Ustavni sud Republike Hrvatske

186

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Prvom vijeću za odlučivanje o žalbama protiv odluka o razrješenju sudačke dužnosti i odluka o stegovnoj odgovornosti sudaca, u sastavu sudac Andrej Abramović, predsjednik Vijeća, te suci Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko i Goran Selanec, članovi Vijeća, u postupku rješavanja o žalbi koju je podnio Željko Cebalo, sudac Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, protiv odluke Državnog sudbenog vijeća broj: SP-14/21 od 13. srpnja 2023., na sjednici održanoj 29. studenoga 2023. donio je

ODLUKU

I. Žalba se usvaja.

II. Ukida se odluka Državnog sudbenog vijeća broj: SP-14/21 od 13. srpnja 2023. i predmet se vraća Državnom sudbenom vijeću na ponovni postupak.

III. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Željko Cebalo, sudac Općinskog suda u Dubrovniku (u daljnjem tekstu: žalitelj), pravodobno je podnio žalbu protiv odluke Državnog sudbenog vijeća (u daljnjem tekstu: DSV) broj: SP-14/21 od 13. srpnja 2023. (u daljnjem tekstu: osporena odluka), kojom je žalitelj proglašen stegovno odgovornim za počinjenje stegovnog djela neurednog obnašanja sudačke dužnosti opisanog člankom 62. stavkom 2. točkom 1. Zakona o Državnom sudbenom vijeću (»Narodne novine« broj 116/10., 57/11., 130/11., 13/13. – odluka USRH broj: U-I-5991/2012, 28/13., 82/15., 67/18. i 126/19.; u daljnjem tekstu: ZoDSV), te mu je na temelju članka 63. stavka 1. točke 3. ZoDSV-a izrečena novčana kazna od jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od četiri (4) mjeseca.

1.1. Žalba žalitelja dostavljena je 18. rujna 2023. na očitovanje predsjednici Općinskog suda u Dubrovniku te je potom zaprimljeno očitovanje od 27. rujna 2023. Ustavni sud dostavio 2. listopada 2023. žalitelju na odgovor.

Žalitelj je Ustavnom sudu odgovorio dopisom od 13. listopada 2023.

1.2. Tijekom ustavnosudskog postupka, na temelju mjerodavnih odredaba Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), pribavljen je spis DSV-a broj: SP-14/21, očitovanje Marijane Capurso Kulišić, predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku, na žalbu žalitelja i odgovor žalitelja na očitovanje predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

2. Uvidom u spis DSV-a broj: SP-14/21 utvrđeno je da je predsjednica Općinskog suda u Dubrovniku podnijela 7. lipnja 2021. DSV-u zahtjev za provođenje stegovnog postupka protiv žalitelja zbog počinjenja stegovnog djela neurednog obnašanja sudačke dužnosti opisanog člankom 62. stavkom 3. točkom 1. u vezi sa stavkom 2. točkom 1. ZoDSV-a, s prijedlogom izricanja novčane kazne do 1/3 plaće ostvarene u prethodnom mjesecu, u vremenu od deset mjeseci.

Navedeni zahtjev se temelji na statističkom izvješću i rezultatima rada za 2020., iz kojih slijedi da žalitelj u 2020. nije ispunio sudačke obveze u skladu s okvirnim mjerilima za rad sudaca. Također je utvrđeno da žalitelj nije unutar rokova izrađivao sudske odluke i otpremao sudske odluke.

Rješenjem predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku broj: 47 Su-411/2021 od 26. ožujka 2021. utvrđeno je da žalitelj nije ispunio svoju sudačku obvezu za kalendarsku godinu 2020. prema kriterijima iz članka 97. Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18. i 126/19. – rješenje USRH broj: U-I-4658/2019 i dr.). Iz navedenog rješenja proizlazi da je žalitelj kao sudac donio ukupno 180,5 odluka s težinskim faktorom, od čega je 61 odluku u parničnim predmetima, 119,5 odluka u izvanparničnim predmetima, što ukupno na temelju Okvirnih mjerila za rad sudaca iznosi 64,63 %.

Žalitelj nije podnio dopušteni prigovor na navedeno rješenje od 26. ožujka 2021.

2.1. Tijekom stegovnog postupka žalitelj je u spis dostavio pisanu obranu od 15. prosinca 2021. kojom je osporavao krivnju za terećeno stegovno djelo.

2.2. Uvidom u zapisnik s rasprave stegovnog vijeća održane 15. prosinca 2021. utvrđeno je da su istoj pored članova stegovnog vijeća i zapisničarke prisustvovali predsjednica Općinskog suda u Dubrovniku Marijana Capurso Kulišić kao podnositeljica zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka i žalitelj.

Zapisnikom je utvrđeno da je predsjednica Općinskog suda u Dubrovniku, kao podnositeljica zahtjeva, uslijed opsežnosti pisane obrane žalitelja zatražila rok za očitovanje i predložila odgodu rasprave. Vijeće je potom donijelo rješenje da se ročište odgađa, a novo će se zakazati pisanim putem.

