Zakon o zemljišnim knjigama 150

Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine čl. 22, 72,

Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima čl. 123, 126, 127, 171

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž-1254/2022-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice, u pravnoj stvari prvotužitelja M. S. /OIB: …/, drugotužiteljice I. S. /OIB: …/ i trećetužitelja R. S. /OIB: …/, svi iz Z., koje zastupa I. M., odvjetnica u Z., protiv tuženice V. M. M. /OIB: …/ iz S. A. D., J. C., N. J., koju zastupa Z. Ž., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi prvo do treće tužitelja i žalbi tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1573/2021-126 od 4. ožujka 2022., na sjednici održanoj 26. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužitelja M. S., drugotužiteljice I. S. i trećetužitelja R. S. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1573/2021-126 od 4. ožujka 2022. pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev prvotužitelja M. S., drugotužiteljice I. S. i trećetužitelja R. S. za naknadu parničnih troškova.

 

          II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1573/2021-126 od 4. ožujka 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova u iznosu od 39.437,20 kn / 5.234,21 eura[1] sa zatezni kamatama.

 

          III. Preinačuje se po žalbi tuženice presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1573/2021-126 od 4. ožujka 2022. u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 1.065,14 eura / 8.025,30 kn na ime parničnog troška sa zatezni kamatama i sudi:

 

               Nalaže se prvotužitelju M. S., drugotužiteljici I. S. i trećetužitelju R. S. solidarno naknaditi tuženici parnične troškove u iznosu od 1.065,14 eura / 8.025,30 kn sa zateznim kamatama tekućim od 26. rujna 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku 15 dana.

 

           IV. Nalaže se prvotužitelju M. S., drugotužiteljici I. S. i trećetužitelju R. S. solidarno naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 14,02 eura / 105,62 kn, u roku od 15 dana.

 

           V. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznosa od 68,93 eura / 519,38 kn na ime troškova žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom:

 

-          pod stavkom I. izreke odbijen tužbeni zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice izvršene na temelju rješenja zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-24201/2013, presude Općinskog građanskog suda poslovni broj P-4889/2010 od 5. svibnja 2011. i rješenja poslovni broj P-4889/2010 od 7. studenog 2012., dopunskog rješenja Grada Z. GUIPP klasa: …, Urbroj: … od 3. rujna 2004., te presude i rješenja Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Ps-2731/1995 od 7. lipnja 2002. na stanu III (trećem) katu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 73,68 čm i nalazi u stambenoj zgradi …, u Z., sagrađenoj na zk. č. br. 5231/21, po novoj izmjeri čest. broj 3293 k.o. Č., upisan u podulošku 13118 / zk. ul. 1607 k.o. G. Z. i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog na temelju zemljišnoknjižnog rješenja Z-24201/2013,

 

-          a pod stavkom II. izreke određeno da svaka stana snosi svoje parnične troškove.

 

2. Protiv presude pod stavkom I. izreke i dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev prvo do treće tužitelja za naknadu parničnih troškova, žale se prvo do treće tužitelji pozivom na žalbene razloge iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlažu preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude slijedom žalbenih navoda.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Protiv presude u dijelu stavka II. izreke kojim je odbijen zahtjev tuženice za naknadu parničnih troškova, žali se tuženica iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. točkama 1. i 3. ZPP-a. Tuženica predlaže preinaku pobijanog dijela odluke o parničnim troškovima pod stavkom II. izreke i zahtijeva trošak žalbe u iznosu 625,00 kn.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. Žalba prvo do treće tužitelja je neosnovana.

 

7. Žalba tuženice je djelomično osnovana.

