MINISTARSTVO POLJOPRIVREDE
Na temelju članka 17. stavka 3. Zakona o veterinarstvu (»Narodne novine«, broj 41/07 i 55/11), ministar poljoprivrede donosi
Poglavlje I. SVRHA DONOŠENJA, PODRUČJE PRIMJENE I POJMOVNIK
Svrha donošenja i područje primjene
Članak 1.
(1) Ovim se Pravilnikom propisuju:
(a) minimalne mjere za suzbijanje i iskorjenjivanje slinavke i šapa koje se primjenjuju u slučaju izbijanja ove bolesti uzrokovane bilo kojim tipom virusa slinavke i šapa;
(b) preventivne mjere koje se provode u svrhu povećanja svijesti i spremnosti nadležnoga tijela, te posjednika i proizvođača stoke u slučaju pojave slinavke i šapa.
(2) Ovim se Pravilnikom u pravni poredak Republike Hrvatske prenosi Direktiva Vijeća 2003/85/EZ od 29. rujna 2003. o mjerama Zajednice za kontrolu slinavke i šapa kojom se ukidaju Direktiva 85/511/EZ i Odluke 89/531/EEZ i 91/665/EEZ te kojom se mijenja i dopunjuje Direktiva 92/46/EEZ (SL L 306, 22.11.2003.), kako je izmijenjena i dopunjena sljedećim pravnim aktima Europske unije:
– Odlukom Komisije 2005/615/EZ od 16. kolovoza 2005. (SL L 213, 18. 8. 2005.),
– Odlukom Komisije 2006/552/EZ od 3. kolovoza 2006. (SL L 217, 8. 8. 2006.),
– Direktivom Vijeća 2006/104/EZ od 20. studenoga 2006. (SL L 363, 20. 12. 2006.),
– Odlukom Komisije 2008/339/EZ od 25. travnja 2008. (SL L 115, 29. 4. 2008.),
– Odlukom Komisije 2009/869/EZ od 27. studenoga 2009. (SL L 315, 2. 12. 2009.),
– Odlukom Komisije 2010/435/EU od 9. kolovoza 2010. (SL L 209, 10. 8. 2010.),
– Odlukom Komisije 2011/7/EU od 7. siječnja 2011. (SL L 5, 8. 1. 2011.),
– Provedbenom odlukom Komisije 2011/378/EU od 27. lipnja 2011. (SL L 168, 28. 6. 2011.),
– Provedbenom odlukom Komisije 2012/766/EU od 7. prosinca 2012. (SL L 337, 11. 12. 2012.).
Pojmovnik
Članak 2.
U ovom Pravilniku pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:
1. »prijemljive vrste životinja« – bilo koja domaća ili divlja životinja podreda Ruminantia, Suina i Tylopoda, reda Artiodactyla. U odnosu na posebne mjere koje se provode na temelju članka 15. i članka 80. stavka 2. ovoga Pravilnika, druge životinje, kao one iz reda Rodentia ili Proboscide, mogu se na temelju znanstvenih dokaza, smatrati životinjama prijemljivim na slinavku i šap;
2. »gospodarstvo« – svako poljoprivredno imanje ili drugi objekt ili mjesto na kojemu se životinje uzgajaju i/ili drže, trajno ili privremeno, uključujući i cirkuse. Pri provedbi mjera iz članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika, definicija iz ove točke ne uključuje prostore na gospodarstvima u kojima žive ljudi, osim ako se u njima, trajno ili privremeno drže prijemljive vrste životinja, uključujući one na koje se odnosi članak 80. stavak 2. ovoga Pravilnika i to klaonice, prijevozna sredstva, granične veterinarske postaje i ograđena područja gdje se drže i love prijemljive vrste životinja, ako na takvim ograđenim područjima nije moguće primijeniti mjere iz članka 10. ovoga Pravilnika;
3. »stado« – životinja ili skupina životinja koje se uzgajaju i/ili drže na gospodarstvu kao epidemiološkoj cjelini, a ako se na gospodarstvu odvojeno drži više od jednoga stada, svako stado mora predstavljati odvojenu cjelinu i imati isti zdravstveni status;
4. »posjednik « – svaka fizička ili pravna osoba koja posjeduje životinju prijemljivih vrsta ili je odgovorna za držanje takvih životinja, bez obzira na financijsku naknadu;
5. »nadležno tijelo« – Ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede, Uprava nadležna za poslove veterinarstva;
6. »službeni veterinar «– nadležni veterinarski inspektor ili veterinar imenovan od nadležnog tijela;
7. »ovlašćivanje – ovlaštenje u pisanom obliku koje je dodijelilo nadležno tijelo, čije preslike moraju biti na raspolaganju za potrebe propisanih inspekcijskih kontrola i nadzora;
8. »vrijeme inkubacije« – vrijeme od trenutka zaražavanja do pojave kliničkih znakova slinavke i šapa. Za potrebe ovoga Pravilnika vrijeme inkubacije iznosi 14 dana za goveda i svinje, a 21 dan za ovce, koze i druge prijemljive vrste životinja;
9. »životinja za koju se sumnja da je zaražena« – prijemljiva vrsta životinja koja pokazuje kliničke znakove slinavke i šapa /ili postmortalne promjene ili rezultate laboratorijskog pretraživanja koji ukazuju da se može postaviti opravdana sumnja na slinavku i šap;
10. »životinja za koju se sumnja da je kontaminirana« – prijemljiva vrsta životinja za koju se na temelju prikupljenih epidemioloških podataka, smatra da je izravno ili neizravno bila izložena virusu slinavke i šapa;
11. »slučaj slinavke i šapa ili životinja zaražena uzročnikom slinavke i šapa«– bilo koja životinja prijemljivih vrsta ili lešine tih životinja u kojih je, u skladu s definicijama iz Dodatka I. ovoga Pravilnika, službeno potvrđena slinavka i šap i to na temelju:
– službeno potvrđenih kliničkih znakova ili postmortalnih promjena koje upućuju na slinavku i šap, ili
– rezultata laboratorijskog pretraživanja provedenog u skladu s Dodatkom XII. ovoga Pravilnika;
12. »izbijanje (engl. outbreak) slinavke i šapa« – gospodarstvo na kojemu se drže prijemljive vrste životinja, koje udovoljava jednom ili više kriterija iz Dodatka I. ovoga Pravilnika;
13. »primarno izbijanje«– izbijanje u skladu s člankom 2. točkom (d) Pravilnika o načinu prijave bolesti životinja (»Narodne novine«, broj 62/11 i 114/11)[1];
14. »usmrćivanje« – usmrćivanje životinja u skladu s člankom 2. točkom (a) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1099/2009[2];
15. »prisilno klanje « – klanje životinja u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 2. točkom (j) Uredbe Vijeća (EZ) br. 1099/2009, koje se na temelju epidemioloških podataka ili kliničke dijagnoze ili rezultata laboratorijskog pretraživanja ne smatraju zaraženima ili kontaminiranima virusom slinavke i šapa, uključujući i klanje zbog dobrobiti životinja;
16. »prerada« – jedan ili više postupaka koji se primjenjuju na materijale visokog rizika (kategorija 1, 2 i 3) kako je određeno Uredbom (EZ) br. 1069/2009[3] i njezinim provedbenim propisima, primijenjenih na način da se izbjegne opasnost od širenja virusa slinavke i šapa;
17. »regionalizacija« – određivanje granica unutar područja/regije na kojem je zabranjeno ili ograničeno kretanje i stavljanje u promet određenih životinja ili životinjskih proizvoda u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika, a u svrhu sprječavanja širenja slinavke i šapa na područja slobodna od ove bolesti, gdje se ne provode zabrane ili ograničenja koja se primjenjuju u skladu s ovim Pravilnikom;
18. »regija« – područje određeno člankom 2. stavkom 2. točkom (p) Pravilnika o veterinarskim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja (»Narodne novine«, broj 71/12)[4];
19. »podregija« –područje određeno Prilogom Odluke Komisije 2005/176/EZ[5];
20. » banka antigena i cjepiva Europske unije« – odgovarajući prostori koji su u skladu s ovim Pravilnikom namijenjeni skladištenju rezervi Europske unije, koncentriranog inaktiviranog antigena virusa slinavke i šapa za proizvodnju cjepiva protiv slinavke i šapa te veterinarskih imunoloških proizvoda (cjepiva) proizvedenih od odgovarajućih antigena i odobrenih u skladu sa posebnim postupkom[6];
21. »hitno cijepljenje «– cijepljenje koje se provodi u skladu s člankom 50. stavkom 1. ovoga Pravilnika;
22. »zaštitno cijepljenje« – hitno cijepljenje koje se provodi na gospodarstvu na određenom području u svrhu zaštite životinja prijemljivih vrsta unutar tog područja, od širenja virusa slinavke i šapa zrakom ili prenošenja opremom i predmetima, a gdje se nakon cijepljenja ne namjerava provesti izlučivanje cijepljenih životinja;
23. »supresivno cijepljenje« – hitno cijepljenje koje se provodi isključivo uz provedbu »stamping-out« metode, na gospodarstvu ili području gdje je hitno potrebno smanjiti količinu virusa slinavke i šapa u okruženju (cirkulaciji) i smanjiti opasnost od širenja virusa slinavke i šapa izvan granica gospodarstva ili područja, s tim da se nakon cijepljenja životinje moraju usmrtiti i neškodljivo uništiti;
24. »divlje životinje« – životinje prijemljivih vrsta koje žive izvan gospodarstva kako je definirano u točki 2. ovoga članka ili objektima iz članka 15. i 16. ovoga Pravilnika;
25. »primarna pojava slinavke i šapa u divljih životinja« – pojava slinavke i šapa koja je utvrđena u divljih životinja na području gdje se ne provode mjere određene člankom 80. stavkom 3. ili stavkom 4. ovoga Pravilnika;
26. »sentinel životinje« – životinje prijemljive vrste i slobodne od infekcije ili bolesti slinavke i šapa, koje se u određenom razdoblju jednom ili više puta uzastopno pretražuju na prisutnost protutijela za virus slinavke i šapa.
Poglavlje II. KONTROLA IZBIJANJA SLINAVKE I ŠAPA
Odjeljak 1. PRIJAVA BOLESTI
Prijava slinavke i šapa
Članak 3.
(1) Slinavka i šap obvezno se prijavljuje u skladu s Pravilnikom o načinu prijave bolesti životinja.
(2) Vlasnik i posjednik te svaka druga osoba koja prati životinje tijekom prijevoza ili se brine za životinje mora, bez odgađanja, prijaviti nadležnom tijelu ili službenom veterinaru pojavu ili sumnju na pojavu slinavke i šapa te držati zaražene životinje ili životinje za koje sumnja da su zaražene daleko od mjesta gdje su druge životinje prijemljivih vrsta koje mogu biti u opasnosti da se zaraze ili kontaminiraju virusom slinavke i šapa.
(3) Veterinari, službeni veterinari, voditelji veterinarskih, drugih službenih ili privatnih laboratorija i svaka osoba koja je poslom povezana sa životinjama prijemljivih vrsta ili proizvodima dobivenim od takvih životinja mora, bez odgađanja, prijaviti nadležnom tijelu svaku spoznaju o prisustvu ili sumnji na prisustvo slinavke i šapa koju su imali prije nego što su poduzeli službene mjere koje se provode u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.
(4) Bez obzira na druge propise koji se odnose na obvezu prijavljivanja bolesti životinja, nadležno tijelo će o svakom izbijanju slinavke i šapa ili potvrđenoj primarnoj pojavi slinavke i šapa u divljih životinja prijaviti bolest te dati informacije i pisano izvješće Europskoj komisiji i drugim državama članicama u skladu s Dodatkom II. ovoga Pravilnika.
Odjeljak 2. MJERE U SLUČAJU SUMNJE NA IZBIJANJE SLINAVKE I ŠAPA
Mjere u slučaju sumnje na izbijanje slinavke i šapa
Članak 4.
(1) Nadležni veterinarski inspektor mora narediti provedbu mjera iz stavka 2. i 3. ovoga članka kada se na gospodarstvu nalazi jedna ili više životinja sumnjivih da su zaražene ili kontaminirane virusom slinavke i šapa.
(2) Nadležni veterinarski inspektor mora odmah narediti provedbu službenog istraživanja pod njegovim nadzorom i uzimanje odgovarajućih uzoraka za laboratorijsko pretraživanje kako bi se potvrdila ili isključila prisutnost slinavke i šapa u skladu s definicijom izbijanja bolesti iz Dodatka I. ovoga Pravilnika.
(3) Nadležni veterinarski inspektor mora odmah nakon prijave sumnje na slinavku i šap staviti gospodarstvo iz stavka 1. ovoga članka pod službeni nadzor i narediti provedbu sljedećih mjera:
(a) popisivanje svih životinja na gospodarstvu po kategorijama, a u odnosu na prijemljive vrste životinja za svaku kategoriju mora biti naveden broj uginulih, te broj sumnjivih da su zaražene ili kontaminirane;
(b) redovito nadopunjavanje (ažuriranje) popisa životinja iz točke (a) ovoga stavka kako bi se prikupili podaci o novorođenim ili novouginulim životinjama dok traje sumnja na slinavku i šap. Ove podatke obvezan je, na zahtjev nadležnoga veterinarskog inspektora, voditi posjednik životinja, a podatke mora kontrolirati ovlašteni veterinar pri svakom obilasku gospodarstva;
(c) popisivanje svih zaliha mlijeka, mliječnih proizvoda, mesa, mesnih proizvoda, lešina, krzna i koža, vune, sjemena, zametaka, jajnih stanica, gnojnice, gnoja, hrana za životinje i stelje na gospodarstvu. Popis se mora redovito nadopunjavati (ažurirati);
(d) zabranu ulaska na gospodarstvo ili izlaska s gospodarstva bilo koje prijemljive vrste životinja, osim u slučaju kada se gospodarstvo sastoji od različitih epidemioloških proizvodnih cjelina na koje se odnosi članak 18. ovoga Pravilnika i kada se sve prijemljive vrste životinja na gospodarstvu drže na mjestu gdje stalno prebivaju ili na drugim mjestima na kojima mogu biti izolirane;
(e) provedbu odgovarajućeg postupka dezinfekcije na ulazu i izlazu iz objekata ili mjesta u kojima se drže prijemljive vrste životinja te na ulazu i izlazu s gospodarstva;
(f) provedbu epidemiološkog istraživanja u skladu s člankom 13. ovoga Pravilnika;
(g) uzimanje odgovarajućih uzoraka za laboratorijsko pretraživanje u skladu s alinejom 1. podtočkom 2.1.1. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, kako bi se olakšalo epidemiološko istraživanje.
Premještanja na i s gospodarstva u slučaju sumnje na izbijanje slinavke i šapa
Članak 5.
(1) Nadležni veterinarski inspektor mora uz provedbu mjera određenih u članku 4. ovoga Pravilnika, zabraniti svako premještanje s ili na gospodarstvo na kojem postoji sumnja na izbijanje slinavke i šapa, a osobito:
(a) premještanje s gospodarstva lešina, mesa, mesnih proizvoda, mlijeka ili mliječnih proizvoda, sjemena, jajnih stanica ili zametaka prijemljivih vrsta životinja ili stočne hrane, pribora, predmeta ili drugih tvari kao što je vuna, koža i krzno, čekinje ili otpad životinjskog podrijetla, gnojnica, gnoj ili bilo što na čemu je mogao biti prenesen virus slinavke i šapa;
(b) premještanje životinja koje nisu prijemljive na slinavku i šap;
(c) kretanje osoba na i s gospodarstva;
(d) premještanje vozila na i s gospodarstva.
(2) Iznimno od točke (a) stavka 1. ovoga članka, nadležni veterinarski inspektor može, u slučaju poteškoća s pohranom/skladištenjem mlijeka na gospodarstvu, narediti uništavanje mlijeka na gospodarstvu ili odobriti prijevoz mlijeka isključivo u prijevoznim sredstvima koja su opremljena tako da nema opasnosti od širenja virusa slinavke i šapa s gospodarstva, na najbliže moguće mjesto za neškodljivo uništavanje ili obradu mlijeka koja će osigurati uništavanje virusa slinavke i šapa.
(3) Iznimno od zabrana određenih u točki (b), (c) i (d) stavka 1. ovoga članka, nadležni veterinarski inspektor može odobriti premještanje na i s gospodarstva, samo kada su ispunjeni svi uvjeti i mjere za sprječavanje širenja virusa slinavke i šapa.
Širenje mjera na druga gospodarstva
Članak 6.
(1) Nadležni veterinarski inspektor mora primijeniti mjere određene člankom 4. i 5. ovoga Pravilnika i na druga gospodarstva kada na temelju njihovog položaja, građe, smještaja odnosno rasporeda ili kontakta sa životinjama s gospodarstva, na koje se odnosi članak 4. ovoga Pravilnika, postavi opravdanu sumnju da su kontaminirana.
(2) Nadležni veterinarski inspektor mora narediti provedbu najmanje onih mjera koje su određene člankom 4. i člankom 5. stavkom 1. ovoga Pravilnika, na objektima ili prijevoznim sredstvima na koje se odnosi članak 16. ovoga Pravilnika, ako prisustvo životinja prijemljivih vrsta pobuđuje sumnju da su zaražene ili kontaminirane virusom slinavke i šapa.
Privremena zona kontrole
Članak 7.
(1) Nadležno tijelo može odrediti privremenu zonu kontrole kada to zahtijeva epidemiološka situacija i osobito kada se radi o velikoj gustoći prijemljivih vrsta životinja i intenzivnom kretanju i premještanju životinja ili osoba koje su u kontaktu s prijemljivim vrstama životinja te kada se radi o nepravovremenoj prijavi sumnje na pojavu bolesti ili nedostatku informacija o mogućem izvoru i putovima unošenja virusa slinavke i šapa.
(2) Nadležno tijelo mora na gospodarstvima u privremenoj zoni kontrole narediti najmanje mjere određene člankom 4. stavkom 2. i 3. točkom (a), (b) i (d) te člankom 5. stavkom 1. ovoga Pravilnika.
(3) Nadležno tijelo može narediti da mjere koje se primjenjuju u privremenoj zoni kontrole budu nadopunjene privremenom zabranom kretanja i stavljanja u promet svih životinja na većem području ili na cijelom području države. Zabrana kretanja i stavljanja u promet životinja onih vrsta koje nisu prijemljive na slinavku i šap ne smije trajati dulje od 72 sata, osim ako je to opravdano izuzetnim okolnostima.
Preventivni program iskorjenjivanja
Članak 8.
(1) Nadležno tijelo može, kada na to upućuju epidemiološki podaci ili drugi dokazi, narediti provedbu preventivnog programa iskorjenjivanja, uključujući preventivno usmrćivanje prijemljivih vrsta životinja koje su vjerojatno kontaminirane i ako je potrebno, životinja iz drugih proizvodnih jedinica ili susjednih gospodarstava, koje su s njima epidemiološki povezane.
(2) Nadležni veterinarski inspektor mora, tijekom provedbe preventivnog programa iskorjenjivanja, narediti klinički pregled prijemljivih vrsta životinja i uzimanje uzoraka u skladu s alinejom 1. podtočkom 2.1.1. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika.
(3) Nadležno tijelo mora o mjerama iz stavka 1. i 2. ovoga članka izvijestiti Europsku komisiju, prije početka njihove provedbe.
Duljina provedbe naređenih mjera
Članak 9.
Mjere iz članka 4. do 7. ovoga Pravilnika ostaju na snazi dok sumnja na slinavku i šap nije službeno isključena.
Odjeljak 3. MJERE U SLUČAJU POTVRDE SLINAVKE I ŠAPA
Mjere u slučaju potvrđenog izbijanja slinavke i šapa
Članak 10.
(1) Nadležni veterinarski inspektor mora, odmah nakon što je potvrđeno izbijanje slinavke i šapa, osim mjera određenih u članku 4. do 6. ovoga Pravilnika, narediti provedbu i sljedećih mjera na gospodarstvu:
(a) usmrćivanje svih prijemljivih vrsta životinja na licu mjesta. U posebnim okolnostima prijemljive vrste životinja mogu biti usmrćene na najbližem odgovarajućem mjestu pod službenim nadzorom i na način da se spriječi širenje virusa slinavke i šapa tijekom prijevoza i usmrćivanja. Nadležno tijelo mora obavijestiti Europsku komisiju o posebnim okolnostima i poduzetim mjerama.
(b) uzimanje odgovarajućeg broja uzoraka u skladu s alinejom 1. podtočkom 2.1.1. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, prije ili tijekom usmrćivanja prijemljivih vrsta životinja, a u svrhu epidemiološkog istraživanja propisanog člankom 13. ovoga Pravilnika. Nadležno tijelo može odrediti da se mjere iz članka 4. stavka 2. ovoga Pravilnika ne primjenjuju u slučaju pojave sekundarnog izvora zaraze koji je epidemiološki povezan s primarnim izvorom od kojeg su uzorci već uzeti u skladu s člankom 4. ovoga Pravilnika, uz uvjet da su uzeti odgovarajući uzorci u dovoljnom broju, potrebni za epidemiološko istraživanje iz članka 13. ovoga Pravilnika.
(c) neškodljivo uklanjanje lešina životinja prijemljivih vrsta uginulih na gospodarstvu ili usmrćenih u skladu s točkom (a) stavkom 1. ovoga članka, bez odgode i pod službenim nadzorom, na način da nema opasnosti od širenja virusa slinavke i šapa. Gdje posebne okolnosti zahtijevaju da lešine moraju biti spaljene ili zakopane na licu mjesta ili dalje od tog mjesta, spaljivanje i zakapanje mora biti provedeno u skladu s uputama navedenim u Kriznom planu iz članka 70. ovoga Pravilnika;
(d) izolaciju svih proizvoda i tvari iz članka 4. stavka 2. točke (c) ovoga Pravilnika, dok se dokaže da nisu kontaminirani ili dok nisu obrađeni pod nadzorom nadležnog veterinarskog inspektora, na takav način da je sigurno uništen virus slinavke i šapa ili prerađeni.
(2) Nadležni veterinarski inspektor mora, nakon usmrćivanja i neškodljivog uklanjanja prijemljivih vrsta životinja te provedbe mjera iz točke (d) stavka 1. ovoga članka narediti:
(a) čišćenje i dezinfekciju, u skladu s člankom 11. ovoga Pravilnika, svih objekata koji su korišteni za smještaj prijemljivih vrsta životinja, okoliša objekata i vozila koja su korištena za njihov prijevoz te drugih objekata i opreme koja je vjerojatno kontaminirana;
(b) odgovarajuću dezinfekciju prostora u kojima žive ljudi ili uredskih prostora na gospodarstvu, ako postoji opravdana sumnja da su kontaminirani;
(c) ponovno uvođenje životinja na gospodarstvo u skladu s Dodatkom V. ovoga Pravilnika.
Čišćenje i dezinfekcija
Članak 11.
(1) Čišćenje i dezinfekcija kao sastavni dio mjera propisanih ovim Pravilnikom moraju biti odgovarajuće dokumentirani i provođeni pod službenim nadzorom u skladu s uputama službenog veterinara, a dezinficijensi i radne koncentracije korištenih dezinficijensa moraju biti odobreni i registrirani za stavljanje u promet od strane nadležnoga tijela u skladu s posebnim propisima kojima je uređeno stavljanje biocida na tržište, kako bi se osiguralo uništavanje virusa slinavke i šapa.
(2) Čišćenje, dezinfekcija, dezinsekcija i deratizacija moraju se provoditi na način da je štetan učinak na okoliš sveden na najmanju moguću mjeru.
(3) Svaki korišteni dezinficijens osim što mora biti učinkovit, mora imati i najmanji mogući štetan učinak na okoliš i javno zdravlje i biti primijenjen u skladu s najboljom dostupnom tehnologijom.
(4) Čišćenje i dezinfekcija moraju se provoditi u skladu s Dodatkom IV. ovoga Pravilnika.
Sljedivost i obrada proizvoda i tvari koje potječu od ili su bile u kontaktu sa životinjama na mjestu izbijanja slinavke i šapa
Članak 12.
Proizvodi i tvari iz članka 4. stavka 3. točke (c) ovoga Pravilnika, koji potječu od prijemljivih vrsta životinja i koji su prikupljeni na gospodarstvu na kojem je potvrđena slinavka i šap, te sjeme, jajne stanice i zametci prikupljeni od prijemljivih vrsta životinja na tom gospodarstvu tijekom razdoblja između vjerojatnog unošenja uzročnika bolesti na gospodarstvo i provedbe službenih mjera, moraju biti pronađeni i prerađeni ili u slučaju drugih tvari osim sjemena, jajnih stanica i zametaka obrađeni pod službenim nadzorom na način da je osigurano uništavanje virusa slinavke i šapa i da je spriječena svaka opasnost od njegovoga daljnjeg širenja.
Epidemiološko istraživanje
Članak 13.
(1) Epidemiološko istraživanje koje se odnosi na izbijanje slinavke i šapa mora biti provedeno, od strane veterinara koji je osposobljen za provedbu takvog istraživanja, na temelju upitnika koji je sastavni dio Kriznog plana iz članka 70. ovoga Pravilnika, kako bi se osiguralo standardizirano, brzo i ciljano prikupljanje podataka. Takvo prikupljanje podataka najmanje mora obuhvatiti sljedeće:
(a) duljinu vremena tijekom kojeg je slinavka i šap mogla biti prisutna na gospodarstvu prije postavljanja sumnje ili prijave bolesti;
(b) mogući izvor virusa slinavke i šapa na gospodarstvu i utvrđivanje drugih gospodarstava na kojima se nalaze životinje sumnjive da su zaražene ili životinje sumnjive da su kontaminirane iz istoga izvora bolesti;
(c) mogućnost zaražavanja ili kontaminacije drugih prijemljivih vrsta životinja, osim goveda i svinja;
(d) premještanje životinja, osoba, prijevoznih sredstava i tvari navedenih u članku 4. stavku 3. točki (c) na kojima je vjerojatno prenesen virus slinavke i šapa na i s gospodarstva.
(2) Nadležno tijelo mora redovito izvješćivati Europsku komisiju i druge države članice o epidemiologiji i širenju virusa slinavke i šapa.
Dodatne mjere u slučaju potvrde izbijanja slinavke i šapa
Članak 14.
(1) Na gospodarstvu na kojem je potvrđena slinavka i šap nadležno tijelo može, osim usmrćivanja i neškodljivog uklanjanja prijemljivih vrsta životinja, narediti usmrćivanje i preradu životinja koje nisu prijemljive na slinavku i šap, na način da se izbjegne svaka opasnost od širenja virusa slinavke i šapa. Mjera iz ovoga stavka ne primjenjuje se na životinje vrsta koje nisu prijemljive na slinavku i šap, koje je moguće izolirati, učinkovito očistiti i dezinficirati, a uz uvjet da su pojedinačno označene, a kako bi se, u slučaju kopitara, omogućila kontrola njihovog kretanja u skladu s posebnim propisima.
(2) Nadležno tijelo može narediti provedbu mjera navedenih u članku 10. stavku 1. točki (a) ovoga Pravilnika na epidemiološki povezanim proizvodnim jedinicama ili susjednim/pridruženim gospodarstvima kada se na temelju epidemioloških podataka ili drugih dokaza opravdano sumnja da su ta gospodarstva kontaminirana. U tome slučaju, uzorkovanje i kliničko pretraživanje životinja mora biti provedeno u skladu s alinejom 1. podtočkom 2.1.1. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika. O provedbi navedenih mjera nadležno tijelo mora izvijestiti Europsku komisiju, prije njihove provedbe.
(3) Odmah nakon potvrde prvog izbijanja slinavke i šapa, nadležno tijelo mora provesti sve aktivnosti potrebne za primjenu hitnog cijepljenja na području najmanje veličine ugroženog područja u skladu s člankom 21. ovoga Pravilnika.
(4) Nadležno tijelo može narediti provedbu mjera iz članka 7. i 8. ovoga Pravilnika.
Odjeljak 4. MJERE KOJE SE PRIMJENJUJU U POSEBNIM SLUČAJEVIMA
Mjere koje se primjenjuju u slučaju izbijanja slinavke i šapa u blizini ili unutar određenih objekata u kojima se stalno ili povremeno drže prijemljive vrste životinja
Članak 15.
(1) U slučaju kada zbog izbijanja slinavke i šapa postoji opasnost od zaražavanja prijemljivih vrsta životinja u laboratorijima, zoološkim vrtovima, parkovima prirode, ograđenim područjima ili u tijelima, institucijama ili centrima odobrenim u skladu s Pravilnikom o zdravstvenim zahtjevima za stavljanje u promet i uvoz životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu zahtjevima propisa iz Dodatka A Dijela I. Pravilnika o veterinarskim i zootehničkim pregledima određenih životinja i proizvoda u prometu s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, broj 85/09 i 29/12)[7] i gdje se životinje drže u znanstvene svrhe ili u svrhu očuvanja vrsta ili genetskih resursa farmskih životinja nadležno tijelo mora osigurati provedbu svih odgovarajućih biosigurnosnih mjera kako bi se te životinje zaštitile od zaraze. Ove mjere mogu uključiti ograničenje pristupa javnim institucijama ili omogućavanje takvog pristupa pod posebnim uvjetima.
(2) U slučaju kada je pojava slinavke i šapa potvrđena u nekom od objekata iz stavka 1. ovoga članka nadležno tijelo može donijeti odluku o odstupanju od primjene članka 10. stavka 1. točke (a) ovoga Pravilnika, uz uvjet da osnovni interesi Europske unije, a naročito zdravstveni status životinja u drugim državama članicama nisu ugroženi i da se provode sve potrebne mjere za sprječavanje opasnosti od širenja virusa slinavke i šapa.
