Ustavni sud Republike Hrvatske

398

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Branko Brkić, predsjednik Vijeća, te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Josip Dedić iz Opatije, kojeg zastupa Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, na sjednici održanoj 24. siječnja 2024. jednoglasno je donio

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Josip Dedić iz Opatije (u daljnjem tekstu: podnositelj), kojeg zastupa Marina Franulović Ažman, odvjetnica u Rijeci, podnio je ustavnu tužbu u povodu rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revd 1979/2023-2 od 5. rujna 2023. kojim je podnositeljev prijedlog za dopuštenje revizije odbačen kao nepravodoban.

1.1. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su mu osporenim rješenjem povrijeđena prava zajamčena člancima 14. stavkom 2. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te člancima 6. stavkom 1. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj: Pr-23/2018-40 od 17. siječnja 2020., donesenoj u parničnom postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, u pretežitom dijelu prihvaćen je tužbeni zahtjev podnositelja određivanjem sudskog raskida ugovora o radu sklopljenog između podnositelja i tuženog poslodavca, uz isplatu naknade štete i nakade plaća podnositelju, uz zatezne kamate i parnične troškove.

2.1. Ta presuda je u povodu žalbi stranaka djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presudom i rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-184/2020-6 od 12. siječnja 2023.

2.2. Dostava presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-184/2020-6 od 12. siječnja 2023. punomoćnicima stranaka (odvjetnicima) vršena je u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, te je u sigurni elektronički pretinac podnositeljeve punomoćnice pristiglo 14. veljače 2023.

2.3. Podnositelj je, putem punomoćnice odvjetnice, 1. travnja 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu.

2.4. Vrhovni sud je rješenjem broj: Revd 1979/2023-2 od 5. rujna 2023. prijedlog za dopuštenje revizije odbacio kao nepravodoban, uz sljedeće obrazloženje:

»5. Ovo stoga, jer je sukladno odredbi čl. 143.c st. 1. i 2. ZPP-a drugostupanjsku presudu putem informacijskog sustava u sigurni elektronički poštanski pretinac sud dostavio 14. veljače 2023., a tužitelj ju je morao preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pristigla u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, inače nastupaju posljedice iz stavka 5. ovoga članka, kojim je propisano da će se smatrati da je dostava obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena. Slijedom navedenog znači da je dostava obavljena 1. ožujka 2023. (srijeda) kao 15. dana kada je drugostupanjska presuda pristigla u sigurni elektronički poštanski pretinac.

6. Sukladno odredbi čl. 388. st. 2. ZPP-a prijedlog za dopuštenje revizije podnosi se sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u roku od 30 dana od dostave drugostupanjske presude. Kako je rok za podnošenje prijedlog za dopuštenje revizije počeo teći 2. ožujka 2023. (četvrtak) i istekao je 31. ožujka 2023. (petak) kao posljednjim danom roka, a tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije nosi datum 1. travnja 2023. (subota) i na sud je zaprimljen 3. travnja 2023. (ponedjeljak) proizlazi da je tužitelj prijedlog za dopuštenje revizije podnio protekom zakonskog roka od 30 dana iz čl. 388. st. 2. ZPP-a.«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

3. Podnositelj u ustavnoj tužbi osporava pravilnost rješenja kojim je prijedlog za dopuštenje revizije odbačen kao nepravodoban. Tvrdi da je Vrhovni sud arbitrarno i nepravilno protumačio i primijenio mjerodavnu odredbu Zakona o parničnom postupku (članak 143.c stavak 5.), smatrajući da je pravilnom primjenom te odredbe trebalo utvrditi da je dostava presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 12. siječnja 2023. izvršena jedan dan kasnije od onog koji je utvrdio Vrhovni sud, slijedom čega bi i njegov prijedlog za dopuštenje revizije bio pravodoban.

Smatra da mu je zbog pogrešnog tumačenja mjerodavnih zakonskih odredbi povrijeđeno ustavno i konvencijsko pravo na pristup sudu i pravo na djelotvoran pravni lijek.

Podnositelj je stoga predložio usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporeno rješenje Vrhovnog suda.

IV. MJERODAVNO PRAVO

4. Mjerodavne odredbe Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine« broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. – članak 50. Zakona o arbitraži, 117/03., 88/05. – članak 129. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona, 2/07. – odluka USRH broj: U-I-1569/2004 i dr., 84/08., 96/08. – odluka USRH broj: U-I-1569/2004 i dr., 123/08. – ispravak, 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13. – članak 145. Zakona o sudovima, 89/14. – odluka USRH broj: U-I-885/2013 i 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP) glase:

»Članak 112.

(1) Rokovi se računaju na dane, mjesece i godine.

(2) Ako je rok određen na dane, u rok se ne uračunava dan kad je dostava ili saopćenje obavljeno odnosno dan u koji pada događaj otkad treba računati trajanje roka već se za početak roka uzima prvi idući dan.

(...)

