Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
Gž-1898/2022 Županijski sud u Zagrebu
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ČL. 114, 159, 152, 161, 162
Ovršni zakon čl. 346
Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ČL. 114, 159, 152, 161, 162
Ovršni zakon čl. 346
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 72 Gž-1898/2022-2
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr. sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada Z., zastupan po gradonačelniku B. D., protiv tuženika 1. R. I., OIB: …, iz Z., i 2. tuženika D. P., OIB: …, iz Z., te umješača na strani tuženika I. M., iz Z., svi zastupani po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., radi predaje u posjed nekretnine, te u pravnoj stvari protutužitelja 1. R. I. i 2. I. M., protiv protutuženika Grada Z., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 1. tužene-protutužiteljice i umješača na strani tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2715/14-55 od 3. svibnja 2020., te žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2715/14 -55 od 3. svibnja 2020., dana 10. listopada 2023.
I Odbija se žalba tužitelja Grada Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2715/14-55 od 3. svibnja 2020. u dijelu pod točkom II i IV izreke kao i u dijelu pod točkom V izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 4.400,00 kn.
II Odbija se žalba 1. tuženice R. I. kao i umješača na strani tuženika i protutužitelja I. M. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2715/14-55 od 3. svibnja 2020. u dijelu pod točkom I i III kao i u dijelu pod točkom V izreke u odnosu na 1. tuženu R. I..
I Odbija se žalba protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-2715/14-55 od 3. svibnja 2020.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbenog postupka.
1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:
I Nalaže se tuženici R. I., OIB: …, iz Z., predati tužitelju Gradu Z., OIB:…, Z., slobodne od stvari i osoba dijelove nekretnine čest. zem. 4194/1 k.o. Z., na Skici sudskog očevida održanog 19. ožujka 2021. godine, izrađenoj po Stalnom sudskom vještaku D. T. iz društva G. L. j.d.o.o., i to dopuni skice od 5. srpnja 2021. označene žutom bojom te zasebnim likovima i točkama i to:
- 2. lik 2-3-C-D-H-U-V-Z-4-5-6-7-X-Y-Q-2, površine 442 m2, izuzev dijela označenog kao trava i asfalt na dopuni skice vještaka mjernika od 5. srpnja 2021., prikazan na jugozapadnom dijelu prema … ulici,
- 4. lik G-H-D-E-F-G, površine 52 m2,
- 5. lik H-J-K-1-T-U-H, površine 76 m2 i
- 6. lik K-L-M-1-K, površine 31 m2,
sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja Grada Z. u odnosu na tuženika 2. D. P. kojom je tražena predaja u posjed, slobodne od osoba i stvari, nekretnine oznake dio čest. zem. 4194/1 k.o. Z..
III. Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev protutužitelja 1. R. I. i 2. I. M. koji glasi:
"I. Utvrđuje se da su protutužitelji R. I. i I. M., oboje iz Z., stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine označene kao čest. zem. 4194/1 k.o. Z., ukupne površine 812 m2, na skici sudskog očevida od 19. ožujka 2021. godine, izrađenoj po stalnom sudskom vještaku D. T. iz društva G. L. j.d.o.o., označene žutom bojom te zasebnim likovima i točkama i to : 2. lik 2-3-C-D-H-U-V-Z-4-5-6-7-X-YQ-2, površine 442m2, lik G-H-D-E-F-G, površine 52m2, 5. lik H-J-K-I-TU-H, površine 76m2 i 6. lik K-L-M-I-K, površine 31m2, za cijelo, što je tužitelj-protutuženik Grad Z. dužan priznati i trpjeti da se tuženici protutužitelji, upišu kao suvlasnici na navedenoj nekretnini i to svaki za po ½ dijela, temeljem izvanbračne stečevine, a nakon što se parcelacijom ove nekretnine formiraju nove nekretnine, nakon pravomoćnosti ove presude, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
IV. Nalaže se tužitelju Gradu Z. da tuženiku 2. D. P. naknadi parnični trošak u iznosu od 4.687,50 kuna u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženici 1. R. I. da tužitelju Gradu Z. naknadi parnični trošak u iznosu od 4.400,00 kuna u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovan prijedlog protutužitelja R. I. i I. M. za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine koji glasi:
"Određuje se privremena mjera bez održavanja ročišta zabranom tužitelju Gradu Z. otuđenja, opterećenja svoje nekretnine ili bilo kakvih prava koja su nekretninom uknjižena u njegovu korist uz zabilježbu te zabranu istog u zemljišnim knjigama i to na čest. zem.4194/1 k.o. Z. upisane u zk.ul.br. 12506 prethodni zk.ul.br. 3150 sve k.o. Z., sve do 30 dana od pravomoćnosti okončanja parničnog postupka pod poslovnim brojem P-2715/14."
2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tužitelj u dijelu pod točkom II i IV kao i u dijelu pod točkom V izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadom troška parničnog postupka preko iznosa od 4.400,00 kn zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud uvaži žalbu tužitelja te ukine točku II i IV izreke te donese deklaratorno rješenje o povlačenju tužbe a točku V pobijane presude preinači u skladu sa žalbenim navodima tužitelja.
3. Protiv navedene presude žalbu ulaže 1. tužena-protutužiteljica i umješač na strani tuženika i protutužitelj (dalje: žalitelji) u dijelu pod točkom I i III izreke kao i protiv rješenja, te tužena u odnosu na točku V izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja predlažući da drugostupanjski sud pobijanu odluku ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Žalba tužitelja je neosnovana.
5. Žalba žalitelja je neosnovana.
