Objavljeno u NN 26/15 od 09.03.2015.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 27. veljače 2015. godine.

Klasa: 011-01/15-01/1

Urbroj: 71-05-03/1-15-2

Zagreb, 4. ožujka 2015.

Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PRAVOSUDNOJ SURADNJI U KAZNENIM STVARIMA S DRŽAVAMA ČLANICAMA EUROPSKE UNIJE

Članak 1.

U Zakonu o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, br. 91/10., 81/13. i 124/13.) u članku 1. stavku 1. točki 8. umjesto točke stavlja se zarez te dodaje točka 9. koja glasi:

»9. europski nalog za zaštitu.«.

U stavku 2. podstavku 12. umjesto točke stavlja se zarez te dodaje podstavak 13. koji glasi:

»–Direktiva 2011/99/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o europskom nalogu za zaštitu (SL L 338/2 21. 12. 2011.).«.

Članak 2.

U članku 2. točki 14. iza riječi: »stavka 1. i 2.« dodaje se riječ: »i«, a riječi: »i članka 113. stavka 1.« brišu se.

U točki 27. umjesto točke stavlja se točka zarez te dodaju točke 28., 29., 30., 31. i 32. koje glase:

»28) europski nalog za zaštitu – je odluka pravosudnog ili drugog nadležnog tijela u državi članici izdana u vezi sa zaštitnom mjerom, na temelju koje pravosudno ili drugo nadležno tijelo druge države članice poduzima odgovarajuće mjere u skladu s njezinim nacionalnim pravom, s ciljem nastavka zaštite zaštićene osobe;

29) zaštitna mjera – je mjera izrečena odlukom donesenom u kaznenom predmetu u državi izdavanja na temelju njezina nacionalnog prava, kojom se osobi koja uzrokuje opasnost izriče jedna ili više slijedećih zabrana ili ograničenja:

a) zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja,

b) zabrana približavanja određenoj osobi,

c) zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom,

d) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

e) udaljenje iz doma;

30) zaštićena osoba – je fizička osoba koja se zaštitnim mjerama štiti od opasnosti počinjenja kaznenog djela koje može ugroziti njezin život, fizički i psihički integritet, dostojanstvo, osobnu slobodu ili spolni integritet;

31) osoba koja uzrokuje opasnost – je fizička osoba kojoj je izrečena jedna ili više zabrana ili ograničenja;

32) država nadzora – je država izvršenja probacijske odluke iz glave VIII. ovog Zakona ili odluke o mjeri opreza iz glave VIII.a ovog Zakona u vezi s kojima je izdan europski nalog za zaštitu.«.

Članak 3.

U članku 5. stavku 1. iza riječi: »članka 1.« dodaju se riječi: »stavka 1.«.

U stavku 1. podstavku 1. riječi: »je osoba na koju se nalog odnosi zatečena odnosno gdje ima prebivalište ili boravište« zamjenjuju se riječima: »se nalazi osoba na koju se nalog odnosi«.

Podstavak 4. mijenja se i glasi:

»–u odnosu na točku 5. ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa;«.

U podstavku 6. umjesto točke stavlja se točka sa zarezom te dodaje podstavak 7. koji glasi:

»– u odnosu na točku 9. županijski sudovi prema mjestu gdje zaštićena osoba ima prebivalište ili boravište odnosno boravak.«.

U stavku 2. riječi: »europskog uhidbenog naloga ako nije poznato gdje se tražena osoba nalazi i« brišu se.

U stavku 3. riječi: »5. do 8.« zamjenjuju se riječima: »4., 5. i 7. ovog članka«.

U stavku 4. riječi: »sudu iz članka 5. stavka 1. ovog Zakona« zamjenjuju se riječju: »tijelu«.

Članak 4.

Iza članka 5. dodaju se naslov iznad članka i članak 5.a koji glase:

»Uloga središnjeg tijela

Članak 5.a

(1) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa je središnje koordinativno tijelo koje pruža pomoć domaćim nadležnim tijelima i nadležnim tijelima drugih država članica u ostvarivanju kontakata i pravosudne suradnje u odnosu na odluke iz članka 1. stavka 1. ovog Zakona.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa dostavlja podatke o predmetima iz područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima nadležnim tijelima Europske unije, u skladu s obvezama propisanim pravnim aktima Europske unije iz članka 1. stavka 2. ovog Zakona.

(3) U svrhu učinkovitog obavljanja poslova iz ovog članka ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može od nadležnih pravosudnih tijela zatražiti dostavu podataka o predmetima iz područja pravosudne suradnje u kaznenim stvarima.«.

Članak 5.

Članak 6. mijenja se i glasi:

»(1) Europski uhidbeni nalog u svrhu predaje tražene osobe radi kaznenog progona izdaje pravosudno tijelo koje vodi postupak, a u svrhu izvršenja kazne zatvora ili prisilnog smještaja sudac izvršenja županijskog suda.

(2) Nalog za osiguranje imovine ili dokaza, europski nalog za pribavljanje dokaza i odluku o mjerama opreza donosi pravosudno tijelo koje vodi postupak.

