Objavljeno u NN 18/14 od 11.02.2014.:

 

MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE

Na temelju članka 17. stavka 5. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, br. 82/2013 i 148/2013) ministar poljoprivrede donosi

 

NAPUTAK O NAČINU PROVOĐENJA MJERA KONTROLE ZDRAVLJA ŽIVOTINJA PROPISANIH NAREDBOM O MJERAMA ZAŠTITE ŽIVOTINJA OD ZARAZNIH I NAMETNIČKIH BOLESTI I NJIHOVOM FINANCIRANJU U 2014. GODINI

Članak 1.

Ovim se Naputkom propisuje način provođenja mjera kontrole zdravlja životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2014. godini (»Narodne novine«, broj 160/2013, u daljnjem tekstu: Naredba).

Članak 2.

Način provođenja propisanih mjera kontrole zdravlja životinja iz članka 1. ovoga Naputka određen je u Dodacima I. – IV. koji su tiskani u prilogu ovoga Naputka i njegov su sastavni dio.

Članak 3.

Stupanjem na snagu ovoga Naputka prestaje važiti Naputak o načinu provođenja mjera kontrole zdravlja životinja propisanih Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2013. godini (»Narodne novine«, br. 26/2013 i 42/2013).

Članak 4.

Ovaj Naputak stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 011-02/14-01/10 Urbroj: 525-10/0137-14-1 Zagreb, 31. siječnja 2014.

Ministar Tihomir Jakovina, v. r.

DODATAK I.

1. BEDRENICA I ŠUŠTAVAC

Bedrenični distrikti navedeni su u Dodatku IV. ovoga Naputka.

2. BJESNOĆA

Cijepljenje pasa protiv bjesnoće

Posjednici su odgovorni da su njihovi psi cijepljeni protiv bjesnoće u skladu s Dijelom II. točkom 2. Naredbe.

Cijepljenje pasa protiv bjesnoće mogu obavljati:

– ovlaštene veterinarske organizacije,

– veterinarske prakse, veterinarske organizacije i veterinarske službe koje posjeduju rješenje Uprave veterinarstva (u daljnjem tekstu: Uprava) o dodjeli pojedinih poslova javnih ovlasti za cijepljenje pasa protiv bjesnoće.

Sve veterinarske organizacije koje mogu cijepiti pse protiv bjesnoće na temelju rješenja ili sklopljenog Ugovora s Upravom, moraju imati opisan poslovni proces cijepljenja pasa protiv bjesnoće unutar sustava upravljanja kvalitetom te isti implementirati u provedbi ove mjere. Poslovni proces mora uvažavati sve relevantne propise, pravila struke, kodeks veterinarske etike te očekivanja korisnika veterinarskih usluga u smislu standardne kvalitete pružene usluge, ali istovremeno ne smije pogodovati izbjegavanju obveza posjednika pasa, uključujući i financijske obveze za obavljenu uslugu. Na temelju članka 45. stavka 3. Pravilnika o uvjetima kojima moraju udovoljavati veterinarske organizacije, veterinarska praksa i veterinarska služba u sustavu provedbe veterinarske djelatnosti (»Narodne novine«, broj 103/2013), Hrvatska veterinarska komora (u daljnjem tekstu: HVK) nadležna je za kontrolu sustava upravljanja kvalitetom, a na temelju članka 129. stavka 1. točke 10. Zakona o veterinarstvu, skrbi o poštivanju pravila kodeksa veterinarske etike i poduzima odgovarajuće mjere u slučaju njihova kršenja.

Cijepljenje pasa protiv bjesnoće mora se provoditi u ambulantama ili kućnim posjetima, u skladu s rješenjem Uprave o udovoljavanju propisanim uvjetima, dodijeljenim ovlastima i Zakonom o veterinarstvu. Provedbu ove mjere obilaskom, u kućnim posjetima, bez prethodnog poziva posjednika, mogu obavljati samo ovlaštene veterinarske organizacije koje su dužne napraviti plan provođenja te isti dostaviti nadležnom veterinarskom uredu, najkasnije sedam dana prije planiranog početka provedbe naređene mjere, sukladno Dijelu IX. točki 2. Naredbe. Preporuča se cijepljenje i označavanje pasa, mačaka i pitomih vretica u ambulantama.

Cijepljenje pasa obavlja doktor veterinarske medicine (u daljnjem tekstu: veterinar). Prije cijepljenja mora se obaviti opći klinički pregled psa i očitati mikročip, odnosno propisanu oznaku. Svi označeni psi moraju biti upisani u Upisnik kućnih ljubimaca, a posjednik mora posjedovati ispravu o upisu i cijepljenju psa protiv bjesnoće.

Psi, mačke i pitome vretice koji se u pratnji vlasnika stavljaju u međunarodni promet, moraju imati putovnicu za kućne ljubimce koju izdaju veterinarske organizacije i ambulante veterinarske prakse kod kojih se kućni ljubimac nalazi u evidenciji te biti mikročipirani.

Prilikom prvog cijepljenja i označavanja psa, vlasniku mora biti izdana putovnica za kućne ljubimce. Podaci u putovnici za kućne ljubimce moraju biti čitljivo ispisani plavom kemijskom olovkom, a otisak pečata i faksimila mora biti jasan.

Cijena putovnice za kućne ljubimce nije uključena u cijenu cijepljenja psa.

Ukoliko se u putovnicu za kućne ljubimce lijepi gotova, proizvođačka naljepnica koja sadrži podatak o broju mikročipa, cjepivu protiv bjesnoće, tretiranju protiv krpelja, tretiranju protiv ehinokokoze te ostalim cjepivima, naljepnica mora biti zalijepljena na način da se ili dodatno zaštiti (prelijepi) prozirnom samoljepivom trakom ili se ovjerava pečatom.

Ovlaštene veterinarske organizacije i ambulante veterinarske prakse koje obavljaju cijepljenje pasa protiv bjesnoće, dužne su do 10. u tekućem mjesecu, za prethodni mjesec upisati podatke o cijepljenim psima u Upisnik pasa.

Pas, mačka i pitoma vretica kojoj se izdaje Putovnica za kućne ljubimce mora biti označena mikročipom i upisana u Upisnik kućnih ljubimaca.

Prilikom cijepljenja psa protiv bjesnoće mora se obaviti dehelmintizacija u skladu s Dijelom V. točkom 1. stavkom 1. Naredbe. Troškovi provedbe dehelmintizacije uključeni su u cijenu cijepljenja protiv bjesnoće.

Veterinar je dužan upozoriti posjednika psa o obveznom neškodljivom uklanjanju izmeta tijekom 48 sati nakon dehelmintizacije.

Kontrola provedbe i učinkovitosti oralnog cijepljenja lisica

Radi utvrđivanja učinkovitosti provedbe oralnog cijepljenja lisica propisanog Pravilnikom o oralnom cijepljenju lisica (»Narodne novine«, broj 137/13) i Dijelom IV, točka 7, stavak 2. Naredbe lovoovlaštenici moraju dostaviti uzorke lisica najbližoj ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji uz popratni Obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje (U daljnjem tekstu Obrazac) propisan Naredbom.

