Kazneni zakon čl. 118 st. 1

 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. P., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21. i 114/22. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-741/2023-23 od 21. lipnja 2023., u javnoj sjednici vijeća održanoj 13. rujna 2023., u nazočnosti branitelja optuženika G. P., odvjetnika iz Z., a u odsutnosti Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru,

  

p r e s u d i o   j e

  

Žalbe optuženog A. P. odbijaju se kao neosnovane te se potvrđuje  prvostupanjska presuda.

  

Obrazloženje

  

1. Pobijanom presudom Općinski kazneni sud u Zagrebu proglasio je krivim optuženog A. P. zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11., za koje ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Na temelju čl. 54. KZ/11. optuženiku je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. ožujka 2023. pa nadalje.

 

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan naknaditi trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP-a u ukupnom iznosu od 1.233,59 eura/ 9.294,48 kuna, što je dužan platiti u roku od petnaest dana od dana pravomoćnosti presude.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženik po branitelju G. P., odvjetniku iz Z., pobijajući zakonitost presude zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, podredno preinači i optuženik oslobodi od optužbe. Optuženik je žalbu podnio i po branitelju J. R., odvjetniku iz Z., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik oslobodi optužbe, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući se žalbe optuženika po braniteljima međusobno dopunjuju bit će razmatrane kao jedna žalba optuženika.

 

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Sukladno čl. 475. st. 3. ZKP-a sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u   odsutnosti uredno obaviještenog Županijskog državnog odvjetnika u Bjelovaru, a u prisutnosti branitelja optuženika G. P., odvjetnika iz Z., koji je u cijelosti ostao kod navoda žalbe protiv presude.

 

6. Žalbe nisu osnovane.

 

7. Iako se u žalbi optuženika presuda pobija zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne navodeći o kojim bi se točno povredama radilo, iz sadržaja žalbe proizlazi da se problematizira utvrđeno činjenično stanje i ocjena provedenih dokaza, što je osnova za pobijanje presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te se ističe pogrešna primjena kaznenog zakona.

 

8. Prije svega se u žalbi osporava da bi optuženik postupao s namjerom, pa makar i neizravnom, s obzirom da je prema nalazu i mišljenju sudsko-medicinskog vještaka oštećenik zadobio udarac slabog intenziteta, od kojeg udarca je nastala tjelesna ozljeda, dok su teške tjelesne ozljede kod oštećenika nastupile uslijed pada oštećenika na tlo, tako da bi se po stavu obrane eventualno moglo raditi o nehajnom postupanju optuženika.

 

8.1. U odnosu na ovaj žalbeni prigovor prvostupanjski sud je pravilno analizirao i zaključio u odlomcima 12.4. do 15. obrazloženja presude ostvarenje subjektivnih obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede, koja je u konkretnom slučaju počinjena s neizravnom namjerom, kada je optuženik bio svjestan da udarcem u područje lica oštećenika može doći i do pada oštećenika na pločnik i teške tjelesne ozljede, pa je na takvu posljedicu i pristao, imajući u vidu da je optuženik boksač, što znači da je svjestan kakav učinak može imati njegov udarac s obzirom na snagu i lokaciju udaranja na tijelo druge osobe, posebno što je oštećenik po fizičkoj konstrukciji očito slabija osoba od optuženika. Prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da i činjenica alkoholiziranosti oštećenika kritične zgode nije dovela u pitanje oblik krivnje u postupanju optuženika, već naprotiv, ukoliko je optuženik bio svjestan okolnosti da je oštećenik bio pod utjecajem alkohola, o čemu iskazuje u obrani od 31. ožujka 2023., mogao je biti svjestan mogućnosti da uslijed udarca kojeg mu je zadao, čak i slabim intenzitetom u sudsko-medicinskom smislu, može lakše doći do  destabilizacije oštećenika i njegovog pada, pa i teškog ozljeđivanja.

 

9. Nadalje se osporava pravilno utvrđeno činjenično stanje, smatrajući da prvostupanjski sud nekritički prihvaća iskaze oštećenika i svjedoka koji su bili u društvu s oštećenikom, a ne poklanja vjeru optuženiku i svjedocima koji su te večeri bili u društvu s optuženikom, budući da upravo iz iskaza svjedoka koji su bili u društvu optuženika proizlazi da je društvo oštećenika počelo provocirati društvo optuženika i da je netko iz društva oštećenika prvi napao optuženika, tako da je optuženik postupao  u nužnoj obrani kako bi otklonio napad od sebe i svoje supruge koja je bila s njim u društvu.