(3) Odluku o oduzimanju imovine ili predmeta donosi nadležni sud.

(4) Odluku kojom je izrečena novčana kazna donosi nadležni sud ili tijelo državne uprave koje vodi prekršajni postupak.

(5) Presudu kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje lišenje slobode donosi nadležni sud.

(6) Presudu ili odluku kojom su izrečene probacijske mjere ili alternativne sankcije donosi nadležni sud ili državni odvjetnik.

(7) Europski nalog za zaštitu donosi županijski sud na čijem području se vodi postupak odnosno izvršava probacijska odluka ili alternativna sankcija.«.

Članak 6.

U članku 7. stavku 3. podstavak 2. mijenja se i glasi:

»–županijski sudovi u odnosu na odluke iz članka 1. točke 4. ako se radi o oduzimanju predmeta, kao i točki 6., 7., 8. i 9. za odluke koje su sami donijeli, kao i za odluke općinskih sudova s područja svoje mjesne nadležnosti,«

U podstavku 2. umjesto točke stavlja se zarez te dodaje podstavak 3. koji glasi:

»– ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa u odnosu na odluke iz članka 1. točke 5.«.

Članak 7.

U članku 12.f. stavku 1. dodaje se novi podstavak 1. koji glasi:

»–nacionalnog predstavnika za Eurojust,«.

Dosadašnji podstavci 1. do 6. postaju podstavci 2. do 7.

Članak 8.

U članku 13. stavku 2. riječi: »iz članka 7. ovog Zakona« brišu se.

U stavku 4. riječi: »članica koja je donijela presudu«zamjenjuju se riječju: »izdavanja«.

Članak 9.

U članku 15. stavku 1. riječi: »stavka 5.« zamjenjuju se riječima: »stavka 3.«.

Članak 10.

U članku 17. iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»(3) Tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog dužno ga je odmah staviti izvan snage kad tražena osoba bude predana, nastupi zastara kaznenog progona ili izvršenja kazne te drugi razlozi zbog kojih europski uhidbeni nalog više nije potreban.«.

Članak 11.

U članku 19. stavku 1. riječi: »članku 5.« zamjenjuju se riječima: »člancima 5. i 7.«.

Članak 12.

U članku 20. stavku 2. točki 4. riječi: »stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 1.«.

Članak 13.

U članku 22. iza stavka 2. dodaju se stavci 3., 4. i 5. koji glase:

»(3) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu vođenja kaznenog postupka, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu području, sud će predaju te osobe uvjetovati njezinim vraćanjem u Republiku Hrvatsku, akojoj bude izrečena sankcija u državi izdavanja, a ta osoba je pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.

(4) Ako je europski uhidbeni nalog izdan u svrhu izvršenja kazne zatvora ili mjere koja uključuje oduzimanje slobode, a tražena osoba je državljanin Republike Hrvatske ili osoba koja ima prebivalište ili boravak na njezinu području i suglasila se s izdržavanjem kazne u Republici Hrvatskoj, sud će odgoditi odlučivanje o europskom uhidbenom nalogu. Radi preuzimanja izvršenja sankcije sud će od države izdavanja naloga zatražiti dokumentaciju i odrediti primjereni rok koji ne može biti duži od 15 radnih dana za njezinu dostavu. Rokovi iz članaka 28. i 32. ovog Zakona počinju teći istekom roka koji je sud odredio za dostavu dokumentacije. Nakon pravomoćnosti odluke o preuzimanju izvršenja strane sankcije sud će odbiti priznanje europskog uhidbenog naloga.

(5) Ako je nadležni sud temeljem članka 94. stavka 2. točke 4. ovog Zakona odbio priznanje i izvršenje presude suda države izdavanja izrečene protiv hrvatskog državljanina ili osobe koja ima prebivalište ili boravak na području Republike Hrvatske, sud će odobriti predaju te osobe državi izdavanja u svrhu vođenja kaznenog postupka pod uvjetom njezina vraćanja u Republiku Hrvatsku radi izdržavanja sankcije izrečene u državi izdavanja, ako je osoba pristala izdržavati izrečenu sankciju u Republici Hrvatskoj.«.

Članak 14.

Članak 22.a briše se.

Članak 15.

Članak 23. mijenja se i glasi:

»(1) Policija može u skladu sa svojim ovlastima na temelju zakona kojim se uređuje policijsko postupanje uhititi osobu protiv koje je izdan europski uhidbeni nalog ili je raspisana međunarodna potraga na zahtjev države članice. Osoba će biti predana pritvorskom nadzorniku najkasnije u roku od 24 sata od uhićenja i o tome će se obavijestiti nadležnog državnog odvjetnika te će mu se dostaviti europski uhidbeni nalog ili/i upozorenje iz Schengenskog informacijskog sustava ili/i međunarodna potraga temeljem koje je osoba uhićena. Ako dokumentacija ne sadrži prijevod europskog uhidbenog naloga u smislu članka 9. ovog Zakona policija će od države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda u roku od 48 sati od uhićenja. Nadležni državni odvjetnik može neposredno od nadležnog tijela države izdavanja zatražiti dostavu prijevoda europskog uhidbenog naloga.

