NN 155/2023 (22.12.2023.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu

HRVATSKI SABOR

2364

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 15. prosinca 2023.

Klasa: 011-02/23-02/121 Urbroj: 71-10-01/1-23-2 Zagreb, 20. prosinca 2023.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O OBVEZNIM OSIGURANJIMA U PROMETU

Članak 1.

U Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) u članku 1.a stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

»1. Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2009/103/EZ od 16. rujna 2009. u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 263, 7. 10. 2009.),

2. Direktiva (EU) 2021/2118 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2021. o izmjeni Direktive 2009/103/EZ u odnosu na osiguranje od građanskopravne odgovornosti u pogledu upotrebe motornih vozila i izvršenje obveze osiguranja od takve odgovornosti (SL L 430, 2. 12. 2021.).«.

U stavku 2. uvodna rečenica mijenja se i glasi:

»(2) Ovim Zakonom osigurava se provedba sljedećih akata Europske unije:«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Kada je ovim Zakonom propisana ovlast nadzornog tijela za donošenje pravilnika, taj pravilnik donosi Upravno vijeće nadzornog tijela.«.

Članak 2.

U članku 2. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Republika Hrvatska jamči za naknadu štete u sljedećim slučajevima:

1. za štetu koja je nastala upotrebom prijevoznog sredstva iz stavka 2. ovoga članka,

2. za štetu koja je nastala kao posljedica terorističkog čina upotrebom vozila.«.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Odredbe ovoga Zakona koje se primjenjuju na vlasnika vozila na odgovarajući način primjenjuju se i na vlasnika odnosno korisnika automatiziranog vozila (u daljnjem tekstu: vlasnik automatiziranog vozila), osim ako nije drugačije propisano odredbama ovoga Zakona.

(5) Odredbe ovoga Zakona ne odnose se na upotrebu vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako je organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo kojima je pokrivena šteta za bilo koju treću stranu, uključujući gledatelje i druge osobe, ali koja ne obuhvaća nužno štetu nanesenu vozačima koji sudjeluju u tim aktivnostima i njihovim vozilima.«.

Članak 3.

Članak 3. mijenja se i glasi:

»Pojedini pojmovi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

1. automatizirano vozilo je vozilo kako je uređeno zakonom kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama, a koje ispunjava uvjete iz definicije vozila u smislu ovoga Zakona,

2. boravište je boravište kako je uređeno zakonom kojim se uređuje prebivalište, kratkotrajni boravak kako je uređeno zakonom kojim se isto uređuje u odnosu na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji te privremeno boravište kako je uređeno Uredbom 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (Tekst značajan za EGP i Švicarsku) (u daljnjem tekstu: Uredba 987/2009),

3. brodica je plovni objekt namijenjen za plovidbu morem kako je uređeno odredbama zakona kojim se uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske čija ukupna snaga porivnih uređaja prelazi 15 kW,

4. društvo za osiguranje je:

a) društvo za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja uz odobrenje nadzornog tijela,

b) društvo za osiguranje iz druge države članice koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja putem poslovnog nastana ili slobode pružanja usluga i

c) društvo za osiguranje iz treće države koje poslove obveznih osiguranja u prometu obavlja putem poslovnog nastana uz odobrenje nadzornog tijela,

5. država članica je država članica Europske unije i država potpisnica Ugovora o Europskom gospodarskom prostoru,

6. Hrvatski ured za osiguranje je nacionalni ured za osiguranje u Republici Hrvatskoj čiji su poslovi i obveze uređeni zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društva za osiguranje i ovim Zakonom,

7. jahta je plovni objekt za šport i razonodu kako je uređeno odredbama zakona kojim se uređuje sigurnost plovidbe u unutarnjim morskim vodama i teritorijalnom moru Republike Hrvatske,

8. kamata je zakonska zatezna kamata koju plaća dužnik kada novčanu obvezu ne izvrši u propisanom roku,

9. Kretski sporazum je sporazum kojim se uređuju međusobni odnosi između nacionalnih ureda za osiguranje država članica Sustava zelene karte osiguranja,

10. korisnik prijevoznog sredstva je fizička ili pravna osoba koja voljom vlasnika stvarno raspolaže prijevoznim sredstvom,

11. matična država članica je matična država članica kako je uređeno zakonom kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje,

12. Multilateralni sporazum je sporazum sklopljen između nacionalnih ureda za osiguranje država članica EEA-e (Europskog gospodarskog prostora) i drugih pridruženih država po kojem se službena registarska pločica države članice u kojoj je vozilo uobičajeno stacionirano smatra dokazom o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti,

13. nacionalni ured za osiguranje je profesionalna organizacija koja je utemeljena u skladu s Preporukom br. 5 koju je 25. siječnja 1949. usvojio Pododbor za cestovni promet Odbora za unutarnji promet Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu, a koja okuplja društva za osiguranje koja u jednoj državi imaju odobrenje za obavljanje poslova osiguranja motornih vozila od građanskopravne odgovornosti,

14. nadzorno tijelo je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga osnovana posebnim zakonom,

15. nepoznato vozilo je vozilo iz točke 35. ovoga članka koje nije bilo moguće identificirati, kao ni njegova odgovornog osiguratelja,

16. neosigurano vozilo je vozilo iz točke 35. ovoga članka za koje nije sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti ili je trajanje osiguranja isteklo, a ugovor o osiguranju nije produžen ni u počeknom roku,

17. odgovorni osiguratelj je društvo za osiguranje s kojim je vlasnik prijevoznog sredstva, a kojim je prouzročena šteta, sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu nanesenu trećim osobama,

18. operator sustava bespilotnog zrakoplova je operator sustava bespilotnog zrakoplova kako je uređeno Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/947 od 24. svibnja 2019. o pravilima i postupcima za rad bespilotnih zrakoplova (Tekst značajan za EGP) (SL L 152, 11. 6. 2019.),

19. osigurana svota je iznos do kojega je osiguran imovinski interes, posebno za štete na stvarima, a posebno za štete na osobama,

20. osiguranik je osoba čiji je imovinski interes osiguran,

21. oštećena osoba je svaka osoba koja ima pravo na naknadu štete u vezi sa štetom ili ozljedom prouzročenom prijevoznim sredstvima u skladu s ovim Zakonom,

22. priključno vozilo je svako vozilo namijenjeno da ga vuče vozilo,

23. počekni rok je razdoblje od 15 dana nakon isteka ugovora o osiguranju u kojem se prava i dužnosti iz ugovora o osiguranju produžuju,

24. područje država članica Sustava zelene karte osiguranja je područje država potpisnica Kretskog sporazuma,

25. područje na kojem je vozilo uobičajeno stacionirano je područje države članice Multilateralnog sporazuma:

a) čiju registarsku pločicu vozilo nosi, bez obzira na to jesu li pločice trajne ili privremene

b) u kojoj su izdane tablice osiguranja ili znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici koju vozilo nosi kada registracija za određeni tip vozila nije potrebna

c) u kojoj vlasnik vozila ima prebivalište kada za određeni tip vozila nije potrebna registarska pločica niti tablica osiguranja niti drugi znak raspoznavanja sličan registarskoj pločici

d) u kojoj se prometna nesreća dogodila kada vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nesreći nema nikakvu registarsku pločicu ili ima registarsku pločicu koja ne odgovara ili više ne odgovara vozilu,

26. prebivalište je prebivalište kako je uređeno zakonom kojim se uređuje prebivalište, stalni i privremeni boravak u odnosu na državljane država članica Europskog gospodarskog prostora i članove njihovih obitelji te boravište kako je uređeno Uredbom 987/2009,

27. prijevozno sredstvo je vozilo, zrakoplov, brodica odnosno jahta,

28. prometna nesreća je događaj kod kojega je šteta nastala zbog upotrebe prijevoznog sredstva,

29. sigurnosni operator je osoba izvan automatiziranog vozila kojeg prati telekomunikacijskom vezom te je dužna odobriti ili odabrati alternativni vozački manevar,