2.3. Uvidom u zapisnik s rasprave stegovnog vijeća održane 15. lipnja 2023. utvrđeno je da su istoj pored članova stegovnog vijeća i zapisničarke prisustvovali predsjednica Općinskog suda u Dubrovniku Marijana Capurso Kulišić kao podnositeljica zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka i žalitelj.

Zapisnikom je utvrđeno da je podnositeljica zahtjeva 29. prosinca 2021. dostavila očitovanje na pisanu obranu prijavljenog suca, koje očitovanje je žalitelju dostavljeno uz poziv na raspravu zakazanu za 15. lipnja 2023. Također je utvrđeno da je 14. lipnja 2023. zaprimljeno očitovanje žalitelja na očitovanje podnositeljice zahtjeva, primjerak koji je uručen podnositeljici zahtjeva. Podnositeljica zahtjeva ostala je u cijelosti kod zahtjeva za provođenje stegovnog postupka. Pročitana je obrana žalitelja odnosno njegovi podnesci od 15. prosinca 2021. i 14. lipnja 2023.

2.4. U obrazloženju osporene odluke DSV-a među ostalim navedeno je:

»Predsjednica Općinskog suda u Dubrovniku je u svom očitovanju na pisanu obranu prijavljenog suca navela da isti nije na rješenje o ispunjenje sudačke obveze za 2020. podnio prigovor, te da nije uočeno da je prijavljeni sudac imao toliko smanjen broj predmeta da nije mogao ostvariti Okvirna mjerila u postotku većem od 64,63 % i priložila je podatke o broju predmeta u radu neriješenih na početku 2020. s priljevom u 2020. Nakon što je uočena greška u sustavu eSpisa odmah se pristupilo otklanjanju i preraspodjeli predmeta, ali radilo se o jednoj vrsti predmeta unutar upisnika ‘P’ dok je prijavljeni sudac ostale vrste uredno zaprimao u rad. Za činjenicu da odluke nisu izrađene u rokovima saznala je prilikom nadzora radi donošenja ocjene o obnašanju sudačke dužnosti. Predložila je da Vijeće prilikom donošenja odluke uzme u obzir sudački staž prijavljenog suca, kvalitetu donesenih odluka, njegovu obiteljsku situaciju i namjeru odlaska u mirovinu.

(...)

Prijavljeni sudac u svojoj obrani ne poriče činjenične navode iz zahtjeva za pokretanje stegovnog postupka već samo otklanja svoju odgovornost navodeći da je imao opravdane razloge što nije donio broj odluka predviđen Okvirnim mjerilima jer je zaprimio mali broj novih predmeta, pa je pretežno radio na ‘starim’ predmetima što mu je onemogućilo postizanja rezultata određenih Okvirnim mjerilima, kao i obustava rada zbog pandemije Covid-19. Također, ne poriče da nije izradio i otpremio sudske odluke u zakonskom roku, ali otklanja svoju odgovornost navodeći da je do toga došlo uslijed teške obiteljske situacije i izolacije uzrokovane Covid-19.

Vijeće nije prihvatilo obranu prijavljenog suca budući da je neutemeljena. Sve navedene razloge Vijeće je cijenilo prilikom odlučivanja o njegovoj odgovornosti, ali smatra da su isti takve prirode da prijavljenog suca ne ekskulpiraju odgovornosti već ih je Vijeće uzelo u obzir kao olakotne prilikom odlučivanja o visini kazne.

(...)

Vijeće prihvaća da je izuzetno teška obiteljska situacija prijavljenog suca imala znatan utjecaj na njegov rad, ali unatoč tome nije objektivno opravdavajuća osnova za njegovo oslobođenje od odgovornosti niti za nedonošenje dovoljnog broja odluka tijekom 2020. kao niti za nepravodobnu izradu i otpremu sudskih odluka. Ako prijavljeni sudac zbog teške obiteljske situacije nije bio sposoban za rad tada je osnovom toga trebao ostvariti pravo na bolovanje, a koje bi onda bilo cijenjeno kao opravdan razlog što u određenom razdoblju nije mogao raditi, a time ni pravovremeno poduzimati radnje u spisima odnosno poštivati zakonske rokove, a sva razdoblja opravdane odsutnosti s posla zbog korištenja bolovanja uzela bi mu se u obzir i prilikom izračuna ostvarenih rezultata rada u 2020. Međutim, u slučaju kada sudac radi, tada se takve okolnosti ne mogu smatrati opravdanim razlogom za neuredno obnašanje sudačke dužnosti.