6. Drugotuženik je podnio odgovor na žalbu tužitelja.
7. Ispitujući prvostupanjsku odluku i postupak koji joj je prethodio ovaj sud smatra da nije počinjena bitna povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP9 na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, te nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, izreka odluke je razumljiva te ne proturječi razlozima presude i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima odluke navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na osnovu izvedenih dokaza i njihove ocjene u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
9. Predmet ovog spora po tužbenom zahtjevu je zahtjev tužitelja Grada Z. da se naloži tuženicima R. I. i D. P. predati u posjed tužitelju slobodne od osoba i stvari dijelove nekretnine čest. zem. 4194/1 k.o. Z..
10. Predmet protutužbenog zahtjeva protutužitelja 1. R. I. i 2. I. M. je utvrđenje da su protutužitelji stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine oznake čest. zem. 4194/1 k.o. Z. prema skici sudskog očevida od 19. ožujka 2021. a što je protutuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva protutužitelja i to svaki za 1/2 dijela predmetne nekretnine.
11. R. I. kao tužena i 1. protutužiteljica i umješač na strani tuženika u bitnome u žalbenim navodima ističu da ovdje nije upitno da je tužitelj Grad Z. zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine čest. zem. 4194/1 k.o. Z. međutim ovdje je sud propustio utvrđivati na koji način je tužitelj upisan u zemljišne knjige a pri tome detaljno analizira 3 pravna osnova koja su žalitelji naveli za stjecanje prava vlasništva sporne nekretnine i pri tome sud izvlači potpuno krive pravne zaključke za koje nema uporišta u provedenom dokaznom postupku te je sud propustio saslušati svjedoke koje su predlagali žalitelji a koji su upoznati sa relevantnim činjenicama za ovaj postupak a pri analizi provedenih dokaza sud ne izvodi pravilne pravne zaključke jer se u obrazloženju presude spominje P. B. kao veleposjednik jer u spisu postoji povijest posjedovanja ureda Grada Z. iz koje postoji popis osoba koje su se nalazile u posjedu sporne nekretnine a što je vrlo važno u ovom postupku jer su posjednici nakon provedene agrarne reforme kao raniji težaci i obrađivači i osobe koje su plaćale dohodak veleposjedniku kasnije upisane u zemljišnu knjigu a što sud uopće ne cijeni a što je još jedna važna činjenica koja ide u prilog stjecanju prava vlasništva na strani žalitelja jer bi se preko svojih pravnih prednika mogli pozivati na stjecanje prava vlasništva temeljem agrara svojih prednika a nakon toga njihovih prednika i dosjelošću.
12. Također ovdje žalitelji naglašavaju da sud nije vezan pravnim osnovama bilo koje stranke pa tako niti onim osnovama koje su naveli žalitelji.
13. U pogledu stjecanja prava vlasništva građenjem žalitelji ističu da ovdje nije sporno da je na utuženoj nekretnini kuća žalitelja a u spisu postoje skice iz kojih proizlazi da je na onom dijelu koji je kupljen od V. M. i na onom dijelu koji je kupljen od D. P. ranije postojala građevina u trenutku kupnje od strane žalitelja a građevina je služila svojoj svrsi stoga žalitelji imaju pravo dokazivati da upis ovdje tužitelja kao vlasnika sporne nekretnine nije istinit odnosno valjan jer se očito radilo o samovolji pri upisu ovdje tužitelja kao vlasnika sporne nekretnine.
14. Također ovdje su žalitelji istaknuli i prigovor promašene aktivne legitimacije Grada Z. jer iz Sporazuma koji je uslijedio nakon ukidanja društvenog vlasništva i to sporazuma između Republike Hrvatske s jedne strane i županija s druge strane izvršena je dioba odnosno utvrđenje popisa nekretnina kojim sporazumom su utvrđene nekretnine koje postaju državno vlasništvo te popis nekretnina koje ostaju u vlasništvu županija a iz dokumentacije odnosno Odluke o prijenosu građevinskog zemljišta gradu Z. nema predmetne nekretnine, dakle nema ove nekretnine koja bi pripala Z. županiji.
15. Prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće činjenice:
- da iz iskaza 1. tuženice kao i umješača na strani tuženika što među strankama nije sporno i što je sud neposrednim opažanjem utvrdio na očevidu održanom 19. ožujka 2021. proizlazi da su 1. tužena R. I. i umješač I. M. u posjedu predmetne nekretnine, dok 2. tuženik D. P. nije u posjedu predmetne nekretnine
- da je očevidom na licu mjesta uz stalnog sudskog vještaka geodetske struke D. T. izvršena identifikacija predmeta spora i to dijelova čestice 4194/1 k.o.Z. prema dopuni skice od 5. srpnja 2021. (list 624 ) označene žutom bojom te likom i točkama:
- 2. lik, označen slovima i brojevima 2-3-C-D-H-U-V-Z-4-5-6-7-X-Y-Q-2, površine 442 m2, izuzev dijela označenog kao trava i asfalt na dopuni skice vještaka mjernika od 5. srpnja 2021., prikazan na jugozapadnom dijelu prema … ulici,
- 4. lik, označen slovima, G-H-D-E-F-G, površine 52 m2,
- 5. lik, označen slovima i brojem H-J-K-1-T-U-H, površine 76 m2 i
- 6. lik, označen slovima i brojem K-L-M-1-K, površine 31 m2.7
- da se vještak na prigovore 1. tužene i umješača na identifikaciju predmeta spora očitovao i sačinio dopunu skice od 5.srpnja 2021. a koju sud prihvaća kao sačinjenim stručno i obrazloženo u skladu s pravilima struke a među strankama nije sporno da se upravo taj dio čestice se nalazi u posjedu 1. tužene R. I. i umješača I. M.,
- da iz Povijesnog zk izvatka od 12. travnja 2016. (list 22, 23 spisa) proizlazi da je na čest. 4194/1 k.o. Z. u zk.ul. br.12506 upisan kao vlasnik Grad Z. za cijelo prema zahtjevu zaprimljenom 13. prosinca 2005. pod brojem Z-12289/2005, te izvješća ureda Z. županiji, službe od 13. rujna 2005., te da je 9. listopada 2015. pod br. Z-14617/15 zaprimljeni prijavni list, odluka i očitovanje nositelja prava na nerazvrstanoj cesti, prema kojem se čest. 4194/1, pašnjak površine 1017 m2, dijeli na čest. 4194/1, pašnjak površine 812 m2 (na način da dio od 157 m2 prelazi u čest. 10848, a dio od 2 m2 u čest. 10849) i čest. 4194/9, pašnjak površine 46 m2.