Odstrel lisica mogu obavljati osobe s položenim lovačkim ispitom te u skladu s odredbama posebnih propisa.

Ovlaštena veterinarska organizacija lešine s popratnim Obrascem mora dostaviti u najbliži laboratorij Hrvatskog veterinarskog instituta, i to: Hrvatski veterinarski institut Zagreb i Veterinarske zavode Rijeka, Križevci, Vinkovci i Split.

Veterinarski zavodi Rijeka, Križevci, Vinkovci i Split dostavljaju uzorke u Hrvatski veterinarski institut Zagreb koji provodi dijagnostičko pretraživanje u svrhu kontrole učinkovitosti oralne vakcinacije.

Za potrebe utvrđivanja učinkovitosti provedbe oralne vakcinacije lisica uzorkom se smatra cijela lešina lisice. Kako bi se provele odgovarajuće laboratorijske pretrage potrebno je odstrijeliti naizgled zdrave lisice starije od godine dana, koje ne pokazuju znakove bolesti te lisice.

Uzorkovanje se provodi na način da se lešina lisice prikupi neposredno nakon odstrela, zapakira u nepropusnu PVC vreću te što je prije moguće dostavi ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji. Uz svaki uzorak u ovlaštenu veterinarsku organizaciju mora biti dostavljen, čitko i u cijelosti popunjen, Obrazac.

Pri zaprimanju uzorka ovlaštena veterinarska organizacija dužna je provjeriti kvalitetu istoga na način da se utvrdi stupanj autolitičkih promjena. Ukoliko je uzorak ispravan, ovlaštena veterinarska organizacija dužna je isplatiti lovcu naknadu za dostavljeni uzorak. Visina naknade kao i način isplate propisani su cjenikom veterinarskih usluga koje se podmiruju iz državnog proračuna u 2014. godini.

Ovlaštena veterinarska organizacija mora uzorak do slanja u laboratorij pohraniti na temperaturi do +4 °C te što je prije moguće proslijediti u laboratorij Hrvatskog veterinarskog instituta u Zagrebu ili Veterinarske zavode u Rijeci, Križevcima, Splitu i Vinkovcima. Ukoliko ne postoji mogućnost pohrane uzorka na +4 °C ili se uzorak ne može pravovremeno dostaviti u laboratorij, potrebno je uzorkovati dio bedrenog mišićja lisice veličine 5x5cm u plastičnu nepropusnu kutiju i zajedno sa cijelom lešinom lisice pohraniti na -20 °C. Vreća u kojoj se nalazi lešina lisice te pripadajuća kutija sa uzorkom mišića moraju nositi jedinstvenu oznaku broja Obrasca koji prati uzorak. Plastične kutije za pohranu uzorka mišića dostupne su u Hrvatskom veterinarskom institutu u Zagrebu te Veterinarskim zavodima u Rijeci, Križevcima, Splitu i Vinkovcima.

3. NEWCASTLESKA BOLEST

U skladu s Dijelom II. točkom 3. stavkom 4. Naredbe, kontrola imunosti provodit će se prema uputi izrađenoj od Uprave. U uputi će biti navedena gospodarstva na kojima se treba provesti kontrola imunosti, broj uzoraka i ovlaštena veterinarska organizacija koja će provesti uzorkovanje radi kontrole imunosti. Kontrola imunosti provodi se 3 do 4 tjedna nakon provedenog cijepljenja, a prije provedbe kontrole imunosti potrebno je provjeriti datum cijepljenja.

4. ARTERITIS KONJA

Uzorkovanje

Uzorak krvi uzima se u serumske epruvete i šalje na serološku pretragu, uz popratni Obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje, na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Heinzelova 55, Zagreb.

Tumačenje rezultata pretrage

Životinja se smatra serološki pozitivnom na arteritis konja ako se laboratorijskom pretragom metodom virus neutralizacijskog testa utvrdi titar neutralizacijskih protutijela ≥ 1:4.

U slučaju seropozitivnog nalaza postupa se u skladu s odredbama Pravilnika o mjerama kontrole arteritisa konja (»Narodne novine«, broj 62/2009).

U slučaju nemogućnosti uzimanja ejakulata pastuha pozitivnih na arteritis konja, metodom virus neutralizacijskog testa, nadležna ovlaštena veterinarska organizacija mora pismenim putem izvijestiti Upravu o razlozima nemogućnosti ispunjavanja obveza preuzetih Ugovorom o povjeravanju poslova.

5. GROZNICA ZAPADNOG NILA (GZN)

Ovlašteni veterinar dužan je prijaviti sumnju na GZN u slučaju nalaza kliničkih znakova, i to:

– nekoordiniranost/slabost;

– mršavost (gubitak apetita);

– žmirenje i učestalo treptanje;

– hodanje u krug;

– pognuta glava;

– trzanje glavom;

– preosjetljivost na dodir;

– nekontrolirano žvakanje;

– promjene u ponašanju;

– depresija i pospanost;

– potpuna paraliza;

– drugo (navesti).

Ovlašteni veterinar mora osim podataka koji se traže u skladu s Pravilnikom o načinu prijave bolesti životinja (»Narodne novine«, br. 62/2011 i 114/2011), u prijavi sumnje na GZN navesti i:

– jesu li konji cijepljeni protiv GZN? (DA/NE);

– ako DA, navesti datum cijepljenja;

– da li su konji premještani izvan područja županije tijekom posljednja tri mjeseca? (DA/NE);

– ako DA, navesti mjesto i vrijeme odlaska i dolaska?

– da li su konji premještani izvan područja države? (DA/NE);

– ako DA, navesti državu, mjesto i vrijeme odlaska i dolaska?

6. BRUCELOZA OVACA I KOZA (Brucella melitensis)

Naređene mjere uzimanja uzoraka krvi u svrhu ostvarivanja odnosno održavanja statusa stada službeno slobodnih od bruceloze (B. melitensis) provodit će se u razdoblju od 1. rujna do 10. prosinca, na svim stadima ovaca i koza u Republici Hrvatskoj.

Uzorci se u laboratorije Hrvatskog veterinarskog instituta (u daljnjem tekstu: HVI) iz pojedinih županija obvezno dostavljaju prema sljedećem rasporedu:

– HVI Zagreb: Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Sisačko-moslavačka, Karlovačka, Varaždinska, Grad Zagreb;

– HVI Rijeka: Primorsko-goranska, Istarska, Ličko-senjska;

– HVI Split: Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska;

– HVI Križevci: Međimurska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska;

– HVI Vinkovci: Požeško-slavonska, Virovitičko-podravska, Brodsko-posavska, Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska.

Dijagnostička serološka metoda za pretraživanje individualnih uzoraka krvi je Rose Bengal Test (RBT). U slučaju pozitivnog nalaza RBT, uzorak krvi pretražuje se referentnom potvrdnom metodom. U slučaju serološki pozitivnog nalaza životinje se usmrćuju, a od usmrćenih životinja uzimaju se uzorci tkiva (maternica, testisi, slezena, fetus, limfni čvorovi – supramamarni, ingvinalni, portalni, mandibularni, mezenterijalni) i dostavljaju na pretragu u HVI Zagreb u svrhu laboratorijske potvrde uzročnika.