(3) Odluka iz stavka 2. ovoga članka mora odmah biti prijavljena Europskoj komisiji. U slučaju genetskih resursa farmskih životinja ova prijava mora sadržavati listu objekata sastavljenu u skladu s člankom 75. stavkom 2. točkom (f) ovoga Pravilnika, kojom je nadležno tijelo unaprijed odredilo ove objekte kao rasplodne nukleuse prijemljivih vrsta životinja neophodne za preživljavanje pasmine.
Mjere koje se primjenjuju u klaonicama, graničnim veterinarskim postajama i prijevoznim sredstvima
Članak 16.
(1) Kada je pojava slinavke i šapa potvrđena u klaonici, graničnoj veterinarskoj postaji ili u prijevoznim sredstvima nadležni veterinarski inspektor mora narediti provedbu sljedećih mjera:
(a) usmrćivanje svih prijemljivih vrsta životinja u tim objektima ili prijevoznim sredstvima, bez odgode;
(b) neškodljivo uništavanje pod službenim nadzorom lešina životinja iz točke (a) ovoga stavka, na način da se izbjegne opasnost od širenja virusa slinavke i šapa;
(c) neškodljivo uništavanje pod službenim nadzorom, životinjskog otpada uključujući nusproizvode životinja sumnjivih da su zaražene, te zaraženih i kontaminiranih životinja, na način da se izbjegne opasnost od širenja virusa slinavke i šapa;
(d) dezinfekciju balege, gnoja i gnojnica, koji mogu biti uklonjeni samo u svrhu obrade u skladu s Odjelom 2. Poglavlja I. Dodatka XI. Uredbe Komisije (EU) br.142/2011[8];
(e) čišćenje i dezinfekciju objekata i opreme, uključujući i vozila ili prijevoznih sredstava, pod nadzorom službenog veterinara u skladu s člankom 11. ovoga Pravilnika i uputama donesenim od strane nadležnog tijela;
(f) provedbu epidemiološkog istraživanja u skladu s člankom 13. ovoga Pravilnika.
(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka moraju biti provedene i na kontaktnim gospodarstvima.
(3) Ni jedna životinja ne smije biti dovedena u klaonicu, na graničnu veterinarsku postaju ili prevožena u prijevoznom sredstvu do isteka najmanje 24 sata od provedenog čišćenja i dezinfekcije određenog u stavku 1. točki (e) ovoga članka.
(4) Kada epidemiološka situacija tako zahtijeva, a osobito tamo gdje se mora postaviti sumnja da su prijemljive vrste životinja na gospodarstvima koja se nalaze odmah do objekata ili prijevoznih sredstava na koja se odnosi stavak 1. ovoga članka, kontaminirane, iznimno od druge rečenice točke 2. članka 2. ovoga Pravilnika, izbijanje bolesti se mora proglasiti u objektima ili prijevoznim sredstvima na koje se odnosi stavak 1. ovoga članka i moraju se provesti mjere iz članka 10. i 21. ovoga Pravilnika.
Procjena provedbe mjera
Članak 17.
Procjenu situacije koja se odnosi na posebne slučajeve iz članka 15. ovoga Pravilnika provodi Europska komisija te, u skladu s posebnim postupkom, donosi mjere za sprječavanje širenja virusa slinavke i šapa, osobito u odnosu na regionalizaciju u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika i hitno cijepljenje u skladu s člankom 52. ovoga Pravilnika.
Odjeljak 5. GOSPODARSTVA KOJA SE SASTOJE OD RAZLIČITIH EPIDEMIOLOŠKIH PROIZVODNIH JEDINICA I KONTAKTNA GOSPODARSTVA
Gospodarstva koja se sastoje od različitih epidemioloških proizvodnih jedinica
Članak 18.
(1) Na gospodarstvima koja se sastoje od dvije ili više zasebnih proizvodnih jedinica, nadležni veterinarski inspektor može, u posebnim slučajevima i uzimajući u obzir opasnosti, odobriti odstupanje od provedbe mjere iz članka 10. stavka 1. točke (a) ovog Pravilnika, na proizvodnim jedinicama takvih gospodarstava, koje nisu zaražene slinavkom i šapom.
(2) Nakon što je službeni veterinar u vrijeme službenog pretraživanja, kako je određeno u članku 4. stavku 2. ovoga Pravilnika, potvrdio da su mjere za sprječavanje širenja slinavke i šapa između proizvodnih jedinica na koje se odnosi stavak 1. ovoga članka provođene u razdoblju od najmanje dvostrukog trajanja inkubacije prije datuma kada je utvrđeno izbijanje slinavke i šapa na gospodarstvu, može se odobriti odstupanje iz stavka 1. ovoga članka i to ako:
(a) struktura, uključujući i administrativne dijelove, te veličina objekata omogućavaju potpuno odvojeni smještaj i držanje različitih stada prijemljivih vrsta životinja uključujući i različiti zračni prostor;
(b) postupci u različitim proizvodnim jedinicama, a naročito način držanja i poslovi u štalama i na pašnjacima, hranidba i uklanjanje balege ili gnoja su potpuno odvojeni i provodi ih različito osoblje;
(c) mehanizacija, oprema, instalacije, instrumenti i pribor za dezinfekciju koji se koriste u različitim proizvodnim jedinicama, te radne životinje vrsta koje nisu prijemljive na slinavku i šap potpuno su odvojeni.
(3) U odnosu na mlijeko, odstupanje od provedbe mjera iz članka 10. stavka 1. točke (d) može se dati gospodarstvima za proizvodnju mlijeka, pod uvjetima da:
(a) gospodarstvo udovoljava uvjetima iz stavka 2. ovoga članka i,
(b) mužnja se u svakoj proizvodnoj jedinici obavlja odvojeno i,
(c) mlijeko je, ovisno o namjeni, prošlo najmanje jednu obradu iz dijela A ili B Dodatka IX. ovoga Pravilnika.
(4) Nadležno tijelo mora unaprijed izraditi detaljna pravila za primjenu odstupanja iz stavka 1. ovoga članka. Nadležno tijelo mora izvijestiti Europsku komisiju o odstupanjima i dati detaljan opis poduzetih mjera.
Kontaktna gospodarstva
Članak 19.
(1) Gospodarstvo mora biti proglašeno kontaktnim gospodarstvom ako službeni veterinar utvrdi ili smatra na temelju potvrđenih podataka da je virus slinavke i šapa mogao biti unesen kretanjem ljudi, životinja, proizvoda životinjskog podrijetla, vozila ili na bilo koji drugi način, bilo s drugih gospodarstava na gospodarstvo iz članka 4. stavka 1. ili članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika ili s gospodarstva iz članka 4. stavka 1. ili članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika, na druga gospodarstva.
(2) Na kontaktnom gospodarstvu moraju se primijeniti mjere određene člankom 4. stavkom 3. i člankom 5. ovoga Pravilnika i te se mjere moraju provoditi dok sumnja na prisutnost slinavke i šapa na kontaktnim gospodarstvima nije službeno isključena u skladu s definicijom iz Dodatka I. ovoga Pravilnika i zahtjevima istraživanja iz alineje 1. podtočke 2.1.1. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika.
(3) Nadležni veterinarski inspektor mora zabraniti premještanje svih životinja s kontaktnih gospodarstava tijekom razdoblja inkubacije, koje je određeno za pojedine vrste životinja u članku 2. točki 8. ovoga Pravilnika. Iznimno od članka 4. stavka 3. točke (d) ovoga Pravilnika, nadležni veterinarski inspektor može odobriti prijevoz prijemljivih vrsta životinja pod službenim nadzorom izravno u određenu, najbliže moguću klaonicu, na prisilno klanje. Prije odobrenja odstupanja iz ovog stavka službeni veterinar mora provesti, najmanje, kliničko pretraživanje u skladu s točkom 1. Dodatka III. ovoga Pravilnika.
(4) Nadležni veterinarski inspektor može, kada smatra da to dopušta epidemiološka situacija, kontaktnim gospodarstvom na koje se odnosi stavak 1. ovoga članka, proglasiti jednu epidemiološku proizvodnu jedinicu gospodarstva i životinje koje se u njoj nalaze, uz uvjet da ta epidemiološka proizvodna jedinica udovoljava propisanom u članku 18. ovoga Pravilnika.
(5) Nadležno tijelo mora osigurati provedbu mjera iz članka 4. stavka 2. i 3. i članka 5. ovoga Pravilnika u objektima ili prijevoznim sredstvima na koje se odnosi članak 15. i 16. ovoga Pravilnika kada se ne može isključiti epidemiološka povezanost između izbijanja slinavke i šapa i tih objekata ili prijevoznih sredstava. Nadležno tijelo može odlučiti o provedbi mjera iz članka 8. ovoga Pravilnika.
Koordinacija provođenja mjera
Članak 20.
Nadležno tijelo prati i koordinira provedbu mjera na gospodarstvima na koja se odnosi članak 18. i 19. ovog Pravilnika.
Odjeljak 6. ZARAŽENO I UGROŽENO PODRUČJE
Uspostavljanje zaraženog i ugroženog područja
Članak 21.
(1) Bez obzira na mjere koje se provode u skladu s člankom 7. ovoga Pravilnika odmah nakon što je potvrđeno izbijanje slinavke i šapa moraju se provesti najmanje mjere iz stavka 2., 3. i 4. ovoga članka.
(2) Nadležno tijelo mora uspostaviti zaraženo područje u krugu od najmanje 3 km i ugroženo područje u krugu od najmanje 10 km od mjesta izbijanja slinavke i šapa iz stavka 1. ovoga članka. Pri određivanju zemljopisnih granica navedenih područja moraju se uzeti u obzir administrativne granice, prirodne barijere, mogućnosti nadzora i tehnološki napredak koji omogućava predviđanje vjerojatnog širenja virusa slinavke i šapa zrakom i na bilo koji drugi način.S obzirom na navedena predviđanja, granice područja moraju biti promijenjene, ukoliko je to potrebno.
(3) Nadležni veterinarski inspektor mora osigurati da su zaraženo i ugroženo područje označeni vidljivim znakovima na prilaznim putovima u područja.
(4) Nacionalni i lokalni centar za kontrolu bolesti na koje se odnosi članak 72. i 74. ovoga Pravilnika moraju biti uspostavljeni kako bi se osigurala potpuna koordinacija u provedbi mjera koje su potrebne za iskorjenjivanje slinavke i šapa što je brže moguće. Stručno tijelo iz članka 76. ovoga Pravilnika mora pomoći navedenim centrima u provedbi epidemiološkog istraživanja iz članka 13. ovoga Pravilnika.
(5) Nadležno tijelo mora odmah narediti pronalaženje svih životinja koje su otpremljene iz zaraženog ili ugroženog područja tijekom razdoblja od najmanje 21 dana prije procijenjenog najranijeg datuma unošenja uzročnika zaraze na gospodarstvo u zaraženom području te o nalazu sljedivosti mora izvijestiti nadležna tijela drugih država članica Europske unije i Europsku komisiju.
(6) Nadležno tijelo mora surađivati s drugim državama članicama u pronalasku svježeg mesa, mesnih proizvoda, sirovog mlijeka i proizvoda od sirovog mlijeka dobivenih od prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja i proizvedenih u razdoblju između datuma procijenjenog unošenja virusa slinavke i šapa i datuma stupanja na snagu mjera iz stavka 2. ovoga članka. Takvo svježe meso, mesni proizvodi, sirovo mlijeko i proizvodi od sirovog mlijeka moraju biti obrađeni u skladu s člankom 25., 26. i 27. ovoga Pravilnika ili zadržani dok moguća kontaminacija virusom slinavke i šapa nije službeno isključena.
Mjere koje se primjenjuju na gospodarstvima u zaraženom području
Članak 22.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da se u zaraženom području bez odgode provedu najmanje sljedeće mjere:
(a) registraciju svih gospodarstava na kojima se drže prijemljive vrste životinja i popis svih životinja na gospodarstvu te redovito nadopunjavanje tih podataka;
(b) redovitu veterinarsku inspekciju svih gospodarstava na kojima se drže prijemljive vrste životinja, na način da se izbjegne širenje moguće prisutnog virusa slinavke i šapa na gospodarstvu, koja mora uključiti pregled odgovarajuće dokumentacije osobito podataka na koje se odnosi točka (a) ovoga stavka i mjera provedenih u svrhu sprječavanja unošenja ili iznošenja virusa slinavke i šapa, te koja može uključiti klinički pregled kako je određeno u točki 1. Dodatka III. ovoga Pravilnika ili uzimanje uzoraka od prijemljivih vrsta životinja u skladu s alinejom 1. podtočkom 2.1.1. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika;
(c) zabranu premještanja prijemljivih vrsta životinja s gospodarstva na kojima se drže ili uzgajaju.
(2) Iznimno od stavka 1. točke (c) ovoga članka prijemljive vrste životinja mogu se prevoziti pod službenim nadzorom na prisilno klanje izravno na klaonicu koja se nalazi unutar istoga zaraženog područja ili ako u toj zoni nema klaonice, u klaonicu izvan zaraženog područja koju je odredilo nadležno tijelo, u prijevoznom sredstvu koje je nakon svakog prijevoza oprano i dezinficirano pod službenom kontrolom. Premještanje na koje se odnosi ovaj stavak može biti odobreno samo kada je nadležno tijelo utvrdilo na temelju kliničkog pretraživanja, u skladu s točkom 1. Dodatka III. ovoga Pravilnika, svih prijemljivih vrsta životinja na gospodarstvu koji je proveden od strane službenog veterinara i nakon procjene epidemioloških okolnosti, da ne postoji razlog za sumnju da se na gospodarstvu nalaze zaražene ili kontaminirane životinje. Meso takvih životinja mora biti podvrgnuto postupcima iz članka 25. ovoga Pravilnika.
Premještanje i prijevoz životinja i njihovih proizvoda u zaraženom području
Članak 23.
Nadležni veterinarski inspektor mora u zaraženom području zabraniti:
(a) premještanje između gospodarstava i prijevoz prijemljivih vrsta životinja;
(b) sajmove, tržnice, izložbe i druga okupljanja životinja uključujući sakupljanje i razilaženje prijemljivih vrsta životinja;
(c) pokretnu službu za rasplod prijemljivih vrsta životinja;
(d) umjetno osjemenjivanje i sakupljanje jajnih stanica i zametaka od prijemljivih vrsta životinja.
Dodatne mjere i odstupanja
Članak 24.
(1) Osim mjera određenih u članku 23. ovoga Pravilnika nadležni veterinarski inspektor može zabraniti:
(a) premještanje ili prijevoz neprijemljivih vrsta životinja između gospodarstava koja se nalaze unutar zaraženog područja odnosno premještanje ili prijevoz prijemljivih vrsta životinja izvan ili u zaraženo područje;
(b) provoz životinja svih vrsta kroz zaraženo područje;
(c) događanja na kojima se ljudi okupljaju i dolaze u kontakt s prijemljivim vrstama životinja, a gdje postoji opasnost od širenja virusa slinavke i šapa;
(d) umjetno osjemenjivanje ili sakupljanje jajnih stanica i zametaka od životinja vrsta koje nisu prijemljive na slinavku i šap;
(e) kretanje prijevoznih sredstava namijenjenih prijevozu životinja;
(f) klanje na gospodarstvu prijemljivih vrsta životinja, za osobne potrebe;
(g) prijevoz roba iz članka 33. ovoga Pravilnika na gospodarstva na kojima se drže prijemljive vrste životinja.
(2) Nadležni veterinarski inspektor može odobriti:
(a) provoz životinja svih vrsta kroz zaraženo područje isključivo glavnim cestama i željeznicom;
(b) prijevoz prijemljivih vrsta životinja za koje je službeni veterinar potvrdio da dolaze s gospodarstava izvan zaraženog područja i koje su prevezene određenim rutama izravno u određene klaonice u svrhu klanja bez odgode, a uz uvjet da je nakon dopreme prijevozno sredstvo očišćeno i dezinficirano u klaonici, pod službenom kontrolom i da je takvo čišćenje i dezinfekcija upisana u dnevnik prijevoznog sredstva;
(c) umjetno osjemenjivanje životinja na gospodarstvu koje je provelo osoblje s tog gospodarstva, korištenjem sjemena sakupljenog od životinja na tom gospodarstvu ili sjemena uskladištenog na gospodarstvu ili dostavljenog iz sabirnog centra u vanjskom perimetru gospodarstva;
(d) premještanje i prijevoz kopitara uzimajući u obzir uvjete iz Dodatka VI. ovoga Pravilnika;
(e) prijevoz roba iz članka 33. ovoga Pravilnika na gospodarstva na kojima se drže prijemljive vrste životinja, pod određenim uvjetima.
Mjere koje se odnose na svježe meso proizvedeno u zaraženom području
Članak 25.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište svježeg mesa, mljevenog mesa i mesnih prerađevina dobivenih od prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja.
(2) Zabranjeno je stavljanje na tržište svježeg mesa, mljevenog mesa i mesnih prerađevina od prijemljivih vrsta životinja, proizvedenih u objektima koji se nalaze u zaraženom području.
(3) Svježe meso, mljeveno meso i mesne prerađevine na koje se odnosi stavak 1. ovoga članka moraju biti označeni u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla (»Narodne novine«, broj 75/09)[9] i nakon toga prevezeni u zapečaćenim kontejnerima u objekte koje je odredilo nadležno tijelo, kako bi od njih bili proizvedeni mesni proizvodi obrađeni u skladu s točkom 1. dijelom A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
(4) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na svježe meso, mljeveno meso i mesne prerađevine koje su proizvedene najmanje dvadeset i jedan dan prije procijenjenog datuma najranijeg zaražavanja na gospodarstvu u zaraženom području i koji su od dana proizvodnje bili uskladišteni i prevezeni odvojeno od mesa i mesnih proizvoda proizvedenih nakon tog datuma. Takvo meso i mesni proizvodi moraju se lako razlikovati od mesa i mesnih proizvoda koji se ne smiju otpremiti izvan zaraženog područja na način da imaju jasnu oznaku u skladu s posebnim propisima.
(5) Iznimno, zabrana iz stavka 2. ovoga članaka ne primjenjuje se na svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine dobivene iz objekata koji se nalaze u zaraženom području, ukoliko je udovoljeno sljedećim uvjetima:
(a) objekt mora raditi pod strogom veterinarskom kontrolom;
(b) samo svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine iz stavka 4. ovog članka ili svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine dobivene od životinja uzgojenih i zaklanih izvan zaraženog područja ili životinja prevezenih u objekt i zaklanih u skladu s člankom 24. stavkom 2. točkom (b) ovoga Pravilnika smiju biti prerađeni u tom objektu;
(c) svo takvo svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine mora biti označeno zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima ili u slučaju mesa papkara zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o problemima javnog zdravlja i zdravlja životinja koji utječu na stavljanje na tržište mesa divljači iz uzgoja ili u slučaju mljevenog mesa i mesnih prerađevina zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o uvjetima za proizvodnju i stavljanje na tržište mljevenog mesa i mesnih prerađevina;
(d) tijekom cijeloga proizvodnog procesa svo takvo svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine moraju biti jasno označeni i prevoženi, te pohranjeni odvojeno od svježeg mesa, mljevenog mesa ili mesnih prerađevina, koji se ne smiju otpremati izvan zaraženog područja u skladu s ovim Pravilnikom.
(6) Službeni veterinar mora potvrditi da svježe meso, mljeveno meso i mesne prerađevine namijenjene za stavljanje u promet udovoljavaju uvjetima iz stavka 5. ovoga članka. Nadležno tijelo mora nadzirati mjere kontrole koje provode službeni veterinari i sastaviti listu objekata u kojima se mogu izdavati certifikati za potrebe prometa unutar Europske unije.
(7) Odstupanje od zabrane iz stavka 1. ovoga članka može se dati pod uvjetima koji su doneseni u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, osobito u odnosu na zdravstvene oznake za mesne proizvode koji potječu od prijemljivih vrsta životinja iz područja koje je više od 30 dana proglašeno zaraženim.
Mjere koje se odnose na mesne proizvode proizvedene u zaraženom području
Članak 26.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište mesnih proizvoda proizvedenih od mesa prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja.
(2) Iznimno od zabrane iz stavka 1. ovog članka mesni proizvodi koji su podvrgnuti termičkoj obradi kako je navedeno u točki 1. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika ili koji su proizvedeni od mesa na koje se odnosi članak 25. stavak 4. ovoga Pravilnika.
Mjere koje se odnose na mlijeko i mliječne proizvode proizvedene u zaraženom području
Članak 27.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište mlijeka dobivenog od prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja i mliječnih proizvoda proizvedenih od takvog mlijeka.
(2) Zabranjeno je stavljanje na tržište mlijeka i mliječnih proizvoda od prijemljivih vrsta životinja, koji su proizvedeni u objektima koji se nalaze u zaraženom području.
(3) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na mlijeko i mliječne proizvode dobivene od prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja i koji su proizvedeni na datum od najmanje 21 dan prije procijenjenog dana najranijeg zaražavanja na gospodarstvu u zaraženom području i koji su, nakon što su proizvedeni, uskladišteni i transportirani odvojeno od mlijeka i mliječnih proizvoda proizvedenih nakon navedenog datuma.
(4) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na mlijeko dobiveno od prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja i mliječne proizvode koji su proizvedeni od mlijeka koje je podvrgnuto obradi na neki od načina iz dijela A ili B Dodatka IX. ovoga Pravilnika, ovisno o korištenju mlijeka ili mliječnih proizvoda. Ta obrada mora se provesti pod uvjetima koji su navedeni u stavku 6. ovoga članka i u objektima na koje se odnosi stavak 5. ovoga članka ili ako ne postoje takvi objekti u zaraženom području u objektima koji se nalaze izvan zaraženog područja pod uvjetima iz stavka 8. ovoga članka.
(5) Iznimno, zabrana iz stavka 2. ovoga članka ne odnosi se na mlijeko i mliječne proizvode proizvedene u objektima u zaraženom području koji udovoljavaju uvjetima iz stavka 6. ovoga članka.
(6) Objekti na koje se odnose stavaka 4. i 5. ovoga članka moraju udovoljavati sljedećim uvjetima:
(a) objekt mora raditi pod stalnom i strogom službenom kontrolom;
(b) mlijeko koje se koristi u objektu mora ili udovoljavati propisanom u stavku 3. i 4. ovoga članka ili svježe mlijeko mora biti dobiveno od životinja izvan zaraženoga područja;
(c) tijekom cjelokupnoga proizvodnog procesa mlijeko mora biti jasno označeno, transportirano i skladišteno odvojeno od sirovog mlijeka i proizvoda od sirovog mlijeka koji nisu namijenjeni za otpremu izvan zaraženog područja;
(d) prijevoz sirovog mlijeka s gospodarstava koja se nalaze izvan zaraženog područja u objekte, mora se obavljati vozilima koja su prije prijevoza očišćena i dezinficirana i koja nakon toga nisu bila u kontaktu s gospodarstvima u zaraženom području na kojima se drže prijemljive vrste životinja.
(7) Nadležni veterinarski inspektor potvrđuje da li mlijeko koje se stavlja na tržište udovoljava uvjetima iz stavka 6. ovoga članka. Nadležno tijelo nadzire mjere kontrole usklađenosti koje provodi nadležni veterinarski inspektor te dostavlja drugim državama članicama i Europskoj komisiji popis objekata u kojima se mogu izdavati certifikati za potrebe prometa unutar Europske unije.
(8) Prijevoz svježeg mlijeka s gospodarstava koja se nalaze u zaraženom području u objekte koji su smješteni izvan zaraženog područja i prerada takvog mlijeka mora se obavljati pod sljedećim uvjetima:
(a) preradu sirovog mlijeka proizvedenog od prijemljivih vrsta životinja držanih unutar zaraženog područja u objektima koji se nalaze izvan zaraženog područja, mora odobriti nadležni veterinarski inspektor;
(b) odobrenje iz točke (a) ovoga stavka mora uključiti uputu o načinu i putu prijevoza u određeni objekt;
(c) prijevoz se mora obaviti u vozilima koja su prije prijevoza očišćena i dezinficirana, koja su izrađena i održavana na način da mlijeko tijekom transporta ne istječe, te koja su opremljena na način da se izbjegne raspršivanje čestica mlijeka tijekom utovara i istovara;
(d) prije napuštanja gospodarstva na kojem je prikupljeno mlijeko prijemljivih vrsta životinja priključne cijevi, gume, kućišta kotača, donji dijelovi vozila i sve razliveno mlijeko moraju biti očišćeni i dezinficirani, a nakon završne dezinfekcije i prije napuštanja zaraženog područja vozilo ne smije naknadno doći u kontakt s drugim gospodarstvima u zaraženom području na kojima se drže prijemljive vrste životinja;
(e) prijevozna sredstva moraju biti strogo namijenjena za prijevoz u određenom zemljopisnom ili administrativnom području, moraju biti u skladu s tim označena i smiju ući u drugo područje tek nakon provedenog čišćenja i dezinfekcije pod službenim nadzorom.
(9) Zabranjeno je prikupljanje i prijevoz uzoraka svježeg mlijeka od životinja prijemljivih vrsta s gospodarstava smještenih u zaraženom području u laboratorije, osim u veterinarski dijagnostički laboratorij odobren za dijagnostiku slinavke i šapa, kao i postupci s mlijekom u takvim laboratorijima.
Mjere koje se odnose na sjeme, jajne stanice i zametke prikupljene od prijemljivih vrsta životinja u zaraženom području
Članak 28.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište sjemena, jajnih stanica i zametaka dobivenih od prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja.
(2) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na smrznuto sjeme, jajne stanice i zametke koji su prikupljeni i pohranjeni najmanje 21 dan prije procijenjenog datuma najranijeg zaražavanja virusom slinavke i šapa na gospodarstvu u zaraženom području.
(3) Smrznuto sjeme prikupljeno nakon datuma na koji se odnosi stavak 2. ovoga članka mora se odvojeno pohraniti i može biti stavljeno u opticaj nakon:
(a) ukidanja svih mjera koje se odnose na izbijanje slinavke i šapa u skladu s člankom 36. ovoga Pravilnika;
(b) kliničkog pretraživanja svih životinja smještenih u centru za sakupljanje sjemena i uzimanja uzoraka u skladu s podtočkom 2.2. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika koji moraju biti serološki pretraženi kako bi se dokazala odsutnost zaraze u tom sabirnom centru;
(c) što je životinja, od koje se uzima sjeme, pretražena serološkim testom za otkrivanje protutijela za virus slinavke i šapa u uzorku koji je uzet najranije 28 dana nakon prikupljanja sjemena, s negativnim rezultatom.
Prijevoz i distribucija balege i gnoja prijemljivih vrsta životinja proizvedenih u zaraženom području
Članak 29.
(1) Zabranjen je prijevoz i distribucija balege ili gnoja unutar zaraženog područja, s gospodarstava i objekata ili prijevoznih sredstava na koje se odnosi stavak 16. ovoga Pravilnika gdje se drže prijemljive vrste životinja, smještenih u zaraženom području.
(2) Iznimno od zabrane iz stavka 1. ovoga članka nadležni veterinarski inspektor može odobriti premještanje gnoja prijemljivih vrsta životinja s gospodarstva koje se nalazi u zaraženom području u određene objekte za obradu u skladu s Odjelom 2. Poglavlja I. Dodatka XI. Uredbe Komisije (EU) br.142/2011, ili za privremeno skladištenje.
(3) Iznimno od zabrane iz stavka 1. ovoga članka nadležni veterinarski inspektor može odobriti premještanje gnoja prijemljivih vrsta životinja s gospodarstava koja se nalaze u zaraženom području i na kojima se ne provode mjere iz članka 4. ili članka 10. ovoga Pravilnika, za distribuciju na određena polja pod sljedećim uvjetima:
(a) da je sav gnoj proizveden najmanje 21 dan prije procijenjenog datuma najranijeg zaražavanja životinja na gospodarstvu u zaraženom području te gnoj i balega da su razasuti po zemlji i s njom odmah pomiješani/uzorani i na dovoljnoj udaljenosti od gospodarstava na kojima se drže prijemljive vrste životinja i odmah, ili
(b) u slučaju gnoja goveda i svinja:
– pretraživanjem svih životinja na gospodarstvu, od strane službenog veterinara, isključeno je prisustvo životinja sumnjivih da su zaražene virusom slinavke i šapa, i
– sav gnoj je proizveden najmanje četiri dana prije pretraživanja na koje se odnosi alineja 1. ove točke, i
– gnoj je pomiješan sa zemljom na određenim poljima blizu gospodarstva podrijetla i na dovoljnoj udaljenosti od drugih gospodarstava u zaraženom području na kojima se drže prijemljive vrste životinja.
(4) Prilikom davanja odobrenja za premještanje balege ili gnoja s gospodarstva na kojemu se drže prijemljive vrste životinja nadležni veterinarski inspektor mora narediti da se, uz provedbu čišćenja i dezinfekcije nepropusnih prijevoznih sredstava nakon utovara i prije napuštanja gospodarstva, premještanje balege ili gnoja obavi na način da se spriječi širenje virusa slinavke i šapa.
Mjere koje se odnose na kože i krzno prijemljivih vrsta životinja u zaraženom području
Članak 30.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište koža i krzna prijemljivih vrsta životinja koje potječu iz zaraženog područja.
(2) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na kože i krzna koji:
(a) su proizvedeni najmanje 21 dan prije procijenjenog datuma zaražavanja životinja na gospodarstvu na koje se odnosi članak 10 stavak 1. ovoga Pravilnika i koji su bili odvojeno držani od koža i krzna proizvedenih nakon tog datuma; ili
(b) udovoljavaju uvjetima iz točke 2. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
Mjere koje se odnose na vunu ovaca, dlaku preživača i čekinje svinja proizvedene u zaraženom području
Članak 31.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište vune ovaca, dlake preživača i čekinja svinja koje potječu iz zaraženog područja.