- da iz zemljišnoknjižnog izvatka od 6. studenog 1972. proizlazi da je nekretnina oznake 4194, u naravi pašnjak S. površine 1907 m2 i gromača S. 638 m2 društveno vlasništvo, uz napomenu da ova nekretnina odgovara nekretnini broj 4032/3 upisane u zk.ul.br. 300 k.o. A., te da su prije bili upisani kao suvlasnici M. J. pok. I. za ½ dijela i M. K. pok. Š. za ½ dijela.,
- da iz povijesti upisa zk.ul.br. 300 k.o. A. ( list. 241-244) proizlazi da je na čest. zem. 4032/3, pašnjak površine 2416 m2, bilo upisano pravo vlasništva P. B. pok. L. iz Z., te njegovih nasljednika iz obitelji B., da su 1922. godine upisani M. A. i K. S., svaki za ½ dijela, a na osnovu rješenja Kotarskog suda u Zadru od 17. svibnja 1948. da je 19. svibnja 1948. zabilježena konfiskacija ½ dijela vlasničkog prava M. J. pok. I., a 21. siječnja 1949., na temelju rješenja Kotarskog suda u Zadru od 31. ožujka 1948. uknjižuje se prijenos prava vlasništva ½ sa M. J. pok. I. u korist općenarodne imovine,
- da se 16. prosinca 1955. prenosi ½ vlasništva sa K. M. i uknjižuje kao općenarodna imovina, a kao organ upravljanja upisuje se odbor Općine Z.,
- da iz povijesti posjedovanja čest. zem. 4194/1 k.o. Z. P. ureda za katastar Z. od 21. siječnja 2021) proizlazi da uspoređenjem novih i starih planova predmetna čestica odgovara čest. zem. 4032/30, 4032/31 i dijelovima čest. zem. 4032/3, 4032/8 i 4032/9 k.o. A., koji podaci su bili važeći do nove izmjere i revizije Z. 1964. godine,
- pregledom najstarijih podataka za k.o. A. iz 1945. godine, čest. zem. 4032/2 i 4032/3 evidentirana je posjedom odbora Z., uz napomenu da su od dijela čest. 4032/2 i 4032/3 formirane čest. 4032/8, 4032/9, 4032/30 i 4032/31. Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do ove nove izmjere kojom je formirana nova čest. zemlje 4194, koja je revizijom po izmjeri evidentirana posjedom B. F. ud. P., a od 1967. godine diobom zajednice ista je evidentirana posjedom B. F. ud. P. za 2/7, K. F. pok. P. za 1/7, B. F. pok. P. za 1/7, N. A. za 1/7, A.-Z. I. pok. P. za 1/7 i Z. M., T. za 1/7 dijela. Godine 1975. izvršena je dioba ove zajednice iz 1967. godine, te su posjednicima evidentirani M. P. žena M. za 8/28, B. F. pok. P. za 5/28, N. A. žena A. za 5/28, Z. I. pok. P. za 5/28 i Z. M., T. za 5/28 dijela, s tim što 1986. godine na osnovu urbanističkih uvjeta dolazi do diobe čestice 4194 i formiranja čest. zem. 4194/1-4, istih posjednika.
- da 1997. godine prema darovnom ugovoru slijedi nova izmjena posjednika čest. 4194/1 i to F. A. za ¼, F. B. ¼, M. Z. ¼, A. N. ¼ i D. P., M. (290 m2).
- da je na zahtjev Z. M., prema rješenju o nasljeđivanju izvršena promjena posjednika na čest. 4194/1 pa su 2000. godine posjednicima evidentirani i B. G. i Z. M., a 2009. godine, iza smrti A. F., posjednicima njezinog dijela evidentiraju se D. B. i D. E., za po ½ dijela,
- da 2014. godine na temelju zk izvatka slijedi nova izmjena posjednika čest. 4194/1, pa je od tada njezinim posjednikom evidentiran Grad Z.,
- da iz povijesti posjedovanja od 29. lipnja 1999. slijedi da uspoređenjem novih i starih planova čest. zem. 4194/1 k.o. Z. svojim položajem odgovara dijelu stare čest. 4032/3 k.o. A., te da je pri prvoj reviziji ove katastarske općine posjednikom cijele ove čestice utvrđena i upisana B. F. ud. P., te su 1966. godine, umjesto nje upisani M. P., N. A. i dr., na dijelu od 727 m2, s tim da je M. P. 1990. godine 290 m2 od čest. 4194/1 darovala D. P., M.,
- da iz kupoprodajnog ugovora od 5. listopada 2004. i dodatka ugovoru o prodaji od 29. listopada 2004. (list 30-32spisa) proizlazi da su D. P. kao prodavatelj i R. I. kao kupac sklopili kupoprodajni ugovor predmet koga je dio nekretnine oznake čest. zem. 4194/1 k.o. Z. u površini od 250 m2.