30. sigurnosni vozač je osoba unutar automatiziranog vozila koja je odgovorna za njegov nadzor tijekom testiranja i u mogućnosti je preuzeti dinamičku kontrolu,

31. treća država je država koja nije Republika Hrvatska odnosno druga država članica,

32. ugovaratelj osiguranja je osoba koja je s društvom za osiguranje sklopila ugovor o osiguranju,

33. upotreba vozila je svaka upotreba vozila koja je u skladu s funkcijom vozila kao prijevoznog sredstva u trenutku prometne nesreće, neovisno o značajkama vozila i neovisno o terenu na kojem se motorno vozilo upotrebljava te o tome je li ono u stanju mirovanja ili u pokretu,

34. vozač je osoba koja upravlja prijevoznim sredstvom,

35. vozilo je:

a) svako motorno vozilo koje pokreće isključivo mehanička snaga na kopnu, ali koje se ne kreće po tračnicama s:

– najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 25 km/h ili

– najvećom neto masom većom od 25 kg i najvećom konstrukcijskom brzinom većom od 14 km/h,

b) svako priključno vozilo koje se upotrebljava s vozilom iz podtočke (a) ove točke, bilo ono spojeno bilo ne.

Iznimno od podtočki a) i b) ove točke, invalidska kolica isključivo namijenjena osobama s tjelesnim invaliditetom ne smatraju se vozilom navedenim u ovom Zakonu.

36. Zelena karta osiguranja je međunarodna isprava o osiguranju od automobilske odgovornosti izdana po ovlasti nacionalnog ureda za osiguranje kao dokaz o postojanju valjanog osiguranja od automobilske odgovornosti na području država članica Sustava zelene karte osiguranja, a može biti otisnuta na zelenom ili na bijelom papiru odnosno predočena u digitalnom formatu.«.

Članak 4.

Članak 4. mijenja se i glasi:

»(1) Vlasnik prijevoznog sredstva dužan je, prije upotrebe prijevoznog sredstva, sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona te ga obnavljati sve dok je prijevozno sredstvo u prometu, a vozilo u upotrebi.

(2) Ako prijevozno sredstvo podliježe obvezi registracije te prema propisima o registraciji mora imati prometnu dozvolu, tijelo nadležno za registraciju smije izdati prometnu dozvolu ili drugu odgovarajuću ispravu, produžiti njezinu valjanost tek nakon što vlasnik prijevoznog sredstva na čije će se ime prijevozno sredstvo registrirati predoči dokaz o tome da je sklopio ugovor o osiguranju za osiguranje koje je prema ovome Zakonu obvezno.

(3) Ako je prijevozno sredstvo, sukladno propisima o registraciji ili na temelju obveze iz drugog primjenjivog propisa, evidentirano na korisnika prijevoznog sredstva, odredbe ovoga Zakona koje vrijede za vlasnika prijevoznog sredstva na odgovarajući se način primjenjuju i na korisnika prijevoznog sredstva.

(4) Dužnost sklapanja i obnove obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ne odnosi se na vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe i zabranjena za upotrebu u skladu s posebnim propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu s posebnim propisima.

(5) Ako operator sustava bespilotnog zrakoplova podliježe obvezi registracije, tijelo nadležno za registraciju smije izdati potvrdu o registraciji operatoru sustava bespilotnog zrakoplova tek nakon što operator predoči dokaz da je sklopio ugovor o obveznom osiguranju u prometu čije je sklapanje obvezno sukladno odredbama ovoga Zakona i primjenjivim propisima Europske unije.

(6) Vlasnik automatiziranog vozila dužan je sklopiti ugovor o obveznom osiguranju u prometu iz članka 2. stavka 1. točaka 1. i 2. ovoga Zakona za upotrebu automatiziranog vozila, a navedeno osiguranje uključuje i odgovornost sigurnosnog operatora tog vozila i sigurnosnog vozača u testnoj fazi.«.

Članak 5.

Članak 6. mijenja se i glasi:

»(1) Vozač je obvezan za vrijeme upotrebe prijevoznog sredstva u prometu imati policu osiguranja ili drugi dokaz o sklopljenom ugovoru o obveznom osiguranju u prometu koji mora predočiti na zahtjev ovlaštene službene osobe.

(2) Vozač je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o osiguranjima, koji su sukladno ovome Zakonu obvezni, dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, a i vozač i svi sudionici prometne nesreće su dužni aktivno surađivati s osigurateljem pri utvrđivanju odgovornosti za štetu i omogućiti provođenje izvida štete na vozilu.

(3) U slučaju automatiziranog vozila ovlaštena službena osoba provjerava postojanje ugovora o obveznom osiguranju uvidom u informacijski sustav.

(4) Vlasnik automatiziranog vozila je obvezan, u slučaju prometne nesreće, osobne podatke i podatke o obveznom osiguranju iz ovoga Zakona te relevantne podatke o vožnji koje bilježi automatizirano vozilo dati svim sudionicima prometne nesreće, koji na osnovi tih osiguranja imaju pravo podnositi odštetne zahtjeve, bez odgađanja, a najkasnije u roku od tri dana od dana u kojem se prometna nesreća dogodila, a navedene podatke dužan je dati i na zahtjev odgovornog osiguratelja za potrebe rješavanja odštetnog zahtjeva, kao i na zahtjev tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona.

(5) Proizvođač automatiziranog vozila dužan je dostaviti podatke i informacije potrebne za rješavanje odštetnog zahtjeva, na zahtjev vlasnika tog vozila, osiguratelja, oštećene osobe, tijela ovlaštenog za nadzor u prometu, pravosudnih tijela te drugih tijela koja vode postupak u povodu prometne nesreće za izvršenje njihovih prava i obveza iz ovoga Zakona.«.

Članak 6.

U članku 8. stavku 6. riječi: »za najviše 30 dana« zamjenjuju se riječima: »za 15 dana«.

U stavcima 9. i 10. iza riječi: »dana« briše se točka, stavlja se zarez i dodaju riječi: »od dana saznanja da je osigurateljno pokriće isteklo.«.

Članak 7.

Članak 12. mijenja se i glasi:

»(1) Odgovorni osiguratelj dužan je bez odgađanja, a najkasnije u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu toga zahtjeva te dostaviti oštećenoj osobi pisanu odluku o odštetnom zahtjevu, i to:

– obrazloženu ponudu za naknadu štete, kada odgovornost odgovornom osiguratelju nije sporna i kada je utvrdio visinu štete ili

– utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva, kada je odgovornom osiguratelju sporna odgovornost ili kada visinu štete nije u potpunosti utvrdio.

(2) Obrazložena ponuda za naknadu štete i utemeljen odgovor iz stavka 1. ovoga članka trebaju najmanje sadržavati razloge na temelju kojih je donesena odluka iz stavka 1. ovoga članka i uputu o pravu na podnošenje prigovora protiv te odluke.

(3) Odgovorni osiguratelj dužan je, po primitku odštetnog zahtjeva, bez odgode upoznati oštećenu osobu s njezinim pravima i obvezama, kao i s obvezama odgovornog osiguratelja te aktivno i bez odugovlačenja poduzimati potrebne radnje radi ispunjavanja obveza iz ovoga članka.

(4) Ako odgovorni osiguratelj u roku iz stavka 1. ovoga članka oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete, odnosno utemeljeni odgovor, oštećena osoba može protiv njega podnijeti tužbu, a tužba podnesena protiv odgovornog osiguratelja ili odgovorne osobe za naknadu štete prije isteka roka iz stavka 1. ovoga članka smatrat će se preuranjenom.

(5) Odgovorni osiguratelj dužan je isplatiti iznos naknade štete iz obrazložene ponude odnosno nesporni iznos naknade štete iz utemeljenog odgovora kao predujam u roku od 15 dana od dana slanja obrazložene ponude ili utemeljenog odgovora, a najkasnije u roku od 60 od dana primitka odštetnog zahtjeva.

