Zakon o nasljeđivanju čl. 134

 

Poslovni broj: Gž-781/2023-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

RJEŠENJE

 

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Vesni Rep kao sucu pojedincu, u ostavinskom predmetu iza pok. M. L., kćeri M., rođene B., iz Z., rođene ..., a preminule ..., OIB: …, radi ostavine, odlučujući o žalbi nasljednika S. M., OIB: …, iz Z., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku iz Z., i žalbi nasljednice N. M. rođ. L., OIB: …, iz Z., zastupane po punomoćniku B. V., odvjetniku iz Z., protiv rješenja o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3173/2023-57 od 27. travnja 2023., 5. rujna 2023.,

 

riješio je

 

Odbijaju se žalbe nasljednika S. M. i N. M. kao neosnovane i potvrđuje rješenje o nasljeđivanju Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj O-3173/2023-57 od 27. travnja 2023.

 

Obrazloženje

 

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje o nasljeđivanju kojim je pod točkom I. izreke utvrdio da ostavinsku imovinu pok. M. L. sačinjava i preostala ½ dijela nekretnine kčbr. 359 upisane u zk.ul.br. 286 k.o. N. N., pod točkom II. izreke uručio je tu ostavinsku imovinu N. M. i S. M. svakom u ½ dijela, pod točkom III. izreke naložio je zemljišnoknjižnom odjelu suda da nakon pravomoćnosti rješenja upiše prava nasljednika na nekretninama, a pod točkom IV. izreke utvrdio je vrijednost ostavinske imovine iz točke I. izreke djelomičnog rješenja o nasljeđivanju od 1. ožujka 2023. u iznosu većem od 37.295,11 EUR (281.000,00 kn).

 

2. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju podnio je nasljednik S. M. 4. svibnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači rješenje u smislu navoda žalbe, podredno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

2.1. Pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu protiv rješenja o nasljeđivanju podnijela je nasljednica N. M. 25. svibnja 2023. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže da drugostupanjski sud ukine rješenje o nasljeđivanju.

 

3. Nasljednica N. M. je 31. svibnja 2023. podnijela odgovor na žalbu nasljednika S. M., u kojem je predložila da nadležni drugostupanjski sud odbije njegovu žalbu kao neosnovanu.

 

3.1. Nasljednik S. M. je 2. lipnja 2023. podnio odgovor na žalbu nasljednice N. M., u kojem je predložio da drugostupanjski sud njenu žalbu odbije. Dana 5. lipnja 2023. ponovno je podnio odgovor na žalbu u kojem je pored navoda istaknutih u ranijem odgovoru na žalbu istaknuo i prigovor prekluzije žalbe N. M. navodeći da je ista podnesena nakon proteka žalbenog roka.

 

4. Žalbe nisu osnovane.

 

5. Prema obrazloženju pobijanog rješenja nasljednik S. M. tvrdio je tijekom postupka da nekretnina kčbr. 359, upisana u zk.ul.br. 286 k.o. N. N. predstavlja njegovu izvanbračnu stečevinu temeljem izvanbračne zajednice s ostaviteljicom te je obavijestio sud da je protiv N. M. pokrenuo postupak pod brojem P-2439/2022 u kojem tužbom traži utvrđenje da je između njega i ostaviteljice postojala izvanbračna zajednica od 1983. do smrti ostaviteljice ... te da ½ dijela nekretnine kčbr. 359, upisana u zk.ul.br. 286 k.o. N. N. ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice, već da ½ dijela te nekretnine predstavlja njegovo vlasništvo po osnovi izvanbračne stečevine s ostaviteljicom. Pravomoćnom presudom na temelju priznanja broj P-2439/2022-9 od 11. travnja 2023. utvrđeno je da je postojala izvanbračna zajednica S. M. i ostaviteljice od 1983. do ..., dok je u zapisniku tog predmeta od 11. travnja 2023. konstatirano da je S. M. povukao tužbeni zahtjev u preostalom dijelu u kojem je tražio da se utvrdi kako preostala ½ dijela nekretnine kčbr. 359, upisana u zk.ul.br. 286 k.o. N. N. ne ulazi u ostavinsku imovinu ostaviteljice, već da u tom dijelu predstavlja njegovo vlasništvo. Ocjenjujući da je navedena nekretnina predstavljala posebnu vlastitu imovinu ostaviteljice, prvostupanjski sud je preostalu spornu ½ dijela nekretnine utvrdio ostavinskom imovinom ostaviteljice te ju je uručio nasljednicima N. M. i S. M., svakome u ½ dijela.

 

6. U žalbama protiv rješenja obje stranke su istaknule žalbeni razlog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka, a iz sadržaja žalbi moglo bi se zaključiti da se pozivanju na bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ispitujući pobijano rješenje u odnosu na te žalbene razloge ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio opisanu bitnu povredu, jer je izreka rješenja razumljiva, ne proturječi sama sebi ni danim razlozima, a u rješenju su dati razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni. Prvostupanjski sud nije počinio niti koju drugu bitnu povredu postupka na čiju povredu ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, tako da pobijano rješenje nije opterećeno bitnom povredom.

