Poslovni broj: 26 Gž Zk-307/2023-2

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u zemljišnoknjižnom predmetu predlagatelja G. B., OIB: ..., B., kojeg zastupa gradonačelnik T. B. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalni ured S., Područna služba Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica D. D. C. dip. iur., radi uknjižbe prava vlasništva odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Z., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj Z-39031/2022 od 29. prosinca 2022., dana 30. listopada 2023.

  

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba Republike Hrvatske i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu broj Z-39031/2022 od 29. prosinca  2022.

 

II. Nalaže se brisanje zabilježbe žalbe upisane pod brojem Z-7596/2023 u zk.ul. 2027 i 2028 k.o. B..

  

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod toč. I. izreke odbačen je prigovor Republike Hrvatske izjavljen protiv rješenja broj Z-25208/2017 od 30. listopada 2017. kao nedopušten, dok je pod toč. II. izreke navedeno da će se odbačeni prigovor zabilježiti u zk.ul. 2027 i 2028 k.o. B..

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija Republika Hrvatska navodeći da žalbu izjavljuje iz svih zakonskih žalbenih razloga, te predlažući drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, preinačiti rješenje i odbiti prijedlog za uknjižbu prava vlasništva.

 

3. Žalba Republike Hrvatske nije osnovana.

 

4. Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja proizlazi da je rješenjem zemljišnoknjižnog referenta od 30. listopada 2017. broj Z-25208/2017 temeljem ugovora o diobi suvlasničke imovine sklopljenog između G. B. i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Z. od 5. listopada 2017., uvjerenja Upravnog odjela ... od 25. svibnja 2016., Potvrde o uključenosti katastarske čestice u šumskogospodarski plan od 27. svibnja 2016., izvoda iz katastarskog plana i primjenom čl. 365. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dopušten otpis čest.zgr. 154/2 i čest.zem. 1194/6 iz zk.ul. 565 k.o. B. i upis u novi zk.ul. 2027 B. uz uknjižbu prava vlasništva u korist G. B., te otpis čest.zgr. 154/1 i čest. zem. 1194/2 iz zk.ul. 565. k.o. B. i upis u novi zk.ul. 2028 k.o. B. uz uknjižbu prava vlasništva u korist Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda S., Područne službe Z.. Prigovor u kojem Republika Hrvatska tvrdi da G. B. nije pravni slijednik upisanog društvenog vlasništva pozivajući se na čl. 365. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima jer je u zk.ul. 565 k.o. B. upisano pravo korištenja Zavoda za socijalno osiguranje Z., prvostupanjski sud je ocijenio nedopuštenim. To iz razloga što je utvrđeno da su G. B. i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje sklopili ugovor kojim su ugovorili diobu nekretnina i međusobno se ovlastili na upis prava vlasništva, time da iz uvjerenja Z. ž., Upravnog odjela ... proizlazi da su se čest.zgr. 154/1 i čest.zem. 1194/2 nalazile unutar granica građevinskog područja na dane 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991., kao i da čest.zgr. 154/1 i 154/2 te čest.zem. 1194/2 i 1194/6 nisu obuhvaćene programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima b. užeg područja krša za razdoblje od 1982. do 1991. Prema stanju zemljišne knjige proizlazi da su u zk.ul. 565 k.o. B. kao zk. tijelo I upisane čest.zgr. 154/1 zgrada od 144 m2 i čest.zgr. 154/2 zgrada od 144 m2 kao društveno vlasništvo s organom upravljanja N. O. B. i prava korištenja Zavoda za socijalno osiguranje Z. – Ispostave B. dok na zemljištu postoji zgrada, dok su kao zk. tijelo II upisane čest.zem. 1194/2 dvorište sa 106 m2 i čest.zem. 1194/6 dvorište od 106 m2 u istom režimu kao i zk. tijelo I. Povezujući stanje zemljišne knjige i činjenice da su se nekretnine na dan 16. listopada 1990. i 24. srpnja 1991. nalazile unutar granice građevinskog područja i da za iste vrijedi predmnijeva vlasništva u korist ovlaštenika prava upravljanja odnosno korištenja u smislu čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prvostupanjski sud zaključuje da u konkretnom postupku Republika Hrvatska nema status stranke jer nije predlagatelj, niti protustranka niti zainteresirana osoba, pa je njezin prigovor odbačen primjenom čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., u daljnjem tekstu: ZPP) kao nedopušten, odnosno da je podnesen od neovlaštene osobe, u vezi čl. 99. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., 128/22).