Također, Vijeće smatra da ni obustava rada u određenom periodu zbog pandemije Covid-19, a ni pretežan rad na starim spisima, u konkretnom slučaju nisu mogli biti odlučni faktori za neuredno obnašanje sudačke dužnosti. Naime, svi suci u Republici Hrvatskoj rade u pretežno istim uvjetima rada, te su svi osjećali posljedice pandemije, ali svaki sudac ima obvezu u jednogodišnjem razdoblju donijeti predviđen broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima. Člankom 62. stavak 2. točka 1., u svezi sa stavkom 3. točka 3. istog članka ZDSV-a, a koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja stegovnog djela, propisano je da je stegovno djelo neurednog obnašanja sudačke dužnosti ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je sudac donio u jednogodišnjem razdoblju manji od 80% odluka predviđenih Okvirnim mjerilima iz čega proizlazi da je tadašnja intencija samog zakonodavca bila da se stegovno ne kažnjavaju manja odstupanja od ispunjenja Okvirnih mjerila. Prijavljeni sudac je sudac s dugogodišnjim iskustvom u radu, te je upoznat sa svojom obvezom ispunjenja Okvirnih mjerila i svjestan posljedica ukoliko u jednogodišnjem razdoblju donese broj odluka manji od 80% odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima, a isti je donio 64,63% odluka, dakle znatno manje od broja odluka koje je trebao donijeti, kao i posljedica ukoliko u zakonskom roku ne izrađuje i ne otprema sudske odluke.

Odlučujući o stegovnoj kazni, Vijeće je, u smislu članka 63. stavak 6. ZDSV-a, uzelo u obzir težinu povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti pod kojima je stegovno djelo počinjeno, raniji rad i ponašanje suca, te druge okolnosti koje utječu na izricanje kazne. Vijeće je kao olakotnu okolnost cijenilo dosadašnju stegovnu nekažnjavanost, te okolnosti pod kojima je stegovno djelo počinjeno odnosno da je prijavljeni sudac imao tešku obiteljsku situaciju, da je u 2020. bila pandemija Covid-19, kao pretežit rad na ‘starim’ predmetima, dok otegotnih okolnosti nije nađeno. Vijeće nije prihvatilo prijedlog podnositeljice da se prijavljenom sucu izrekne novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od deset mjeseci jer, uzimajući u obzir sve navedene olakotne okolnosti, Vijeće smatra da će se kod prijavljenog suca i izricanjem novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od četiri mjeseca postići svrha kažnjavanja i utjecati na istog da ubuduće ažurnije postupa u svom radu, te ne čini stegovna djela.«

III. PRIGOVORI ŽALITELJA

3. Žalitelj u žalbi Ustavnom sudu osporava stegovnu odgovornost, između ostalog navodeći (izostavljen je poseban način označavanja teksta):

»6. U kratkim crtama ću iznijeti najbitnije u ovom postupku:

– u travnju 2018 sam imao u radu 394 predmeta i te sam godine ostvario statistiku više od 100 %,

– iako je po godišnjem rasporedu poslova određeno da moja referada prima parnične spise šifrarnika 678-stvarno pravo vlasništva nekretnina, koji predmetu su najzastupljeniji u ostvarivanju sudačke norme u Stalnoj službi u Korčuli, ipak nisu dodjeljivani mojoj referadi od 2017., pa tako ni u spornoj 2020.. Izvijestio sam predsjednicu podnescima od 29. listopada 2018. i 27. ožujka 2020. da imam smanjen priljev predmeta posebno parničnih, što otežava ispunjenje predmetnih Okvirnih mjerila,

– tek se reagiralo u srpnju 2021. kad sam prvi put imao priliku usmeno iznijeti navedeno Predsjednici. Nakon toga je utvrđena neravnomjerna radna opterećenost moje referade,

– ukazuje se na nelogičnost tvrdnji predsjednice, naime za 2020. tvrdi da je moja referada imala dovoljan broj spisa za donošenje 80 % broja odluka utvrđeno Okvirnim mjerilima za rad sudaca, dok za 2021. tvrdi suprotno, iako je stanje u mojoj referadi bilo slično,

– od 2017. pa nadalje rješavao sam znatno više spisa od priljeva, u spornoj 2020. godini 126,42 %, tako sam npr. u travnju 2018. u radu imao 394 predmeta, a 31. prosinca 2020. 138 predmeta, dakle, smanjeno je u dvije godine i osam mjeseci 256 predmeta, iako je moja referada zbog ranije obrazloženog sve starija i zaprimala je složenije spise, a od lakših one koji nemaju statistički značaj,

– dakle moja referada u 2020., po starosti spisa, bila je daleko najstarija u Općinskom sudu u Dubrovniku (71,26 % predmeta starijih od 3 godine, a udio tih predmeta u Općinskom sudu u Dubrovniku je 35,7 %), moja referada nije zaprimala parnične spise šifrarnika 678, koji su najviše zastupljeni u ovoj stalnoj službi, pa je riješeno neznatno jednostavnih presuda (dvije u 2020.-ogluha i izostanak), dok ostale referade su imale oko 30-tak jednostavnih presuda (ogluha, izostanak, priznanje). Napominje se da meritorna presuda i npr. ogluha imaju isti statistički značaj.

(...)

