Zakon o suzbijanju diskriminacije   čl. 11

Zakon o obveznim odnosima čl 19, 1046, 1100

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU                                                            

      Stalna služba u Pakracu                                                                      

Pakrac, Trg pape Ivana Pavla II br.1                                         

 

Poslovni broj: Ref 33 P-954/2021.-43.

  

U    I M E     R E P U B L I K E     H R V A T S K E

 

P  R  E  S  U  D  A

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu po sutkinji Dobrili Krajnović, u pravnoj stvari tužitelja L. N. iz G. P., M. G. 4, O.:... zastupanog  po punomoćnica Z. B., odvjetnica iz Z., M. 5/V. protiv tuženika T. L.- S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju , L., M. T. 13, O.:... zastupanog po punomoćnici S. O., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda  S. O. i N. O. iz P., P.P. radi utvrđenja diskriminacije i radi naknade štete, nakon javne, glavne rasprave zaključene 28. lipnja 2023. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženike, na ročištu za objavu  31. kolovoza  2023.

 

p r e s u d i o     j e

 

I.               Nalaže se tuženiku T. L. – S. bolnica za medicinsku  rehabilitaciju, M. T. 13, L., O.: ... da tužitelju L. N. iz G. P.,  M. G. 4,  O.:... na ime naknade štete isplati 3.500,00 eura (slovima:tri-tisuće-petsto-eura) / 26.370,80 kuna1 (dvadeset-šest-tisuća-tristo-sedamdeset kuna i osamdeset lipa) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. studenog 2021. pa do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope  na stanja kredita odobrenih na razdoblje  dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena , a od 01.siječnja 2023. po stopi koja se od određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena  pa do isplate , sve u roku od 15 dana.

 

II              Odbija se tužbeni zahtjev u preostalom dijelu do zatraženih 99.000,00 kn (devedeset-devet-tisuća kuna).

 

1Fiksni tečaj konverzije 7,53450

III               Nalaže se tuženiku  naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 401,89 eura / 3.028,04 kn1 zajedno sa zakonskim zateznim  kamatama koje teku od 31. kolovoza 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne  operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta  za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

                                                           Obrazloženje                         

 

1. Tužitelj L. N. iz G. P., M. G. 4  podnio je 9. studenog 2021. tužbu protiv tuženika S. bolnice za medicinsku rehabilitaciju L., M. T. 13, O.:..., sada pod nazivom  T. L.- S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju , M. T. L.,13, O.:..., radi utvrđenja diskriminacije  i radi naknade štete.

 

2. U tužbi navodi u bitnome: T. je prilikom obrade na odjelu neurologije u O. B. 15. i 16. ožujka 2018. otkrivena H. infekcija uslijed koje je dana 19. ožujka 2018. zaprimljen u K. za infektivne bolesti dr. F. M. u teškom stanju, sa značajnim stupnjem imunodeficijencije i s posljedičnim razvojem H. encefalomijelopatije, itd., gdje je bio hospitaliziran od 19. ožujka do 04. srpnja 2018. P. preporukama više liječnika (dr. A. K., specijalist fizikalne medicine i rehabilitacije, prof. dr. sc. J. B., specijalist infektolog). T. je nakon toga trebao obaviti stacionarnu fizikalnu terapiju i prijavio se kod tuženika kao najbliže odgovarajuće ustanove prema njegovom mjestu prebivališta. 7.studenog 2018., tužitelju je stigao odgovor tuženika u kojemu se navodi da nisu u mogućnosti primiti bolesnika na rehabilitaciju obzirom da nisu prilagođeni za rehabilitaciju bolesnika sa stanjem pacijenta opisanog u nalazu vezano za psihoaktivne supstance. U. tom smislu tužitelju je šteta od tuženika nastala 7. studenog 2018. (i kroz naredno razdoblje). J. korištenje psihoaktivnih supstanci koje je evidentirano u medicinskoj dokumentaciji je ono iz 2016, a jedino aktualno korištenje bilo kakvih psihoaktivnih supstanci bilo je povremeno pušenje marihuane, što za osobu u invalidskim kolicima i tegobama poput tužiteljevih nije razlog za odbijanje pružanja zdravstvene usluge na koju je upućen od liječnika specijalista. T. potom odlazi kod liječnika spec. psihijatra dr. E. P. R. u O. bolnicu B. u čijem nalazu stoji: A. ne nalazimo psihičkih kontraindikacija za provođenje stacionarne rehabilitacije. U. prijave / pritužbe koju je tužitelj uputio H.-u provedena je izvanredna kontrola te je tuženiku naloženo odrediti tužitelju termin za rehabilitaciju. T. potom dobiva potvrdu prijema kod tuženika s terminom 19. kolovoza 2019., no s evidentiranim datumom prijave 18. siječnja 2019., a ne s datumom kada se tužitelj doista prijavio, 19. listopada 2018., dakle, ukupno čak 10 mjeseci od preporuke liječnika za stacionarnom rehabilitacijom i prijave tužitelja na istu, čime je dobio daleko najduže vrijeme čekanja u odnosu na sve ostale prijavljene pacijente. T. smatra da se tuženik nadao da će on odustati ili pronaći neku drugu ustanovu gdje će moći provesti nužnu rehabilitaciju. T. smatra kako mu je tuženik uskratio pristup preporučenoj rehabilitaciji isključivo iz razloga što je zaražen virusom H., a navedeno proizlazi i iz dokumentacije. P. tuženikovog postupanja reagirala je i dr. med. Ž. R., zaposlena u H. Z. za zdravstveno osiguranje, koja je, pokušavajući ukazati na prava tužitelja, kao i diskriminaciju kojoj je izložen, slala nekoliko mailova M. zdravstva i intervenirala na sve moguće načine, kako bi tužitelju bila omogućena adekvatna zdravstvena skrb. I. njezinih mailova proizlazi da je diskriminacija u slučaju tužitelja bila toliko očita da je s njom bio upoznat i H. i M. zdravstva koji, međutim, unatoč upozorenjima i molbama liječnice iz H.-a, nije reagirao. T. se 9. svibnja 2019. preko U. I. obratio U. P. pravobranitelja podnijevši pritužbu zbog diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja, povodom čega se P. pravobraniteljica obraćala M. zdravstva i u konačnici, po kompletno prikupljenoj dokumentaciji, donijela je 11.svibnja 2020. svoju odluku te ju uputila M. zdravstva i H. zavodu za zdravstveno osiguranje. U. je da se upravo radi o diskriminaciji tužitelja po osnovi zdravstvenog stanja, da odnos bolnice prema tužitelju nije bio isti kao prema drugim pacijentima. O. i kasnije odugovlačenje njegovog primanja na liječenje koje se uvjetuje neuobičajenim zahtjevima koji se ne postavljaju drugim pacijentima, uključivanje čitavog liječničkog konzilija u rutinsku proceduru uvrštavanja pacijenta na listu čekanja i problematiziranje korištenja bolničkog inventara ukazuju da je H. pozitivan status tužitelja ipak jedan od razloga takvog neuobičajenog postupanja, što predstavlja diskriminaciju temeljem zdravstvenog stanja. U. bi moguće zakašnjeli početak liječenja utjecao i na njegove rezultate, tada bi se moglo govoriti čak i o težem obliku diskriminacije koja posljedicama teško pogađa žrtvu. Č. da je na kraju ipak primljen na liječenje koje je kasnije i dodatno produženo, ne može anulirati diskriminaciju kojoj je u početku bio izložen. N. toga se tužitelj tuženiku (15. srpnja) 2020. obratio s odštetnim zahtjevom koji je tuženik otklonio dana 29. srpnja 2020. navodeći kako smatra da nije bilo nikakve diskriminacije, a odštetni zahtjev otklonilo je i A. osiguranje odlukom od 5.listopada 2020. P. tuženika povrijeđen je Z. o zdravstvenoj zaštiti, i to čl.26. glava I., i Z. o suzbijanju diskriminacije, i to čl.1 st. 1 i 2, čl.1a, čl.2, čl.3 st.1, čl.4 st.1, te čl.8 st.4. T. je na opisani način diskriminirao, uznemiravao tužitelja te svojim postupanjem poticao na diskriminaciju, budući da je tužitelju odlukom od 7. studenog 2018. onemogućio jednak pristup u području zdravstvene zaštite i pristup dobrima i uslugama, radi njegovog zdravstvenog stanja. T. smatra kako je postupanje tuženika nedvojbeno uvjetovano njegovom dijagnozom, stigmom koju ona nosi, dakle njegovim zdravstvenim stanjem, što je zabranjeno postupanje. T. postupanje tuženika predstavlja uznemiravanje tužitelja, jer je kod njega prouzrokovalo strah za vlastito zdravlje i oporavak, neizvjesnost, ponižavajuće i uvredljivo okruženje. T. na intervenciju H.-a tuženik je tužitelju dao termin za rehabilitaciju, i to nije uzeo u obzir vrijeme koje je tužitelj već neopravdano čekao, od prijave 19. listopada 2018. S. navedeno tužitelj predlaže da sud donese sljedeću presudu:

1. U. se da je tuženik S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju L., M. T. 13, O.: ... donošenjem odluke kojim odbija pružanje zdravstvene usluge tužitelju L. N. iz G. P., M. G. 4, O.:..., te njegovim pozicioniranjem na listu čekanja za prijem 19.8.2019.g. diskriminirao, poticao na diskriminaciju i uznemiravao tužitelja.

2. Nalaže se tuženiku da se ubuduće suzdrži od poduzimanja bilo kakvih radnji kojima se krši ili bi se moglo prekršiti tužiteljevo pravo na jednako postupanje i pravo da ne bude diskriminiran i uznemiravan.

3. N. se tuženiku S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju L., M. T. 13, O.: ... da tužitelju L. N. iz G. P., M. G. 4, O.:... na ime naknade štete isplati 99.000,00kn zajedno s zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

4. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

3. Nakon što tuženik nije dao pisani odgovor na tužbu O. sud u B.,  S. služba u P. donio je djelomičnu presudu zbog ogluhe broj: P-954/2021-8 od 10.siječnja 2022.   koja glasi:

I Utvrđuje se  da je tuženik T. L. – S. bolnica za medicinsku rehabilitaciju  L., M. T. 13, O.:... , donošenjem odluke kojom odbija pružanje  zdravstvene  usluge  tužitelju  L. N. iz G. P. M. G. 4, O.:...   te njegovim pozicioniranjem  na listu čekanja  za prijam 19.kolovoza 2019. diskriminirao , poticao na diskriminaciju i uznemiravao  tužitelja.

I. N. se tuženiku T. L. –S. bolnica za medicinsku  rehabilitaciju  L. , M. T. 13, da se  u buduće  suzdrži od poduzimanja  bilo kakvih radnji  kojima krši ili bi se moglo prekršiti  tužiteljevo pravo  na jednako postupanje  i pravo da ne bude diskriminiran i uznemiren.

III  Odluka o parničnim troškovima ostavlja se za kasniju presudu. ( list 89-93)

 

4. Podneskom od 4.svibnja 2022. tuženik je  podnio prijedlog  za povrat u prijašnje stanje  i žalbu na djelomičnu presudu zbog ogluhe  O. suda u B. S. služba u P. broj: P-954/2021-8 od 10 siječnja 2022. U. prijedlogu radi povrata u prijašnje stanje tuženik tvrdi da nije primio obavijest o podnesenoj  tužbi jer je 2021. promijenio naziv pa ima novu e-mail adresu dok u žalbi  tvrdi  da osnovanost tužbenog zahtjeva  ne proizlazi  iz navoda tužbe , da nije bilo uvjeta za donošenje konačne odluke ni o jednom tužbenom zahtjevu , da je tužitelj obavio liječenje kod tuženika koje mu je na prijedlog liječnika tuženika i produženo, da je tužitelj bio na uobičajenoj listi čekanja  kod tuženika , da tuženik nije jedina bolnica kod koje je tužitelj mogao provesti liječenje i to sa kraćim rokom čekanja pa stoga tuženik svojim postupanjem nije tužitelju nanio štetu. T. osporava  i visinu tužbenog zahtjeva .   (list 105)