- da prema darovnom ugovoru (list 396-397 spisa) proizlazi da su 30. rujna 1996. M. P. kao darovateljica i D. P. kao daroprimac sklopili darovni ugovor kojim je darovateljica poklonila svome sinu daroprimatelju svoju čest. 4194 zvanu S. površine 725 m2,
- da prema rješenju komisije skupštine općine Z. od 25. siječnja 1989. proizlazi da je V. M., sinu N. iz Z., dodijeljeno na korištenje neposrednom pogodbom građevinsko zemljište u društvenom vlasništvu oznake čest. zem. 4195/3 i 4194/3, obje k.o. Z., u površini od 396 m2, na kojem je izgradio obiteljsku stambenu zgradu,
- da prema izjavi V. M. od 20. prosinca 2012. i 5. prosinca 2013. proizlazi da je V. M. dao tabularnu izjavu da je 5. kolovoza 2004. prodao R. I. nekretnine oznake 4194/3 i 4195/3 k.o. Z., te objekt sagrađen na tim česticama, u cijelosti, uz napomenu da R. I. od 11. mjeseca 2001. godine stanuje u njegovoj kući,
- da iz Općinskog suda u Zadru posl. br. P-199/83 (ranije oznake P-320/74) proizlazi da se vodio parnični postupak u pravnoj stvari tužitelja 1. F. B. pok. P., 2. A. N. žene A., rođ. F., 3. M. P. rođ. F., žene M., 4. A. I. rođ. F. i 5. Z. M., sina T., protiv tužene Općine Z., radi utvrđenja prava vlasništva, po tužbi od 7. ožujka 1974. godine, u kojoj su tužitelji naveli da je njihov otac odnosno djed F. D. P. pok. B. kupio nekretninu čest. zem. 4032/3 prema novoj izmjeri čest. zem. 4194 k.o. Z., područje S. kupoprodajnim ugovorom od 22. listopada 1921. sklopljenog sa J.-M. M. pok. Š. te da je njihov djed odnosno otac zajedno sa svojom ženom B. F. odmah stupio u posjed i obrađivao ovu nekretninu, a nakon njih njihova majka, pa da su pravo vlasništva stekli još prije 6. travnja 1941. na osnovu navedene kupoprodaje i dosjelošću,
- da je u tom parničnom predmetu posl. br. P-199/83 od 23. siječnja 1984. prihvaćen tužbeni zahtjev, tužitelja za utvrđenjem prava vlasništva međutim po žalbi, tužene Općine Z., Okružni sud u Zadru donio je presudu posl. br. Gž-327/84 od 21. studenog 1984., kojom je uvažena žalba tužene i preinačena pobijana presuda, te je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim traže da se utvrdi da su tužitelji suvlasnici na čest. zem. 4032/3, zk.ul.br. 300 k.o. A., koja prema novoj izmjeri ima oznaku čest. zem. 4194, upisane u posjedovnom listu 3225 k.o. Z.-N., koje pravo da su stekli kao nasljednici iza zajedničkog prednika F.-D. P. pok. B., a ovaj prije 6. travnja 1941., na temelju ugovora o kupoprodaji od 22. listopada 1921., zaključenog sa prodavateljem M. J.-M. pok. Š., pa da je pogrešna uknjižba u zemljišnoj knjizi u korist društvenog vlasništva odnosno tužene općine Z.,
- da iz obrazloženja drugostupanjske presude Gž-327/84 kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, proizlazi da, sve kada bi i bilo točno da je izvršena navedena kupoprodaja u pogledu utužene čestice, tužitelji ne bi mogli tražiti da im se prizna pravo vlasništva na ovoj nekretnini, jer je utvrđeno da je ova nekretnina još od osnivanja zemljišnih knjiga predstavljala vlasništvo veleposjednika B. P. pok. L., zatim na temelju kupoprodajnog ugovora od 3. lipnja 1922. ta nekretnina prelazi na M. A. pok. S. za ½ a na K. S. pok. M. za ½, koja se na temelju dosudnice iz 1937. godine i 1939. godine prenosi na M. J. pok. I. za ½ i K. M. za ½. Ista nekretnina rješenjem od 21. ožujka 1948. u odnosu na dio koji je pripao M. J. prelazi u općenarodnu imovinu, a dio koji je pripao K. M., na temelju Ugovora o miru s I., na traženje ureda, također u općenarodnu imovinu pa je stoga vlasništvo na utuženoj nekretnini prešlo u društveno vlasništvo, na temelju valjanih pravnih akata,
- da svjedokinja S. R. u svom iskazu navodi da poznaje tuženike, da su joj oni susjedi, da ih dijeli samo taj sporni put, te kada se doselila 1992. da je između njih bio prilazni put, koji je išao prema Š. i izlazilo se na sve četiri strane a prema skici lica mjesta, i dopuni skice od 5. srpnja 2021. koja joj je predočena, pokazala da je njena kuća na nekretnini oznake 4294/60, a kuća njenog svekra na čest. 4294/70, te da je ovaj dio obojan žutom bojom na skici predstavljao prilazne puteve do … ulice, te s druge strane do … ulice, kao i prilazni put do nekretnine i obitelji Š., za koje je pokazala da imaju kuću na nekretnini oznake 4195/6.,
- da je sve ovo označeno žutom bojom između njihovih nekretnina, te u produžetku prema … ulici, da su bili prilazni putevi, sve dok tuženici nisu to zagradili, ne može vremenski odrediti kada je to bilo, ali da su jednog dana oni napravili garažu, tako da Š. nisu mogli prilaziti do svoje nekretnine, pa su se međusobno tužili a da je garaža sagrađena odmah kada su se oni doselili, negdje u to vrijeme, nakon toga da su zagradili još neke dijelove a nakon toga su tužena i umješač stavili pregrade i na dio prilaza koji je išao prema … ulici, te pokazujući na skici pokazala dio nekretnina oznake 4194/1 na kojem dijelu piše nabacano kamenje, te navela da se tuda zbog tih prepreka ne može proći a da su tuženica i umješač rekli da su to kupili,
