U    I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

             P R E S U D A

 I

 R J E Š E NJ E

 

              Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari I. tužiteljice J. P., OIB …., P., B. 5 i II. 2. tužitelja C. B., OIB …., A., Q., K., 6 N., oboje zastupani po punomoćnicima Z. S. i B. B., odvjetnicima iz S., S. i A. R. 8a, protiv tuženika V. N., OIB ….. G. K. (S.), G. K. 173, kojeg zastupa punomoćnik K. N., odvjetnik iz Z., M. 24, radi ispravka, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 14. rujna 2023. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 27. listopada 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Ispravlja se nevaljani upis u zemljišnu knjigu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, broj: Z-16084/18 od 31.12.2018. i nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k.o. Gornje Komarevo, kao k.č.br. …. voćnjak kod kuće u selu od 442 m2 u zk.ul.br. …., koja je upisana kao vlasništvo tuženika V. N., ponovno upiše pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist I. tužiteljice J. P..

              II. Ispravlja se nevaljani upis u zemljišnu knjigu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, broj: Z-16084/18 od 31.12.2018. i nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k.o. Gornje Komarevo, kao k.č.br. … kuća i dvorište u selu od 298 m2 u zk. ul. br…, koja je upisana kao vlasništvo tuženika V. N., ponovno upiše pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist I. tužiteljice J. P..

              III. Nalaže se tuženiku V. N. da nadoknadi I. tužiteljici J. P. troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 3.091,40 eur / 23.292,15 kn[1] sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

r i j e š i o   j e

 

Nalaže se II. tužitelju C. B. da tuženiku V. N. naknadi parnični trošak u iznosu od 4.710,50 eur / 35.491,26 kn[2], u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

              1. Tužitelji J. P. i C. B. podnijeli su ovom sudu tužbu protiv tuženika V. N. radi ispravka upisa u zemljišnim knjigama.

              2. U tužbi I. i II. tužitelji navode da je rješenjem ovog suda broj Z-16084/18 od 31.12.2018. odbijen prigovor tužitelja koji su se protivili tuženikovu prijedlogu za ispravak te je usvojen prijedlog tuženika za ispravak zemljišnoknjižnog stanja na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k.o. Gornje Komarevo, kao k.č.br. … voćnjak kod kuće u selu od 442 m2 u zk. ul. br. .. i kao k. č. br. .. kuća i dvorište u selu od 298 m2 u zk. ul. br. .. tako da je tuženik upisan kao vlasnik i na suvlasničkim dijelovima 1. i 2. tužitelja. S obzirom da predmetno rješenje nije osnovano, tužitelji podnose ovu tužbu radi ispravka nevaljanog upisa. Naime, glede predmetnih nekretnina upisanih kao k.č.br. … voćnjak kod kuće u selu od 442 m2 u zk.ul.br. … (ranije tj. do 1993. godine upisana kao k.č.br. .. voćnjak kod kuće od 123 čhv u zk. ul. br. 40) i kao k.č.br. … kuća i dvorište u selu od 298 m2 u zk. ul. br. … (ranije označena kao k.č.br. 598/2-a kuća i dvorište od 205 čhv u zk.ul.br. ..) je ranije već donesena pravomoćna sudska presuda ovog suda broj P-1534/78 od 24.1.1979., a koja je potvrđena presudom Okružnog suda u Sisku broj Gž-830/79 od 17.7.1979. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-435/1980 od 14.5.1980. Predmetnim presudama se utvrđuje da predmetni suvlasnički dijelovi nekretnina i to 8/30 dijela pripadaju B. K., a 7/30 dijela M. B.. Darovnim ugovorom od 10.10.1994. B. K. je svoj suvlasnički dio od 8/30 prenijela u vlasništvo M. B., koja je time postala vlasnik 15/30 odnosno ¼ dijela predmetne nekretnine. P.. M. B. naslijedili su, kao jedini zakonski nasljednici, ovdje tužitelji. Neovisno o upisanoj činjenici posjeda tuženika u katastru sud nije imao nikakve osnove za ispravak zemljišnoknjižnog stanja jer se, prije svega, radi o presuđenoj stvari te je sud ovakvom odlukom povrijedio načelo ne bis in idem te je počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka (koje se supsidijarno primjenjuju u izvanparničnom postupku). Osim toga, sama predmetna presuda je dokaz drugačijeg stanja stvari i dokaz stvarnog prava (su)vlasništva na predmetnoj čestici u odnosu na ono što je bilo upisano u katastarskim knjigama. Nadalje, predmetna presuda je dokaz da tuženik nije mogao biti niti zakoniti niti pošten posjednik jer je, ako nikako drugačije, barem  temeljem predmetne presude i provedenog prethodnog parničnog postupka, znao da mu ne pripada u cijelosti pravo vlasništva, već da ½ predmetnih nekretnina pripada pravnim prednicima tužitelja. Tuženik, dakako, nakon donošenja predmetnih presuda, s obzirom da nije bio ni zakonit niti pošten posjednik, nije nikako mogao steći suvlasnički dio nekretnine koji pripada tužiteljima u vlasništvo dosjelošću ili bilo koji drugi način. Stoga je pogrešan zaključak suda da bi, u odnosu na suvlasnički dio nekretnine koji pripada tužiteljima, tuženik bio pošten posjednik i da bi bilo osnove za ispravak zemljišnoknjižnog stanja. Predmetnim pravomoćnim presudama iz 1979. i 1980. je utvrđeno pravo vlasništva, a također su dokaz o svijesti, odnosno dobroj vjeri upisanog posjednika i stoga podaci o posjedu iz katastra nisu ni od kakve važnosti, odnosno nisu bili pravno relevantan temelj za promjenu/ispravak upisa u zemljišnoj knjizi. Pravo (su)vlasništva, dakle, na predmetnoj čestici je bilo posve ispravno upisano i stoga predmetni ispravak zemljišnoknjižnog stanja, barem u dijelu u kojem se odnosi na 15/60 dijela I. tužiteljica i 15/60 dijela 2. tužitelja, nije ispravan i valjan. Sve prethodno navedeno se odnosi i na k.č.br. .. kuća i dvorište u selu od 298 m2 u zk.ul.br. 806, a koja je ranije bila označena kao k.č.br. …-a kuća i dvorište od 205 čhv u zk. ul. br. 40. Međutim, glede prava vlasništva na toj čestici u zemljišnoj knjizi je od ranije postojala očita pogreška u upisu i to čitav niz godina jer su na toj čestici kao zk. vlasnici iz nekog razloga pogrešno bili upisani susjedi stranaka – K. i R. M.. Naime, K. i R. M. su cijelo vrijeme bili stvarni vlasnici susjedne k.č.br. 598/2 kuća i dvorište u selu od 298 m2, dok su pravni prednici tužitelja i tuženika na tim česticama bili pogrešno upisani kao zemljišnoknjižni vlasnici, iako to stvarno nisu bili. Zemljišnoknjižno stanje je ispravljeno tek u pojedinačnom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku broj Z-1144/05 kada je zemljišnoknjižno stanje usklađeno sa stvarnim. Iz predmetnog pojedinačnog ispravnog postupka broj Z-1144/05 je vidljivo da tuženik nije mogao biti zakonit i pošten posjednik jer je predmetni pojedinačni zk. ispravni postupak uredno proveden, a tuženik nije ulagao nikakve pravne lijekove i nije tražio, ukoliko je smatrao da je stvarno stanje drugačije od utvrđenog predmetnim ispravkom, sudsku zaštitu u parničnom postupku. Stoga, kako je glede predmetne čestice već proveden pojedinačni zk. ispravni postupak 2005., nije bilo nikakve osnove da se dopusti tuženiku da traži i provede ponovni ispravak tog stanja 2018., jer je u međuvremenu nisu nastupile nikakve nove činjenice i nije stekao niti mogao steći ni na kakvom pravnom temelju pravo vlasništva na cijeloj predmetnoj nekretnini. Inače, razjašnjenja radi, tuženiku je dobro poznato da su predmetne nekretnine stečene kao nasljedstvo iz pok. djeda stranaka – Đ. K. je naslijedilo petero djece – M. K., B. K. (udana S.), M. K. (udana M.), I. K. i K. K. (udana N.). Mijo je imao dvoje djece – kći M. (udana B.) te sina M.. M. B. su naslijedili ovdje tužitelji, a M. kći S. Š. (udana C.) i sin B. Š.. S. i B. Š., a koji su kasnije svoj dio nasljedstva ustupili M. B. – pravnom predniku ovdje tužitelja. B. S., kao i njezin sin K. su umrli bez daljnjih nasljednika, a B. je naslijedila sestra K. (udana N.) koja je pravni prednik ovdje tuženika. M. (udanu M.) je naslijedila njezina kći B. (udana K.), a koja je svoj dio darovala 1994. sestrični M. B. – pravnom predniku ovdje tužitelja. I. (kojem su umrli i žena i dijete pri porodu) naslijedili su živući braća, sestre i nećaci na jednake dijelove. K. (udanu N.) naslijedio je sin V. N. – ovdje tuženik. Iz navedenog je jasno, osim što je to utvrđeno pravomoćnom presudom i pravednim zk. ispravnim postupkom iz 2005., da je tuženik cijelo vrijeme znao i mogao znati za suvlasnički dio prednika tužitelja. Slijedom navedenog, s obzirom da je jasno da nije bilo osnove za ispravak zemljišnoknjižnog stanja glede predmetnih čestica jer je pravo (su)vlasništva stranaka ranije već pravomoćno utvrđeno sudskom presudom, a kasnije potvrđeno i zemljišnoknjižnim ispravnim postupkom broj Z-1144/05, i s obzirom da tuženik nije mogao naknadno ni na koji način steći pravo vlasništva (ili veći udio u suvlasništvu) na predmetnim nekretninama.