5. O. sud u B., S. služba u P. donio je rješenje broj:P-954/2021.-20 od 30.lipnja 2022. kojim je odbio  prijedlog tuženika radi povrata u prijašnje stanje. ( list 122-124)

 

6. Po žalbi tuženika, Ž. sud u O. rješenjem broj:G.-1298/2022-3 od  7.studenog 2022. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio  rješenje  O. suda u B. S. služba u P. broj P-954/2021 -30 od 30.lipnja 2022. (list 158-160)

 

7. Dopisom broj P-954/2021-32 od 17. listopada 2022.  sud je  izvijestio A. osiguranje d.d. P. S. o prijedlogu  tuženika da  predlaže da  kao treća osoba stupi u parnicu u svojstvu umješača na strani tuženik .( Prethodno tuženik dostavio dokaz o sklopljenoj polici osiguranja.)( list 144-152)

 

8. A. osiguranje d.d. P. S. nije se očitovala o prijedlogu tuženika.

 

9. Sud je izveo dokazni postupak u kojem je izvršen uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 12-27, 30), meil Ž. R. (list 28), dopis P. pravobranitelja (list 31), meil Ž. R. (list 33-35), podnesak P. pravobranitelja (list 36-38), podnesak A., P. Z., (list 39), podnesak P. pravobranitelja (list 40,42), podnesak tuženika (list 44, 46), preslika potvrde o primitku (list 48), preslika članka B. lista (list 49), medicinska dokumentacija tužitelja (list 51-72), iskaz svjedoka G. Š. (list 141-143), u policu osiguranja (list 145-151) iskaz svjedoka D. K. (list 153,155),  tužitelja (list 156,157) i iskaz svjedoka Ž. R. (list 168,169).

 

10. Sve izvedene dokaze sud je cijenio temeljem odredbe čl.8. Z. o parničnom postupku (N. novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje Z.)

 

11. Tužbeni  zahtjev radi isplate 13.140,00  eura/ 99.000,00 kn  na ime naknade štete je djelomično osnovan.

 

12. U. konkretnom  postupku već je  pravomoćnom odlukom suda  - djelomičnom presudom zbog ogluhe  P-954/2021-8. od 10.siječnja 2022. utvrđeno da je tuženik odbijanjem  pružanja  zdravstvene usluge  tužitelju  i evidentiranjem tužitelja na listu čekanja  za prijem 19.kolovoza 2019. izvršio diskriminaciju prema tužitelju .

 

13. Međutim, kako  sama diskriminacija ne predstavlja još i štetu, niti je za postojanje  diskriminacije neophodno da nastupi šteta, sud je tijekom daljnjeg postupka utvrđivao  da li  je počinjenom  diskriminacijom  tuženik  tužitelju nanio štetu, te ukoliko  je šteta nastala,  kao spornu činjenicu sud je utvrđivao  visinu nastale štete.

 

14. Radi utvrđenja naprijed navedenih činjenica, sud je analizirao radnje tuženika kojima je diskriminirao tužitelja, te  je uvidom u medicinsku dokumentaciju tužitelja utvrdio:

- da je tužitelj s utvrđenom H. infekcijom  19.ožujka 2019. zaprimljen u K. za infektivne bolesti dr. F. M. u kojoj je bio hospitaliziran od 19.ožujka 2018. do 4.srpnja 2018.,

- da je  po izlasku iz navedene klinike   specijalist  fizikalne medicine  i rehabilitacije izdao  tužitelju 8.kolovoza 2018.  doznake za invalidska kolica i za koljensku artrozu , a 1. listopada 2018.   preporučio   stacionarnu  rehabilitaciju  u ustanovi sa specijalistom neurologom ,

- da je 14. rujna 2018. prilikom pregleda u K. za infektivne bolesti „dr. F. M.“ utvrđeno da  bolesnik ima odobrenu fizikalnu terapiju u kući, da  se radi o mladom bolesniku s teškom spatičnom paraparezom  s mogućnošću oporavka, da je potrebna  fizikalan terapija  uključujući i stacionarnu terapiju, da zaraza H.-om nije kontraindikacija  za provođenje stacionarne rehabilitacije,

       - da je 16.listopada 2018. tužitelj bio ponovo na pregledu u K. za infektivne bolesti kada je liječnik utvrdio da se radi o mladom bolesniku s teškom spatičnom paraparezom  s mogućnošću oporavka,  da je potrebna stacionarna fizikalna terapija  koju je preporučio i spec. fizijatar, da zaraza H.-om nije kontraindikacija za provođenje stacionarne rehabilitacije, da  bolesnik od 7/2018 ima nemjerljivu  viremiju  što ga  čini  praktički nezaraznim,

- da je tužitelj nakon toga pribavio svu potrebnu  medicinsku dokumentaciju  i uputnice te se  prijavio za stacionarnu rehabilitaciju  kod tuženika s obzirom da mu je ista najbliža odgovarajuća ustanova  mjestu prebivališta,

- da je 7.studenog 2018.  tuženik tužitelju dostavio odgovor u kojem je naveo da je S. kolegij  S. bolnice L. mišljenja da nije u mogućnosti primiti bolesnika  na rehabilitaciju obzirom da nisu prilagođeni  za rehabilitaciju  bolesnika sa stanjem opisanog u nalazu vezanog za psihoaktivne supstance,

- da se tužitelj nakon toga  obratio liječniku spec. psihijatru  koji je u nalazu od 14.prosinca 2018. utvrdio da ne nalazi psihičkih kontraindikacija za provođenje stacionarne rehabilitacije,

- da je tužitelj  uputio prijavu H. zavodu za zdravstveno osiguranje  (dalje: H.), da je nakon izvanredne kontrole zahtjev tužitelja ponovo preispitan, a  tuženiku potom  naloženo  da tužitelju odredi termin  za rehabilitaciju,