(6) U slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 5. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

(7) U postupku pred odgovornim osigurateljem oštećena osoba ima pravo priložiti nalaz i mišljenje neovisnog vještaka i ponudu za popravak štete ovlaštenog pružatelja usluga, a koje je osobno izabrala.

(8) Nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će detaljnije propisati način rješavanja odštetnog zahtjeva, sadržaj obrazložene ponude i utemeljenog odgovora, evidentiranja odštetnih zahtjeva te informiranje oštećene osobe o obvezama odgovornog osiguratelja i potrebnim podacima u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva iz ovoga članka.«.

Članak 8.

Članak 14. mijenja se i glasi:

»Društvo za osiguranje koje je nadoknadilo štetu oštećenoj osobi ili platilo osigurani iznos, a na temelju ovoga Zakona nije bilo u obvezi, ima pravo na naknadu od osobe koja je odgovorna za štetu i to isplaćenog iznosa naknade štete, zajedno s kamatama i troškovima.«.

Članak 9.

U članku 15. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Hrvatski ured za osiguranje može povjeriti svom članu obradu i naknadu štete za koju je odgovoran u skladu s ovim Zakonom, pri čemu Hrvatski ured za osiguranje odgovara za postupanje člana kojem su povjerene te aktivnosti, kao da je tu obradu i naknadu štete sam izvršio.«.

Članak 10.

U članku 17. stavku 2. točki 3. riječ: »automobila« briše se.

Iza točke 3. dodaje se nova točka 4. koja glasi:

»4. vlasnici automatiziranih vozila,«.

Dosadašnje točke 4. do 8. postaju točke 5. do 9.

Članak 11.

U članku 18. stavku 1. riječi: »i zrakoplovne luke« brišu se.

Stavak 3. briše se.

Članak 12.

U članku 19. stavku 2. podstavku 1. riječi: »40.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »5300,00 eura«.

U podstavku 2. riječi: »80.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »10.610,00 eura«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Vlada Republike Hrvatske svakih pet godina od stupanja na snagu ovoga Zakona na prijedlog nadzornog tijela preispituje iznose iz stavka 2. ovoga članka te, po potrebi, donosi odluku o povećanju istih prema indeksu potrošačkih cijena koji objavljuje Državni zavod za statistiku, s tim da smanjenje predmetnoga indeksa neće imati utjecaja na visinu osiguranih iznosa.«.

Članak 13.

Naslov iznad članka 22. mijenja se i glasi: »Obveza sklapanja ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti, osigurateljno pokriće i izdavanje potvrde o odštetnim zahtjevima«.

Članak 22. mijenja se i glasi:

»(1) Vlasnik vozila dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od odgovornosti za štetu koju upotrebom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari, u skladu s odredbama ovoga Zakona, osim u slučaju upotrebe vozila koja nisu razvrstana ni u jednu kategoriju vozila sukladno posebnim propisima, bez sjedećeg mjesta, koja ne podliježu obvezi tehničkog pregleda i izdavanja prometne dozvole, i to:

– vozilo koje se može samo uravnotežiti,

– monocikl s motornim ili električnim pogonom,

– romobil s motornim ili električnim pogonom.

(2) Trećom osobom iz stavka 1. ovoga članka smatraju se i primatelj leasinga i davatelj leasinga koji nisu odgovorni za štetu koja im je prouzročena drugim vozilom u vlasništvu tog davatelja leasinga pri njegovoj upotrebi od strane drugog primatelja leasinga.

(3) Ugovorom o osiguranju iz stavka 1. ovoga članka pokrivene su i štete zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari putnika u vozilu kojim je prouzročena šteta.

(4) Ako vlasnik vozila namjerava upotrijebiti vozilo u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, a organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju od odgovornosti ili jamstvo sukladno članku 2. stavku 5. ovoga Zakona, dužan je sklopiti ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti iz stavka 1. ovoga članka koji mora obuhvaćati i odgovornost za štetu koju takvom upotrebom može nanijeti bilo kojoj trećoj strani uključujući gledatelje i druge osobe.

(5) Osiguranje od automobilske odgovornosti ne pokriva štetu na stvarima koje je vlasnik vozila, kojim je prouzročena šteta, preuzeo radi prijevoza, a nalazile su se u vozilu ili na vozilu kojim je prouzročena šteta.

(6) Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila.

(7) Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.

(8) Društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 6. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegova osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti, a ako je vučno ili priključno vozilo neosigurano ili nepoznato pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamata i troškova ostvaruje se od Hrvatskog ureda za osiguranje u skladu s člancima 29. i 30. ovoga Zakona.

(9) Društvo za osiguranje dužno je na zahtjev svoga osiguranika izdati potvrdu o eventualno postavljenim odštetnim zahtjevima trećih osoba na temelju osiguranja od automobilske odgovornosti toga osiguranika ili potvrdu o nepostojanju takvih zahtjeva.

(10) Potvrda iz stavka 9. ovoga članka mora pokrivati razdoblje od najmanje posljednjih pet godina postojanja osigurateljnog pokrića, a društvo za osiguranje dužno ju je izdati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva.

(11) Potvrda iz stavka 9. ovoga članka izrađuje se u skladu s predloškom te potvrde čiji je oblik i sadržaj provedbenim aktom utvrdila Europska komisija, a koji sadržava sljedeće informacije:

1. identitet društva za osiguranje ili tijela koje izdaje potvrdu o odštetnim zahtjevima,

2. identitet ugovaratelja osiguranja, uključujući njegove podatke za kontakt,

3. osigurano vozilo i njegov identifikacijski broj vozila,

4. datum početka i datum isteka osiguravateljnog pokrića vozila,

5. broj odštetnih zahtjeva u vezi s odgovornošću za štetu nanesenu trećim osobama koji su podmireni na temelju ugovora o osiguranju ugovaratelja osiguranja u razdoblju obuhvaćenom potvrdom o odštetnim zahtjevima, uključujući datum svakog odštetnog zahtjeva,

6. dodatne informacije koje su relevantne u skladu s pravilima ili praksama koje se primjenjuju u državama članicama.

(12) Ako društvo za osiguranje pri određivanju premija za osiguranja iz stavka 1. ovoga članka ili pri primjeni popusta uzima u obzir potvrde o odštetnim zahtjevima, dužno je na svojim internetskim stranicama objaviti način na koji ih upotrebljava.

(13) Društvo za osiguranje dužno je s potvrdama o odštetnim zahtjevima koje su izdala druga društva za osiguranje ili druga tijela u drugim državama članicama postupati jednako kao s onima izdanim u Republici Hrvatskoj, ne postupati prema ugovarateljima osiguranja na diskriminirajući način te im ne naplaćivati veću premiju osiguranja zbog njihova državljanstva ili isključivo na temelju njihove prethodne države članice prebivališta.

(14) Društva za osiguranje ne smiju zahtijevati ni od jedne oštećene osobe iz ovoga članka da plaća iznos samopridržaja (franšize).

(15) Ako je vozilo otpremljeno iz jedne države članice u drugu, državom članicom u kojoj se nalazi rizik smatra se, ovisno o izboru vlasnika vozila, bilo država članica registracije bilo, odmah nakon prihvaćanja isporuke od strane kupca, država članica odredišta i to tijekom razdoblja od trideset dana, čak i ako vozilo nije službeno registrirano u državi članici odredišta.«.

Članak 14.

U članku 23. ispred riječi: »Po osnovi« dodaje se oznaka stavka: »(l)«.

Točka 6. mijenja se i glasi:

»6. oštećena osoba kojoj je šteta nastala:

– zbog djelovanja nuklearne energije za vrijeme prijevoza radioaktivnog materijala,

– zbog ratnih operacija ili pobuna, s tim da društvo za osiguranje u tom slučaju mora dokazati da je šteta prouzročena takvim događajem,

– od vozila koje u trenutku prometne nesreće nije bilo u funkciji prijevoznog sredstva, već u industrijskoj, poljoprivrednoj ili nekoj drugoj funkciji.«.