7. Prema čl. 4. Okvirnih mjerila za rad sudaca smatra se da sudac radi u skladu s Okvirnim mjerilima iako nije riješio broj predmeta propisano u čl. 1. Okvirnih mjerila ako ukupan broj predmeta koji su mu dodijeljeni u rad ne omogućuje postizanje rezultata određenih okvirnim mjerilima.

Smatram da sam radio u skladu s Okvirnim mjerilima za rad sudaca, iako nisam riješio broj predmeta popisan u članku 1. Okvirnih mjernika, a što je prethodno obrazloženo.

(...)

Nije potrebno posebno obrazlagati da je 2019. najteža godina mog života. Stanje mog sina starog 23 godine bilo je sve teže, za nas roditelje vrlo zahtjevno što je dijelom obrazloženo u obrani. Žalosti me prijava predmeta zaključenih 2019., posebno npr. prijava predmeta P-826/2015. Raspravljanje je zaključeno 12. rujna 2019.. Posebno teško stanje mog sina bilo je zadnjih nekoliko mjeseci prije smrti (umro je 7. listopada 2019.), potrebna je bila cjelodnevna skrb, što je zasigurno utjecalo na moj rad.

Smatram da se u ovakvim specifičnim slučajevima ne podnose zahtjevi za provođenje stegovnog postupka, niti postoji stegovna odgovornost. Napominje se da su u predmetima u kojima je zaključeno raspravljanje 2019. izrađene odluke u siječnju i dvije u veljači 2020., kada se je opisana situacija stabilizirala, a sve presude donesene početkom 2020. su bile zahtjevne.

Smatram da postoje opravdani razlozi zbog kojih sam odluke u predmetnih 7 spisa izradio i otpremio s određenim zakašnjenjem, što je prethodno obrazloženo.

9. Uobičajeno imam visoki postotak potvrđenih prvostupanjskih presuda, često poviše 80%, što ukazuje da su presude izrađene kvalitetno i da je temeljito proveden prvostupanjski postupak. Ni jedan predmet nije ukinut zbog bitne postupovne povrede.

10. U obrazloženju sporne odluke se navodi da je Vijeće kao olakotnu okolnost cijenilo dosadašnju stegovnu nekažnjavanost, te okolnosti pod kojima je stegovno djelo počinjeno odnosno da je prijavljeni sudac imao tešku obiteljsku situaciju, da je u 2020. bila pandemija Covid 19, kao i pretežit rad na starim predmetima. Nejasno je zbog čega nakon takvog utvrđenja nije izrečena blaža kazna koja je u ovakvim postupcima predviđena.

11. Napominjem da sam predsjednicu već ranije izvijestio da ću početkom 2024. otići u mirovinu.«

IV. OČITOVANJE PODNOSITELJICE ZAHTJEVA I ODGOVOR ŽALITELJA

4. Žalba žalitelja dostavljena je na očitovanje podnositeljici zahtjeva.

Podneskom od 27. rujna 2023. podnositeljica zahtjeva očitovala se na navode žalbe žalitelja.

4.1. U podnesku podnositeljica zahtjeva navodi:

»Broj predmeta koje sudac navodi da je imao u radu u 2021. nisu od značaja za ovaj postupak obzirom da je riječ o ispunjenju sudačke dužnosti u 2020., a ne u 2021. Potpuno je logično i jasno da se sucu Željku Cebalu koji radi na predmetima u kojima je potrebno poduzeti radnje i zakazati ročište primijećena neravnomjerna radna opterećenost može uzeti u obzir tek tijekom 2021. godine, kao što je to i učinjeno. U 2020. brojem predmeta u radu iz navedene godine i prethodnih godina, sudac Željko Cebalo mogao je ostvariti Okvirna mjerila u višem omjeru od 64,63 %. Da je tome tako ukazuje i činjenica da je u istom stegovnom postupku utvrđeno da nije izrađivao odluke u rokovima. Kad se to dvoje uzme u obzir tada se ukazuju kontradiktornim navodi žalbe da je imao dovoljan broje predmeta u radu da bi postigao veću učinkovitost i postigao veći omjer riješenih predmeta te time postigao dovoljnu učinkovitost za navedenu godinu u kojoj je predsjednica suda uzimala i obzir obustavu rada uslijed pandemije COVID-a.

U spis je dostavljeno i statističko izvješće o radu suca Željka Cebala u pogledu broja spisa u radu tijekom 2020. te je Vijeće imalo na umu broj navedenih predmeta te pravilno zaključilo da je brojem predmeta u radu sudac mogao postići Okvirna mjerila za rad sudaca barem u opsegu od 80 %.

U odnosu na navode suca Željka Cebala da je određen za suca za rad na složenim predmetima valja reći da je odlučno je li na njima radio, a u postupku ocjenjivanja za 2020. utvrđeno je da sudac nema bitno riješenih starih predmeta u odnosu na ostale suce ovog suda koji bi opravdali manji broj riješenih odluka. Vijeće je pravilno ovu okolnost uzelo u obzir kao olakotnu prilikom odmjeravanja kazne.

