Zakon o kaznenom postupku čl. 289, 417, 426

Kazneni zakon čl. 242, 243 

 

 

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić, kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog F. B., zbog kaznenog djela iz čl. 242. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama optuženika i Općinskog državnog odvjetništva u Splitu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-1153/2018 od 15. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

  

r i j e š i o  j e

 

I. Prihvaća se žalba optuženog F. B., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem.

 

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

  

Obrazloženje

  

1. Pobijanom presudom optuženi F. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 242. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11., za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. za koje mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, te ga je temeljem čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci. Na temelju čl. 57. KZ/11. optuženiku je izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se dio kazne zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od deset mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

 

 

1.1.  Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP) optuženik je dužan na ime imovinskopravnog zahtjeva oštećenom E. M. isplatiti 85.200,00 kuna.

 

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP-a optuženik je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupku s naslova provedenog psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 2.000,00 kuna i trošak paušala u iznosu od 1.000,00 kuna, odnosno ukupno 3.000,00 kuna.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku za kazneno djelo iznude iz  čl. 243. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. utvrdi kazna zatvora u duljem trajanju, te da ga se osudi na jedinstvenu kaznu zatvora u duljem trajanju bez izricanja djelomične uvjetne osude.

 

2.1. Žalbu je podnio i optuženik, po branitelju M. Ć., odvjetniku iz S., zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

4. Sukladno odredbi članka 474. stavak 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalba optuženika je osnovana dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

6. Osnovano se optuženik žali da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, jer je izreka presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude, te postoji i znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i dokaza provedenih tijekom postupka, tako da se presuda ne može ispitati.

 

6.1. Prije svega u odnosu na bitna obilježja kvalificiranog kaznenog djela lihvarskog ugovora iz čl. 242. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11., optuženiku se stavlja na teret da je iskorištavajući stanje nužde oštećenog E. M. za sebe ugovorio imovinsku korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je dao, te da je time pribavio znatnu imovinsku korist, time da u činjeničnom opisu uopće nije opisano to stanje nužde oštećenika kao konstitutivnog elementa ovog kaznenog djela, osim „hitne potrebe za novčanim sredstvima“. U obrazloženju presude prvostupanjski sud u odlomku 19. navodi da je optuženiku bilo poznato da oštećenik „…ima poslovne probleme, ozbiljne financijske teškoće, odnosno tešku materijalnu situaciju i hitnu potrebu za novčanim sredstvima…“, što nije dostatno obrazloženje stanja nužde, već bi takvo stanje postojalo ukoliko bi se oštećenik nalazio u izuzetno teškoj životnoj situaciji kada je očito da ne bi imao drugog izlaza osim da prihvati nepovoljne lihvarske ponude. Ukoliko bi se radilo samo o teškoćama u poslovanju trgovačkog društva oštećenika, kao što to obrazlaže prvostupanjski sud, isto ne bi značilo da se optuženik nalazio u stanju nužde u smislu zakonskog opisa ovog kaznenog djela.

 

6.2. Nadalje, postoji i proturječje u razlozima presude koje je čine nerazumljivom kada prvostupanjski sud u odlomku 17. navodi da nisu sporne činjenice da je optuženik dao novac oštećeniku i da je oštećenik potpisao izjavu ovjerenu kod javnog bilježnika o dugu u iznosu od 119.000,00 kuna, što proizlazi iz iskaza oštećenika, ovjerene izjave i obrane optuženika, a iz čega bi proizlazilo da prvostupanjski sud zaključuje da je nesporan taj iznos koji je optuženik posudio oštećeniku, da bi u 18. odlomku zaključio da su sporne sve činjenice kako se optuženik tereti optužbom, pa tako i da bi došlo do ove posudbe 119.000,00 kuna.

 

6.3. Isto tako, u 21. odlomku obrazloženja presude, kada prvostupanjski sud obrazlaže odluku o počinjenju kaznenog djelu iznude iz čl. 243. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. navodi da „nije sporno da je optuženi tražio povrat pozajmice. Ovo proizlazi iz obrane optuženika koji ne osporava da je novac pozajmio oštećenom i da su bili, kako optuženi navodi, u nekoj vrsti poslovnog odnosa. Povrat pozajmice optuženi je tražio od oštećenika uz brojne prijetnje da će izravno napasti na život oštećenog i njegove obitelji, te uz uporabu sile, fizičkog nasilja.“ Ovakav opis počinjenja kaznenog djela ne odgovora zakonskom biću kaznenog djela iznude, već kaznenog djela protupravne naplate iz čl. 323. KZ/11. koje kazneno djelo pretpostavlja da se od drugog silom ili ozbiljnom prijetnjom naplati tražbina koju ovaj duguje njemu ili drugoj osobi, dok kod kaznenog djela iznude je cilj samo pribavljanje protupravne imovinske koristi, bez da postoji bilo kakvo potraživanje počinitelja prema oštećeniku.

 

6.4. Proturječnost u samoj izreci presude i razlozima presude postoji i kod opisa ostvarenje protupravne imovinske koristi, budući se navodi da je optuženik ostvario protupravnu imovinsku korist u ukupnom novčanom iznosu u eurima i kunama koje mu je isplatio oštećenik, bez umanjenja iznosa od 4.000 eura, iako se u istom činjeničnom opisu  navodi da je optuženik pozajmio 4.000 eura oštećeniku, te isti iznos nije niti sukladan iskazu oštećenika kada navodi da je oštećen za iznos od 85.200,00 kuna u kojem iznosu postavlja imovinskopravni zahtjev, te u istom iznosu ga prvostupanjski sud prihvaća, pri čemu ne odlučuje što je s preostalim iznosom do 95.000,00 kuna i 5.460 eura, za koje se optuženik tereti da je kaznenim djelima iznude i lihvarskog ugovora pribavio protupravnu materijalnu korist i oštetio oštećenika.

