obveze po kreditu i ugovore o financijskom jamstvu na datum na koji subjekt postane strana u neopozivoj obvezi u skladu s točkom 5.5.6.) i uspoređuje ga s kreditnim rizikom na datum prve primjene ovog Standarda.

7.2.19.

Kad određuje je li nakon početnog priznavanja došlo do znatnih povećanja kreditnog rizika subjekt može primijeniti:

7.2.20.

Ako bi na datum prve primjene određivanje mogućeg znatnog povećanja kreditnog rizika nakon početnog priznavanja zahtijevalo neopravdane troškove ili napor, subjekt na svaki izvještajni datum sve do prestanka priznavanja tog financijskog instrumenta (osim ako je riječ o financijskom instrumentu niskog kreditnog rizika na izvještajni datum, u kojem se slučaju primjenjuje točka 7.2.19. podtočka (a)) priznaje rezerviranje za kreditne gubitke u iznosu očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja.

7.2.21.

Pri prvoj primjeni ovog Standarda subjekt kao svoju računovodstvenu politiku može nastaviti primjenjivati zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz MRS-a 39 umjesto zahtjeva iz poglavlja 6. ovog Standarda. Subjekt tu politiku primjenjuje na sve svoje odnose zaštite rizika. Subjekt koji odabere tu politiku dužan je primjenjivati i IFRIC 16 Zaštita neto ulaganja u inozemno poslovanje bez izmjena kojima se to tumačenje usklađuje sa zahtjevima iz poglavlja 6. ovog Standarda.

7.2.22.

Osim kako je predviđeno u točki 7.2.26., subjekt retroaktivno primjenjuje zahtjeve o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda.

7.2.23.

Za primjenu računovodstva zaštite od rizika od datuma prve primjene zahtjeva o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda svi kriteriji prihvatljivosti moraju biti ispunjeni do tog datuma.

7.2.24.

Odnos zaštite koji ispunjava uvjete za primjenu računovodstva zaštite od rizika u skladu s MRS-om 39 i uvjete za primjenu računovodstva zaštite od rizika u skladu s kriterijima iz ovog Standarda (vidjeti točku 6.4.1.), nakon uzimanja u obzir svih ponovnih uravnoteženja odnosa zaštite pri prelasku (vidjeti točku 7.2.25. podtočku (b)), smatra se neprekinutim odnosom zaštite od rizika.

7.2.25.

Pri prvoj primjeni zahtjeva o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda subjekt:

7.2.26.

Kao iznimka od prospektivne primjene zahtjeva o računovodstvu zaštite od rizika iz ovog Standarda, subjekt:

7.2.27.

Subjekt je dužan prijelazne odredbe iz točaka 7.2.1.–7.2.26. primijeniti na relevantni datum prve primjene. Subjekt prijelazne odredbe iz točaka 7.2.3.–7.2.14.A i 7.2.17.–7.2.26. primjenjuje samo jedanput (tj. ako za primjenu MSFI-ja 9 odabere pristup s nekoliko datuma prve primjene, ni jednu od tih odredaba ne smije ponovno primijeniti ako ih je već primijenio na neki raniji datum). (Vidjeti i točke 7.2.2. i 7.3.2.)

7.2.28.

Subjekt koji je primjenjivao MSFI 9 (2009.), MSFI 9 (2010.) ili MSFI 9 (2013.) i naknadno primjenjuje ovaj Standard:

Takvo se određenje i poništenje temelje na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene ovog Standarda. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.29.

Subjekt primjenjuje dokument Elementi prijevremenog plaćanja s negativnom naknadom (izmjene MSFI-ja 9) retroaktivno u skladu s MRS-om 8, kako je navedeno u točkama 7.2.30.–7.2.34.

7.2.30.

Subjekt koji istodobno prvi put primjenjuje ove izmjene i ovaj Standard umjesto točaka 7.2.31.–7.2.34. primjenjuje točke 7.2.1.–7.2.28.

7.2.31.

Subjekt koji prvi put primjenjuje ove izmjene nakon što prvi put primjeni ovaj Standard primjenjuje točke 7.2.32.–7.2.34. Subjekt primjenjuje i druge prijelazne odredbe iz ovog Standarda potrebne za primjenu tih izmjena. U tu svrhu upućivanja na datum prve primjene tumače se kao upućivanja na početak izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene (datum prve primjene tih izmjena).