- da svjedokinja kazuje da do svoje nekretnine 4294/60 putem preko nekretnina oznake 10847, a do nekretnine 4294/70 dolazi iz … ulice i … prilaza, tako da sada ne koristi ove dijelove koji su na skici označeni žutom bojom a u svezi garaže koju su tuženica i umješač izgradili odgovorila je da su ih vjerojatno tužili oni koji su imali interesa za taj put, pa da je došla inspekcija i naredila im da sruše tu garažu, oni da su srušili jedan dio, a dio su ostavili time da je sadašnje stanje na terenu da je i dalje sve ograđeno, postoje prepreke na ovim dijelovima koji su označeni na skici žutom bojom, a za koje dijelove tuženica i umješač tvrde da su oni to kupili,
- da se između svjedokinje i tuženice vodio spor odnosno prekršajni postupak pred Prekršajnim sudom u ZD, vezano za smeće i od tada da ne razgovaraju,
- da u svom iskazu svjedokinja M. Š. iskazuje da vodi parnični postupak protiv tuženice i umješača kako bi mogla ući u svoju kuću, a tuženica i umješač da žive u kući koja nije njihova već je ista od V. M. time da su oni uzurpirali njezin ulaz i prilaz do njezinog dvorišta, zbog čega se vodi parnični postupak,
- da su tužena i umješač kada su došli 2004. zakrčili ulicu i stavili velike daske na ovom prolazu koji ide prema njezinoj kući na nekretnini 4195/5, to da je ovaj dio na skici obojan žutom bojom i ima oznake F-G-H-D, da su sagradili na ovom gornjem dijelu č.z. 4194/1 garažu kojom su također onemogućili prolaz tim dijelom čest. 4194/1, pa da ih je prijavio jedan susjed, misli Š., nakon čega da su tu garažu morali srušiti, ali da su skinuli samo gornji dio, a zidovi garaže da su ostali, tako da se tuda i dalje ne može prolaziti,
- da je kada su stavili žicu na dijelu koji je bio prilaz do njezine nekretnine, odmah podigla tužbu, nakon čega su tu žicu maknuli,
- da je ovaj dio nekretnine 4194/1 koji ide prema … ulici bio asfaltiran ovim dijelom do nekretnine 4194/2, a misli da je i sada asfaltiran, tuda da se prolazilo dok tuženici nisu stavili prepreke, kamenje, žice razvukli, stavili daske, uglavnom žicu po sredini u visini vrata, ako bi netko prošao a da trenutno do svoje nekretnine prolazi preko nekretnine obitelji Š., iza njihove kuće na čest. 4195/6 pa onda preko Š. nekretnine i kroz njihova vrata preko čest. 4194/11 do … ulice a autom više ne može doći do svoje nekretnine, a ranije dok tuženici ovo nisu zagradili da su uvijek dolazili autom do svog dvorišta i prolazili s jedne strane kroz … ulicu koja je išla od … ulice preko čest. 4194/11 pa sve do njihove nekretnine, a onda dalje na ovaj dio označen žutom bojom 4194/1 i točkama G-F-E-D-H, pa da se ulica dalje nastavljala na nekretninu 4194/1, ovaj asfaltirani dio, sve do … ulice, a isto tako da se nastavljala na ulicu koja sada nosi oznaku 10847, koja ulica da je išla i preko dijela označenog žutom bojom 4194/1 gdje su slova P-N-R do … ulice,
- da se između njih da se vodio i postupak radi nužnog prolaza, koji je sada dovršen i da su u tom postupku dobili nužni prolaz u širini 3 metra preko čest. 4195/3, samo za taj dio, a ovaj drugi dio koji je označen žutom bojom na čest. 4194/1, koji se nastavlja na 4195/3, tu da je upisan Grad Z. koji im dozvoljava P.,
- da su tuženici kada su kupili nekretninu zatvorili taj jedini ulaz u dvorište, dolazila je policija a danas je stanje na terenu isto, onako kako je prikazano na skici, tuženici da su i dalje u posjedu cijelog ovog dijela označenog žutom bojom s time što jedan dio nekretnine 4194/1 između točaka P-N-M-I-S koristi i obitelj R., i tuda dolazi odvodnja za septičku jamu, također, ovaj dio koji je do … ulice između točaka A-B-C-3-2-A da ne drže tuženica i umješač, to da je unutar dvorišta susjeda K., koji je vlasnik nekretnine 4194/2,
- da svjedok T. R. u bitnome potvrđuje navode iskaza svjedokinje S. R. koja je njegova supruga,
- 1. tužena R. I. iskazuje da je stekla vlasništvo dio nekretnine čest. zem. 4194/1 na način da je u listopadu 2004. sklopila ugovor o kupoprodaji sa 2. tuženikom D. P., od kojeg je kupila 290 m2, međutim E. je odcijepila dio od 40 m2, na kojem dijelu je danas njihova trafostanica, pa da je onda dodatkom ugovora od tuženika 2. D. P. kupila 250 m2 pokazujući na dopuni skice od 5. srpnja 2021. da je kupila čitavi ovaj dio koji je označen žutom bojom, a koji ide od asfaltne ceste koja nosi oznaku 10849 pa onda prema njezinoj kući, sve ovo što je okolo kuće označeno žutom bojom, te još jedan dio koji je između trafostanice i čest 4194/2 i koji uz tu česticu ide prema asfaltnoj cesti oznake 10848, navodeći da ne zna točno kojeg dijela je vlasnica na ovom području koje je uz nekretninu oznake 4194/2, i to iz razloga što je ovdje umješač I. M., nakon nje, također sklopio kupoprodajni ugovor sa A. N., A. F., M. Z. i M. F. 24. svibnja 2005., i tom kupoprodajom kupio dio čest 4194/1 u površini od 581 m,