Iza točke 6. dodaje se točka 7. koja glasi:

»7. vozač vozila koji sudjeluje u aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ni vlasnik vozila koje se upotrebljava u tim aktivnostima u slučaju štete nastale upotrebom vozila u tim aktivnostima.«.

Iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila i putnika u automatiziranom vozilu.«.

Članak 15.

U članku 24. stavku 1. točka 4. mijenja se i glasi:

»4. ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se odbio podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti ili ispitivanju prisutnosti droga te psihoaktivnih tvari i psihoaktivnih lijekova, odnosno ako je vozač napustio mjesto prometne nesreće prije nego što je:

– popunio Europsko izvješće o prometnoj nesreći ili na drugi način razmijenio osobne podatke i podatke o vozilima u slučaju imovinske štete,

– obavijestio najbližu policijsku upravu ili policijsku postaju u slučaju prometne nesreće u kojoj je netko izgubio život ili je ozlijeđen«.

U točki 7. iza riječi: »prometu« dodaju se riječi: »kako je to propisano zakonom kojim se uređuju kaznena djela«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Iznimno od stavka 1. točke 4. ovoga članka, osigurana osoba ne gubi pravo iz osiguranja ako je privremeno napustila mjesto nesreće sukladno zakonu kojim se uređuje sigurnost prometa na cestama.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Iza dosadašnjeg stavka 3., koji postoje stavak 4., dodaje se stavak 5. koji glasi:

»(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju na vlasnika automatiziranog vozila, sigurnosnog vozača i sigurnosnog operatora.«.

Članak 16.

U članku 25. stavku 2. riječi: »pogonom motornog« zamjenjuju se riječju: »upotrebom«.

Iza stavka 2. dodaje se novi stavak 3. i stavci 4. do 7. koji glase:

»(3) Ako je šteta prouzročena ukradenim automatiziranim vozilom, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

(4) Ako je štetu prouzročio neovlašteni sigurnosni operator, neovlašteni sigurnosni vozač ili neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila ili neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila, oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev odgovornom osiguratelju.

(5) Neovlaštenim sigurnosnim operatorom i neovlaštenim sigurnosnim vozačem u smislu ovoga Zakona smatraju se osobe koje bez ovlaštenja vlasnika automatiziranog vozila obavljaju funkciju sigurnosnog operatora automatiziranog vozila ili funkciju neovlaštenog sigurnosnog vozača.

(6) Neovlašten ili nepravilan softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila u smislu ovoga Zakona je softver koji nije odobren od strane proizvođača automatiziranog vozila ili nije verzija čiju upotrebu preporuča proizvođač automatiziranog vozila.

(7) Neovlašteno ili nepravilno izmijenjen softver za kontinuiranu potpunu dinamičku kontrolu automatiziranog vozila u smislu ovoga Zakona je softver koji je primijenjen protivno uputama proizvođača automatiziranog vozila ili od strane osobe koja nije proizvođač automatiziranog vozila ili osoba koju je on za to ovlastio.«.

Dosadašnji stavak 3. postaje stavak 8.

Članak 17.

U članku 26. stavku 8. točke 1. i 2. mijenjaju se i glase:

»1. u slučaju štete zbog smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja u iznosu od 6.450.000,00 eura po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba, ili 1.300.000,00 eura po oštećenoj osobi,

2. u slučaju uništenja ili oštećenja stvari u iznosu od 1.300.000,00 eura po štetnom događaju bez obzira na broj oštećenih osoba.«.

Stavak 9. mijenja se i glasi:

»(9) Vlada Republike Hrvatske može donijeti odluku o promjeni osigurane svote iz stavka 8. ovoga članka sukladno iznosima utvrđenim u delegiranim aktima Europske komisije o usklađenosti iznosa najniže osigurane svote s harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena (HIPC) utvrđenim na temelju Uredbe (EU) 2016/792 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena i indeksu cijena stambenih objekata i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 2494/98 (SL L 135, 24. 5. 2016.).«.

Stavak 10. briše se.

Članak 18.

U članku 30. stavku 3. riječi: »3.750,00 kuna« zamjenjuje se riječima: »500,00 eura«.

Članak 19.

Naslov iznad članka 31. mijenja se i glasi: »Prava oštećene osobe u slučaju otvaranja postupka likvidacije ili stečaja nad društvom za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj«.

Članak 31. mijenja se i glasi:

»(1) Oštećena osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj može podnijeti odštetni zahtjev izravno Hrvatskom uredu za osiguranje za isplatu naknade štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede, koje su prouzročene vozilom čija upotreba je osigurana od strane društva za osiguranje sa sjedištem u Republici Hrvatskoj, od trenutka kada se:

1. nad društvom za osiguranje otvori stečajni postupak rješenjem nadležnog suda koje se objavljuje u »Narodnim novinama«,

2. nad društvom za osiguranje otvori postupak likvidacije rješenjem nadzornog tijela koje se objavljuje u »Narodnim novinama«.

(2) U slučaju štete nanesene upotrebom vozila iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete iz Garancijskog fonda do primjenjive granice obveze osiguranja koja ne može biti niža od one propisane člankom 26. stavkom 8. ovoga Zakona, u skladu s člankom 44. ovoga Zakona iz doprinosa uplaćenih na temelju članka 45. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Osim javne objave odluke nadležnog tijela o početku postupka iz stavka 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje o toj odluci odmah obavještava sva ekvivalentna tijela u državama članicama koja su ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama zbog otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje.

(4) Po primitku odštetnog zahtjeva Hrvatski ured za osiguranje obavješćuje odgovorno društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji ili njegova stečajnog upravitelja ili likvidatore da je od oštećene osobe primio odštetni zahtjev.

(5) Društvo za osiguranje u stečaju ili u likvidaciji iz prethodnog stavka, ili njegov stečajni upravitelj ili likvidator obavješćuju Hrvatski ured za osiguranje kada zaprime odštetni zahtjev i kada isplaćuju naknadu ili odbijaju odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primio i Hrvatski ured za osiguranje.

(6) Hrvatski ured za osiguranje na temelju informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećena osoba dostavila na njegov zahtjev, oštećenoj osobi mora dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor u roku od tri mjeseca od datuma na koji mu je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev tako da oštećenoj osobi daje:

1. pisanu obrazloženu ponudu za naknadu štete ako utvrdi da je odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka, da odštetni zahtjev nije osporen i da je visina štete djelomično ili u potpunosti procijenjena

2. pisan utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ako utvrdi da nije odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka ili ako je odgovornost sporna ili nije jasno utvrđena ili pak visina štete nije u potpunosti procijenjena.

(7) U obrazloženoj ponudi i utemeljenom odgovoru iz stavka 6. ovoga članka mora biti navedeno pravo oštećene osobe na podnošenje prigovora na koji je Hrvatski ured za osiguranje dužan odgovoriti u roku od 30 dana od zaprimanja prigovora i postupak izvansudskog rješavanja naknade štete te pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Hrvatskog ureda za osiguranje iz ovoga članka.

(8) Ako se naknada štete duguje u skladu sa stavkom 6. točkom 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete oštećenoj osobi bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je oštećena osoba pisano prihvatila obrazloženu ponudu za naknadu štete iz stavka 6. točke 1. ovoga članka, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelomično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvaćanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete.

(9) Hrvatski ured za osiguranje ovlašten je i dužan, u postupku iz ovoga članka, pravodobno surađivati s tijelima koja su osnovana ili ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje u njihovoj državi članici uključujući društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, njegovim stečajnim upraviteljem ili likvidatorom i nacionalnim nadležnim tijelima, a takva suradnja uključuje traženje, primanje i pružanje informacija, među ostalim, o pojedinostima određenih odštetnih zahtjeva i osiguranju osobe odgovorne za prometnu nesreću, kada je to potrebno.

