Kazneni zakon: 41, 47, 228, 229, 278, 314

Zakon o kaznenom postupku: 486, 508

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Kž-69/2023-9

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 P R E S U D A

  

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinje Dajane Barberić-Valentić kao predsjednice vijeća, Sanele Horvat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Milenke Slivar kao članice vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženika I. P. zbog kaznenih djela iz čl. 229. st. 1. toč.1. i dr.  Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15.,. – dalje KZ/11)  odlučujući o žalbi optuženika,  protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj  K-424/2020-214 od 21.listopada 2022., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. listopada 2023., u nazočnosti branitelja optuženika, D. B. odvjetnika iz Z. i zamjenice ŽDO u Bjelovaru Sandre Knok Čanić,   

  

p r e s u d i o   j e

  

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženika, I. P., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženik za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim i utvrđene su kazne zatvora za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11 (toč 1.) u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11 (toč. 2.) u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 (toč. 3.) u trajanju od 8 (osam) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 (toč. 4.) u trajanju od 10 (deset) mjeseci, za kazneno djelo iz čl. 314. st. 1. KZ/11 (toč. 5. ) u trajanju od 1 (jedne) godine, temeljem članka 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2(dvije) godine i 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 izriče se djelomična uvjetna osuda na način da će se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od 2 (dvije) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

II. U ostalom dijelu žalba optuženika, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda. 

  

Obrazloženje

  

1. Pobijanom presudom Općinski  sud u Zlataru  je  na temelju čl. 508. st. 5. ZKP-a, presudio da se u cijelosti održava na snazi presuda Općinskog suda u Zlataru poslovni broj K-449/2015-149 od 21. siječnja 2019. i Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Kž-238/2019-4 od 12. ožujka 2020., kojima je presuđeno da je optuženik počinio pod točkom 1/ kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom – opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona (KZ/11), a kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, pod točkom 2/ kazneno djelo imovine – krađom – opisano i kažnjivo po čl. 228. st. 1. KZ/11, pod točkom 3/ kazneno djelo protiv krivotvorenja – krivotvorenjem isprave – opisano u čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11, kazneno djelo pod točkom 4/ kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom - opisano u čl. 229. st. 1. toč. 1. u svezi čl. 228. st. 1. KZ/11, a kažnjivo po čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11, te kazneno djelo pod točkom 5/ kazneno djelo protiv javnog reda – prisilom prema službenoj osobi – opisano i kažnjivo po čl. 314. st. 1. KZ/11, sve u svezi čl. 51. KZ/11, te se temeljem čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku u odnosu na kazneno djelo pod točkom 1/ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 /deset/ mjeseci. Temeljem čl. 228. st. 1. KZ/11 optuženiku se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2/ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 /osam/ mjeseci. Temeljem čl. 278. st. 3. KZ/11 optuženiku se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 3/ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 8 /osam/ mjeseci. Temeljem čl. 229. st. 1. toč. 1. KZ/11 optuženiku se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 4/ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 10 /deset/ mjeseci. Temeljem čl. 314. st. 1. KZ/11 optuženiku se u odnosu na kazneno djelo pod točkom 5/ utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 /jedne/ godine. Temeljem čl. 51. KZ/11 optuženik se osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 /tri/ godine.

 

1.1 U izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru od 10. studenog 2015. do 10. svibnja 2016. i na izdržavanju kazne zatvora od 9. listopada 2020. do 21. siječnja 2021.

 

1.2  Temeljem čl. 158. st. 2. ZKP-a, oštećenici se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuju u parnicu.

 

1.3. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP-a, u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a, optuženiku I. P. se nalaže dužnost snošenja troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna/265,45 eura. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP-a, u svezi sa čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP-a, optuženiku I. P. se nalaže dužnost snošenja dodatnih troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 kuna/132,72 eura, te putne troškove svjedoka u ukupnom  iznosu od 172,00 kune /22,83 eura.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik putem branitelja D. B., odvjetnika iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o troškovima postupka, sa prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ista ukine. 

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

4. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1.  Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.  - dalje: ZKP-a), nakon razgledanja vratilo spis sudu. 

 

5. Budući je branitelj optuženika u podnesenoj žalbi zahtijevao da ga se izvijesti o sjednici drugostupanjskog vijeća (čl. 475. st. 2. ZKP-a), sjednica je održana u nazočnosti branitelja optuženika, D. B. odvjetnika iz Z., koji je izložio najvažnije dijelove žalbe i predložio da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da se ukine i zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru Sandre Knok Čanić, koja je predložila da se presuda potvrdi.

 

6. Žalba je djelomično osnovana. 