Slijedom iznesenog, kad se uzme u obzir da je u postupku prije donošenja pobijane Odluke Vijeće imalo na umu broj predmeta u radu, činjenicu da je nesporno utvrđeno da sudac u istom razdoblju nije ni na vrijeme izrađivao odluke, da nije osobito radio na starim predmetima niti na nekim predmetima koji bi bili složeniji od prosječne složenosti predmeta na sudu, tad se potpuno neodlučnim ukazuju navodi žalbe kojim se vrši usporedba s drugim sudskim referadama. Temeljem tako utvrđenih činjenica, pravilno je Vijeće utvrdilo da je sudac počinio stegovno djelo – neurednog obnašanja sudačke dužnosti.«

4.2. Očitovanje podnositeljice zahtjeva dostavljeno je žalitelju, koji je podneskom od 13. listopada 2023. dao odgovor na njega.

U odgovoru je žalitelj naveo:

»U predmetnom očitovanju predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku nije odgovoreno na brojne moje tvrdnje i dostavljene bitne dokaze. U odluci Državnog sudbenog vijeća broj: SP-14/21 od 13. srpnja 2023., također nije obrazložena, niti analizirana većina mojih tvrdnji, niti je analizirana većina relevantnih dokaza.

(...)

Ranije sam u obrani, očitovanju od 14. lipnja 2023. i predmetnoj ustavnoj tužbi obrazložio kako je iz dostavljenih podataka vidljivo da su tijekom 2020. mojoj referadi dodijeljena samo 24 parnična spisa ‘P’ i to 4 nova sporna parnična spisa (poništenje oporuke, ništavost ugovora...). Ostali dodijeljeni spisi su stariji, 18 spisa je nastavljeno nakon prekida postupka, a 2 spisa je vratio viši sud nakon ukinutih odluka.

Netočna je tvrdnja predsjednice da sam riješio podjednak broj starih predmeta sa sucima kojima me je usporedila... i da nisam osobito radio na starim predmetima. U obrani, očitovanju od 14. lipnja 2023. i predmetnoj ustavnoj žalbi je obrazložena netočnost tvrdnji predsjednice, pa predlažem navedeno pregledati, a ukratko ću prikazati osnovanost mojih tvrdnji.

Predsjednica je usporedila broj riješenih starih premeta moje referade i npr. referade sutkinje..., tvrdeći da smo riješili podjednak broj starih predmeta.

U 2020. je riješeno:

(...)

U očitovanju na žalbu predsjednica navodi da broj predmeta koje sudac navodi da je imao u radu u 2021. nisu od značaja za ovaj postupak obzirom da je riječ o ispunjenju sudačke dužnosti u 2020., a ne u 2021.. Naravno da je odlučno u predmetnom postupku koliki sam broj predmeta imao u radu u 2020.. Ističući stanje (starost i broj predmeta) u 2021., a i prije 2020., ukazujem na slijed kako se je godinama u mojoj referadi smanjivao broj predmeta, nisu dodjeljivani novi spisi i to baš oni od kojih se najviše ostvaruje sudačka norma u stalnoj službi u Korčuli, iako je godišnjim rasporedom poslova bilo određeno da se dodjeljuju i mojoj referadi.

Smatram da ukupni broj predmeta koji su dodijeljeni mojoj referadi i koje sam imao u radu u 2020. nisu omogućili postizanje rezultata određenih Okvirnim mjerilima, pa se temeljem članka 4 Okvirnih mjerila ima smatrati da sam radio u skladu s Okvirnim mjerilima, iako nisam riješio broj predmeta propisan u članku 1 Okvirnih mjerila.

Prema članku 4 Okvirnih mjerila za rad sudaca smatra se da sudac radi u skladu s Okvirnim mjerilima, iako nije riješio broj predmeta propisano u čl. 1 Okvirnih mjerila, ako ukupan broj predmeta koji su mu dodijeljeni u rad ne omogućuje postizanje rezultata određenih Okvirnim mjerilima.

Na dio osporavane odluke kojim je odlučeno da prijavljeni sudac nije u zakonskom roku izradio i otpremio sudske odluke, ostajem kod navoda iznesenih u obrani očitovanju, od 14. lipnja 2023. i predmetnoj ustavnoj tužbi. Napominjem da je znatna većina predmetnih odluka koji nisu izrađene i otpremljene u zakonskom roku je raspravljanje zaključeno kratko razdoblje prije ili nakon smrti mog sina 07. listopada 2019., pa je zasigurno trebalo uzeti u obzir moje stanje vezano za zahtjevnu skrb mog sina i njegovu smrt, a napominje se da sam baš u sporno vrijeme imao 7 slobodnih dana radi smrti djeteta te u prosincu samoizolaciju radi Covida zapisničarke koje radi u mojoj referadi, što sam već ranije obrazložio u ovom postupku.

Stoga smatram da postoje opravdani razlozi zbog kojih sam odluke u predmetnih 7 spisa izradio i otpremio s određenim zakašnjenjem.