(2) Državni odvjetnik će u roku od 16 sati od predaje pritvorskom nadzorniku ispitati uhićenika na okolnosti iz dokumentacije koju mu je dostavila policija.

(3) Ako državni odvjetnik raspolaže europskim uhidbenim nalogom i prijevodom u smislu članka 9. ovog Zakona, odnosno upozorenjem, a ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika u roku od 48 sati od uhićenja dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(4) Ako državni odvjetnik ne raspolaže europskim uhidbenim nalogom odnosno upozorenjem i prijevodom u smislu članka 9. ovog Zakona rješenjem može odrediti pritvor koji može trajati najduže 48 sati od uhićenja.

(5) Ako državni odvjetnik ne zaprimi prijevod u smislu članka 9. ovog Zakona u roku iz stavka 1. ovog članka, sudac istrage može na prijedlog državnog odvjetnika produljiti pritvor za daljnjih 36 sati.

(6) Kad državni odvjetnik u slučajevima iz stavaka 4. i 5. ovog članka zaprimi prijevod europskog uhidbenog naloga odnosno upozorenja u smislu članka 9. ovog Zakona, ako ne odredi mjere opreza, naložit će policiji da uhićenika dovede nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i pokretanja postupka predaje.

(7) Ako u rokovima iz stavaka 4. i 5. ovog članka država izdavanja nije dostavila dokumentaciju uhićenik će biti pušten na slobodu.

(8) Ako je država izdavanja dostavila dokumentaciju nakon isteka rokova iz stavaka 4. i 5. ovog članka, policija će ponovo uhititi traženu osobu i u roku od 24 sata od uhićenja dovesti je nadležnom sucu istrage radi odluke o istražnom zatvoru i postupka predaje. Rokovi iz članka 32. ovog Zakona nastavljaju teći od trenutka ponovnog uhićenja tražene osobe.

(9) Kad nadležno županijsko državno odvjetništvo neposredno zaprimi europski uhidbeni nalog, dostavit će ga policiji radi postupanja u skladu s ovim člankom.«.

Članak 16.

U članku 24.a stavku 1. iza riječi: »državnog odvjetnika« dodaju se riječi: »uz koji je dostavljana dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona«.

Stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ako tražena osoba sucu istrage da pristanak na predaju te se odrekne primjene načela specijalnosti u skladu s člankom 27.ovog Zakona, sudac istrage će donijeti rješenje u smislu članka 28. ovog Zakona.«.

Članak 17.

Članak 24.b mijenja se i glasi:

»(1) Dokumentacija iz članka 23. stavka 3. ovog Zakona dostavlja se izvanraspravnom vijeću nadležnog županijskog suda kada nije održano ročište iz članka 24.a ovog Zakona, odnosno kada je održano ročište iz članka 24.a ovog Zakona, ali tražena osoba nije pristala na predaju.

(2) Po primitku dokumentacije predsjednik izvanraspravnog vijeća će odrediti održavanje sjednice vijeća u roku od tri dana.

(3) Na sjednicu će biti pozvani državni odvjetnik, tražena osoba i njezin branitelj, ako ga ima, te tumač, ako je potrebno.

(4) Predsjednik vijeća će na početku sjednice provjeriti je li tražena osoba primila i razumjela pouku o pravima, a ako nije, naložit će državnom odvjetniku da joj uruči pouku o pravima.

(5) Državni odvjetnik će navesti osnovu za izdavanje europskog uhidbenog naloga, kazneno djelo na kojem je nalog utemeljen, kao i razloge za njegovo izdavanje te će predložiti priznavanje i izvršenje tog naloga. Također će se državni odvjetnik očitovati o daljnjoj osnovanosti istražnog zatvora ili mjera opreza ako su bile naložene traženoj osobi.

(6) Tražena osoba i njezin branitelj očitovat će se na navode iz europskog uhidbenog naloga i navesti razloge protivljenju predaji, a mogu ukazati na postojanje razloga za odbijanje predaje iz članaka 20. i 21. ovog Zakona, kao i na dokaze kojima potkrjepljuju svoje navode. Tražena osoba može na sjednici izvanraspravnog vijeća dati pristanak na predaju državi izdavanja u smislu članka 27. ovog Zakona. U tom će slučaju izvanraspravno vijeće donijeti rješenje o predaji s pristankom iz članka 28. ovog Zakona.«.

Članak 18.

Iza članka 24.b dodaju se naslov i članak 24.c koji glase:

»Obustava postupka izvršenja europskog uhidbenog naloga

Članak 24.c

Sud obustavlja rješenjem postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga ako se tražena osoba više ne nalazi na državnom području Republike Hrvatske ili ako je država izdavanja stavila izvan snage europski uhidbeni nalog.«.

Članak 19.

U članku 28. stavku 1. iza riječi: »sudac« dodaju se riječi: »istrage odnosno izvanraspravno vijeće«.