(2) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na neprerađenu vunu, dlaku i čekinje koje:
(a) su proizvedene najmanje 21 dan prije procijenjenog datuma zaražavanja životinja na gospodarstvu na koje se odnosi članak 10. stavak 1. ovoga Pravilnika i koje su bile odvojeno držane od vune, dlake i čekinja proizvedenih nakon tog datuma; ili
(b) udovoljavaju uvjetima iz točke 3. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
Mjere koje se odnose na životinjske proizvode proizvedene u zaraženom području
Članak 32.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište životinjskih proizvoda dobivenih od prijemljivih vrsta životinja na koje se odnosi članak 25. do 31. ovoga Pravilnika.
(2) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na proizvode iz stavka 1. ovoga članka koji:
(a) su proizvedeni najmanje 21 dan prije procijenjenog datuma zaražavanja životinja na gospodarstvu na koje se odnosi članak 10. stavak 1. ovoga Pravilnika i koji su bili držani i transportirani odvojeno od proizvoda proizvedenih nakon tog datuma; ili
(b) su obrađeni u skladu s točkom 4. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika; ili
(c) u slučaju posebnih proizvoda, udovoljavaju odgovarajućim zahtjevima iz točke 5. do 9. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika; ili
(d) su sastavljeni proizvodi za koje nije potrebna daljnja obrada, a koji sadrže proizvode životinjskog podrijetla koji su ili obrađeni postupkom koji jamči uništenje mogućeg virusa slinavke i šapa ili su dobiveni od životinja na koje se ne primjenjuju ograničenja u skladu s odredbama ovoga Pravilnika; ili
(e) pakirani proizvodi namijenjeni za korištenje u dijagnostici in vitro ili kao laboratorijski reagensi.
Mjere koje se odnose na hranu za životinje, krmiva, sijeno i slamu proizvedene u zaraženom području
Članak 33.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište hrane za životinje, krmiva, sijena i slame koje potječu iz zaraženog područja.
(2) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na hranu za životinje, krmiva, sijeno i slamu koji:
(a) su proizvedeni najmanje 21 dan prije procijenjenog datuma zaražavanja životinja na gospodarstvu kako je određeno u članku 10. stavku 1. ovoga Pravilnika i koji su držani i transportirani odvojeno od hrane za životinje, krmiva, sijena i slame proizvedenih nakon tog datuma; ili
(b) su namijenjeni za korištenje unutar zaraženog područja, a uz odobrenje nadležnoga veterinarskog inspektora; ili
(c) su proizvedeni u prostorima u kojima se ne drže prijemljive vrste životinja; ili
(d) su proizvedeni u prostorima u kojima se ne drže prijemljive vrste životinja i za koje su sirovine dobivene na prostorima iz točke (c) ovoga stavka ili na prostorima koji se nalaze izvan zaraženog područja.
(3) Zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne odnosi se na krmiva i slamu, proizvedene na gospodarstvima na kojima se drže prijemljive vrste životinja, koje udovoljavaju zahtjevima iz dijela B Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
Odobravanje odstupanja i dodatno potvrđivanje
Članak 34.
(1) Odstupanje od zabrana iz članka 24. do 33. ovoga Pravilnika, nadležni veterinarski inspektor može odobriti posebnim rješenjem, tek nakon što je potvrdio da je prije nego je proizvod napustio zaraženu zonu udovoljeno svim propisanim zahtjevima i da nema opasnosti od širenja virusa slinavke i šapa.
(2) Odstupanje od bilo koje zabrane iz članka 25. do 33. ovoga Pravilnika, u slučaju trgovine unutar Europske unije mora odobriti nadležni veterinarski inspektor.
Dodatne mjere koje se primjenjuju u zaraženom području
Članak 35.
Osim mjera koje se primjenjuju u zaraženom području u skladu s odredbama ovoga Pravilnika, nadležno tijelo može odrediti provedbu i drugih mjera koje smatra potrebnim i učinkovitim za suzbijanje virusa slinavke i šapa, uzimajući u obzir epidemiološko stanje, način držanja životinja te trgovinske i socijalne prilike u pogođenom području, o čemu mora izvijestiti Europsku komisiju i druge države članice.
Ukidanje mjera u zaraženom području
Članak 36.
(1) Mjere u zaraženom području moraju se provoditi:
(a) dok ne protekne 15 dana od usmrćivanja i neškodljivog uklanjanja prijemljivih vrsta životinja s gospodarstva kako je određeno u članku 10. stavku 1. ovoga Pravilnika i provedbe preliminarnog čišćenja i dezinfekcije na gospodarstvu u skladu s člankom 11. ovoga Pravilnika;
(b) dok na svim gospodarstvima, u zaraženom području, na kojima se drže prijemljive vrste životinja nije završeno pretraživanje, s negativnim rezultatima.
(2) Nakon ukidanja mjera u zaraženom području nastavljaju se primjenjivati mjere u ugroženom području kako je određeno u članku 37. do 42. ovoga Pravilnika i to najmanje 15 dana dok se te mjere ne ukinu u skladu s člankom 44. ovoga Pravilnika.
(3) Pretraživanje na koje se odnosi točka (b) stavka 1. ovoga članka mora se provesti kako bi se dodatno potvrdila odsutnost zaraze, a najmanje se mora provesti pretraživanje u skladu s kriterijima iz točke 1. Dodatka III. ovoga Pravilnika koje mora uključiti mjere iz podtočke 2.3. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, provedene na temelju kriterija iz podtočke 2.1.1. i 2.1.3. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika.
Mjere koje se primjenjuju na gospodarstvima u ugroženom području
Članak 37.
(1) U ugroženom području moraju se provesti mjere iz članka 22. stavka 1. ovoga Pravilnika.
(2) Iznimno od zabrane iz članka 22. stavka 1. točke (c) ovoga Pravilnika i kad nema klaoničkih kapaciteta ili ako su oni nedostatni unutar ugroženog područja, nadležni veterinarski inspektor može odobriti premještanje prijemljivih vrsta životinja s gospodarstava smještenih u ugroženom području, na klanje u klaonice koje se nalaze izvan ugroženog područja, izravnim prijevozom, pod službenim nadzorom i uz sljedeće uvjete:
(a) podaci iz članka 22. stavka 1. su pod službenom kontrolom, a epidemiološka situacija na gospodarstvu ne ukazuje na sumnju da su životinje zaražene ili kontaminirane virusom slinavke i šapa i;
(b) sve životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvu su pregledane od strane službenog veterinara, s negativnim rezultatom i;
(c) reprezentativni broj životinja, uzimajući u obzir statističke parametre iz podtočke 2.2. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, detaljno je klinički pretražen kako bi se isključila prisutnost ili sumnja na klinički pozitivne životinje i;
(d) klaonicu je odredilo nadležno tijelo i smještena je što je bliže moguće ugroženom području i;
(e) meso od takvih životinja mora biti obrađeno u skladu s člankom 39. ovoga Pravilnika.
Premještanje životinja prijemljivih vrsta unutar ugroženog područja
Članak 38.
(1) Životinje prijemljivih vrsta ne smiju biti premještane s gospodarstava unutar ugroženog područja.
(2) Iznimno od zabrane iz stavka 1. ovoga članka premještanje životinja dopušteno je u sljedeće svrhe:
(a) za odvođenje na pašnjake koji se nalaze unutar ugroženog područja, na način da ne dolaze u kontakt sa životinjama prijemljivih vrsta s drugih gospodarstava i tek nakon 15 dana od zadnjeg utvrđenog izbijanja slinavke i šapa u zaraženom području,
(b) za klanje u klaonicu koja se nalazi u istom ugroženom području, izravnim prijevozom i pod službenim nadzorom;
(c) za prijevoz u skladu s člankom 37. stavkom 2. ovoga Pravilnika,
(d) za prijevoz u skladu s člankom 24. stavkom 2. točkom (a) i (b) ovoga Pravilnika.
(3) Nadležni veterinarski inspektor može odobriti premještanje životinja iz točke (a) stavka 2. ovoga članka, nakon što je pretraživanjem svih životinja prijemljivih vrsta na gospodarstvu od strane službenog veterinara i uključujući uzorkovanje u skladu s podtočkom 2.2. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, isključena prisutnost životinja sumnjivih da su zaražene ili kontaminirane virusom slinavke i šapa.
(4) Nadležni veterinarski inspektor može odobriti premještanje životinja na koje se odnosi točka (b) stavka 2. ovoga članka tek nakon što su na zadovoljavajući način provedene mjere iz članka 37. stavka 2. točke (a) i (b) ovoga Pravilnika.
(5) Nadležno tijelo mora bez odgode pronaći sve životinje otpremljene iz ugroženog područja tijekom razdoblja od najmanje dvadeset i jednog dana prije procijenjenog datuma najranijeg zaražavanja životinja na gospodarstvu u ugroženom području i o nalazu sljedivosti izvijestiti nadležna tijela u drugim državama članicama.
Mjere koje se moraju primjenjivati na svježe meso životinja prijemljivih vrsta koje potječu iz ugroženog područja i na mesne proizvode proizvedene od takvog mesa
Članak 39.
(1) Zabranjeno je stavljanje na tržište svježeg mesa, mljevenog mesa i mesnih pripravaka dobivenih od životinja prijemljivih vrsta koje potječu iz ugroženog područja i mesnih proizvoda proizvedenih od takvog mesa.
(2) Zabranjeno je stavljanje na tržište svježeg mesa, mljevenog mesa, mesnih pripravaka i mesnih proizvoda od prijemljivih vrsta životinja, proizvedenih u objektima koji se nalaze u ugroženom području.
(3) Iznimno, zabrane iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na svježe meso, mljeveno meso i mesne pripravke koji su proizvedeni najmanje 21 dan prije pretpostavljenog datuma prvog zaražavanja životinja na gospodarstvu u odgovarajućem zaraženom području i koji su od trenutka proizvodnje bili uskladišteni i prevoženi odvojeno od mesa proizvedenog nakon tog datuma. Takvo se meso, na temelju jasne oznake koja je utvrđena posebnim propisima, mora lako razlikovati od mesa koje se ne smije otpremati izvan ugroženog područja.
(4) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na svježe meso, mljeveno meso i mesne pripravke koji su proizvedeni od životinja dopremljenih u klaonicu pod uvjetima koji su najmanje toliko strogi koliko i uvjeti iz članka 37. stavka 2. točke (a) do (e) ovoga Pravilnika, pod uvjetom da meso podliježe mjerama određenim u stavku 5. ovoga članka.
(5) Iznimno, zabrana iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na svježe meso, mljeveno meso ili mesne pripravke koji su dobiveni u objektima smještenim u ugroženom području, pod sljedećim uvjetima:
(a) da objekt radi pod strogom veterinarskom kontrolom;
(b) u objektu se prerađuje jedino svježe meso, mljeveno meso ili mesni pripravci koji su opisani u stavku 4. ovoga članka i koji podliježu dodatnim uvjetima kako je određeno u dijelu B Dodatka VIII. ovoga Pravilnika ili koji su dobiveni od životinja koje su uzgajane i zaklane izvan ugroženog područja ili od životinja koje su dopremljene u skladu s člankom 24. stavkom 2. točkom (b) ovoga Pravilnika;
(c) sve takvo svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine mora biti označeno zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima ili u slučaju mesa papkara zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o problemima javnog zdravlja i zdravlja životinja koji utječu na stavljanje na tržište mesa divljači iz uzgoja ili u slučaju mljevenog mesa i mesnih prerađevina zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o uvjetima za proizvodnju i stavljanje na tržište mljevenog mesa i mesnih prerađevina;
(d) sve takvo svježe meso, mljeveno meso ili mesni pripravci moraju tijekom cijeloga proizvodnog procesa biti jasno označeni i moraju se prevoziti i skladištiti odvojeno od svježeg mesa, mljevenog mesa ili mesnih pripravaka koji ne ispunjavaju uvjete za otpremanje izvan ugroženog područja u skladu s ovim Pravilnikom.
(6) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na mesne proizvode proizvedene od svježeg mesa koje je dobiveno od životinja prijemljivih vrsta podrijetlom iz ugroženog područja, a koje je označeno oznakom zdravstvene ispravnosti u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla, te koje je prevezeno pod službenim nadzorom u odobreni objekt za obradu u skladu s točkom 1. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
(7) Iznimno, zabrana iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na mesne proizvode koji su proizvedeni u objektima smještenim u ugroženom području i koji udovoljavaju propisanom u stavku 6. ovoga članka ili su proizvedeni od mesa koje udovoljava uvjetima iz stavka 5. ovoga članka.
(8) Nadležni veterinarski inspektor potvrđuje da meso, mljeveno meso i mesni pripravci namijenjeni za stavljanje u promet udovoljavaju uvjetima iz stavka 5. i 7. ovoga članka. Nadležno tijelo nadzire mjere kontrole usklađenosti koje provodi nadležni veterinarski inspektor te dostavlja drugim državama članicama i Europskoj komisiji popis objekata u kojima se mogu izdavati certifikati za potrebe prometa unutar Europske unije.
(9) Odstupanje od zabrane iz stavka 1. ovoga članka može se odobriti pod posebnim uvjetima, u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, naročito s označavanjem u vezi zdravstvene ispravnosti mesa životinja prijemljivih vrsta koje potječu iz područja koje je više od 30 dana proglašeno ugroženim.
Mjere koje se odnose na mlijeko i mliječne proizvode životinja prijemljivih vrsta proizvedene u ugroženom području
Članak 40.
(1) Zabranjeno je stavljanje u promet mlijeka dobivenog od životinja prijemljivih vrsta koje potječu iz ugroženog područja kao i mliječnih proizvoda proizvedenih od takvog mlijeka.
(2) Zabranjeno je stavljanje u promet mlijeka i mliječnih proizvoda koji potječu od životinja prijemljivih vrsta i koji su proizvedeni u ugroženom području.
(3) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na mlijeko i mliječne proizvode koji potječu od životinja prijemljivih vrsta podrijetlom iz ugroženog područja, a koji su proizvedeni najmanje 21 dan prije pretpostavljenog datuma prvog zaražavanja životinja na gospodarstvu na zaraženom području i koji su od trenutka proizvodnje bili uskladišteni i prevoženi odvojeno od mlijeka i mliječnih proizvoda proizvedenih nakon tog datuma.
(4) Iznimno, zabrana iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na mlijeko dobiveno od životinja prijemljivih vrsta podrijetlom iz ugroženog područja i na mliječne proizvode proizvedene od takvog mlijeka, koji su, ovisno o namjeni mlijeka ili mliječnih proizvoda, bili obrađeni jednim od postupaka iz dijela A ili B Dodatka IX. ovoga Pravilnika. Obrada mora biti provedena pod uvjetima određenim u stavku 6. ovoga članka i to u objektima iz stavka 5. ovoga članka ili, ako u ugroženom području nema takvog objekta, u objektima koje odredi nadležno tijelo i koji se nalaze izvan zaraženog i ugroženog područja.
(5) Iznimno, zabrana iz stavka 2. ovoga članka ne primjenjuje se na mlijeko i mliječne proizvode koji su pripremljeni u objektima smještenim u ugroženom području pod uvjetima određenim u stavku 6. ovoga članka.
(6) Objekti na koje se odnose stavaka 4. i 5. ovoga članka moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
(a) objekt mora raditi pod strogom veterinarskom kontrolom;
(b) sve mlijeko koje se upotrebljava u objektu mora udovoljavati uvjetima iz stavka 4. ovoga članka ili biti dobiveno od životinja izvan ugroženog i zaraženog područja;
(c) tijekom cijeloga proizvodnog procesa mlijeko mora biti jasno označeno te se mora prevoziti i skladištiti odvojeno od mlijeka i mliječnih proizvoda koji nisu namijenjeni otpremanju izvan ugroženog područja;
(d) prijevoz sirovog mlijeka s gospodarstva smještenog izvan zaraženog i ugroženog područja do objekata mora se obavljati vozilima koja su prije prijevoza očišćena i dezinficirana i koja potom nisu bila u kontaktu s gospodarstvima u zaraženom i ugroženom području na kojima se drže životinje prijemljivih vrsta.
(7) Nadležni veterinarski inspektor potvrđuje da mlijeko namijenjeno stavljanju u promet između država članica udovoljava uvjetima iz stavka 6. ovoga članka. Nadležno tijelo nadzire mjere kontrole usklađenosti koje provodi nadležni veterinarski inspektor te dostavlja drugim državama članicama i Europskoj komisiji popis objekata u kojima se mogu izdavati certifikati za potrebe prometa unutar Europske unije.
(8) Prijevoz sirovog mlijeka s gospodarstava smještenih unutar ugroženog područja do objekata smještenih izvan zaraženog i ugroženog područja te prerada tog mlijeka moraju se obavljati pod sljedećim uvjetima:
(a) nadležni veterinarski inspektor mora odobriti preradu sirovog mlijeka proizvedenog od životinja prijemljivih vrsta koje se drže unutar ugroženog područja i njegovu preradu u objektima smještenim izvan zaraženog i ugroženog područja;
(b) u odobrenju iz točke (a) ovoga stavka moraju se navesti upute o prijevozu i odrediti put prijevoza do odobrenog objekta;
(c) prijevoz se mora obavljati vozilima koja su očišćena i dezinficirana prije prijevoza te koja su napravljena i održavana na način da ne dolazi do istjecanja mlijeka tijekom prijevoza i koja su opremljena tako da ne dolazi do raspršivanja aerosola za vrijeme utovara i istovara mlijeka;
(d) prije napuštanja gospodarstva na kojemu je prikupljeno mlijeko životinja prijemljivih vrsta, treba očistiti i dezinficirati priključne cijevi, gume, kućišta kotača, donje dijelove vozila i svo razliveno mlijeko, a nakon završne dezinfekcije i prije napuštanja ugroženog područja vozilo ne smije naknadno doći u kontakt s gospodarstvom u zaraženom i ugroženom području na kojemu se drže životinje prijemljivih vrsta;
(e) prijevozna sredstva moraju biti strogo namijenjena za prijevoz u određenom zemljopisnom ili administrativnom području, moraju biti u skladu s tim označena i smiju ući u drugo područje jedino nakon čišćenja i dezinfekcije pod službenim nadzorom.
(9) Prikupljanje i prijevoz uzoraka sirovog mlijeka životinja prijemljivih vrsta s gospodarstava smještenih u ugroženom području u druge laboratorije osim u veterinarski dijagnostički laboratorij koji je odobren za dijagnostiku slinavke i šapa, kao i postupci s mlijekom u takvim laboratorijima, mora biti odobreno od strane nadležnoga veterinarskog inspektora i uz obvezu provođenja mjera za sprječavanje svakog širenja virusa slinavke i šapa.
Prijevoz i razbacivanje gnoja i gnojnice dobivenih od životinja prijemljivih vrsta u ugroženom području
Članak 41.
(1) Zabranjen je prijevoz i razbacivanje gnoja i gnojnice unutar i izvan ugroženog područja, s gospodarstva i iz drugih objekata iz članka 16. ovoga Pravilnika, a koji se nalaze u ugroženom području i u kojima se drže životinje prijemljivih vrsta.
(2) Iznimno od zabrane iz stavka 1. ovoga članka, nadležno tijelo može, u posebnim okolnostima, dopustiti prijevoz gnoja i gnojnice, u prijevoznim sredstvima koja su temeljito očišćena i dezinficirana prije i nakon uporabe, kako bi se razbacali u odobrenom području koje se nalazi unutar ugroženog područja i na dovoljnoj udaljenosti od gospodarstava na kojima se drže životinje prijemljivih vrsta, pod sljedećim uvjetima:
(a) pregledom koji je službeni veterinar obavio na svim životinjama prijemljivih vrsta na gospodarstvu, isključena je prisutnost životinja za koje se sumnja da su zaražene virusom slinavke i šapa, a gnoj i gnojnica se odmah razbacuju po tlu kako bi se izbjeglo stvaranje aerosola te se odmah zaoravaju; ili
(b) kliničkim pregledom koji je službeni veterinar obavio na svim životinjama prijemljivih vrsta na gospodarstvu, nisu utvrđeni znakovi na temelju kojih se može postaviti sumnja na slinavku i šap, a gnoj se zaorava ili zakopava u tlo; ili
(c) na gnoj se primjenjuje odredba članka 29. stavka 2. ovoga Pravilnika.
Mjere koje se odnose na druge životinjske proizvode proizvedene u ugroženom području
Članak 42.
Pri stavljanju u promet proizvoda životinjskog podrijetla koji nisu obuhvaćeni člankom 39. do 41. ovoga Pravilnika, moraju se primjenjivati mjere iz čanka 28. i članka 30. do 32. ovoga Pravilnika.
Dodatne mjere koje se primjenjuju u ugroženom području
Članak 43.
Osim mjera predviđenih u članku 37. do 42. ovoga Pravilnika, nadležno tijelo može odrediti provedbu dodatnih mjera koje smatra potrebnim i odgovarajućim kako bi se suzbio virus slinavke i šapa, uzimajući u obzir posebne epidemiološke, stočarske, trgovinske i socijalne uvjete koji prevladavaju u ugroženom području. Ako smatra potrebnim, nadležno tijelo može uvesti posebne mjere za ograničavanje kretanja kopitara, pri čemu se moraju uvažavati mjere određene u Dodatku VI. ovoga Pravilnika.
Ukidanje mjera u ugroženom području
Članak 44.
(1) Mjere koje se primjenjuju u ugroženom području ostaju na snazi dok se ne ispune sljedeći uvjeti:
(a) mora proći najmanje 30 dana od usmrćivanja i neškodljivog uklanjanja svih životinja prijemljivih vrsta s gospodarstva iz članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika i provedenoga preliminarnog čišćenja i dezinfekcije na tom gospodarstvu obavljenog u skladu s člankom 11. ovoga Pravilnika;
(b) u zaraženom području moraju biti ispunjeni uvjeti iz članka 36. ovoga Pravilnika;
(c) mora biti obavljeno pretraživanje s negativnim rezultatom.
(2) Istraživanje na koje se odnosi točka (c) stavka 1. ovoga članka mora biti provedeno radi potvrđivanja odsutnosti zaraze u ugroženom području, a provodi se u skladu s kriterijima iz točke 1. Dodatka III. ovoga Pravilnika te mora uključivati mjere određene u podtočki 2.4. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika na temelju kriterija iz podtočke 2.1. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika.
Odjeljak 7. REGIONALIZACIJA, NADZOR KRETANJA I OZNAČAVANJE
Regionalizacija
Članak 45.
(1) Ako se utvrdi da se virus slinavke i šapa širi usprkos mjerama poduzetim u skladu s ovim Pravilnikom i ako epidemija slinavke i šapa poprimi velike razmjere i u svakom slučaju kada se provodi hitno cijepljenje, nadležno tijelo mora osigurati, ne dovodeći u pitanje provedbu mjera u skladu s Pravilnikom o veterinarskim i zootehničkim pregledima određenih životinja i proizvoda u prometu s državama članicama Europske unije (»Narodne novine«, broj 147/08)[10], podjelu svog područja na jednu ili više zona koje su pod ograničenjem i zona bez ograničenja.
(2) Nadležno tijelo odmah će obavijestiti Europsku komisiju o mjerama koje se provode u zoni koja je pod ograničenjem.
(3) Prije nego se odrede granice zone pod ograničenjem, mora se provesti temeljita epidemiološka procjena stanja, naročito što se tiče mogućeg vremena i vjerojatnog mjesta unosa virusa slinavke i šapa, njegovog mogućeg širenja i vjerojatnog vremena potrebnog za njegovo iskorjenjivanje.
(4) Granice zone pod ograničenjem određuju se na temelju upravnih granica ili prirodnih barijera. Kao polazište za regionalizaciju uzimaju se veće upravne jedinice, a ne regije. Zona pod ograničenjem može se, na temelju rezultata epidemiološkog istraživanja određenog člankom 13. ovoga Pravilnika, smanjiti tako da obuhvaća područje koje nije manje od područja općine i po potrebi, okolnih općina. U slučaju širenja virusa slinavke i šapa, zona pod ograničenjem proširuje se tako da obuhvaća dodatne općine ili regije.
Mjere koje se primjenjuju u zoni pod ograničenjem
Članak 46.
(1) Kada se provodi regionalizacija, nadležno tijelo mora osigurati provedbu najmanje sljedećih mjera:
(a) unutar zone pod ograničenjem mora se kontrolirati prijevoz i kretanje životinja prijemljivih vrsta, životinjskih proizvoda i robe kao i kretanje prijevoznih sredstava kao mogućih prijenosnika virusa slinavke i šapa;
(b) mora se ući u trag i pratiti kretanje te označiti u skladu s posebnim propisima svježe meso i sirovo mlijeko i što je više moguće ostalih proizvoda koji se nalaze na zalihama i koji ne ispunjavaju uvjete za otpremanje izvan zone pod ograničenjem;
(c) za životinje prijemljivih vrsta i proizvode dobivene od tih životinja mora se izdavati poseban certifikat, a proizvodi za prehranu ljudi koji su namijenjeni otpremanju izvan zone pod ograničenjem i koji ispunjavaju uvjete za takvo otpremanje, moraju se označiti oznakom zdravstvene ispravnosti u skladu s posebnim propisima.
(2) Kada se provodi regionalizacija, nadležno tijelo mora osigurati da se uđe u trag i prati kretanje najmanje onih životinja prijemljivih vrsta koje su otpremljene iz zone pod ograničenjem na druga područja u zemlji i/ili u druge zemlje u razdoblju od datuma pretpostavljenog unosa virusa slinavke i šapa do datuma provedbe regionalizacije, te se takve životinje moraju izolirati pod službenim veterinarskim nadzorom dok se službeno ne isključi moguća zaraza ili kontaminacija.
(3) Nadležno tijelo surađuje s nadležnim tijelima drugih država u praćenju kretanja svježeg mesa i sirovog mlijeka i proizvoda od sirovog mlijeka koji potječu od životinja prijemljivih vrsta i koji su proizvedeni u zoni pod ograničenjem u razdoblju između datuma pretpostavljenog unosa virusa slinavke i šapa do datuma provedbe regionalizacije. Takvo svježe meso mora biti obrađeno u skladu s točkom 1. Dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika, a sirovo mlijeko i mliječni proizvodi moraju biti obrađeni u skladu s Dijelom A ili B Dodatka IX. ovoga Pravilnika, ovisno o njihovoj namjeni, ili se zadržavaju dok se službeno ne isključi moguća kontaminacija virusom slinavke i šapa.
(4) Posebne mjere, a osobito one koje se odnose na oznake zdravstvene ispravnosti proizvoda koji potječu od životinja prijemljivih vrsta i koji su proizvedeni u zoni pod ograničenjem, a koji nisu namijenjeni stavljanju u promet izvan zone pod ograničenjem mogu se donijeti u skladu s člankom 4. stavkom 3. Pravilnika o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla.
Označavanje životinja prijemljivih vrsta
Članak 47.
(1) Ne isključujući zahtjeve određene posebnim propisima iz područja označavanja domaćih goveda, ovaca, koza i svinja, nadležni veterinarski inspektor mora osigurati da u slučaju izbijanja slinavke i šapa na području njihove nadležnosti, životinje prijemljivih vrsta smiju napustiti gospodarstvo na kojemu se drže jedino ako su označene tako da nadležno tijelo može lako utvrditi njihovo kretanje i gospodarstvo s kojega potječu ili bilo koje gospodarstvo s kojega dolaze. U posebnim slučajevima kako je određeno u članku 15. stavku 1. i članku 16. stavku 1. ovoga Pravilnika, nadležno tijelo može, u određenim okolnostima i uzimajući u obzir zdravstveno stanje, odobriti druge načine brzog ulaženja u trag i praćenja kretanja tih životinja i utvrđivanja gospodarstva njihovog podrijetla ili bilo kojeg gospodarstva s kojega dolaze. Načine i postupke označavanja takvih životinja ili utvrđivanja gospodarstva njihovog podrijetla određuje nadležno tijelo i o tome obavještava Europsku komisiju.
(2) Mjere o dodatnom, trajnom i neizbrisivom označavanju životinja, koje države članice donesu naročito u svrhu suzbijanja slinavke i šapa, a osobito u slučaju cijepljenja koje se provodi u skladu s člankom 52. i 53. ovoga Pravilnika, mogu se mijenjati u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
Kontrola kretanja u slučaju izbijanja slinavke i šapa
Članak 48.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da se u slučaju izbijanja slinavke i šapa u zoni pod ograničenjem, a koja je uspostavljena u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika, poduzimaju u svrhu kontrole kretanja životinja prijemljivih vrsta, sljedeće mjere:
(a) vlasnici moraju dati odgovarajuće podatke o životinjama koje ulaze na gospodarstvo ili ga napuštaju, na zahtjev nadležnoga tijela. Ti podaci moraju za sve životinje prijemljivih vrsta uključivati najmanje one pojedinosti koje su određene posebnim propisima;
(b) osobe koje se bave prijevozom i stavljanjem u promet životinja prijemljivih vrsta moraju nadležnome tijelu, na njegov zahtjev, dostaviti odgovarajuće podatke o kretanjima takvih životinja koje su prevezli ili stavili u promet. Ti podaci moraju uključivati najmanje odredbe iz članka 12. stavka 2. i članka 13. stavka 1. točke (b) Pravilnika o veterinarskim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja (»Narodne novine«, broj 71/12).[11]
(2) Nadležno tijelo može proširiti neke ili sve mjere iz stavka 1. ovoga članka na dio ili cijelu zonu koja nije pod ograničenjem.
Odjeljak 8. CIJEPLJENJE
Uporaba, proizvodnja, prodaja i kontrola cjepiva protiv slinavke i šapa
Članak 49.