7.2.32.

U pogledu određenja da se financijska imovina ili financijska obveza mjere po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak subjekt:

Takvo se određenje i poništenje temelje na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene ovog Standarda. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.33.

Subjekt nije dužan prepraviti prethodna razdoblja da bi iskazao primjenu tih izmjena. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja samo i jedino ako je to moguće bez novijih saznanja i ako prepravljeni financijski izvještaji odražavaju sve zahtjeve iz ovog Standarda. Ako ne prepravi prethodna razdoblja, subjekt razliku između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja koje uključuje datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili drugoj komponenti vlasničkog kapitala, ovisno o slučaju) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.34.

U izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene tih izmjena subjekt je za svaku kategoriju financijske imovine i financijskih obveza na koje su te izmjene utjecale dužan na datum prve primjene objaviti sljedeće informacije:

7.2.35.

Subjekt dokument Godišnja poboljšanja MSFI-ja, ciklus 2018.–2020. primjenjuje na financijske obveze koje se mijenjaju ili razmjenjuju na početku ili nakon početka godišnjeg izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje tu izmjenu.

7.2.36.

Subjekt primjenjuje izmjene MSFI-ja 9 iz MSFI-ja 17 kako je izmijenjen u lipnju 2020. retroaktivno u skladu s MRS-om 8., osim kako je navedeno u točkama 7.2.37.–7.2.42.

7.2.37.

Subjekt koji istodobno prvi put primjenjuje MSFI 17 kako je izmijenjen u lipnju 2020. i ovaj Standard dužan je umjesto točaka 7.2.38.–7.2.42. primijeniti točke 7.2.1.–7.2.28.

7.2.38.

Subjekt koji prvi put primjenjuje MSFI 17 kako je izmijenjen u lipnju 2020. nakon što je prvi put primijenio ovaj Standard dužan je primijeniti točke 7.2.39.–7.2.42. Subjekt primjenjuje i druge prijelazne odredbe iz ovog Standarda potrebne za primjenu tih izmjena. U tu svrhu upućivanja na datum prve primjene tumače se kao upućivanja na početak izvještajnog razdoblja u kojem subjekt prvi put primjenjuje te izmjene (datum prve primjene tih izmjena).

7.2.39.

U pogledu određivanja financijske obveze koja se mjeri po fer vrijednosti kroz dobit i gubitak, subjekt:

Takvo se određenje i poništenje temelje na činjenicama i okolnostima koje postoje na datum prve primjene ovog Standarda. Ta se klasifikacija primjenjuje retroaktivno.

7.2.40.

Subjekt nije dužan prepraviti prethodna razdoblja da bi iskazao primjenu tih izmjena. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja isključivo ako je to moguće bez novijih saznanja. Ako subjekt prepravi prethodna razdoblja, u prepravljenim financijskim izvještajima moraju se odražavati svi zahtjevi iz ovog Standarda za financijsku imovinu na koju to utječe. Ako ne prepravi prethodna razdoblja, subjekt razliku između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja koje uključuje datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili drugoj komponenti vlasničkog kapitala, ovisno o slučaju) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.2.41.

U izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene tih izmjena subjekt nije dužan iskazati kvantitativne informacije koje se nalažu u točki 28. podtočki (f) MRS-a 8.

7.2.42.

U izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene tih izmjena subjekt je za svaku kategoriju financijske imovine i financijskih obveza na koje su te izmjene utjecale dužan na datum prve primjene objaviti sljedeće informacije:

7.2.43.

Subjekt dokument Reforma referentnih kamatnih stopa, druga faza primjenjuje retroaktivno, u skladu s MRS-om 8, kako je navedeno u točkama 7.2.44.–7.2.46.

7.2.44.

Subjekt određuje novi odnos zaštite (npr. kako je opisano u točki 6.9.13.) samo prospektivno (tj. subjekt ne smije odrediti novi odnos računovodstvene zaštite od rizika u prethodnim razdobljima). Subjekt, međutim, ponovo uspostavlja prekinuti odnos zaštite samo i jedino ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

7.2.45.