U stavku 3. riječi: »O žalbi odlučuje izvanraspravno vijeće istog suda u roku od tri dana.« zamjenjuju se riječima: »O žalbi protiv rješenja suca istrage odlučuje izvanraspravno vijeće u roku od tri dana. O žalbi protiv rješenja izvanraspravnog vijeća iz članka 24.b stavka 6. ovog Zakona odlučuje vijeće višeg suda u roku od tri dana.«.

Članak 20.

U članku 31. stavku 1. iza riječi: »nalog« dodaju se riječi: »i nacionalni S.I.Re.N.E. ured«, a iza riječi: »odobrena« dodaju se riječi: »ili odbijena«.

Članak 21.

U članku 32. stavku 3. iza riječi: »stavka 2.« riječi: »i 3.« brišu se.

U stavku 4. riječi: »stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »stavka 3.«.

Članak 22.

U članku 35. stavak 2. mijenja se i glasi:

»(2) Ako predaja nije moguća u roku iz stavka 1. ovog članka zbog okolnosti na koje Republika Hrvatska ili država izdavanja ne mogu utjecati, policija će u daljnjem roku od desetdana s nadležnim tijelom države izdavanja dogovoriti novi način, vrijeme i mjesto predaje.«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) U slučaju iz stavka 2. ovog članka, ako je istekao rok na koji je određen istražni zatvor radi predaje, sudac istrage će, na prijedlog državnog odvjetnika, ako utvrdi postojanje okolnosti iz stavka 2. ovog članka, produljiti istražni zatvor za još deset dana.«.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»(5) Prije isteka roka na koji je određen istražni zatvor radi predaje iz stavka 1. ovog članka sudac istrage može, na prijedlog državnog odvjetnika, kada utvrdi postojanje ozbiljnih humanitarnih razloga zbog kojih je potrebno privremeno odgoditi predaju tražene osobe, produljiti istražni zatvor radi predaje do prestanka tih razloga. Po prestanku razloga zbog kojih je produljen istražni zatvor radi predaje, sudac istrage će o tome obavijestiti policiju kako bi se dogovorio novi način, vrijeme i mjesto predaje u roku iz stavka 3. ovog članka. Kada se dogovori novi način predaje, sudac istrage može produljiti istražni zatvor radi predaje do dogovorenog datuma predaje.

(6) Ako se tražena osoba po isteku rokova iz prethodnih stavaka još uvijek nalazi u istražnom zatvoru radi predaje, sud će ukinuti mjeru istražnog zatvora radi predaje i pustiti traženu osobu na slobodu.«.

Članak 23.

Iza članka 37. dodaju se naslov iznad članka i članak 37.a koji glase:

»Molba za provođenje tražene osobe kroz državno područje druge države članice

Članak 37.a

(1) Domaće pravosudno tijelo koje je izdalo europski uhidbeni nalog podnosi molbu za provođenje tražene osobe kroz državno područje druge države članice nadležnom tijelu te države članice.

(2) Molba za provođenje mora sadržavati podatke iz članka 37. stavka 2. ovog Zakona.

(3) Akoje predaja tražene osobe odobrena temeljem više europskih uhidbenih naloga koje su izdala različita domaća pravosudna tijela ili ako provođenje treba izvršiti preko područja treće države, molbu za provođenje podnosi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.«.

Članak 24.

U članku 41. stavak 3. briše se.

Članak 25.

U članku 43. stavku 1. riječi: »Nadležni sud iz članka 7. stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »Pravosudno tijelo nadležno prema domaćem pravu«.

U stavku 2. riječi: »nadležni sud« zamjenjuju se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

Članak 26.

U članku 45. stavku 1. riječi: »Nadležni sud iz članka 7. stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »Nadležno tijelo iz članka 5. stavka 1. podstavka 2.«, a riječi: »člankom 8.« zamjenjuju se riječima: »člankom 5.«.

U stavku 2. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 3. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 5. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

Članak 27.

U članku 46. stavku 2. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«, a riječ: »sud« zamjenjuje riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 3. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

Članak 28.

U članku 47. stavku 1. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 2. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 3. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 4. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 5. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

Članak 29.

U članku 48. stavku 1. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 2. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 3. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

U stavku 4. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo«.

Članak 30.

U članku 52. riječi: »sudu iz članka 5. stavka 1.« zamjenjuju se riječima: »nadležnom pravosudnom tijelu u skladu s člankom 7. stavcima 1. i 2.«.

Članak 31.

U članku 54. stavku 1. riječi: »članku 8.« zamjenjuju se riječima: »članku 5. stavcima 1. i 2. i članku 7. stavcima 1. i 2.«.

U stavku 2. riječi: »Sud iz članka 5. stavka 1.« zamjenjuju se riječima: »Nadležno pravosudno tijelo iz članka 7. stavaka 1. i 2.«.

Članak 32.

U članku 57. stavku 5. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »nadležno pravosudno tijelo«.

Članak 33.

