Zakon o kaznenom postupku čl. 212, 240 

 

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. G., zbog kaznenog djela iz čl. 331. st. 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-85/2022-9 od 7. lipnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

r i j e š i o  j e

 

 Žalba optuženog M. G. odbija se kao neosnovana.

  

Obrazloženje

 

 1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Bjelovaru odbijen je prijedlog optuženika za izdvajanjem iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika o očevidu od 29. rujna 2020. (str. 9-10), fotodokumentacije (str. 11-38), kriminalističko- tehničkog izvješća od 1. listopada 2020. (str. 39-40) i nalaza i mišljenja vještaka za detekciju i vještačenje tragova papilarnih linija od 22. srpnja 2021. sa zapisnikom o vještačenju (str. 45-49).

 

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik po branitelju D. V., odvjetniku iz B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno preinači na način da se iz spisa predmeta izdvoje navedeni dokazi kao nezakoniti.

 

3. Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je, sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP-a, nakon razgledanja vratilo spis sudu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prije svega neosnovani su žalbeni navodi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, jer pobijano rješenje sadrži detaljne i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji su valjano obrazloženi, tako da nije počinjena povreda odredaba iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a na koju se poziva optuženik.

 

6. Optuženik u žalbi, nadalje, navodi da je policija nezakonito, bez zahtjeva državnog odvjetnika i naloga istražnog suca, kao hitnu dokaznu radnju obavila očevid na obradivoj površini zasađenoj kukuruzom u blizine kuće u B., ..., gdje je uočeno više ostavljenih predmeta, te su na temelju tako obavljenog očevida proizašli i ovi drugi dokazi, koje bi trebalo izdvojiti iz spisa. Smatra da se nije radilo o hitnoj dokaznoj radnji koja ne trpi odgodu budući je očevid proveden na otvorenom, a osim toga trebala se primijeniti odredba čl. 214. ZKP-a, a ne čl. 212. ZKP-a, jer se radilo o situaciji kada je počinitelj nepoznat, pa je dokaznu radnju dužan provesti državni odvjetnik ili istražitelj po njegovom nalogu u slučaju kada je to svrhovito za otkrivanje počinitelja ili ako postoji opasnost od odgode. Ukoliko bi se očevid na ovom otvorenom prostoru povezao sa pretragom koja je istog dana provedena u kući optuženika, tada bi se radilo o dokaznoj radnji pretrage iz čl. 240. ZKP-a, za što je potreban zahtjev državnog odvjetnika i nalog istražnog suca, a što je sve izostalo.

 

7. Neosnovani su žalbeni navodi optuženika da bi provođenjem dokazne radnje očevida na otvorenoj obradivoj površini u blizini kuće gdje je boravio optuženik i dokaza proizašlih iz te radnje, bile povrijeđene odredbe kaznenog postupka, zbog čega se na njima ne može temeljiti sudska odluka, pa da ih stoga treba izdvojiti iz spisa kao nezakonite dokaze.

 

8. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je provedeni očevid bio hitna dokazna radnja u smislu čl. 212. ZKP-a, jer se radilo o očevidu na otvorenoj obradivoj površini zasađenoj kukuruzom, dakle na prirodnom prostoru, gdje su uočeni određeni ostavljeni predmeti, za koje je kasnije utvrđeno da se radilo o različitim vrstama streljiva i sastavnih dijelova vatrenog oružja, tako da je postojala potreba za hitnošću kako ne bi došlo do uklanjanja tih predmeta od drugih osoba ili utjecaja vremenskih prilika, što bi dovelo do opasnosti da se unište tragovi i zatečeni dokazi. Pravilno je, osim toga, o provođenju ove dokazne radnje odmah obaviješten nadležni državni odvjetnik sukladno čl. 212. st. 2. ZKP-a.

 

9. Stoga su, osim spornog zapisnika o očevidu i dokazi proizašli iz tog očevida, kao što je to fotodokumentacija očevida, kriminalističko-tehničko izvješće od 1. listopada 2020. i nalaz i mišljenje vještaka za detekciju i vještačenja tragova papilarnih linija od 22. srpnja 2021. sa zapisnikom o vještačenju pronađenih predmeta, zakoniti dokazi u smislu čl. 10. st. 2. toč. 2., 3. i 4. ZKP-a, jer nisu pribavljeni kršenjem Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom zajamčenih prava obrane, niti su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka te se ne radi o dokazima za koje se saznalo iz nezakonitih dokaza.

 

10. Neosnovani su i žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju za provođenje ovog očevida bio potreban nalog suca istrage za pretragu tog prostora, budući se pretraga poduzima, a kako je to utvrdio i prvostupanjski sud, radi pronalaženja počinitelja, predmeta ili tragova važnih za kazneni postupak, kad je vjerojatno da se nalaze u određenom prostoru, kod određene osobe ili na njezinom tijelu. Stoga se propisi o pretrazi ne odnose na prirodne, javne i napuštene prostore, kako je to izričito propisano u čl. 240. st. 3. ZKP-a, što znači da se na takvim prostorima provodi očevid, kao što je obavljen na ovoj obradivoj površini.

 

11. Kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja, sukladno odredbi čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

 

Bjelovar, 6. rujna 2023.