- da je tužitelj dobio potvrdu prijema s danom 19.kolovoz 2019., a s evidentiranim datumom prijave 18.siječanj 2019., a ne s datumom kada se  tužitelj prvi puta  prijavio – u listopadu  2018.,

- da je vezano za postupanje tuženika prema tužitelju , diskriminaciji kojoj je tužitelj bio izložen odbijanjem da mu tuženik uopće pruži zdravstvenu zaštitu, a nakon toga zakazivanjem termina liječenja koji je puno duži u odnosu na druge prijavljene pacijente, intervenirala dr.med. Ž. R. zaposlena u H. zavodu za zdravstveno osiguranje upućujući dopise ministru zdravstva radi omogućavanja tužitelju potrebne zdravstvene skrbi (dopis ministru zdravstva    20.veljače 2019, te ponovo 27.ožujka 2019. u kojima između ostalog posebno  ističe  da se mladom pacijentu onemogućava da u primjerenom roku ostvari pravo iz obvezno zdravstveno osiguranja, odnosno pravo na liječenje početnom medicinskom stacionarnom  rehabilitacijom),

- da se tužitelj 9.svibnja 2019. preko udruge I. obratio U. P. pravobranitelja podnijevši pritužbu zbog diskriminacije na temelju zdravstvenog stanja,

- da je 30.svibnja 2019. pučka pravobraniteljica s oznakom žurno posla dopis  M. zdravstva  navodeći da pritužba tužitelj otvara  osnovanu sumnju kako je riječ o zabranjenoj diskriminaciji temeljem zdravstvenog stanja u području zdravstvene zaštite te moli da se žurno poduzmu radnje kako bi se tužitelju osiguralo pravovremeno i odgovarajuće liječenje,

- da je pučka pravobraniteljica ponovila dopise M. zdravstva 11. rujna 2019., 28. studenog 2019., a  11. svibnja 2020. je donijela  odluku  o pritužbi tužitelja koju je uputila M. zdravstva i H. zavodu za zdravstveno osiguranje, da je navedenom odlukom  utvrdila da odnos bolnice  prema gosp. N. nije bio isti kao prema drugim pacijentima, da odbijanje i kasnije odugovlačenje  njegovog primanja na liječenje ukazuje da je H. pozitivan status  gospodina N. jedan od razloga takvog neuobičajenog postupanja što predstavlja  diskriminaciju  temeljem  zdravstvenog stanja te je  preporučila tuženiku da poduzme dodatne napore kako bi svojim pacijentima osigurao pravovremeno odgovarajuće liječenje bez diskriminacije, a svojim zaposlenicima organizirao edukacije o diskriminaciji, njezinoj definiciji, pojavnim oblicima ……

- da je tužitelj  kod tuženika  proveo preporučenu rehabilitaciju  u razdoblju od 19.kolovoza 2019. do 23.rujna 2019. te da mu je liječenje produženo za dodatnih  deset dana.

 

15. Po ocjeni suda tuženik je nastojeći izbjeći obvezu liječenje tužitelja, te odgađajući  početak liječenja tužitelja, (tužitelja podnio zahtjev tuženiku 19. listopada 2018., a liječenje započeo 19. kolovoza 2019.), odnosno  stavljanjem tužitelja  u nepovoljniji položaj u odnosu na druge potencijalne korisnike tuženika, povrijedio tužiteljevo pravo  na jednako postupanje uslijed čega je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti   pa mu stoga  pripada pravična novčana naknada.

 

16. Temeljem odredbe čl.11. Z. o suzbijanju diskriminacije (N. n., broj 85/08, 112/19) određeno je da žrtva diskriminacije  po odredbama ovog Z. ima pravo na naknadu štete prema propisima koji uređuju obvezne odnose.

 

17. Odredbom čl.19., st.1.  Z. o obveznim odnosima („N. novine„ broj: 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, 126/21,114/22,156/22 - dalje u tekstu Z.) određeno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo  na zaštitu  svojih  prava osobnosti  pod pretpostavkama  utvrđenim zakonom, a st.2. Z. da  pod pravom osobnosti u smislu ovog zakona razumijevaju se pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

 

18. Odredbom čl.1046. Z. propisano je da je šteta umanjenje nečije imovine  (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta).

 

19. O. čl.1100., st.1. Z. propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti  sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja  opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od naknade imovinske štete, a i kada nje nema, dok je u st.2. navedenog članka propisano da će  sud pri odlučivanju  o visini pravične novčane naknade  voditi računa  o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševne boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama  koje nisu  spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. I. navedenih odredbi slijedi da šteta nastaje povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede  koje se očituju u fizičkoj i /ili duševnoj boli predstavljaju kvalifikatorne okolnosti  koje utječu  na visinu pravične novčane naknade.

 

20. Radi dosuđivanja pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, sud je saslušao svjedoke i tužitelja.

 