Napominjem da ću početkom 2024., siječanj ili veljača otići u mirovinu.«

V. MJERODAVNO PRAVO

5. Članak 98. stavci 1. i 2. Ustavnog zakona glasi:

»Članak 98.

(1) Protiv odluke Državnoga sudbenog vijeća o stegovnoj odgovornosti, sudac (u daljnjem tekstu: žalitelj) ima pravo na žalbu Ustavnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave osporavane odluke.

(2) O žalbi iz stavka 1. ovoga članka odlučuje većinom glasova vijeće Ustavnog suda sastavljeno od šest sudaca.

(...)«

5.1. Člankom 95. Zakona o sudovima propisano je:

»Članak 95.

(1) Predsjednik suda u kojem sudac obnaša sudačku dužnost rješenjem utvrđuje za prethodnu kalendarsku godinu je li sudac ispunio svoje sudačke obveze prema kriterijima iz članka 97. ovoga Zakona.

(2) Predsjednik suda dužan je rješenje iz stavka 1. ovoga članka donijeti najkasnije do 31. ožujka tekuće godine.

(3) Ako predsjednik suda utvrdi da sudac bez opravdanog razloga nije donio u jednogodišnjem razdoblju broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima za rad sudaca ili je neuredno obnašao sudačku dužnost, dužan je protiv takvog suca pokrenuti stegovni postupak, sukladno Zakonu o Državnom sudbenom vijeću. Protiv predsjednika suda stegovni postupak pokreće predsjednik neposredno višeg suda.

(4) Ako predsjednik suda utvrdi da sudac zbog opravdanih razloga u jednogodišnjem razdoblju nije donio broj odluka utvrđen Okvirnim mjerilima za rad sudaca, dužan je u obrazloženju rješenja iz stavka 1. ovog članka navesti o kojim se opravdanim razlozima radi te rješenje dostaviti predsjedniku neposredno višeg suda.

(5) Protiv rješenja predsjednika suda kojim se utvrđuje je li sudac ispunio sudačke obveze, sudac može podnijeti prigovor predsjedniku suda u roku od tri dana od primitka rješenja.

(6) O prigovoru iz prethodnog stavka predsjednik suda dužan je odlučiti u roku od osam dana. Predsjednik suda prigovor može odbiti ili ga prihvatiti i donijeti novo rješenje.

(7) Ako prigovor bude odbijen, sudac ima pravo žalbe predsjedniku neposredno višeg suda u roku od osam dana od dostave odluke o prigovoru. Predsjednik neposredno višeg suda može donijeti odluku kojom potvrđuje rješenje predsjednika suda iz stavka 1. ovoga članka ili prihvatiti žalbu i donijeti novo rješenje. Protiv ovog rješenja sudac nema pravo izjavljivanja pravnih lijekova«.

5.2. Člancima 62. i 63. ZoDSV-a propisano je sljedeće:

»Članak 62.

(1) Sudac odgovara za počinjena stegovna djela.

(2) Stegovna djela jesu:

1. neuredno obnašanje sudačke dužnosti,

2. nepostupanje po odluci donesenoj u postupku za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku,

3. obnašanje službe, poslova ili djelatnosti nespojivih sa sudačkom dužnošću,

4. izazivanje poremećaja u radu suda koji znatno utječu na djelovanje sudbene vlasti,

5. povreda službene tajne u svezi s obnašanjem sudačke dužnosti,

6. nanošenje štete ugledu suda ili sudačke dužnosti na drugi način,

7. nepodnošenje imovinske kartice ili neistinito prikazivanje podataka u imovinskoj kartici.

8. nepodvrgavanje prosudbi tjelesnih i duševnih svojstava radi ocjene sposobnosti za obnašanje sudačke dužnosti,

9. povreda propisa o zaštiti osobnih podataka.

(3) Stegovni postupak za stegovno djelo iz stavka 2. točke 1. ovoga članka pokrenut će se osobito:

1. ako sudac bez opravdanog razloga ne izrađuje i ne otprema sudske odluke,

2. ako je sudačko vijeće ocijenilo rad suca ocjenom nezadovoljavajuće obnaša dužnost,

3. ako je bez opravdanog razloga broj odluka koje je sudac donio u jednogodišnjem razdoblju manje od 80% odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima za rad sudaca,

4. ako sudac u rješavanju predmeta bez opravdanog razloga odstupa od redoslijeda njihovog zaprimanja u sudu, odnosno ne vodi računa o njihovoj hitnosti.

(4) Ako je pokrenut stegovni postupak protiv suca za stegovno djelo iz stavka 2. točke 2. ovoga članka, Vijeće je dužno o tome obavijestiti nadležno državno odvjetništvo.

Članak 63.

(1) Za počinjena stegovna djela mogu se izreći sljedeće stegovne kazne:

1. ukor,

2. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od jednog do tri mjeseca,

3. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od četiri do šest mjeseci,

4. novčana kazna do jedne trećine plaće ostvarene u prethodnom mjesecu u vremenu od sedam do dvanaest mjeseci,

5. razrješenje od dužnosti.