(10) Iznimno od stavaka 1. do 9. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od osobe ili osoba koje su odgovorne za prometnu nesreću i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u vezi s istom prometnom nesrećom, a u slučaju isplate štete tijekom provođenja likvidacijskog postupka ima pravo na naknadu od društva za osiguranje nad kojim se provodi likvidacijski postupak i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova, a ako je nad društvom za osiguranje otvoren stečaj, ima pravo na naknadu tih iznosa iz stečajne mase društva za osiguranje.

(11) U postupku nadoknade, u mjeri u kojoj je Hrvatski ured za osiguranje pružio naknadu za pretrpljenu štetu ili ozljedu, a još nije primio nadoknadu, na njega se prenose prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila prometnu nesreću ili prema odgovornom društvu za osiguranje, pri čemu se prava oštećene osobe prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila prometnu nesreću ne prenose na Hrvatski ured za osiguranje, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo odgovorno društvo za osiguranje u skladu s propisima koji se primjenjuju na postupak stečaja ili likvidacije društva za osiguranje.

(12) Hrvatski ured za osiguranje ne smije imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete osim onih predviđenih ovim Zakonom niti smije isplatu naknade štete učiniti podložnom zahtjevu da oštećena osoba dokaže da odgovorna pravna ili fizička osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

(13) Na zahtjev ekvivalentnog tijela iz druge države članice, koje je oštećenoj osobi isplatilo naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede prouzročene vozilom čija je upotreba osigurana od strane društva za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka, Ured za naknadu iz članka 57. ovoga Zakona dužan je tom tijelu isplatiti potpunu nadoknadu isplaćenog iznosa naknade štete pri čemu:

1. uplatu izvršava u razumnom roku nakon primitka zahtjeva za takvu nadoknadu koji nije dulji od šest mjeseci, osim ako su se ta tijela drukčije dogovorila u pisanom obliku i

2. na Hrvatski ured za osiguranje prelaze prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila nesreću ili odgovornom društvu za osiguranje, osim prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila nesreću, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo nesolventno društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 20.

U članku 32. stavku 1. iza riječi: »registracije« dodaju se riječi: »i vlasnik automatiziranog vozila inozemne registracije koji«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Kada vozila koja se uobičajeno nalaze na području druge države članice i vozila koja se uobičajeno nalaze na području treće zemlje ulaze na teritorij Republike Hrvatske s teritorija druge države članice, policija je ovlaštena obavljati nesustavne kontrole ispunjavanja uvjeta iz stavka 1. ovoga članka ako te kontrole nisu usmjerene na provjeru postojanja osiguranja iz stavka 1. ovoga članka već su potrebne, nediskriminirajuće i razmjerne s obzirom na cilj koji se nastoji ostvariti, a:

1. provode se u okviru nadzora koji nije usmjeren isključivo na provjeru osiguranja ili

2. dio su općeg sustava provjera koje se provode i u pogledu vozila koja se uobičajeno nalaze na području Republike Hrvatske i za njihovu provedbu nije nužno zaustavljanje vozila.«.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»(4) Provjere iz stavka 3. ovoga članka provode se na temelju propisa o zaštiti osobnih podataka kojim podliježe policija, a osobni podaci mogu se obrađivati ako je to potrebno u svrhu borbe protiv vožnje neosiguranim vozilima u Republici Hrvatskoj koja nije država članica u kojoj se ta vozila uobičajeno nalaze, ako je taj propis u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (SL L 119, 4. 5. 2016.) i sadržava odgovarajuće mjere zaštite prava i sloboda te legitimnih interesa ispitanika, kojima se navodi točna svrha obrade podataka, upućuje na relevantnu pravnu osnovu, kojom se poštuju relevantni sigurnosni zahtjevi i načela nužnosti, proporcionalnosti i ograničavanja svrhe te utvrđuje proporcionalno razdoblje čuvanja podataka.

(5) Osobni podaci koji se obrađuju u skladu s ovim člankom isključivo u svrhu provođenja provjere osiguranja čuvaju se samo dok su potrebni za tu svrhu i čim se to postigne, u potpunosti se brišu. Ako se provjerom osiguranja pokaže da je vozilo pokriveno obveznim osiguranjem, policija odmah briše te podatke. Kada se provjerom ne može utvrditi je li vozilo pokriveno obveznim osiguranjem, podaci se čuvaju samo tijekom ograničenog razdoblja koje ne prelazi broj dana koji je potreban kako bi se utvrdilo postoji li osiguravateljno pokriće. Za vozila za koja se utvrdi da nisu obuhvaćena važećom policom osiguranja podaci se čuvaju dok se ne završe upravni ili sudski postupci i dok vozilo ne bude obuhvaćeno važećom policom osiguranja.«.

Članak 21.

U članku 38. stavku 2. riječ: »uručiti« zamjenjuje se riječima: »učiniti dostupnim«.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»(4) Iznimno od ovoga članka, u slučaju prometne nesreće u kojoj sudjeluje automatizirano vozilo, ovlaštena osoba vlasnika automatiziranog vozila i sudionici prometne nesreće dužni su razmijeniti osobne podatke i podatke o vozilima.«.

Članak 22.

Članak 40.a mijenja se i glasi:

»(1) Pojmovi u smislu ove glave imaju jednako značenje kao pojmovi upotrijebljeni u Uredbi (EZ) br. 785/2004.

(2) Na zahtjeve za zračne prijevoznike i operatore zrakoplova u vezi s osiguranjem primjenjuju se odredbe Uredbe (EZ) br. 785/2004 i odredbe ovoga Zakona.«.

Članak 23.

U članku 40.b iza stavka 5. dodaje se stavak 6. koji glasi:

»(6) Putnik iz stavka 1. ovoga članka je i svaka osoba koja se u zrakoplovu nalazi uz pristanak zračnog prijevoznika, odnosno operatora zrakoplova, osim članova letačke i kabinske posade zrakoplova koji su u službi za vrijeme leta zrakoplova i kandidata za dozvolu odgovarajućeg tipa zrakoplova kojim upravlja za vrijeme osposobljavanja i provjera, sukladno propisima kojima se reguliraju uvjeti osposobljavanja i licenciranja letačke i kabinske posade zrakoplova.«.

Članak 24.

U članku 40.c stavku 2. riječ: »oštećenika« zamjenjuje se riječima: »oštećenih osoba«.

Članak 25.

U članku 41. stavku 1. riječi: »čija je snaga porivnih strojeva veća od 15 kW« brišu se.

Članak 26.

U članku 42. stavku 2. riječi: »3.500.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »464.520,00 eura«.

Članak 27.

Članak 43. mijenja se i glasi:

»(1) Poslove obveznih osiguranja u prometu smije obavljati samo društvo za osiguranje.

(2) Društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka poslove obveznih osiguranja u prometu dužno je obavljati u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje.

(3) Informacije koje društvo za osiguranje daje ugovaratelju osiguranja prije sklapanja ugovora o osiguranju i tijekom trajanja ugovora o osiguranju moraju biti sastavljene u skladu s odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje i drugih propisa kojima se propisuje sadržaj i oblik tih informacija.

(4) Ugovor o osiguranju, polica osiguranja ili druga isprava o osiguranju, uvjeti osiguranja i druga dokumentacija u vezi s ugovorom o osiguranju moraju biti u skladu s odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje i drugih propisa kojima se određuje njihov sadržaj, u pisanom obliku i na hrvatskom jeziku.

(5) Društvo za osiguranje ne smije obavljati poslove obveznih osiguranja u prometu ako nije član Hrvatskog ureda za osiguranje.

(6) Na nadzor poslovanja društva za osiguranje u dijelu koji se odnosi na obveze iz ovoga Zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje i odredbe ovoga Zakona.

(7) Nadzorno tijelo izriče nadzorne mjere društvu za osiguranje u skladu s odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuje osnivanje i poslovanje društava za osiguranje.