21. Svjedok G. Š. iskazala je: U. razdoblju kada je bilo završeno liječenje u Z. u bolnici F. M. pa do dana kada je trebao i kada je otišao na liječenje u bolnicu L., sin je bio sve vrijeme sa mnom u kući na adresi u G. P.. K. je podnio zahtjev za bolnicu u L. radi liječenja, sin je bio odbijen. Z. toga se osjećao loše. O. se počeo zatvarati u sebe iako je bio po naravi vesela osoba. N. htio pričati, bio je razdražljiv, bio je nervozan. T. tog razdoblja dok je čekao da bude primljen u L. dolazila mu je prijateljica s kojom je razgovarao. S. mnom je kontaktirao, razgovarali smo, i govorio je da ga diskriminiraju, to mu je bilo čudno da se tako  ponašaju i postavljaju doktori, zdravstvena ustanova, pa što onda očekivati od običnih ljudi, laika. S. je da je ta diskriminacija posljedica dijagnoze hiva. O. više nije bio dečko kakav je bio ranije i osjećao se kao građanin drugog reda. U. L. u bolnici trebalo je provesti rehabilitaciju. V. se ne sjećam točno da li smo negdje slali zahtjev za provođenje rehabilitacije, mislim da sam planirala podnijeti i zahtjev u V. toplice, ali L. je bio najbliža ustanova te vrste u kojoj se moglo provesti njegovo daljnje liječenje, a čula sam i da je to dobra ustanova. S. se nadao boljitku svog zdravstvenog stanja i da će prohodati, ali dok je bio u L. na liječenju  imao je osjećaj da se s njim ne radi sve što bi trebalo, opet sve zbog njegove dijagnoze hiva. J. ne znam što je sve propisano da se treba obaviti u L. od terapija, ali je on bio nezadovoljan. K. sam ja mogla zaključiti i nakon provedenih terapija zdravstveno stanje sina bilo je isto. J. momenta sin je čak htio otići iz L. kući. J. sam, nakon što se sin žalio da ne dobiva svu potrebnu terapiju išla kod liječnika pitati, međutim oni su odgovorili da dobiva sve što treba. U. vrijeme dok je čekao odlazak na liječenje u L. sin je bio sve vrijeme kod kuće. N. ljudi su se  povukli, prestali u tom nekom vremenu dolazili, a neki su dolazili. M. onima koji su prestali dolaziti bilo je i rodbine i prijatelja kao što je bilo  i onih koji su dolazili, rodbina i prijatelji. U. ovom razdoblju dok je čekao liječenje u L. sin se nije žalio na bolove. T. koje je trebao primati je primao. J. sam ga znala pitati da li osjeća  živce u nogama upravo zato što se nije  žalio, a on je rekao da  ih osjeća, ali na noge nije mogao stati samostalno, a  u kolicima je ostao i nakon što je izišao iz L., odnosno  nakon što je obavljeno liječenje u L..

N. pitanja punomoćnika tužitelja, svjedok je nadalje iskazao da je sin, u  momentu kada je bio otpušten  iz bolnice F. M. u Z. bio u invalidskim kolicima, da mu je bilo rečeno u bolnici F. M. da postoji mogućnost da  prohoda, da u istoj bolnici  nije bio upozoren na određena ograničenja društvenih kontakata. 

N. pitanja punomoćnika tuženika svjedok G. Š. iskazala  je da se raspitivala za provođenje terapija u D. toplicama, da nije čula povoljne informacije, odnosno da je čula da su slabe, da je te informacije čula privatno,  da misli da je prvobitno odobreno razdoblje liječenja u L. bilo produženo, da  je sin nakon što je podnio zahtjev za liječenje u L. bio odbijen, da  je u razdoblju od otpuštanja iz bolnice F. M. do početka liječenja u L. sin bio kod psihijatra u B. jer je bolnica L. tražila određenu dokumentaciju pa i mišljenje psihijatra,  da  je dolazila sinu u posjete u L., da sin nije bio zadovoljan liječenjem i tretmanom koji je imao,  da ga je u bolnici najviše držalo to što se mogao kolicima spustiti  van u kafić jer kod kuće nije imao te  mogućnosti, da je prihvatio produženje liječenja  jer se nadao boljitku, da  se ne sjeća  da  je u otpusnom pismu vidjela koje su  sve terapije  bile određene – propisane za liječenje sina.  (lis 141-143)

 

22. Svjedok D. K. iskazao je: U. svezi slučaja, odnosno  prijema L. N. u  bolnicu L. upoznat sam negdje od siječnja 2019. kada sam bio na mjestu ravnatelja te  bolnice.  P. me je sa slučajem upoznala pomoćnica  za sestrinstvo L. P. koja mi je rekla da ju je zvala Ž. R. ,  liječnica u  H. B. i molila da se poduzme nešto u slučaja – pacijenta L. N. i ona mi je rekla ono što mi je rekla i naša djelatnica, da je liječnički konzilij naše bolnice zauzeo stav  da L. N. nije za rehabilitaciju u našoj bolnici. K. se sjećam razlozi su bili anamneza bolesnika iz koje je slijedilo-  zbog psihoaktivnih supstanci koje isti konzumira, a činjenice da nemamo specijaliste psihijatra i interniste u bolnici,  time da je najbliži psihijatar u bolnici u P. , nije uputno primanje takvog bolesnika u našu ustanovu na liječenje posebice  zbog posljedica koje bi izazvala apstinencijska kriza. J. sam  nakon razgovora sa Ž. R., a u kojem je istakla da pacijent više ne konzumira droge  i da bi trebalo preispitati odluku našeg konzilija također  smatrao da bi  bilo potrebno još jednom  preispitati tu odluku  kao i medicinsku dokumentaciju to više što se radilo o mladom čovjeku . N. konzilij još jednom je  preispitao  slučaj L. N. i većinom glasova utvrdio da se pacijent može primiti na liječenje u ustanovu uz određene uvjete što nije neuobičajeno kod složenijih slučajeva, time da je u konkretnom slučaju, a što se inače i radi kod složenijih slučajeva potrebno dostaviti noviju dokumentaciju, a ovdje i psihijatrijski pregled. N. ovog konzilija određen je datum početka liječenja, a u skladu s  listom čekanja. J. osobno nisam imao nikakve potrebe da kontaktiram s pacijentom s obzirom na svoje radno mjesto. U. vezi konkretnog slučaja bilo je pritužbi i to zbog termina liječenja na koje je reagirala pučka pravobraniteljica i ministarstvo zdravstva. I. ministarstvu i pučkoj pravobraniteljici odgovorio sam  pismeno u vezi pritužbi, pučka pravobraniteljica mi je prihvatila obrazloženje koje sam dao pa je uslijedilo opširnije obrazloženje pa i nadzor od strane H..  N. nisu utvrđene nepravilnosti pa niti povrede po listi čekanja. U. konkretnom slučaju liječenje je odobreno u siječnju, a početak liječenja je počeo u kolovozu, taj rok čekanja u konkretnom slučaju nije neuobičajen. I. nadzor  se obično dešava jednom godišnje i nije neuobičajeno. L. čekanja u veliko ovisi o tome da li se radi o pokretnom pacijentu ili ne. P. ovog slučaja nismo imali situaciju da bi u vezi prijema na liječenje i čekanje reagirala pučka pravobraniteljica i nadležno ministarstvo. J. nisam dobio nikakvu informaciju da je odnos bolnice bio nepriličan prema ovom pacijentu. M. liječnica Ž. R. nije zvala zbog nekih drugih slučajeva u kojima bi  molila da se primi pacijent. O. mislim da se u konkretnom slučaju postupalo korektno i da je pacijentu odobren prvi slobodan termin. N. još da uvijek postoji mogućnost da u situaciji kada se ukaže iznenada slobodno mjesto koje može nastati iz niza razloga , primjerice pacijent prekine liječenje ranije, ali da s obzirom na činjenicu da je L. N. morao pribaviti još dodatnu medicinsku dokumentaciju, nije imao mogućnost da na taj način dođe ranije.  M. da je dr. primarijus V. koji radi u našoj bolnici smatrao da bi trebalo napraviti određene protokole vezano za konkretnog pacijenta i njegovu dijagnozu,  ne samo zbog H. nego i aktivnih supstanci, ali ocjena je bila da ne treba raditi dodatne protokole. J. se   ne sjećam,  osim ovog slučaj,  sada da smo imalo još  slučajeve primanja pacijenata,  a kod kojeg bi bilo ustanovljeno korištenje droga.