 

5. U žalbi Republika Hrvatska navodi da joj je dostavljeno rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu od 30. listopada 2017. broj Z-25208/2017 temeljem čl. 120. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama i da ima pravni interes za podnošenje prigovora primjenom čl. 362. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Iz obrazloženja rješenja broj Z-25208/2017 proizlazi da je zemljišnoknjižni sud našao osnovanim prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju priloženih isprava i primjenom čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a što prema stajalištu Republike Hrvatske nije osnovano jer G. B. nije pravni slijednik društvenog vlasništva na bilo kojoj od predmetnih nekretnina i s njima nije ovlašten raspolagati. Iz građevinske dozvole od 15. svibnja 1978. je evidentno da se radi o dvojnom poslovnom objektu, dok se za poslovne prostorije ne zna tko ih koristi, time da je općepoznata činjenica da se na čest.zgr. 154/2 nalaze uredi koje koristi Porezna uprava, a na čest.zgr. 154/1 da se nalazi Državna geodetska uprava, pa je pravo korištenja na navedenim prostorima stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima temeljem čl. 361. st. 2. postalo vlasništvo Republike Hrvatske.

 

6. Ispitivanjem pobijanog rješenja u okviru žalbenih navoda Republike Hrvatske i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se u ovom postupku primjenjuje temeljem čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., 108/17., u daljnjem tekstu: ZZK), obzirom da je postupak pokrenut 26. listopada 2017., time da Republika Hrvatska u žalbi niti sadržajno, a niti prema zakonskom određenju ne ukazuju na ijednu bitnu povredu.

 

7. Iako je prvostupanjski sud primijenio Zakon o zemljišnim knjigama (Narodne novine br. 63/19., 128/22.), isto nije od utjecaja na pravilnost rješenja jer je i primjenom mjerodavnog ZZK-a valjalo identično odlučiti kao što je odlučio prvostupanjski sud.

 

8. Da bi se nekoj osobi priznato status stranke u smislu odredbe čl. 77. ZPP-a, a koji se temeljem čl. 91. ZZK-a primjenjuje i u zemljišnoknjižnim postupcima, potrebno je da je takvo pravo priznato posebnim propisom (čl. 77. st. 2. ZPP). Prema čl. 95. st. 1. ZZK-a strankom u zemljišnoknjižnom postupku smatra se prije svega osoba koja bi upisom u zemljišne knjige promijenila ili izgubila knjižno pravo pa je ovlaštena staviti prijedlog za upis. Odredbom čl. 120. st. 1. ZZK-a propisano je kome je zemljišnoknjižni sud dužan dostaviti rješenje u zemljišnoknjižnom postupku pa se tako određuje da se rješenje dostavlja predlagatelju ili njegovom punomoćniku i osobama na čijoj se nekretnini stječe knjižno pravo i čija se knjižna prava prenose, opterećuju, ograničavaju ili ukidaju, kao i osobi protiv koje je provedena uknjižba. Stoga se strankom u zemljišnoknjižnom postupku ima smatrati ne samo predlagatelj i protustranka, već i svaka ona osoba koja na konkretnoj nekretnini na koju se upis odnosi ima prava koja su upisana ili mogu biti predmet zemljišnoknjižnog upisa, ako bi se ta prava prenosila, opterećivala, ograničavala ili ukidala. Stoga sve te osobe imaju i pravo na izjavljivanje pravnih lijekova u smislu odredbe čl. 123. ZZK-a.

 

9. Sama činjenica što je rješenje dostavljeno Republici Hrvatskoj ne znači da se time istoj priznaje status stranke u ovom postupku. Naime, iz stanja upisa u zemljišnoj knjizi koje je prvostupanjski sud opisao pod toč. 6. obrazloženja, povezujući isto s ispravama navedenim pod toč. 7. obrazloženja i s čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., u daljnjem tekstu: ZV) koji propisuje da se smatra vlasnikom nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana nositeljem prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja, a tko tvrdi suprotno treba to dokazati, proizlazi pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da se Republika Hrvatska ne može smatrati strankom zemljišnoknjižnog postupka jer osim što nije predlagatelj niti protustranka, nije niti osoba koja bi na predmetnim nekretninama imala ikakva stvarna prava koja bi mogla biti predmet zemljišnoknjižnog upisa.

 

10. Kako je iz navedenih razloga prvostupanjski sud pravilnom primjenom čl. 358. st. 3. ZPP-a, u vezi čl. 91. st. 1. ZZK-a, odbacio prigovor Republike Hrvatske, to je ovaj sud odbio žalbu Republike Hrvatske i primjenom čl. 128. st. 3. ZZK-a potvrdio prvostupanjsko rješenje

 

U Varaždinu 30. listopada 2023.