U članku 62. stavku 2. točki 1. riječi: »člankom 8. stavkom 7.« zamjenjuju se riječima »člankom 5. stavkom 4.«.

Članak 34.

U članku 77. stavku 1. riječi: »članka 5. stavka 1. podstavka 4.« zamjenjuju se riječima: »članka 78.a«.

Članak 35.

Iza članka 78. dodaju se naslov iznad članka i članak 78.a koji glase:

»Priznanje i izvršenje odluka o novčanoj kazni

Članak 78.a

Za priznanje odluka o novčanim kaznama zaprimljenim sukladno članku 5. stavku 1. podstavku 4. ovog Zakona nadležni su prekršajni i općinski sudovi prema mjestu gdje fizička osoba ima prebivalište ili boravište, a pravna osoba registrirano sjedište, odnosno prema mjestu gdje se nalazi imovina navedenih osoba ili gdje one ostvaruju dohodak.«.

Članak 36.

U članku 80. stavku 1. točki 3. riječ: »kazneno« zamjenjuje se riječju: »kažnjivo«.

Članak 37.

U članku 84. riječi: »Sud iz članka 5. stavka 1. podstavak 4. ovog Zakona« zamjenjuju se riječima: »Ministarstvo pravosuđa«.

Članak 38.

U članku 87. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) Nadležni sud odnosno nadležno upravno tijelo koje je donijelo odluku o novčanoj kazni proslijedit će odluku o novčanoj kazni koja se treba izvršiti u drugoj državi članici ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa u skladu s člankom 7. stavkom 3. podstavkom 3. ovog Zakona na daljnji postupak.«.

U stavku 2. riječi: »Nadležni sud iz članka 7. stavka 3. podstavka 2. ovog Zakona« zamjenjuju se riječima: »Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa«.

U stavku 3. riječi: »Sud iz članka 7. stavka 3. podstavka 2. ovog Zakona« zamjenjuju se riječima: »Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.«.

U članku 4. riječ: »Sud« zamjenjuje se riječima: »Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa«.

Članak 39.

U članku 88. stavku 1. riječi: »Domaći sud ne može« zamjenjuju se riječima: »Sud ili upravno tijelo neće«.

U stavku 2. riječi: »Sud može« zamjenjuju se riječima: »Sud odnosno upravno tijelo mogu«, a riječi: »sud odustao« zamjenjuju se riječima: »sud odnosno upravno tijelo odustalo«.

U stavku 3. riječ: »sud« zamjenjuje se riječima: »sud odnosno upravno tijelo« te se riječi: »nadležno tijelo države izvršenja« zamjenjuju riječima: »ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa«.

Članak 40.

U članku 91. iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

»(8) Pri donošenju odluke o priznanju strane presude kojom je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, sud će odrediti istražni zatvor protiv osuđenika koji se nalazi na državnom području Republike Hrvatske.«.

Članak 41.

U članku 99. stavku 2. riječi: »ne može« zamjenjuju se riječima: »ili država izdavanja ne mogu«.

Članak 42.

U članku 103. stavku 1. riječi: »stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 3.«.

Članak 43.

U članku 120. točki 4. riječi: »113. stavka 1.« zamjenjuju se riječima: »112. stavka 2.«.

Članak 44.

U članku 127. stavku 2. riječi: »točke 4., 5. i 7.« zamjenjuju se riječima: »točke 3., 4. i 6.«.

Članak 45.

U članku 128. stavku 1. riječi: »stavka 2.« zamjenjuju se riječima: »stavka 3. točke 2.«.

Članak 46.

U članku 131.b točki 8. iza riječi: »vozilom« umjesto točke stavlja se zarez te dodaju točke 9. i 10. koje glase:

»9) zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe,

10) udaljenje iz doma.«.

Članak 47.

U članku 131.e stavku 1. točki a. riječi: »članka 134.« zamjenjuju se riječima: »članka 131.c«.

Članak 48.

U članku 131.f stavku 1. riječi: »podstavka 5.« zamjenjuju se riječima: »podstavka 6.« .

Članak 49.

U članku 131.m stavku 1. riječi: »131.e stavka 3.« zamjenjuju se riječima: »131.l stavka 3.«.

Članak 50.

U članku 131.o stavku 1. riječi: »članka 144.« zamjenjuju se riječima: »članka 131.l stavka 3.«.

Članak 51.

Iza članka 131.s dodaje se nova glava VIII.b. te članci 131.t do 131.a.i koji glase:

»Glava VIII.b EUROPSKI NALOG ZA ZAŠTITU

Područje primjene

Članak 131.t

Odredbe ove glave primjenjuju se na:

1. priznanje i izvršenje europskog naloga za zaštitu koji je izdalo nadležno tijelo države članice radi provedbe zaštitnih mjera u odnosu na zaštićenu osobu koja prebiva ili boravi ili namjerava prebivati ili boraviti na državnom području Republike Hrvatske;

2. prosljeđivanje europskog naloga za zaštitu koji je izdao domaći sud državi članici na čijem području zaštićena osoba ima ili namjerava imati prebivalište ili boravište.