 

8. Predmet spora je zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice provedene pod poslovnim brojem Z-24201/2013, na stanu u stambenoj zgradi …, u Z., na III (trećem) katu koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 73,68 čm, koja stambena zgrada  je sagrađena na zk. č. br. 5231/21, po novoj izmjeri čest. broj 3293 k.o. Č., a stan upisan u poduložak 13118 / zk. ul. 1607 k.o. G. Z. (u daljnjem tekstu: nekretnina), uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije upisa izvršenog na temelju zemljišnoknjižnog rješenja Z-24201/2013 i zahtjev za naknadu parničnih troškova.

 

9. Iz stanja spisa proizlazi:

 

-          na temelju Zakona o naknadi[2], V. M. M. (tuženici) vraćena predmetna nekretnina dopunskim rješenjem ureda Grada Z. KLASA: …, URBROJ: … od 3. rujna 2004. (stavak I. izreke), a pod stavkom II. izreke određeno da će Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Zagrebu, nakon pravomoćnosti rješenja provesti po službenoj dužnosti promjene zemljišnoknjižnog stanja u skladu sa stavkom I. izreke (list 114. - 119. spisa, u daljnjem tekstu: dopunsko rješenje od 3. rujna 2004.);

 

-          u upravnom postupku u kojem je doneseno dopunsko rješenje od 3. rujna 2004. sudjelovali tužitelji iz predmetne parnice i njihova pravna prednica;

 

-          drugostupanjskim rješenjem ministarstva od 18. travnja 2006. Klasa: …, Urbroj: … (list 120. - 121. spisa) je odbijena žalba M., R. i V. S. i potvrđeno dopunsko rješenje od 3. rujna 2004.;

 

-          tužba koju su M., V. i R. S. podnijeli protiv drugostupanjsko rješenja je odbijena presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Us-10326/2006-8 od 11. ožujka 2010. (list 145. - 147. spisa);

 

-          upravnom tijelu Grada Z. u vrijeme donošenja dopunskog rješenja od 3. rujna 2004. je bilo poznato da je R. S. upisan kao vlasnik nekretnine (list 114. - 119. spisa);

 

-          ispravljenim pravomoćnim rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-2429/2013 od 2. rujna 2013. (potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-1786/2014-2 od 23. ožujka 2015. povodom žalbi M., I. i R. S.) dopuštena je uknjižba prava vlasništva nekretnine u korist V. M. M. na temelju pravomoćnog dopunskog rješenja od 3. rujna 2004., pravomoćne presude Općinskog suda u Zagrebu Ps-2731/1995 i presude i rješenja poslovni broj P-4889/2010 koja u času podnošenja prijedloga (2013.) nije bila pravomoćna u cijelosti i naložena provedba u zemljišnoj knjizi (list 322. - 323., 328., 489. - 490. spisa);

 

-          upis tuženice u knjizi položenih ugovora (poduložak 13118 / zk. ul. 16707 k.o. G. Z.) provedeno pod poslovnim brojem Z-24201/2013 (točka 6.2. vlastovnice) uz istovremeni ispis (brisanje) knjižnog prava pod točkom 5.1. (trećetužitelja R. S.);

 

-          iz povijesnog prikaza poduloška 13118 / zk. ul. 16707 k.o. G. Z. proizlazi da je u vrijeme sklapanja Ugovor o darovanju /23. siječnja 1997./ između M. i V. S. /roditelja/ i trećetužitelja R. S. /sina/, na temelju kojeg je trećetužitelj R. S. upisan vlasnikom predmetnog stana, bila evidentirana činjenica da se radi o imovini koja je oduzeta vlasnicima 1949. godine, da je u tijeku upravni postupak za vraćanje nekretnine bivšim vlasnicima / nasljednicima nekretnine, u koje postupku su sudjelovali i prednica tužitelja i tužitelji kao stranke (članak 4. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku /Narodne novine, broj: 53/1991/), i da se od 1995. godine protiv prvo do treće tužitelja i njihove pravne prednice vode sporovi vezano za predmetnu nekretninu;

 

-          predmetna parnica pokrenuta 5. rujna 1997.;

 