Ako pri primjeni točke 7.2.44. ponovo uspostavi prekinuti odnos zaštite, subjekt do datuma na koji je prvi put zamjensku referentnu stopu odredio kao izvanugovorno utvrđenu komponentu rizika tumači upućivanja u točkama 6.9.11. i 6.9.12. kao upućivanje na datum prve primjene tih izmjena (tj. razdoblje od 24 mjeseca za tu zamjensku referentnu stopu određenu kao izvanugovorno utvrđenu komponentu rizika počinje od datuma prve primjene tih izmjena).

7.2.46.

Subjekt nije dužan prepraviti prethodna razdoblja da bi iskazao primjenu tih izmjena. Subjekt može prepraviti prethodna razdoblja samo i jedino ako je to moguće bez novijih saznanja. Ako ne prepravi prethodna razdoblja, subjekt razliku između prethodne knjigovodstvene vrijednosti i knjigovodstvene vrijednosti na početku godišnjeg izvještajnog razdoblja koje uključuje datum prve primjene priznaje u početnoj zadržanoj dobiti (ili drugoj komponenti vlasničkog kapitala, ovisno o slučaju) u izvještajnom razdoblju koje uključuje datum prve primjene.

7.3.1.

Ovaj Standard zamjenjuje IFRIC 9 Ponovna procjena ugrađenih izvedenica. Zahtjevi dodani u MSFI 9 u listopadu 2010. sadržavaju zahtjeve koji su prije bili sadržani u točkama 5. i 7. IFRIC-a 9. Stoga je izmijenjen MSFI 1 Prva primjena Međunarodnih standarda financijskog izvještavanja tako da sadržava ranije zahtjeve iz točke 8. IFRIC-a 9.

7.3.2.

Ovaj Standard zamjenjuje MSFI 9 (iz 2009., 2010. i 2013.). Međutim, za godišnja razdoblja koja su započela prije 1. siječnja 2018. subjekt može umjesto ovog Standarda primijeniti ranije verzije MSFI-ja 9 samo i jedino ako je subjektov relevantni datum prve primjene prije 1. veljače 2015.

Očekivani kreditni gubici u dvanaestomjesečnom razdoblju

Dio očekivanih kreditnih gubitaka tijekom vijeka trajanja koji predstavlja očekivane kreditne gubitke koji su posljedica događaja neispunjavanja obveza povezanih s financijskim instrumentom i koji su mogući u razdoblju od 12 mjeseci nakon izvještajnog datuma.

Amortizirani trošak financijske imovine ili financijske obveze

Iznos po kojem se financijska imovina ili financijska obveza mjeri pri početnom priznavanju umanjen za otplatu glavnice, uvećan ili umanjen za kumulativnu amortizaciju primjenom metode efektivne kamatne stope svih razlika između početnog iznosa i iznosa pri dospijeću te, u slučaju financijske imovine, usklađen za sva rezerviranja za kreditne gubitke.

Ugovorna imovina

Prava koja se na temelju MSFI-ja 15 Prihodi na temelju ugovora s kupcima računovodstveno iskazuju u skladu s ovim Standardom radi priznavanja i mjerenja dobitaka ili gubitaka od umanjenja vrijednosti.

Financijska imovina umanjena za kreditne gubitke

Vrijednost financijske imovine umanjuje se za kreditne gubitke kad jedan ili više događaja štetno utječu na procijenjene buduće novčane tokove od te financijske imovine. Dokazi umanjenja vrijednosti financijske imovine za kreditne gubitke uključuju podatke o sljedećim događajima:

Nije uvijek moguće odrediti jedan događaj jer je umanjenje financijske imovine za kreditne gubitke često posljedica kombiniranog učinka nekoliko događaja.

Kreditni gubitak

Razlika između svih ugovornih novčanih tokova koji se subjektu dospijevaju u skladu s ugovorom i svih novčanih tokova čiji primitak subjekt očekuje (tj. svi novčani manjkovi), diskontirani po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi (ili efektivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik za kupljenu ili stvorenu financijsku imovinu umanjenu za kreditne gubitke). Subjekt procjenjuje novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijskog instrumenta (npr. prijevremeno plaćanje, produljenje, opciju kupnje i slične opcije) tijekom očekivanog vijeka trajanja tog financijskog instrumenta. Novčani tokovi koji se uzimaju u obzir uključuju novčane tokove od prodaje kolaterala koji se drži u ili drugih kreditnih poboljšanja koja su sastavni dio ugovornih uvjeta. Pretpostavlja se da se očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta može pouzdano procijeniti. Međutim, u rijetkim slučajevima u kojima se očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta ne može pouzdano procijeniti subjekt je dužan primijeniti preostale ugovorne uvjete financijskog instrumenta.