7. BRUCELOZA GOVEDA

Naređena mjera uzimanja uzoraka krvi radi pretrage na brucelozu goveda, u svrhu potvrđivanja odnosno održavanja statusa stada službeno slobodnih od bruceloze goveda bit će provedena u razdoblju od 1. ožujka do 6. lipnja 2014. godine.

Ova naređena mjera provodi se istovremeno s uzimanjem uzoraka krvi u svrhu pretraživanja na enzootsku leukozu goveda.

Raspored dostave uzoraka u pojedine zavode HVI-a jednak je rasporedu navedenom pod točkom 6. Naputka.

8. BOLEST PLAVOG JEZIKA (BPJ)

Osim mjera nadziranja određenih Programom nadziranja BPJ, posjednici životinja i veterinari moraju svaku sumnju na BPJ prijaviti u skladu s Pravilnikom o načinu prijave bolesti životinja.

Svaka sumnja na BPJ mora biti istražena u skladu s Pravilnikom o mjerama za kontrolu i iskorjenjivanje bolesti plavoga jezika (»Narodne novine« br. 73/2009 i 44/2013) i Uredbom Komisije (EZ) br. 1266/2007 od 26. listopada 2007. o provedbi pravila za Direktivu Vijeća 2000/75/EZ s obzirom na kontrolu, praćenje, nadziranje i ograničenje premještanja određenih životinja prijemljivih vrsta u odnosu na bolest plavog jezika (SL 283, 27. 10. 2007., kako je posljednji put izmijenjena i dopunjena Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 456/2012).

9. ENZOOTSKA LEUKOZA GOVEDA (ELG)

PRETRAŽIVANJE GOVEDA U SVRHU POTVRĐIVANJA STATUSA STADA GOVEDA SLUŽBENO SLOBODNIH OD ELG

Naređena mjera drugog uzimanja uzoraka krvi goveda u svrhu potvrđivanja statusa stada goveda službeno slobodnih od ELG bit će provedena u razdoblju od 1. ožujka do 6. lipnja 2014. godine.

Ova naređena mjera provodi se istovremeno s uzimanjem uzoraka krvi u svrhu pretraživanja na brucelozu goveda.

Raspored dostave uzoraka u pojedine zavode HVI-a jednak je rasporedu navedenom pod točkom 6. ovoga Naputka.

10. GENITALNA KAMPILOBAKTERIOZA

Uzorkovanje

Uzorci ispirka rodnice uzimaju se pomoću sterilnog fosfatnog pufera pH 7,2. Ako se uzeti uzorak ne može dostaviti u laboratorij unutar 5 sati od uzimanja, 1 ml uzorka uzetog fosfatnim puferom potrebno je nacijepiti na transportnu podlogu po Landeru.

Uzimanje uzoraka – krave

Nakon čišćenja i dezinfekcije područja vulve, u vaginu se aplicira 20-30 ml fosfatnog pufera pomoću brizgalice i sterilnog katetera. Fosfatni pufer se 4-5 puta aplicira u vaginalnu šupljinu i usiše nazad u brizgalicu prije uzorkovanja u sterilnu posudu. Vaginalna sluz se može staviti u fosfatni pufer (ako će biti dostavljena u laboratorij unutar 5 sati) ili izravno u transportnu podlogu.

U vrijeme uzimanja sluzi, krava ne smije biti u estrusu niti imati krvavi sadržaj u rodnici.

11. GOVEĐA SPONGIFORMNA ENCEFALOPATIJA (GSE)

Uzorci mozga od uginulih goveda uzimaju se na sabiralištima uginulih životinja ili u objektu za preradu nusproizvoda Kategorije 1 (lešina).

U slučaju sumnje na GSE, u skladu s Poglavljem I., člankom 3. točkom 1., podtočkom h) Uredbe (EZ) br. 999/2001 o utvrđivanju pravila za sprečavanje, kontrolu i iskorjenjivanje određenih transmisivnih encefalopatija, veterinar mora u najkraćem roku izvijestiti Upravu za veterinarstvo i sigurnost hrane, nadležnu veterinarsku inspekciju i Laboratorij za praćenje i dijagnostiku spongiformnih encefalopatija HVI-a u Zagrebu.

Prilikom postavljanja sumnje na bjesnoću u goveda, a da prethodno bjesnoća nije potvrđena na predmetnoj lokaciji, obavezno je isključivanje GSE-a u sumnjivog goveda.

O dostavi lešine sumnjivog goveda u sabiralište ili objekt za preradu nusproizvoda Kategorije 1 (lešina), obavezno je izvijestiti nadležnog veterinarskog inspektora za uzimanje uzoraka na kontakt telefon objavljen na službenoj web-stranici Uprave: www.veterinarstvo.hr

12. GREBEŽ OVACA

Uzorci mozga od uginulih ovaca i koza uzimaju se na sabiralištima uginulih životinja ili u objektu za preradu nusproizvoda Kategorije 1 (lešina) sukladno Uputi o nadziranju ovaca i koza na grebež ovaca u Republici Hrvatskoj (klasa: 322-02/13-01/167, urbroj: 525-10/0595-13-2).

Upravi za veterinarstvo i sigurnost hrane, nadležnoj veterinarskoj inspekciji i Laboratoriju za praćenje i dijagnostiku spongiformnih encefalopatija HVI-a u Zagrebu, potrebno je odmah prijaviti svaki slučaj sumnje na grebež ovaca.

Sumnja na grebež ovaca postavlja se u svim slučajevima pojave sljedećih simptoma: neuobičajeno ponašanje, odvajanje od stada, intenzivno žvakanje, ataksija, neurološki znakovi, izraziti svrbež i posljedični gubitak vune (dlake) te u kasnijoj fazi bolesti, lezije na koži, gubitak težine, gubitak apetita, letargija i grčevi.

Prilikom postavljanja sumnje na bjesnoću u ovce ili koze, a da prethodno bjesnoća nije potvrđena na predmetnoj lokaciji, obavezno je isključivanje grebeža ovaca u sumnjive životinje.

O dostavi lešine sumnjive životinje u sabiralište ili objekt za preradu nusproizvoda Kategorije 1 (lešina), obavezno je izvijestiti nadležnog veterinarskog inspektora za uzimanje uzoraka na kontakt telefon objavljen na službenoj web-stranici Uprave: www.veterinarstvo.hr.«.

13. ENZOOTSKI POBAČAJ OVACA

U slučaju pobačaja ovce ili koze ovlašteni veterinar mora uzeti uzorke krvi životinje koja je pobacila radi serološke pretrage (metodom ELISA) i uzorak brisa rodnice ili organa fetusa ili posteljice u svrhu dokaza uzročnika molekularnom metodom (PCR ili real-time PCR).

Potvrda bolesti u stadu

Specifični nalaz bakterije Chlamydophila abortus molekularnom pretragom smatra se potvrdom infekcije u uzgoju.

