Kazeni zakon 118 st. 1, čl. 235. st.1

Zakon o kaznenom postupku čl. 202 st. 11, 12 

 

 

              Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milenke Slivar kao predsjednice vijeća, te Sandre Galjar i Antonije Bagarić kao članica vijeća, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. K., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj K-246/2018 od 29. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se prvostupanjska presuda te se predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred drugim sucem pojedincem.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Zadru, na temelju čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP), oslobodio je optuženog J. K. optužbe zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz čl. 118. st. 1. u vezi čl. 34. KZ/11., dok je na temelju čl. 452. toč. 4. ZKP-a odbio optužbu protiv optuženika zbog kaznenog djela oštećenja tuđe stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11.

 

1.1. Na temelju čl. 158. st. 3. ZKP-a oštećeni M. K. upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu.

 

1.2. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP-a troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP-a te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru.

 

5. Žalba je osnovana.

 

6. Iako se državni odvjetnik žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP-a, nalazeći da presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, odnosno da su ti razlozi proturječni te da postoji i proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i dokaza provedenih u postupku, iz sadržaja žalbe u biti proizlazi da se državni odvjetnik žali na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, te drugostupanjski sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio takve povrede odredaba kaznenog postupka da se presuda ne bi mogla ispitati.  Žaleći se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik smatra da iz provedenog dokaznog postupka proizlazi suprotan zaključak od onog prvostupanjskog suda i da su postupanjem optuženika ostvareni svi elementi kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju kako ga se tereti kao i kaznenog djela oštećenja tuđe stvari.

 

7. Prvostupanjski sud u oslobađajućem dijelu presude, u odnosu na kazneno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju, zaključuje da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi optuženik imao namjeru teško tjelesno ozlijediti oštećenika, već da je iz revolta zbog prethodnog sukoba s oštećenikom, želio oštetiti vozilo oštećenika, pa kad ga je ovaj sprječavao u tome, udario je oštećenika dijelom drvenog vesla i nanio mu samo tjelesnu ozljedu, bez ikakve namjere teškog ozljeđivanja, slijedom čega, prije svega nisu ostvarena subjektivna obilježja kaznenog djela teške tjelesne ozljede. Isto obrazlaže, prihvaćanjem nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka dr. D. M. koji je utvrdio da su oštećeniku zadane dvije tjelesne ozljede s dva neovisna udarca silom slabog do srednjeg intenziteta te prihvaćanjem dijela obrane optuženika o razlogu ovakvog njegovog postupanja.

 

7.1. U odnosu na odbijajući dio presude prvostupanjski sud zaključuje da oštećeni M. K. nije bio vlasnik oštećenog vozila, već je to bio U. L. C. d.o.o., a da je korisnik vozila bila pravna osoba M. K., tako da nije niti bio ovlašten za postavljanje prijedloga za kazneni progon, budući se za to kazneno djelo kazneni postupak pokreće povodom prijedloga oštećenika.

 

8. U pravu je državni odvjetnik da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje jer nije u cijelosti analizirao i ocijenio nalaz i mišljenje sudsko-medicinskog vještaka dr. D. M. koji u svom iskazu na raspravi navodi, osim da bi do teške tjelesne ozljede moglo doći uslijed udarca po glavi   silom nekog   većeg

 

 

intenziteta od onog koji je korišten kritične zgode, da bi do takve ozljede moglo doći  i udarcem istog intenziteta u predjelu ranjivih dijelova glave, kao što je lice, a nesporno je oštećenik zadobio ranu razderotinu na području čela, što je u neposrednoj blizini ranjivog dijela glave, kao što je lice. Znači, zadavanjem ovakvog udarca dijelom drvenog vesla u području čela oštećenika, optuženik mora biti svjestan mogućnosti teškog ozljeđivanja oštećenika, koja ozljeda je slučajem izostala, jer udarac nije zahvatio i druge dijelove lica, a pažljivom analizom dokaza ne može se isključiti da je optuženik imao namjeru ozlijediti oštećenika, pošto je udarce s vozila usmjerio na oštećenika. Dokazi provedeni tijekom postupka ne potvrđuju obranu optuženika da bi postupao u nužnoj obrani, iako je nesporno bio revoltiran postupanjem oštećenika koji je prethodio tom događaju, ali taj događaj je prestao i oštećenik se vratio svojoj kući, dok je optuženik iz garaže uzeo drveni dio vesla i to prvo s namjerom da ošteti vozilo oštećenika, što optuženik priznaje, a zatim je istim veslom udario najmanje u dva navrata oštećenika, kada ga je oštećenik želio spriječiti u nanošenju daljnje štete na vozilu.

 

9. Pravilno državni odvjetnik osporava i odbijajući dio presude protiv optuženika zbog kaznenog djela oštećenja tuđe pokretne stvari iz čl. 235. st. 1. KZ/11. za koje je kazneno djelo oštećeni M. K. pravovremeno podnio prijedlog za kazneni progon. Iz podataka u spisu proizlazi da bi vlasnik vozila, koje je nesporno oštetio optuženik, u vrijeme događaja bio U. L. C. d.o.o., ali primatelj tog leasinga bio je oštećeni M. K. kao vlasnik ribarskog obrta M., te je on  plaćao rate leasinga i bio korisnik tog vozila. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da bi korisnik vozila bila pravna osoba, jer je to bio oštećeni M. K. kao vlasnik obrta, što opet dovodi do pojma oštećenika u smislu čl. 202. st. 2. toč. 12. ZKP-a, koja propisuje da je oštećenik žrtva kaznenog djela na čiju je štetu počinjeno kazneno djelo, što u vezi čl. 202. st. 2. toč. 11. ZKP-a znači da je oštećenik fizička osoba koja je pretrpjela imovinsku štetu, a oštećeni M. K. je kao primatelj leasinga i korisnik tog vozila za potrebe obavljanja svog obrta očito pretrpio određenu imovinsku štetu.

 

10. S obzirom na izloženo, u pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje te je temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja donio pobijanu presudu. Stoga je prvostupanjsku presudu, prihvaćanjem žalbe državnog odvjetnika, trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred drugim sucem pojedincem.

 

11. U ponovljenom će postupku prvostupanjski sud pred drugim sucem pojedincem, imajući u vidu nedostatke na koje je mu je ukazano ovim rješenjem, nakon što ponovno izvede provedene dokaze, po potrebi izvede i nove za koje ocijeni da ih je potrebno provesti, sve izvedene dokaze kritički analizirati i svestrano ocijeniti, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim dokazima, te će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku, koju će onda i valjano obrazložiti.

 

 

 

 

 

 

12. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 483. st. 1. i čl. 484. st. 1.  ZKP-a odlučeno je kao u izreci.

 

Bjelovar,  6. rujna 2023.