-          pravomoćnom presudom poslovni broj P-1637/2013-19 od 27. rujna 2016. (tri godina nakon što je tuženica upisana vlasnicom nekretnine) odbijen tužbeni zahtjev V. M. M. za brisanje uknjižbe prava vlasništva R. S. (list 374. - 378. spisa);

 

-          prvo do treće tužitelji kao tuženici 4. rujna 2015. podnijeli protutužbu (sada tužba) kojom traže da se u zemljišnim knjigama briše uknjižba prava vlasništva V. M. M. na predmetnom stanu (list 326. - 327. i 359.  spisa);

 

-          rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatski broj Rev-x-876/2013 od 30. rujna 2014. ukinuta presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7789/2011-2 od 19. veljače 2013. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 4889/2010-66 od 5. svibnja 2011., ispravljena rješenjem od 7. studenog 2012, u dijelu kojim je naloženo brisanje uknjižbe prava vlasništva R. S. (točka III. izreke) i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (list 316. - 320. spisa);

 

-          presudom poslovni broj P-1637/2013-93 od 27. rujna 2016. (potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-7913/2016-3 od 21. svibnja 2019.) odbijen protutužbeni zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva V. M. M. na predmetnom stanu (list 374. - 379., 390. - 397. spisa), a rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-4083/2019-2 od 26. siječnja 2021. ponovljeno suđenje po zahtjevu M., I. i R. S. za brisanje uknjižbe prava vlasništva V. M. M. pod Z-24201/2013. (list 438. - 442. spisa).

 

10. Na temelju u bitnome navedenog, uz nesporne činjenicu da je:

 

-          u pravomoćno okončanoj parnici poslovni broj Ps-2731/1995 (pokrenuta 8. prosinca 1995.), vođenoj protiv tužitelja i prednika tužitelja iz predmetne parnice kao tuženih, utvrđen ništetnim Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine sklopljen između Grada Z. i S. B. 1. travnja 1993. i naloženo brisanje prava vlasništva s imena i vlasništva S. B. uz istovremeni upis na ime i vlasništvo Grada Z. (list 53. - 54. spisa),

 

-          u predmetnoj parnici pravomoćnom presudom utvrđeno da je ništetan i Ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je 11. listopada 1994. sklopljen između S. B. kao primateljice uzdržavanja i M. i V. S. kao davatelja uzdržavanja,

 

prvostupanjski je sud zaključio da zahtjev sada tužitelja (M., I. i R. S.) za brisanje uknjižbe prava vlasništva V. M. M. na predmetnoj nekretnine nije osnovan jer da je tuženica upisana u zemljišne knjige kao vlasnica nekretnine na temelju pravomoćnog dopunskog rješenja ureda Grada Z. od 3. rujna 2004., kojim je određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja, po službenoj dužnosti provesti promjene zemljišnoknjižnog stanja u skladu sa stavkom I. izreke rješenja, da promjene zemljišnoknjižnog stanja nisu nezakonite, a niti nevaljane u smislu pravila o knjižnom predniku, o čemu da je svoju ocjenu izložio Županijski sud u Šibeniku u drugostupanjskoj odluci Gž-1786/2014-2 od 23. ožujka 2015., u odnosu na koju se nema što dodati i odbio tužbeni zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva V. M. M. na predmetnoj nekretnini.

 

11. Tužitelji, M., I. i R. S., kao i tijekom prvostupanjskom postupka, ustraju na tvrdnjama da je nevaljan upis tuženice proveden na temelju rješenja poslovni broj Z-24201/2013 jer da u trenutku kad je bio zatražen (2013.) za stvarnopravnu promjenu knjižnog prava koja se trebala ostvariti tim upisom nisu bile ispunjene sve pretpostavke koje za nastup takve promjene određuju odredbe materijalnog prava koje uređuje knjižno pravo (članak 123., članak 127. stavak 2. ZVDSP-a[3]), odnosno da u sudskim i upravnim odlukama na temelju kojih je upis određen, R. S. nije bio naznačen kao knjižni prednik, da se bez "brisanja tužitelja", tuženicu nije moglo upisati vlasnicom predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, da je iz statusa predmeta Z-28504/2010 vidljivo da je zahtjev tuženice za upis prava vlasništva temeljem odluke upravne vlasti (Grada Z.) odbijen, a time i brisanje tužitelja, da je R. S. svoje pravo vlasništva upisao 1997., 6 godina prije donošenja odluke upravne vlasti, i da mu zbog toga pripada pravo na sudsku zaštitu knjižnog prava povrijeđenog nevaljanim upisom poslovni broj Z-24201/2013.