Mjere kontrole i suzbijanja bolesti

Enzootski pobačaj ovaca uzrokuje bakterija Chlamydophila (C.) abortus. Za bolest je karakterističan pobačaj u kasnoj fazi graviditeta, nakon 90 dana gestacije, mogući su i protrahirani pobačaji s posljedičnim uginućem avitalne janjadi. Bolest se u čisti uzgoj unosi uvođenjem kliconoša što rezultira u prvoj godini manjim brojem pobačaja a sljedeće sezone slijedi tzv. »oluja pobačaja« koja može zahvatiti oko 30% ovaca, pri čemu se u lohijama izlučuje veliki broj uzročnika. Najznačajniji izvor zaraze za stado je kontakt s pobačenim materijalom (posteljica i lohije). Nakon pobačaja, u sljedećim sezonama ovce mogu normalno koncipirati, a uzročnik više nije prisutan u sadržaju maternice. Kronično inficirane ovce (kliconoše) uzročnika izlučuju i vaginalnim ekskretima tijekom estrusa.

Kontrolu bolesti provodi se odvajanjem i terapijom inficiranih ovaca i janjadi oksitetraciklinima produženog djelovanja (20 mg/kg; oko 2 tjedna), adekvatnom higijenom prostora za janjenje i pobačenog materijala. U cilju sprečavanja pobačaja u stadu, preporuča se oksitetracikline produženog djelovanja dati što prije nakon 95. dana bređosti i ponoviti aplikaciju 2 tjedna nakon prvog davanja. Dugoročno (ovisi o epizootiološkoj situaciji, raširenosti bolesti itd.) kontrolu bolesti trebalo bi provoditi kombinacijom vakcinacije, zoohigijenskih i stočarskih mjera (servis stada jedinkama iz slobodnih uzgoja). Terapija tetraciklinima kao i vakcinacija značajno smanjuje broj pobačaja, ali u potpunosti ne rješava problem širenja uzročnika prilikom janjenja (sporadičnih pobačaja). S obzirom na trenutno stanje po pitanju navedene bolesti, veterinarski inspektor ne određuje mjere kontrole ili iskorjenjivanja bolesti već je obveza ovlaštenog veterinara da upozna posjednika o mogućnostima kontrole i preventive s ciljem uzgoja zdravog stada s punim proizvodnim kapacitetom.

Napomena: Bolest je zoonoza, na koju su posebno osjetljive trudnice.

Preventiva

Vakcine dostupne u Europskoj uniji (u Republici Hrvatskoj trenutno nije registrirana niti jedna vakcina protiv klamidioze u ovaca i koza) su:

– Enzovax, Intervet, (živa);

– Tecvax Chlamydia vaccine; Vétoquinol, (živa);

– CEVAC Chlamydia® (CEVA Animal Health Ltd) (živa);

– Mydiavac, Novartis Animal Health (inaktivirana).

Uz cijepljenje važno je držanje i hranjenje životinja. U slučaju živih vakcina, u žena je potreban oprez u rukovanju s obzirom na trudnoću.

Liječenje

VMP za intramuskularnu primjenu koji sadrže oksitetraciklin, u skladu s uputom proizvođača.14. INFEKCIOZNA ANEMIJA KOPITARA (IAK)

Ovlašteni veterinar koji provodi uzorkovanje, dužan je osigurati sljedivost svakog individualnog uzorka krvi kopitara.

15. KLAMIDIOZA PTICA

Mjere za sprječavanje i iskorjenjivanje klamidioze odnose se na sve registrirane uzgoje ptica (ukrasnih i golubova), prodajna mjesta te jata iz kojih ptice iz porodice Psittacidae (kakadui, nimfe, loriji, makao papige, amazone, žako, tigrice, are, itd.) sudjeluju na izložbama, sajmovima, natjecanjima i ostalim vrstama okupljanja.

Uzorkovanje

U svrhu pretraživanja jata ptica na klamidiozu uzorkom se smatra skupni uzorak izmeta prikupljen od najmanje 10% jedinki iz istog jata, sakupljenog kroz tri uzastopna dana.

Posjednik je dužan prikupljati izmet u nastambi kroz tri uzastopna dana prije uzorkovanja i to na način da u prethodno očišćenu nastambu stavi čisti papir/prostirku na kojem će se tijekom tri dana sakupljati izmet.

Uzorak koji se dostavlja na pretragu mora biti označen na način da je jasno vidljivo iz kojeg uzgoja, od kojeg broja i vrste ptica potječe te ne smije sadržavati nikakve druge tvari (npr. stelja, podloga, pijesak, ostaci zrnjevlja). Uzorci svakog pojedinačnog jata dostavljaju se u čašicama za uobičajeno slanje izmeta na laboratorijsku pretragu.

Ako je na pticama iz bilo kojeg razloga provedena terapija antimikrobnim pripravcima, uzorci se na pretragu za klamidiozu smiju poslati najranije 7 dana nakon zadnje primjene lijeka.

U slučaju uginuća ptice potrebno je poslati cijelu lešinu uredno zapakiranu i prethodno namočenu u otopinu dezinficijensa.

Sumnja na bolest

Klamidioza je zoonoza koja se kod različitih vrsta ptica očituje različitim kliničkim znakovima bolesti. Najučestaliji klinički znakovi akutne bolesti su: nakostriješeno neuredno perje, nevoljkost, teško disanje, upala sluznica oka, upala sluznica nosa i iscjedak iz nosa, zelenkasto-siv ili zelenkasto-crven želatinozni proljev (primjese krvi), mršavost, pareza ili paraliza nogu, nekoordinirano letenje ili kretanje i opća slabost, te povećani broj uginuća.

Promjenu zdravstvenog stanja ptica koja može ukazivati na klamidiozu, posjednik mora prijaviti ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji.

Sumnjivim na klamidiozu smatra se i ono jato čiji je posjednik bio u dodiru s pticama oboljelim od klamidioze.

Postupak s jatom sumnjivim na klamidiozu

U razdoblju od postavljanja sumnje do konačne dijagnoze sve osobe koje dolaze u dodir s pticama sumnjivim na klamidiozu moraju nositi zaštitnu masku, rukavice i ogrtač.

Zabranjeno je uvođenje novih ptica u uzgoj sumnjiv na klamidiozu, a pred nastambu mora biti postavljena prepreka sa sredstvom za dezinfekciju.

Zabranjen je svaki kontakt ljudi s pticama, osim onih koje se brinu o pticama.

Uginule ptice moraju biti pretražene na klamidiozu i neškodljivo uklonjene na način propisan od strane nadležnog veterinarskog inspektora.

Ovlaštena veterinarska organizacija kojoj se prijavi sumnja na klamidiozu, dužna je obaviti popis jata i opisati jato u kojem se bolest pojavila (vrstu ptica, dob, spol i broj životinja) te poslati na laboratorijsku pretragu cijele svježe lešine, a od živih ptica obrisak konjunktive, ždrijela i kloake (tzv. trojni obrisak) te izmet od 30% ptica iz svakog sumnjivog jata.

Potvrda bolesti

Pozitivnim na klamidiozu smatra se jato u kojem je pretragom dostavljenih materijala utvrđena Chlamydophila psittaci, Real Time PCR ili konvencionalnom PCR metodom.

Kada se utvrdi klamidioza, nadležni veterinarski inspektor mora:

– zabraniti promet ptica iz zaraženog jata;

– narediti pregled ptica koje su bile u izravnom dodiru s oboljelim pticama;

– narediti liječenje cijelog jata;

– najranije sedam dana po završetku liječenja narediti pretragu jata. Na pretragu po završetku liječenja dostavlja se skupni uzorak izmeta od najmanje 30% jedinki;

– narediti neškodljivo uklanjanje uginulih ptica.