Priznanje i izvršenje europskog naloga za zaštitu

Članak 131.u

(1) Sudac istrage županijskog suda nadležnog prema mjestu gdje zaštićena osoba ima ili namjerava imati prebivalište ili boravište, odmah po zaprimanju europskog naloga za zaštitu koji je izdalo nadležno tijelo države izdavanja, priznat će taj nalog i poduzeti odgovarajuće mjere u svrhu izvršenja.

(2) Ako je europski nalog za zaštitu nepotpun ili mu nije priložen prijevod, sudac istrage odredit će rok na način koji ostavlja pisani zapis nadležnom tijelu države izdavanja za dostavu dopune ili prijevoda, koji ne može biti dulji od 15 radnih dana. Sudac istrage će odgoditi donošenje rješenja do primitka dopune ili prijevoda europskog naloga za zaštitu.

(3) Ako domaći sud umjesto europskog naloga za zaštitu zaprimi zahtjev zaštićene osobe za izdavanje europskog naloga za zaštitu koji se odnosi na odluku koju je donijela druga država članica, bez odgode će ga proslijediti nadležnom tijelu te države.

Rješenje kojim se određuju zaštitne mjere

Članak 131.v

(1) Rješenjem o priznanju europskog naloga za zaštitu koji je izdan u tijeku kaznenog postupka sudac istrage će odrediti mjeru opreza sukladno domaćem pravu.

(2) Rješenjem o priznanju europskog naloga za zaštitu koji je izdan nakon donošenja probacijske odluke ili alternativne sankcije sudac istrage će odrediti posebnu obvezu.

(3) Zabrane i ograničenja izrečene mjerama opreza i posebnim obvezama moraju u najvećoj mogućoj mjeri odgovarati onima određenima u državi izdavanja.

(4) Rješenje o priznanju europskog naloga za zaštitu bez odgode će se dostaviti državi izdavanja, zaštićenoj osobi, njezinu zakonskom zastupniku ili skrbniku te osobi koja uzrokuje opasnost, uz obavijest o pravnim posljedicama kršenja tih mjera.

(5) Adresa i drugi kontakt podaci zaštićene osobe ne smiju se otkrivati osobi koja uzrokuje opasnost, osim ako su takvi podaci potrebni radi izvršenja zaštitne mjere.

Razlozi za odbijanje priznanja europskog naloga za zaštitu

Članak 131.z

(1) Sudac istrage će odbiti priznanje europskog naloga za zaštitu ako:

1. europski nalog za zaštitu nije potpun ili ako ni u roku iz članka 131.u stavka 2. ovog Zakona nije zaprimljena zatražena dopuna ili prijevod,

2. europski nalog za zaštitu sadrži mjeru koja nije propisana člankom 2. točkom 29. ovog Zakona,

3. zaštitna mjera se odnosi na djelo koje ne predstavlja kazneno djelo prema domaćem pravu,

4. osoba koja uzrokuje opasnost prema domaćem pravu uživa imunitet,

5. priznanje europskog naloga za zaštitu bi uzrokovalo kršenje načela ne bis in idem,

6. osoba koja uzrokuje opasnost je mlađa od 14 godina.

2) Sudac istrage može odbiti priznanje europskog naloga za zaštitu:

1. ako je europski nalog za zaštitu izdan u vezi s djelom koje je u Republici Hrvatskoj obuhvaćeno amnestijom, a na temelju zakona postoji nadležnost domaćeg suda,

2. ako prema domaćem pravu nastupila zastara kaznenog progona protiv osobe koja uzrokuje opasnost za djelo u vezi s kojim je izrečena zaštitna mjera, a postoji nadležnost Republike Hrvatske na temelju domaćeg prava,

3. ako se zaštitna mjera odnosi na djelo koje se prema domaćem pravu smatra da je u cijelosti ili većim ili bitnim dijelom počinjeno na području Republike Hrvatske ili na mjestu izjednačenom s njezinim područjem.

(3) Ako odbije priznati europski nalog za zaštitu zbog jednog ili više razloga iz stavka 1.ovoga članka sudac istrage će:

1. bez odgode obavijestiti državu izdavanja i zaštićenu osobu o odbijanju i razlozima za odbijanje;

2. obavijestiti zaštićenu osobu o mogućnosti podnošenja žalbe protiv rješenja.

Pravo na žalbu

Članak 131.a.a

Protiv rješenja o priznanju europskog naloga za zaštitu žalbu mogu podnijeti zaštićena osoba odnosno njezin skrbnik ili zakonski zastupnik i osoba koja uzrokuje opasnost u roku od tri dana. O žalbi odlučuje vijeće županijskog suda u roku od tri dana.

Nadležnost za izvršavanje rješenja o priznanju europskog naloga za zaštitu

Članak 131.a.b

(1) Rješenje o priznanju europskog naloga za zaštitu, nakon što postane pravomoćno, izvršava se u skladu s domaćim pravom.

(2) Pravomoćno rješenje o priznanju europskog naloga za zaštitu dostavlja se radi izvršenja nadležnom tijelu u skladu s domaćim pravom.