(4) Ako posljednji dan roka pada na državni blagdan, ili u nedjelju ili u koji drugi dan kad sud ne radi, rok istječe protekom prvoga idućeg radnog dana.«

»Članak 133.

(1) Pismena se dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s ovim Zakonom.

(...)

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pismena se dostavljaju ... odvjetnicima ... u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način.

(...)«

»Članak 143.c

(1) Dostava pismena u elektroničkom obliku obavlja se putem informacijskog sustava.

(2) Sud putem informacijskog sustava šalje adresatu u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac pismeno, koje adresat mora preuzeti u roku od 15 dana od dana kad je pismeno pristiglo u njegov sigurni elektronički poštanski pretinac, inače nastupaju posljedice iz stavka 5. ovoga članka.

(3) Informacijski sustav istodobno sa slanjem pismena iz stavka 2. ovoga članka šalje adresatu na adresu elektroničke pošte i informativnu poruku u kojoj ga obavještava o dostavi pismena. U poruci se adresata upozorava na pravne posljedice iz stavka 5. ovoga članka.

(4) Adresat pismeno preuzima iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca informacijskog sustava tako da dokaže svoj identitet putem Nacionalnog identifikacijskog i autentifikacijskog sustava i elektronički potvrdi primitak pismena.

(5) Smatrat će se da je dostava prema stavku 4. ovog članka obavljena istekom 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički poštanski pretinac, ako adresat u tom roku ne potvrdi primitak pismena.

(6) Informacijski sustav o dostavi obavještava sud potvrdom u elektroničkom obliku.

(...)«

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

5. Ustavni sud je s obzirom na sadržaj ustavne tužbe i istaknute prigovore ustavnu tužbu ispitao s aspekta prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije.

Mjerodavni dio članka 29. stavka 1. Ustava glasi:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da ... sud pravično ... odluči o njegovim pravima i obvezama ...

(...)«

Mjerodavni dio članka 6. stavka 1. Konvencije glasi:

»Članak 6.

PRAVO NA POŠTENO SUĐENJE

1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ... svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično ... ispita njegov slučaj (...)«

a) Načelna stajališta

6. Članak 29. stavak 1. Ustava i članak 6. stavka 1. Konvencije, između ostaloga, osiguravaju svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama. Riječ je o »pravu na sud«, kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Bilo bi nezamislivo da se u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava strankama priznaju postupovna jamstva u postupku koji je u tijeku, a da se pritom ne štiti ono što u osnovi omogućuje korištenje tim jamstvima, a to je pristup sudu. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na »rješavanje« spora od strane suda.

6.1. Pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno pravo. Ono je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih lijekova) budući da po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit »prava na sud«.

6.2. Ograničenje prava na pristup sudu neće biti spojivo s pravom na pravično suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti (vidi, na primjer, odluke Ustavnog suda broj: U-III-2466/2017 od 23. listopada 2019. i U-III-4567/2019 od 20. veljače 2020., www.usud.hr, te predmete Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Egić protiv Hrvatske, br. 32806/09, § 48., presuda od 5. lipnja 2014.; Zubac protiv Hrvatske [Vv], br. 40160/12, § 78., presuda od 5. travnja 2018.).

6.3. Iako su postupovni rokovi, pa tako i propisani rokovi za podnošenje pravnih lijekova, u načelu legitimna ograničenja prava na sud, način na koji se oni primjenjuju u konkretnom predmetu može dovesti do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije (vidi predmet ESLJP-a Maresti protiv Hrvatske, br. 55759/07, § 38., presuda od 25. lipnja 2009.).

6.4. Da bi ograničenje prava na pristup sudu, posebice primjena postupovnih rokova, bila u skladu s Ustavom i Konvencijom, Ustavni sud mora se uvjeriti da je način na koji je rok primijenjen bio predvidiv za podnositelje s obzirom na mjerodavno pravo, sudsku praksu i konkretne okolnosti pojedinog predmeta (usporedi, primjerice, s rješenjem Ustavnog suda broj: U-III-5678/2012 od 15. travnja 2020., www.usud.hr; te predmetima ESLJP-a Osu protiv Italije, br. 36534/97, § 35., presuda od 11. srpnja 2002.; Vrbica protiv Hrvatske, br. 32540/05, § 72., presuda od 1. travnja 2010.; Majski protiv Hrvatske (br. 2), br. 16924/08, § 69., presuda od 19. srpnja 2011., i Nijemčević protiv Hrvatske, br. 51519/12, § 41., odluka od 11. rujna 2018.).

b) Primjena načelnih stajališta na konkretan predmet

7. Ustavni sud prije svega utvrđuje da je osporenim rješenjem o odbačaju prijedloga za dopuštenje revizije došlo do ograničenja podnositeljevog prava na pristup revizijskom sudu. Stoga je, u skladu s prethodno navedenim stajalištima, potrebno ispitati je li takvo ograničenje bilo opravdano.