Na području Republike Hrvatske zabranjena je:
(a) uporaba cjepiva protiv slinavke i šapa i davanje hiperimunih seruma protiv slinavke i šapa, osim u slučajevima predviđenim ovim Pravilnikom;
(b) proizvodnja, skladištenje, nabava, distribucija i prodaja cjepiva protiv slinavke i šapa mora se obavljati pod službenim nadzorom;
(c) trgovina cjepivom protiv slinavke i šapa mora se obavljati pod nadzorom nadležnoga tijela u skladu s posebnim propisima;
(d) uporaba cjepiva protiv slinavke i šapa u druge svrhe osim za stvaranje aktivnog imuniteta u životinja prijemljivih vrsta, posebice u okviru laboratorijskih ispitivanja, znanstvenih istraživanja ili testiranja cjepiva, mora biti odobrena od strane nadležnog tijela, a takva se uporaba mora odvijati u odgovarajućim uvjetima biosigurnosti.
Odluka o uvođenju hitnog cijepljenja
Članak 50.
(1) Nadležno tijelo može donijeti Odluku o uvođenju hitnog cijepljenja ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:
(a) potvrđeno je izbijanje slinavke i šapa i prijeti opasnost od daljnjeg širenja bolesti;
(b) druge države su u opasnosti zbog zemljopisnog položaja ili zbog prevladavajućih meteoroloških uvjeta na području mjesta izbijanja slinavke i šapa;
(c) druge države su u opasnosti zbog epidemiološki relevantnih kontakata između gospodarstava smještenih na njihovom području i gospodarstava koja drže životinje prijemljivih vrsta i koja se nalaze na području gdje je izbila slinavka i šap;
(d) postoji opasnost zbog zemljopisnog položaja ili zbog prevladavajućih meteoroloških uvjeta u drugoj državi u kojoj je izbila slinavka i šap.
(2) Pri donošenju odluke o provedbi hitnog cijepljenja u obzir se moraju uzeti mjere iz članka 15. ovoga Pravilnika i kriteriji određeni u Dodatku X. ovoga Pravilnika.
(3) Odluku o provedbi hitnog cijepljenja usvaja Europska komisija u skladu s posebnim postupkom.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, nadležno tijelo može donijeti odluku o provedbi hitnog cijepljenja te je provesti u skladu s ovim Pravilnikom, nakon što o tome pismenim putem obavijesti Europsku komisiju navodeći podatke kako je određeno u članku 51. ovoga Pravilnika.
Uvjeti za provedbu hitnog cijepljenja
Članak 51.
(1) U odluci o provedbi hitnog cijepljenja u skladu s člankom 50. stavkom 3. i stavkom 4. ovoga Pravilnika moraju biti navedeni uvjeti pod kojima će se provoditi cijepljenje, koji moraju obuhvatiti sljedeće:
(a) granice zemljopisnog područja na kojemu će se provesti hitno cijepljenje, utvrđene u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika;
(b) vrstu i starost životinja koje će biti cijepljene;
(c) trajanje akcije cijepljenja;
(d) posebne zabrane kretanja cijepljenih i necijepljenih životinja prijemljivih vrsta i njihovih proizvoda;
(e) posebno dodatno i trajno označavanje i posebno registriranje cijepljenih životinja u vezi s člankom 47. stavkom 2. ovoga Pravilnika;
(f) ostala pitanja vezana uz izvanredne okolnosti.
(2) Uvjeti za provedbu hitnog cijepljenja koji su određeni u stavku 1. ovoga članka moraju osigurati provedbu cijepljenja u skladu s člankom 52. ovoga Pravilnika, neovisno o tomu da li se cijepljene životinje kasnije usmrćuju ili ostavljaju na životu.
(3) Nadležno tijelo dužno je izvješćivati javnost o sigurnosti mesa, mlijeka i mliječnih proizvoda cijepljenih životinja namijenjenih za prehranu ljudi.
Zaštitno cijepljenje
Članak 52.
(1) Kada se provodi zaštitno cijepljenje, nadležno tijelo mora osigurati da se:
(a) područje na kojemu se provodi cijepljenje regionalizira u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika, a prema potrebi, u suradnji sa susjednim državama;
(b) cijepljenje provede brzo i u skladu s higijenskim i biosigurnosnim pravilima kako bi se spriječilo širenje virusa slinavke i šapa;
(c) sve mjere koje se primjenjuju u području cijepljenja provode ne isključujući primjenu mjera određenih u odjeljku 7. ovoga poglavlja;
(d) ako područje cijepljenja obuhvaća cijelu zaraženu ili ugroženu zonu ili neke njezine dijelove:
– mjere koje se primjenjuju u zaraženom ili ugroženom području u skladu s ovim Pravilnikom moraju ostati na snazi na tom dijelu područja cijepljenja dok se ne ukinu u skladu s člankom 36. ili člankom 44. ovoga Pravilnika;
– nakon što se ukinu mjere koje se primjenjuju u zaraženom i ugroženom području, mjere koje se primjenjuju u području cijepljenja kako je određeno u članku 54. do 58. ovoga Pravilnika, moraju se i dalje primjenjivati.
(2) Kada se provodi zaštitno cijepljenje, nadležno tijelo mora osigurati da područje cijepljenja bude okruženo, u pojasu od najmanje 10 km od njegovih vanjskih granica, ugroženim područjem (ugroženo područje kako ga definira Svjetska organizacija za zdravlje životinja (u daljnjem tekstu: OIE):
(a) u kojemu je cijepljenje zabranjeno;
(b) u kojemu se provodi pojačani nadzor;
(c) u kojemu kretanje životinja prijemljivih vrsta podliježe nadzoru nadležnoga veterinarskog inspektora;
(d) koje ostaje na snazi sve dok se u skladu s člankom 61. ovoga Pravilnika ponovo ne uspostavi status područja slobodnog od bolesti slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa.
Supresivno cijepljenje
Članak 53.
(1) Kada u skladu s člankom 50. ovoga Pravilnika i uzimajući u obzir sve bitne okolnosti, nadležno tijelo donese odluku o provođenju supresivnog cijepljenja, mora o tome obavijestiti Europsku komisiju i dostaviti joj pojedinosti o mjerama nadzora koje će se provoditi, a koje moraju najmanje uključivati mjere predviđene člankom 21. ovoga Pravilnika.
(2) Nadležno tijelo mora osigurati da se supresivno cijepljenje provodi:
(a) jedino unutar zaraženog područja;
(b) jedino na jasno utvrđenim gospodarstvima na kojima se provode mjere iz članka 10. stavka 1. ovoga Pravilnika, a naročito točke (a) toga stavka.
(3) Zbog logističkih razloga i iznimno od članka 10. stavka 1. točke (a) ovoga Pravilnika, usmrćivanje svih životinja na tim gospodarstvima može se odgoditi onoliko koliko je potrebno kako bi se udovoljilo odredbama Uredbe Vijeća (EZ) br. 1099/2009 i članku 10. stavku 1. točki (c) ovoga Pravilnika.
Mjere koje se provode u području cijepljenja u razdoblju od početka hitnog cijepljenja do isteka najmanje 30 dana nakon završetka cijepljenja (faza 1)
Članak 54.
(1) Mjere iz stavka 2. do 6. ovoga članka moraju se primjenjivati, u području cijepljenja, u razdoblju od početka hitnog cijepljenja do isteka najmanje 30 dana nakon završetka tog cijepljenja.
(2) Zabranjeno je premještanje živih životinja prijemljivih vrsta s jednog na drugo gospodarstvo unutar područja cijepljenja, kao i njihov izlazak iz područja cijepljenja. Iznimno od zabrane predviđene ovim stavkom, nadležno tijelo može odobriti da se, nakon kliničkog pregleda tih životinja i stada iz kojih potječu ili su otpremljene, te životinje izravno prevezu na neodgodivo klanje u klaonicu koju odredi nadležno tijelo i koja se nalazi unutar područja cijepljenja ili u iznimnim okolnostima, u njegovoj blizini.
(3) Svježe meso proizvedeno od cijepljenih životinja zaklanih u razdoblju iz stavka 1. ovog članka mora:
(a) biti označeno oznakom u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla;
(b) se skladištiti i prevoziti odvojeno od mesa koje nije označeno oznakom iz točke (a) ovoga stavka i mora se kasnije prevesti u zapečaćenim spremnicima do objekta kojeg odredi nadležno tijelo kako bi se obradilo u skladu s točkom 1. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
(4) Mlijeko i mliječni proizvodi proizvedeni od cijepljenih životinja smiju se staviti na tržište unutar ili izvan područja cijepljenja, pod uvjetom da su bili podvrgnuti jednom od postupaka iz dijela A i B Dodatka IX. ovoga Pravilnika, ovisno o tome jesu li namijeni za prehranu ljudi ili ne. Obrada se provodi pod uvjetima iz stavka 5. ovoga članka, u objektima koji se nalaze u području cijepljenja ili ako u tom području nema tih objekata, u objektima koji se nalaze izvan područja cijepljenja i u koje se sirovo mlijeko prevozi pod uvjetima određenim u stavku 7. ovoga članka.
(5) Objekti iz stavka 4. ovoga članka moraju ispunjavati sljedeće uvjete:
(a) objekt mora raditi pod stalnom i strogom službenom kontrolom;
(b) sve mlijeko koje se prerađuje u objektu mora ili udovoljavati uvjetima iz stavka 4. ovoga članka ili sirovo mlijeko mora biti dobiveno od životinja izvan područja cijepljenja;
(c) tijekom cijeloga proizvodnog procesa mlijeko mora biti jasno označeno te se mora prevoziti i skladištiti odvojeno od sirovog mlijeka i proizvoda od sirovog mlijeka koji nisu namijenjeni otpremanju izvan područja cijepljenja;
(d) prijevoz sirovog mlijeka s gospodarstva smještenog izvan područja cijepljenja do objekata mora se obavljati vozilima koja su prije prijevoza bila očišćena i dezinficirana i koja potom nisu bila u kontaktu s gospodarstvima koja se nalaze u zoni pod ograničenjem i na kojima se drže životinje prijemljivih vrsta.
(6) Nadležni veterinarski inspektor potvrđuje da mlijeko namijenjeno trgovini unutar Europske unije udovoljava uvjetima iz stavka 5. ovoga članka. Nadležno tijelo nadzire mjere kontrole usklađenosti koje provodi nadležni veterinarski inspektor te dostavlja drugim državama članicama i Europskoj komisiji popis objekata u kojima se mogu izdavati certifikati za potrebe prometa unutar Europske unije.
(7) Prijevoz sirovog mlijeka s gospodarstava smještenih unutar područja cijepljenja do objekata smještenih izvan područja cijepljenja te prerada tog mlijeka moraju se obavljati pod sljedećim uvjetima:
(a) nadležni veterinarski inspektor mora odobriti preradu sirovog mlijeka proizvedenog od životinja prijemljivih vrsta koje se drže unutar područja cijepljenja u objektima smještenim izvan područja cijepljenja;
(b) u odobrenju iz točke (a) ovoga stavka mora biti navedena uputa o prijevozu i određeni put prijevoza do odobrenog objekta;
(c) prijevoz se mora obavljati vozilima koja su očišćena i dezinficirana prije prijevoza te koja su napravljena i održavana tako da ne dolazi do istjecanja mlijeka tijekom prijevoza i koja su opremljena tako da ne dolazi do raspršivanja zrakom za vrijeme utovara i istovara mlijeka;
(d) prije napuštanja gospodarstva na kojemu je prikupljeno mlijeko životinja prijemljivih vrsta, treba očistiti i dezinficirati priključne cijevi, gume, kućišta kotača, donje dijelove vozila i sve razliveno mlijeko, a nakon završne dezinfekcije i prije napuštanja područja cijepljenja vozilo ne smije naknadno doći u kontakt s gospodarstvom koje se nalazi u području cijepljenja i na kojemu se drže životinje prijemljivih vrsta;
(e) prijevozna sredstva moraju biti strogo namijenjena za prijevoz u određenom zemljopisnom ili administrativnom području, moraju biti u skladu s tim označena i smiju ući u drugo područje jedino nakon provedenog čišćenja i dezinfekcije pod službenim nadzorom.
(8) Zabranjeno je prikupljanje i prijevoz uzoraka sirovog mlijeka životinja prijemljivih vrsta s gospodarstava smještenih u području cijepljenja u druge laboratorije osim u veterinarski dijagnostički laboratorij koji je odobren za dijagnostiku slinavke i šapa, kao i postupci s mlijekom u takvim laboratorijima.
(9) Privremeno se mora obustaviti sakupljanje sjemena za umjetno osjemenjivanje od životinja donora koje pripadaju prijemljivim vrstama i koje se nalaze u centrima za prikupljanje sjemena smještenim unutar područja cijepljenja. Iznimno od zabrane iz ovoga stavka, nadležno tijelo može dopustiti sakupljanje sjemena u centrima za prikupljanje sjemena smještenim unutar područja cijepljenja u svrhu proizvodnje zamrznutog sjemena, pod uvjetima da sjeme koje je prikupljeno u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka mora biti najmanje 30 dana skladišteno odvojeno i prije otpremanja sjemena da:
(a) životinja donor nije bila cijepljena i primjenjuju se uvjeti iz članka 28. stavka 3. točke (b) i (c) ovoga Pravilnika, ili
(b) životinja donor je bila cijepljena nakon što je obavljeno pretraživanje na protutijela za virus slinavke i šapa s negativnim rezultatom i:
– test za dokazivanje virusa ili virusnog genoma ili odobreni test za dokazivanje protutijela za nestrukturne proteine koji je obavljen na kraju karantene za sjeme i na uzorcima uzetim od svih životinja prijemljivih vrsta koje su u to vrijeme prisutne u centru za prikupljanje sjemena, dao je negativan rezultat,
– ako sjeme udovoljava uvjetima Poglavlja II, članka 4., stavka 2. Pravilnika o veterinarskim uvjetima za promet i uvoz sjemena goveda (»Narodne novine« br. 60/08, 135/08)[12]
(10) Zabranjeno je uzimanje jajnih stanica i zametaka od životinja donora.
(11) Stavljanje na tržište proizvoda životinjskog podrijetla, osim onih iz stavka 9. i 10. ovoga članka, mora se obavljati pod uvjetima iz članka 30., 31., 32. i 41. ovoga Pravilnika.
Mjere koje se provode u području cijepljenja u razdoblju od hitnog cijepljenja do završetka istraživanja i razvrstavanja gospodarstava u kategorije (faza 2)
Članak 55.
(1) Mjere iz stavka 2. do 5. ovoga članka moraju se provoditi, u području cijepljenja, u razdoblju koje počinje najranije 30 dana od dana završetka hitnog cijepljenja i koje završava nakon što su provedene mjere iz članka 56. i 57. ovoga Pravilnika.
(2) Zabranjeno je kretanje životinja prijemljivih vrsta s jednog na drugo gospodarstvo unutar područja cijepljenja kao i njihov izlazak iz tog područja.
(3) Iznimno od zabrane iz stavka 2. ovoga članka, nadležno tijelo može odobriti da se životinje prijemljivih vrsta izravno prevezu s gospodarstava iz članka 57. stavka 5. ovoga Pravilnika, na klanje bez odgode u klaonicu koja se nalazi unutar ili izvan područja cijepljenja, i to pod sljedećim uvjetima:
(a) tijekom prijevoza u klaonicu te životinje ne smiju doći u dodir s drugim životinjama prijemljivih vrsta;
(b) životinje mora pratiti službena isprava kojom se potvrđuje da su sve životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvu podrijetla ili slanja, bile pregledane i pretražene u skladu s člankom 56. stavkom 2. ovoga Pravilnika;
(c) prijevozna sredstva moraju biti očišćena i dezinficirana prije utovara i nakon isporuke životinja, a datum i vrijeme čišćenja i dezinfekcije mora biti zabilježen u dnevnik prijevoznoga sredstva;
(d) životinje moraju biti podvrgnute ante-mortem pregledu u klaonici i to u razdoblju od 24 sata prije klanja, a naročito moraju biti pretražene na bolesti usta i papaka te ne smiju pokazivati znakove bolesti.
(4) Svježe meso, ne uključujući nusproizvode, dobiveno od cijepljenih malih i velikih preživača u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka može biti stavljeno na tržište unutar i izvan područja cijepljenja pod sljedećim uvjetima:
(a) objekt mora raditi pod strogom veterinarskom kontrolom;
(b) u objektu da se prerađuje samo svježe meso, ne uključujući nusproizvode, koje je bilo podvrgnuto postupku opisanom u točki 1., 3. i 4. dijela A Dodatka VIII. ovoga Pravilnika ili svježe meso dobiveno od životinja koje su uzgojene i zaklane izvan područja cijepljenja;
(c) sve takvo svježe meso, mljeveno meso ili mesne prerađevine mora biti označeno zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima ili u slučaju mesa papkara zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o problemima javnog zdravlja i zdravlja životinja koji utječu na stavljanje na tržište mesa divljači iz uzgoja ili u slučaju mljevenog mesa i mesnih prerađevina zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o uvjetima za proizvodnju i stavljanje na tržište mljevenog mesa i mesnih prerađevina;
(d) tijekom cijelog proizvodnog procesa svježe meso mora biti jasno označeno i mora se prevoziti i skladištiti odvojeno od mesa koje prema ovom Pravilniku ima drugačiji zdravstveni status.
(5) Nadležni veterinarski inspektor potvrđuje da svježe meso namijenjeno trgovini unutar Europske unije udovoljava uvjetima iz stavka 4. ovoga članka.
(6) Svježe meso dobiveno od cijepljenih svinja zaklanih u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka mora biti označeno oznakom zdravstvene ispravnosti u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla, te se mora skladištiti i prevoziti odvojeno od mesa koje nije označeno tom oznakom te kasnije prevesti u zapečaćenim spremnicima do objekta koji odredi nadležno tijelo kako bi se preradilo u skladu s točkom 1. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
(7) Mlijeko i mliječni proizvodi dobiveni od cijepljenih životinja mogu biti stavljeni na tržište unutar i izvan područja cijepljenja pod uvjetom da su, ovisno o tome jesu li namijenjeni za prehranu ljudi ili ne, bili obrađeni najmanje jednim od postupaka iz dijela A i B Dodatka IX. ovoga Pravilnika. Ta se obrada mora obaviti u objektu smještenom unutar ili izvan područja cijepljenja u skladu s odredbama članka 54. stavka 4. do 8. ovoga Pravilnika.
(8) Za uzimanje sjemena, jajnih stanica i zametaka životinja prijemljivih vrsta moraju se primjenjivati mjere iz članka 54. stavka 9. i stavka 10. ovoga Pravilnika.
(9) Stavljanje na tržište proizvoda životinjskog podrijetla, osim onih iz točke 4., 6., 7. i 8. ovoga članka, mora se obavljati pod uvjetima određenim u članku 30., 31., 32. i 41. ovoga Pravilnika.
Kliničko i serološko pretraživanje u području cijepljenja (faza 2-A)
Članak 56.
(1) Mjere iz stavka 2. i 3. ovoga članka moraju se provoditi, u području cijepljenja u razdoblju koje počinje najranije 30 dana od dana završetka provedbe hitnog cijepljenja i koje završava nakon provedbe kliničkog i serološkog pretraživanja.
(2) Pretraživanje iz stavka 1. ovoga članka provodi se u svrhu otkrivanja stada životinja prijemljivih vrsta koje su bile u dodiru s virusom slinavke i šapa, a koje ne pokazuju očite kliničke znakove slinavke i šapa. Pretraživanje uključuje klinički pregled svih životinja prijemljivih vrsta u svim stadima u području cijepljenja kao i laboratorijsko testiranje u skladu sa stavkom 3. ovoga članka.
(3) U laboratorijskim testiranjima moraju koristiti testovi koji udovoljavaju kriterijima za dijagnostičke testove iz Dodatka XII. ovoga Pravilnika te moraju ispunjavati jedan od sljedećih uvjeta:
(a) testiranje za dokazivanje zaraze virusom slinavke i šapa, bilo pomoću testa za dokazivanje protutijela za nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa ili pomoću neke druge odobrene metode, moraju zadovoljavati kriterije za uzorkovanje na gospodarstvima, kako je određeno u podtočki 2.2. točki 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika. Ako nadležno tijelo koristi i sentinel životinje, moraju se uzeti u obzir uvjeti za obnavljanje populacije životinja na zaraženim gospodarstvima, određeni u Dodatku V. ovoga Pravilnika;
(b) testiranja za dokazivanje protutijela za nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa moraju se obaviti na uzorcima uzetim od svih cijepljenih životinja prijemljivih vrsta i njihovog necijepljenog potomstva u svim stadima unutar područja cijepljenja.
Razvrstavanje stada u području cijepljenja (faza 2-B)
Članak 57.
(1) Gospodarstva na kojima se drže životinje prijemljivih vrsta moraju:
(a) biti razvrstana u skladu s rezultatima pretraživanja iz članka 56. stavka 2. ovoga Pravilnika i kriterijima iz Dodatka I. ovoga Pravilnika;
(b) primjenjivati mjere određene u stavku 2. do 4. ovoga članka.
(2) Na gospodarstvima s najmanje jednom životinjom za koju se sumnja da je zaražena i na kojima je prisutnost virusa slinavke i šapa potvrđena u skladu s kriterijima iz Dodatka I. ovoga Pravilnika moraju se provesti mjere iz članka 10. i 21. ovoga Pravilnika.
(3) Na gospodarstvima s najmanje jednom životinjom prijemljive vrste za koju se sumnja da je zaražena zbog ranijeg kontakta s virusom slinavke i šapa, ali na kojima se daljnjim pretraživanjem svih životinja prijemljivih vrsta na gospodarstvu potvrdilo da virus slinavke i šapa nije prisutan, moraju se provesti najmanje sljedeće mjere:
(a) životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvu moraju biti usmrćene, a njihovi trupovi prerađeni ili razvrstani s tim da:
– životinje koje su pozitivno reagirale na najmanje jedan odobreni test iz članka 56. stavka 3. ovoga Pravilnika moraju biti usmrćene, a njihovi trupovi prerađeni,
– preostale životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvu moraju biti zaklane, pod uvjetima koje je odredilo nadležno tijelo,
(b) čišćenje i dezinfekcija gospodarstava moraju se provesti u skladu s člankom 11. ovoga Pravilnika;
(c) obnavljanje populacije životinja provodi se u skladu s Dodatkom V. ovoga Pravilnika.
(4) Proizvodi koji potječu od životinja prijemljivih vrsta i koji su proizvedeni u razdoblju iz članka 56. stavka 1. ovoga Pravilnika, moraju udovoljavati sljedećim uvjetima:
(a) svježe meso dobiveno od životinja iz. stavka 3. točke (a) alineje 2. ovoga članka mora udovoljavati propisanom člankom 55. stavkom 4. ovoga Pravilnika ako se radi o mesu preživača, odnosno propisanom člankom 55. stavkom 6. ovoga Pravilnika ako se radi o svinjskom mesu;
(b) mlijeko i mliječni proizvodi dobiveni od životinja iz stavka 3. točke (a) alineje 2. ovoga članka moraju biti podvrgnuti najmanje jednom od postupaka iz dijela A i B Dodatka IX. ovoga Pravilnika, ovisno o namjeni i u skladu s člankom 54. stavkom 4. do 8. ovoga Pravilnika.
(5) Mjere iz članka 58. ovoga Pravilnika mogu se primjenjivati na životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvima na kojima je u skladu s člankom 56. stavkom 3. ovoga Pravilnika službeno isključena prisutnost prethodne ili sadašnje zaraze virusom slinavke i šapa.
Mjere koje se primjenjuju u području cijepljenja nakon okončanog ispitivanja i razvrstavanja gospodarstava do ponovne uspostave statusa područja slobodnog od bolesti slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa (faza 3)
Članak 58.
(1) Mjere iz stavka 2. do 6. ovoga članka moraju se primjenjivati na području cijepljenja nakon provedbe mjera iz članka 57. ovoga Pravilnika i dok se u skladu s člankom 59. ovoga Pravilnika ponovo ne uspostavi status područja slobodnog od bolesti slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa.
(2) Kretanje životinja prijemljivih vrsta s gospodarstva na gospodarstvo unutar područja cijepljenja mora odobriti nadležni veterinarski inspektor.
(3) Zabranjen je izlazak životinja prijemljivih vrsta iz područja cijepljenja. Iznimno, pod uvjetima iz članka 55. stavka 3. ovoga Pravilnika, nadležni veterinarski inspektor može odobriti izravan prijevoz životinja prijemljivih vrsta u klaonicu u svrhu neodgodivog klanja.
(4) Iznimno od zabrane iz stavka 2. ovoga članka, nadležni veterinarski inspektor može odobriti prijevoz necijepljenih životinja prijemljivih vrsta u skladu sa sljedećim uvjetima:
(a) sve životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvu klinički su pregledane u roku od 24 sata od utovara i nisu pokazivale kliničke znakove slinavke i šapa,
(b) životinje su bile držane na gospodarstvu podrijetla najmanje 30 dana i u tom razdoblju niti jedna životinja prijemljivih vrsta nije bila uvedena na to gospodarstvo,
(c) gospodarstvo podrijetla ne nalazi se u zaraženom ili ugroženom području,
(d) životinje namijenjene prijevozu pojedinačno su pretražene testom za dokazivanje protutijela za virus slinavke i šapa na kraju razdoblja izolacije, s negativnim rezultatom, ili je na tom gospodarstvu provedeno serološko pretraživanje u skladu s podtočkom 2.2. točkom 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, neovisno o vrsti životinja;
(e) tijekom prijevoza od gospodarstva podrijetla do odredišta životinje nisu bile izložene nikakvom izvoru zaraze.
(5) Necijepljeno potomstvo cijepljenih ženki ne smije napustiti gospodarstvo podrijetla, osim ako se prevoze:
(a) na gospodarstvo unutar područja cijepljenja koje ima isti zdravstveni status kao i gospodarstvo podrijetla;
(b) u klaonicu na neodgodivo klanje;
(c) na gospodarstvo koje odredi nadležno tijelo, a s kojega će potomstvo biti poslano izravno u klaonicu;
(d) na bilo koje gospodarstvo, nakon dobivanja negativnog rezultata serološkim testom za dokazivanje protutijela za virus slinavke i šapa, koji je proveden na uzorku krvi uzetom prije otpremanja s gospodarstva podrijetla.
(6) Svježe meso dobiveno od necijepljenih životinja prijemljivih vrsta može biti stavljeno na tržište unutar i izvan područja cijepljenja pod sljedećim uvjetima:
(a) mjere iz članka 57. stavka 3. ovoga Pravilnika provedene su na cijelom području cijepljenja ili se životinje prevoze u klaonicu pod uvjetima iz stavka 3. ili stavka 4. točke (d) ovoga članka,
(b) objekt mora raditi pod strogom veterinarskim kontrolom;
(c) u objektu se prerađuje isključivo svježe meso dobiveno od životinja iz točke (a) ovoga stavka ili od životinja koje su uzgojene i/ili zaklane izvan područja cijepljenja ili svježe meso iz stavka 7. ovoga članka;
(d) svo takvo svježe meso mora biti označeno zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima ili u slučaju mesa papkara zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o problemima javnog zdravlja i zdravlja životinja koji utječu na stavljanje na tržište mesa divljači iz uzgoja ili u slučaju mljevenog mesa i mesnih prerađevina zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o uvjetima za proizvodnju i stavljanje na tržište mljevenog mesa i mesnih prerađevina;
(e) tijekom cijeloga proizvodnog procesa svježe meso mora biti jasno označeno i mora se prevoziti i skladištiti odvojeno od mesa koje sukladno odredbama ovoga Pravilnika ima drugačiji zdravstveni status.
(7) Svježe meso dobiveno od cijepljenih životinja prijemljivih vrsta ili od necijepljenoga seropozitivnog potomstva cijepljenih ženki zaklanih u razdoblju iz stavka 1. ovoga članka mora biti označeno oznakom zdravstvene ispravnosti u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla, te se mora skladištiti i prevoziti odvojeno od mesa koje nije označeno tom oznakom te kasnije prevesti u zapečaćenim spremnicima u objekt koji odredi nadležno tijelo kako bi se obradilo u skladu s točkom 1. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
(8) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, svježe meso i dijelovi od klaoničke obrade trupa cijepljenih velikih i malih preživača ili njihovoga necijepljenoga seropozitivnog potomstva, mogu biti stavljeni na tržište unutar i izvan područja cijepljenja pod sljedećim uvjetima:
(a) objekt mora raditi pod strogom veterinarskom kontrolom;
(b) u objektu se prerađuje isključivo svježe meso, ne uključujući nusproizvode, koje je bilo podvrgnuto postupku opisanom u točki 1., 3. i 4. dijela A Dodatka VIII. ovoga Pravilnika ili svježe meso iz stavka 6. ovoga članka ili koje je dobiveno od životinja koje su uzgojene i/ili zaklane izvan područje cijepljenja;
(c) sve takvo svježe meso mora biti označeno zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima ili u slučaju mesa papkara zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o problemima javnog zdravlja i zdravlja životinja koji utječu na stavljanje na tržište mesa divljači iz uzgoja ili u slučaju mljevenog mesa i mesnih prerađevina zdravstvenom oznakom u skladu s posebnim propisima o uvjetima za proizvodnju i stavljanje na tržište mljevenog mesa i mesnih prerađevina;
(d) tijekom cijeloga proizvodnog procesa svježe meso mora biti jasno označeno i mora se prevoziti i skladištiti odvojeno od mesa koje u skladu s odredbama ovoga Pravilnika ima drukčiji zdravstveni status.
(9) Iznimno od stavka 7. ovoga članka, svježe meso cijepljenih svinja i njihovoga necijepljenoga seropozitivnog potomstva, proizvedeno u razdoblju od početka ispitivanja, pa sve dok se mjere iz članka 57. ovoga Pravilnika ne provedu u cijelom području cijepljenja i dok ne prođe najmanje 3 mjeseca od zadnjega zabilježenog izbijanja bolesti na tom području, može se staviti na tržište unutar zemlje podrijetla. Unutar i izvan područja cijepljenja pod sljedećim uvjetima:
(a) objekt mora raditi pod strogom veterinarskom kontrolom;
(b) u objektu se prerađuje isključivo svježe meso životinja koje su podrijetlom s gospodarstava koja ispunjavaju uvjete iz članka 57. stavka 5. ovoga Pravilnika ili svježe meso dobiveno od životinja koje su uzgojene i zaklane izvan područja cijepljenja;
(c) svo takvo svježe meso mora biti označeno oznakom zdravstvene ispravnosti koja se utvrđuje u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla;
(d) tijekom cijeloga proizvodnog procesa svježe meso mora biti jasno označeno i mora se prevoziti i skladištiti odvojeno od mesa koje, u skladu s odredbama ovoga Pravilnika, ima drukčiji zdravstveni status.