(2) Ako je sucu izrečena stegovna kazna razrješenje od dužnosti, Vijeće može odlučiti da se izvršenje te stegovne kazne odgodi za vrijeme koje ne može biti kraće od šest mjeseci niti dulje od dvije godine.

(3) Vijeće može primijeniti uvjetnu osudu razrješenja od dužnosti ako ocijeni da se i bez izvršenja te stegovne kazne može očekivati ostvarenje svrhe kažnjavanja, tj. da će sudac u daljnjem obnašanju sudačke dužnosti prestati s ponašanjem zbog kojeg mu je izrečena stegovna kazna razrješenje od dužnosti.

(4) Vijeće će opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne ako stegovno kažnjeni sudac u vremenu provjeravanja počini jedno ili više stegovnih djela.

(5) Uvjetna se osuda ne može opozvati nakon što je protekla godina dana od isteka vremena provjeravanja.

(6) Kod izricanja kazne za stegovno djelo uzima se u obzir osobito: težina povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti pod kojima je stegovno djelo učinjeno, raniji rad i ponašanje suca i druge okolnosti koje utječu na izricanje kazne.

(7) Pri odlučivanju o odgovornosti i kazni za stegovno djelo na odgovarajući se način primjenjuju odredbe Kaznenog zakona.

(8) O izrečenoj kazni u roku od 24 sata obavještava se nadležno sudačko vijeće, predsjednik suda u kojem sudac obavlja dužnost i ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, koje vodi evidenciju o izrečenim kaznama.«

VI. OCJENA USTAVNOG SUDA

6. Mjerodavni dio članka 29. stavka 1. Ustava glasi:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da... nepristrani sud pravično … odluči o njegovim pravima i obvezama (...)«

6.1. Ustavni sud je u točki 28. obrazloženja odluke broj: U-III-5074/2017 od 22. svibnja 2018. (»Narodne novine« broj 55/18.), između ostalog, naveo:

»28. (...) Ustavni sud ponavlja kako odluke DSV-a potpadaju pod doseg prava na obrazloženu odluku, koje je sastavni dio prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

To u odnosu na DSV ne proizlazi samo iz obveze držati se Ustava i prava te poštovati pravni poredak Republike Hrvatske, propisane člankom 5. Ustava, nego je posebno naglašeno u članku 121. stavku 2. Ustava kojim je propisano da DSV u skladu s Ustavom samostalno odlučuje.

Odlučivanje u skladu s Ustavom pretpostavlja da DSV ovlasti povjerene mu Ustavom za odlučivanje o imenovanju, napredovanju, premještaju, razrješenju i stegovnoj odgovornosti sudaca, izvršava uz poštovanje Ustavom zajamčenih prava i temeljnih sloboda – među kojima i prava na obrazloženu odluku, kao sastavnog dijela prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava.

(...)

Imajući u vidu sve navedeno Ustavni sud ponavlja, kako je to već navedeno u točki 21. ove odluke, da pravo na pravično suđenje jamči svakome pravičnost postupka pred svim tijelima koja odlučuju o njegovim pravima i obvezama. Dakle, ne samo pred sudovima nego i pred svim drugim tijelima ovlaštenim za odlučivanje o pravima i obvezama građana i drugih osoba.«

7. Ustavni sud primjećuje da je žalitelj proglašen odgovornim za počinjenje stegovnog djela iz članka 62. stavka 3. točkom 1. u vezi sa stavkom 2. točkom 1. ZoDSV-a.

U obrazloženju odluke DSV-a navedeno je da je prema podacima o broju spisa u referadi žalitelja nesporno utvrđeno da je žalitelj imao dovoljan broj spisa za donošenje bar 80 % broja odluka u odnosu na broj odluka predviđen Okvirnim mjerilima, uz bolju organizaciju rada i pojačan rad na spisima, uzevši također u obzir da je žalitelj pretežno radio na starim predmetima koji su procesno i materijalno složeniji. DSV je uvažio izuzetno tešku obiteljsku situaciju žalitelja koja je imala znatan utjecaj na njegov rad, ali, prema stajalištu DSV-a, to unatoč svemu navedenom nije objektivno opravdavajuća osnova za oslobađanje žalitelja od odgovornosti ni za nedonošenje dovoljnog broja odluka tijekom 2020. te za nepravodobnu izradu i otpremu sudskih odluka.

Odlučujući o stegovnoj kazni u smislu članka 63. stavka 6. ZoDSV-a, DSV je uzeo u obzir težinu povrede i nastale posljedice, stupanj odgovornosti, okolnosti pod kojima je stegovno djelo počinjeno, raniji rad i ponašanje žalitelja, te druge okolnosti koje utječu na izricanje kazne. DSV je kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju stegovnu nekažnjavanost, te okolnosti pod kojima je stegovno djelo počinjeno odnosno da je prijavljeni sudac imao tešku obiteljsku situaciju, da je u 2020. bila pandemija Covid-19, kao pretežit rad na »starim« predmetima, dok otegotnih okolnosti nije nađeno.