Nakon provedenog liječenja i izlječenja jata:

– potrebno je provesti čišćenje i završnu dezinfekciju;

– unošenje novih ptica u uzgoj dozvoljeno je tek nakon provedenog čišćenja i završne dezinfekcije.

Liječenje klamidioze

Iako je provedivo, liječenje ptica oboljelih od klamidioze s klinički izraženim znakovima bolesti je teško i ne preporuča se.

Prije provedbe samog liječenja potrebno se pridržavati sljedećih općih uputa:

– zaštititi ptice od stresa (premještanje, hladnoća, loši uvjeti držanja i prehrane) zbog umanjujućeg učinka lijekova i moguće pojave sekundarnih bakterijskih infekcija;

– redovito promatrati i vagati ptice ako se lijek daje u hrani;

– izbjegavati visoku koncentraciju kalcija (sipina kost, mineralni dodaci u obliku kamena ili drobljenih školjčica) i ostalih kationa u hrani (inhibira resorpciju oralno primijenjenih tetraciklina);

– po mogućnosti premjestiti ptice u novu, čistu nastambu te svakodnevno provoditi čišćenje;

– svakodnevno osigurati čistu vodu i vitaminske pripravke;

– provesti terapiju u cijelosti (ptice mogu izgledati klinički zdravo i smanjiti izlučivanje uzročnika već nakon prvog tjedna terapije);

– ako je odabran način liječenja putem vode za piće ili hrane potrebno je strogo kontrolirati prohtjev za istima te po potrebi promijeniti način liječenja.

Lijekovi izbora i način davanja lijeka

TETRACIKLINI

U liječenju klamidioze najčešće se koristi doksiciklin (bolje se apsorbira i sporije izlučuje iz organizma nego drugi tetraciklini, što omogućuje da se lijek daje u manjim dozama) te klortetraciklin i oksitetraciklin.

Moguće nuspojave primjene lijeka su: depresija, smanjena aktivnost, smanjen apetit te urin žutozelene boje. Ako se pojavi bilo koji od ovih simptoma, liječenje treba odmah prekinuti.

Primjena lijeka provodi se na jedan od sljedećih načina:

a. Per os

– Davanje lijeka u hrani

Potrošnju hrane treba svakodnevno pratiti, a ako se daje nova hrana u koju će se umiješati lijek, moramo biti sigurni da ju je ptica prihvatila (npr. pokušati hranu davati nekoliko dana prije nego li se lijek umiješa). U velikim uzgojima najčešće se daje klortetraciklin u dozi 2500 do 5000 ppm umiješan u hranu tijekom 45 dana.

– Davanje lijeka u vodi

U liječenju se najčešće koristi doksiciklin hiklat.

Doze preporučene prema vrstama ptica su:

Tigrice: ovaj način liječenja najčešće je neučinkovit;

Nimfe: 200 – 400 mg doksiciklin hiklata na 1 l vode;

Kakadui, amazone: 400 – 600 mg doksiciklin hiklata na 1 l vode;

Afričke sive papige: 800 mg doksiciklin hiklata na 1 l vode;

Ostale vrste: srednja doza 400 mg doksiciklin hiklata na 1 l vode;

Golubovi: 500 mg na 1 l vode.

– Davanje lijeka direktno u kljun (sondiranjem ili kapaljkom)

Doksiciklin je lijek izbora kada se može primijeniti pojedinačna per os terapija, bilo u obliku monohidrata ili sirupa. Zato je potrebno dati sadržaj kapsule otopljen u odgovarajućoj količini vode ili neke druge tekućine i to prije hranjenja. Nedostaci ovakve primjene su moguć disbakterizam crijevne flore i regurgitacija.

Lijek se daje jednom na dan (svaka 24 sata), najčešće sondiranjem u voljku ili u kljun kapaljkom (oprez – aspiracija), a kod nekih papiga moguće ga je dati i na komadu voća ili keksa.

Doze preporučene prema vrstama ptica su:

Nimfe, senegalska papiga, plavočela amazona: 40 – 50 mg/kg;

Afrička siva papiga, Goffinov kakadu, plavožuta ara: 25 mg/kg;

Kakadui, are: 25 – 30 mg/kg;

Ostale vrste: 25 – 50 mg/kg.

b. Intramuskularno u grudni mišić.

Intramuskularno davanje lijeka u područje pektoralne muskulature često je najjednostavniji način davanja lijeka (može uzrokovati iritacije na mjestu aplikacije).

Doksiciklin se preporuča dati u dozi 75 – 100 mg/kg svakih 5 –7 dana prva 4 tjedna, a zatim svakih 5 dana do ukupnog trajanja liječenja od 45 dana. Oksitetraciklin s produženim djelovanjem se primjenjuje tijekom 30 dana i to svaki 2. do 3. dan (50 – 80 mg/kg).

KINOLONI – ENROFLOKSACIN

Najčešće se, kao lijek izbora u liječenju klamidioze ptica, daje enrofloksacin. Preporuča se prva 3 – 4 dana lijek primijeniti intramuskularno u područje pektoralnih mišića, a nakon toga hranom ili vodom. Liječenje ne smije trajati kraće od 14 dana.

Primjena lijeka provodi se na jedan od sljedećih načina:

a. Intramuskularno u grudni mišić

Injekcije mogu biti bolne, te se preporuča mijenjanje mjesta aplikacije.

Doze preporučene prema vrstama ptica su:

Za većinu ptica: 15 – 30 mg/kg;

Afrička siva papiga: 5 – 10 mg/kg.

b. Per os

– Davanje lijeka u vodi

Prosječna doza za većinu vrsta papiga je u pitku vodu 500 mg/l 10%-tne otopine enrofloksacina za oralnu upotrebu i to kontinuirano tijekom cijelog trajanja liječenja.

Doze preporučene prema vrstama ptica su:

Većina vrsta papiga: 0,5 ml 10% otopine u 100 ml vode;

Golubovi i kanarinci: 200 mg/l vode.

– Davanje lijeka direktno u kljun

Lijek je moguće primijeniti per os u dozi 5 – 30 mg/kg jednom u 24 sata.

16. KLASIČNA SVINJSKA KUGA (KSK)

Pri provedbi Programa nadziranja klasične svinjske kuge (KSK), odnosno pri svakom obilasku farme, objekta ili mjesta gdje se drže svinje, veterinari su dužni provoditi stroge biosigurnosne mjere u cilju sprječavanja unošenja i širenja virusa KSK, uključujući:

– poštivanje načela asepse i antisepse,

– korištenje zaštitne odjeće i obuće za jednokratnu uporabu pri svakoj posjeti farmi,

– pranje ruku pri ulazu i izlazu s farme,

– dezinfekcija obuće pri ulazu i izlazu s farme,

– provođenje drugih odgovarajućih biosigurnosnih mjera na farmi.

Veterinari su dužni upozoravati posjednike svinja o čimbenicima rizika za unošenje i širenje virusa KSK, te upućivati posjednike svinja da novonabavljene svinje drže, najmanje 15 dana, odvojeno od drugih svinja.