              3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev. Pojedinačni ispravni postupak koji se kod zemljišnoknjižnog odjela u Sisku naslovnog suda vodio pod brojem Z-16084/18 proveden je pravilno i zakonito, uz poštivanje svih odredbi Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13, 108/17 – dalje ZZK). Kako bi na što jasniji i jednostavniji način dokazao da je pojedinačni ispravni postupak proveden na pravila i zakonit način tuženik u nastavku pojašnjava tijek pred zemljišnoknjižnim sudom. Prijedlogom je predlagatelj (tuženik) zatražio pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka za nekretnine upisane u z.k.ul. br. … k.o. G. K. označene kao k.č.br. .. voćnjak kod kuće u selu od 442 m2, zatim nekretnine upisane u zk. ul. … k.o. G. K. i to k.č.br. 598/1 kuća i dvorište u selu od 298 m2 obzirom da je u smislu odredbe čl. 200.a. ZZK imao pravni interes da se uskladi stvarno i pravno stanje te upiše kao vlasnikom predmetne nekretnine. Uz prijedlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka predlagatelj (tuženik) dostavio je vjerodostojne isprave – posjedovni list broj 123 i posjedovni list broj 151 i posjedovni list 151/01 k.o. K. G. te povijest promjena na katastarskim česticama od 21.7.2015. koja u smislu čl. 200. ZZK predstavljaju opravdan razlog za provođenje pojedinačnog ispravnog postupka. Rješenjem zemljišnoknjižnog suda od 28.12.2015. godine otvoren je pojedinačni ispravni postupak, izvršena je zabilježba njegova otvaranja te je na oglasnoj ploči suda kao i u Narodnim novinama d.d. objavljen oglas kojim su pozvane zainteresirane osobe da stave svoje prigovore i prijave, sve u skladu s odredbama čl. 200.a. do čl. 200.e. ZZK. Nakon otvaranja pojedinačnog ispravnog postupka, u skladu s odredbom čl. 200. g. u svezi odredba čl. 191. do čl. 93. ZZK, određena je rasprava za ispravak te je sud izveo dokaze uvidom u povijesne posjedovne listove, uvidom u povijest promjena u katastru zemljišta, saslušao svjedoke M. K., K. V. i D. M. te predlagatelja. Konačno rješenjem od 31.12.2019. sud je udovoljio prijedlogu predlagatelja (tuženika) obzirom da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja i provedenih dokaza tijekom postupka nedvojbeno utvrdio da se predlagatelj putem svojih prednika nalazio u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine već dulje od 60 godina. Obzirom na navode tužitelja iz tužbe proizlazi kako ista ne osporava činjenicu da se tuženik nalazi u posjedu nekretnine koja je predmetom postupka, kao niti činjenicu da su se njegovi nalazili u  posjedu iste nekretnine dugi niz godina, a prema materijalnim ispravama (povijest promjena u katastru zemljišta) barem od 1960. Međutim, ono što u bitnome navodi u tužbi kako pojedinačni ispravni postupak nije pravilno proveden iz dva suštinska razloga: prvi, da je sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je udovoljio prijedlogu tuženika, obzirom da je, prema mišljenju tužitelja se radio o već presuđenoj stvari. Drugi, da je sud netočno utvrdio činjenice te pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tuženika priznao kao stvarnog posjednika predmetnih nekretnina. U odnosu na navode tužitelja da je u konkretnom slučaju došlo do apsolutne povrede odredaba parničnog postupka navodeći da se radi o presuđenoj stvari te uz tužbu dostavljaju i presude kao dokaz tome. Tuženik navodi da navedenim presudom P-1534/78, uopće nije niti obuhvaćena kč.br. .. k.o. Gornje Komarevo. U predmetnom postupku kao stranka sudjelovale su B. K. i M. B.. Tužitelji nisu nikada bili posjednici predmetnih nekretnina već su iste naslijedili od M. B. ali tuženik ističe da su u ostavinsku imovinu ušli suvlasnički dijelovi nekretnina koji su formalno bili upisani u zemljišnim knjigama jer se nije rješavalo pravo vlasništva. Tek presudom P-157/2017 određene čestice (kč.br. …. i .. k.o. Gornje Komarevo) utvrđene su kao vlasništvo G. J., a kč.br. … k.o. Gornje Komarevo pojedinačni zk. postupak je u tijeku. Tužitelji u tužbi navode da su oni suvlasnici na predmetnim nekretninama ali istovremeno se drugim dokaznima provedenim u pojedinačnom zk. ispravnom postupku nedvojbeno utvrdilo da isti nikada nisu izvršavali svoja suvlasnička prava, da nisu već dugi niz godina boravili i posjedovali iste. Sama činjenica proizlazi i iz samog iskaza tužiteljice J. P. u kojem ista navodi da njihov prednik M. B. nije živjela u K. od 1953. godine već da je povremeno dolazila te da je kuću koja je tada postojala, a čiji suvlasnički dio smatra da joj pripada i danas dala obitelji B.. Tužiteljica J. P. ne osporava niti vlasništvo tuženika nad kućom koja sada stvarno postoji na terenu te koju je tuženik gradio sa svojom obitelji 1975. godine. Tuženik ističe da tijekom vremenskog razdoblja od 60 godina niti tužitelj niti njihovi prednici nisu tražili sudsku zaštitu radi predaje u suposjed predmetnih nekretnina. U odnosu na navode tužitelja da sud u pojedinačnom ispravnom postupku nije mogao utvrđivati pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, tuženik u privitku dostavlja presudu Županijskog suda u Varaždinu Gž Zk-590/16-2 od 14.12.2016. koji je zauzeo u potpunosti drugačije stajalište. Iz naprijed navedenog proizlazi da je sud u pojedinačnom ispravnom postupku bio ovlašten izvesti sve dokaze koje je smatrao potrebnim za donošenje odluke o osnovanosti prijedloga. U ostalom takvo što izričito proizlazi i iz odredbe čl. 193. st. 3. ZZK. Naprijed navedene odredbe se na odgovarajući način primjenjuju i na pojedinačni ispravni postupak (čl. 200. st. 2. ZZK), stoga je sud bio u potpunosti ovlašten u pojedinačnom ispravnom postupku, a temeljem podataka iz katastra zemljišta te nakon izvođenja drugih dokaza radi utvrđenja vlasništva predlagatelja (tuženika) naložiti uknjižbu predmetnih nekretnina na ime predlagatelja (tuženika) kao vlasnika. U cijelosti se osporava tvrdnja tužitelja da bi tuženik bio nesavjestan i nepošten posjednik te da nikako nije mogao steći suvlasnički dio tužitelja dosjelošću poradi ranijih odluka. Tuženik ističe da se ne mogu smatrati stvarnim suposjednicima zemljišnoknjižni suvlasnici koje je katastar preuzeo iz zemljišnih knjiga pri provedbi zemljišnoknjižnog rješenja. Iz povijesti promjena (najvažniji dokument na kojem se temelji pravo na posjed) razvidno je da je otac tuženika N. P. bio upisan kao posjednik kč.br. … i kč.br. … k.o. G. K. još 1959. godine što ujedno čini i najstariji pisani podatak kojim Katastar raspolaže. 1982. godine posjednik postaje tuženik koji je kao i njegov prednik na predmetne nekretnine plaćao porez. Tuženik je stvarni dugogodišnji posjednik te je predmetne nekretnine stekao dosjelošću kao i građenjem. Tuženik također ističe da niti jedan dokument na koji se poziva tužba nije donesen, a niti datira unatrag 10 godina čak štoviše tužba se poziva na presudu (1979. godina) od koje je prošlo više od 40 godina te se ista ne može smatrati kao dokaz poštenog posjedovanja tužitelja odnosno nepoštenog posjedovanja tuženika niti kao dokaz koji bi pobijao stjecanje vlasništva dosjelošću za koje je potrebno 10 godina poštenja posjedovanja. Tužitelji nisu pokretali u posljednjih 10 godina nikakav postupak radi ostvarivanja svoji prava pa čak niti kada su naslijedili svoju prednicu M. B. 2014. godine što također ukazuje na činjenicu da tužitelji nikada nisu niti smatrali da imaju pravo na suposjed ili suvlasništvo na predmetnim nekretninama. Nasljednici ovdje tužitelji nisu mogli postati pošteni posjednici jer su znali da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina. Tuženik je mogao postati pošteni posjednik i suvlasničkog dijela nekretnine tužitelja kroz 10 godina neprekidnog posjedovanja. Stoga se svi navodi tužitelja osporavaju kao neosnovani. Uzimajući u obzir naprijed navedeno tuženik ističe kako je sud u pojedinačnom ispravnom postupku pravilno i potpuno utvrdio činjenice da se tuženik putem svojih prednika nalazi u posjedu predmetne nekretnine već dulje od 60 godina te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio odredbe materijalnog prava i udovoljio prijedlogu predlagatelja kao osnovanom. Činjenica da su tužitelji u pojedinačnom ispravnom postupku osporili pravo vlasništva tuženiku ne znači da je sud automatizmom trebao odbiti prijedlog kao neosnovan. Naime, kako je tuženik u pojedinačnom ispravnom postupku raspolagao materijalnim ispravama iz kojih proizlazi vjerojatnost da mu pripada pravo vlasništva na nekretnini koja je predmetom postupka to je sud u potpunosti bio ovlašten pokrenuti i provesti pojedinačni ispravni postupak te u sklopu tog postupka izvesti dokaze na okolnost utvrđenja činjenica trajanja i kakvoće posjeda tuženika. Slijedom izloženog predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