 

12. Ispitivanjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke u granicama žalbenih razloga prvo do treće tužitelja i po službenoj dužnosti nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, niti pogrešna primjena materijalnog prava. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevu iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koji zahtjev nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je je moguće ispitati.

 

13. Nisu utvrđeni žalbeni razlozi nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava (356/2. ZPP-a) koje prvo do treće tužitelji u biti vežu uz tumačenje da je promjenom zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini pod poslovnim brojem Z-24201/2013 povrijeđeno načelo knjižnog prednika i da je zbog toga nevaljan upis tuženice kao vlasnice nekretnine pod poslovnim brojem Z-24201/2013, a time i ostvareni uvjeti za brisanje uknjižbe prava vlasništva tuženice i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja.   

 

14. Naime, odredbama Zakona o naknadi i ZVDSP-a je propisno:

 

-          da će se prijašnjem vlasniku vratiti u vlasništvo svaki stan koji nije opterećen stanarskim odnosom (članak 22. stavak 2.) i da zemljišnoknjižni sud provodi promjene zemljišno knjižnog stanja po službenoj dužnosti (članak 72. stavak 2.);

-          da se na temelju odluke suda ili drugog tijela stječe vlasništvo u slučajevima određenim zakonom, a na način i pod pretpostavkama određenim zakonom (članak 126. stavak 1. ZVDSP-a);

-          da se pravo vlasništva stječe u trenutku pravomoćnosti sudske, odnosno konačnosti odluke druge vlast, ako što drugo nije određeno zakonom, niti proizlazi iz cilja radi kojeg je odluka donesena (članak 126. stavak 2. ZVDSP-a);

-          da je onaj tko stekne pravo vlasništva nekretnine odlukom suda ili drugog tijela ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi (članak 127. stavak 1. ZVDSP-a) i da se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda ili drugog tijela ne može suprotstaviti pravu onoga, koji je postupajući u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još pravo koje je bilo stečeno odlukom suda ili drugog tijela nije bilo upisano (članak 127. stavak 2. ZVDSP-a),

-          da pravo vlasništva potpuno prestaje kad druga osoba izvorno stekne vlasništvo stvari, dok s prelaskom vlasništva na drugu osobu ono prestaje samo za dotadašnjeg vlasnika (članak 171. ZVDSP-a). 

 

15. Odredbe ZZK-a/1996[4] koje su bila na snazi 2013. godine kad je tuženica podnijela prijedlog za promjenu zemljišnoknjižnog stanja na temelju rješenja od 3. rujna 2004. su propisivale:

 

-          da je upisi u zemljišne knjige dopušteni samo protiv osobe koja je u času podnošenja prijedloga za upis u toj zemljišnoj knjizi upisana kao vlasnik zemljišta ili nositelj prava, glede kojeg se upis zahtjeva, ili koja bar istodobno bude kao takva uknjižene ili predbilježene /knjižni prednik/ (članak 40.),

-          da rješenje o upisu zemljišnoknjižni sud donosi i kad je zemljišnoknjižni upis odredio neki drugi sud ili drugo tijelo u granicama svoje nadležnosti (članak 106. stavak 2.),

-          i da se ovlaštenje zemljišnoknjižnog suda u slučaju kad je drugi sud ili upravno tijelo odredilo zemljišnoknjižni upis, svodi na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, i postoje li pretpostavke koje sudu ili drugom tijelu koje je odredilo upis nisu mogle biti poznate prilikom donošenja odluke o određivanju upisa, dok o drugim pretpostavkama odlučuje sud ili drugo tijelo koje upis dopušta (članak 108. stavak 2. ZZK-a/1996).