17. LEPTOSPIROZA KOPITARA

Uzorak krvi kopitara starijeg od 12 mjeseci uzet sukladno Dijelu III. točki 5. stavku 1. Naredbe koji se dostavlja radi pretrage na IAK istovremeno se pretražuje i na leptospirozu.

Uzorak krvi mora biti dostavljen u epruveti vacutainer (bez antikoagulansa). Svaka epruveta mora biti označena na način da se osigura sljedivost svakog uzorka.

Uzorci krvi šalju se na pretragu uz prateći Obrazac u Laboratorij za infekcioznu anemiju kopitara Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, pri čemu na Obrascu mora biti navedeno da se traži pretraga uzorka na dvije bolesti.

Za potrebe provedbe Dijela III. točke 5. stavka 1. Naredbe, navedeni pojmovi imaju sljedeće značenje:

»Kopitari koji se drže u sportske svrhe« su svi trkaći i turnirski kopitari koji sudjeluju na konjičkim športskim natjecanjima i izložbama.

»Kopitari koji se drže u rekreativne svrhe« su svi kopitari koji se drže zbog društva, zaštite i pomoći ili zbog zanimanja za te životinje.

18. PRAĆENJE OTPORNOSTI BAKTERIJA RODA SALMONELLA NA ANTIMIKROBNE PRIPRAVKE U TOVNIH PILIĆA, KONZUMNIH NESILICA I TOVNIH PURANA

Uzorkovanje

Uzorci izmeta uzeti u okviru redovitog uzorkovanja na salmonelozu pretražuju se na antimikrobne pripravke sukladno Nacionalnom programu kontrole salmoneloze u tovnih pilića vrste Gallus gallus u Republici Hrvatskoj (klasa: 322-02/13-01/174, urbroj: 525-10/0137-13-1), Nacionalnom programu kontrole Salmoneloze u jatima konzumnih nesilica vrste Gallus gallus u Republici Hrvatskoj (klasa: 322-02/13-01/172, urbroj: 525-10/0137-13-1) te Nacionalnog programa kontrole salmoneloze u tovnih purana u Republici Hrvatskoj (klasa: 322-02/13-01/175, urbroj: 525-10/0137-13-1).

19. RINOPNEUMONITIS KONJA

Uzorkovanje

Uzorak krvi uzima se u serumske epruvete i šalje na serološku pretragu uz popratni Obrazac za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje na Veterinarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za mikrobiologiju i zarazne bolesti s klinikom, Heinzelova 55, Zagreb.

Serološka pretraga mora se obaviti na principu parnih seruma tako da se prvi uzorak krvi uzima neposredno nakon pobačaja, a drugi najranije 2, a najkasnije 4 tjedna nakon prvog uzorkovanja.

Rezultat serološke pretrage je pozitivan kada se utvrdi četverostruko ili veće povećanje titra protutijela od titra ustanovljenog u prvom uzorku, ili u slučaju kada je prvi uzorak serološki negativan, a u drugom se dokažu neutralizirajuća protutijela.

Dokaz uzročnika u tkivima ili specifičnih protutijela u tjelesnim tekućinama pobačenog fetusa potvrđuje rinopneumonitis konja kao uzrok pobačaja kobile.

20. TUBERKULINIZACIJA

Mjeru obvezne tuberkulinizacije svih goveda na gospodarstvima starijih od 6 tjedana, propisanu u Dijelu III. točki 9. podtočki 9.1. stavak 1. Naredbe, potrebno je provesti najkasnije do 30. rujna 2014. godine.

Ostale mjere vezane na tuberkulinizaciju goveda provode se tijekom čitave godine, u skladu s Naredbom i Programom iskorjenjivanja i nadziranja tuberkuloze u goveda u Republici Hrvatskoj u 2014. godini.

21. ZARAZNI RINOTRAHEITIS GOVEDA – ZARAZNI PUSTULARNI VULVOVAGINITIS (ZRG/ZPV)

1. ZRG/ZPV je virusna zarazna bolest goveda uzrokovana goveđim herpes virusom tipa 1 (GHV1). U akutnom obliku bolest uzrokuje značajan pad mliječnosti, pobačaje te uginuća mlađih životinja. ZRG/ZPV se uglavnom očituje kao akutna infekcija gornjeg dišnog sustava, no može se manifestirati i simptomima od strane reprodukcijskog sustava. Zbog smanjene proizvodnje i onemogućavanja slobodnog prometa goveda, bolest ima značajne ekonomske posljedice za posjednika.

2. Klinički znakovi ZRG/ZPV ovise o dobi životinje, količini virusa, mjestu ulaza virusa u organizam te sekundarnim bakterijskim infekcijama.

Simptomi od strane dišnog sustava (ZRG) su povišena tjelesna temperatura, nevoljkost, gubitak apetita, otok i oštećenja sluznica, iscjedak iz nosa (u početku serozan, a kasnije mukoserozan do mukopurulentan), konjuktivitis, pad mliječnosti, neplodnost te pobačaj.

Simptomi od strane reprodukcijskog sustava u ženskih životinja (ZPV) su otok sluznice stidnice i rodnice, pustule na sluznici koje se kasnije spajaju i tvore žućkastu membranu, a zacjeljuju kroz 10 – 14 dana te gnojni iscjedak koji perzistira.

U muških životinja oblik bolesti naziva se zarazni pustularni balanopostitis (ZPB), a mogu se javiti sljedeći simptomi: otok prepucija, mukopurulentni iscjedak, oštećenja sluznice koja su vidljiva tek pri ekstruziji penisa te gubitak libida zbog bolnosti pri erekciji i ejakulaciji.

3. Način širenja ZRG/ZPV

Nakon primarne infekcije, govedo izlučuje GHV1 tijekom otprilike 14 dana, čak do 108 TCID50 iz nosa i očiju te predstavlja izvor zaraze za druga goveda koja su s njim u izravnom kontaktu.

Nakon umnažanja GHV1 u sluznici nosa, GHV1, putem živaca se prenosi i zadržava doživotno u perifernom živčanom sustavu.

Svaki stres ili terapija kortikosteriodima, može uzrokovati reaktivaciju GHV1, koji se tada istim putem preko živaca vraća na mjesto primarne infekcije, i govedo ponovno počinje izlučivati GHV1. Izlučivanje GHV1 nakon reaktivacije može, ali i ne mora biti praćeno kliničkim simptomima bolesti.

GHV1 se izravno prenosi kontaktom s akutno bolesnom životinjom i/ili latentno inficiranom životinjom nakon reaktivacije virusa, a neizravno, zaraženim sjemenom, embrio transferom, osobama koje su bile u kontaktu sa zaraženim životinjama, zaraženim materijalom i priborom te zrakom.