              4. Presudom ovog suda br. P-543/2019-32 od 28. 4. 2021. odlučeno je da se ispravlja nevaljani upis u zemljišnu knjigu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, broj: Z-16084/18 od 31.12.2018. i nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k.o. Gornje Komarevo, kao k.č.br. … voćnjak kod kuće u selu od 442 m2 u zk.ul.br. …, koja je upisana kao vlasništvo tuženika V. N., ponovno upiše pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist 1. tužiteljice J. P. te pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist 2. tužitelja C. B., zatim da se ispravlja nevaljani upis u zemljišnu knjigu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, broj: Z-16084/18 od 31.12.2018. i nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k.o. Gornje Komarevo, kao k.č.br. …. kuća i dvorište u selu od 298 m2 u zk. ul. br. .. koja je upisana kao vlasništvo tuženika V. N., ponovno upiše pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist 1. tužiteljice J. P. te pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist 2. tužitelja C. B. te je naloženo tuženiku V. N. da nadoknadi 1. tužiteljici J. P., OIB …., P., B. 5, i 2. tužitelju C. B. solidarno troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 20.595,00 kn, sa zateznim kamatama.

              5. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž Zk-490/2021-2 od 10. 10. 2022. ukinuta je presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-543/2019-33 od 28. travnja 2021., pod točkom I izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev i ispravlja se nevaljani upis u zemljišnu knjigu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, broj: Z-16084/18 od 31. prosinca 2018. i nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k. o. Gornje Komarevo, kao kč. br. …. voćnjak kod kuće u selu od 442 m2 u zk. ul. br. 913, koja je upisana kao vlasništvo tuženika V. N., ponovno upiše pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist 1. tužiteljice J. P., te pod točkom II izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev te se ispravlja nevaljani upis u zemljišnu knjigu koji je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, broj: Z-16084/18 od 31. prosinca 2018. i nalaže se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se na nekretnini upisanoj u zemljišne knjige Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel Sisak, k. o. Gornje Komarevo, kao kč. br. …. kuća i dvorište u selu od 298 m2 u zk. ul. br. …., koja je upisana kao vlasništvo tuženika V. N., ponovno upiše pravo vlasništva u ¼ (15/60) dijela u korist 1. tužiteljice J. P. te se za navedeno predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak. Nadalje, navedenim rješenjem je ukinuta navedena presuda u odnosu na II. tužitelja C. B., te je tužba II. tužitelja u cijelosti odbačena, a o troškovima postupka ostavljeno je odlučiti u konačnoj odluci.

              6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u rješenje Z-16084/2018 od 31.12.2018. (stranica 6-10 spisa), izvadak iz zemljišne knjige broj Z-947/2019 (stranica 11-14 spisa), presuda P-1534/78-10 (stranica 15-16 spisa), presuda Gž-830/79-3 od 17.7.1979. (stranica 17-18 spisa), presuda i rješenje Rev 435/1980-2 od 14.5.1980. (stranica 19 spisa), ugovor o darovanju (stranica 20 spisa), rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-694/12 (stranica 21-23 spisa), kopiju katastarskog plana (stranica 23-25 spisa), rješenje Z-1144/05 od 8.4.2005. (stranica 26 spisa), zapisnik Z-1144/05 od 23.5.2005. (stranica 27, 46-47 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (stranice 28-29 spisa), sudsku praksu (stranica 37-39 spisa), prijedlog za upis (stranica 43 spisa), rješenje Z-1144/05 od 8.4.2005. (stranica 44-45 spisa), rješenje P-1586/78-7 (stranica 48-49 spisa), rješenje Gž481/79-3 od 30.3.1979. (stranica 50-51 spisa), te povijest promjena na katastarskim česticama k.č.br. 598/1, … i … k.o. Gornje Komarevo (stranica 59-61 spisa), saslušani su svjedoci M. K., I. H., B. F., T. B., te je izveden dokaz saslušanjem I. tužiteljice J. P. i tuženika V. N..

              7. Svjedok M. K. naveo je kako tuženika poznaje dugo godina obzirom da i on živi u Komarevu, te ističe da je od 50-tih godina kada je išao u školu u dobrim odnosima s tuženikom i njegovom obitelji. Poznato mu je gdje je nekretnina koja je predmet ovog spora i to uz cestu u Komarevu, iako ne zna o kojim zemljišno-knjižnim česticama se radi. Zna da je tuženik 70-tih godina prošlog stoljeća počeo graditi kuću na nekretnini koja je predmet spora odnosno radilo se o gradilištu, a do tada je na istom mjestu bila stara kuća u kojoj je tuženik živio sa svojom obitelji, s roditeljima, a koju su izgradili majka i otac tuženika. Na mjestu te stare kuće nalazi se ta kuća koju je 70-tih godina prošlog stoljeća počeo graditi tuženik i koji od tada u istoj živi. Ističe da je u jako dobrim odnosima s tuženikom i njegovom obitelji, pomagali su se u obavljanju poljoprivrede i poznato mu je da tuženik ima iza gradilišta funduš odnosno bašču i voćnjak koje su mu i oni pomagali obrađivati. Nije mu poznato na koji su način stekli roditelji tuženika navedene nekretnine. Nikada nije vidio tužiteljicu u posjedu navedenih nekretnina niti da je dolazila, a isto tako nije viđao niti majku 1. tužiteljice. Koliko on zna, majka tužiteljice je teta tuženiku, a nije mu poznato tko bi bio djed stranaka odnosno djed tuženika po majci. Nije mu poznato tko bi bili braće i sestre majke tuženika.

              8. Svjedokinja Ivana Horvat navela je kako poznaje tuženika, no ne i tužiteljicu, a inače joj je tuženik susjed u Komarevu i poznato joj je da već godinama tuženik vodi spor vezano za nekretninu u Komarevu u kojoj živi. Ona je kao dijete s roditeljima 1963. doselila u Komarevo i tuženik je tada s roditeljima, braćom i sestrama živio u kući u Komarevu. Poznato joj je da tuženik i danas živi u toj kući s time što ju je uredio odnosno nadozidao jer se radilo o trošnoj kući. Nije joj poznato ništa vezano za vlasništvo navedene nekretnine. Osim kuće tuženik u Komarevu ima dvorište prostorije, kukuruzar, vrt. Jednom prilikom je 1. tužiteljica došla na njena vrata i rekla da je njena susjeda, a ona joj je odgovorila da je ne poznaje te ističe da je to bilo prije dosta godina. Poznavala je i majku i oca tuženika, no nisu joj poznati njihovi braće i sestre obzirom da je ona bila još dijete kada su oni umrli.

              9. Svjedokinja B. F. iskazala je da su njeni roditelji 1947. godine u K. počeli graditi kuću i to prije toga su dohranili baku njene majke J. K. koja im je ostavila tu nekretninu u K.. Ona se rodila 1948. godine i rodila se u toj kući gdje je živjela sve do udaje. Te kuće sada više nema te je ista srušena i to negdje 1974. ili 1975. godine, a njen brat sada živi u kući koja je iza te kuće i koju su izgradili on i njegova supruga i to negdje 1975. ili 1976. godine. Ističe da je njena majka umrla u vrijeme kad je tuženik već započeo sa izgradnjom svoje kuće. Koliko je njoj poznato J. K. je isto tamo rođena, odnosno ne zna zapravo na koji način je ona stekla vlasništvo sporne nekretnine u K.. O. je znala vidjeti tužiteljicu kako prolazi K., no nije je viđala na nekretnini koja je predmet ovog spora. Majka tužiteljice je znala doći u prolazu na pola sata pozdraviti njenu majku. Na upit da li se sjeća da je majka tužiteljice živjela na spornoj nekretnini navodi da se sjeća da je pored dviju gore navedenih kuća u blizini, u istom dvorištu, bila mala drvena, uska, dugačka kuća, ne sjeća se tko je u toj kući živio, niti kada je ista prodana, no ona pretpostavlja da ju je prodala B. M. susjedu T. B.. Ne sjeća se rušenja, no zna da ju je taj susjed nakon što ju je kupio srušio. Nije prodan dio zemljišta na kojem je bila ta kuća već je prodana samo građa, a sada je taj dio zemljišta veličine da na njega može ući auto. Đ. K. je bio njen djed te su on i Jana, iako ne zna sa sigurnošću navesti, imali osmero djece od kojih je njena majka bila najmlađa. Ne može sa sigurnošću navesti njihova imena i prezimena, a za troje od njih nije niti čula. M. K. je bio valjda ujak, iako ga nije poznavala, a čula je da je poginuo u ratu, a nije joj poznato tko je I. K..