 

16. Suprotno navodima žalbe prvo do treće tužitelja, ocjena je i drugostupanjskog suda, kako je to zaključio i prvostupanjski sud:

 

-          da je upis pod brojem Z-24201/2013 valjan, odnosno da su za stvarnopravnu promjenu knjižnog prava koje se trebalo ostvariti na način da se tuženicu upiše vlasnicom nekretnine bile ispunjene sve materijalne i postupovne pretpostavke određene zemljišnoknjižnim pravom,

 

-          da upisom Z-24201/2013 nije došlo do povrede knjižnog prava trećetužitelja R. S., kako to tvrde prvo do treće tužitelji s obzirom da je u času podnošenja zahtjeva (16. svibnja 2013.) upis bio određen po nadležnom tijelu Grada Z. pravomoćnim dopunskim rješenjem od 3. rujna 2004., koje je doneseno u upravnom postupku u kojem su i tužitelji i njihova prednica sudjelovali kao stranke i da je upravo pravomoćno dopunsko rješenje od 3. rujna 2004. činjenica na temelju koje je knjižno pravo prvo do treće tužitelja i njihovih prednika prestalo, da je upis prema stanju zemljišne knjige bio provediv i da nisu postojale pretpostavke koje tijelu Grada Z. koje je odredilo upis nisu mogle biti poznate prilikom donošenja odluke o određivanju upisa,

 

-          i da je u provedbi upisa Z-24201/2013 ispisan (brisan) trećetužitelj R. S. kao vlasnik nekretnine (točke 5.1. i 6.2. vlastovnice Izvatka iz knjige položenih ugovora sa povijesnim prikazom).

 

17. Naime, kako pravomoćno dopunsko rješenje od 3. rujna 2004. jest činjenica na temelju koje je prestalo povrijeđeno knjižno pravo pravnih prednika prvo do treće tužitelja, a time i prvo do treće tužitelja, te kako je prilikom provedbe upisa tuženice vlasnicom nekretnine pod poslovnim brojem Z-24201/2013, trećetužitelj R. S. ispisan (brisan) kao nositelj knjižnog prava na istoj nekretnine, a što prvo do treće tužitelji očito ispuštaju iz vida, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi da bi od utjecaja na zakonitost presude pod stavkom I. izreke bilo to što u "sudskim i upravnim odluka na temelju kojih je upis određen nije bio naveden trećetužitelj R. S. kao knjižni prednik", da se "bez brisanja tužitelja" nije moglo upisati tužiteljicu vlasnicom nekretnine.

 

17.1. Nadalje, pored činjenice da je upis tuženice zatražen i određen na temelju pravomoćnog dopunskog rješenja od 3. rujna 2004. i pravomoćne presude poslovni broj Ps-2731/1995 (isprava iz kojih jasno proizlazi pravni temelj i kojim je pravomoćno odlučeno o promjeni zemljišnoknjižnog stanja /članak 43. i 44. ZZK-a/1996/) bez utjecaja je na valjanost određenog i provedenog upisa pod poslovnim brojem Z-24201/2013 okolnost što presuda poslovni broj P-4889/2010, ispravljena rješenjem od 7. studenog 2012., u času podnošenja prijedloga nije bila pravomoćna u cijelosti i što je tri godine nakon što je tuženica upisana vlasnicom nekretnine (2016. godine), a trećetužitelj R. S. ispisan (brisan), odbijen tužbeni zahtjev tuženice kao tužiteljice za brisanje prava vlasništva trećetužitelja R. S. (P-1637/2013-93 od 27. rujna 2016.) i nastavljena parnica po zahtjevu tužitelja za brisanje tuženice vlasnicom predmetne nekretnine, a niti to što je trećetužitelj R. S. stekao nekretninu 1997. na temelju Ugovora o darovanju.