 

6.5. Konačno, u pravu je optuženik kada navodi da ispitivanje svjedoka na raspravi nije provedeno sukladno čl. 289. ZKP-a, jer iz zapisnika o ispitivanju svjedoka E. M., ali i njegovih roditelja, svjedoka K. M. i N. B., proizlazi da su svjedoci, nakon danih upozorenja, naveli da ostaju kod iskaza koje su dali pred državnim odvjetnikom, nakon čega sud odmah čita zapisnike o njihovom ranijem ispitivanju, bez da je pokušao ispitati svjedoke kako to nalaže odredba čl. 289. ZKP-a, zanemarujući odredbu čl. 426. ZKP-a koja propisuje da će se svjedoku predočiti njegov prijašnji iskaz i upozoriti na eventualna odstupanja u iskazu te po potrebi pročitati njegov prijašnji iskaz, samo ako je odstupio od prijašnjeg iskaza ili ako je ranije naveo činjenice kojih se više ne sjeća.

 

6.6. Optuženik u žalbi ističe da mu je povrijeđeno i pravo na obranu, jer mu nakon izvedenih dokaza nije omogućeno da na kraju dokaznog postupka iznese svoju obranu. U odnosu na ovu povredu, ostalo je nejasno, uvidom u zapisnik s rasprave od 12. srpnja 2022., ukoliko je optuženik pristupio na raspravu, pa čak i da je naveo da se rasprava provede bez njegove prisutnosti, odluka suda da se postupak provede sukladno čl. 404. st. 3. ZKP-a koji propisuje da će se rasprava održati u odsutnosti optuženika ako nije pristupio uredno pozvan optuženik ili ako mu se poziv nije mogao uručiti zbog promjene adrese o čemu nije izvijestio sud. Ako je optuženik pristupio na raspravu, onda mu je trebala biti dana mogućnosti da nakon svih provedenih dokaza, na kraju dokaznog postupka, pošto se izjasnio da se ne smatra krivim u odnosu na navode optužbe, iznese svoju obranu sukladno čl. 417.a st. 5. ZKP-a.

 

7. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, drugostupanjski je sud žalbu optuženika iz osnove bitnih povreda odredaba kaznenog postupka prihvatio, slijedom čega je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovno suđenje i odluku dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

8. Iako se prvostupanjska presuda ukida zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, budući je žalba optuženika podnesena i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, drugostupanjski je sud u skladu s odredbom čl. 487. st. 4. ZKP-a ocijenio da su opravdani i žalbeni navodi iz tog osnova, posebno prilikom ocjene iskaza svjedoka K. M. i N. B., čije iskaze prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća nalazeći da isti potvrđuje navode optužbe.

 

8.1. Naime, iz iskaza svjedoka K. M. pred državnim odvjetnikom proizlazi da mu je njegov sin, oštećeni E. M., rekao da mu je optuženi posudio 100.000,00 kuna, a da mu je on vratio preko 130.000,00 kuna, što je u suprotnosti i sa iskazom oštećenika i sa zaključcima prvostupanjskog suda da je oštećenik posudio od oštećenika samo 4.000,00 eura, što ni u kojem slučaju ne iznosi 100.000,00 kuna, pa bi te okolnosti dodatno trebalo razjasniti na raspravi. Isto tako, ovaj svjedok na dokaznom ročištu kod državnog odvjetnika navodi da je oštećenik zapao u financijske probleme „jer je imao curu koja je od njega konstantno potraživala novac“, a na raspravi da je „upao u poslovne probleme zbog optuženika“, tako da uistinu nije jasno što je razlog financijskim problemima oštećenika. Također i majka oštećenika N. B., u svom iskazu pred državnim odvjetnikom navodi da ima saznanja da je optuženik oštećeniku pozajmio 5.000,00 eura, a da mu je oštećenik vratio 10.000,00 eura, što su različiti iznosi od onih o kojima svjedoči oštećenik i koji se navode u izreci presude. Napominje se da oboje ovih svjedoka navode da je optuženik bio nasilan prema njihovom sinu jer mu on nije vratio novac koji mu je pozajmio.

 

8.2. Osim toga, kada oštećeni E. M. u svom iskazu govori o iznosima koje je platio optuženiku, za neke od tih iznosa govori u okvirnim iznosima, pa tako da je 1. lipnja 2015. isplatio optuženiku „nekih 35.000,00 kuna“, od 1. lipnja 2015. od 15. listopada „otprilike 50.000,00 kuna“, odnosno nije decidiran oko tih iznosa, dok se u izreci presude govori o točno određenim iznosima, što također upućuje na netočno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Ostalo je nejasno, kao što to navodi i optuženik u žalbi, u kojoj je valuti bila ova pozajmica novca, eurima ili kunskoj valuti, budući je sva dokumentacija u vezi pozajmice u kunskoj valuti, te svjedoci uglavnom govore o svojim navodnim saznanjima o pozajmicama u kunskoj valuti, a ne u eurima.

 

9. U ponovljenom postupku, prvostupanjski će sud otkloniti istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka, provesti sve već izvedene dokaza, eventualno i druge potrebne dokaze, potom ih sveobuhvatno analizirati, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u vezi s ostalim dokazima, izložiti sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, kako bi se utvrdilo je li optuženik uopće ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela lihvarskog ugovora i iznude ili se eventualno radi o nekom drugom kaznenom djelu, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu koju će valjano obrazložiti.

 

10. Iz navedenih razloga riješeno je kao u izreci (čl. 483. st. 1. i 484. st. 1. ZKP).

 

Bjelovar,  6. rujna 2023.