(10) U odnosu na stavak 9. ovoga članka, nadležno tijelo može zatražiti od Europske komisije donošenje odluke za stavljanje mesa u promet na području cijele države ili dijela države, u skladu s posebnim postupkom Europske komisije i pod uvjetima koji se trebaju utvrditi u po istom postupku.
(11) Pravila u skladu s kojima se iz zone cijepljenja otprema svježe meso cijepljenih svinja proizvedeno nakon razdoblja iz stavka 9. ovoga članka pa sve dok se u skladu s člankom 61. ovoga Pravilnika državi ili regiji ponovo ne prizna status područja slobodnog od bolesti slinavke i šapa ili zaraze virusom slinavke i šapa, utvrđuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
(12) Udovoljavanje uvjetima iz stavka 6., stavka 8. i kad je potrebno, stavka 10. ovoga članka, za svježe meso namijenjeno trgovini unutar Europske unije potvrđuje nadležni veterinarski inspektor. Nadležno tijelo nadzire mjere kontrole usklađenosti koje provodi nadležni veterinarski inspektor te dostavlja drugim državama članicama i Europskoj komisiji popis objekata u kojima se mogu izdavati certifikati za potrebe prometa unutar Europske unije.
(13) Iznimno od stavka 8. ovoga članka, može se, u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, donijeti odluka da se na svježe meso preživača za koje se ne zahtijeva obrada u skladu s dijelom A Dodatka VIII. ovoga Pravilnika i mljeveno meso i mesne pripravke proizvedene od takvog mesa, koji su namijenjeni stavljanju na tržište u određenoj regiji države podrijetla, stavlja oznaka zdravstvene ispravnosti koja se ne može zamijeniti s oznakom zdravstvene ispravnosti koja je određena u stavku 8. točki (c) i stavku 9. točki (c) ovoga članka.
(14) Mlijeko i mliječni proizvodi dobiveni od cijepljenih životinja mogu se staviti na tržište unutar i izvan područja cijepljenja pod uvjetom da su, ovisno o tome jesu li namijenjeni za prehranu ljudi ili ne, obrađeni najmanje jednim od postupaka iz dijela A i B Dodatka IX. ovoga Pravilnika. Ta se obrada mora obaviti u objektu smještenom unutar područja cijepljenja ili u skladu s odredbama članka 54. stavaka 4. do 7. ovoga Pravilnika.
(15) Prikupljanje i prijevoz uzoraka sirovog mlijeka životinja prijemljivih vrsta s gospodarstava smještenih u ugroženom području u druge laboratorije osim u veterinarski dijagnostički laboratorij koji je odobren za dijagnostiku slinavke i šapa, kao i postupci s mlijekom u takvim laboratorijima, mora biti odobreno od strane nadležnoga veterinarskog inspektora i uz obvezu provođenja mjera za sprječavanje svakog širenja virusa slinavke i šapa.
(16) Stavljanje na tržište proizvoda životinjskog podrijetla, osim onih iz stavka 6. do 11. ovoga članka i stavka 13. do 15. ovoga članka, mora se obavljati pod uvjetima određenim u članku 30., 31., 32. i 42. ovoga Pravilnika.
Odjeljak 9 PONOVNO PRIZNAVANJE STATUSA DRŽAVE ILI REGIJE SLOBODNE OD BOLESTI SLINAVKE I ŠAPA I ZARAZE VIRUSOM SLINAVKE I ŠAPA
Ponovno priznavanje statusa države ili regije slobodne od bolesti slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa
Članak 59.
Državi ili regiji države ponovo se priznaje status države odnosno regije slobodne od bolesti slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa u skladu s posebnim postupkom Europske komisije i uzimajući u obzir uvjete iz članka 60. i 61. ovoga Pravilnika.
Ponovno priznavanje statusa nakon iskorjenjivanja slinavke i šapa bez provedbe hitnog cijepljenja
Članak 60.
(1) Državi ili regiji države koja je regionalizirana u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika, njezin prijašnji status države odnosno regije slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa, ponovno se priznaje nakon suzbijanja i iskorjenjivanja jednog ili više izbijanja slinavke i šapa, pod sljedećim uvjetima:
(a) provedene su sve mjere iz članka 36. i 44. ovoga Pravilnika,
(b) ispunjen je najmanje jedan od sljedećih uvjeta:
– ispunjene su odgovarajuće preporuke iz zadnje verzije poglavlja o slinavci i šapu Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a;
– prošla su najmanje tri mjeseca od zadnjega zabilježenog izbijanja slinavke i šapa, a klinički pregled i laboratorijsko pretraživanje provedeno u skladu s Dodatkom III. ovoga Pravilnika, potvrdili su da nema zaraze virusom slinavke i šapa u državi ili regiji države.
(2) Odluke o ponovnom priznavanju statusa državi ili regiji države slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa donose se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
Ponovno priznavanje statusa nakon što je slinavka i šap iskorijenjena uz provedbu cijepljenja
Članak 61.
(1) Državi ili regiji države koja je regionalizirana u skladu s člankom 45. ovoga Pravilnika, njezin prijašnji status države odnosno regije slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa ponovo se priznaje nakon suzbijanja i iskorjenjivanja jednog ili više izbijanja slinavke i šapa cijepljenjem, a pod sljedećim uvjetima:
(a) da su provedene sve mjere iz članka 36., 44., 54., 55., 56. i 57. ovoga Pravilnika,
(b) da je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:
– ispunjene su odgovarajuće preporuke iz zadnje verzije poglavlja o slinavci i šapu Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a,
– prošla su najmanje tri mjeseca od klanja zadnje cijepljenje životinje i obavljeno je propisano serološko pretraživanje,
– prošlo je najmanje šest mjeseci od zadnjeg izbijanja slinavke i šapa ili od završetka provedbe hitnog cijepljenja, ovisno o tome koji je događaj kasniji, a serološko pretraživanje za dokazivanje protutijela za nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa potvrdilo je odsutnost zaraze u cijepljenih životinja.
(2) Odluka o ponovnom priznavanju statusa države ili regije slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa donosi se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
Izmjene mjera za ponovno priznavanje statusa države ili regije slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa
Članak 62.
(1) Iznimno od članka 60. ovoga Pravilnika, može se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, donijeti odluka o ukidanju ograničenja uvedenih u skladu s ovim Pravilnikom, nakon što su ispunjeni zahtjevi iz članka 36. i 44. ovoga Pravilnika i nakon što je kliničkim pregledom i serološkim pretraživanjima potvrđena odsutnost zaraze virusom slinavke i šapa.
(2) Iznimno od članka 61. ovoga Pravilnika, može se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, donijeti odluka o ukidanju ograničenja uvedenih u skladu s ovim Pravilnikom nakon provedbe kliničkog pregleda i seroloških pretraživanja određenih člankom 56. ovoga Pravilnika i mjera određenih člankom 57. ovoga Pravilnika i nakon što je potvrđena odsutnost zaraze virusom slinavke i šapa.
(3) Ne isključujući primjenu odredbi stavka 1. i 2. ovoga članka može se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, donijeti odluka o zabrani kretanja svih životinja prijemljivih vrsta s područja ili iz regije države gdje je izbila slinavka i šap u drugu državu sve dok se u skladu s uvjetima iz Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a, ponovo ne prizna status države/regije slobodne od bolesti slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa, osim ako te životinje:
(a) nisu bile cijepljene i šalju se izravno u klaonicu na neodgodivo klanje, ili
(b) ako su bile izolirane najmanje 30 dana neposredno prije utovara i ako su bile pretražene serološkim testom za dokazivanje protutijela za strukturne proteine virusa slinavke i šapa, s negativnim rezultatom, na uzorcima uzetim u razdoblju tijekom 10 dana prije utovara.
(4) Ne isključujući primjenu odredbe stavka 2. ovoga članka, može se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, donijeti odluka da se do ponovnog priznanja statusa države/regije slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa, u skladu s uvjetima Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a, opseg ugroženog područja oko područja cijepljenja na koje se odnosi članak 52. stavak 2. ovoga Pravilnika smanji nakon što se mjere iz članka 57. ovoga Pravilnika provedu uz zadovoljavajući rezultat.
Izdavanje potvrda za životinje prijemljivih vrsta i proizvode dobivene od tih životinja za trgovinu unutar Europske unije
Članak 63.
Za potrebe trgovine životinjama prijemljivih vrsta ili proizvodima dobivenim od takvih životinja na unutarnjem tržištu Europske unije, nadležni veterinarski inspektor mora izdati dodatne potvrde sukladno odredbama ovoga Pravilnika i to sve dotle dok se u skladu s člancima 60. i 61. ovoga Pravilnika državi ili regiji države ponovno ne prizna status države ili regije slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa.
Premještanje cijepljenih životinja prijemljivih vrsta nakon ponovnog dobivanja statusa države slobodne od slinavke i šapa i zaraze virusom slinavke i šapa
Članak 64.
(1) Slanje životinja prijemljivih vrsta cijepljenih protiv slinavke i šapa u druge države članice Europske unije je zabranjeno.
(2) Iznimno od zabrane iz stavka 1. ovoga članka, može se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije donijeti odluka o provedbi posebnih mjera, u odnosu na cijepljene životinje prijemljivih vrsta koje se drže u zoološkim vrtovima i koje su obuhvaćene programom zaštite divlje faune ili koje se zbog genetskih resursa domaćih životinja drže u objektima koje je nadležno tijelo uvrstilo na popis centara za uzgoj životinja neophodnih za opstanak pasmine, u skladu s odgovarajućim odredbama Kodeksa o zdravlju životinja OIE-a.
Poglavlje III. PREVENTIVNE MJERE
Odjeljak 10. LABORATORIJI I USTANOVE U KOJIMA SE RADI S VIRUSOM SLINAVKE I ŠAPA
Laboratoriji i ustanove u kojima se radi s virusom slinavke i šapa
Članak 65.
(1) Rad laboratorija i ustanova u kojima se u svrhu istraživanja, dijagnostike ili proizvodnje radi sa živim virusom slinavke i šapa, njegovim genomom, antigenima ili cjepivima proizvedenim od tih antigena nadzire nadležni veterinarski inspektor.
(2) Rad sa živim virusom slinavke i šapa u svrhu istraživanja i dijagnostike obavlja se isključivo u laboratoriju ovlaštenom od strane nadležnoga tijela.
(3) Rad sa živim virusom slinavke i šapa u svrhu dobivanja kako inaktiviranih antigena za proizvodnju cjepiva tako i cjepiva te s tim povezana istraživanja, obavljaju isključivo ustanove i laboratoriji ovlašteni od strane nadležnog tijela.
(4) Laboratoriji i ustanove iz stavka 2. i 3. ovoga članka obvezno moraju raditi u skladu s biosigurnosnim normama koje su određene u Dodatku XI. ovoga Pravilnika.
Kontrola laboratorija i ustanova u kojima se radi sa živim virusom slinavke i šapa
Članak 66.
Veterinarski stručnjaci Europske komisije, u suradnji s nadležnim tijelom obavljaju preglede na licu mjesta kako bi provjerili jesu li sigurnosni sustavi koji se primjenjuju u ovlaštenim ustanovama i laboratorijima iz članka 65. stavka 2. i 3.ovoga Pravilnika, u skladu s biosigurnosnim normama iz Dodatka XI. ovoga Pravilnika.
Nacionalni laboratorij
Članak 67.
(1) U odnosu na dijagnostiku slinavke i šapa:
(a) laboratorijsko pretraživanje na slinavku i šap mora se obavljati u laboratorijima koje je nadležno tijelo odobrilo za takva pretraživanja;
(b) laboratorijsko pretraživanje u svrhu potvrđivanja prisustva virusa slinavke i šapa ili virusa drugih vezikularnih bolesti mora se obavljati u skladu s člankom 70. ovoga Pravilnika, u laboratoriju kojeg je odobrilo nadležno tijelo;
(c) nacionalni referentni laboratorij za slinavku i šap je Hrvatski veterinarski institut koji je odgovoran za usklađivanje dijagnostičkih standarda i metoda za dijagnostiku slinavke i šapa u Republici Hrvatskoj;
(d) nacionalni referentni laboratorij za slinavku i šap mora obavljati najmanje poslove i zadaće navedene u Dodatku XIII. ovoga Pravilnika;
(e) nacionalni referentni laboratorij iz točke (c) ovoga stavka mora biti povezan s Referentnim laboratorijem Europske unije, a naročito mora osigurati slanje odgovarajućih uzoraka u Referentni laboratorij Europske unije.
(2) Nacionalni referentni laboratorij iz točke (c) stavka 1. ovoga članka može pružati usluge nacionalnoga referentnog laboratorija drugim državama. Suradnja između nacionalnih referentnih laboratorija uređuje se uzajamnim sporazumom između nadležnih tijela država članica, o kojemu treba obavijestiti Europsku komisiju.
(3) Laboratorijska pretraživanja u skladu s ovim Pravilnikom provode se prije svega u svrhu potvrđivanja ili isključivanja prisutnosti slinavke i šapa kao i za isključivanje druge vezikularne bolesti. Kad se potvrdi izbijanje slinavke i šapa i utvrdi serotip virusa, određuju se antigenske značajke tog virusa u odnosu na referentni cjepni soj, prema potrebi uz pomoć Referentnog laboratorija za slinavku i šap Europske unije. Uzorci domaćih životinja koje pokazuju znakove vezikularne bolesti i koje su negativne na virus slinavke i šapa i, gdje je bitno, na virus vezikularne bolesti svinja, moraju biti poslani na daljnja pretraživanja u Referentni laboratorij Europske unije.
(4) Nacionalni referentni laboratorij mora raspolagati odgovarajućom opremom i primjerenim brojem stručno osposobljenog osoblja za obavljanje laboratorijskih pretraga koje se provode u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.
Sigurnosne norme, smjernice za nadzor i Kodeks dobre prakse za odobrene laboratorije i ustanove u kojima se radi sa živim virusom slinavke i šapa
Članak 68.
Sigurnosne norme, smjernice za nadzor i Kodeks dobre prakse primjenjuju se u odobrenom laboratoriju i ustanovama u kojima se radi sa živim virusom slinavke šapa.
Odjeljak 11. DIJAGNOSTIKA SLINAVKE I ŠAPA
Standardi i testovi za dijagnostiku slinavke i šapa i za diferencijalnu dijagnostiku drugih vezikularnih bolesti
Članak 69.
(1) Nacionalni laboratorij mora primjenjivati dijagnostičke testove i standarde koji su navedeni u Dodatku XII. ovoga Pravilnika.
(2) Odluka o prikladnim načinima nabave, skladištenja i isporuke nacionalnim laboratorijima dostatnih količina specifičnih reagensa ili dijagnostičkih testova u hitnim slučajevima, naročito što se tiče mjera predviđenih člankom 56. stavkom 3. ovoga Pravilnika, donosi se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
Odjeljak 12. KRIZNI PLANOVI I SIMULACIJSKE VJEŽBE
Krizni planovi
Članak 70.
(1) Krizni plan u kojemu su detaljno utvrđene nacionalne mjere potrebne za održavanje pripravnosti i visoke razine svijesti o slinavci i šapu kao i o zaštiti okoliša, a koje treba provesti u slučaju izbijanja slinavke i šapa, izrađuje nadležno tijelo.
(2) Kriznim planom određen je način pristupa objektima, opremi, osoblju i drugim odgovarajućim sredstvima koja su potrebna za brzo i učinkovito iskorjenjivanje slinavke i šapa, te osigurana suradnja sa susjednim državama.
(3) Krizni plan mora predvidjeti mjere koje treba provesti u najgorem mogućem slučaju iz točke 12. Dodatka XIV. ovoga Pravilnika i mora predvidjeti:
(a) količine cjepiva koje se smatraju potrebnim u slučaju hitnog cijepljenja,
(b) regije u kojima se nalaze područja s gustom populacijom stoke, uzimajući u obzir kriterije iz Dodatka X. ovoga Pravilnika.
(4) Krizni plan mora osigurati poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi se u slučaju izbijanja bolesti spriječio svaki štetni učinak na okoliš koji je moguće izbjeći, osiguravajući istodobno poduzimanje najučinkovitijih mjera za suzbijanje bolesti, a da su pri tome štete koje nastaju zbog izbijanja bolesti svedene na najmanju moguću mjeru, te naročito odrediti kad je potrebno zakapanje ili spaljivanje lešina uginulih ili usmrćenih životinja, na licu mjesta.
(5) Kriteriji i zahtjevi za izradu Kriznog plana utvrđeni su u Dodatku XIV. ovoga Pravilnika. Ti se kriteriji i zahtjevi mogu mijenjati i dopunjavati s obzirom na posebne značajke bolesti slinavke i šapa te napredak u razvoju mjera za suzbijanje bolesti i zaštitu okoliša, u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
(6) Nadležno tijelo dostavlja Krizni plan Europskoj komisiji, koja isti ocjenjuje i odobrava u skladu s posebnim postupkom.
(7) O svim bitnim izmjenama odobrenoga Kriznog plana, nadležno tijelo mora bez odgađanja izvijestiti Europsku komisiju.
(8) U skladu s razvojem situacije, revidirani Krizni plan može se naknadno odobriti prema posebnom postupku Europske komisije.
(9) U svakom slučaju, nadležno tijelo mora svakih pet godina ažurirati svoj Krizni plan, naročito uzimajući u obzir vježbe simulacije iz članka 71. ovoga Pravilnika, te isti mora dostaviti Europskoj komisiji na odobrenje u skladu s posebnim postupkom.
Vježbe simulacije
Članak 71.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati provedbu vježbi simulacije u skladu sa svojim odobrenim Kriznim planom i Dodatkom XIV. ovoga Pravilnika.
(2) Nadležno tijelo mora osigurati da se vježbe simulacije, ako je to moguće i izvedivo, provode u uskoj suradnji s nadležnim tijelima susjednih država.
(3) Nadležno tijelo izvješćuje Europsku komisiju o glavnim rezultatima vježbi simulacije.
Odjeljak 13. STOŽERI ZA SUZBIJANJE BOLESTI I STRUČNO TIJELO
Nacionalni stožer za suzbijanje bolesti – poslovi i zadaci
Članak 72.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da se u slučaju izbijanja slinavke i šapa odmah može uspostaviti operativni Nacionalni stožer za suzbijanje bolesti.
(2) Nacionalni stožer za suzbijanje bolesti u prvom redu usmjerava i prati djelatnosti lokalnih stožera za suzbijanje bolesti koji su predviđeni člankom 74. ovoga Pravilnika. Određeni poslovi za koje je prvobitno bio zadužen nacionalni stožer za suzbijanje bolesti mogu se naknadno prenijeti na lokalne stožere za suzbijanje bolesti koji djeluju na upravnoj razini, razini regije ili na višoj razini, pod uvjetom da se time ne dovode u pitanje zadaće nacionalnog stožera za suzbijanje bolesti.
(3) Nacionalni stožer za suzbijanje bolesti odgovoran je najmanje za:
(a) utvrđivanje mjera potrebnih za suzbijanje bolesti;
(b) osiguravanje brze i učinkovite provedbe tih mjera od strane lokalnih stožera za suzbijanje bolesti;
(c) raspoređivanje osoblja i drugih sredstava u lokalne stožere za suzbijanje bolesti;
(d) dostavljanje podataka Europskoj komisiji, nadležnim tijelima drugih država članica Europske unije i drugim nacionalnim tijelima, uključujući vlasti i tijela zadužena za pitanja zaštite okoliša, kao i veterinarskim, poljoprivrednim i trgovinskim udrugama i tijelima;
(e) organiziranje akcije hitnog cijepljenja i određivanje područja cijepljenja;
(f) povezivanje s dijagnostičkim laboratorijima;
(g) povezivanje s tijelima koja su nadležna za pitanja zaštite okoliša kako bi uskladili djelovanja na području veterinarske i ekološke sigurnosti;
(h) povezivanje sa sredstvima javnog priopćavanja;
(i) povezivanje s tijelima nadležnim za provedbu propisa kako bi se osigurala odgovarajuća provedba posebnih pravnih mjera.
Nacionalni stožer za suzbijanje bolesti – tehnički zahtjevi
Članak 73.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da nacionalni stožer za suzbijanje bolesti raspolaže sa svim potrebnim sredstvima, uključujući osoblje, objekte i opremu za vođenje učinkovite akcije iskorjenjivanja bolesti.
(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka uključuju najmanje sljedeće:
(a) sustav za identifikaciju stada i utvrđivanje lokacije životinja, koji je po mogućnosti računalno podržan (kompjutoriziran);
(b) sva prikladna komunikacijska sredstva, uključujući telefone, telefaks uređaje i po mogućnosti opremu za komuniciranje sa sredstvima javnog priopćavanja;
(c) komunikacijski sustav koji je po mogućnosti računalno podržan i koji omogućuje razmjenu podataka s lokalnim stožerima za suzbijanje bolesti, laboratorijima i drugim relevantnim organizacijama;
(d) zemljovide i druge izvore podataka koji se mogu koristiti za usmjeravanje mjera suzbijanja bolesti;
(e) zajednički dnevnik u koji se kronološkim redom bilježe svi događaji povezani s izbijanjem slinavke i šapa i koji omogućuje povezivanje i usklađivanje različitih aktivnosti;
(f) popis nacionalnih i međunarodnih organizacija i laboratorija koji su zainteresirani za izbijanje slinavke i šapa i s kojima treba stupiti u kontakt u slučaju izbijanja te bolesti;
(g) popis osoblja i drugih osoba koje se u slučaju izbijanja slinavke i šapa može odmah pozvati da rade u lokalnim stožerima za suzbijanje bolesti ili u stručnim tijelima iz članka 76. ovoga Pravilnika;
(h) popis tijela i ustanova nadležnih za zaštitu okoliša s kojima treba stupiti u kontakt u slučaju izbijanja slinavke i šapa;
(i) zemljovide s označenim odgovarajućim područjima na kojima se nalaze mjesta prerade;
(j) popis poduzeća koja su ovlaštena za obradu i preradu lešina i nusproizvoda životinjskoga podrijetla i kojima bi se mogli povjeriti ti poslovi u slučaju izbijanja slinavke i šapa, na kojemu naročito treba navesti njihov kapacitet, adresu i druge podatke za uspostavu kontakta;
(k) popis mjera za praćenje i suzbijanje onečišćenja okoliša, naročito površinskih i podzemnih voda, uzrokovanog prodorom dezinficijenasa te tjelesnih tkiva i tekućina nastalih raspadanjem lešina.
Lokalni stožeri za suzbijanje bolesti – osnivanje, poslovi i zadaci
Članak 74.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da se u slučaju izbijanja slinavke i šapa odmah može uspostaviti operativni lokalni stožer za suzbijanje bolesti.
(2) Nadležno tijelo mora osigurati da se u okviru Kriznog plana predvide moguće lokacije lokalnih stožera za suzbijanje bolesti, njihov ustroj, osoblje, smještaj, objekti i oprema, sustav upravljanja, komunikacijske linije i načini prenošenja informacija.
(3) Nadležno tijelo mora osigurati da lokalni stožeri za suzbijanje bolesti usko surađuju i djeluju usklađeno s nacionalnim stožerom za suzbijanje bolesti, naročito u odnosu na mjere iz članka 72. stavka 3. točke (b) ovoga Pravilnika.
(4) Nadležno tijelo mora osigurati da lokalni stožeri za suzbijanje bolesti budu tako organizirani da se u slučaju izbijanja slinavke i šapa mogu brzo provesti mjere koje su određene ovim Pravilnikom.
Lokalni stožeri za suzbijanje bolesti – tehnički zahtjevi
Članak 75.
(1) Nadležno tijelo mora osigurati da lokalni stožeri za suzbijanje bolesti raspolažu potrebnim osobljem, objektima i opremom te jasno organiziranim i učinkovitim upravljanjem kako bi se osigurala brza provedba mjera vezanih uz epidemiološko istraživanje, zaštitu okoliša, preradu lešina iz zaraženog stada, službeni nadzor nad područjima, praćenje i utvrđivanje podrijetla životinja, klanje zbog dobrobiti životinja i klanje u hitnim slučajevima, čišćenje i dezinfekciju te druge higijenske mjere, hitno cijepljenje i druge strateške odluke.
(2) Lokalni stožeri za suzbijanje bolesti moraju imati najmanje sljedeće:
(a) jednu telefonsku liniju rezerviranu za komunikaciju s nacionalnim stožerom za suzbijanje bolesti te više telefonskih linija preko kojih poljoprivrednici i drugi stanovnici ruralnih područja mogu dobiti najnovije i točne informacije o uvedenim mjerama;
(b) terensko osoblje koje raspolaže potrebnom komunikacijskom opremom i učinkovitim sustavom za upravljanje svim potrebnim podacima;
(c) sustav bilježenja podataka, koji je po mogućnosti računalno podržan i koji je povezan s nacionalnim stožerom za suzbijanje bolesti i sa svim potrebnim bazama podataka, laboratorijima i drugim organizacijama;
(d) zajednički dnevnik u koji se kronološkim redom bilježe svi događaji povezani s izbijanjem slinavke i šapa i koji omogućuje povezivanje i usklađivanje različitih aktivnosti;
(e) ažurirani popis osoba, uključujući privatne veterinare te popis lokalnih organizacija u svakoj regiji s kojima treba stupiti u kontakt i koje se mogu uključiti u rad u slučaju izbijanja slinavke i šapa;
(f) ažurirani popis gospodarstava na koja se u slučaju izbijanja slinavke i šapa mogu primijeniti odredbe članka 15. i 18. ovoga Pravilnika;
(g) ažuriranu evidenciju mogućih mjesta za zakopavanje ili spaljivanje životinja koje su usmrćene u skladu s odredbama ovoga Pravilnika i koje se moraju preraditi u skladu s propisima Europske unije i nacionalnim propisima o zaštiti okoliša;
(h) ažurirani popis tijela nadležnih za zaštitu okoliša u svakoj regiji, kao i drugih tijela koja se bave pitanjima zaštite okoliša, koje treba kontaktirati i uključiti ih u rad u slučaju izbijanja slinavke i šapa;
(i) zemljovide na kojima su označena prikladna mjesta za zakopavanje lešina koja neće predstavljati opasnost za okoliš, naročito za površinske ili podzemne vode;
(j) popis poduzeća koja su ovlaštena za obradu i preradu lešina i nusproizvoda životinjskog podrijetla;
(k) popis mjera za praćenje i suzbijanje onečišćenja okoliša, naročito površinskih i podzemnih voda, uzrokovanog prodorom dezinficijenasa te tjelesnih tkiva i tekućina nastalih raspadanjem lešina.
Stručno tijelo
Članak 76.
(1) Nadležno tijelo mora osnovati stručno tijelo u kojemu su zastupljeni epidemiolozi, znanstvenici iz područja veterinarstva i virolozi koje će pratiti nove znanstvene spoznaje kako bi pomoglo nadležnome tijelu u osiguranju pripravnosti za slučaj izbijanja slinavke i šapa.
(2) U slučaju sumnje na izbijanje slinavke i šapa stručno tijelo obavlja najmanje sljedeće zadatke:
(a) procjenjuje kliničku sliku i epidemiološko stanje;
(b) daje savjete o uzorkovanju i dijagnostici slinavke i šapa kao i o dodatnim aktivnostima i mjerama koje treba poduzeti.
(3) U slučaju izbijanja slinavke i šapa stručno tijelo obavlja najmanje sljedeće zadatke:
(a) ocjenjuje, najmanje u primarnom slučaju i prema potrebi, na licu mjesta, kliničku sliku bolesti i provodi epidemiološko istraživanje kako bi prikupilo podatke potrebne za određivanje:
– izvora zaraze,
– datuma unošenja uzročnika zaraze,
– mogućeg širenja bolesti,
(b) podnosi izvješće ravnatelju nadležnog tijela i nacionalnom stožeru za suzbijanje bolesti;
(c) daje savjete o pretraživanju, uzorkovanju, postupcima testiranja, načinima suzbijanja i drugim mjerama koje treba poduzeti te o strategiji koju treba provoditi, uključujući savjete o biosigurnosnim mjerama na gospodarstvima ili u objektima iz članka 16. ovoga Pravilnika kao i u vezi s hitnim cijepljenjem;
(d) prati nalaze i usmjerava epidemiološka istraživanja;
(e) epidemiološke podatke nadopunjuje zemljopisnim, meteorološkim i drugim potrebnim podacima;
(f) analizira epidemiološke podatke i obavlja procjenu rizika u redovitim vremenskim razmacima;
(g) pruža pomoć kako bi se osiguralo da se prerada lešina i nusproizvoda životinjskog podrijetla obavlja tako da se štetni učinak na okoliš svede na najmanju moguću mjeru.
Odjeljak 14. BANKE ANTIGENA I CJEPIVA
Nacionalna banka antigena i cjepiva
Članak 77.
(1) Nadležno tijelo može u okviru Kriznog plana uspostaviti ili održavati nacionalnu banku antigena i cjepiva u kojoj će za potrebe hitnog cijepljenja čuvati pričuve antigena i cjepiva koji su odobreni u skladu sa Zakonom o veterinarsko-medicinskim proizvodima (»Narodne novine« br. 84/08) i Pravilnikom o veterinarsko-medicinskim proizvodima (»Narodne novine« br. 30/09, 73/09, 14/10, 146/10 i 32/11)[13].
(2) Nadležno tijelo može angažirati poduzeća za pakiranje i skladištenje cjepiva u slučaju hitnog cijepljenja.