 

18. Pogrešni su navodi prvo do treće tužitelja da bi pod poslovnim brojem Z-208504/2010 bio odbijen zahtjev tuženice za upis prava vlasništva na temelju rješenja od 3. rujan 2004., budući da je pod tim poslovnim brojem odbijen prijedlog tuženice za uknjižbu vlasništva na k. č. br. 5231/21 u zk. ul. 16707 k.o. G. Z., koja se u glavnoj knjizi vodi kao gradilište u … (list 491. spisa).

 

19. Nisu u pravu prvo do treće tužitelji kad tvrde da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno jer da po prvostupanjskom sud nije primijenjena odredbe članka 123. i članka 127. stavka 2. ZVDSP-a u vezi sa člankom 129. ZZK-a/1996.

 

20. To iz razloga što pravomoćno dopunsko rješenja od 3. rujna 2004., doneseno kako je navedeno u upravnom postupku, u kojem su prvo do treće tužitelji i njihovi pravni prednici sudjelovali kao stranke, jest činjenica na temelju koje je prestalo povrijeđeno knjižno pravo prednika prvo do treće tužitelja, a time i prvo do treće tužitelja jer je tim pravomoćnim dopunskim rješenjem u skladu sa odredbom članka 72. stavkom 2. Zakona o naknadi određen upis tuženice kao vlasnice. Osim toga, svrha je odredbe članka 123. i članka 127. stavka 2. ZVDSP-a pravno zaštiti dobru vjeru onog vlasnika koji nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno, a što nije slučaj u predmetnoj parnici s obzirom da su prvo do treće tužitelji i njihova pravna prednica sudjelovali kao stranke u upravnom postupku u kojem je pravomoćnim dopunskim rješenjem od 3. rujna 2004. određena promjena zemljišnoknjižnog stanja, da su od 1995. stranke u parnicama koje su se vodila vezano za osporavanje prometovanja predmetnom nekretninu i da im je bilo poznato da je u pitanju nekretnina koja je konfiscirana, za koju je Zakonom o naknadi određena obveza vraćanja i dužnost suda da promjena zemljišno knjižnog stanja provede po službenoj dužnosti.

 

21. U konačnici i pravilo iz članka 129. stavka 1/2. ZZK-a/1996 prema kojem se brisovna tužbe s uspjehom može podići samo dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati ako zakonom nije drugačije određeno (članak 129. stavak 1/2. ZZK-a/1996), vrijedi neovisno o tome je li neposredni stjecatelj bio pošten ili nepošten, odnosno neovisno o tome je li znao ili je mogao znati da je uknjižba provedena u njegovu korist neistinita, nevaljana.

 

22. Prema tome, nije ispunjen uvjet iz članak 129. stavka 1/2 ZZK-a/1996 kako to tumače prvo do treće tužitelji, budući da je tuženica predmetnu nekretninu stekla pod pretpostavkama određenim Zakonom o naknadi, na temelju dopunskog rješenja upravnog tijela od 3. rujna 2004. /pravomoćno 18. travnja 2006./ koje ima odgovarajući sadržaj i osobine odluke kojom je odlučeno da će V. M. M., koja do donošenje rješenja nije bila vlasnica, postati vlasnicom predmetne nekretnine, a time da će prestati pravo vlasništva koje je do tada postojalo, među kojima je bilo i vlasništvo pravnih prednika prvo do treće tužitelja i treće tužitelja R. S..

 

23. Stoga, po ocjeni drugostupanjskog suda, donošenjem prvostupanjske presude pod stavkom I. izreke kojim je odbijene zahtjev prvo do treće tužitelja za brisanje uknjižbe prava vlasništva V. M. M. (tuženice) pod poslovnim brojem Z-24201/2013 i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja nije povrijeđeno niti jedno pravo prvo do treće tužitelja.