Efektivna kamatna stopa usklađena za kreditni rizik

Stopa kojom se točno diskontiraju procijenjena buduća novčana plaćanja ili primici tijekom očekivanog vijeka trajanja financijske imovine na amortizirani trošak financijske imovine koja je kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke. Kad izračunava efektivnu kamatnu stopu usklađenu za kreditni rizik subjekt procjenjuje očekivane novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijske imovine (npr. prijevremeno plaćanje, produljenje, opciju kupnje i slične opcije) i očekivane kreditne gubitke. U izračun se uključuju sve naknade i iznosi plaćeni ili primljeni između ugovornih stranaka koji su sastavni dio efektivne kamatne stope (vidjeti točke B5.4.1.–B5.4.3.), transakcijski troškovi te sve druge premije ili diskonti. Pretpostavlja se da se novčani tokovi i očekivani vijek trajanja skupine sličnih financijskih instrumenata mogu pouzdano procijeniti. Međutim, u rijetkim slučajevima u kojima nije moguće pouzdano procijeniti novčane tokove ili preostali vijek trajanja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata), subjekt primjenjuje ugovorne novčane tokove tijekom cijelog trajanja ugovora o financijskom instrumentu (ili skupini financijskih instrumenata).

Prestanak priznavanja

Uklanjanje prethodno priznate financijske imovine ili financijske obveze iz izvještaja o financijskom položaju subjekta.

Izvedenica

Financijski instrument ili drugi ugovor obuhvaćen područjem primjene ovog Standarda koji imaju sva tri sljedeća obilježja:

Dividende

Raspodjele dobiti imateljima vlasničkih instrumenata razmjerno njihovim udjelima u određenim kategorijama kapitala.

Metoda efektivne kamatne stope

Metoda izračuna amortiziranog troška financijske imovine ili financijske obveze te raspoređivanja i priznavanja kamatnih prihoda rashoda u dobiti ili gubitku tijekom relevantnog razdoblja.

Efektivna kamatna stopa

Stopa kojom se točno diskontiraju procijenjena buduća novčana plaćanja ili primici tijekom očekivanog vijeka trajanja financijske imovine ili financijske obveze na bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine ili na amortizirani trošak financijske obveze. Pri izračunu efektivne kamatne stope subjekt procjenjuje očekivane novčane tokove uzimajući u obzir sve ugovorne uvjete financijskog instrumenta (na primjer prijevremeno plaćanje, produljenje, opciju kupnje i slične opcije), ali ne i očekivane kreditne gubitke. U izračun se uključuju sve naknade i iznosi plaćeni ili primljeni između ugovornih stranaka koji su sastavni dio efektivne kamatne stope (vidjeti točke B5.4.1.–B5.4.3.), transakcijski troškovi te sve druge premije ili diskonti. Pretpostavlja se da se novčani tokovi i očekivani vijek trajanja skupine sličnih financijskih instrumenata mogu pouzdano procijeniti. Međutim, u rijetkim slučajevima u kojima nije moguće pouzdano procijeniti novčane tokove ili očekivani vijek trajanja financijskog instrumenta (ili skupine financijskih instrumenata), subjekt primjenjuje ugovorne novčane tokove tijekom cijelog trajanja ugovora o financijskom instrumentu (ili skupini financijskih instrumenata).

Očekivani kreditni gubici

Ponderirani prosjek kreditnih gubitaka s odnosnim rizicima od nastanka statusa neispunjavanja obveza kao ponderima.

Ugovor o financijskom jamstvu

Ugovor kojim se izdavatelju nalaže izvršenje određenih plaćanja radi nadoknade gubitka koji imatelju nastane ako određeni dužnik ne izvrši plaćanje po dospijeću u skladu s izvornim ili izmijenjenim uvjetima dužničkog instrumenta.

Financijska obveza po fer vrijednosti kroz dobit ili gubitak

Financijska obveza koja ispunjava jedan od sljedećih uvjeta:

Čvrsta obveza

Obvezujući sporazum o razmjeni određene količine resursa po određenoj cijeni na određeni budući datum ili datume.