(3) Nadležno tijelo mora osigurati da antigeni i formulirana cjepiva koja se nalaze u nacionalnoj banci antigena i cjepiva, kad je ista uspostavljena, zadovoljavaju minimalne norme u pogledu sigurnosti, sterilnosti i sadržaja nestrukturnih proteina, koje su utvrđene za banke antigena i cjepiva Europske unije.
(4) Ako je uspostavljena nacionalna banka antigena i cjepiva, nadležno tijelo mora izvješćivati Europsku komisiju o zalihama antigena i cjepiva. Ti se podaci moraju dostavljati Europskoj komisiji svakih 12 mjeseci, zajedno s podacima o pojavi bolesti u skladu s člankom 8. Pravilnika o veterinarskim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja. Podaci o količinama i podtipovima antigena ili odobrenih cjepiva koji se čuvaju u nacionalnoj banci antigena i cjepiva smatraju se povjerljivim podacima i ne smiju se objavljivati.
Pristup banci antigena i cjepiva Europske unije
Članak 78.
Nadležno tijelo mora podnijeti zahtjev Europskoj komisiji u svrhu pristupa banci antigena i cjepiva Europske unije.
Ispitivanje cjepiva protiv slinavke i šapa
Članak 79.
Ne isključujući norme koje su zakonodavstvom Europske unije utvrđene u pogledu djelovanja, sigurnosti i proizvodnih postupaka, cjepiva dobivena od antigena koji se čuvaju u banci antigena i cjepiva Europske unije moraju obvezno zadovoljavati minimalne norme, koje su u pogledu djelovanja, sigurnosti i proizvodnih postupaka utvrđene u Europskoj farmakopeji i odgovarajućim odredbama Priručnika OIE-a.
Odjeljak 15. SLINAVKA I ŠAP U DRUGIH VRSTA ŽIVOTINJA
Dodatne mjere za sprečavanje i suzbijanje slinavke i šapa
Članak 80.
(1) Ne isključujući primjenu Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i druge provedbene propise, zabranjeno je koristiti napoj u hranidbi svih životinja bez obzira na njihovu uporabu i mjesto držanja. Zabrana korištenja napoja u hranidbi svinja iznimno je dopuštena u skladu s člankom 23. stavkom 4. Pravilnika o mjerama za otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje klasične svinjske kuge (»Narodne novine«, broj 187/04 i 123/08).
(2) Detaljna pravila kontrole slinavke i šapa u životinja na koje se odnosi druga rečenica točke 2. članka 2. donose se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
(3) Kad dobije obavijest o sumnji da su divlje životinje zaražene slinavkom i šapom, nadležno tijelo mora poduzeti sve odgovarajuće mjere kako bi potvrdilo ili isključilo prisutnost bolesti, i to pretraživanjem svih odstrijeljenih ili uginulih divljih životinja prijemljivih vrsta, uključujući i laboratorijsko testiranje. Nadležno tijelo mora o sumnji obavijestiti vlasnike životinja prijemljivih vrsta i Upravu nadležnu za poslove lovstva Ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede.
(4) Kad dobije potvrdu primarnog slučaja slinavke i šapa u divljih životinja, nadležno tijelo mora odmah poduzeti mjere iz dijela A Dodatka XV. ovoga Pravilnika kako bi se smanjila opasnost od širenja bolesti, te mora izraditi plan iskorjenjivanja slinavke i šapa u skladu s dijelom B Dodatka XV. ovoga Pravilnika. O potvrđenom slučaju slinavke i šapa nadležno tijelo mora obavijestiti vlasnike životinja prijemljivih vrsta i Upravu nadležnu za poslove lovstva Ministarstva nadležnog za poslove poljoprivrede.
Poglavlje IV. PROVEDBENE MJERE
Kazne
Članak 81.
(1) Kaznene odredbe koje se primjenjuju u slučaju kršenja odredbi ovoga Pravilnika određene su Zakonom o veterinarstvu. Nadležno tijelo mora osigurati da kazne koje se izriču u slučaju postupanja protivnog odredbama ovoga Pravilnika budu djelotvorne, razmjerne i preventivne.
(2) Nadležno tijelo mora o kaznenim odredbama izvijestiti Europsku komisiju, te istu mora bez odgađanja obavijestiti o svim kasnijim izmjenama i dopunama tih odredbi.
Postupak za donošenje »ad hoc« epidemioloških mjera
Članak 82.
Kad pri provedbi mjera predviđenih ovim Pravilnikom nadležno tijelo utvrdi da određena mjera ne odgovara epidemiološkom stanju, ili kad se virus slinavke i šapa širi unatoč mjerama poduzetim u skladu s ovim Pravilnikom, može se donijeti u tu svrhu (ad hoc) odluka, u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, kojom se državi dopušta da u ograničenom razdoblju koje odgovara epidemiološkom stanju provodi druge mjere koje imaju jednak učinak.
Članak 83.
Dodaci I. do XV. tiskani su kao prilog ovoga Pravilnika i čine njegov sastavni dio.
Poglavlje V. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 84.
Danom stupanja na snagu ovoga Pravilnika prestaje važiti Pravilnik o mjerama za suzbijanje i iskorjenjivanje slinavke i šapa (»Narodne novine«, broj 133/06).
Članak 85.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu danom pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.
Klasa: 011-02/13-01/05
Urbroj: 525-10/0244-13-2
Zagreb, 20. ožujka 2013.
Ministar Tihomir Jakovina, v. r.
DODATAK I.
DEFINICIJA IZBIJANJA BOLESTI
Izbijanje bolesti se proglašava ako gospodarstvo ispunjava jedan ili više od sljedećih kriterija:
1. virus slinavke i šapa izoliran je iz životinje iz bilo kojeg proizvoda koji potječe od te životinje ili iz njenog okoliša;
2. u životinje prijemljive vrste uočeni su klinički znakovi koji ukazuju na slinavku i šap, a u uzorcima uzetim od životinje ili životinja iz iste epidemiološke skupine otkriven je i identificiran virusni antigen ili virusna ribonukleinska kiselina (RNK) koja je specifična za jedan ili više serotipova virusa slinavke i šapa;
3. u životinje prijemljive vrste uočeni su klinički znakovi koji ukazuju na slinavku i šap i ta životinja i njezine »kohorte« pozitivno reagiraju na protutijela za strukturne ili nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa, pod uvjetom da se kao mogući uzroci seropozitivnosti mogu isključiti ranije cijepljenje, rezidualna majčinska protutijela ili nespecifične reakcije;
4. u uzorcima uzetim od životinja prijemljive vrste otkriven je i identificiran virusni antigen ili virusna RNK koja je specifična za jedan ili više serotipova virusa slinavke i šapa i te životinje pozitivno reagiraju na protutijela za strukturne ili nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa, pod uvjetom da se, u slučaju protutijela za strukturne proteine, kao mogući uzroci seropozitivnosti mogu isključiti ranije cijepljenje, rezidualna majčinska protutijela ili nespecifične reakcije
5. utvrđena je epidemiološka povezanost s potvrđenom pojavom slinavke i šapa i ispunjen je jedan od sljedećih uvjeta:
(a) jedna ili više životinja pozitivno reagiraju na protutijela za strukturne ili nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa, pod uvjetom da se kao mogući uzroci seropozitivnosti mogu isključiti ranije cijepljenje, rezidualna majčinska protutijela ili nespecifične reakcije;
(b) u uzorcima uzetim od jedne ili više životinja prijemljive vrste otkriven je i identificiran virusni antigen ili virusna RNK koja je specifična za jedan ili više serotipova virusa slinavke i šapa;
(c) otkrivanjem serokonverzije iz negativne u pozitivnu pri pretraživanju na protutijela za strukturne ili nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa u jedne ili više životinja prijemljive vrste, serološki je dokazana aktivna zaraza virusom slinavke i šapa, a ranije cijepljenje, rezidualna majčinska protutijela ili nespecifične reakcije mogu se isključiti kao mogući uzroci seropozitivnosti. Ako se ne može opravdano očekivati da je zadržan raniji seronegativni status, utvrđivanje serokonverzije obavlja se na parnim uzorcima koji su dvokratno ili višekratno uzeti od istih životinja i to u razmaku od najmanje 5 dana u slučaju dokaza protutijela za strukturne proteine i u razmaku od najmanje 21 dan u slučaju dokaza protutijela za nestrukturne proteine.
(d) u životinje prijemljive vrste uočeni su klinički znakovi koji ukazuju na slinavku i šap.
DODATAK II.
PRIJAVA BOLESTI I DRUGI EPIDEMIOLOŠKI PODACI KOJE NADLEŽNO TIJELO MORA DOSTAVITI U SLUČAJU KADA JE POTVRĐENA POJAVA SLINAVKE I ŠAPA
1. U roku od 24 sata od potvrde svakoga primarnog izbijanja ili primarne pojave bolesti u objektima ili prijevoznim sredstvima iz članka 16. ovoga Pravilnika nadležno tijelo mora, preko sustava prijavljivanja bolesti životinja, prijaviti Europskoj komisiji sljedeće:
(a) datum slanja,
(b) vrijeme slanja,
(c) naziv države,
(d) naziv bolesti i, prema potrebi, tip virusa,
(e) redni broj izbijanja bolesti,
(f) vrstu izbijanja bolesti,
(g) poziv na broj izbijanja bolesti povezanim s ovim izbijanjem;
(h) regiju i zemljopisni položaj gospodarstva,
(i) ostale regije koje su obuhvaćene ograničenjima,
(j) datum potvrđivanja bolesti i metode dokazivanja bolesti,
(k) datum postavljanja sumnje,
(l) pretpostavljeni datum prve zaraze,
(m) izvor bolesti, ako ga je moguće utvrditi,
(n) mjere suzbijanja koje su poduzete.
2. U slučaju primarnog izbijanja bolesti ili pojave bolesti u objektima ili prijevoznim sredstvima iz članka 16. ovoga Pravilnika nadležno tijelo mora, osim podataka iz točke 1. ovoga Dodatka, dostaviti i sljedeće podatke:
(a) broj životinja svake prijemljive vrste prisutne na mjestu izbijanja bolesti ili u objektima i prijevoznim sredstvima iz članka 16. ovoga Pravilnika;
(b) za svaku vrstu i kategoriju (uzgoj, tov, klanje itd.) broj uginulih životinja prijemljivih vrsta na gospodarstvu, u klaonici ili u prijevoznom sredstvu;
(c) za svaku kategoriju (uzgoj, tov, klanje itd.) stopu pobola i broj životinja prijemljivih vrsta u kojih je potvrđena slinavka i šap;
(d) broj životinja prijemljivih vrsta usmrćenih na mjestu izbijanja bolesti, u klaonici ili prijevoznom sredstvu,
(e) broj prerađenih i neškodljivo uništenih lešina;
(f) udaljenost mjesta izbijanja bolesti od najbližeg gospodarstva na kojemu se drže životinje prijemljivih vrsta;
(g) lokaciju gospodarstva ili gospodarstava s kojih potječu zaražene životinje ili lešine, ako je slinavka i šap potvrđena u klaonici ili prijevoznom sredstvu.
3. U slučaju sekundarnih izbijanja, podaci iz točke 1. i 2. ovoga Dodatka moraju se dostaviti Europskoj komisiji najkasnije prvoga radnog dana svakog tjedna, a dostavljeni podaci moraju obuhvatiti prethodni tjedan do nedjelje u ponoć.
4. Nadležno tijelo mora, što je prije moguće, nakon dostave podataka u vezi s izbijanjem ili pojavom slinavke i šapa na gospodarstvu, u klaonici ili prijevoznom sredstvu u skladu s točkom 1., 2. i 3. ovoga Dodatka, dostaviti Europskoj komisiji i ostalim državama članicama pisano izvješće koje sadrži najmanje sljedeće podatke:
(a) datum kada su životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvu, u klaonici ili prijevoznome sredstvu usmrćene i datum kada su njihove lešine prerađene;
(b) rezultate pretraživanja uzoraka uzetih pri usmrćivanju životinja prijemljivih vrsta;
(c) u slučaju, ako se primjenjuje odstupanje predviđeno člankom 18. ovoga Pravilnika, broj životinja prijemljivih vrsta koje su usmrćene i prerađene, i gdje je primjenjivo, broj životinja prijemljivih vrsta koje će se naknadno zaklati i rok do kojega treba obaviti klanje;
(d) sve podatke o mogućem izvoru bolesti ili o utvrđenom izvoru bolesti;
(e) u slučaju primarnog izbijanja ili pojave slinavke i šapa u klaonici ili prijevoznom sredstvu, podatke o genotipu virusa koji je uzrokovao izbijanje ili pojavu;
(f) u slučajevima kada su životinje prijemljivih vrsta usmrćene na kontaktnim gospodarstvima ili na gospodarstvima na kojima su se nalazile životinje prijemljivih vrsta za koje se sumnjalo da su zaražene virusom slinavke i šapa, podatke o:
– datumu usmrćivanja i broju životinja prijemljivih vrsta iz svake kategorije koje su bile usmrćene na svakom gospodarstvu, a u slučajevima kada životinje prijemljivih vrsta na kontaktnim gospodarstvima nisu bile usmrćene, moraju se navesti razlozi za donošenje takve odluke;
– epidemiološkoj povezanosti između izbijanja ili pojave slinavke i šapa i svakoga kontaktnog gospodarstva ili razlozima za postavljanje sumnje na slinavku i šap na svakom sumnjivom gospodarstvu;
– rezultatima laboratorijskog testiranja uzoraka uzetih od životinja prijemljivih vrsta na gospodarstvima i pri klanju.
5. Ako sustav prijavljivanja bolesti životinja iz bilo kojeg razloga privremeno ne radi, moraju se koristiti druga sredstva komuniciranja.
DODATAK III.
PRETRAŽIVANJE
1. Klinički pregled
1.1. Na gospodarstvima se mora obaviti klinički pregled svih životinja prijemljivih vrsta kako bi se otkrili znakovi ili simptomi slinavke i šapa.
1.2. Posebnu pozornost treba usmjeriti na životinje za koje postoji velika vjerojatnost da su bile izložene virusu slinavke i šapa, pogotovo zbog prijevoza s gospodarstava u riziku ili bliskog kontakta s osobama ili opremom koja je bila u bliskom kontaktu s gospodarstvima u riziku.
1.3. Pri kliničkom pregledu treba uzeti u obzir načine prijenosa slinavke i šapa, uključujući razdoblje inkubacije iz članka 2. točke 8. ovoga Pravilnika i način držanja životinja prijemljivih vrsta.
1.4. Moraju se pomno pregledati sve bitne evidencije koje se vode na gospodarstvu, naročito podaci koji se vode u veterinarsko-zdravstvene svrhe i, ako su raspoloživi, podaci o pobolu, pomoru i pobačajima, kliničkim zapažanjima, promjena u produktivnosti i potrošnji hrane, prodaji ili kupovini životinja, dolascima osoba za koje se sumnja da su mogle biti kontaminirane i drugi podaci koji su bitni za anamnezu.
2. Postupci uzorkovanja
2.1. Opće odredbe
2.1.1. Serološko uzorkovanje se obavlja:
– u skladu s preporukama epidemiološke skupine osnovane unutar Stručnog tijela iz članka 76. ovoga Pravilnika,
– kako bi se osigurala sljedivost i dobili dokazi, uzimajući u obzir i definiciju o odsutnosti prethodne zaraze iz Dodatka I. ovoga Pravilnika.
2.1.2. Ako se uzorkovanje obavlja u okviru nadzora bolesti nakon njenog izbijanja, ono ne smije početi prije nego protekne 21 dan od uklanjanja prijemljivih životinja sa zaraženog gospodarstva ili gospodarstava i od preliminarnog čišćenja i dezinfekcije, osim ako je drugačije predviđeno ovim Dodatkom.
2.1.3. Uzimanje uzoraka od životinja prijemljivih vrsta obavlja se u skladu s odredbama ovoga Dodatka svaki put kada se ovce i koze ili druge prijemljive životinje koje ne pokazuju jasne kliničke znakove mogu dovesti u vezu s izbijanjem bolesti, a naročito ako se takve životinje drže odvojeno od goveda i svinja.
2.2. Uzorkovanje na gospodarstvu
Na gospodarstvima na kojima se usprkos izostanku kliničkih znakova sumnja na prisutnost slinavke i šapa, treba pregledati ovce i koze, a na preporuku epidemiološke skupine i ostale prijemljive vrste, i to u skladu s protokolom uzorkovanja koji omogućava otkrivanje prevalencije od 5 % s najmanje 95%-tnom sigurnosti.
2.3. Uzorkovanje u zaraženom području
2.3.1. Kako bi se u skladu s člankom 36. ovoga Pravilnika moglo tražiti ukidanje mjera iz članka 21. do 35. ovoga Pravilnika, sva gospodarstva koja se nalaze unutar zaraženog područja i na kojima ovce i koze nisu bile u izravnom i bliskom kontaktu s govedima u razdoblju od najmanje 21 dan prije uzimanja uzoraka, treba pregledati u skladu s protokolom uzorkovanja koji omogućava otkrivanje prevalencije od 5 % s najmanje 95%-tnom sigurnosti.
2.3.2. Ako to dopušta epidemiološko stanje, a naročito pri primjeni mjera iz članka 36. stavka 1. točke (b) ovoga Pravilnika, nadležno tijelo može donijeti odluku da se uzorci mogu uzeti najranije 14 dana nakon uklanjanja prijemljivih životinja na zaraženom gospodarstvu ili gospodarstvima i nakon preliminarnog čišćenja i dezinfekcije, pod uvjetom da se uzorkovanje obavlja u skladu s podtočkom 2.3.1. ove točke, na način da je omogućeno otkrivanje 2%-tne prevalencije u stadu s 95%-tnom sigurnosti.
2.4. Uzorkovanje u ugroženom području
Kako bi se u skladu s člankom 44. ovoga Pravilnika moglo tražiti ukidanje mjera predviđenih člankom 37. do 43. ovoga Pravilnika, treba pregledati gospodarstva unutar ugroženog područja za koja se usprkos izostanku kliničkih znakova mora sumnjati na prisutnost slinavke i šapa, osobito ona na kojima se drže ovce i koze. U svrhu ovog pretraživanja, dostatano je uzorkovanje u više faza, pod uvjetom da se uzorci uzimaju:
– na gospodarstvima u svim upravnim jedinicama unutar područja na kojima ovce i koze nisu bile u izravnom i bliskom kontaktu s govedima u razdoblju od najmanje 30 dana prije uzimanja uzoraka;
– na što je moguće većem broju gospodarstva iz alineje 1. ove podtočke kako bi se s najmanje 95%-tnom sigurnosti moglo otkriti najmanje jedno zaraženo gospodarstvo, ako predviđena prevalencija iznosi 2 %, s tim da su gospodarstva u uzorku ravnomjerno raspoređena u cijeloj zoni;
– od što je moguće većeg broja ovaca i koza po svakom gospodarstvu kako bi se s najmanje 95 %-tnom sigurnosti otkrila 5%-tna prevalencija u stadu, te od svih ovaca i koza ako ih na gospodarstvu ima manje od 15.
2.5. Uzorkovanje u svrhu nadzora i praćenja
U svrhu nadzora i praćenja u područjima koja se nalaze izvan zona utvrđenih u skladu s odredbama članka 21. ovoga Pravilnika, a naročito kako bi se potvrdila odsutnost zaraze u populaciji ovaca i koza koja nije u bliskom i izravnom kontaktu s necijepljenim govedima i/ili svinjama, primjenjuje se protokol uzorkovanja koji u svrhu nadzora i praćenja preporučuje OIE ili protokol uzorkovanja predviđen podtočkom 2.4. ove točke, s tom razlikom u odnosu na alineju 2. iste podtočke, predviđena prevalencija u stadu iznosi 1 %.
2.6. Broj uzoraka, izračunat u skladu sa zahtjevima iz podtočke 2.2. i 2.3. ove točke i alinejom 3. podtočkom 2.4 ove točke, povećava se kako bi se uzela u obzir utvrđena osjetljivost primijenjenog dijagnostičkog testa.
DODATAK IV.
NAČELA I POSTUPCI ČIŠĆENJA I DEZINFEKCIJE
1. Opća načela i postupci
1.1. Postupci čišćenja i dezinfekcije, koji su navedeni u članku 11. ovoga Pravilnika, provode se pod službenim nadzorom i u skladu s uputama službenoga veterinara.
1.2. Dezinficijensi koji se upotrebljavaju za uništavanje virusa slinavke i šapa i njihove koncentracije, moraju biti odobreni od strane nadležnog tijela.
1.3. Učinkovitost dezinficijensa ne smije biti ugrožena dugotrajnim skladištenjem.
1.4. Pri odabiru dezinficijensa i načina dezinfekcije treba uzeti u obzir vrstu objekata, vozila i predmeta koji se dezinficiraju.
1.5. Sredstva za odmašćivanje i dezinficijensi moraju se upotrebljavati pod uvjetima koji ne smanjuju njihovu učinkovitost. Naročito se moraju uvažavati tehnički parametri koje je naveo proizvođač, kao što su tlak, minimalna temperatura i potrebno vrijeme djelovanja. Djelovanje dezinficijensa ne smije biti ugroženo zbog međudjelovanja s drugim tvarima kao što su sredstva za odmašćivanje.
1.6. Bez obzira koji se dezinficijens koristi, primjenjuju se sljedeća opća pravila:
– stelju i gnoj temeljito natopiti deznficijensom,
– oprati i očistiti i četkom oribati sve površine koje su vjerojatno kontaminirane, a naročito tlo, podove, rampe i zidove nakon, ako je moguće, uklanjanja i demontaže opreme ili naprava koje bi inače mogle smanjiti učinkovitost čišćenja i dezinfekcije,
– ponovo nanijeti dezinficijens i pustiti da djeluje najmanje onoliko dugo koliko preporučuje proizvođač;
– vodu korištenu za čišćenje treba ukloniti na način da se spriječi svaka opasnost od širenja virusa slinavke i šapa i u skladu s uputama službenoga veterinara.
1.7. Ako se nakon dezinfekcije, čišćenje obavlja tekućinama pod tlakom, treba spriječiti naknadnu kontaminaciju već očišćenih i dezinficiranih dijelova.
1.8. Treba oprati, dezinficirati ili uništiti opremu, naprave, predmete ili boksove koji su vjerojatno kontaminirani.
1.9. Postupke čišćenja i dezinfekcije koji se zahtijevaju u okviru ovoga Pravilnika treba dokumentirati u evidenciji koja se vodi na gospodarstvu ili, ako se radi o vozilima, u dnevniku vožnje, a ako se zahtijeva službena potvrda, istu izdaje nadležni veterinarski inspektor.
2. Posebne odredbe koje se odnose na čišćenje i dezinfekciju zaraženih gospodarstava
2.1. Preliminarno čišćenje i dezinfekcija
2.1.1. Tijekom usmrćivanja životinja trebaju se poduzeti sve potrebne mjere kako bi se spriječilo ili svelo na najmanju moguću mjeru širenje virusa slinavke i šapa. Između ostalog, treba postaviti privremenu opremu za dezinfekciju, osigurati zaštitnu odjeću, tuševe, dekontaminirati korištenu opremu, instrumente i naprave te isključiti ventilacijske uređaje.
2.1.2. Lešine usmrćenih životinja treba poprskati dezinficijensom te u zatvorenim i nepropusnim spremnicima odvesti s gospodarstva kako bi se preradile i uništile.
2.1.3. Čim se lešine životinja prijemljivih vrsta odvezu na preradu i uništenje, dijelove gospodarstva na kojima su bile smještene te životinje i sve dijelove drugih zgrada, dvorišta itd. koji su kontaminirani tijekom usmrćivanja, klanja ili postmortalnih pregleda treba poprskati dezinficijensom koji je odobren za korištenje u tu svrhu.
2.1.4. Sva tkiva i krv koja se razlila tijekom klanja ili postmortalnog pregleda i sve vidljive nečistoće na zgradama, dvorištima, priboru itd. treba pažljivo skupiti i ukloniti zajedno s lešinama.
2.1.5. Korišteni dezinficijens mora ostati na tretiranoj površini najmanje 24 sata.
2.2. Završeno čišćenje i dezinfekcija
2.2.1. Sa svih površina treba ukloniti masnoću i prljavštinu uporabom sredstava za odmašćivanje i površine oprati hladnom vodom.
2.2.2. Nakon pranja hladnom vodom, površine treba ponovo poprskati dezinficijensom.
2.2.3. Nakon sedam dana objekte treba ponovo očistiti sredstvom za odmašćivanje, isprati hladnom vodom, poprskati dezinficijensom i ponovo isprati hladnom vodom.
3. Dezinfekcija kontaminirane stelje, gnoja i gnojevke
3.1. Kruti gnoj i uporabljenu stelju treba sakupiti na hrpu da se zagrijava, po mogućnosti dodavanjem 100 kg živog vapna na 1 m3 gnoja kako bi se osigurala temperatura od najmanje 70o C u cijeloj hrpi, poprskati dezinficijensom i ostaviti najmanje 42 dana tijekom kojih hrpu treba ili pokriti ili presložiti kako bi se osiguralo da se svi slojevi ravnomjerno zagrijavaju.
3.2. Tekuću fazu gnoja i gnojevku treba pohraniti najmanje 42 dana nakon zadnjeg dodavanja infektivnog materijala. Ovo se razdoblje može produžiti ako je gnojevka ozbiljno kontaminirana ili za vrijeme nepovoljnih vremenskih uvjeta. Ovo se razdoblje može skratiti ako je dodan dezinficijens kako bi se pH vrijednost dovoljno promijenila da se uništi virus slinavke i šapa, u cijelom sadržaju.
4. Posebni slučajevi
4.1. Ako se zbog tehničkih ili sigurnosnih razloga čišćenje i dezinfekcija ne mogu obaviti u skladu s ovom Pravilnikom, objekti i prostori moraju se očistiti i dezinficirati koliko god je to moguće kako bi se spriječilo širenje virusa slinavke i šapa i najmanje jednu godinu u njih se ne smiju smjestiti životinje prijemljivih vrsta.
4.2. Iznimno od podtočke 2.1. i 2.2. točke 2. ovoga Dodatka, u slučaju gospodarstava na kojima se životinje drže na otvorenom, nadležno tijelo može odrediti posebne postupke za čišćenje i dezinfekcije, uzimajući u obzir vrstu gospodarstva i klimatske uvjete.
4.3. Iznimno od točke 3. ovoga Dodatka, nadležno tijelo može odrediti posebne postupke za dezinfekciju balege i gnoja, u skladu sa znanstvenim spoznajama koje dokazuju da ti postupci osiguravaju učinkovito uništavanje virusa slinavke i šapa.
DODATAK V.
PONOVNO UVOĐENJE ILI NASELJAVANJE (OBNOVA POPULACIJE) ŽIVOTINJA NA GOSPODARSTVIMA
1. Opća načela
1.1. Ponovno uvođenje ili naseljavanje životinja na gospodarstvo može početi tek nakon što istekne 21 dan od završne dezinfekcije gospodarstva.
1.2. Životinje za obnovu populacije mogu se uvesti na gospodarstvo jedino pod sljedećim uvjetima:
– životinje ne smiju dolaziti s područja za koja vrijede veterinarsko-zdravstvena ograničenja vezana uz slinavku i šap;
– nadležnom tijelu je potvrđeno da se u životinja namijenjenih obnovi populacije može otkriti svaki mogući rezidualni virus slinavke i šapa bilo na temelju kliničkih znakova, ako se radi o govedima i svinjama, ili ako se radi o drugim vrstama prijemljivim na slinavku i šap, laboratorijskim pretraživanjem koje se provodi na kraju razdoblja praćenja iz podtočke 1.3 ove točke;
1.2.1. Kako bi se u životinja namijenjenih obnovi populacije osigurao odgovarajući imunosni odgovor o kojemu se govori u alineji 2. podtočke 1.2. ove točke, životinje moraju:
– potjecati i dolaziti s gospodarstva smještenog u radijusu od najmanje 10 km od gospodarstva na kojemu nije bilo izbijanja slinavke i šapa tijekom najmanje zadnjih 30 dana, ili
– biti pretražene na prisutnost protutijela za virus slinavke i šapa testom opisanim u Dodatku XII. ovoga Pravilnika, s negativnim rezultatom, s tim da su uzorci uzeti prije uvođenja životinja na gospodarstvo.
1.3. Neovisno o vrsti uzgoja na gospodarstvu, ponovno uvođenje životinja mora biti u skladu sa sljedećim postupcima:
1.3.1. Životinje se moraju uvesti u sve proizvodne jedinice i objekte dotičnog gospodarstva.
1.3.2. Ako gospodarstvo ima više od jedne proizvodne jedinice ili objekta, nije nužno da se ponovno uvođenje životinja odvija istodobno u svakoj jedinici ili objektu. Niti jedna životinja koja pripada vrsti prijemljivoj na slinavku i šap ne smije napustiti gospodarstvo dok sve novouvedene životinje u svim proizvodnim jedinicama i objektima ne prođu kroz sve postupke koji se odnose na obnovu populacije.
1.3.3. Životinje moraju biti klinički pregledavane svaka tri dana tijekom prvih 14 dana nakon uvođenja na gospodarstvo.
1.3.4. Životinje moraju biti klinički pregledavane jednom tjedno, između 15. i 28. dana od ponovnog uvođenja.
1.3.5. Najranije 28 dana nakon zadnjeg uvođenja životinja, sve životinje moraju biti klinički pregledane te se u skladu sa zahtjevima iz podtočke 2.2. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika moraju uzeti uzorci za testiranje na prisutnost protutijela za virus slinavke i šapa.
1.4. Postupak obnavljanja populacije smatra se završenim ako su sve mjere iz podtočke 1.3.5. ove točke provedene i ako su dale negativan rezultat.