N. pitanja punomoćnika tuženika svjedok je iskazao  da  kod tuženika postoji  knjiga u kojoj se  službeno vodi evidencija za svakog pacijenta  tijekom svih smjena, odnosno knjiga u kojoj medicinske sestre upisuju svaku činjenicu vezano za pacijenta, da se o svakoj ozbiljnijoj situaciji obavještava voditelja odjela, da je  zaključio da  je tužitelj pokušao  obaviti liječenje i u nekoj drugoj ustanovi na osnovu    dokumentacije  pučke pravobraniteljice,  a  da je o tome pročitao i u B., da takvih bolnica ima oko trinaest ili četrnaest, počevši o D. toplica, S., toplica u T. i drugih, da se u V. i K. toplicama čeka i duže nego kod njih ako su u pitanju teži pacijenti, da decidirano tvrdi da u bolnici niti jedan pacijent nije bio diskriminiran vezano za liječenje i pružanje pomoći.

Na pitanja punomoćnika tužitelja svjedok je iskazao  da misli da je tužitelj podnio prijavu za liječenje u desetom  ili jedanaestom  mjesecu 2018., da je liječenje odobreno u siječnju 2019., da se od tada  vodi njegova prijava i da se  od tog datuma  stavlja na listu čekanja,  da za razdoblje od  listopada 2018. do siječnja 2019. ne zna točno što se sve događalo i što je pacijent poduzeo,  da je prilikom prvog konzilija,  koji je odbio prijem postojala medicinska dokumentacija da je tužitelj ovisnik o drogama, da se,  koliko on zna, o  akutnoj  rehabilitaciji  radi  kada je prvo liječenje,  a ne hitno liječenje, da je prije donošenja odluke konzilija o primitku tužitelja na liječenje  dobivena nova dokumentacija, da misli da se radi o nalazu psihijatra, da je to bilo potrebno dostaviti petnaest dana prije početka liječenja što je uobičajeno, da je ova situacija bila specifična jer se nije susreo s pacijentom koji uživa drogu, da odjel tri ima četrdeset i dva  kreveta, da je popunjenost 84 %, da je najveća u bolnici, da  popunjenost  od  100 % proizlazi zbog  više razloga -  na odjelima su muške i ženske sobe, radi se dvokrevetnim i trokrevetnim sobama, napuštanje prijevremenog termina, odlazaka vikendom kući i slično, da vjeruje,  da je  prije tužitelja koji je bio na listi čekanja primljen neki drugi pacijent, a koji  je na listi bio iza tužitelja odgovara,  da bi   to  bila čista situacija jer se kod toga pacijenta nije tražila dodatna pretraga pa je isti mogao odmah biti primljen, da se  u tim slučajevima zove  pacijent koji  čeka duže,  da se iznenada upražnjenja mjesta popunjavaju imajući u vidu da li pacijent  ima svu dokumentaciju koja mu omogućava da odmah dođe na liječenje, da ne vjeruje da pri tome ulazi kao kriterij i duljina čekanja, da je  od dodatne dokumentacije tužitelj trebao pribaviti nalaz psihijatra i nalaz krvi, da ne zna od kada je ta dokumentacija i kada su obavljeni pregledi, da ne zna da li je netko tužitelja kontaktirao  iz bolnice da provjeri da li je pribavio potrebnu dokumentaciju, da ne zna da li je tužitelj imao pravo pristupa bazenu, da ne zna koje su terapije pacijentu prepisane,  da se liječnički konzilij odvijao dva do tri puta mjesečno, da je na  konziliju u vezi tužitelja raspravljano o drogama, da nije bio na prvom konziliju vezanom za tužitelja, a da je bio na drugom. ( list 153-55)

 