(8) Protiv rješenja nadzornog tijela žalba nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor podnošenjem tužbe nadležnom upravnom sudu koja nema odgodni učinak.

(9) Društvo za osiguranje države članice ili treće države koje obavlja poslove osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona mora imenovati predstavnika koji ima sjedište odnosno prebivalište u Republici Hrvatskoj te njegovo ime, odnosno naziv i adresu priopćiti nadzornom tijelu i Hrvatskom uredu za osiguranje.

(10) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka u ime i za račun društva za osiguranje obrađuje odštetne zahtjeve i isplaćuje štete oštećenim osobama, zastupa društvo za osiguranje pred sudovima i nadležnim tijelima u Republici Hrvatskoj.

(11) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka može obavljati i poslove ovlaštenog predstavnika iz članka 47. ovoga Zakona.

(12) Imenovani predstavnik iz stavka 9. ovoga članka mora obavljati poslove na hrvatskom jeziku.«.

Članak 28.

U članku 44. stavku 1. točka 8. mijenja se i glasi:

»8. šteta koje oštećene osobe nisu mogle naplatiti zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno otvaranja postupka likvidacije ili stečaja društva za osiguranje na temelju članaka 31. i 61.a ovoga Zakona,«.

Iza točke 10. na kraju rečenice briše se točka i stavlja zarez te se dodaju točke 11., 12. i 13. koje glase:

»11. šteta koje prouzroče vozila koja su privremeno ili trajno povučena iz upotrebe, zabranjena za upotrebu u skladu s posebnim propisima i koja se upotrebljavaju isključivo na područjima na kojima je pristup ograničen u skladu s posebnim propisima,

12. šteta nastalih od upotrebe vozila za koje vlasnik vozila nije dužan sklopiti ugovor o osiguranju sukladno članku 22. stavku 1. ovoga Zakona,

13. šteta nastalih upotrebom vozila u događanjima i aktivnostima povezanima s motornim sportom, uključujući utrke, natjecanja, treniranje, testiranje i demonstracije na ograničenom i označenom području, ako organizator te aktivnosti ili bilo koja druga strana nije sklopila ugovor o osiguranju ili jamstvo sukladno članku 2. stavku 5. ovoga Zakona i ako vlasnik vozila nije sklopio ugovor o osiguranju sukladno članku 22. stavku 4. ovoga Zakona.«.

Stavak 8. mijenja se i glasi:

»(8) Mogući spor između Hrvatskog ureda za osiguranje i društva za osiguranje ili Hrvatskog ureda za osiguranje i ekvivalentnog tijela druge države članice ili između društava za osiguranje, glede pitanja tko je od njih dužan isplatiti naknadu štete oštećenoj osobi, riješit će se na način da je to dužan učiniti onaj kojemu je oštećena osoba prvo podnijela odštetni zahtjev, pri čemu naknadu štete oštećenoj osobi treba isplatiti neodgodivo, a ako kasnije bude donesena pravomoćna odluka prema kojoj je naknadu štete dužna isplatiti suprotna strana, strana koja je oštećenoj osobi nadoknadila štetu ima pravo na naknadu i to isplaćenog iznosa štete, kamate i troškova.«.

Stavak 11. mijenja se i glasi:

»(11) Sredstva koja se isplaćuju iz Garancijskog fonda na temelju stavka 1. točaka 8. i 9. ovoga članka zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja isplaćuju se isključivo iz sredstava Garancijskog fonda koja su namijenjena izvršenju obveza iz stavka 1. točaka 8. i 9. ovoga članka zbog nastanka razloga za prestanak društva za osiguranje odnosno stečaja.«.

Stavak 12. briše se.

Članak 29.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»(1) Društvo za osiguranje koje obavlja poslove obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona dužno je Hrvatskom uredu za osiguranje, za obveze Garancijskog fonda iz članka 44. ovoga Zakona, uplaćivati doprinos za Garancijski fond, i to razmjerno vrijednosti naplaćene premije osiguranja ili broju rizika ostvarenoj u određenoj vrsti obveznog osiguranja u tekućoj godini.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, obveza iz članka 44. stavka 1. točke 8. ovoga Zakona koja se odnosi na isplatu naknade štete s osnova obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti izvršava se na temelju doprinosa samo društva za osiguranje koje ima odobrenje nadzornog tijela za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona koje je dužno Hrvatskom uredu za osiguranje položiti instrument osiguranja za izvršenje navedenih obveza i to u razmjernoj vrijednosti naplaćene premije osiguranja ili broju rizika ostvarenih u vrsti obveznog osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona u tekućoj godini.

(3) Hrvatski ured za osiguranje dužan je najkasnije u roku od tri dana od dana saznanja obavijestiti nadzorno tijelo ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka i pravilnikom donesenim na temelju stavka 5. ovoga članka.

(4) Ako društvo za osiguranje postupa u suprotnosti s odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članaka i pravilnikom donesenim na temelju stavka 5. ovoga članka, nadzorno tijelo takvom društvu može rješenjem ukinuti odobrenje koje mu je izdalo za obavljanje poslova obveznih osiguranja iz članka 2. stavka 1. ovoga Zakona odnosno zabraniti pružanje usluga obveznih osiguranja u prometu na području Republike Hrvatske.

(5) Nadzorno tijelo donosi pravilnik kojim će propisati način obračuna i rokove uplate doprinosa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka.«.

Članak 30.

U članku 47. stavku 1. riječ: »stalnog« briše se.

Članak 31.

Članak 51. mijenja se i glasi:

»Informacijski centar uspostavlja se u okviru Hrvatskog ureda za osiguranje kako bi se oštećenoj osobi omogućilo da zatraži naknadu štete nastale u prometnim nesrećama upotrebom vozila.«.

Članak 32.

Članak 52. mijenja se i glasi:

»(1) Informacijski centar iz članka 51. ovoga Zakona:

1. prikuplja podatke i vodi registar podataka,

2. omogućuje uvid u podatke iz točke 1. ovoga stavka,

3. pruža pomoć oštećenim osobama pri prikupljanju podataka iz registra iz točke 1. ovoga stavka i prikupljanju podataka iz registara informacijskih centara drugih država članica.

(2) Registar iz stavka 1. točke 1. ovoga članka sadrži podatke:

1. o registarskim oznakama, vrstama, markama, tipovima te brojevima šasija vozila registriranih u Republici Hrvatskoj,

2. o brojevima polica osiguranja od automobilske odgovornosti za vozila iz točke 1. ovoga stavka,

3. o datumima prestanka važenja osigurateljnog pokrića na temelju ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti i, ako je razdoblje valjanosti police osiguranja isteklo, datum završetka osigurateljnog pokrića,

4. o nazivima i sjedištima društava za osiguranje koja pružaju osigurateljno pokriće na temelju polica osiguranja iz točke 2. ovoga stavka,

5. o imenu i prezimenu (odnosno nazivu), datumu rođenja, osobnom identifikacijskom broju (OIB), prebivalištu i boravištu osiguranika,

6. o imenima i adresama odnosno sjedištima ovlaštenih predstavnika koje su imenovala društva za osiguranje iz Republike Hrvatske u drugim državama članicama,

7. o popisu vozila koja su u Republici Hrvatskoj izuzeta od obveze osiguranja od automobilske odgovornosti kao i ime tijela odgovornog za plaćanje naknade štete oštećenim osobama, koji Ministarstvo financija dostavlja drugim državama članicama i Europskoj komisiji.

(3) Podatke iz stavka 2. ovoga članka Informacijskom centru dužna su dostavljati društva za osiguranje i tijela koja vode evidenciju registriranih vozila u Republici Hrvatskoj uz dostavu obavijesti kad polica osiguranja postane nevažeća ili na drugi način više ne pokriva vozilo s registarskim brojem.

(4) Obrada i dostava osobnih podataka koja proizlazi iz ovoga članka provodi se u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(5) Na zahtjev oštećene osobe podatke iz stavka 2. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje zatražit će i iz registara informacijskih centara drugih država članica.