 

9.1. Drugostupanjski je sud pažljivo analizirao ocjenu rezultata provedenog dokaznog postupka i smatra da je prvostupanjski sud, pravilno i opravdano zaključio da je optuženik počinio terećeno kazneno djelo, a što proizlazi iz iskaza ispitanog oštećenika F. B., koji potvrđuje da je optuženik, nakon što je on zajedno sa S. L. spriječio daljnji napad na M. K., napao potom na S. L., a zatim je udario njega u području ispod lijevog oka, a iduće čega se sjeća je buđenje u bolnici. Na uvjerljivost iskaza oštećenika upućuje i medicinska dokumentacija za oštećenika, te nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka, iz kojeg proizlazi da je oštećenik zadobio tjelesnu ozljedu u vidu otoka mekih tkiva u području lijevog obraza, djelovanjem tupe sile u vidu udarca silom slabog intenziteta, što može biti i udarac šakom, ali i prijelom baze lubanje u području desne sljepoočne kosti, nagnječenje mozgovine čeonosljepoočnotjemeno lijevo koje ozljede su nastale uslijed pada i udarca desnom strane glave o tlo. Pravilno je prvostupanjski sud analizirao i ocijenio iskaze svjedoka S. L., M. K., M. B., D. R., I. S. i K. B., koji su o događaju iskazivali u onom dijelu koji im je bio poznat, time da se radilo o dinamičnoj situaciji u kojoj su pojedini sudionici događaja parcijalno sudjelovali ili su bili sa strane, tako da je logično i životno da ti iskazi nisu u potpunosti identični. Međutim, kako to utvrđuje i prvostupanjski sud, u odnosu na bitne okolnosti za koje se tereti optuženik ti su iskazi suglasni, a oni potvrđuju da je optuženik, nakon što je oštećenik pokušao spriječiti daljnji sukob optuženika sa M. K., šakom udario oštećenika u predjelu glave, od kojeg je udarca ovaj pao i ostao ležati na tlu, dok se optuženik sa svojim društvom udaljio s mjesta događaja. Isto potvrđuje i snimka nadzorne kamere koju je analizirao prvostupanjski sud, iz koje proizlazi da optuženik sjedi na tlu i zamahuje šakom na nekoga, nakon čega se podiže, iako nije vidljivo da li sam ili uz povlačenje nekoga, te iz uspravnog položaja zamahuje desnom šakom u lijevu stranu glave oštećenika, koji je bio malo izvan grupe, od kojeg udarca dolazi do trzaja tijela  oštećenika i pada na tlo.

 

9.2. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da bi optuženik postupao u nužnoj obrani, posebno da bi njegova supruga bila na bilo koji način napadnuta, budući da nitko od svjedoka nije naveo da bi supruga optuženika na bilo koji način bila ugrožena, te je neosnovana i obrana optuženika da se samo branio od protupravnog napada oštećenika, jer je i iz snimke nadzorne kamere vidljivo, da prije nego što je optuženik udario oštećenika, između njih nije bilo nikakvog sukoba.

 

10.  Drugostupanjski sud nalazi da je činjenično stanje opisano izrekom pobijane presude pravilno i u potpunosti utvrđeno, koje utvrđenje žalbenim navodima optuženika nije dovedeno u sumnju, a na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski je sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je optuženika proglasio krivim za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11., budući je optuženik bio svjestan svog postupanja, da udarcem u glavu oštećenika može doći do pada osobe na pločnik i teške tjelesne ozljede, te je optuženik i pristao na takvu posljedicu koja je i nastupila kod oštećenika. Stoga nije došlo do povrede kaznenog zakona na koje upućuje optuženik u žalbenim razlozima, smatrajući da bi se činjenični opis iz optužnice mogao kvalificirati kao kazneno djelo sudjelovanja u tučnjavi iz čl. 122. KZ/11., jer oštećenik nije sudjelovao u ovoj tučnjavi niti u napadu na bilo koju osobu, već je pokušao spriječiti fizički sukob.

 

11. U žalbenim razlozima zbog odluke o kazni ističe se da je optuženiku izrečena prestroga kazna, koja nije sukladna sudskoj praksi kod kažnjavanja za ovakva kaznena djela, kao i da su podcijenjene obiteljske prilike optuženika koji je otac dvoje maloljetne djece o kojima skrbi, tako da je ugrožena egzistencija njegove obitelji za razdoblje dok se nalazi u zatvoru, ali da je podcijenjen i značaj isprike optuženika oštećeniku. Drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika, a to je da je do sada neosuđivan, otac dvoje maloljetne djece i da radom uzdržava obitelj, kao i da je djelo počinjeno s nižim stupnjem krivnje. Isto tako je pravilno utvrdio i otegotne okolnosti kod optuženika koji je već prekršajno kažnjavan, između ostalog zbog kršenja Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, ali i činjenicu da oštećenik ni na koji način nije izazvao ovakvo postupanje optuženika, a pretrpio je uistinu vrlo teške posljedice ozljeda koje je zadobio u ovom događaju. Sama isprika oštećeniku koja je uslijedila tek na raspravi, a imajući u vidu činjenicu da je optuženik nakon ozljeđivanja oštećenika napustio mjesto događaja prije dolaska policije i hitne pomoći, iako je ovaj ostao ležati na tlu, nije od takvog značaja da bi se mogla uzeti kao olakotna okolnost. Stoga je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, u koju je temeljem čl. 54. KZ/11. uračunato vrijeme koje je optuženik do sada proveo u istražnom zatvoru od 30. ožujka 2023., primjerena vrsti i težini počinjenog kaznenog djela, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i stupnju kaznene odgovornosti optuženika, te će se istom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu čl. 41. KZ/11, kako u vidu generalne tako i u vidu specijalne prevencije.

 

12. S obzirom da žalbe optuženika nisu osnovane, niti je utvrđeno postojanje povrede zakona na koje drugostupanjski sud u smislu čl. 476. st. 1. ZKP-a pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je kao u izreci (čl. 482. ZKP-a).

 

Bjelovar, 13. rujna 2023.