23. Tužitelj L. N. iskazao je: J. u vezi svog liječenja znam da sam prije L. u D. toplicama dobio odgovor da oni rade rehabilitaciju samo sportskih ozljeda pa da se stoga ne mogu liječiti kod njih i nakon toga sam se obratio  bolnici L..  U. prvom momentu kada su me odbili kontaktirao sam i V. gdje  mi je rečeno da nemaju neurološki odjel mada sam poslije čuo da to nije točno. O. moga zahtjeva L. pa do trenutka kada sam došao na liječenje sa mnom nitko nije telefonski kontaktirao, ali  znam da sam pisano dobio odbijenicu.  O. je bila zbog droge, ali meni nije jasno od kuda je ta činjenica da sam ja  ovisnik o drogi jer sam ja ovisnik o cigaretama. J. sam sezonski radio i  jedino mogu reći da sam eksperimentirao s drogom, a što znači da sam to par puta probao, a na ništa se nisam "navukao". K. sam dobio tu odbijenicu pao sam u depresiju, naime ja sam se prije toga pripremao za toplice da što bolje obavim rehabilitaciju na način da sam kod kuće vježbao uz pomoć prijatelja i to tri puta na dan. J. trebam intenzivno vježbanje , što više to bolje. U. mom nastojanju da dođem do liječenja u L. puno  mi je  pomogla Ž. R.. J. mislim da me u bolnicu nisu primili radi droge i radi H., droga  im je bila izlika da prikriju diskriminaciju na H.,  kao primjer navodim slučaj kada sam bio na liječenju i kada sam imao krastu na nozi koju sam dobio od kotača kolica i kad su sestre to uočile digla se cijela uzbuna, došle su sestre i gledale su u tu ranu s čuđenjem, a donijeli su sa sobom cijeli pribor instrumenata. J. mislim da iz istog razloga mi nije odobren niti bazen  koji bi mi sigurno  više pomogao nego đakuzi ili velika kada koja mi je bila u propisanoj terapiji. T. su mi odobrene u cjelokupnom trajanju od tri sata dnevno. N. kontaktirao bolnicu raspitujući se kada ću doći na red za liječenje. N. sjećam se da bi s nekim ,  osim sa Ž. R. pričao o tome da sam odbijen  u bolnici L. zbog droge, a da to ne bio pravi razlog,  da je samo čekao da ga pozovu. J. sam  se osjećao depresivno, a sve je počelo s tom odbijenicom, poslije sam se nadao da će mi  se ipak  pomoći u bolnici, ali nakon toga od svega ništa jer sam dobio malo terapija,  drugi  su imali duplo više.  J. sam mogao biti smješten na neki drugi odjel a ne na ovaj najteži-  treći jer tamo su bile osobe koje su paralizirane  i u  jako lošem  stanju  dok ja nisam ni približno bio u takvom stanju kao ti pacijenti. J. sam tek iz izvještaja pučke pravobraniteljice saznao da su pacijenti primani prije mene iako sam se ja ranije prijavio , a saznao sam da sam imao poseban tretman zbog H.. U. sobi sam cijelo vrijeme liječenja bio sam mada je soba bila dvokrevetna. J. sam veći dio vremena u bolnici bio sam, ali nisam puno niti tražio.

Na pitanja punomoćnika  tužitelja, tužitelj je iskazao  da se  sjeća da su mu u bolnici  rekli da ne može ići na bazen i da je „to to“,  da je njemu  bilo očito  radi čega je to bilo jer su drugi mogli ići na bazen, da su mu svi rekli da će se nakon terapija oporaviti i da će moći hodati, da je nakon  zaprimljene odbijenice  vježbao, da su mu na pamet  dosta padale suicidalne misli, da mu  je i Ž. R. rekla da misli da se radi o diskriminaciji,  da je to bilo preočito jer da on nikada nije bio testiran na droge i na ništa povezano s tim, da mu nije jasno kako je bolnica  došla do tog zaključka, da  je još prije početka liječenja u  Z. ,  završio u bolnici  u B. jer  se  gubio,  da je izgledao kao narkoman, a da je to sve bila posljedica sifilisa, a ne droge.

N. pitanja punomoćnika tuženika, tužitelj je iskazao da je išao psihijatru  nakon odbijenice  kako bi se utvrdilo da  nije narkoman i da može ići u toplice, da  je u vrijeme dok je čekao za liječenje u L. imao prijatelje i da su ga  obilazili , da nije uzimao nikakve lijekove  za smirenje,  za psihičko stanje jer se tome protivi, da ne  zna da li je Ž. R. doktorica  već samo zna da radi u Z. za zdravstvo, da mu je  pomogla da ostvari svoje  pravo na način da je slala dopise ministarstvu, pučkoj pravobraniteljici, da je radila sve što je mogla,  da  mu je produženo liječenje od prvobitno određenog u L. za deset  dana, ali džabe.

 

24. Svjedok Ž. R. iskazala je: J. u kontaktu s tužiteljem L. N. nisam bila neposredno nikada već samo telefonski ili porukama, a i od toga je već prošlo dosta vremena, dosta davno. M. da je posljednji kontakt te vrste, porukom,  bio negdje u devetom mjesecu 2019. T. sam možda bila s tužiteljem u kontaktu oko četiri do pet puta. U. tim kontaktima tužitelj mi je djelovao tužno, a kontakt je bio uredan, djelovao je tužno zbog svog zdravstvenog stanja, ja barem tako mislim. U. rasponu od nekoliko mjeseci stanje tužitelja bilo je zaravljene emocionalnosti, depresivno, odnosno subdepresivno. Z. razgovor koji sam vodila s tužiteljem bio je u vrijeme kada se već nalazio u toplicama, odgovorio je na neka pitanja koja sam mu postavila, nije bio opširan u svojim odgovorima,  tužitelj je i inače bio veoma kratak u razgovorima.  R. koje sam imala s tužiteljem uvijek su bili povezani sa sadržajem mojeg posla i tužiteljevim zdravstvenim stanje.

Na pitanja punomoćnika tuženika, svjedok Ž. R. iskazala je da je u vrijeme kada je tužitelj bio u T. pitala tužitelja da li je dobio produljenje liječenja, da je odgovorio da je dobio, da je pitala koliko, odnosno na koliko još vremena, da je odgovorio dva tjedna, da je u bazi podataka vidjela da je traženo tri, ali da u taj podatak nije 100 % sigurna, da ga je pitala kakva mu je doktorica koja ga vodi, da je  rekao O. da misli da je rekao da je vrlo dobra, da nije imao primjedbi, da se (vezano da li radi o akutnoj ili redovnoj rehabilitaciji), rehabilitacije dijele na početne i na održavajuće, da se u  ovom slučaju radilo o početnoj rehabilitaciji nakon akutnog neurološkog stanja, da se na početnu rehabilitaciju vezano za slične slučajeve čeka mjesec i pol do dva, najduže tri, ali da bi se taj podatak morao provjeriti. 