2. Proširenje mjera i odstupanja
2.1. Nadležno tijelo može propisati:
2.1.1 Korištenje sentinel životinja, osobito na gospodarstvima koje je teško očistiti i dezinficirati, što se naročito odnosi na gospodarstva na kojima se životinje drže na otvorenom. Podrobne odredbe o korištenju kontrolnih (sentinel) životinja mogu se utvrditi u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
2.1.2 Dodatne mjere zaštite i kontrole u okviru obnavljanja populacije životinja.
2.2. Nadležno tijelo može odstupiti od mjera određenih u podtočki 1.3.2. do 1.3.4. točke 1. ovoga Dodatka ako se obnova populacije obavlja nakon što proteknu tri mjeseca od zadnjeg izbijanja bolesti u radijusu od 10 km od gospodarstva na koje se ponovo naseljavaju životinje.
3. Obnova populacije životinja u odnosu na hitno cijepljenje
3.1. Obnova populacije životinja u području cijepljenja koje je utvrđeno u skladu s člankom 52. ovoga Pravilnika obavlja se ili u skladu s točkom 1. i 2. ovoga Dodatka ili u skladu s člankom 58. stavkom 2. ili stavkom 4. točkom (a), (c) i (d) ovoga Pravilnika.
3.2. Nadležno tijelo može dopustiti da se za obnovu populacije životinja na gospodarstvima smještenim izvan područja cijepljenja koriste cijepljene životinje, nakon što se poduzmu mjere iz članka 61. ovoga Pravilnika i pod sljedećim uvjetima:
– ako je udio cijepljenih životinja korištenih za obnovu populacije veći od 75 %, najranije 28 dana nakon zadnjeg uvođenja životinja prijemljivih vrsta cijepljene životinje se, slučajnim odabirom, pretražuju na protutijela za nestrukturne proteine, pri čemu se za uzorkovanje primjenjuju kriteriji iz podtočke 2.2. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika, a za necijepljene životinje primjenjuju se odredbe točke 1. ovoga Dodatka, ili
– ako udio cijepljenih životinja nije veći od 75 %, necijepljene životinje smatraju se sentinel životinjama i primjenjuju se odredbe točke 1. ovoga Dodatka.
DODATAK VI.
OGRANIČAVANJE KRETANJA KOPITARA
1. Minimalne mjere
Ako se u skladu člankom 10. ovoga Pravilnika potvrdi najmanje jedno izbijanje slinavke i šapa, kopitari se ne smiju slati u druge države, osim ako ih uz identifikacijsku ispravu (putni list) predviđenu Uredbom Komisije br. 504/2008/EZ[14] prati i veterinarsko-zdravstvena svjedodžba određena Pravilnikom o veterinarskim uvjetima za premještanje kopitara i uvoz iz trećih zemalja (»Narodne novine«, broj 154/08)[15].
2. Preporučene dodatne mjere
2.1. Mjere tijekom potpune zabrane kretanja i stavljanja u promet
U slučaju kada nadležno tijelo primjenjuje mjeru potpune zabrane kretanja i stavljanja u promet predviđenu člankom 7. stavkom 3. ovoga Pravilnika, prijevoz kopitara s gospodarstava za koja su uvedena ograničenja iz članaka 4. i 10. ovoga Pravilnika može se dopustiti za one kopitare kojima je potrebno posebno veterinarsko liječenje u objektima u kojima nema životinja prijemljivih vrsta, ako su ispunjeni sljedeći zahtjevi:
– dežurni veterinar koji je dostupan 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu mora potvrditi da se radi o hitnom slučaju;
– mora se predočiti suglasnost odredišne klinike;
– prijevoz mora odobriti nadležno tijelo koje je dostupno 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu;
– kopitare tijekom prijevoza mora pratiti identifikacijska isprava u skladu posebnim propisima;
– prije polaska treba obavijestiti dežurnog službenog veterinara o putu prijevoza;
– kopitare treba očistiti i dezinficirati učinkovitim dezinficijensom;
– kopitari se moraju prevoziti u prijevoznom sredstvu posebno namijenjenom prijevozu kopitara, koje kao takvo mora biti označeno i koje je očišćeno i dezinficirano prije i nakon uporabe.
2.2. Nadzor nad kopitarima u odnosu na zaraženo i ugroženo područje
2.2.1. Kretanje i stavljanje u promet kopitara izvan zaraženih i ugroženih zona ne podliježe drugim uvjetima osim onima koji proizlaze iz Pravilnikom o veterinarskim uvjetima za premještanje kopitara i uvoz iz trećih zemalja.
2.2.2. Kretanje i stavljanje u promet kopitara unutar zaraženih i ugroženih zona utvrđenih u skladu s člankom 21. ovoga Pravilnika podliježe sljedećim uvjetima:
– uporaba kopitara koji se drže na gospodarstvima smještenim u zaraženom i ugroženom području na kojima nema životinja prijemljivih vrsta dopuštena je u zaraženom području, pod uvjetom da se poduzmu odgovarajuće mjere čišćenja i dezinfekcije, a u objektima smještenim u ugroženom području ta uporaba nije ograničena;
– kopitari se mogu bez ograničenja prevoziti u prijevoznim sredstvima posebno namijenjenim prijevozu kopitara na gospodarstvo na kojemu se ne drže životinje prijemljivih vrsta;
– iznimno, nadležno tijelo može dopustiti prijevoz kopitara u prijevoznim sredstvima posebno namijenjenim ili registriranim za prijevoz kopitara s gospodarstva na kojemu se ne drže životinje prijemljivih vrsta na drugo gospodarstvo na kojem se drže životinje prijemljivih vrsta, a koje je smješteno u zaraženom području, pod uvjetom da se prijevozno sredstvo očisti i dezinficira prije utovara životinja i prije napuštanja gospodarstva na koje su kopitari dopremljeni;
– nadležni veterinarski inspektor može dopustiti kretanje kopitara po javnim cestama, na pašnjacima koji pripadaju gospodarstvu na kojemu se ne drže životinje prijemljivih vrsta i na ispustima.
2.2.3. Prikupljanje sjemena, jajnih stanica i ezametaka kopitara s gospodarstava na kojima se ne drže životinje prijemljivih vrsta i koja se nalaze u zaraženim i ugroženim zonama, te slanje sjemena, jajnih stanica i zametaka kopitara namijenjenih životinjama primateljicama na gospodarstava koja ne drže životinje prijemljivih vrsta, može se obavljati bez ograničenja.
2.2.4. Dolazak vlasnika kopitara, veterinara, osjemenjivača i potkivača na gospodarstvo u ugroženom području na kojemu se drže životinje prijemljivih vrsta, ali za koje ne vrijede ograničenja predviđena člankom 4. do 10. ovoga Pravilnika, dopušten je pod sljedećim uvjetima:
– kopitari se drže odvojeno od životinja prijemljivih vrsta i učinkovito se sprječava pristup životinjama prijemljivih vrsta od strane osoba navedenih u podtočki 2.2.4. točki 2. ovoga Dodatka.
– svi posjetitelji moraju biti evidentirati;
– prijevozna sredstva i obuća posjetitelja obvezno se moraju čistiti i dezinficirati.
DODATAK VII.
OBRADA PROIZVODA KAKO BI SE OSIGURALO UNIŠTENJE VIRUSA SLINAVKE I ŠAPA
Dio A PROIZVODI ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA
1. Proizvodi od mesa moraju bili podvrgnuti najmanje jednom od sljedećih postupaka obrade:
(a) toplinskoj obradi u hermetički zatvorenim posudama, uz Fo vrijednost od 3,00 ili više;
(b) toplinskoj obradi na minimalnoj temperaturi od 70 °C, s tim da je ta temperatura dostignuta u svim dijelovima;
(c) toplinskoj obradi na minimalnoj temperaturi od 80 °C, s tim da je ta temperatura dostignuta u svim dijelovima;
(d) toplinskoj obradi u hermetički zatvorenim posudama na temperaturi od najmanje 60 °C kroz najmanje četiri sata, tijekom kojih temperatura u središtu mora iznositi najmanje 70 °C kroz 30 minuta;
(e) prirodnoj fermentaciji i zrenje otkoštenog mesa mora trajati najmanje 9 mjeseci, te rezultirati sljedećim karakteristikama: sposobnost vezanja vode (Aw vrijednost) nije veća od 0,93 ili pH vrijednost nije veća od 6,0;
(f) istoj obradi kao pod (e) za neotkošteno meso, s tim da se na svaki način mora izbjeći unakrsna kontaminacija;
(g) toplinskoj obradi koja osigurava da je dostignuta temperatura od najmanje 65 °C u središtu proizvoda kroz vrijeme koje je potrebno da se dostigne pasterizacijska vrijednost (pv) jednaka ili veća od 40;
2. Koža koja ispunjava zahtjeve iz članka 35. i 36. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 i iz točke 28. (b) ili (c) Dodatka I. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011 te točke B Poglavlja V. Dodatka XIII. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011.
3. Ovčja vuna, dlaka preživača i svinjske čekinje, koji ispunjavaju zahtjeve iz članka 35. i 36. Uredbe (EZ) br. 1069/2009 te točke C Poglavlja V. Dodatka XIII. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011.
4. Proizvodi dobiveni od životinja prijemljivih vrsta koji su bili podvrgnuti:
(a) toplinskoj obradi u hermetički zatvorenoj ambalaži uz Fo vrijednost 3 ili više; ili
(b) toplinskoj obradi kod koje je u središtu proizvoda bila postignuta temperatura od najmanje 70 °C kroz 60 minuta.
5. Krv i proizvodi od krvi životinja prijemljivih vrsta koji se koriste u tehničke svrhe, uključujući farmaceutske proizvode, proizvode za dijagnostiku in vitro i laboratorijske reagense, koji su bili podvrgnuti najmanje jednom od postupaka obrade iz točke 3.1.(a) Odjela 2. Poglavlja II. Dodatka XIV. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011.
6. Salo i topljene masnoće, koji su bili podvrgnuti toplinskoj obradi iz točke (d) Odjela 3. Poglavlja I. Dodatka XIV. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011.
7. Hrana za kućne ljubimce i žvakalice za pse, koji ispunjavaju zahtjeve iz točke 3. i 4. Poglavlja II. Dodatka XIII. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011.
8. Lovački trofeji papkara i kopitara, koji ispunjavaju zahtjeve iz točke B i C Poglavlja VI. Dodatka XIII. Uredbe Komisije (EU) br. 142/2011.
9. Životinjska crijeva koja su u skladu s posebnim propisima očišćena, sastrugana te 30 dana usoljena natrijevim kloridom, ili bijeljena ili sušena nakon struganja, i koja su nakon obrade bila zaštićena od ponovne kontaminacije.
Dio B PROIZVODI KOJI NISU ŽIVOTINJSKOG PODRIJETLA
Slama i krma koja je:
– bila podvrgnuta djelovanju vodene pare u zatvorenoj komori kroz najmanje 10 minuta na temperaturi od najmanje 80 °C, ili
– bila podvrgnuta djelovanju formalinskih para (plinoviti formaldehid) koje nastaju u komori zatvorenoj najmanje 8 sati i pri temperaturi od najmanje 19 °C, pri čemu se upotrebljavaju komercijalne otopine u koncentraciji od 35 do 40 %, ili
– bila uskladištena u paketima ili balama na natkrivenom mjestu udaljenom najmanje 2 km od najbližeg mjesta izbijanja slinavke i šapa i koja nije odvožena s tog mjesta prije isteka najmanje tri mjeseca od završetka čišćenja i dezinfekcije određene u članku 11. ovoga Pravilnika, a ni u kom slučaju prije ukidanja ograničenja u zaraženom području.
DODATAK VIII.
Dio A OBRADA SVJEŽEG MESA
1. Otkošteno svježe meso je:
– cijeli trup nakon klaoničke obrade tj. nakon iskrvarenja, evisceracije, uklanjanja vimena kad se radi o kravama i, osim u svinja, skidanja kože i odvajanja glave i nogu odrezanih u karpusu i tarzusu, a zajedno s ošitom, ali bez unutarnjih organa, te s kojega su uklonjene kosti i glavni dostupni limfni čvorovi.
2. Dijelovi od klaoničke obrade trupa:
– srce s kojega je potpuno uklonjeno okolno vezivno i masno tkivo;
– jetra s koje su potpuno uklonjeni pripadajući limfni čvor i okolno vezivno i masno tkivo;
– cijeli žvačni mišići, zarezani u skladu s posebnim propisima, s kojih su potpuno uklonjeni okolni limfni čvorovi, vezivno i masno tkivo;
– jezik s epitelom, ali bez kosti, hrskavice i krajnika;
– pluća s kojih su uklonjeni dušnik i glavne dušnice te bronhijalni i medijastinalni limfni čvorovi;
– ostali proizvodi dobiveni klaoničkom obradom, bez kosti ili hrskavice, s kojih su potpuno uklonjeni limfni čvorovi, vezivno i masno tkivo i sluznica;
3. Zrenje
– držanje trupova na temperaturi iznad +2 °C, a da ne dođe do kvarenja, kroz najmanje 24 sata;
– pH vrijednost izmjerena u središtu dugoga leđnog mišića (longissimus dorsi) manja je od 6,0.
4. Djelotvorne mjere moraju se primijeniti kako bi se spriječila unakrsna kontaminacija.
Dio B Dodatne mjere koje se primjenjuju na proizvodnju svježeg mesa životinja prijemljivih vrsta koje potječu iz ugroženog područja
1. Svježe meso, ne uključujući glavu, unutarnje organe i klaoničke proizvode, koje je namijenjeno stavljanju na tržište izvan zaraženog i ugroženog područja mora biti proizvedeno u skladu s najmanje jednim od sljedećih dodatnih uvjeta:
(a) u slučaju preživača:
– životinje su bile podvrgnute kontrolama iz članka 24. stavka 2. ovoga Pravilnika,
– meso se podvrgava obradi iz točke 1., 3. i 4. dijela A ovoga Dodatka;
(b) u slučaju svih životinja prijemljivih vrsta:
– životinje su boravile na gospodarstvu najmanje 21 dan i bile su označene tako da se može utvrditi gospodarstvo s kojeg potječu,
– životinje su bile podvrgnute kontrolama iz članka 24. stavka 2. ovoga Pravilnika,
– meso je jasno označeno i zadržava se pod službenim nadzorom najmanje 7 dana te se ne pušta u opticaj sve dok se na kraju razdoblja zadržavanja službeno ne isključi svaka sumnja na zarazu virusom slinavke i šapa na gospodarstvu podrijetla;
(c) u slučaju svih životinja prijemljivih vrsta:
– za životinje je završilo 21-dnevno razdoblje tijekom kojega nisu smjele napustiti gospodarstvo podrijetla i niti jedna životinja prijemljiva na slinavku i šap nije bila uvedena na to gospodarstvo,
– u roku od 24 sata od utovara životinje su bile podvrgnute kontrolama iz članka 24. stavka 2. ovoga Pravilnika,
– uzorci koji su u roku od 48 sati od utovara uzeti u skladu sa statističkim zahtjevima iz podtočke 2.2. točke 2. Dodatka III. ovoga Pravilnika pretraženi su, s negativnim rezultatom, testom za dokazivanje protutijela za virus slinavke i šapa,
– meso se zadržava pod službenim nadzorom 24 sata i ne pušta se u opticaj dok se ponovljenim pregledom životinja na gospodarstvu podrijetla ne potvrdi, na temelju kliničkog pregleda, da nema zaraženih životinja ili životinja za koje se sumnja da su zaražene.
2. Dijelovi od klaoničke obrade trupa označavaju se oznakom zdravstvene ispravnosti u skladu s Pravilnikom o uvjetima zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje hrane životinjskog podrijetla, te se podvrgavaju jednom od postupaka obrade iz točke 1. dijela A Dodatka VII. ovoga Pravilnika.
3. Ostali proizvodi se obrađuju kako je predviđeno člankom 32. ovoga Pravilnika.
DODATAK IX.
OBRADA MLIJEKA KAKO BI SE OSIGURALO UNIŠTENJE VIRUSA SLINAVKE I ŠAPA
Dio A MLIJEKO I MLIJEČNI PROIZVODI NAMIJENJENI PREHRANI LJUDI
Sljedeći postupci su priznati kao postupci koji daju dovoljna jamstva za uništenje virusa slinavke i šapa u mlijeku i mliječnim proizvodima namijenjenim ljudskoj prehrani. Moraju se poduzeti potrebne mjere opreza kako bi se spriječilo da nakon prerade mlijeko ili mliječni proizvodi dođu u dodir s mogućim izvorom virusa slinavke i šapa.
1. Mlijeko namijenjeno ljudskoj prehrani mora se obraditi najmanje jednim od sljedećih postupaka:
1.1. sterilizacijom na F03 ili više;
1.2. postupkom UHT1;
1.3. postupkom HTST2, primijenjenim dva puta na mlijeku s pH vrijednošću 7,0 ili više;
1.4. postupkom HTST za mlijeko s pH vrijednošću ispod 7,0;
1.5. postupkom HTST u kombinaciji s drugim fizikalnim postupkom koji obuhvaća:
– snižavanje pH vrijednosti ispod 6,0 tijekom najmanje jednog sata, ili
– dodatno zagrijavanje do 72 °C ili više, u kombinaciji s isušivanjem.
2. Mliječni proizvodi moraju se obraditi jednim od navedenih postupaka iz točke 1. ovoga dijela ili moraju biti proizvedeni od mlijeka obrađenog u skladu s istim postupkom.
3. O svakom drugom načinu obrade odluka se donosi u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, naročito što se tiče proizvoda od sirovog mlijeka koji se podvrgavaju duljem razdoblju zrenja koje uključuje snižavanje pH vrijednosti ispod 6.
1 UHT = obrada pri ultra visokoj temperaturi od 132 °C najmanje jednu sekundu
2 HTST = brza pasterizacija na visokoj temperaturi, tj. na 72 °C kroz najmanje 15 sekundi, ili drugi postupak s istovrijednim pasterizacijskim učinkom kojim se postiže negativna reakcija na test fosfataze.
Dio B Mlijeko i mliječni proizvodi koji nisu namijenjeni prehrani ljudi te mlijeko i mliječni proizvodi namijenjeni prehrani životinja
Sljedeći postupci su priznati kao postupci koji daju dovoljna jamstva za uništenje virusa slinavke i šapa u mlijeku i mliječnim proizvodima koji nisu namijenjeni prehrani ljudi ili hranidbi životinja. Moraju se poduzeti potrebne mjere opreza kako bi se spriječilo da nakon prerade mlijeko ili mliječni proizvodi dođu u dodir s mogućim izvorom virusa slinavke i šapa.
1. Mlijeko koje nije namijenjeno prehrani ljudi i mlijeko namijenjeno hranidbi životinja mora se obraditi najmanje jednim od sljedećih postupaka:
1.1. sterilizacijom na F03 ili više;
1.2. postupkom UHT1 u kombinaciji s drugim fizikalnim postupkom obrade iz alineje 1. i 2. podtočke 1.4. ovoga dijela;
1.3. postupkom HTST2, primijenjenim dva puta;
1.4. postupkom HTST u kombinaciji s drugim fizikalnim postupkom koji obuhvaća:
– snižavanje pH vrijednosti ispod 6 tijekom najmanje jednog sata, ili
– dodatno zagrijavanje do 72 °C ili više, u kombinaciji s isušivanjem.
2. Mliječni proizvodi moraju se obraditi jednim od navedenih postupaka ili moraju biti proizvedeni od mlijeka obrađenog u skladu s točkom 1. ovoga dijela.
3. Sirutka za hranidbu životinja prijemljivih vrsta koja je proizvedena od mlijeka obrađenog kako je opisano u točki 1. ovoga dijela mora se pokupiti najmanje 16 sati nakon što se mlijeko usiri i prije prijevoza na gospodarstvo za uzgoj svinja njezin izmjereni pH mora imati vrijednost < 6,0.
1 UHT = obrada pri ultra visokoj temperaturi od 132 °C najmanje jednu sekundu
2 HTST = brza pasterizacija na visokoj temperaturi, tj. na 72 °C kroz najmanje 15 sekundi, ili drugi postupak s istovrijednim pasterizacijskim učinkom kojim se postiže negativna reakcija na test fosfataze.
DODATAK X.
KRITERIJI ZA DONOŠENJE ODLUKE O PROVEDBI ZAŠTITNOG CIJEPLJENJA I SMJERNICE ZA PROGRAME HITNOG CIJEPLJENJA
1. Kriteriji za donošenje odluke o provedbi zaštitnog cijepljenja*
|
Kriteriji |
Odluka |
|
|
Za cijepljenje |
Protiv cijepljenja |
|
|
Gustoća populacije prijemljivih životinja |
Velika |
Mala |
|
Prevladavajuće vrste životinja s kliničkim znakovima bolesti |
Svinje |
Preživači |
|
Kretanje potencijalno zaraženih životinja ili proizvoda izvan zaraženog područja |
Dokazano |
Nije dokazano |
|
Vjerojatnost širenja virusa zrakom sa zaraženih gospodarstava |
Velika |
Mala ili ne postoji |
|
Odgovarajuće cjepivo |
Na raspolaganju |
Nije na raspolaganju |
|
Izvor izbijanja bolesti (sljedivost) |
Nepoznat |
Poznat |
|
Krivulja incidencije izbijanja bolesti |
Brzorastuća |
Ravna ili spororastuća |
|
Rasprostranjenost izbijanja bolesti |
Široka |
Ograničena |
|
Reakcija javnosti na politiku sustavnog uništavanja svih zaraženih i na zarazu sumnjivih životinja |
Snažna |
Slaba |
|
Prihvaćanje regionalizacije nakon cijepljenja |
Da |
Ne |
* U skladu s izvješćem Znanstvenoga odbora za zdravlje životinja iz 1999. godine
2. Dodatni kriteriji za donošenje odluke o uvođenju hitnog cijepljenja[16]
|
Kriteriji |
Odluka |
|
|
Za cijepljenje |
Protiv cijepljenja |
|
|
Prihvaćanje regionalizacije od strane trećih zemalja |
Poznato |
Nepoznato |
|
Ekonomska ocjena konkurentnih strategija |
Predvidivo je da bi strategija suzbijanja bolesti bez hitnog cijepljenja dovela do osjetno većih gospodarskih gubitaka u poljoprivrednim i nepoljoprivrednim sektorima |
Predvidivo je da bi strategija suzbijanja bolesti uz hitno cijepljenje dovela do osjetno većih gospodarskih gubitaka u poljoprivrednim i nepoljoprivrednim sektorima |
|
Predvidivo je da pravilo »24/48 sati» neće biti moguće učinkovito provesti tijekom dva uzastopna dana16 |
Da |
Ne |
|
Politika sustavnog uništavanja svih zaraženih i na zarazu sumnjivih životinja ima značajne sociološke i psihološke učinke |
Da |
Ne |
|
U području s malom gustoćom populacije stoke postoje velika gospodarstva koja se bave intenzivnom stočnom proizvodnjom |
Da |
Ne |
3. Definicija područja s gustom populacijom stoke
3.1. Pri donošenju odluke o mjerama koje će poduzeti u primjeni ovoga Pravilnika, naročito o mjerama koje predviđa članak 52. stavak 2. ovoga Pravilnika, nadležno tijelo mora, pored temeljite epidemiološke procjene, razmotriti i definiciju područja s gustom populacijom stoke iz točke 3.2. ovoga Dodatka ili, prema potrebi, onu koja je navedena u članku 2. točke 17. Pravilnika o mjerama za otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje klasične svinjske kuge (»Narodne novine«, broj 187/04 i 123/08)[17] te koristiti onu definiciju koja je stroža.
3.2. Životinje prijemljivih vrsta
Ako se radi o životinjama prijemljivih vrsta, područje s gustom populacijom stoke je zemljopisno područje u radijusu od 10 km oko gospodarstva na kojemu se nalaze životinje prijemljivih vrsta za koje se sumnja da su zaražene ili koje jesu zaražene virusom slinavke i šapa, gdje je gustoća populacije životinja prijemljivih vrsta veća od 1000 grla po km2. Dotično se gospodarstvo mora nalaziti ili u administrativnoj jedinici manjoj od regije koja je definirana u članku 2. točki 18. ovoga Pravilnika, u kojoj je gustoća populacije životinja prijemljivih vrsta veća od 450 grla po km2 ili na udaljenosti manjoj od 20 km od te administrativne jedinice.
DODATAK XI.
BIOSIGURNOSNE NORME ZA LABORATORIJE I USTANOVE U KOJIMA SE RADI SA ŽIVIM VIRUSOM SLINAVKE I ŠAPA
1. Laboratoriji i ustanove u kojima se radi sa živim virusom slinavke i šapa moraju raditi u skladu s »Minimalnim normama za laboratorije koji rade s virusom slinavke i šapa in vitro i in vivo« koji su određeni u Dodatku 10. Izvješća usvojenog na 38. Generalnoj sjednici Europske komisije za suzbijanje slinavke i šapa (EuFMD), održanoj u Rimu, u travnju 2009. godine.
2. U laboratorijima i ustanovama u kojima se radi sa živim virusom slinavke i šapa moraju se obaviti najmanje dva inspekcijska pregleda u pet godina, pri čemu se jedan inspekcijski pregled obavlja nenajavljeno.
3. Inspekcijski tim mora se sastojati najmanje od:
– jednog stručnjaka Europske komisije,
– jednog stručnjaka za slinavku i šap, te
– jednog nezavisnog stručnjaka za pitanja biosigurnosti u laboratorijima koji rade s opasnim mikroorganizmima.
4. Inspekcijski tim dostavlja izvješće Europskoj komisiji i državama članicama u skladu s posebnim propisima.
DODATAK XII.
DIJAGNOSTIČKI TESTOVI I STANDARDI ZA SLINAVKU I ŠAP I ZA DIFERENCIJALNU DIJAGNOSTIKU DRUGIH VEZIKULARNIH VIRUSNIH BOLESTI
Za potrebe ovoga Dodatka »test« je laboratorijski dijagnostički postupak, a »standard« je referentni reagens koji je nakon usporednih ispitivanja provedenih u nekoliko različitih laboratorija postao međunarodno priznati standard.
Dio A DIJAGNOSTIČKI TESTOVI
1. Preporučeni postupci
Dijagnostički testovi koji su u OIE-ovom Priručniku, (u daljnjem tekstu: OIE-ov Priručnik), opisani kao »propisani testovi« za međunarodnu trgovinu, predstavljaju referentne testove za dijagnostiku vezikularnih bolesti unutar Europske unije. Nacionalni laboratorij mora primjenjivati standarde i testove koji su najmanje jednako strogi kao i oni opisani u OIE-ovom Priručniku.
2. Alternativni postupci
Dopuštena je primjena testova koji su u OIE-ovom Priručniku opisani kao »alternativni testovi« ili drugih testova koji se ne nalaze u OIE-ovom Priručniku, pod uvjetom da je dokazano da njihova osjetljivosti i specifičnosti zadovoljava ili je veća od one utvrđene u OIE-ovom Priručniku ili drugim posebnim propisima, pri čemu se u obzir uzimaju oni koji su stroži.
Nacionalni laboratorij koji provodi dijagnostička testiranja u svrhu nacionalne trgovine, trgovine unutar Europske unije ili međunarodne trgovine mora voditi i čuvati potrebne podatke kojima može dokazati da su metode ispitivanja koje primjenjuje u skladu s odgovarajućim OIE-ovim zahtjevima ili zahtjevima Europske komisije.
3. Standardi i kontrola kakvoće
Nacionalni laboratorij mora sudjelovati u periodičnim međulaboratorijskim provjerama standardnih postupaka i programima vanjske procjene sustava osiguranja kakvoće, koje organizira referentni laboratorij Europske unije.
U okviru tih provjera i programa, referentni laboratorij Europske unije može uzeti u obzir rezultate što ih postigao nacionalni laboratorij koji je u razumnom vremenskom razdoblju sudjelovao u programu vanjske procjene kakvoće organiziranom od strane neke međunarodne organizacije nadležne za vanjsku procjenu kakvoće dijagnostike vezikularnih virusnih bolesti, kao što je OIE, Organizacija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) ili Međunarodna agencija za atomsku energiju.
Nacionalni laboratorij mora provoditi i unutarnje programe osiguranja kakvoće. Specifikacija takvih programa utvrđuje se u skladu s OIE-ovim Smjernicama za ocjenu kakvoće laboratorija (OIE-ova komisija za standarde, rujan 1995).
U sklopu osiguranja kakvoće, nacionalni laboratorij mora dokazati da su testovi koje rutinski primjenjuje u skladu sa zahtjevima koji su u pogledu osjetljivosti i specifičnosti utvrđeni u Dijagnostičkom priručniku OIE-a.
4. Postupak za određivanje i provjeru testova i standarda za dijagnostiku vezikularnih virusnih bolesti
Testovi i standardi za dijagnostiku vezikularnih virusnih bolesti određuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
5. Postupak utvrđivanja sukladnosti
Podaci dobiveni tijekom međulaboratorijskih provjera standardnih postupaka i vanjskih procjena sustava osiguranja kakvoće, koje organizira referentni laboratorij Europske unije, ocjenjuju se na godišnjim sastancima nacionalnih laboratorija i šalju Europskoj komisiji kako bi ona preispitala popis nacionalnih laboratorija.
Od onih laboratorija čiji testovi ne ispunjavaju propisane zahtjeve u pogledu osjetljivosti i specifičnosti Europska komisija će zahtijevati da u odgovarajućem razdoblju prilagode svoje postupke kako bi osigurali ispunjenje navedenih zahtjeva. Ako u zadanom vremenskom roku nacionalni laboratorij ne uspije dokazati zahtijevanu razinu osposobljenosti, rezultati testova koje obavi nakon tog roka neće se priznavati unutar Europske unije.
6. Odabir i prijevoz uzoraka
U odobreni laboratorij šalje se »alikvot« tj. dio materijala uzetog na terenu. Ako takvi uzroci nisu na raspolaganju ili nisu prikladni za prijevoz, prihvatljiv je i materijal umnožen na primarnoj kulturi tkiva životinja iste vrste domaćina ili materijal umnožen na linijskoj staničnoj kulturi uz manji broj pasaža.