 

24. Međutim, vezano za odluku o troškovima predmetne parnice, ne može se prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda da je uspjeh stranaka u postupku podjednak, na što opravdano ukazuje tuženica.

 

25. Pravilima o parničnim troškovima je propisano:

 

-          da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice, uključujući i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. ZPP-a);

-          da će u slučaju djelomičnog uspjeha stranka u postupku, sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od njih uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos ukupnih troškova  stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, s tim da će omjer uspjeha u parnici ocijeniti prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva (članak 154. stavak 2. u vezi s člankom 117. stavkom 3. ZID ZPP-a/2019);

-          da je sud dužan kod ocjene potrebitosti troškova voditi računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i da troškove propisane odvjetničko tarifom za nagradu odvjetnika odmjerava prema toj tarifi (članak 155. stavak 2. ZPP-a);

-          da sud ili drugo tijelo prilikom odlučivanja o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o troškovima postupka (Tbr. 48/3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., u daljnjem tekstu: OT/).

 

26. Sud je dužan, neovisno kako glase konkretna pravila, u odluci o  troškovima rukovoditi se racionalnim, svrsishodnim i pravednim raspoređivanjem troškova, uzimajući u obzir složenost i razloge zbog koji se postupak vodio. 

 

27. Za odluku o osnovanosti zahtjeva za naknadu parničnih troškova po ocjeni drugostupanjskog suda je mjerodavna odredba članka 154. stavka 2. ZPP-a, budući da su prvo do treće tužitelji (prvotno tuženici) dali povoda za predmetnu parnicu, da su tijekom postupka neosnovano osporavali tuženici stečeno pravo vlasništva na nekretnini, da je tuženica u konačnici uspjela sa zahtjevom na utvrđenje ništetnosti Ugovora o doživotnom uzdržavanju, a prvo do treće tužitelji u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora o darovanju, da vezano za zahtjev brisanja uknjižbe koje je podnijela V. M. M. nisu nastali posebni troškovi, dok su po protutužbenom zahtjevu prvo do treće tuženika nastali troškovima, a s kojim zahtjevom u konačnici nisu uspjeli.

 

28. Navedeni razlozi su osnova za zaključak da je u konačnici tuženica uspjela u parnici sa 66,66 % (dvije trećine svih zahtjeva), a prvo do treće tužitelji sa 33,30 % (jednom trećinom u odnosu na tužbene zahtjeve) i da su prvo do treće tužitelji dužni u skladu sa odredbom članka 154. stavkom 2. ZPP-a naknaditi tuženici 33,30% od pripadajućeg parničnog troška.

 

29. Tuženica je postavila zahtjev za solidarnu naknadu parničnih troškova u iznosu od 47.462,50 kn (prema vrijednosti predmeta spora - 13.039,00 kn na ime nagrade za zastupanje po punomoćniku odvjetniku - 47.462,50 kn + 1.725,00 kn na ime plaćenih sudskih pristojbi) sa zateznim kamatama od donošenja odluke o parničnim troškovima do isplate (list 155., 363. - 364. i 492. spisa).

 

30. Prema stanju spisa potrebni su bili troškovi:

 

-          zastupanja tuženice po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 23.000,00 kn (sastav tužbe /list 1. - 2. spisa/ - 100 bodova - Tbr. 7/1. OT, podneska od 21. listopada 2009. /list 111. - 113. spisa/, 9. veljače 2011. /list 154. - 155. spisa/, 1. travnja 2011. /list 177. - 183. spisa/, 17. veljače 2016. /list 330. - 331. spisa/ i 25. travnja 2012. /list 443. - 445. spisa/ od po 100 bodova /Tbr. 8/1. OT/, 12. kolovoza 1998. /list 35. spisa/ - 50 bodova /Tbr. 8/2. OT/, podneska od 15. travnja 1998. /list 20. spisa/, 11. veljače 2010. /list 137. spisa/ i 9. travnja 2010. /list 144. spisa/ od po 25 bodova /Tbr. 8/3. OT/, sastav žalbe od 24. svibnja 2011. /list 206. spisa - 125 bodova /Tbr. 10/1. OT/,