 

7. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, žalitelj navodi da sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, nije obrazložio namjeru, presuda nema razloga o odlučnim činjenicama koje se odnose na vrijednost otuđenih stvari u odnosu na djelo pod točkom 1., a u odnosu na djelo pod točkom 4. presuda se ne može ispitati te je ista nerazumljiva i proturječna sama sebi, nije jasno iz kojih dokaza proizlazi bitno objektivno obilježje kaznenog djela, nema razloga o odlučnim činjenicama u odnosu i na djelo iz točke 5., počinjena je bitna povreda i iz čl. 468. st. 3. ZKP-a. Naime u obrazloženju na strani 12., točka  38., red 3., sud je naveo da je okrivljenik osuđen za 5 imovinskih kaznenih djela zbog čega je izreka suprotna obrazloženju. Bitnu povredu sud je počinio i prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne te se presuda ne može ispitati, jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, te bitna obilježja kaznenih djela, te je počinjena i povreda kaznenog zakona jer se nije radilo o stjecaju već jednom produljenom djelu.

 

7.1. Prije svega treba reći da je izreka prvostupanjske presude sasvim razumljiva i nije proturječna razlozima presude, time da pobijana presuda sadrži valjano obrazložene razloge zbog kojih sud nalazi utvrđenim sve relevantne činjenice, koje čine i objektivna i subjektivna obilježja terećenih kaznenih djela. Razlozi prvostupanjskog suda su jasni i određeni, a među tim razlozima nema nikakvog proturječja niti postoji znatna proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju pojedinih dokaza i samih tih dokaza, tako da je presuda potpuno razumljiva i može se ispitati. Bitna povreda nije počinjena niti kada sud spominje 5 imovinskih kaznenih djela jer se očigledno radi o pogrešci u pisanju a ne bitnoj povredi jer to jasno proizlazi iz obrazloženja presude. 

 

7.2. Prema pravnom shvaćanju ovog vijeća suprotno tvrdnji žalbe u konkretnom slučaju ne može se raditi o jednom produljenom kaznenom djelu već se radi o pet  odvojenih kaznenih djela, kako je to sud pravilno zaključio, koja su počinjena u stjecaju (čl. 51. KZ/11). Naime, produljeno kazneno djelo (čl. 52. KZ/11) počinjeno je kada počinitelj s namjerom počini više istih ili istovrsnih kaznenih djela koja, s obzirom na način počinjenja, njihovu vremensku povezanost i druge stvarne okolnosti što ih povezuju i čine jedinstvenu cjelinu. Kod optuženiku inkriminiranih kaznenih djela radi se o različitoj  kriminalnoj volji  kod svakog pojedinog kaznenog djela, a isto tako na temelju provedenih dokaza ne može se reći da je kod optuženika postojao jedinstveni plan i cilj da počini postepeno sva navedena kaznena djelo kao jedinstveno produljeno kazneno djelo. Stoga nema ključnih elemenata koji bi kaznenim djelima točkom 1. do 5.  dali kaznenopravni sadržaj produljenog kaznenog djela, a prije svega nema, niti objektivnih elemenata za ocjenu o postojanju više istovrsnih  djela  koja su počinjena na bitno istovrstan način, stoga nema ni navedene povrede kaznenog zakona kako to navodi žalitelj. Ispitujući pobijanu presudu i po službenoj dužnosti, nije utvrđeno da su pobijanom presudom počinjene postupovne povrede na koje je ovaj drugostupanjski sud dužan paziti po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st 1. ZKP-a.

 

8. Žalbenim prigovorima činjenične prirode ukazuje se na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o kaznenoj odgovornosti optuženika, ističući da nema dokaza da je počinio terećena kaznena djela. 

 

8.1. Neosnovana je žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Suprotno navodima u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza na raspravi zaključio da je upravo optuženik počinio sva kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

 

8.2. Neosnovano se u žalbi navodi da optuženik nije zatečen u krađi ili na mjestu krađe, pa da nema dokaza da je upravo on počinitelj kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret točkama 1. do 5. optužnice. Nesporno je da je osobni automobil kojim se optuženik koristio, marke Honda Civic zatečen natovaren robom u blizini mjesta počinjenja djela, a u odnosu na kazneno djelo pod točkom 2. zatečen je da upravlja tim istim osobnim automobilom u kojem je nađeno betonsko željezo. U osobnom automobilu su pronađeni dokumenti optuženika, a vozilo je zatečeno sa ne pripadajućim reg. oznakama, pa je pravilno prvostupanjski sud zaključio da provedeni dokazi na raspravi čine zatvoreni krug indicija, koji nedvojbeno upućuju na zaključak da je optuženik počinio pored kaznenih djela krađe i provalnih krađa i kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. i 3. KZ/11 (točka 3.).