Predviđena transakcija

Neobvezujuća, ali očekivana buduća transakcija.

Bruto knjigovodstvena vrijednost financijske imovine

Amortizirani trošak financijske imovine prije usklađenja za rezerviranje za kreditne gubitke.

Omjer zaštite od rizika

Odnos između količine instrumenta zaštite od rizika i količine zaštićene stavke u smislu njihova relativnog ponderiranja.

Stavka namijenjena trgovanju

Financijska imovina ili financijska obveza:

Dobitak ili gubitak od umanjenja vrijednosti

Dobici ili gubici koji se priznaju u dobiti ili gubitku u skladu s točkom 5.5.8. i nastaju primjenom zahtjeva o umanjenju vrijednosti iz odjeljka 5.5.

Očekivani kreditni gubici tijekom vijeka trajanja

Očekivani kreditni gubici koji su posljedica svih mogućih događaja neispunjenja obveza tijekom očekivanog vijeka trajanja financijskog instrumenta.

Rezerviranje za kreditne gubitke

Rezerviranje za očekivane kreditne gubitke po financijskoj imovini koja se mjeri u skladu s točkom 4.1.2., potraživanjima na temelju najma, ugovornoj imovini, akumuliranom iznosu umanjenja vrijednosti financijske imovine koja se mjeri u skladu s točkom 4.1.2.A, rezerviranju za očekivane kreditne gubitke po obvezama po kreditu te po ugovorima o financijskom jamstvu.

Dobitak ili gubitak od izmjene uvjeta

Iznos koji proizlazi iz usklađenja bruto knjigovodstvene vrijednosti financijske imovine kako bi se iskazali ponovno dogovoreni ili izmijenjeni ugovorni novčani tokovi. Bruto knjigovodstvenu vrijednost financijske imovine subjekt ponovno obračunava kao sadašnju vrijednost procijenjenih budućih novčanih plaćanja ili primitaka tijekom očekivanog vijeka trajanja ponovno dogovorene ili izmijenjene financijske imovine, diskontiranih po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi financijske imovine (ili po izvornoj efektivnoj kamatnoj stopi usklađenoj za kreditni rizik u slučaju kupljene ili stvorene financijske imovine umanjene za kreditne gubitke) ili, ovisno o slučaju, po revidiranoj efektivnoj kamatnoj stopi koja se izračunava u skladu s točkom 6.5.10. Pri procjeni očekivanih novčanih tokova financijske imovine subjekt uzima u obzir sve ugovorne uvjete financijske imovine (npr. prijevremeno plaćanje, opciju kupnje i slične opcije), no ne uzima u obzir očekivane kreditne gubitke, osim ako je riječ o financijskoj imovini koja je kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke, u kojem slučaju subjekt uzima u obzir i početne očekivane kreditne gubitke uzete u obzir pri obračunu izvorne efektivne kamatne stope usklađene za kreditni rizik.

Prekoračenje dospijeća

Dospijeće financijske imovine prekoračeno je ako druga ugovorna strana ne izvrši plaćanje u ugovorenom roku.

Kupljena ili stvorena financijska imovina umanjena za kreditne gubitke

Kupljena ili stvorena financijska imovina čija je vrijednost pri početnom priznavanju umanjena za kreditne gubitke.

Datum reklasifikacije

Prvi dan prvog izvještajnog razdoblja nakon promjene poslovnog modela zbog koje subjekt reklasificira financijsku imovinu.

Redovna kupnja ili prodaja

Kupnja ili prodaja financijske imovine na temelju ugovora čiji uvjeti nalažu isporuku imovine u roku koji je općenito utvrđen pravilima ili dogovorima na odnosnom tržištu.

Transakcijski troškovi

Inkrementalni troškovi koji se mogu izravno pripisati stjecanju, izdavanju ili otuđenju financijske imovine ili financijske obveze (vidjeti točku B5.4.8.). Inkrementalni trošak je trošak koji ne bi nastao da subjekt nije stekao, izdao ili otuđio financijski instrument.

(a)

kreditni rizik (52);

(b)

vlasnički instrument;

(c)

fer vrijednost;

(d)

financijska imovina;

(e)

financijski instrument;

(f)

financijska obveza;

(g)

cijena transakcije.