              10. Svjedok T. B. naveo je da poznaje tuženika jer su susjedi u K. i sjeća se da je njegov otac poslije rata negdje 40-tih godina prošlog stoljeća sagradio zidanu kuću u kojoj su svi živjeli, a do tada su živjeli u drvenoj kući. Poznato mu je i da je tuženik 1963. godine izgradio kuću na mjestu te zidane kuće koju je sagradio njegov otac i koju je srušio s time što je tuženik izgradio veću kuću. Ističe i da mu je poznato da je na spornoj nekretnini bila i mala drvena kuća u kojoj je nekoliko mjeseci ili godina živjela tužiteljica sa svojom majkom i dva brata i sestrom, a koji su potom negdje između 1948. i 1950. svaki otišli, odselili, na svoju stranu i to majka tužiteljice je otišla raditi kao medicinska sestra, a njemu je dvoje djece ostavila na brizi te mu je potom ista darovala kao građu tu drvenu kuću u kojoj je neko vrijeme sa tužiteljicom živjela. Od tog materijala je on potom napravio štalu. Točno je da je majka tužiteljice dolazila u Komarevo i to dok su odnosi bili dobri odnosno dok se nisu zakvačili oko kuće kad je tuženik gradio kuću, no on se sad točno ne sjeća kad, a to se dogodilo kad je tuženik prilikom gradnje kuće prešao na desnu stranu, a desna strana je bila od majke tužiteljice. Nije mu poznato tko su djed i baka tuženika. Poznato mu je da je tuženik prilikom gradnje kuće prešao na M. stranu jer mu je M. pokazala gdje je međa kao i tuženik. I tuženik mu je pokazao gdje je međa, a zna to otkad je rođen.

              11. Tužiteljica J. P. u svom je iskazu navela kako je sporna čestica broj 598/1 u naravi gradilište, a 598/4 voćnjak te se obje čestice nadovezuju jedna na drugu. Vlasnik tih nekretnina bio je Đ. K., a on je bio 1. vlasnik te su u ostavinskom postupku 1931. istog naslijedili njegovi nasljednici M. K., B. K. udata S., M. K. udata M., I. K. i K. K. udana N.. Nakon njihove smrti vođeni su ostavinski postupci iza istih 1975. godine te su isti postupci okončani 1980. godine i to na način da je M. K. naslijedila njena majka M. B., a tuženik je naslijedio K. K. udanu N.. Nakon smrti njene majke istu su naslijedili ona i njen nećak odnosno 2. tužitelj, a tuženik je naslijedio svoju majku. Ona je ostavinski postupak iza njene majke provela 2014., a koja je umrla 2012., a misli da je tuženik svoju majku naslijedio 1978. godine. Ističe da je njena majka nasljeđivanjem stekla suvlasništvo spornih nekretnina i to 30/60 dijela, a koji dio su naslijedili 2. tužitelj i ona, a tuženik je iza svoje majke naslijedio 28/60 dijela. Ističe da je između tuženika i njene majke bio pokušaj razvrgnuća suvlasničke zajednice do kojeg u konačnici nije došlo, no u tom postupku se utvrdilo da kč.br. 598/2 koja se vodila na njima pripada zapravo susjedima M., a da njima zapravo pripada 598/1 koja se vodila na M. zbog čega je u konačnici vođen zk postupak pod brojem Z-1144/05. Ističe da je na čestici 598/1 bila kuća koja se protezala u L položaju i to do 1979. godine ili 1978. godine koja kuća je bila predmetom podijele između troje nasljednika i to tuženika te B. i M. koju je sud podijelio tako da je svakome pripala 1/3. Ističe da je tuženik tu kuću srušio i na istom zemljištu počeo graditi novu te tijekom suđenja je istu sagradio. Ističe da su ona i njena majka na nekretninu redovito dolazile u čemu ih je tuženik ometao i podnosio tužbe te je jedino uspio u sporu u kojem su oni tražili rušenje temelja koje je on postavio te je u tom dijelu njihov zahtjev odbijen. Ističe da je tuženik i dalje zidao te su i dalje vodili postupke obzirom da se tuženik i dalje nije htio razvrgnuti jer je htio uzeti sve. P. N. bio otac tuženika koji nije bio vlasnik spornih nekretnina jer se priženio. Oni su živjeli na spornim nekretninama do 1953. godine i to je ona godinu dana živjela sa tuženikom no i dalje su nastavili dolaziti. Roditelji tuženika su bili P. i K. N. te su isti sa petero djece 1946. godine došli živjeti u zajedničku kuću na spornoj nekretnini. Tuženik je rođen 1949. godine na spornoj nekretnini. Njena majka, Barica i ona su plaćale porez na navedenu nekretninu, a na daljnji upit da li su plaćale katastarski prihod odgovara da su plaćale što je dolazilo. Ona sada sa sigurnošću ne može  navesti točnu površinu sporne nekretnine. 2. tužitelj i ona smatraju da su suvlasnici navedene nekretnine, a nije izjavila da ne potražuje prava na kući tuženika. B. B. i T. su njihovi susjedi kojima ona nije ništa prodala već je isključivo dala grede od drva od kojih je bila izgrađena prostorija koju je srušila njena majka kako bi ima dala te grede.

              12. Potom, I. tužiteljica J. P. je u svom dopunskom iskazu na ročištu 15. ožujka 2021. nadalje navela kako je njen djed Đ. K. umro 1927. godine, njegova supruga odnosno njegova baka Jana umrla je prije rata negdje 1938. ili 1939. u maloj drvenoj kućici. Kuća koju je tuženik srušio sagradili su braća K. M. i K. I. prije 2. svjetskog rata, a u koju kuću su uselili tuženik i njegova obitelj s petero braće gdje su živjeli ona i njene braće i sestre i njena majka. Nije točno da je njena majka otišla 1948. nego 1949. u Split u školu, a 1953. otišla raditi u Poreč. Navedena kuća se nalazila na čestici 598/2A te ostaje kod svog iskazivanja vezano za pogrešku u odnosu za nekretninu koja je pripadala susjedima M.. Ističe i da je to ista čestica na kojoj je tuženik srušio i izgradio kuću s time što je on izgradio na svojoj strani iako je prešao među. Ističe da se radilo o istoj čestici no međusobno je između braće bila podijeljena tako da je svatko znao tko ima koji dio, a tako se i uživala.

              13. Tuženik V. N. iskazao je kako je on vlasništvo sporne nekretnine stekao od svoje majke K. K. udane N., a koja je naslijedila tu nekretninu iza svog supruga P. N. koji se vodio upisan u katastru i njegova majka je bila vlasnica nekretnine u cijelosti. Ističe da je nekada vlasnik spornih nekretnina bio K. Đ. koji je bio otac njegove majke, a njegov otac P. N. je iste nekretnine stekao nasljeđivanjem i životom na tim nekretninama. Ističe da je sada dokazano da je točno to što tužitelji tvrde da su suvlasnici spornih nekretnina. Ističe da je M. B., majka 1. tužiteljice 1976. godine dokazala da je ona suvlasnica u 30/60 dijela u spornim nekretninama, a ne sjeća se da li je to bilo upisano u zemljišnim knjigama, no sjeća se da su oni to cijelo vrijeme osporavali. Ne osporava da bi tužitelji bili suvlasnici na kč.br. 598/2, a u odnosu na kč.br. 598/1 osporava suvlasništvo tužiteljima na istoj jer se u odnosu na istu nije nikada vodio spor, a na kojoj je on gradio kuću od 1975. do 1976. godine. Tijekom svih ovih godina stanje u zemljišnim knjigama je bilo miješano jer su oni podnosili tužbe jedni protiv drugih. Ne zna da li su sve te čestice bile u zemljišnim knjigama. Ističe da njegova supruga i on uživaju sporne nekretnine i to on od 1949. godine odnosno od rođenja i to zajedno sa njihovom djecom. Od kada pamti ne sjeća se da bi tužitelji na bilo koji način uživali sporne nekretnine ili bili tamo. Nije točno da bi on sprječavao tužiteljicu ili njenu majku u uživanju spornih nekretnina te da bi one zbog toga vodile kakav postupak. Točno je da su tužiteljici znali davati jabuke iz voćnjaka, a kada je tužiteljica znala doći kod susjeda, a kada je tužiteljica počela osporavati pravo vlasništva nisu joj više dali niti jabuka. Ne zna točno kada su njegovi majka i otac došli na spornu nekretninu, a ne zna gdje su do tada živjeli. Njegovi roditelji živjeli su u kući na spornoj čestici kada su došli u Komarevo, a majka tužiteljice je živjela u maloj kućici, a ne zna napamet na kojoj čestici je bila ta mala kućica. Tu kućicu M. B. srušila i građevinski materijal prodala B. B. i T.. O. tada majka tužiteljice više nije živjela tamo te je povremeno dolazila ali kod B. B. i T.. Točno je da je majku tužiteljice tužio za smetanje posjeda 1978. godine koji spor on nije izgubio.