(6) Informacijski centar surađuje i razmjenjuje podatke s informacijskim centrima drugih relevantnih država članica u pogledu otpremljenih vozila.

(7) Društvo za osiguranje i tijelo koje vodi evidenciju registriranih vozila u Republici Hrvatskoj dužni su podatke iz stavka 2. ovoga članka redovito dostavljati Hrvatskom uredu za osiguranje.

(8) Informacijski centri daju oštećenoj osobi ime i adresu vlasnika ili uobičajenog vozača odnosno registriranog imatelja vozila ako oštećena osoba ima legitiman interes za dobivanje tih informacija, a navedeni podaci pribavljaju se od društva za osiguranje ili tijela za registraciju vozila, a uz podatke iz stavka 2. točke 7. ovoga članka daju se i podaci o tijelu odgovornom za plaćanje naknade štete oštećenim osobama.

(9) Informacije navedene u ovom članku dostavljaju se svakom sudioniku prometne nesreće koju je prouzročilo vozilo za čiju je upotrebu sklopljeno obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti.

(10) Hrvatski ured za osiguranje dužan je osigurati mjere kojima oštećenim osobama, njihovim osiguravateljima ili njihovim pravnim zastupnicima olakšava pravodobno dostavljanje osnovnih podataka potrebnih za likvidaciju šteta i na svojim mrežnim stranicama objaviti podatke o načinima podnošenja odštetnih zahtjeva.«.

Članak 33.

U članku 54. iza riječi: »članica« dodaju se riječi: »i država potpisnica Multilateralnog sporazuma«.

Članak 34.

U članku 57. stavku 2. riječ: »stalnim« briše se.

Članak 35.

Iza članka 61. dodaje se naslov iznad članka i članak 61.a koji glase:

»Zaštita oštećenih osoba s prebivalištem u Republici Hrvatskoj kada je odgovorni osiguratelj nesolventno društvo za osiguranje iz druge države članice

Članak 61.a

(1) Oštećene osobe s prebivalištem u Republici Hrvatskoj mogu podnijeti odštetni zahtjev izravno Hrvatskom uredu za osiguranje za isplatu naknade štete, za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede koje su prouzročene vozilom koje je osigurano i uobičajeno se nalazi u drugoj državi članici i to od trenutka kada se:

1. nad odgovornim društvom za osiguranje iz druge države članice počne provoditi stečajni postupak prema propisima matične države članice tog društva za osiguranje,

2. nad odgovornim društvom za osiguranje iz druge države članice počne provoditi postupak likvidacije prema propisima matične države članice tog društva za osiguranje.

(2) U slučaju štete nanesene upotrebom vozila iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete iz Garancijskog fonda do primjenjive granice obveze osiguranja koja ne može biti niža od one propisane člankom 26. stavkom 8. ovoga Zakona, u skladu s člankom 44. ovoga Zakona iz doprinosa uplaćenih na temelju članka 45. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Po primitku odštetnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatski ured za osiguranje obavješćuje ekvivalentno tijelo nadležno za naknadu štete u matičnoj državi članici društva za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak i to društvo za osiguranje ili njegova stečajnog upravitelja ili likvidatora da je od oštećene osobe primio odštetni zahtjev.

(4) Društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak ili njegov stečajni upravitelj ili likvidator obavješćuju Hrvatski ured za osiguranje kada zaprime odštetni zahtjev i kada isplaćuju naknadu ili odbijaju odgovornost u pogledu odštetnog zahtjeva koji je primio i Hrvatski ured za osiguranje.

(5) Hrvatski ured za osiguranje, na temelju informacija kojima raspolaže i informacija koje mu je oštećena osoba dostavila na njegov zahtjev, oštećenoj osobi mora dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljen odgovor u roku od tri mjeseca od datuma na koji mu je oštećena osoba podnijela svoj odštetni zahtjev tako da oštećenoj osobi daje:

1. pisanu obrazloženu ponudu za naknadu štete ako utvrdi da je odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka, da odštetni zahtjev nije osporen i da je visina štete djelomično ili u potpunosti procijenjena,

2. pisan utemeljen odgovor na točke navedene u odštetnom zahtjevu ako utvrdi da nije odgovoran za isplatu naknade štete u skladu sa stavkom 1. točkom 1. ili 2. ovoga članka ili ako je odgovornost sporna ili nije jasno utvrđena ili pak visina štete nije u potpunosti procijenjena.

(6) U obrazloženoj ponudi i utemeljenom odgovoru iz stavka 5. ovoga članka mora biti navedeno pravo oštećene osobe na podnošenje prigovora na koji je Hrvatski ured za osiguranje dužan odgovoriti u roku od 30 dana od zaprimanja prigovora i postupak izvansudskog rješavanja naknade štete te pravo na podnošenje tužbe protiv odluke Hrvatskog ureda za osiguranje iz ovoga članka.

(7) Ako se naknada štete duguje u skladu sa stavkom 5. točkom 1. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje isplaćuje naknadu štete oštećenoj osobi bez nepotrebne odgode, a najkasnije u roku od tri mjeseca nakon što je oštećena osoba pisano prihvatila obrazloženu ponudu za naknadu štete iz stavka 5. točke 1. ovoga članka, a u istom roku isplaćuje naknadu štete ako je visina štete samo djelomično procijenjena i to od trenutka pisanog prihvaćanja odgovarajuće obrazložene ponude za naknadu štete.

(8) Hrvatski ured za osiguranje ovlašten je i dužan, u postupku rješavanja odštetnog zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka, pravodobno surađivati s tijelima koja su osnovana ili ovlaštena za naknadu štete oštećenim osobama u slučajevima otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad društvom za osiguranje uključujući društvo za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, njegovim predstavnikom za likvidaciju štete ili stečajnim upraviteljem ili likvidatorom i nacionalnim nadležnim tijelima država članica, a takva suradnja uključuje primanje i pružanje obavijesti o početku stečajnog ili likvidacijskog postupka nad društvom za osiguranje, traženje, primanje i pružanje informacija, među ostalim, o pojedinostima određenih odštetnih zahtjeva i osiguranju osobe odgovorne za prometnu nesreću, kada je to potrebno.

(9) Hrvatski ured za osiguranje ima pravo, od ekvivalentnog tijela, za naknadu štete za oštećenje stvari ili tjelesne ozljede koje su prouzročene vozilom čija je upotreba osigurana od strane društva za osiguranje nad kojim se provodi stečajni ili likvidacijski postupak, u matičnoj državi odgovornog društva za osiguranje, pisano zahtijevati potpunu nadoknadu isplaćenog iznosa naknade štete pri čemu:

1. ekvivalentno tijelo iz matične države članice odgovornog društva za osiguranje izvršava uplatu Hrvatskom uredu za osiguranje za Garancijski fond, u razumnom roku nakon primitka zahtjeva za takvu nadoknadu koji nije dulji od šest mjeseci, osim ako su se ta tijela drukčije dogovorila u pisanom obliku i

2. na to ekvivalentno tijelo prelaze prava oštećene osobe prema osobi koja je prouzročila nesreću ili njezinu društvu za osiguranje, osim prema ugovaratelju osiguranja ili drugoj osiguranoj osobi koja je prouzročila nesreću, ako bi odgovornost ugovaratelja osiguranja ili osigurane osobe pokrilo nesolventno društvo za osiguranje u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

(10) Iznimno od stavaka 1. do 9. ovoga članka, Hrvatski ured za osiguranje ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa naknade štete, kamata i troškova od osobe ili osoba koje su odgovorne za prometnu nesreću i drugih osiguravatelja ili tijela za socijalno osiguranje koji su dužni nadoknaditi štetu oštećenoj osobi u vezi s istom prometnom nesrećom, kad je primjenjivo.