 

zastupanje na ročištima 5. listopada 2004. /list 58. - 60. spisa/, 11. veljače 2011. /list 152. - 153. spisa/, 23. ožujka 2011. /list 170. spisa/, 20. travnja 2011. /list 346. - 347. spisa/, 9. lipnja 2016. /list 361. - 362. spisa/, 16. rujna 2016. /list 367. - 368. spisa/, 7. veljače 2022. /list 487. spisa/  od po 100 bodova /Tbr. 9./1. OT/, 9. ožujka 1998. /list 12. spisa/, 2. listopada 1998. /list 38. spisa/, 2. prosinca 2009. /list 133. - 134. spisa/, 22. travnja 2016. /list 346. - 347. spisa/, 10. svibnja 2021. /list 451. spisa/ od po 50 bodova /Tbr. 9/2. OT/, 20. studenog 1998. /list 39. spisa/, i 8. prosinca 2021. /list 486. spisa/ od po 25 bodova /Tbr. 9/5. OT/ ili ukupno 1840 bodova x 10,00 kn = 18.400,00 kn + 4.600,00 kn na ime poreza na dodanu vrijednost od 25% / Tbr. 42. OT/ = 23.000,00 kn),

 

i troškovi sudskih pristojbe na tužbu i presudu koji su podmireni u iznosu od 1.100,00 kn ili ukupno iznos od 24.100,00 kn.

 

31. Dakle, tuženici pripada pravo naknade parničnih troškova solidarno od prvo do peto tužitelja u iznosu od 1.065,14 eura / 8.025,30 kn (33,30% od 24.100,00 kn) sa zateznim kamatama od 26. rujna 2023. (donošenje odluke o troškovima) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 1., 2/2., 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2022., 156/2022./).

 

32. U preostalom dijelu (za iznos od 39.437,20 kn / 5.234,21 euro) zahtjev tuženice za naknadu troškova prvostupanjskog postupka nije osnovan jer nije u skladu sa poduzetim radnjama, mjerodavnom OT-om i razmjeru konačnog uspjeha u parnici.

 

33. Tuženici je razmjerno uspjehu u žalbenom postupku (16,90%) priznat trošak žalbe na odluku o parničnim troškovima u iznosu 105,62 kn / 14,02 eura, koji trošak su tuženici dužni solidarno naknaditi prvo do treće tužitelji.

 

33.1. Zahtjev tuženice za naknadu daljnjeg iznos od 68,93 eura / 519,38 kn je odbijen jer nije u razmjeru za ostvarenim uspjehom sa žalbom na prvostupanjsku odluku o parničnim troškovima.

 

34. U prilog dvojnog iskazivanja iznosa vezano za troškove postupka za napomenuti je da je na snazi Zakon o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 57/2022.) i Odluka o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine, broj: 85/2022.) prema kojima je euro službena novčana jedinica i zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj (članak 13. Zakona) od 1. siječnja 2023. (točka II. Odluke), a novčani iznosi koji se moraju platiti ili obračunati preračunavaju se uz primjenu fiksnog tečaja konverzije sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz članaka 4. i 5. Uredbe (EZ) br. 1103/97 (članak 14. Zakona), koji tečaj konverzije je određen na 7,53450 kuna za jedan euro, a kao razdoblje obveznog dvojnog iskazivanja određeno razdoblje od 5. rujna 2022. u 00:00 sati do 31. prosinca 2023. u 24:00 sata (točka II.).

 

35. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I. i II., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. stavak 2. ZPP-a za stavak IV. i V.).

 

U Zagrebu 26. rujna 2023.

 

 

                                                                                                       Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.