              14. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka zaključak je suda da je tužbeni zahtjev I. tužiteljice   osnovan.

15. U prvom redu valja reći da je pogrešan pravni stav I. tužiteljice da se u  pojedinačnom ispravnom postupku ne može utvrđivati pravo vlasništva na temelju dosjelosti. Naime, pojedinačni ispravni postupak treba voditi uvijek kada postoji neko knjižno pravo koje nije upisano u zemljišne knjige, a ne postoji perfektna isprava na temelju koje se to pravo može upisati, a  postojanje opravdanog interesa treba i tumačiti na način da isti postoji uvijek kada postoji nesuglasje zemljišnoknjižnog stanja sa katastarskim i stvarnim stanjem. Pritom je prilikom podnošenja prijedloga dovoljno učiniti vjerojatnim postojanje opravdanog razloga, dok će sud u postupku utvrđivati sve činjenice, pa tako i trajanje posjeda odnosno kvalitetu posjeda predlagatelja te odlučivati o osnovanosti prijedloga.

              16. Dakle, ova parnica je pokrenuta iz razloga što protiv rješenja donesenog u zemljišnoknjižnom ispravnom postupku nije dopuštena žalba već svoja prava, osobe koje su uložile prigovor ili prijavu koji im nisu uvaženi, ostvaruju u parnici radi ispravka, a na koju se primjenjuju odredbe čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje: ZZK). U parničnom postupku se utvrđuju se svi elementi važni za pravo vlasništva na spornoj nekretnini, pa i okolnost jesu li ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, od strane tuženika. 

17. Nadalje, uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga, z.k.ul. br. 806 k.o. G. K. utvrđeno je da se kao suvlasnici nekretnine upisane na čest. kat. br. …. voćnjak kod kuće u selu površine 442 m2 vode upisani N. V., G. K. 173 u 28/60 dijela i N. V., OIB …, G. K.-cesta 173, G. K. 44010 S.-C., u 32/60 dijela.

18. Uvidom u izvadak iz zemljišnih knjiga, z.k.ul. br. … k.o. G. K. utvrđeno je da se kao suvlasnici nekretnine upisane na čest. kat. br. … kuća i dvorište u selu površine 298 m2 vode upisani N. V., G. K. 173 u 28/60 dijela i N. V., OIB …., G. K.-cesta 173, G. K. 44010 S.-C., u 32/60 dijela.

19. Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel u Sisku br. Z-16084/2018 od 31. 12. 2018. odbijen je kao neosnovan prigovor protustranke  P. J. zaprimljen 18. 3. 2016. pod br. Z-4166/2016, te je usvojen kao osnovan prijedlog predlagatelja N. V. zaprimljen 21. 9. 2015. pod br. Z-6569/2015 te je naložena zemljišnoknjižnom odjelu uknjižba prava vlasništva na nekretninama P. J., OIB ….., P., B. 5 u 15/60 dijela, B. C., 6 N. C., A.-4817 Q. K., A. u 15/60 dijela i P. J., O. … P., B. 5 u 2/60 dijela, upisanim u zk.ul. … k.o. Gornje Komarevo, koje se sastoje od čest. br. … voćnjak kod kuće u selu od 442 m2, zatim, na nekretninama Š. B., V., A. S. 10 u 1/60 dijela, Š. C. S., V., J. V. bb u 1/60 dijela, P. J., OIB …, P., B. 5 u 15/60 dijela i B. C., 6 N. C., A.-4817 Q. K., A. u 15/60 dijela, upisanim u zk.ul. 806 k.o. G. K., koje se sastoje od čest. br. 598/1 kuća i dvorište u selu od 298 m2, za korist N. V., O. …. K. G. 173.

20. Iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je proveden očevid na licu mjesta uz sudskog vještaka geodetskog vještaka I. H., na kojem očevidu je stalni sudski vještak geodetske struke I. H. identificirao predmetne nekretnine i utvrdio da se na katastarskoj čestici .. k.o. G. K. nalazi izgrađeni stambeni objekt sa pripadajućim dvorištem. Katastarska čestica br. .. k.o. Gornje Komarevu u naravi je dio dvorišta, a donji sjeverni dio koristi se kao oranica i vrt. Na toj čestici nalazi se dvorišni objekt – drvarna za drva. Predmetne čestice ograđene su ogradama. Na geodetskoj snimci – skici izmjere vidljiv je položaj starih objekata koji su srušeni a koje pokazuje katastarski plan (označeno crnom bojom) i stanje na terenu odnosno položaj postojeće kuće i drvarne (označeno crvenom bojom). Sud zaključuje da se u ovom postupku primjenjuju odredbe članka 200., te 183. ZZK , a predlagatelj je upisan kao posjednik u katastarskom operatu, prije preuzimanja zemljišnoknjižnog stanja, te je zajedno sa prednicima stvarni dugogodišnji posjednik, te je sud odbio prigovor protustranke P. J., a usvojio prijedlog predlagatelja N. V. i naložio upis kako je to navedeno u stavku I. i II. izreke ovog rješenja.

21. Navedeno rješenje je provedeno u zemljišnim knjigama 7. 3. 2018.

22. Nadalje, presudom Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979., u pravnoj stvari tužiteljica M. B. i B. K., protiv tuženika V. N., radi utvrđenja te u pravnoj stvari tužitelja   V. N. protiv tuženika M. B., B. Š., S. Š. i B. K., radi utvrđenja, utvrđeno je da su tužiteljice M. B. suvlasnik u 7/30 dijela i B. K. suvlasnik u 8/30 dijela nekretnine upisane u z.k.ul. br. 40 k.o. K. G., a koje se sastoje od, između ostalog, čest. kat. br. 598/2-a kuća i dvorište od 205 čhv i čest. kat. br. 598/2-b voćnjak kod kuće površine 123 čhv, što je tuženik V. N. dužan priznati i dozvoliti diobu  navedenih nekretnina kao i naknaditi tužiteljicama parnični trošak.

23. Navedenom presudom Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. ujedno je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja V. N. radi utvrđenja da je pravo zahtijevati ostavinu nasljednika  M. B., B. Š., S. Š. i B. K. iza pok. I. i M. K. na nekretninama iz z.k.ul. br. 40 k.o. K. G., između ostalih, čast. kat. br. 598/2-a zastarjelo u smislu čl. 144. Z. o nasljeđivanju te da su tuženi dužni to priznati i trpjeti da se nekretnine prenesu u cijelosti na nasljednike pok. K. N. i njezinog sina V. N..  

24. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su tužiteljice M. B. i B. K. postale suvlasnice spornih nekretnina na temelju pravomoćnih rješenja o nasljeđivanju odnosno da su prihvatile nasljedstvo od svojih rođaka zbog čega njihovo pravo nije zastarjelo, zatim, da je odbijen zahtjeva tužiteljica da je tuženik dužan srušiti započetu gradnju kuće i ukloniti otpadni materijal jer za to nema osnove jer će se tuženiku prilikom diobe dio zemljišta na kojem je započeo gradnju uračunati u njegov dio koji ga ima pripasti u diobi, te je ujedno navedeno i da tuženik nije mogao steći pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću jer je on, kao i njegov prednik majka K. N., znao za prava ostalih suvlasnika koji se prava nisu odrekli.

25. Navedena presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. potvrđena je presudom Okružnog suda u Sisku br. Gž-830/79-3 od 17. 7. 1979., a presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 435/1980-2 od 14. 5. 1980. odbijene su revizije stranka odnosno odbačena je revizija tuženika, a koje su podnesene protiv presude Okružnog suda u Sisku br . Gž-830/79-3 od 17. 7. 1979.

26. Dakle, radi tuženika valja još istaknuti, a u odnosu na navode tuženika iz podneska od 10. 4. 2020., da presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. nije nevjerodostojna samom činjenicom da na istoj nema klauzule pravomoćnosti.