(3) Sudac istrage koji je donio rješenje o priznanju europskog naloga za zaštitu može naložiti provjeru izvršavanja zaštitne mjere i zatražiti izvješće od policije ili drugog nadležnog tijela. Tijelo koje izvršava zaštitnu mjeru odmah će provesti naložene provjere i o tome obavijestiti nadležnog suca istrage.

(4) Tijelo koje izvršava zaštitnu mjeru obavještava suca istrage o svakom postupanju osobe koja uzrokuje opasnost protivno zabrani ili ograničenju iz rješenja.

(5) Sudac istrage će bez odgode, na način koji ostavlja pisani zapis, izvijestiti nadležno tijelo države izdavanja ili države nadzora o svakom kršenju mjere izrečene na temelju europskog naloga za zaštitu. Obavijest se dostavlja na standardnom obrascu koji je sastavni dio ovoga Zakona (Prilog 13.). Obrazac mora biti preveden na službeni jezik ili drugi jezik koji prihvaća država izdavanja ili država nadzora.

Posljedice povlačenja i izmjene europskog naloga za zaštitu

Članak 131.a.c

(1) Ako je nadležno tijelo države izdavanja povuklo europski nalog za zaštitu, sudac istrage će odmah po obavijesti nadležnog tijela države izdavanja rješenjem ukinuti mjere opreza i posebne obveze određene rješenjem o priznanju europskog naloga za zaštitu.

(2) Ako je nadležno tijelo države izdavanja izmijenilo europski nalog za zaštitu, sudac istrage će:

1. izmijeniti mjere opreza i posebne obveze određene rješenjem o priznanju europskog naloga za zaštitu sukladno domaćem pravu ili

2. odbiti priznanje izmijenjenog europskog naloga za zaštitu ako postoje razlozi iz članka 131.z stavka 1. točaka 1. i 2. ovog Zakona.

Razlozi za ukidanje zaštitnih mjera

Članak 131.a.d

(1) Sudac istrage ukinut će mjere opreza ili posebne obveze određene na temelju europskog naloga za zaštitu:

1. ako zaštićena osoba ne prebiva ili ne boravi na državnom području Republike Hrvatske;

2. ako je prema domaćem pravu isteklo najdulje trajanje mjera opreza ili posebnih obveza određenih rješenjem o priznanju europskog naloga za zaštitu, a nakon pribavljanja potrebnih obavijesti od države izdavanja o potrebi daljnjeg izvršavanja zaštitnih mjera;

3. u slučaju iz članka 131.a.c stavka 2. točke 2. ovog Zakona;

4. ako je država izdavanja zatražila priznanje i izvršenje odluke u smislu glava VIII. i VIII.a ovog Zakona kojom su određene mjere opreza ili posebne obveze, a koje su ranije određene rješenjem o priznanju europskog naloga za zaštitu.

(2) Sudac istrage će o odluci iz stavka 1. ovog članka bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izdavanja i, ako je moguće, zaštićenu osobu.

Izdavanje europskog naloga za zaštitu

Članak 131.a.e

(1) Kada domaće pravosudno tijelo donese odluku kojom je određena mjera opreza ili posebna obveza, a koja sadrži zaštitnu mjeru iz članka 2. točke 29. o mogućnosti i uvjetima izdavanja europskog naloga za zaštitu obavijestit će zaštićenu osobu koja prebiva ili boravi ili odluči prebivati ili boraviti u drugoj državi članici odnosno njezina skrbnika ili zastupnika.

(2) Europski nalog za zaštitu izdaje sudac istrage županijskog suda nadležnog prema mjestu gdje se vodi postupak odnosno izvršava probacijska odluka ili alternativna sankcija.

(3) Europski nalog za zaštitu izdaje se na zahtjev zaštićene osobe odnosno njezina skrbnika ili zastupnika podnesenog neposredno domaćem tijelu.

(4) Europski nalog za zaštitu izdaje se i na zahtjev podnesen nadležnom tijelu države u kojoj zaštićena osoba prebiva ili boravi odnosno odluči prebivati ili boraviti, a koji je proslijeđen nadležnom županijskom sudu.

(5) Prilikom odlučivanja o izdavanju europskog naloga za zaštitu sudac istrage uzet će u obzir duljinu vremena koje zaštićena osoba planira provesti u državi izvršenja, nužnost potrebe za zaštitom i druge okolnosti bitne za učinkovito ostvarenje zaštite.

(6) Protiv rješenja kojim se odbija zahtjev za izdavanje europskog naloga za zaštitu žalbu mogu podnijeti zaštićena osoba odnosno njezin skrbnik ili zakonski zastupnik u roku od tri dana. O žalbi odlučuje vijeće županijskog suda u roku od tri dana.

Sadržaj europskog naloga za zaštitu

Članak 131.a.f

(1) Sudac istrage nadležnog županijskog suda će izdati europski nalog za zaštitu na propisanom obrascu koji je sastavni dio ovoga Zakona (Prilog 12.) te će ga proslijediti na način koji ostavlja pisani zapis koji omogućuje nadležnom tijelu države izvršenja utvrđivanje njegove istovjetnosti.