7.1. Ocjenjujući razloge na kojima žalitelj utemeljuje svoju žalbu, Ustavni sud prvenstveno upućuje na osnovanost žalbenog razloga da njegova obrana nije cijenjena u dovoljnoj mjeri. DSV je smatralo da navedeni razlozi nisu bili odlučujući i opravdavajući, te da se ne mogu uzeti kao osnova za oslobođenje žalitelja od odgovornosti, već ih je uzelo u obzir kao olakotne prilikom odlučivanja o visini kazne (v. točku 2.4. ove odluke).

Međutim, Ustavni sud uočava da je rješenjem predsjednice Općinskog suda u Dubrovniku, broj: 47 Su-176/2022 od 28. ožujka 2022. utvrđeno da žalitelj iz opravdanih razloga nije ispunio svoju sudačku obvezu za kalendarsku godinu 2021. prema kriterijima iz članka 97. Zakona o sudovima. U obrazloženju je, u bitnome, navedeno (bitne dijelove istaknuo Ustavni sud):

»U odnosu na broj predmeta koje je sudac trebao riješiti sukladno Okvirnim mjerilima za rad sudaca činjenica je da taj broj odnosno rezultat rada po vrstama predmeta u apsolutnim brojevima i postotku ne zadovoljava kriterije postavljene Okvirnim mjerilima.

Prema ocjeni predsjednice suda, postoje opravdani razlozi koji su doveli do toga da sudac u jednogodišnjem razdoblju nije donio broj odluka utvrđenih Okvirnim mjerilima. Sudac Željko Cebalo je na početku 2021. imao u radu nedovoljan broj predmeta te su mu tek u srpnju 2021., zbog uočene neravnomjerne radne opterećenosti, dodijeljeni predmeti utvrđenja prava vlasništva. Za navedenu vrstu predmeta je potrebno određeno vrijeme kako bi se ispunile pretpostavke za zakazivanje pripremnog ročišta i provela glavna rasprava te donijela odluka koja statistički ulazi u vrednovanje rada sudaca, a što objektivno u navedenim predmetima nije bilo moguće do kraja 2021.

Slijedom svega navedenog, predsjednica suda smatra navedeni predstavljaju objektivne i opravdane razloge koji su utjecali na mogućnost donošenja dovoljnog broja odluka u 2021.«

U kontekstu postignutih rezultata i objektivnih kriterija koji su nužno potrebni radi objektivne analize rada sudaca, Ustavni sud imao je u vidu da je na proširenoj Općoj sjednici Vrhovnog suda Republike Hrvatske, 6. prosinca 2021. (javno dostupno priopćenje s internetske stranice Vrhovnog suda https://www.vsrh.hr/prosirena-sjednica-vrhovnog-suda-republike-hrvatskejednoglasno-odbacila-prijedlog-ministarstva-pravosudja-i-uprave-za-donosenje-novih-okvirnih-mjerila-za-rad-sudaca.aspx) u odnosu na Prijedlog novih Okvirnih mjerila za rad sudaca jednoglasno zaključeno da nije podoban za raspravljanje, a u obrazloženju je u bitnome navedeno:

»Okvirna mjerila koja su sada na snazi donesena su krajem 2019. te je izostala bilo kakva analiza njihovog kvantitativnog i kvalitativnog utjecaja na rad sudaca. Proširena sjednica smatra, da je period od dvije godine realne primjene vrlo kratak za objektivnu i cjelovitu analizu učinka na veliki sustav kao što je pravosuđe.

Pri tome, protekle dvije godine su specifično razdoblje u kojem se rad sudbene vlasti odvijao u posebnim uvjetima uzrokovanim pandemijom te potresom u Zagrebu i na području Banovine.

Naglašeno je da Okvirna mjerila imaju veliku važnost i presudan utjecaj na ocjenjivanje sudaca, a o tome ovisi profesionalni napredak ali i stegovna odgovornost svakog suca, zbog čega su od velike važnosti za stabilnost i djelotvornost sudbene vlasti u cjelini.«

8. Uzimajući u obzir sve navedeno, žalitelj je u žalbi doveo u sumnju pravilnost ocjene DSV-a o njegovom neurednom obnašanju sudačke dužnosti. Stoga je potrebno da DSV razmotri i obrazloži stajališta iznesena u osporenoj odluci (posebno u pogledu inzistiranja na ispunjavanju sudačke dužnosti u 2020., izolirano gledano od ranijih godina, kao i paušalno obrazloženom prigovoru objektivne nemogućnosti za rad u vrijeme pandemije koje je žalitelj detaljno obrazložio).

Slijedom navedenog, utvrdivši da je žalba protiv odluke DSV-a osnovana, na temelju članka 98. stavka 3. Ustavnog zakona odlučeno je kao u izreci (točke I. i II.).

9. Odluka o objavi ove odluke (točka III. izreke) temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona.

Broj: U-IXA-3553/2023

Zagreb, 29. studenoga 2023.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik Vijeća
Andrej Abramović, v. r.