27. 1. Naime, kao što je prethodno navedeno, presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. potvrđena je presudom Okružnog suda u Sisku br. Gž-830/79-3 od 17. 7. 1979., odnosno stekla je svojstvo pravomoćnosti danom donošenja  presude Okružnog suda u Sisku br. Gž-830/79-3 od 17. 7. 1979. jer sukladno odredbi čl. 333. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 I 114/22, dalje: ZPP) presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe.

27. 2. Radi tuženika je za napomenuti da je presuda Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979., sukladno odredbi čl. 25. st. 1. Ovršnog zakona, Narodne novine br. 112712, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ) stekla i svojstvo ovršnosti jer je iz  presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev 435/1980-2 od 14. 5. 1980. jasno vidljivo da su obje stranke tog postupka primile presudu  Okružnog suda u Sisku br . Gž-830/79-3 od 17. 7. 1979.

28. Prema tome, potpuno su promašeni navodi o presudi Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. kao  o "nevjerodostojnoj ispravi" jer ista uopće niti ne ulazi u kategoriju vjerodostojnih isprava (čl. 31. OZ) već se radi o ovršnoj ispravi sukladno odredbi čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ.

29. Također, suprotno navodima tuženika s ročišta za glavnu raspravu održanog 14. 9. 2023., na svojstvo pravomoćnosti sudske odluke potvrđene odlukom drugostupanjskog suda nije od utjecaja dostava takve odluke strankama.

  30. Nadalje, uvidom u popis promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Sisak od 29. 11. 2019. utvrđeno je da je čest. kat. br. 598/2a prema najstarijem podatku popisa čestica iz 1959. godine upisana u posjedovni list 67 i da se kao posjednik vodio upisan K. pok. I. J., K. G. 101, zatim, 1965. mijenja se temeljem rješenja Z-3176/64 naslovna strana i broj posjedovnog lista u 260, a kao posjednici upisuju se M. R. i K., G. K. bb, zatim, 1982. temeljem papirnate revizije mijenja se broj posjedovnog lista u 123, 1992. prenumeracijom je čest. kat. br. 598/2a postala brojčana čest. kat.br. 598/2, te je 1998. temeljem uredovne konstatacije klase U./I-932-07/98-07/200 izmijenjena naslovna strana posjedovnog lista tako da se kao posjednici vode upisani M. K. u ½ dijela i M. K. u ½ dijela.

31. Nadalje, iz popisa promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Sisak od 29. 11. 2019. proizlazi i da su čest. kat. br. 598/1 i 598/2b prema najstarijem podatku popisa čestica iz 1959. godine upisane u isti posjedovni list 151 i da se kao posjednik vodio upisan N. pok. I. P., K. G. 103, da je 1982. godine temeljem papirnate revizije izmijenjen broj i naslovna strana posjedovnog lista, a kao posjednik se vodi upisan N. V. P., G. K. 173, zatim, da je 1992. prenumeracijom čest. kat. br. 598/2b postala brojčana čest. kat.br. 598/4, zatim, da je 2005. temeljem predmeta i rješenja Z-1144/05 na čest. kat. 598/1 i 598/4 izmijenjena naslovna strana i broj posjedovnog lista u 573 te su kao posjednici upisani N. V. u 28/60 dijela, B. M. u 30/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela i Š. C. S. u 1/60 dijela. Potom, 2015. je temeljem predmeta i rješenja Z-5144/2014 izmijenjena naslovna strana i broj posjedovnog lista u 931 te su kao posjednici upisani N. V. u 28/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela, Š. C. S. u 1/60 dijela, P. J. u 15/60 dijela i B. C. u 15/60 dijela. Nadalje, 2015. godine je temeljem predmeta klase 932-07/15-05/2191 na čest. kat. 598/4 izmijenjena naslovna strana i broj posjedovnog lista u 940 te su kao posjednici upisani N. V. u 28/60 dijela, P. J. u 15/60 dijela, B. C. u 15/60 dijela i P. J. u 2/60 dijela. Nadalje, 2019. godine je temeljem predmeta klase 932-07/19-05/211 na čest. kat. 598/1 izmijenjena naslovna strana i broj posjedovnog lista u 931 te su kao posjednici upisani N. V. u 28/60 dijela i N. V. u 32/60 dijela. 2019. godine je temeljem predmeta klase 932-07/19-05/211 na čest. kat. 598/4 izmijenjena naslovna strana i broj posjedovnog lista u 940 te su kao posjednici upisani N. V. u 28/60 dijela i N. V. u 32/60 dijela.

32. Ugovorom o darovanju od 10. 10. 1994. sklopljenim između K. B., kao darodavca i B. M., kao daroprimca, darodavac daruje, a daroprimac prima darovanje i to nekretnine: 16/60 dijela upisane u z.ku.l br. 40 k.o. K. koje se sastoje, između ostalih, od čest.kat.br. 598/2a kuća br. 42 s dvorištem u selu površine 205 čhv i čest. kat. br. 598/2b voćnjak kod kuće u selu površine 123 čhv.

33. U. u presliku Rješenja  o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola br. O-694/12, UPP-OS-84/12 od 30.5. 2014. utvrđeno je da je Blažeković Milka, rođ. 3.12.1920., umrla 28.4.2012., da su njezinom ostavinskom imovinom utvrđeni njezini suvlasnički dijelovi na čest. br. 598/1 (30/60) i 598/4 (30/60) k.o. Gornje Komarevo, a nasljednicima su proglašeni kći P. J. i unuk C. B.. Navedeno rješenje provedeno je rješenjem Z-5144/2014 od 29.9.2014.

34. Nadalje, uvidom u predmet ovog suda br. Z-1144/05 utvrđeno je da je rješenjem Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel od 23. 5. 2005. izvršena uknjižba prava vlasništva na čest. kat. br. 598/1 kuća i dvorište od 298 m2  i čest. kat. br. 598/4 voćnjak kod kuće u selu od 442 m2, za korist Blažeković Milke u 30/60 dijela, N. V. u 28/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela i Š. C. S. u 1/60 dijela te uknjižba prava vlasništva na čest.kat br. 598/2 kuća br. 42 s dvorištem u selu od 737 m2 i čest. kat. br. 598/3 vrt kod kuće u selu od 485 m2 za korist M. R. i M. K..

35. Iz zapisnika navedenog suda br. Z-1144/05 od 23. 5. 2005. proizlazi da su sudu pristupili B. M., N. V., M. K., M. R. i P. D., da su isti izjavili da je došlo do pogreške kod upisa u zemljišnim knjigama na način da su na nekretninama čiji su posjednici B. M. u 30/60 dijela, N. V. u 28/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela i Š. C. S. u 1/60 dijela i to na čest. kat. br. 598/1 kao vlasnici upisani M. R. i M. K. odnosno da su na nekretninama čiji su posjednici M. R. i M. K. kao vlasnici upisani B. M. u 30/60 dijela, N. V. u 28/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela i Š. C. S. u 1/60 dijela i to na čest. kat. br. 598/2 i 598/3, te da su suglasni da se izvrši ispravak uknjižbe prava vlasništva na nekretninama čiji su stvarni posjednici  i da se o istom izvijesti P. ured za katastar S. kao i da se ispravi posjed na čest. kat. br. 598/4 i 598/1 na kojima je do sada posjednik bio upisan samo N. V..

              36. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1586/78-7 od 24. 1. 1979., u parničnom postupku koji se vodio po tužbi tužitelja V. N. protiv tuženice M. B., radi smetanja posjeda, utvrđeno je da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da ga je tuženica smetala u mirnom i faktičnom posjedu voćnjaka kod kuće koji leži u K. G.. na taj način što je unatoč zabrani ušla u voćnjak i ubirala jabuke uz izjavu da je to njeno voće pa da joj se zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, a iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je dokaznim postupkom utvrđeno da tuženica nije smetala posjed tužitelja u posjedu voćnjaka  jer je tuženica u posjedu voćnjaka, a koji posjed je vršila  na taj način što bi svake godine  dolazila i na tom voćnjaku ubirala voće i odnosila kući pri čemu nije bitno da li je voće brala baš sama tuženica ili netko drugi na njen zahtjev.

              37. Rješenjem Okružnog suda u Sisku br. Gž-481/79-3 od 30. 3. 1979. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1586/78 od 24. 1. 1979.

              38. Dakle, prema izvatku iz zemljišnih knjiga koji datira s 31. 5. 1978. na nekretninama upisanim u z.k.ul. br.40 k.o. Komarevo Gornje i to čest. kat. br. 598/2a površine 205 čhv i 598/2b površine 123 čhv kao suvlasnici su upisani K. M., K. I., K. K., B. M. i N. K..

39. Potom, presudom Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979., utvrđeno je da su tužiteljice M. B., u 7/30 dijela i B. K. u 8/30 dijela suvlasnice nekretnina upisanih u z.k.ul. br. 40 k.o. K. G., a koje se sastoje od čest. kat. br. 598/2-a kuća i dvorište od 205 čhv i čest. kat. br. 598/2-b voćnjak kod kuće površine 123 čhv, te je odbijen zahtjev ovdje tuženika, radi utvrđenja da je zastarjelo pravo zahtijevati ostavinu nasljednika   M. B., B. Š., S. Š. i B. K. iza pok. I. i M. K. na nekretninama iz z.k.ul. br. 40 k.o. K. G., čast. kat. br. 598/2-a zastarjelo te da su isti dužni to priznati i trpjeti da se nekretnine prenesu u cijelosti na nasljednike pok. K. N. i njezinog sina V. N..  