- da su navedene kupoprodaje uredno prijavljene upravi i na sve je plaćen porez time da se s I. M. nije podijelila pa stoga ne može na skici pokazati o kojim točno se površinama radi te su oni ostali u suvlasničkoj zajednici na predmetnoj nekretnini, naglašavajući da čest. zemlje 4194/1 nema površinu 831 m2 jer su u međuvremenu rađene parcelacije, pa je tako jedan dio ove nekretnine darovan H.-u, te je došlo do odvajanja čestice koja ima oznaku 4194/9, da su rađene još neke parcelacije H.-u i P. D., sve od ove nekretnine, tako da je njezina površina danas smanjena,
- da se na predmetnoj nekretnini Grad Z. upisao tek 2005. godine, dok je gradonačelnik bio Ž. K. koji je dao da se ova nekretnina prepiše iz jednog zk uloška u drugi i upiše u korist Grada Z., što smatra kaznenim djelom,
- da ovdje umješač i protutužitelj I. M. u bitnome iskazuje kao i tužena te ističe da skica koju je izradio vještak mjernik nije bit samog problema, te je njegova supruga ovdje tužena i 1. protutužiteljica R. I. posjedovala agenciju za nekretnine pa se interesirala i utvrdila nepravilnosti te je … postojala samo u administrativnom smislu, a prethodno je imala naziv … ulica,
- da je tražio od tužitelja, kao invalid Domovinskog rata, da mu se do njegove kuće osigura ulica, prilaz, više puta da je tražio da ga prime na razgovor, ali da ga nikada nisu primili a danas je uopće pitanje gdje se nalazi ta ulica …, koja je bila uvjet kupovine susjeda sa sjeverozapadne strane C., Š., U. i pok S., taj uvjet da je postavio prodavatelj P. kada je prodavao dijelove svoje nekretnine ovim susjedima, da se ostavi put širine 2 do 3 metra te je mjesni odbor tamponirao ovu ulicu i održavao, s tim da su ovi navedeni susjedi svojevoljno to pregradili, iako je uvjet da im se umanji cijena i da se ostavi put, o čemu da postoji izjava B. C..
- navodi da je od četiri ili pet vlasnika, preko tuženice koja ga je upoznala s njima, kupio ovu nekretninu u površini od 581 m2, u svibnju 2005. godine, uredno da je to platio, svi ovi prodavatelji da su bili s njim kod javnog bilježnika, uredno su sve potpisali, nakon par dana da je izvršio isplatu i predao ugovor u upravu ističući da ne može precizirati koji dio je kupio točno od ove nekretnine, jer da je to sve jedna parcela, da je sve ovo označeno žutom bojom do … ulice što je njihovo a kupoprodajnim ugovorima, su kupljene ove nekretnine oznake 4194/1, i u to vrijeme su već imali kupljenu nekretninu 4194/3 na kojoj je bila sagrađena kuća prije 15. lipnja 1991. koja ima građevinsku i uporabnu dozvolu i nekretninu 4195/3, u vezi koje nekretnine su vodili spor,
- da u vrijeme kada su sklapali kupoprodajne ugovore za čest. 4194/1, nije provjeravao zemljišnoknjižno stanje, jer su vjerovali na riječ bivšem vlasniku V. M., odnosno D. P. od kojeg su kupili ovu nekretninu i ono što je on imao u posjedu 396 m2, ali kako su mu dio uzurpirali susjedi, u svezi toga da su vodili spor dugo godina,
- da kada su kupovali ovu spornu nekretninu nisu angažirali geodeta da im pokaže koji dio kupuju.
16. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka izveo pravilan pravni zaključak da prodavatelji D. P., N. A., A. F., Z. M. i M. F. u trenutku sklapanja kupoprodajnih ugovora sa tuženicom R. I. i umješačem I. M. isti nisu bili niti knjižni niti izvanknjižni vlasnici nekretnine oznake 4194/1 k.o. Z. pa stoga nisu niti mogli prenijeti na temelju pravnog posla pravo vlasništva na ovdje žalitelje jer je temeljno načelo vlasničkopravnih odnosa da nitko na drugog ne može prenijeti pravo vlasništva nekretnina ako nije sam vlasnik nekretnine.
17. Upravo je pravomoćnom sudskom presudom Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-199/83 i to odlukom Okružnog suda u Zadru Gž-327/84 kojom je preinačena prvostupanjska presuda na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja F. B., A. N., M. P., A. I. i Z. M. radi utvrđenja prava vlasništva čest. zemlje 4032/3 prema novoj izmjeri čest. zemlj. 4194 k.o. Z. jer je predmetna nekretnina još od osnivanja zemljišne knjige predstavljala vlasništvo veleposjednika B. P. pa zatim na temelju kupoprodajnog ugovora od 3. lipnja 1922. prelazi na M. A. 1/2 dijela a na K. S. za 1/2 dijela koja se na temelju dosudnice iz 1937. i 1939. prenosi na M. J. za 1/2 dijela i K. M. za 1/2 dijela te je ista nekretnina rješenjem od 21. ožujka 1948. u odnosu na dio koji je pripao M. J. prešao u općenarodnu imovinu a dio koji je pripao K. M. na temelju ugovora o miru s I. na temelju traženja ureda, također u općenarodnu imovinu pa je stoga pravo vlasništva na utuženoj nekretnini na temelju valjanih pravnih akata prešlo u društveno vlasništvo.
18. Tužitelj Grad Z. je ustao reivindikacijskom tužbom kojom zahtjeva kao vlasnik sporne nekretnine predaju u posjed te nekretnine od nevlasnika koji drže stvar u posjedu.