(11) Hrvatski ured za osiguranje ne smije imati druge zahtjeve za isplatu naknade štete niti smije isplatu naknade štete učiniti podložnom zahtjevu da oštećena osoba dokaže da odgovorna pravna ili fizička osoba nije u mogućnosti ili odbija isplatiti naknadu štete.

(12) Ovaj članak primjenjuje se i kada je štetu prouzročilo vozilo koje je osigurano i uobičajeno se nalazi u Republici Hrvatskoj, a odgovorno je društvo za osiguranje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 36.

U članku 63. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »1.000,00 do 5.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »260,00 do 660,00 eura«.

U stavku 1. točki 2. riječi: »stavka 8.« zamjenjuju se riječima: »stavaka 9. i 10.«.

U stavku 2. riječi: »500,00 do 1.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »60,00 do 130,00 eura«.

U stavku 3. u uvodnoj rečenici riječi: »200.000,00 do 500.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »26.540,00 do 66.360,00 eura«.

U stavku 4. riječi: »5.000,00 do 25.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »660,00 do 3310,00 eura«.

U stavku 5. u uvodnoj rečenici riječi: »20.000,00 do 100.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »2650,00 od 13.270,00 eura«.

U točki 4. riječi: »stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »stavka 5.«.

U stavcima 6. i 7. riječi: »10.000,00 do 25.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »1320,00 do 3310,00 eura«.

Članak 37.

U članku 64. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »20.000,00 do 100.000,00 kuna zamjenjuju se riječima: »2650,00 do 13.270,00 eura«.

U točki 2. riječi: » članka 12. stavka 3. ovoga Zakona« zamjenjuju se riječima: »članka 12. stavka 5. ovoga Zakona«.

Iza točke 9. na kraju rečenice briše se točka i stavlja zarez te se dodaju točke 10. i 11. koje glase:

»10. ako, kada Hrvatski ured za osiguranje sukladno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona obradu i/ili isplatu šteta za koje je nadležan sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona povjeri svome članu, taj član oštećenoj osobi ne dostavi obrazloženu ponudu za naknadu štete odnosno utemeljeni odgovor u roku iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona,

11. ako, kada Hrvatski ured za osiguranje sukladno članku 15. stavku 3. ovoga Zakona obradu i/ili isplatu šteta za koje je nadležan sukladno odredbama članka 15. stavka 1. ovoga Zakona povjeri svome članu, taj član oštećenoj osobi ne isplati iznos naknade štete ili nespornog dijela naknade štete sukladno odredbi članka 12. stavka 5. ovoga Zakona.«.

U stavku 2. riječi: »10.000,00 do 25.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »1320,00 do 3310,00 eura«.

U stavku 3. u uvodnoj rečenici riječi: »1.000,00 do 5.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »260,00 do 660,00 eura«.

U stavku 4. riječi: »500,00 do 1.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »60,00 do 130,00 eura«.

Članak 38.

Članak 65. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije upotrebe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. ovoga Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 660,00 eura kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba pravne osobe.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 6630,00 eura kaznit će se za prekršaj fizička osoba ako kao vlasnik vozila ili vlasnik automatiziranog vozila odnosno korisnik u svojstvu posjednika brodice, odnosno jahte prije upotrebe vozila ili vlasnik automatiziranog vozila, brodice, odnosno jahte u prometu ne sklopi ugovor o obveznom osiguranju iz članka 2. ovoga Zakona te ga ne obnavlja dok je vozilo, automatizirano vozilo, brodica odnosno jahta u prometu sukladno odredbi članka 4. stavka 1. ovoga Zakona.«.

Članak 39.

U članku 65.a stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »20.000,00 do 200.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »2650,00 do 26.540,00 eura«.

U točki 2. riječi: »bez obzira na to je li zrakoplov koji se upotrebljava njegovo vlasništvo, predmet ugovora o leasingu, sporazuma o zajedničkom pothvatu, franšizi, partnerstvu (primjerice, zajedničko prodavanje mjesta na istom letu, codesharing) ili bilo kojem drugom sporazumu iste prirode« brišu se.

Iza točke 5. na kraju rečenice briše se točka i stavlja zarez te se dodaje točka 6. koja glasi:

»6. u ugovoru o osiguranju od odgovornosti za štetu putnicima, kada se zrakoplov koristi u nekomercijalne svrhe, najniže osigurane svote nisu ugovorene u skladu s člankom 40.c stavkom 3. ovoga Zakona.«.

U stavku 2. riječi: »5.000,00 do 10.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »660,00 do 1320,00 eura«, a riječi: »u nekomercijalnom letu« brišu se.

U stavku 3. u uvodnoj rečenici riječi: »3.000,00 do 10.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »390,00 do 1320,00 eura«.

U točki 2. iza riječi: »785/2004« briše se zarez i stavlja točka.

Točka 3. briše se.

Članak 40.

U članku 66. stavku 1. u uvodnoj rečenici riječi: »300,00 do 1.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »30,00 do 130,00 eura«.

U stavku 2. riječi: »5.000,00 do 20.000,00 kuna« zamjenjuju se riječima: »660,00 do 2650,00 eura«.

Članak 41.

U cijelom tekstu Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) riječ: »uporaba« u određenom padežu zamjenjuje se riječju: »upotreba« u odgovarajućem broju i padežu.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Ovlaštenje za sklapanje sporazuma

Članak 42.

(1) Hrvatski ured za osiguranje ovlašten je poduzeti mjere za sklapanje sporazuma, za naknadu štete u slučaju otvaranja postupka stečaja ili likvidacije nad odgovornim društvom za osiguranje iz članka 31. stavka 1. koji je izmijenjen člankom 19. ovoga Zakona i u tu svrhu pregovarati s osnovanim ili ovlaštenim tijelima ili subjektima u drugim državama članicama za naknadu štete u slučaju nesolventnosti odgovornog osiguratelja, radi provedbe članka 31. koji je izmijenjen člankom 19. ovoga Zakona u pogledu njihovih funkcija i obveza te postupaka za nadoknadu u skladu s člankom 31. koji je izmijenjen člankom 19. ovoga Zakona, a dužan je o svakom sklopljenom sporazumu najkasnije sljedeći radni dan obavijestiti nadzorno tijelo i Europsku komisiju.

(2) Hrvatski ured za osiguranje ovlašten je poduzeti mjere za sklapanje sporazuma s ekvivalentnim tijelima za naknadu štete u drugim državama članicama i u tu svrhu pregovarati s osnovanim ili ovlaštenim tijelima ili subjektima u drugim državama članicama, radi izvršenja funkcije i obveze naknade štete u slučaju iz članka 61.a stavka 1. koji je dodan člankom 35. ovoga Zakona te postupaka za nadoknadu štete, a dužan je o svakom sklopljenom sporazumu najkasnije sljedeći radni dan obavijestiti nadzorno tijelo i Europsku komisiju.

Usklađivanje s odredbama ovoga Zakona

Članak 43.

Društvo za osiguranje dužno je uskladiti svoje uvjete osiguranja s odredbama o počeknom roku iz ovoga Zakona u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Rok za donošenje pravilnika

Članak 44.

(1) Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga će u roku od šest mjeseci od stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti pravilnike iz članaka 7. i 29. ovoga Zakona.

(2) Do stupanja na snagu pravilnika iz članka 29. ovoga Zakona ostaje na snazi Pravilnik o načinu obračuna i rokovima uplate doprinosa te načinu vođenja i uporabi imovine namijenjene za obveze Garancijskog fonda (»Narodne novine«, br. 20/23.) osim u dijelu koji je suprotan odredbama ovoga Zakona.

Postupci

Članak 45.

Postupci započeti prema odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (»Narodne novine«, br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14.) dovršit će se prema odredbama toga Zakona.

Stupanje na snagu

Članak 46.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim odredbe članka 22. stavaka 11. do 13. koji su dodani člankom 13. ovoga Zakona, koji stupaju na snagu 23. travnja 2024.

Klasa: 022-02/23-01/64 Zagreb, 15. prosinca 2023.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, v. r.