              40. Prema navedenoj presudi i M. B. i B. K. su svoje suvlasništvo na spornim nekretninama stekle nasljeđivanjem i to M. B. i B. K. (uz K. N., B. Š. i S. Š.) iza smrti pok. I. K., zatim, iza smrti pok. M. K. M. B., te iza smrti pok. M. M. B. K..  

              41. Iz rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel u Sisku br. Z-16084/2018 od 31. 12. 2018. proizlazi da je uvidom u Izvadak iz matice rođenih Matičnog ureda Sisak od 22.1.2016. utvrđeno je da je N. V., rođ. 5.5.1949. od oca P. N. i majke K..

              42. Nadalje, K. B. je  Ugovorom o darovanju od 10. 10. 2004. svoj suvlasnički udio od 16/60 dijela na nekretninama upisanim u z.ku.l br. 40 k.o. Komarevo čest.kat.br. 598/2a kuća br. 42 s dvorištem u selu površine 205 čhv i čest. kat. br. 598/2b voćnjak kod kuće u selu površine 123 čhv darovala B. M..

              43. Nadalje, prema popisu promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Sisak od 29. 11. 2019. da je 1992. godine prenumeracijom je čest. kat. br. 598/2b postala brojčana čest. kat.br. 598/4.

44. Prema rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola br. O-694/12, UPP-OS-84/12 od 30.5. 2014. nasljednicima iza pok. M. B. su proglašeni kći P. J. i unuk C. B..

45. Dakle, iz naprijed navedenog slijeda stjecanja prava vlasništva za zaključiti je da je tužiteljica, na nekretnini na čest. kat. br. 598/4 voćnjak kod kuće u selu od 442 m2, u 15/60 dijela, nasljeđivanjem svojih prednika stekla suvlasništvo u navedenom suvlasničkom omjeru, a suvlasništvo prednika  tužiteljice nedvojbeno je utvrđeno presudom  Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979., Ugovorom o darovanju od 10. 10. 1994. i rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Puli-Pola br. O-694/12, UPP-OS-84/12 od 30.5. 2014.

46. I iz iskaza tuženika, unatoč tome što navodi da je njegova majka K. K. udana N. bila u cijelosti vlasnica nekretnina koje su predmet ovog spora, jasno proizlazi da je nekada vlasnik spornih nekretnina bio Đ. K., međutim, Đ. K. nije bio samo otac majke tuženika već i otac M. K. i i M. K., koji su također prednici tužiteljice.

47. Nadalje, u odnosu na nekretninu na čest. kat. br. 598/1 valja reći da su točni navodi tuženika  da iz popisa promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Sisak od 29. 11. 2019. ne proizlazi da je izvršena brojčana prenumeracija čest. kat. br. 598/2a u brojčanu čes.kat.br. …, već je 1992. prenumeracijom čest. kat. br. 598/2a postala brojčana čest. kat.br. ….

48. Međutim, utoliko što jasno iz rješenja Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel br. Z-1144/05 od 23. 5. 2005. proizlazi da je istim rješenjem zapravo ispravljen dotadašnji (prema suglasnim navodima stranaka B. M., N. V., M. K., M. R. i P. D.) pogrešan upis u zemljišnim knjigama i na suglasan prijedlog stranaka (među kojima je i ovdje tuženik) izvršen je ispravak uknjižbom prava vlasništva na način da su kao suvlasnici, u ovom predmetu spornih čest. kat. br. 598/1 i 598/4 (umjesto na čest. kat. br. 598/2 i 598/3 koje su vlasništvo i posjed M. R. i M. K. i koji su u tom postupku i uknjiženi kao suvlasnici) upisani B. M. u 30/60 dijela, N. V. u 28/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela i Š. C. S. u 1/60, utemeljeno, po ocjeni ovog suda, tužitelji tvrde da je upravo i čest. kat. br. 598/1 kuća i dvorište u selu površine 298 m2, suvlasništvo tužiteljice, u 15/60 dijela i koja je suvlasništvo istih stekla na isti način kao i na čest. kat. br. 598/4, s time što je zbog pogreške u zemljišnim knjigama, umjesto na čest. kat. br. 598/1, slijed stjecanja suvlasništva tužiteljice, bio upisan na čest. kat. br. 598/2a odnosno 598/2. D., obzirom da je tek 2005. rješenjem Općinskog suda u Sisku, Zemljišnoknjižni odjel br. Z-1144/05 od 23. 5. 2005. na opisani ispravljen dotadašnji pogrešan upis u zemljišnim knjigama nije od utjecaja na odluku suda činjenica da u ugovoru o darovanju od 10. 10. 1994. stoji naznaka čest.kat.br. 598/2a i čest. kat. br. 598/2b, dakle, oznaka nekretnina prije izvršene prenumeracije 1992.

49. Ovo ujedno iz razloga što iz iskaza tuženika jasno proizlazi da je od 1975. do 1976. gradio kuću na čest. kat. br. 598/1, a iz presude  Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979., kojom su obuhvaćene čest. kat. br. 598/2-a i čest. kat. br. 598/2-b, i da je odbijen dio zahtjeva tužiteljica da je tuženik dužan srušiti započetu gradnju kuće i ukloniti otpadni materijal jer za to nema osnove jer će se tuženiku prilikom diobe dio zemljišta na kojem je započeo gradnju uračunati u njegov dio koji ga ima pripasti u diobi.

50. Prema tome, utemeljeno I. tužiteljica tvrdi da je od 1978. predmet spora bila upravo i zemljišnoknjižna čestica na kojoj se nalazi kuća koju je izgradio tuženik.

51. U prilog navedenom ukazuje i obrazloženje suda iz rješenja br. Z-16084/2018 od 31. 12. 2018. u dijelu iz kojeg proizlazi da je uvidom u Rješenje ureda za prostorno uređenje, stambeno-komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša Županije Sisačko-moslavačke od 19. 8. 1996. utvrđeno kako je V. N. pristupio gradnji stambene građevine na čest. kat. br. 598/1 i 598/4 k.o. K. G. bez građevinske dozvole te mu je naređeno uklanjanje građevine kao i da je geodetski vještak I. H. na kojem očevidu identificirao predmetne nekretnine i utvrdio da se na katastarskoj čestici 598/1 k.o. G. K. nalazi izgrađeni stambeni objekt sa pripadajućim dvorištem, a katastarska čestica br. 598/4 k.o. G. K. u naravi je dio dvorišta dok se donji sjeverni dio koristi kao oranica i vrt te se na toj čestici nalazi se dvorišni objekt – drvarna za drva.

52. Nadalje, iz predmeta ovog suda br. Z-16084/2018 te navoda tuženika, koje je isticao tijekom ovog postupka, proizlazi da je tuženik stekao vlasništvo nekretnina koje su predmetom ovog spora dosjelošću pri čemu valja istaknuti i da tuženik u svom iskazu navodi da je sporne nekretnine stekao od svoje majke K. K. udane N., koja je bila vlasnica istih u cijelosti, a koje je ista naslijedila od svog supruga P. N. koji je bio upisan u katastru.

53. N. tuženika da je njegova majka K. K. udana N. bila u cijelosti vlasnica spornih nekretnina u suprotnosti su s izvedenim materijalnim dokazima, a iz izvedenih dokaza koje je predložio tuženik ne proizlazi niti da je njegov otac P. N. nasljeđivanjem stekao pravo vlasništva istih.

54. Odredbom čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu: ZV) propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, zatim, prema st. 2. istog članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, te prema st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

55. Odredbom čl. 18. st. 3. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada.

56. Dakle, ovdje tuženik je još 1978., tijekom vođenja parničnog postupka br. P-1534/78 te konačno donošenjem presude Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. znao da su prednici tužiteljice M. B. i B. K. stekle suvlasništvo na nekretnini na čest. kat. br. 598/4 (ranije čest. kat. br. 598/2b), a kojom presudom je ujedno i odbijen tužbeni zahtjev ovdje tuženika da je pravo zahtijevati ostavinu nasljednika M. B., B. Š., S. Š. i B. K. iza pok. I. i M. K. na nekretninama iz z.k.ul. br. 40 k.o. K. G., čast. kat. br. 598/2-a zastarjelo.

57. J. iz navedene presude jasno proizlazi da su i tuženik V. N. i njegova prednica K. N. znali za prava ostalih suvlasnika.