 

25. Analizom iskaza svjedoka i tužitelja utvrđeno je  da je tužitelj u vrijeme nastanka štete bio  star  dvadeset pet godina,  da  je  tužiteljevo zdravstveno stanje bilo teško narušeno, da se  tužitelj  kretao  uz pomoć invalidskih  kolica, da je od podnošenja zahtjeva za liječenje kod tuženika pa do realizacije- početka liječenja prošlo deset mjeseci, da tužitelj živi u manjem mjestu u kojem se mještani uglavnom međusobno poznaju te da su činjenice vezane za zdravstveno stanje tužitelja i tijek njegovog liječenja zasigurno bile poznata širem krugu mještana, da je nemogućnost provođenja rehabilitacije kod tužitelja uzrokovala posebno psihičko stanja-  frustraciju, nezadovoljstvo, da se  tužitelj  zatvarao u sebe , bio razdražljiv, nervozan, osjećao kao građanin drugog reda, bio u stanju depresije, subdepresije, sklon suicidalnim mislima.

 

26. Po ocjeni suda  diskriminatorno ponašanje tuženika utjecalo je na tužiteljev život, uzrokovalo njegovo isključivanje, marginaliziranje, dehumanizaciju što je sve dovelo  do  povrede prava osobnosti  na duševno zdravlje kao i povrede prava osobnosti koja ugrožava tužiteljev duševni mir –povreda ugleda , časti , dostojanstva.

 

27. Donoseći odluku o visini tužbenog zahtjeva sud je osim specifičnih okolnosti zbog kojih je i u kojima je do povrede  došlo, imao u vidu  i činjenicu da je  tuženik pokazao upornost da ne primi tužitelja na liječenje, da je tužitelj kao pacijent bio u odnosu na tuženika koji je odbijao preporučeno liječenje u odnosu ovisnosti, da je postupanje tuženika prema tužitelju vezano za najranjiviju skupinu jer radi o  bolesnoj osobi, a diskriminacija je počinjena upravo od zdravstvene ustanove, odnosno djelatnika tuženika koji su, kao stručne osobe morale znati i razumjeti tužiteljevo zdravstveno stanje i koje su bile u obvezi tužitelju pružiti preporučeno liječenje.

 

28. Stoga, imajući u vidu značaj povrijeđenog dobra, (čast, ugled,  dostojanstvo  koji spadaju u red najviših vrednota pravnog sustava), činjenicu  da je diskriminacija tužitelja trajala od listopada 2018. do kolovoza 2019., te cijeneći sve specifične okolnosti konkretnog slučaja koje su tijekom postupka utvrđene, sud je utvrdio pravičnu novčanu naknadu na ime neimovinske štete u iznosu od 3.500,00 eura/ 26.370.80,00 kn  smatrajući da ista odgovara pravičnoj novčanoj naknadi za povredu prava osobnosti, dok je tužbeni zahtjev  za isplatu daljnjih 72.629,20 kn odbio. (točka I. i I.. izreke presude)

 

29. Na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete tužitelju su priznate zakonske zatezne kamate.

 

30. Tužitelj je zakonsku zateznu kamatu zahtijevao od dana podnošenja tužbe, odnosno od 8. prosinca 2021., a budući da mu takvo pravo pripada po odredbi čl.1103 Z. sud je donio odluku kao u točki I. izreke presude time da je stopa zateznih kamata određena temeljem odredbe čl.29.st. 1. Z..   

 

31. Sud u postupku nije utvrđivao činjenice koje odnose na kvalitetu liječenja tužitelja  kod tuženika jer tužitelj tužbu ne temelji na činjenicama vezanim za eventualnu diskriminaciju počinjenu  tijekom liječenja tužitelja, a vezano za kvalitetu liječenja.

 

32. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl.154. st.2. Z., odnosno uspjehu stranaka u postupku. T. potražuje iznos od 99.000,00  kn, a uspio je s tužbenim zahtjevom u iznosu od 26.370,80 kn. T. je u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva uspio u cijelosti, a u odnosu na visinu uspio je 26,60%, dok je tuženik u odnosu na visinu uspio 73,40 %, a u odnosu na osnovu 0 %. U. uspjeh tužitelja je 63,30 % (100+26,60 = 126,60:2 = 63,30 % dok je tuženik uspio 36,70 (73,40.2=36,70%) pa je tužitelj u konačnici uspio s 26,60% (63,30%-36,70%).

 

33. Sud je tužitelju priznao troškove zastupanja po ovlaštenom punomoćniku i to  za sastav tužbe, za sastav podneska od 13.5.2022., za zastupanje na ročištu 16.5.2022, za sastav podneska od 22.7.2022 (odgovor na žalbu), za zastupanje na raspravama  26.9.2022, 28.10.2022. i 28.6.2022. (za svaku radnju  po 199,08 eura / 1.500,00 kn), odnosno ukupno 1.194,48 eura / 8.999,81 kn, 25%  pdv-e ( 298,62 eura / 2.249,95 kn), trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu ukupno 17,78 eura, odnosno tužitelju su priznati troškovi u iznosu od ukupno 1.510,88 eura / 11.383,73 kn.  S. obzirom na uspjeh tužitelja u postupku od 26,60 % tužitelju su priznati troškovi u iznosu od 401,89 eura / 3.028,04 kn.

 

34. Sud tužitelju nije priznao troškove za sastav podneska od 12.1.2022. jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (tužitelj izvještava da je  platio sudsku pristojbu na tužbu), za sastav podneska od 4.5.2022.  jer nije bio potreban za vođenje postupka (tužitelj analizira tijek dosadašnjeg postupka), te za sastav podneska od 27.6.2022. (tužitelj dostavlja adresu svjedoka koju mogao reći i na pripremnom  ročištu na kojem je i predložio saslušanje istog svjedoka- majku tužitelja). 

 

35. Slijedom iznijetog riješeno kao u  točki III. izreke presude.

 

 

 

 

 

 

U P., 31. kolovoza 2023.

 

                                                                                                                                            S U D A C:

                                                                                                                DOBRILA KRAJNOVIĆ ,v.r.

 

 

              Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Ž. se podnosi putem  ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude u odnosu na one stranke koje su o tom ročištu obaviještene, dostave prijepisa presude u odnosu na one stranke koje o tom ročištu nisu obaviještene.

 

 

DNA:

1/  O. Z. B., M. 5/V., Z.

2/ Z. odvjetnički ured S. O. i N. O., P., P. P. 5/13