 

7. U žalbi protiv rješenja nasljednik S. M. istaknuo je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada se u obrazloženju pozvao na isprave i činjenice koje upućuju na potpuno drugačiji zaključak od onog koji je zauzeo sud vezano uz okolnost ulazi li ½ dijela sporne nekretnine u ostavinsku imovinu ostaviteljice. Ističe da je u parničnom postupku priložio kupoprodajni ugovor kojim je predmetna nekretnina kupljena 1985. te je ostaviteljica formalno navedena kao kupac, a žalitelj sudužnik kredita u visini kupoprodajne cijene. Nekretnina da je stečena dvije godine nakon početka izvanbračne zajednice. Smatra da je prvostupanjski sud trebao „prepoznati“ navedenu imovinu kao žaliteljevu izvanbračnu stečevinu na temelju članka 5. stavak 3. Zakon o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19.; dalje: ZN) jer za utvrđenje tuđeg dijela (žalitelja) spisu prileže svi dokazi. Budući da je N. M. tvrdila da nekretnina u cijelosti predstavlja ostavinsku imovinu ostaviteljice, smatra da je sud zakonski bio u obvezi uputiti u parnicu stranku čije je pravo i tvrdnja manje vjerojatno. Također ističe da je sud na temelju članka 224. ZN-a bio ovlašten i dužan temeljem javnih ili javno ovjerovljenih isprava sam utvrditi postojanje bračne stečevine žalitelja. To što je žalitelj povukao tužbu u odnosu na utvrđenje da nekretnina predstavlja izvanbračnu stečevinu ne smatra okolnošću koja bi utjecala na odluku u ovom postupku obzirom na stanje spisa (Ugovor o kupoprodaji s datumom) i presuđeno pitanje početka izvanbračne zajednice.

 

8. Prethodni žalbeni navodi nasljednika S. M. nisu osnovani. Naime, neovisno o ishodu parnice u kojoj je taj nasljednik povukao tužbu u odnosu na utvrđenje da pola predmetne nekretnine predstavlja njegovu izvanbračnu stečevinu te neovisno o ispravama o kreditu priloženim u spis, navedeni nasljednik je putem punomoćnika na ročištu 26. travnja 2023. suglasno s punomoćnikom nasljednice N. M. naveo da u ostavinsku imovinu ostaviteljice ulazi i preostala ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul.br. 286 k.o. N. N., a koja ½ nije raspoređena djelomičnom rješenjem o nasljeđivanju od 1. ožujka 2023. Budući da je žalitelj tu činjenicu priznao, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da ½ dijela predmetne nekretnine ne predstavlja njegovu izvanbračnu stečevinu, jer ta činjenica više nije bila sporna.

 

9. U žalbi protiv rješenja o nasljeđivanju nasljednica N. M. navela je da je u pogledu uručenja dijela nekretnine S. M. pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu, a na koju se prvostupanjski sud uopće nije očitovao, da proizlaze suprotne činjenice glede uručenja i raspodjele navedene nekretnine. Pritom se poziva na Izjavu potpisanu po S. M. 20. veljače 2004. i ovjerenu kod javnog bilježnika, u kojoj je izjavio da je sporna nekretnina u N. isključivo vlasništvo M. L. iz Z., kupljena isključivo sredstvima M. L. te se odrekao svih prava u smislu nasljeđivanja za sebe i svoje nasljednike. S obzirom na sadržaj navedene materijalne dokumentacije, ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u ovom ostavinskom predmetu te je pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.

 

10. Žalbeni navodi žaliteljice također nisu osnovani. Uz činjenicu da je S. M. jedan od dvoje zakonskih nasljednika iza ostaviteljice M. L. prvostupanjski sud mu je pravilno uručio ½ dijela preostale ½ dijela nekretnine kčbr. 359 upisane u zk.ul.br. 286 k.o. N. N. koja je pobijanim rješenjem utvrđena kao ostavinska imovina iza ostaviteljice. Izjavu S. M. na kojoj je javni bilježnik 20. veljače 2004. ovjerio njegov potpis prvostupanjski sud pravilno nije uzeo u obzir, jer ista se ne može podvesti pod Ugovor o odricanju od nasljedstva iz članka 134. stavak 3. ZN-a, budući da nije ovjerena od suca nadležnog suda niti je sastavljena u obliku javnobilježničkog akta niti je potvrđena (solemnizirana) po javnom bilježniku, zbog čega ista nije valjana u smislu te zakonske odredbe koja propisuje izuzetak od pravila iz stavka 1. toga članka da odricanje od nasljedstva koje nije otvoreno nema pravnog učinka.

 

11. Slijedom navedenoga ovaj sud je na temelju članka 380. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 175. stavak 1. ZN-a odbio žalbe oboje nasljednika kao neosnovane i potvrdio pobijano rješenje.

 

Koprivnica, 5. rujna 2023.