Zakon o zemljišnim knjigama čl. 117.2

Zakon o cestama čl. 7.2, 12.2

Zakon o vodama čl. 12.9, 15.3

Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 9 Gž Zk-133/2023-2 

 

U I M E R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu provedbe prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar V., odlučujući o žalbi Hrvatskih voda, V. o. z. D. i D. D. iz O., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Vukovaru, broj: Z-2819/2020 od 13. srpnja 2020., dana 23. listopada 2023.,

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba Hrvatskih voda, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Vukovaru, broj: Z-2819/2020 od 13. srpnja 2020.

 

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe Hrvatskih voda koja je zaprimljena na prvostupanjski sud 28. listopada 2022. i upisana pod brojem Z-4695/22 na nekretninama iz zk.ul. 1796 k.o. B..

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor Hrvatskih voda izjavljen protiv rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta prvostupanjskog suda broj Z-4029/2019 od  25. listopada 2019. i potvrđeno navedeno rješenje.

 

2. To rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobijaju Hrvatske vode (dalje: žalitelj) zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud istu uvaži i nekretnini pod oznakom čkbr. 1380/3 k.o. B. vrati status javnog vodnog dobra koju je ta čestica imala prije parcelacije.

 

3. Žalba žalitelja nije osnovana.

 

4. Nije sporno da je temeljem prijavnog lista Držane geodetske uprave, Područnog ureda za katastar V. od 22. listopada 2019. u točki II. rješenja ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta od 25. listopada 2019. dopušten upis provedbe parcelacije čkbr. 1380 kanal sa 19977 m2 u vlasništvu Republike Hrvatske – javno vodno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda na nove čkbr. 1380/1 kanal P. sa 10764 m2, čkbr. 1480/2 kanal P. sa 9371 m2 i čkbr. 1380/3 državna cesta Javna cesta DC55 sa 197 m2 u vlasništvu Republike Hrvatske – javno vodno dobro pod upravljanjem Hrvatskih voda te prijenos u novi zk.ul. 1796 kao B. uz uknjižbu prava vlasništva Republike Hrvatske – javno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem Hrvatskih cesta d.o.o. Z..

 

5. Odlučujući o prigovoru žalitelja na navedeno rješenje prvostupanjski sud zaključuje, pozivajući se na odredbu čl. 124. st. 2. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14 i 110/19 – dalje: ZC), u svezi s čl. 7. st. 2. istog Zakona, kako iz navedenog prijavnog lista Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar V. proizlazi da je predmetna nekretnina pod oznakom čkbr. 1380 cijepana na tri čestice, s time da je na čkbr. 138/3 formirana državna cesta na kojoj je kao novi vlasnik upisana Republika Hrvatska – javno dobro u općoj uporabi pod upravljanjem Hrvatskih cesta, a kako navedeni zakonski propisi predstavljaju lex specialis u odnosu na Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 63/19 – dalje: ZZK), da je priloženi prijavni list temelj za dopuštenje upisa za koji su ispunjene zakonske pretpostavke, a da zemljišnoknjižni sud nije ovlašten ispitivati pravilnost podataka sadržanih u prijavnom listu koji mu je dostavljen na provedbu, s obzirom da je svrha ovog postupka koji se provodi po službenoj dužnosti usklađenje faktičnog i knjižnog stanja na temelju zakona. Stoga tvrdi da se ovdje ne radi o promjeni knjižnih prava koje se mogu provesti jedino ako je uz prijavni list dostavljena i tabularna isprava prikladna za uknjižbu promjene knjižnih prava u skladu s čl. 164. st. 4. ZZK, već isključivo o upisu koji sud provodi po službenoj dužnosti na osnovu pravomoćno završenog upravnog postupka koji je prethodio provedbi prijavnog lista u zemljišnoj knjizi. Stoga sud zaključuje da ne postoje nedostaci koji sprečavaju provedbu upisa, zbog čega je prigovor žalitelja odbijen kao neosnovan i potvrđeno rješenje ovlaštenog zemljišnoknjižnog referenta od 15. listopada 2019.

 

6. U žalbi žalitelj ističe da je prvostupanjski sud protivno Zakonu o vodama ("Narodne novine" broj: 66/19 i 84/21) sa čkbr. 1380/3 k.o. B. koja je nastala parcelacijom čkbr. 1380 k.o. B. brisao status javnog vodnog dobra, te promijenio pravnu osobu koja upravlja česticom, iako je navedenim Zakonom, koji je lex specialis, jasno određena namjena javnog vodnog dobra, utvrđenje pripadnosti kao i prestanak statusa tog dobra. Poziva se na odredbe čl. 12. st. 9. tog Zakona kojim je propisano da je javno vodno dobro neotuđivo, a da je čl. 15. st. 3. istog Zakona navedeno da se građenjem cestovnih i željezničkih prometnica na javnom vodnom dobru ne mijenja njegov pravni status. Stoga brani tezu da je u konkretnom slučaju bez ispunjenja zakonskih pretpostavki brisan status javnog vodnog dobra.

 

7. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22 i 114/22) u svezi s čl. 99. st. 2. ZZK, s obzirom da žalitelj ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog (zemljišnoknjižnog) postupka, ovaj sud nije našao da bi navedena odluka bila opterećena ijednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Nadalje, iako žalitelj pravilno ukazuje na materijalnopravnu regulativu koja propisuje status javnog vodnog dobra sukladno navedenom Zakonu o vodama, nasuprot tome ZC-a u čl. 124. st. 1. i 2. propisuje da se javne ceste izgrađene do dana stupanja na snagu Zakona o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11) koje nisu evidentirane u katastru ili nije evidentirano njihovo stvarno stanje, evidentiraju u katastru na temelju odluke iz članka 7. stavka 2. istog Zakona, geodetskog elaborata izvedenog stanja javne ceste i rješenja nadležnog zemljišnoknjižnog suda o provedbi prijavnog lista, te da se upisuju u zemljišnu knjigu kao javno dobro u općoj uporabi, kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske uz upis pravne osobe koja upravlja javnom cestom, bez obzira na postojeće upise u zemljišnoj knjizi. Propisujući postupak upisa na citirani način, zakonodavac se opredijelio urediti način zemljišnoknjižnog evidentiranja stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, u svrhu usklađivanja faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina, uzimajući da je vlasništvo već stečeno na temelju zakona, a da citirana odredba ZC-a, kao lex specialis, regulira samo način zemljišnoknjižnog i katastarskog usklađivanja njihova stanja, propisujući upis javne ceste kao javnog dobra u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu Republike Hrvatske – i to bez obzira na postojeće upise, time da zakonodavac doseg te odredbe ne ograničava samo na upise vlasništva nekih osoba nego se odnosi na sve postojeće upise (pa i kada je nekretnina upisana kao vodno dobro).

 

9. Obzirom na navedeno prvostupanjski sud je pravilno primijenio čl. 117. st. 2. ZZK jer se radi o provedbi prijavnog lista donesenog po nadležnom tijelu u zemljišnoj knjizi čija je provedba bila moguća s obzirom na stanje zemljišne knjige. Pritom zemljišnoknjižni sud pravilno navodi da u konkretnom slučaju nije ovlašten ispitivati pravilnost podataka sadržanih u prijavnom listu koji mu je dostavljen na provedbu po službenoj dužnosti niti ispitivati pravilnost vođenja postupka pred upravnim tijelom.

 

10. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 149. st. 3. ZZK odbijanjem žalbe žalitelja potvrditi pobijano rješenje i naložiti brisanje zabilježbe žalbe u zemljišnim knjigama.

 

 

U Varaždinu 23. listopada 2023.