19. Prvotužena R. I. ustaje protutužbenim zahtjevom zajedno sa 2. tuženikom I. M. sa zahtjevom da su stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini i to svaki u 1/2 dijela jer predmetna nekretnina predstavlja njihovu izvanbračnu stečevinu.
20. Ovdje prvenstveno treba naglasiti da sud nije vezan pravnom osnovom postavljenog tužbenog ili protutužbenog zahtjeva međutim vezan je činjeničnim supstratom tužbe kao i okvirom postavljenog tužbenog kao i protutužbenog zahtjeva na temelju odredbe čl. 2. ZPP-a.
21. Nadalje ovdje također treba naglasiti da tužitelj Grad Z. po postavljenom tužbenom zahtjevu činjeničnim supstratom tužbe traži predaju u posjed kao vlasnik sporne nekretnine od ovdje tuženika za koje tvrdi da drže njegovu stvar u posjedu kao nevlasnici.
22. U odnosu na 2. tuženika D. P. prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev jer ovdje nije bilo sporno da 2. tuženik nije u posjedu sporne nekretnine pa stoga nisu niti ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 161. i čl. 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14 – dalje: ZV).
23. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.
24. Odredbom čl. 162. st. 1. ZV-a propisano je da vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu, da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari.
25. Prema tome, ovdje tužitelj koji je ustao reivindikacijskom tužbom treba dokazati da je vlasnik sporne nekretnine a što tužitelj i dokazuje samom činjenicom da je zemljišnoknjižni vlasnik pa stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da isti s obzirom da je njegovo pravo vlasništva upisano u zemljišne knjige nije u obvezi dokazivati pravni temelj stjecanja svog vlasništva a kako to pogrešno tumače žalitelji jer se u skladu sa načelom povjerenja u zemljišne knjige smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
26. Prema odredbi čl. 8. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), zemljišne knjige, izvaci, odnosno ispisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava a prema st. 2. istog članka smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta.
27. Prema tome, pravilno sud zaključuje da su ovdje žalitelji trebali u ovom konkretnom predmetu dokazati da upis u zemljišnoj knjizi nije istinit.
28. Također, s obzirom da je tužitelj zemljišnoknjižni vlasnik sporne nekretnine isti je aktivno legitimirana stranka za pokretanje parničnog postupka reivindikacijskom tužbom pa je stoga i prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja kojeg ističu žalitelji u potpunosti neosnovan.
29. Ovdje nije sporno da 1. tužena kao i umješač na strani tužene i protutužitelj drže spornu nekretninu u posjedu time da žalitelji tvrde da drže stvar u posjedu jer su vlasnici sporne nekretnine pa stoga ako se dokaže da jesu onda u tom kontekstu tužitelj ne može tražiti povrat stvari.
30. Ovdje se žalitelji pozivaju na stjecanje prava vlasništva dosjelošću temeljem kojeg drže stvar u posjedu zatim se pozivaju da su predmetnu nekretninu stekli građenjem pa da su stoga stekli pravo vlasništva građenjem a protutužbenim zahtjevom i to petitom tužbe traže da su stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini.
31. S obzirom da je prvostupanjski sud detaljnom sveobuhvatnom analizom provedenog dokaznog postupka utvrdio da niti po jednom od ovih osnova žalitelji nisu stekli pravo vlasništva na spornoj nekretnini to su žalbeni prigovori u tom pravcu neosnovani te proizlaze iz pogrešnog tumačenja odredbi ZV-a o pravnim osnovama stjecanja prava vlasništva na nekretninama.
32. Pravilno se sud poziva na odredbu čl. 114. st. 1. ZV-a prema kojoj je propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona a prema odredbi st. 2. istog članka je određeno je da je na temelju st. 1. ovog članka stečeno pravo vlasništva kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.
33. Prema tome, u smislu odredbe čl. 114. st. 1. ZV-a radi se o pravnim temeljima stjecanja prava vlasništva.
34. Žalitelji protutužbenim zahtjevom (petitom tužbe) traže da su stekli valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine.
35. Međutim, ovdje žalitelji očito gube iz vida da se valjana pravna osnova stječe na temelju pravnog posla (kupoprodaja, darovanje i dr.) dok je modus stjecanja prava vlasništva na nekretnini upis u zemljišnoj knjizi.
36. Prema tome, kod izvedenog ili derivativnog načina stjecanja prava vlasništva na nekretnini, vlasništvo će se steći trenutkom upisa u zemljišnoj knjizi na stjecatelja a što nije samo formalni akt jer se radi o jednoj od pretpostavki koje se moraju ispuniti da bi došlo do prijenosa vlasništva a pored toga je potrebno vlasništvo prednika koji je upisan u zemljišnoj knjizi na određenoj nekretnini.
37. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je protutužbeni zahtjev protutužitelja valjalo odbiti jer protutužitelji u ovom postupku nisu dokazali da su sa upisanim zemljišnoknjižnim vlasnikom ovdje Gradom Z. zaključili valjani pravni posao kojemu je cilj bio prijenos prava vlasništva s tuženika na protutužitelje pa se stoga prvostupanjski sud pravilno pozvao na odredbu čl. 221.a ZPP-a.
38. U pogledu stjecanja prava vlasništva dosjelošću na koju se poziva tuženica, pravilno je sud utvrdio da tužena nije dokazala pretpostavke za takav način stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe čl. 159. i čl. 160. ZV-a a koji predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva koje se stječe trenutkom kada su za to ispunjene zakonom predviđene pretpostavke.
39. Odredbama čl. 159. i 160. ZV-a su propisane pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, kao i identičnih odredbi Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO) kao i Općeg građanskog zakonika.
40. Prema odredbi čl. 159. st. 1. ZV-a je propisano da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari dok je odredbom st. 2. istog članka propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.