(2) Europski nalog za zaštitu sadrži sljedeće podatke:

1. identitet i državljanstvo zaštićene osobe, kao i identitet i državljanstvo skrbnika ili zastupnika, ako je osoba maloljetna ili poslovno nesposobna;

2. datum od kojeg zaštićena osoba namjerava prebivati ili boraviti u državi izvršenja, razdoblje ili razdoblja boravka, ako su poznati;

3. ime, adresu, telefonski broj, broj telefaksa ili adresu elektroničke pošte nadležnog tijela države izdavanja;

4. navođenje pravnog akta koji sadrži zaštitnu mjeru na temelju koje je izdan europski nalog za zaštitu;

5. sažetak činjenica i okolnosti koje su dovele do donošenja zaštitne mjere u državi izdavanja;

6. zabrane iz zaštitne mjere na kojoj se temelji europski nalog za zaštitu izrečene osobi koja uzrokuje opasnost, njihovo trajanje i navođenje eventualne sankcije u slučaju kršenja neke zabrane;

7. korištenje eventualnih tehničkih uređaja koji su dani zaštićenoj osobi ili osobi koja uzrokuje opasnost, kao sredstvo za izvršenje zaštitne mjere;

8. identitet i državljanstvo osobe koja uzrokuje opasnost, kao i kontakt podatke te osobe;

9. podaci o tome je li zaštićena osoba i/ili osoba koja uzrokuje opasnost ostvarila pravo na besplatnu pravnu pomoć u državi izdavanja, ako su oni poznati nadležnom tijelu države izdavanja bez daljnjeg prikupljanja podataka;

10. ako je potrebno,opis drugih okolnosti koje bi mogle utjecati na procjenu opasnosti koja prijeti zaštićenoj osobi;

11. ako je potrebno, podatak o tome da je presuda u smislu glave VIII. ili odluka o mjerama opreza u smislu glaveVIII.a ovog Zakona već upućena državi nadzora te podatke o tijelu nadležnom za izvršenje takve presude ili odluke.

Naknadne odluke

Članak 131.a.g

(1) Ako je domaće nadležno tijelo produljilo ili izmijenilo mjeru opreza, odnosno izmijenilo posebnu obvezu određenu protiv osobe koja uzrokuje opasnost, sudac istrage koji je izdao europski nalog za zaštitu o tome će bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja. Na traženje države izvršenja sudac istrage dostavit će europski nalog za zaštitu kojim je produljeno trajanje zaštitne mjere ili određena druga zaštitna mjera.

(2) Ako je domaće nadležno tijelo ukinulo mjeru opreza, odnosno posebnu obvezu određenu protiv osobe koja uzrokuje opasnost, sudac istrage koji je izdao europski nalog za zaštitu povući će europski nalog za zaštitu i o tome bez odgode obavijestiti državu izvršenja.

(3) Ako je odluka u smislu glave VIII. ovog Zakona bila upućena državi nadzora nakon izdavanja europskog naloga za zaštitu, a nadležno tijelo države nadzora je donijelo naknadnu odluku u smislu članka 122. stavka 2. ovog Zakona, sudac istrage koji je izdao europski nalog za zaštitu će o tome bez odgode obavijestiti nadležno tijelo države izvršenja. Na traženje države izvršenja sudac istrage će dostaviti europski nalog za zaštitu kojim je produljeno trajanje zaštitne mjere ili određena druga zaštitna mjera, odnosno odluku kojom se povlači europski nalog za zaštitu.

Uzajamno savjetovanje

Članak 131.a.h

Nadležna tijela države izdavanja i države izvršenja uzajamno će se savjetovati u cilju olakšavanja učinkovite i neometane primjene ove glave Zakona.

Dostava podataka

Članak 131.a.i

Ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa može od nadležnih pravosudnih tijela zatražiti dostavu podataka o broju podnesenih, izdanih i priznatih europskih naloga za zaštitu.«.

Članak 52.

U članku 132. iza riječi: »probaciji« stavlja se zarez i dodaju riječi: »Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem, Prekršajnog zakona«.

Članak 53.

Postupci koji su u tijeku na dan stupanja na snagu ovog Zakona dovršit će se po odredbama Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, br. 91/10., 81/13. i 124/13.).

Članak 54.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-03/14-01/132

Zagreb, 27. veljače 2015.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, v. r.

PRILOG 12.

Obrazac iz članka 131.a.f ovoga Zakona

EUROPSKI NALOG ZA ZAŠTITU

S podacima iz ovog obrasca postupa se s odgovarajućim stupnjem tajnosti

PRILOG 13.

Obrazac iz članka 131.a.b ovoga Zakona

OBAVIJEST O KRŠENJU MJERE DONESENE NA TEMELJU EUROPSKOG NALOGA ZA ZAŠTITU

S podacima iz ovog obrasca postupa se s odgovarajućim stupnjem tajnosti