 

8.3. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio, na temelju izvedenih dokaza, izvješća o postupanju od 9. studenog 2015. i iskaza svjedoka D. K., policijskog službenika koji je okolnosno opisao kako je nakon raspisane tjeralice za optuženikom s mjerom “uhititi“ ušao u dvorište optuženika, s namjerom da ga privede u policijsku postaju, a optuženik se opirao uhićenju, te ga je verbalno i fizički napao na način da je nasrnuo na njega, tako da ga je udario dlanovima u predjelu prsa, uslijed čega je djelatnik policije zateturao, a kada je pozvao pomoć, optuženik je pobjegao, pa su time u radnjama optuženika ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela prisile prema službenoj osobi iz čl. 314. st. 1. KZ/11, kako se tereti (točka 5).

 

8.4. Osnovan  je zaključak suda da se vozilo koje je koristio optuženik uvijek zaticalo u neposrednoj blizini počinjenja kaznenih djela, u kojem su se ili nalazili ukradeni predmeti ili je očito bilo spremno da se u isto utovari kao u djelu pod točkom 4. Da se baš on koristio tim vozilom koje je tada bilo u vlasništvu njegove majke nedvojbeno je utvrđeno iz police osiguranja od vozila koju je sklopio, te zaticanja njegovih osobnih dokumenata u vozilu što je i njegov otac potvrdio. Osim toga, kad je prevozio armaturno željezo, zatečen je kako upravlja tim vozilom. Dopunski provedeni dokazi nisu doveli do nikakvih činjenica ili dokaza koji bi imalo mijenjali činjenično stanje. Iskaz njegovog oca F. P. sud ne  prihvaća s pravom. jer su njegove tvrdnje neuvjerljive, nelogične i neživotne.  

 

8.5. Stoga je činjenično stanje od strane prvostupanjskog suda potpuno i pravilno utvrđeno, a pravilno je primijenjen i kazneni zakon na način da je optuženik proglašen krivim da je počinio kaznena djela za koje se tereti optužnicom.

 

9. Drugostupanjski sud, dakle, smatra da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio Kazneni zakon.

 

10. Međutim, pravilno se u podnesenoj žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud, optuženika za počinjena kaznena djela osudio na kaznu zatvora koja nije primjerena težini kaznenih djela s obzirom na način počinjenja, stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve otegotne okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu kod odmjeravanja kaznene sankcije. Osnovano se ukazuje u žalbi  da je prvostupanjski sud precijenio otegotne okolnosti, dok mu nije uzeo u obzir olakotnu okolnost u vidu proteka vremena od počinjenja djela, da se u međuvremenu zaposlio u Njemačkoj, te da nakon počinjenja ovih djela nije činio druga kaznena djela. Iz navedenih razloga ovaj drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni na način da je optuženiku za počinjena kaznena djela za koja su mu po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora, temeljem čl. 51. KZ-a izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 9 (devet) mjeseci. Na temelju članka 57. KZ/11 izriče mu se djelomična uvjetna osuda na način da će se neuvjetovani dio kazne u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, a ostatak izrečene kazne u trajanju od 2 (dvije) godine neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, jer smatra da će se takvom kaznom u odnosu na optuženika ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. Naime, odluka o kazni uvijek mora biti individualizirana, te kao takva predstavljati društvenu osudu konkretno počinjenog kaznenog djela. Kako bi izvršio tu zadaću, sud mora stalno imati u vidu svrhu kažnjavanja, kako je ista određena člankom 41. KZ/11, dakle, kroz kaznu izraziti društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo. Kako bi ostvario tako određenu svrhu kažnjavanja, sud mora ispravno aplicirati pravilo o odmjeravanju kazne (čl. 47. KZ/11) na svaki konkretni slučaj i počinitelja. U tom kontekstu mora utvrditi sve pravno relevantne okolnosti kao olakotne i/ili otegotne, kako bi sukladno njihovoj ukupnosti napravio odgovarajući izbor vrste i mjere kazne. Samo takvim metodološkim pristupom odluka o kazni će ostvariti uvodno spomenutu svrhu kažnjavanja.

 

10.1. Stoga je u tom dijelu valjalo prihvatiti žalbu branitelja optuženika i pobijanu presudu preinačiti u odluci o kazni. 

 

11. Glede odluke o troškovima kaznenog postupka žalba nije osnovana i ocjena je ovoga suda da je optuženiku pravilno prvostupanjski sud naložio naknaditi troškove provedenog postupka u smislu čl. 148. st. 1. ZKP-a, a što je obrazložio pod točkom 41. obrazloženja presude, a što prihvaća i ovaj sud budući je optuženik radno sposoban i zaposlen i u mogućnosti je, bez ugroze za vlastito uzdržavanje, podmiriti pravilno mu dosuđene troškove kaznenog postupka.  

 

12. Slijedom naprijed izloženog, na temelju čl. 482. i čl. 486. st. 1. ZKP-a, presuđeno je kao u izreci. 

 

 

Bjelovar, 5. listopada 2023.