7.1. U konkretnom predmetu nije sporno da je u skladu s člankom 133. stavkom 5. ZPP-a podnositeljevoj punomoćnici dostava presude i rješenja Županijskog suda u Rijeci broj: Gž R-184/2020-6 od 12. siječnja 2023. vršena putem informacijskog sustava, tako što su joj presuda i rješenje u sigurni elektronički pretinac pristigli 14. veljače 2023.

7.2. Osim toga nije sporno da to pismeno (presudu i rješenje) podnositeljeva punomoćnica nije preuzela u daljnjem roku od 15 dana (iz članka 143.c stavka 2. ZPP-a), te da su stoga nastupile pravne posljedice iz članka 143.c stavka 5. ZPP-a.

7.3. U konkretnom predmetu sporno je tumačenje članka 143.c stavka 5. ZPP-a, i time utvrđeni datum obavljene dostave predmetnog pismena.

7.4. Polazeći od toga da je 15. dan od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički pretinac bio 1. ožujka 2023., prema tumačenju članka 143.c stavka 5. ZPP-a, kako ga iznosi podnositelj, dostava se treba smatrati obavljenom idućega dana (dakle 2. ožujka 2023.), a u tom slučaju rok za podnošenje prijedloga za dopuštenje revizije počinje teći 3. ožujka 2023. (članak 112. stavak 2. ZPP-a) te bi takvim računanjem rokova njegov prijedlog za dopuštenje revizije bio pravodoban.

7.5. Prema shvaćanju Vrhovnog suda iznesenom u osporenom rješenju, dostava se smatra obavljenom 1. ožujka 2023. (dakle 15. dana od dana kada je pismeno pristiglo u sigurni elektronički pretinac), slijedom čega je rok za žalbu počeo teći 2. ožujka 2023., pa je prijedlog za dopuštenje revizije podnesen s jednim danom zakašnjenja.

7.6. Ustavni sud primjećuje da je člankom 143.c stavkom 2. ZPP-a propisano da je adresat kojem je sud poslao pismeno u njegov sigurni elektronički pretinac, dužan to pismeno preuzeti u roku od 15 dana, s time da se pismeno preuzima na način da adresat, nakon identifikacije, elektronički potvrdi primitak pismena (članka 143.c stavak 4. ZPP-a).

7.7. U konkretnom slučaju punomoćnica podnositelja u elektronički pretinac zaprimila je pismeno 14. veljače 2023., a nije sporno i da je u skladu s člankom 143.c stavkom 3. ZPP-a o zaprimanju predmetnog pismena u pretinac obaviještena putem elektroničke pošte. Prema članku 143.c stavku 2. ZPP-a podnositeljeva punomoćnica bila je dužna potvrditi primitak pismena u roku od 15 dana od dana zaprimanja pismena u elektronički pretinac. Dakle, primitak pismena mogla je potvrditi sve do isteka 15-og dana od dana zaprimanja pismena u elektroničnom pretincu (koji je u konkretnom slučaju bio 1. ožujka 2023.), a što podnositeljeva punomoćnica nije učinila.

7.8. Člankom 143.c stavkom 5. ZPP-a propisano je da će se u slučaju ako adresat ne potvrdi primitak pismena u roku od 15 dana, smatrati da je istekom 15-og dana dostava obavljena.

7.9. Polazeći od toga da članak 143.c stavak 5. ZPP-a predstavlja zakonsku presumpciju za slučaj da adresat u propisanom roku (dakle do isteka 15. dana) ne potvrdi primitak uredno zaprimljenog pismena, te da podnositeljeva punomoćnica do isteka 15. dana od dana primitka pismena u elektroničnom pretincu nije potvrdila primitak istoga, tumačenje Vrhovnog suda prema kojem se smatra (presumira) da je podnositeljeva punomoćnica predmetno pismeno primila 15. dana (kao zadnjeg dana propisanog roka za preuzimanje pismena) Ustavni sud ne nalazi nerazumnim ili proizvoljnim.

7.10. Osim toga, podnositelj u ustavnoj tužbi tvrdi da se radi o odluci bez presedana u računanju rokova, međutim ničime ne dokazuje da takvo tumačenje Vrhovnog suda, s obzirom na mjerodavnu sudsku praksu, nije bilo predvidivo tumačenje članka 143.c stavka 5. ZPP-a i samim time predvidivo ograničenje prava na pristup sudu.

7.11. Slijedom navedenoga, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelj u ustavnoj tužbi nije pokazao da je način na koji su u osporenom rješenju primijenjena pravila o računanju rokova bio u nesuglasju sa zahtjevima članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. Konvencije.

7.12. Stoga Ustavni sud ocjenjuje da nije došlo do povrede prava na pristup (revizijskom) sudu zajamčenog člancima 29. stavkom 1. Ustava i člankom 6. stavkom 1. Konvencije.

8. Iz navedenih razloga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) odlučeno kao pod točkom I. izreke. Odluka o objavi temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka II. izreke).

Broj: U-III-5012/2023
Zagreb, 24. siječnja 2024.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
dr. sc. Branko Brkić, v. r.