41. Prema odredbi čl. 159. st. 4. ZV-a posjed mora biti barem pošten te je propisana duljina trajanja takovog posjeda kada se radi o samostalnom posjedniku stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba.
42. Prema odredbi čl. 18. t. 5. ZV-a posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno (oboriva presumpcija).
43. Suprotno žalbenim navodima žalitelja pravilno je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka utvrdio, a s obzirom na postupak koji je vođen pod poslovnim brojem P-199/ 83 kao i ostalih sudskih postupaka koji su vođeni između ovdje žalitelja i vlasnika odnosno susjeda okolnih nekretnina kojima su žalitelji sprječavali prolaz preko sporne čestice u čijem posjedu su žalitelji pa je stoga i policija uredovala, da se ovdje ne radi o poštenom posjedu sporne nekretnine a koja je preduvjet za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.
44. Suprotno žalbenim navodima žalitelja prvostupanjski sud je izveo pravilan pravni zaključak da ovdje žalitelji nisu stekli predmetnu nekretninu građenjem u smislu odredbe čl. 152. ZV-a koja jasno propisuje o kakvoj se građevini treba raditi da bi se primijenio pravni institut stjecanja prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu.
45. Pravilno sud navodi da je na samom očevidu sud neposrednim opažanjem uz sudjelovanje vještaka geodetske struke na kojem je utvrđen identitet sporne nekretnine utvrdio da žalitelji nisu sagradili zgradu - građevinu u smislu odredbe čl. 152. st. 1. ZV-a jer se takvom građevinom ne može smatrati započeta garaža u izgradnji.
46. Žalbeni navodi žalitelja da sud nije proveo njihove dokazne prijedloge i to saslušanje svjedoka B. K., Ž. K. i Lj. H. kao zemljišnoknjižnog referenta nisu osnovani jer je sud u obrazloženju presude obrazložio zašto te dokazne prijedloge nije proveo.
47. Naime, prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode protivnika a prema st. 3. istog članka sud, a ne stranke, odlučuje koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.
48. Prema tome, kako je prvostupanjski sud na temelju rezultata dokaznog postupka i to vrlo iscrpne dokumentacije kao i saslušanjem protutužitelja i saslušanih svjedoka mogao utvrditi sve relevantne činjenice o tužbenom odnosno protutužbenom zahtjevu onda ove žalbene prigovore ovaj sud smatra neosnovanim.
49. Ostali žalbeni navodi žalitelja se svode na to da isti svoju vlastitu ocjenu dokaza suprotstavlja sudskoj ocjeni a da pri tome ne navode opravdane razloge zbog čega sudska ocjena dokaza ne bi imala uporište u provedenom dokaznom postupku.
50. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u smislu relevantnih odredbi ZV-a iz svih naprijed navedenih razloga odlučio kao u točkama I i III izreke pobijane presude.
51. Također pravilno je sud odbio prijedlog protutužitelja za određivanjem privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine s obzirom da protutužitelji u ovom postupku nisu dokazali postojanje nenovčane tražbine u smislu odredbe čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) jer je njihov protutužbeni zahtjev odbijen pa stoga nisu niti ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere.
52. U odnosu na žalbu tužitelja u dijelu pod točkom II i IV izreke valja reći da je žalba tužitelja neosnovana i to iz razloga koji proizlaze iz stanja spisa.
53. Naime, tužitelj se poziva na podnesak od 29. travnja 2016. godine kojim je povukao tužbu u odnosu na 2. tuženika D. P. pozivajući se na odredbu čl. 193. st. 1. ZPP-a.
54. Iz stanja spisa proizlazi sljedeće:
- da je tužitelj podneskom od 29. travnja 2016. povukao tužbu u odnosu na 2. tuženika D. P. (list 38 spisa),
- da iz raspravnog zapisnika od 13. travnja 2016. proizlazi da se 2. tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari (list 16 spisa).
55. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na 2. tuženika jer u smislu odredbe čl. 193. st. 1. ZPP-a na koju se poziva tužitelj je propisano da tužitelj može povući tužbu bez pristanka tuženika prije nego što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari.
56. Budući da se u ovom konkretnom slučaju 2. tuženik po punomoćniku upustio u raspravljanje o glavnoj stvari prije nego što je tužitelj povukao tužbu, a 2. tuženik se takvom povlačenju tužbe usprotivio podneskom od 9. svibnja 2016. to je sud pravilno meritorno odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja u odnosu na 2. tuženika pa tako je i pravilno odlučio o troškovima parničnog postupka na koje ovdje 2. tuženik ima pravo i to na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a jer je tužitelj koji je u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na 2. tuženika dužan istom podmiriti troškove parničnog postupka za sve radnje zastupanja po punomoćniku u skladu s Tarifom o nagradi i naknadama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
57. Također pravilno je sud, kod odmjeravanja troškova parničnog postupka 2. tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom sporu, primijenio odredbu čl. 161. t. 1. ZPP-a a s obzirom da je isti odvjetnik zastupao oba tuženika u ovom sporu time da 1. tužena u cijelosti nije uspjela u ovom sporu pa stoga 2. tuženiku pripada 50% odmjerenog troška zastupanja.
58. Također i kod odmjeravanja troškova sudske pristojbe tužitelju pravilno je sud dosudio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 200,00 kn i sudsku pristojbu na presudu 200,00 kn (50%) i to razmjerno uspjehu tužitelja u ovom sporu u odnosu na oboje tuženika pa je stoga žalbeni prigovor na točku V pobijane presude neosnovan.
59. Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. t. 2. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
60. S obzirom da tužitelj nije uspio u ovom žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troška ovog žalbenog postupka na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.
U Zagrebu 10. listopada 2023.
Predsjednica vijeća:
Sanja Joka Umićević
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.