4. Dijagnoza ZRG/ZPV-a

Pojava kliničkih znakova koji ukazuju na ZRG/ZPV je temelj za postavljanje sumnje, međutim, ZRG/ZPV je moguće potvrditi samo laboratorijskim pretragama i to:

– ELISA serološkom pretragom krvi goveda, radi utvrđivanja protutijela na ZRG/ZPV. (Korištenjem tzv. marker cjepiva i ELISA tip 2 testom, moguće je serološki potvrditi da li se radi o inficiranoj ili cijepljenoj životinji. Naime, marker cjepivo ne potiče stvaranje protutijela za glikoprotein gE, već samo za glikoprotein gB GHV1);

– virus neutralizacijskim testom kao dodatnom laboratorijskom pretragom kojom se kvantitativno određuje titar protutijela u parnim serumima uzetim u razmaku od 4 tjedna;

– virološkom pretragom i to PCR-om i izolacijom virusa koje se koriste za konačni dokaz GHV1.

5. Uputa za postupanje i određivanje mjera prilikom nalaza seropozitivnog goveda, bez uočenih kliničkih simptoma

Kada se serološkom pretragom utvrdi prisutnost protutijela na ZRG/ZPV, govedo se smatra pozitivnim i nije dozvoljeno njegovo stavljanje u promet, osim upućivanja izravno u klaonicu u svrhu klanja.

U slučaju kad se utvrdi serološki pozitivno govedo, nadležni veterinarski inspektor, u skladu s člankom 25. Zakona o veterinarstvu, određuje:

– izdvajanje i odvojeno držanje serološki pozitivne od zdravih životinja,

– zabranu ili ograničenje stavljanja u promet i/ili premještanja pozitivne životinje, osim upućivanja na klanje,

– zabranu izdavanja svjedodžbe o zdravstvenom stanju i podrijetlu životinje,

– zaštitno cijepljenje (jednim od registriranih cjepiva s uklonjenim glikoproteinom gE na tržištu Republike Hrvatske),

– dezinfekciju predmeta, opreme, objekata, prijevoznih sredstava te drugih mjesta, područja i površina na kojima je boravila zaražena životinja.

U slučaju provedbe cijepljenja, nadležni veterinarski inspektor može dozvoliti promet goveda, tek nakon što je od cijepljenja proteklo određeno vrijeme za stvaranje imuniteta, u skladu s uputom proizvođača cjepiva.

U svjedodžbu o zdravstvenom stanju životinje ovlašteni veterinar mora upisati: govedo seropozitivno na ZRG/ZPV, datum i broj nalaza, datum cijepljenja i naziv cjepiva protiv ZRG/ZPV-a.

Preporuča se cijepljenje svih goveda u stadu.

Za cijepljenje rasplodnih goveda protiv ZRG/ZPV može se koristiti samo cjepivo s uklonjenim glikoproteinom gE.

6. Uputa za postupanje i određivanje mjera prilikom uočenih kliničkih simptoma i nalaza seropozitivnog goveda

U slučaju kad se utvrdi serološki pozitivno govedo s kliničkim simptomima, nadležni veterinarski inspektor, u skladu s člankom 25. Zakona o veterinarstvu, određuje:

– izdvajanje i odvojeno držanje serološki pozitivne od zdravih životinja,

– zabranu ili ograničenje stavljanja u promet i/ili premještanja pozitivne životinje, osim upućivanja na klanje,

– zabranu izdavanja svjedodžbi o zdravstvenom stanju i podrijetlu životinje,

– dezinfekciju, dezinsekciju i deratizaciju predmeta, opreme, objekata, prijevoznih sredstava te drugih mjesta, područja i površina na kojima je boravila zaražena životinja, postavljanje dezobarijera.

O uočenim kliničkim simptomima, nadležni veterinarski inspektor mora izvijestiti Upravu.

Nakon zaprimljene obavijesti Uprava će organizirati provedbu epidemiološkog istraživanja i uzorkovanja u svrhu virološke pretrage goveda s kliničkim simptomima.

Ovisno o rezultatima epidemiološkog istraživanja i virološkog pretraživanja, Uprava će dati zasebnu uputu za daljnju provedbu mjera kontrole na predmetnom gospodarstvu.

7. Prijava bolesti

ZRG/ZPV podliježe obveznoj prijavi u skladu s Pravilnikom o načinu prijave bolesti životinja. Potvrđenim slučajem bolesti smatra se svako govedo u kojeg se utvrde protutijela za glikoprotein gE GHV1, protutijela za cijeli GHV1, ili se virološkom pretragom dokaže GHV1.

8. Troškovi

Troškove pretraživanja, troškove cijepljenja te troškove provedbe ostalih mjera kontrole ZRG/ZPV-a, snosi posjednik.

22. INFEKCIJA SCHMALLENBERG VIRUSOM

Do danas je dokazano da Schmallenberg virus (SBV) uzrokuje bolest u goveda, ovaca, koza i bizona. Bolest se manifestira različitim nespecifičnim kliničkim znakovima u odraslih goveda, ovaca i koza, kao što su povišena tjelesna temperatura, proljev, kasni pobačaji i smanjena mliječnost. Zaražena mladunčad uglavnom se rađa mrtva ili ugiba nakon poroda uslijed malformacija koje su inkompatibilne preživljavanju.

DEFINICIJA SLUČAJA

Fetusi i novorođeni pomladak

Sumnjivi slučaj: Sindrom artrogripoza hidranencefalija (Arthrogryposis hydranencephaly syndrome – AHS) u preživača (mrtvorođena mladunčad, preuranjeni porod, mumifikacija fetusa, disfunkcije ili deformacije fetusa i novorođene mladunčadi s dvije ili više sljedećih malformacija: artrogripoza (skupina heterogenih neprogresivnih stanja koja karakteriziraju multiple kontrakture zglobova pri rođenju), hidranenecefalija (ekstremni oblik porencefalije (nenormalne šupljine u moždanim polutkama) u kojem gotovo potpuno nedostaju moždane polutke), ataksija, paraliza ekstremiteta, atrofija mišića, malformacija zglobova, tortikolis, kifoza, skolioza, kraća donja čeljust, poremećaji u ponašanju i sljepoća).

Potvrđeni slučaj: Potvrda virusne infekcije virološkom pretragom (RT-PCR, izolacija virusa ili druge metode za izravno ili neizravno dokazivanje virusa) u uzorcima uzetim od sumnjivog slučaja.

Odrasle životinje

Sumnjivi slučaj: Preživači s kliničkim znakovima prolazne povišene tjelesne temperature, proljeva i smanjene mliječnosti (koja se ne može povezati s poznatim uzrokom), pobačaji s prethodno opisanim nalazom u fetusa i mladunčadi.

Potvrđeni slučaj: Potvrda virusne infekcije virološkom pretragom (RT-PCR, izolacija virusa, Ag-ELISA ili druge metode za izravno ili neizravno utvrđivanje virusne infekcije).

Stado

Svako stado u kojem je jedan ili više sumnjivih ili potvrđenih slučajeva.

POSTUPANJE PRILIKOM SUMNJE NA SBV

U slučaju pobačaja ili nalaza mrtvorođene mladunčadi, preuranjenog poroda, mumifikacije fetusa, disfunkcije ili deformacije fetusa i novorođene mladunčadi, ataksije, paralize ekstremiteta, atrofije mišića, malformacije zglobova, tortikolisa, kifoze, skolioze, kraće donje čeljusti te poremećaja u ponašanju i sljepoće, obvezna je prijava sumnje na SBV te pretraga uzoraka pobačenog ploda ili mrtvorođene životinje u svrhu laboratorijskog isključivanja ili potvrde SBV.