58. Točno je i da je presudom Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) utvrđeno suvlasništvo prednice tužiteljice M. B. i B. K. na čest. kat. br. 598/2-a (koja je prenumerirana u brojčanu 598/2), a ne na brojčanu čest. kat. br. 598/1, međutim, u odnosu na čest. kat. br. 598/2 (ranije 598/2a) ispravljen je pogrešan upis na način su umjesto do tada upisanih suvlasnika (B. M., N. V., Š. B. i Š. C. S.) upisani M. R. i M. K., dok su umjesto do tada upisanih suvlasnika na čest. kat. br. 598/1 (M. R. i K.) na istoj uknjiženi suvlasnici B. M., N. V., Š. B. i Š. C. S., pa utoliko što je predmet spora između tuženika i upravo prednika tužiteljice, a ne M. R. i M. K., još od 1978. zemljište za koje tuženik tvrdi da je gradio kuću od 1975. do 1976., te stoga što je iz predmeta Z-1144/05 jasno razvidno da je ovdje tuženik 2005. bio suglasan da se upravo na čest. kat. br. 589/1 upiše suvlasništvo B. M. u 30/60 dijela, N. V. u 28/60 dijela, Š. B. u 1/60 dijela i Š. C. S. u 1/60, nema mjesta zaključku da tuženik nije bio upoznat s pravima prednika tužiteljice kao suvlasnika, od stjecanja posjeda iste.

58. Rješenje Općinskog suda u Sisku br. P-1586/78-7 od 24. 1. 1979. upućuje na zaključak da je tuženik još tada znao da nije isključivi posjednik  voćnjaka kod kuće koji leži u Komarevu Gornjem, kao i da su neistiniti njegovi navodi da nije izgubio spor radi smetanja posjeda kojeg je pokrenuo protiv majke tužiteljice te u konačnici tuženik u svom iskazu navodi da je još 1976. M. B., majka  tužiteljice dokazala da je suvlasnica spornih nekretnina i da su to oni cijelo vrijeme osporavali.

59. Prema tome, unatoč tome što iz iskaza saslušanih svjedoka M. K., I. H., B. F. i T. B. kao i tuženika proizlazi da se tuženik preko dvadeset godina nalazi u posjedu nekretnina koje su predmet ovog spora, kao i da je na istima tuženik 70-tih godina prošlog stoljeća izgradio kuću, te i iz iskaza tužiteljice da je 1978. ili 1979. tijekom suđenja na istima izgradi kuću, mišljenje je ovog suda da tuženik nije dokazao da njegov posjed sporne nekretnine kao i posjed njegove prednice ima zakonom određenu kakvoću (čl. 159. st. 1. Z.) jer se  njegov samostalan posjed utužene nekretnine ne može se smatrati poštenim što je pretpostavka za stjecanja prava vlasništva dosjelošću na suvlasničkom dijelu tužiteljice, sukladno odredbama čl. 159. Z..

60. Naime, kako se u pravo vlasništva dosjelošću pretvoriti može pretvoriti samo samostalan posjed stvari odnosno takav posjed prema kojem stjecatelj posjeduje stvar kao da je nositelj prava vlasništva na njoj (čl. 11. st. 1. ZV), a utoliko što je mišljenje suda da su tuženik kao i njegova prednica znali za vlasnička prava drugih suvlasnika glede sporne nekretnine, za zaključiti je da takav posjed sporne nekretnine ne može dovesti do stjecanja prava vlasništva na stvari, na suvlasničkom omjeru tužiteljice, čak i ako je protekao rok dosjelosti propisan odredbama čl. 159. st. 2. i. 3. ZV.

                    61. Dakle, mišljenje je ovog suda da tuženik nije dokazao da njegov samostalan posjed sporne nekretnine, ima zakonom određenu kakvoću (čl. 159. st. 1. ZV) jer se  isti ne može se smatrati poštenim što je pretpostavka za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, u odnosu na suvlasnička prava drugih suvlasnika, sukladno odredbama čl. 159. ZV.

              62. Upravo iz naprijed navedenih razloga na odluku suda nije od utjecaja okolnost da je tuženik u neprekidnom posjedu nekretnina koje su predmet ovog spora kao i da je na istima 70-tih godina prošlog stoljeća izgradio kuću. 

              63. Nadalje, a kako je također prethodno navedeno, iz pravomoćne presude Općinskog suda u Sisku br. P-1534/78-10 (P-1593/78) od 24. siječnja 1979. jasno proizlazi da su tužiteljice M. B. i B. K. zahtijevale da tuženik V. N. sruši započetu gradnju kuće i otkloni otpadni materijal (s kojim dijelom su odbijene jer je zaključak suda u toj odluci da će se prilikom diobe tuženiku dio zemljišta na kojem je započeo gradnju uračunati u njegov dio koji mu treba pripasti u diobi), pa stoga nema mjesta zaključku da prednice ovdje tužiteljice nisu poduzimale nikakve pravne radnje za zaštitu svojih vlasničkih prava ili branile tuženiku gradnju kuće.

64. Nadalje, kako je također prethodno navedeno, iz  rješenja Općinskog suda u Sisku br. P-1586/78-7 od 24. 1. 1979., utvrđeno je da prednica ovdje tužiteljice nije smetala tuženika u mirnom i faktičnom posjedu voćnjaka kod kuće koji leži u Komarevu G., i to ulaskom u voćnjak i ubiranjem jabuka uz izjavu da je to njeno voće, a koji posjed je vršila  na taj način svake godine. Stoga, kako prema čl. 30. st. 2. ZV upravo vlasnik stvari ima pravo posjedovanja, uporabe korištenja i raspolaganja svojom stvari, nisu utemeljeni niti navodi da prednica tužiteljice nije nikada poduzimala radnje radi ostvarivanja svojih vlasničkih prava.

              65. Valja reći i kako je tuženik tvrdio i dokazivao isključivo utvrđenje stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine na suvlasničkim dijelovima 1. i 2. tužitelja dosjelošću te nije isticao niti dokazivao kakav drugi pravni temelj stjecanja vlasništva sporne nekretnine propisan odredbom čl. 114. ZV, a u vezi s odredbom čl. 221. a. ZPP.

              66. Konačno, prijedlog tužitelja za spajanjem postupka koji se pred ovim sudom vodi u predmetu br. P-331/23 po tužbi tužitelja C. B. protiv ovdje tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva dijela nekretnine koja je predmet ovog spora, odbijen je rješenjem ovog suda br. P-50/2023-2 od 14. 9. 2023. kao neekonomičan obzirom da je u tom predmetu predloženo izvođenje dokaza, a prema navodima tužitelja, prethodni postupak još nije niti zaključen dok je u ovom predmetu, nakon rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž Zk-490/2021-2 od 10. listopada 2022. postupak vraćen u fazu održavanja glavne rasprave (čl. 369. st. 1. ZPP) u kojem dijelu postupka, u pravilu, nema isticanja novih činjenica niti predlaganja novih dokaza (čl. 299. ZPP).   

              67. Odluka o troškovima postupka u odnosu na I. tužiteljicu temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP odnosno stoga što je I. tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu tuženik joj je dužan nadoknaditi parnični trošak u cijelosti, a koji se sukladno zahtjevu I. tužiteljice i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika odnosi na trošak za sastav tužbe u iznosu od 331,81 eur (Tbr. 7.), za zastupanja na ročištima 19. 11. 2019., 10. 2. 2020. i 15. 3. 2021. u iznosu od 331,81 eur za svako (Tbr. 9.st.1.), za sastav podneska od 8. 11. 2019. u iznosu od 331,81 eur (Tbr. 8. st. 1.), za zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 66,36 eur (Tbr. 9. st. 3.), za zastupanje na ročištu 14. 9. 2023. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 9.st.1.),, za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur (Tbr. 10. st. 2.), PDV u iznosu od 618,28 eur, te trošak sudske pristojbe na tužbu i na presudu u iznosu od 180,50 eur za svako, ukupno 3.091,40 eur.

68. Tužiteljici nije priznat traženi trošak sudske pristojbe na odgovor na žalbu jer tužiteljica niti ne podliježe obvezi plaćanja iste.

69. Odluka o troškovima postupka u odnosu na II. tužitelja Charlesa Blakea temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno stoga što je tužba II. tužitelja u cijelosti odbačena rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž Zk-490/2021-2 od 10.10. 2023. naloženo je II. tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u cijelosti.

70. Tuženiku je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zahtjevu tuženika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 7.), za zastupanja na ročištima 19. 11. 2019., 10. 2. 2020., 15. 3. 2021. i 14. 9. 2023. u iznosu od 497,71 eur za svako (Tbr. 9.st.1.), za sastav podneska od 14. 4. 2020. u iznosu od 497,71 eur (Tbr. 8. st. 1.), za sastav žalbe na presudu u iznosu od 622,14 eur (Tbr. 9. st. 3.), PDV u iznosu od 902,10 eur, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 200,00 eur, ukupno 4.710,50 eur.

71. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu jer tuženik sukladno odredbi čl. 4. st. 1. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 21/18) ne podliježe obvezi plaćanja iste.

              72. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.             

                      

U Sisku, 27. listopada 2023.

                                                                               

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

 

Dostavna naredba:

1. I. tužiteljici po punomoćniku
2. II. tužitelju po punomoćniku
3. tuženiku po punomoćniku