Na virološku pretragu dostavlja se cijeli pobačeni fetus/mrtvorođeno (uginulo) mladunče, ili, tkivo mozga (moždano deblo, mozak), amnionska tekućina, mekonij i posteljica pobačenog fetusa/mrtvorođenog (uginulog) mladunčeta.

Svi uzorci moraju se dostaviti u HVI Zagreb, brzom poštom ili dostavom, na temperaturi hladnjaka.

Veterinari moraju prijaviti Upravi veterinarstva sumnju na SBV u slučaju pojave znakova koji upućuju na infekciju SBV i osobito kod pojave perinatalnih kliničkih znakova (perinatalna smrt, kongenitalne malformacije) te u slučajevima kad se u jednom stadu utvrdi više od jedne životinje koja je pobacila u razdoblju kraćem od 7 dana, bez obzira na uočene promjene na pobačenom fetusu.

DODATAK II.

1. UZORKOVANJE I IZVJEŠĆIVANJE

Sve veterinarske organizacije koje mogu provoditi uzorkovanje na temelju rješenja ili sklopljenog Ugovora s Upravom, moraju imati opisan poslovni proces uzorkovanja unutar sustava upravljanja kvalitetom te isti implementirati u provedbi ove mjere. Poslovni proces mora uvažavati sve relevantne propise, Kodeks dobre veterinarske prakse i Kodeks veterinarske etike.

Veterinarske organizacije kojima je rješenjem o povjeravanju pojedinih poslova dozvoljena provedba propisanih dijagnostičkih pretraga u svim slučajevima kada troškove snosi posjednik, bilo da se radi o troškovima uzorkovanja ili kompletne dijagnostičke pretrage, dužne su u okviru opisanog poslovnog procesa odrediti odgovornog veterinara koji najmanje mora ispunjavati uvjete za imenovanje ovlaštenim te na kojeg se primjenjuju sve odredbe ovoga Naputka koje se tiču ovlaštenog veterinara.

Uzorkovanje

Epruvete za uzorkovanje krvi ovlaštene veterinarske organizacije nabavljaju od dijagnostičkih laboratorija HVI-a Zagreb i veterinarskih Zavoda.

Primjerak Obrasca za dostavu uzoraka na laboratorijsko pretraživanje (Obrazac), namijenjen Upravi, ovlaštena veterinarska organizacija mora dostavljati Upravi najkasnije tjedan dana nakon provedenog uzorkovanja.

Uzimanje uzoraka nakon pobačaja

Po prijavi pobačaja, ovlašteni veterinar mora uzeti odgovarajući uzorak:

Krave, ovce, koze:

– krv životinje koja je pobacila i vaginalni bris, tj. vaginalna sluz,

– posteljica, lohije, i

– pobačeni fetus ili organi pobačenog fetusa: podvezani želudac, slezena i jetra, te u slučaju sumnje na infekciju Schmallenberg virusom i mozak, amnionska tekućina, mekonij.

Kobile, krmače:

– krv životinje koja je pobacila, i

– pobačeni fetus ili organi pobačenog fetusa: podvezani želudac, slezena i jetra.

Izvješćivanje

Sva izvješća (pozitivna i negativna) laboratoriji dostavljaju u elektroničkom obliku (PDF-u) Upravi na sljedeću e-mail adresu: [email protected].

Izvješća o sumnjivom ili pozitivnom nalazu pretraživanja laboratoriji dostavljaju u elektroničkom obliku (PDF-u) Upravi na sljedeću e-mail adresu: [email protected].

Izvješća o pozitivnim rezultatima pretraživanja na bilo koju bolest koja se pretražuje prema Naredbi, moraju se slati s naznakom da se radi o poruci visoke važnosti (Microsoft Outlook – oznaka važnosti poruke: visoka (znak uskličnika)).

Izvješće o pozitivnom nalazu pretraživanja, laboratorij mora dostaviti odmah po završetku pretraživanja.

Izvješće o negativnom nalazu pretraživanja, laboratorij mora dostaviti najkasnije 48 sati po završetku pretraživanja.

Osim Upravi, laboratoriji su dužni dostaviti sva izvješća o provedenim pretragama ovlaštenoj veterinarskoj organizaciji koja je provela uzorkovanje, odnosno pošiljatelju.

O pozitivnim rezultatima pretraga, ovlaštene veterinarske organizacije dužne su izvijestiti posjednika.

O rezultatima pretraga čiji se troškovi podmiruju iz sredstava državnog proračuna, ovlaštene veterinarske organizacije dužne su izvijestiti posjednika po njegovom zahtjevu.

O negativnim rezultatima pretrage koje su provedene u svrhu isključivanja sumnje, ovlaštene veterinarske organizacije dužne su izvijestiti nadležnu ispostavu veterinarskog ureda.

Izvješća o rezultatima pretraga čije troškove pokriva posjednik, laboratorij je dužan dostaviti i na adresu posjednika.

2. PRIJAVA BOLESTI

Prijava sumnje i potvrđenog slučaja bolesti, kao i odjava zarazne bolesti, provodi se u skladu s odredbama Pravilnika o načinu prijave bolesti životinja.

Pravilna primjena Pravilnika o načinu prijave bolesti životinja u smislu postupanja posjednika, veterinara i veterinarskih inspektora od iznimne je važnosti za pravovremeno otkrivanje bolesti ili sumnje na bolest.

Veterinari su dužni upozoriti posjednike životinja na važnost prijave svih znakova na temelju kojih se može posumnjati na zaraznu bolest kao i na obveznu prijavu pobačaja i uginuća životinja u svrhu potvrđivanja ili isključivanja bolesti.

DODATAK III.

Za potrebe provođenja mjera propisanih Naredbom, u odnosu na pretraživanje ovnova, jaraca i nerasta na brucelozu:

a) »Uvođenje u novi uzgoj« znači svako komercijalno premještanje rasplodnjaka (nerast, ovan ili jarac) u novi uzgoj (odredište), odnosno radi se o prodaji ili svako nekomercijalno kretanje odnosno ustupanju rasplodnjaka drugom posjedniku koji će ga koristiti u rasplodu.

b) »Početak korištenja za umjetno osjemenjivanje ili prirodni pripust« znači korištenje rasplodnjaka na vlastitom gospodarstvu prvi put, odnosno ne radi se o komercijalnom premještanju (prodaji). Rasplodnjaci se mogu početi koristiti tek nakon pretraživanja na brucelozu s negativnim rezultatom pretrage.

Premještanje rasplodnjaka na drugu lokaciju (npr. sezonsko napasivanje) istog posjednika ne smatra se uvođenjem u novi uzgoj, niti početkom korištenja, pod uvjetom da na lokaciji odredišta rasplodnjak ne dolazi u kontakt sa životinjama iz drugih stada.

Pretraživanje rasplodnjaka provodi se jednom u vlastitom uzgoju, te vrijedi za cijelo razdoblje korištenja u istom uzgoju. U svim drugim slučajevima nalaz vrijedi 30 dana.

DODATAK IV.

POPIS BEDRENIČNIH DISTRIKATA

 

Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2014_02_18_354.html