Treba navesti sve prethodne podatke o primarnoj ili linijskoj staničnoj kulturi.
Uzorci za dijagnostiku vezikularnog virusa mogu se prevoziti na temperaturi od 4 °C ako je previđeno vrijeme putovanja do laboratorija manje od 24 sata.
Za ezofagealne/faringealne uzorke (probang) preporučuje se prijevoz na suhom ledu ili tekućem dušiku, naročito ako su mogući zastoji u zračnim lukama.
Da bi se osigurao siguran prijevoz kako unutar zemlje tako i između država, potrebne su posebne mjere opreza pri pakiranju materijala dobivenog od životinja sumnjivih na slinavku i šap. Svrha tih mjera je u prvom redu spriječiti lom ambalaže i istjecanje sadržaja te spriječiti kontaminaciju, ali isto je tako važno osigurati da uzorci stignu u zadovoljavajućem stanju. Bolje je upotrebljavati vrećice s ledom umjesto topljivog leda kako bi se spriječilo curenje vode iz ambalaže.
Laboratorij u koji se šalju uzorci mora biti unaprijed obaviješten o njihovom slanju te po njihovom dolasku mora potvrditi prijem.
Mora se osigurati sukladnost s uvoznim i izvoznim propisima uključenih država članica Europske unije.
Dio B STANDARDI
Protokoli navedeni u OIE-ovom Priručniku sadrže referentne postupke za izolaciju virusa, dokazivanje antigena i dokazivanje protutijela za vezikularne bolesti.
1. Slinavka i šap
1.1. Dokazivanje antigena
Standardi za dokazivanje antigena virusa slinavke i šapa određuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije nakon savjetovanja s referentnim laboratorijem Europske unije.
U Svjetskom referentnom laboratoriju za slinavku i šap koji djeluje pri OIE/FAO-u (u daljnjem tekstu: SRL) mogu se nabaviti standardizirani i inaktivirani antigeni svih sedam serotipova viusa.
Nacionalni laboratorij mora osigurati da sustav dokazivanja antigena koji primjenjuje bude usklađen s tim minimalnim standardima. Referentni laboratorij Europske unije po potrebi ih savjetuje u kojim razrjeđenjima te antigene treba koristiti za jaku i slabu pozitivnu kontrolu.
1.2. Izolacija virusa
Standardi za dokazivanje virusa slinavke i šapa određuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije nakon savjetovanja s referentnim laboratorijem Europske unije.
Izolati virusa slinavke i šapa mogu se nabaviti u SRL-u.
Nacionalni laboratorij mora osigurati da tehnike kulture tkiva koje primjenjuje za uzgoj i izolaciju virusa slinavke i šapa budu osjetljive na cijeli niz serotipova i sojeva za koje laboratorij ima dijagnostičke mogućnosti.
1.3. Dokazivanje virusne nukleinske kiseline
Standardi za dokazivanje RNK virusa slinavke i šapa određuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije nakon savjetovanja s referentnim laboratorijem Europske unije.
U svrhu kasnije standardizacije, Europska komisija može odrediti da nacionalni laboratoriji obave međulaboratorijska usporedna ispitivanja osjetljivosti metoda dokazivanja RNK virusa slinavke i šapa.
Uzimajući u obzir praktične poteškoće pri čuvanju nukleinskih kiselina tijekom duljeg razdoblja, Europska komisija može odrediti da se standardizirani reagensi kojima se jamči kakvoća nabavljaju u referentnom laboratoriju Europske unije.
1.4. Dokazivanje protutijela (strukturni proteini)
Standardi za dokazivanje protutijela za virus slinavke i šapa određuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije nakon savjetovanja s referentnim laboratorijem Europske unije.
Standardizirani antiserumi protiv virusa slinavke i šapa tipa O1-Manisa, A22-Iraq i C-Noville utvrđeni su 1998. godine u okviru FAO-ve XV. faze provjere standardiziranih postupaka pri dokazivanju protutijela za slinavku i šap (FAO Phase XV Standardisation Exercise in foot-and-mouth disease antibody detection).
Europska komisija može odrediti da se standardizirani referentni serumi za sve glavne antigenske inačice virusa slinavke i šapa određuju na temelju rezultata provjera standardnih postupaka koje se provode između referentnog laboratorija Europske unije i nacionalnog laboratorija. Ti se referentni serumi usvajaju kao standardi koje moraju upotrebljavati nacionalni laboratoriji unutar Europske unije.
1.5. Dokazivanje protutijela (nestrukturni proteini)
Standardi za dokazivanje protutijela za virus slinavke i šapa određuju se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije nakon savjetovanja s referentnim laboratorijem Europske unije.
Europska komisija može odrediti da se standardizirani referentni serumi određuju na temelju rezultata provjera standardnih postupaka koje se provode između referentnog laboratorija Europske unije i nacionalnih laboratorija. Ti se referentni serumi usvajaju kao standardi koje moraju upotrebljavati nacionalni laboratoriji unutar Europske unije.
2. Vezikularna bolest svinja
Dijagnostika vezikularne bolesti svinja obavlja se u skladu s Pravilnikom o utvrđivanju dijagnostičkog postupka, metoda uzimanja uzoraka i kriterija za vrednovanje rezultata laboratorijskih testova za potvrđivanje i diferencijalno dijagnosticiranje vezikularne enterovirusne bolesti svinja (»Narodne novine«, broj 99/08)[18].
3. Ostale vezikularne bolesti
Nadležno tijelo može osigurati uvjete za laboratorijsku dijagnostiku i drugih vezikularnih bolesti osim slinavke i šapa i vezikularne bolesti svinja, tj. vezikularnog stomatitisa i vezikularnog egzantema svinja. Nacionalni laboratoriji koji žele provoditi dijagnostiku tih virusa mogu dobiti referentne reagense od SRL-a u Pirbrightu ili od odgovarajućeg OIE-ovog referentnog laboratorija.
DODATAK XIII.
POSLOVI I ZADACI NACIONALNOG LABORATORIJA
Nacionalni laboratorij za slinavku i šap i ostale vezikularne bolesti iz članka 67. ovoga Pravilnika obavlja sljedeće poslove i zadatke:
1. Svi nacionalni laboratoriji u kojima se radi sa živim virusom slinavke i šapa moraju raditi u strogim sigurnosnim uvjetima koji su utvrđeni u »Minimalnim normama za laboratorije koji rade s virusom slinavke i šapa in vitro i in vivo, što ih je donijela Europska komisija za suzbijanje bolesti slinavke i šapa na svojoj 26. sjednici održanoj u Rimu 1985. godine, a koje su izmijenjene i dopunjene alinejom 2. točkom 6. Dodatka Izvješća sa 30. sjednice održane u Rimu 1993. godine.
2. Nacionalni laboratorij mora biti stalno na raspolaganju u svrhu pružanja usluga dijagnosticiranja vezikularnih virusnih bolesti te mora biti opremljen i stručno osposobljen za brzo postavljanje početne dijagnoze.
3. Nacionalni laboratorij mora imati inaktivirane referentne sojeve svih serotipova virusa slinavke i šapa i imunosne serume protiv virusa, kao i sve druge reagense potrebne za brzo postavljanje dijagnoze. Odgovarajuće stanične kulture trebaju biti stalno spremne za potvrđivanje negativne dijagnoze.
4. Nacionalni laboratorij mora biti opremljen i stručno osposobljen za izvođenje opsežnog serološkoga nadzora.
5. Kod svake sumnje na primarno izbijanje bolesti moraju se, u skladu s propisanim protokolom, odmah uzeti odgovarajući uzorci i žurno poslati u nacionalni laboratorij. Kako bi se u slučaju sumnje na pojavu slinavke i šapa moglo brzo djelovati, nadležno tijelo mora osigurati da na lokalnim mjestima budu pohranjeni i da u svakom trenutku budu spremni za uporabu oprema i materijali za uzimanje uzoraka i njihovo slanje u nacionalni laboratorij.
6. Za sve viruse koji su odgovorni za nove pojave bolesti u Europskoj uniji mora se obaviti tipizacija antigena i karakterizacija genoma. To može obaviti nacionalni laboratorij, ako je za to opremljen. U protivnom, nacionalni laboratorij mora, što je moguće prije, poslati uzorak virusa iz primarnog slučaja na potvrdu u referentni laboratorij Europske unije koji će obaviti daljnju karakterizaciju i dati mišljenje o antigenskoj povezanosti između soja uzetog na terenu i cjepnog soja u banci antigena i cjepiva Europske unije. Isti se postupak treba primijeniti i za viruse koje nacionalni laboratoriji prime iz trećih zemalja, u situacijama kada karakterizacija virusa može koristiti Europskoj uniji.
7. Nacionalni laboratorij mora dostaviti podatke o bolesti nadležnom tijelu koje te podatke šalje referentnom laboratoriju Europske unije.
8. Nacionalni laboratorij surađuje s referentnim laboratorijem Europske unije kako bi omogućili službenim veterinarima na terenu, da u nacionalnom laboratoriju, u okviru svog stručnog usavršavanja, upoznaju kliničke slučajeve slinavke i šapa.
9. Nacionalni laboratorij surađuje s referentnim laboratorijem Europske unije i drugim nacionalnim laboratorijima kako bi poboljšali dijagnostičke metode i razmijenili bitne materijale i podatke.
10. Nacionalni laboratorij sudjeluje u programima vanjske procjene sustava osiguranja kakvoće i međulaboratorijskim provjerama standardnih postupaka, koje organizira referentni laboratorij Europske unije.
11. Nacionalni laboratorij mora primjenjivati testove i standarde koji udovoljavaju ili nadmašuju zahtjeve utvrđene u Dodatku XII. ovoga Pravilnika. Na zahtjev Europske komisije, nacionalni laboratorij mora dostaviti podatke koji dokazuju da testovi koje oni primjenjuju zadovoljavaju ili nadmašuju te zahtjeve.
12. Nacionalni laboratorij mora biti sposobni identificirati sve viruse vezikularnih bolesti i virus encefalomiokarditisa kako bi se spriječila kašnjenja u postavljanju dijagnoze, a time i u provedbi mjera suzbijanja bolesti od strane nadležnih tijela.
13. Nacionalni laboratorij surađuje s drugim laboratorijima koje je nadležno tijelo ovlastilo za izvođenje testova, primjerice seroloških, pri kojima se ne radi sa živim virusom slinavke i šapa. Ti laboratoriji ne smiju izvoditi testove za dokazivanje virusa u uzorcima uzetim od slučajeva sumnjivih na vezikularne bolesti. Ti laboratoriji ne moraju udovoljavati biosigurnosnim normama iz točke 1. Dodatka XI. ovoga Pravilnika, ali moraju primjenjivati postupke koji jamče učinkovito sprječavanje širenja virusa slinavke i šapa. Uzorci koji daju neodređene rezultate u testovima moraju se poslati u referentni laboratorij Europske unije kako bi se provelo potvrdno testiranje.
DODATAK XIV.
KRITERIJI I ZAHTJEVI KOJIMA MORAJU UDOVOLJAVATI KRIZNI PLANOVI
Nadležno tijelo mora osigurati da krizni planovi udovoljavaju najmanje sljedećim zahtjevima:
1. Treba predvidjeti sve što je potrebno da se osiguraju zakonske ovlasti potrebne za provedbu kriznih planova i omogući brzo i uspješno iskorjenjivanje bolesti.
2. Treba predvidjeti sve što je potrebno da se osigura pristup sredstvima fondova za izvanredne situacije, proračunskim sredstvima i izvorima financiranja kako bi se pokrili svi vidovi borbe protiv epidemije slinavke i šapa.
3. Treba odrediti lanac zapovijedanja koji jamči brzo i učinkovito donošenje odluka u vezi s epidemijom slinavke i šapa. Središnja jedinica za donošenje odluka odgovorna je za usmjeravanje svih strategija za suzbijanje bolesti, a ravnatelj nadležnog tijela član je te jedinice.
4. U slučaju izbijanja bolesti svaka država članica mora biti spremna uspostaviti Nacionalni krizni stožer za suzbijanje bolesti koji će usklađivati provedbu svih odluka što ih donese središnja jedinica za donošenje odluka. Mora se imenovati stalni koordinator koji će osigurati brzo uspostavljanje stožera.
5. Moraju postojati podrobno razrađeni planovi da bi, u slučaju izbijanja slinavke i šapa, nadležno tijelo bilo spremno odmah uspostaviti lokalne krizne stožere za suzbijanje bolesti kako bi se na lokalnoj razini provele mjere suzbijanja bolesti i zaštite okoliša.
6. Nadležno tijelo mora osigurati suradnju između nacionalnoga kriznog stožera za suzbijanje bolesti, lokalnih kriznih stožera za suzbijanje bolesti te vlasti i tijela zaduženih za pitanja zaštite okoliša kako bi osigurala usklađenost mjera koje se poduzimaju u području veterinarstva i zaštite okoliša.
7. Mora se osnovati stalno stručno tijelo, po potrebi u suradnji s drugim državama članicama, koja će pratiti nove znanstvene spoznaje i pomagati nadležnome tijelu u osiguranju pripravnosti za moguću pojavu bolesti.
8. Treba osigurati odgovarajuća sredstva za brzo i učinkovito poduzimanje mjera, uključujući osoblje, opremu i laboratorijske kapacitete.
9. Na raspolaganju mora biti ažurirani operativni priručnik. On mora sadržavati podroban, opsežan i praktičan opis svih postupaka, uputa i mjera suzbijanja koje se moraju primijeniti u slučaju izbijanja slinavke i šapa.
10. Na raspolaganju moraju biti detaljni programi hitnog cijepljenja.
11. Osoblje mora redovito:
11.1. usavršavati znanje o kliničkim znakovima, epidemiološkom istraživanju i suzbijanju epidemija;
11.2. sudjelovati u simulacijskim vježbama, koje se izvode:
– dva puta u razdoblju od pet godina, pri čemu prva vježba mora početi najkasnije 3 godine nakon odobrenja plana, ili
– u razdoblju od pet godina nakon učinkovitog suzbijanja i iskorjenjivanja velike epidemije, ili
– jedna od dvije vježbe iz alineje 1. ove podtočke zamjenjuje se simulacijskom vježbom koja se zahtijeva u okviru kriznih planova za druge velike epidemije kopnenih životinja, ili
– iznimno od alineje prve ove podtočke i u skladu s odgovarajućim odredbama Kriznog plana, a kad se radi o manjoj gustoći populacije životinja prijemljivih vrsta, nadležno tijelo organizira sudjelovanje i doprinosi simulacijskim vježbama pripravnosti koje se izvode u susjednim državama članicama, u skladu s alinejom 2. točkom (g) Dodatka VI. Pravilnika o mjerama za otkrivanje, suzbijanje i iskorjenjivanje klasične svinjske kuge, a u vezi sa svim životinjama koje pripadaju vrstama prijemljivim na slinavku i šap.
11.3. sudjelovati u programu osposobljavanja u području komunikacijskih vještina kako bi mogli organizirati informativne kampanje o bolesti, namijenjene tijelima vlasti, stočarima i veterinarima.
12. Pri izradi Kriznog plana uzimaju se u obzir sredstva koja su potrebna za suzbijanje velikog broja izbijanja bolesti koji se javljaju u kratkom razdoblju i koje uzrokuje više antigenski različitih serotipova ili sojeva, kao što je slučaj, kod namjernog ispuštanja virusa slinavke i šapa.
13. Ne isključujući veterinarske zahtjeve, Krizni plan se priprema kako bi se osiguralo da u slučaju izbijanja slinavke i šapa, svako masovno uništavanje lešina i životinjskog otpada bude obavljeno na način kojim se ne ugrožava zdravlje ljudi i da se pri tom koriste postupci i metode koje sprječavaju svaki štetni učinak na okoliš koji je moguće spriječiti, a naročito na način:
– kojim je opasnost za tlo, zrak, površinske i podzemne vode, biljke i životinje svedena na najmanju moguću mjeru,
– kojim su smetnje zbog buke ili mirisa svedene na najmanju moguću mjeru,
– kojim su štetni učinci na krajobraz i na mjesta od posebnog značenja svedena na najmanju moguću mjeru.
14. U Kriznom planu moraju biti navedena mjesta i poduzeća za obradu i neškodljivo uništavanje lešina i životinjskog otpada u slučaju izbijanja bolesti.
15. Nadležno tijelo mora osigurati da poljoprivrednici, seosko stanovništvo, kao i stanovništvo u cjelini, budu redovito obavještavani o najnovijim događajima. Stanovnicima pogođenog područja mora se osigurati mogućnost uspostavljanja izravne i dostupne veze (između ostalog, putem telefona za pomoć) kao i obavješćivanje putem nacionalnih i regionalnih sredstava priopćavanja.
DODATAK XV.
Dio A MJERE KOJE SE PROVODE U SLUČAJU POTVRDE SLINAVKE I ŠAPA U DIVLJIH ŽIVOTINJA
1. Čim se potvrdi primarni slučaj slinavke i šapa u divljih životinja prijemljivih vrsta, nadležno tijelo mora poduzeti sljedeće mjere kako bi se smanjilo širenje bolesti:
(a) prijavljuje primarni slučaj u skladu s Dodatkom II. ovoga Pravilnika;
(b) saziva stručnu skupinu koju čine veterinari, lovci, biolozi čija su uža specijalnost divlje životinje te epidemiolozi. Stručna skupina pomaže nadležnome tijelu u:
– proučavanju epidemiološke situacije i određivanju zaraženog područja u skladu s podtočkom b) točkom 4. ovoga dijela,
– utvrđivanju odgovarajućih mjera, pored onih iz podtočke (c) i (d) ove točke, ove mjere mogu uključiti obustavljanje lova i zabranu hranidbe divljih životinja,
– izradi plana iskorjenjivanja bolesti, koji se šalje Europskoj komisiji u skladu s dijelom B ovoga Dodatka,
– provođenju nadzora kako bi se provjerila učinkovitost mjera iskorjenjivanja slinavke i šapa u zaraženom području.
(c) odmah stavlja pod službeni nadzor gospodarstva koja drže životinje prijemljivih vrsta u određenom zaraženom području, a naročito naređuje:
– da se napravi službeni popis svih vrsta i kategorija životinja prijemljivih vrsta na svim gospodarstvima, a vlasnik je dužan ažurirati popis. Podaci iz popisa se predočavaju na zahtjev i mogu se pregledavati pri svakom inspekcijskom pregledu. Na gospodarstvima na kojima se životinje drže na otvorenom prvi se popis može napraviti na temelju procjene.
– da se sve životinje prijemljivih vrsta na gospodarstvima smještenim u zaraženom području drže u njihovim nastambama ili na nekom drugom mjestu na kojemu su izolirane od divljih životinja. Divlje životinje ne smiju imati pristup bilo čemu što bi kasnije moglo doći u dodir sa životinjama prijemljivih vrsta na gospodarstvu,
– da niti jedna životinja prijemljive vrste ne smije napustiti gospodarstvo ili se uvesti na njega, osim ako to dopusti nadležno tijelo imajući u vidu epidemiološku situaciju,
– da se na ulazima i izlazima iz zgrada u kojima su smještene životinje prijemljivih vrsta, kao i na ulazima i izlazima s gospodarstva, koriste odgovarajući načini dezinfekcije,
– da sve osobe koje dolaze u dodir s divljim životinjama provode odgovarajuće higijenske mjere kako bi se smanjila opasnost od širenja virusa slinavke i šapa, a te mjere mogu uključiti privremenu zabranu ulaska na gospodarstvo sa životinjama prijemljivih vrsta osobama koje su bile u dodiru s divljim životinjama,
– da se na slinavku i šap pretraže sve uginule ili bolesne životinje prijemljivih vrsta koje se nalaze na gospodarstvu i koje pokazuju simptome slinavke i šapa,
– da se na gospodarstvo na kojemu se drže životinje prijemljivih vrsta ne smije unijeti niti jedan dio divlje životinje, bez obzira je li ona odstrijeljena ili pronađena mrtva, kao ni bilo koji materijali ili oprema koji bi mogli biti kontaminirani virusom slinavke i šapa,
– da se životinje prijemljivih vrsta, njihovo sjeme, zametci ili jajne stanice ne smiju premještati iz zaraženog područja u svrhu trgovine unutar Europske unije.
(d) osigurava da sve divlje životinje koje su odstrijeljene ili uginule na zaraženom području budu pregledane od strane službenog veterinara i pretražene na slinavku i šap kako bi se službeno isključila ili potvrdila prisutnost slinavke i šapa u skladu s definicijom izbijanja bolesti koja je navedena u Dodatku I. ovoga Pravilnika. Lešine svih divljih životinja u kojih je potvrđena prisutnost slinavke i šapa moraju se preraditi pod službenim nadzorom. Kad su rezultati pretraživanja lešina dali negativnu reakciju na prisutnost slinavke i šapa, trupovi i meso divljih životinja prijemljivih vrsta ne smiju biti stavljeni na zajedničko tržište. Dijelovi koji nisu namijenjeni prehrani ljudi moraju biti prerađeni pod službenim nadzorom;
(e) osigurava da se izolat virusa slinavke i šapa laboratorijski pretraži propisanim postupkom za genotipizaciju virusa i njegovu antigensku karakterizaciju u odnosu na postojeće cjepne sojeve.
2. Ako se slinavka i šap pojavi u divljih životinja u graničnom području, nadležno tijelo surađuje s nadležnim tijelom susjedne države pri određivanju mjera suzbijanja bolesti.
3. Iznimno od odredbi iz točke 1. ovoga dijela, mogu se donijeti posebne mjere u skladu s posebnim postupkom Europske komisije, ako se slinavka i šap pojavi u divljih životinja na području na kojemu se zbog ekstenzivnog držanja domaćih životinja prijemljivih vrsta ne mogu primijeniti određene odredbe točke 1. ovoga Dijela.
Dio B PLANOVI ISKORJENJIVANJA SLINAVKE I ŠAPA U DIVLJIH ŽIVOTINJA
1. Ne isključujući primjenu mjera koje su određene u dijelu A ovoga Dodatka, nadležno tijelo mora, u roku od 90 dana od potvrde primarnog slučaja slinavke i šapa u divljih životinja, dostaviti Europskoj komisiji pisani plan mjera za iskorjenjivanje bolesti u području koje je definirano kao zaraženo kao i mjera koje su uvedene na gospodarstva na tom području.
2. Europska komisija pregledava plan kako bi provjerila omogućuje li on ostvarenje postavljenog cilja. Plan u koji su prema potrebi unesene izmjene i dopune odobrava se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije. Plan se može naknadno mijenjati ili dopunjavati, ovisno o razvoju situacije. Ako se te izmjene i dopune odnose na određivanje zaraženog područja, nadležno tijelo mora osigurati da Europska komisija i druge države članice budu bez odgađanja obaviještene o njima, a ako se izmjene i dopune odnose na druge odredbe plana, nadležno tijelo dostavlja Europskoj komisiji izmijenjeni plan kako bi ga ona pregledala i eventualno odobrila u skladu s posebnim postupkom.
3. Nakon što se odobre, mjere predviđene planom iz točke 1. ovoga Dodatka zamjenjuju početne mjere koje su utvrđene u dijelu A ovoga Dodatka i to od dana koji se utvrdi pri davanju odobrenja.
4. Plan iz točke 1. ovoga dijela sadrži podatke o:
(a) rezultatima epidemioloških istraživanja i kontrolnih pregleda provedenih u skladu s dijelom A ovoga Dodatka i o zemljopisnoj proširenosti bolesti;
(b) zaraženom području unutar države, a pri određivanju zaraženog područja, nadležno tijelo uzima u obzir:
– rezultate provedenoga epidemiološkog istraživanja i zemljopisnu proširenost bolesti,
– populaciju divljih životinja na tom području,
– postojanje većih prirodnih ili umjetnih prepreka za kretanje divljih životinja;
(c) organiziranju bliske suradnje između biologa čija su uža specijalnost divlje životinje, lovaca, lovačkih organizacija, službi za zaštitu divljih vrsta i veterinarskih službi (za zdravlje životinja i javno zdravlje);
(d) medijskoj kampanji koja će se provodi kako bi se lovci upoznali s mjerama koje moraju usvojiti u okviru plana iskorjenjivanja bolesti;
(e) posebnim naporima koji se poduzimaju kako bi se odredio broj i lokacija skupina divljih životinja koje djelomično dolaze u dodir s drugim skupinama divljih životinja unutar i oko zaraženog područja;
(f) približnom broju skupina divljih životinja iz podtočke (e) ove točke te o njihovoj veličini unutar i oko zaraženog područja;
(g) posebnim naporima koji se poduzimaju kako bi se odredila proširenost zaraze u divljih životinja i to istraživanjem odstrijeljenih ili uginulih divljih životinja i laboratorijskim pretraživanjem, uključujući epidemiološka istraživanja po starosnim skupinama;
(h) mjerama koje su donesene kako bi se smanjilo širenje bolesti zbog kretanja divljih životinja i/ili kontakata između skupina divljih životinja, a te mjere mogu uključiti i zabranu lova;
(i) mjerama koje su donesene kako bi se smanjila populacija divljih životinja, naročito mladunčadi prijemljivih vrsta u populaciji divljih životinja;
(j) uvjetima koje moraju ispunjavati lovci kako bi se spriječilo širenje bolesti;
(k) metodi uklanjanja odstrijeljenih ili uginulih divljih životinja, koja se mora temeljiti na:
– preradi pod službenim nadzorom, ili
– pregledu koji obavlja službeni veterinar i laboratorijskim pretraživanjima u skladu s Dodatkom XII. ovoga Pravilnika. Lešine svih divljih životinja koje su pozitivno reagirale na test za dokazivanje prisutnosti slinavke i šapa moraju se preraditi pod službenim nadzorom. Kad su rezultati pretraživanja lešina dali negativnu reakciju na prisutnost slinavke i šapa, trupovi i meso divljih životinja prijemljivih vrsta ne smiju biti stavljeni na zajedničko tržište. Dijelovi koji nisu namijenjeni prehrani ljudi prerađuju se pod službenim nadzorom.
(l) epidemiološkom istraživanju koje se provodi za svaku odstrijeljenu ili uginulu divlju životinju prijemljive vrste. Istraživanje mora uključiti ispunjavanje upitnika u koji se unose podaci o:
– zemljopisnom području na kojemu je životinja pronađena mrtva ili odstrijeljena,
– datumu kad je životinja pronađena mrtva ili odstrijeljena,
– osobi koja je životinju našla mrtvu ili odstrijelila,
– starosti i spolu životinje,
– simptomima prije odstrela, ako je životinja bila odstrijeljena,
– stanju lešine, ako je životinja nađena mrtva,
– laboratorijskim nalazima.
(m) programima nadzora i preventivnim mjerama koje se primjenjuju na gospodarstvima koja drže životinje prijemljivih vrsta i nalaze se u određenom zaraženom području i, prema potrebi, u njegovoj okolici, uključujući i one koje se odnose na prijevoz i kretanje životinja prijemljivih vrsta unutar tog područja, u to područje i iz tog područja; te mjere moraju obvezno uključivati zabranu izlaska životinja prijemljivih vrsta, njihovog sjemena, zametaka i jajnih stanica iz zaraženog područja u svrhu trgovine unutar Europske unije;
(n) ostalim kriterijima na temelju kojih se ukidaju mjere uvedene u svrhu iskorjenjivanja bolesti u određenom zaraženom području i mjere koje se odnose na gospodarstva na tom području;
(o) tijelu zaduženom za nadziranje i koordinaciju rada jedinica odgovornih za provedbu plana;
(p) sustavu koji je uspostavljen kako bi stručna skupina, koja je imenovana u skladu podtočkom (b) točkom 1. dijela A ovoga Dodatka, mogla redovito pregledavati rezultate plana iskorjenjivanja bolesti;
(r) mjerama za praćenje bolesti koje se počinju provoditi po isteku razdoblja od najmanje 12 mjeseci nakon zadnjega potvrđenog slučaja slinavke i šapa u divljih životinja u određenom zaraženom području; ove mjere praćenja ostaju na snazi najmanje 12 mjeseci i moraju uključivati i mjere koje su već uvedene sukladno podtočki (g), (k) i (l) ove točke.
5. Izvješće o epidemiološkoj situaciji u zaraženom području i rezultati plana iskorjenjivanja bolesti šalju se Europskoj komisiji i drugim državama svakih 6 mjeseci.
6. Podrobnija pravila o uvođenju planova za iskorjenjivanje slinavke i šapa u divljih životinja donose se u skladu s posebnim postupkom Europske komisije.
[1]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 82/894/EEZ od 21. prosinca 1982. o prijavi bolesti životinja u Zajednici (SL L 378, 31. 12. 1982.)
[2]Uredba Vijeća (EZ) br. 1099/2009 od 24. rujna 2009. o zaštiti životinja u vrijeme usmrćivanja (SL 303, 18. 11. 2009.)
[3]Uredba (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. kojom se utvrđuju zdravstvena pravila o nusproizvodima životinjskog podrijetla i njihovim izvedenim proizvodima, koji nisu namijenjeni prehrani ljudi, te kojom se ukida Uredba (EZ) br. 1774/2002 (Uredba o nusproizvodima životinjskog podrijetla) (SL L 300, 14. 11. 2009.)
[4]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja unutar Zajednice (SL L 121, 29. 7. 1964.)
[5]Odluka Komisije 2005/176/EZ od 1. ožujka 2005. kojom se utrvrđuju kodificirani oblici i kodovi za prijavu bolesti životinja prema Direktivi Vijeća 82/894/EEZ (SL L 59, 5. 3. 2005.)
[6]Direktiva 2001/82/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o Zajedničkom kodeksu koji se odnosi na veterinarsko-medicinske pripravke (SL L 311, 28. 11. 2011.)
[7]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive 92/65/EEZ o zdravstvenim zahtjevima za stavljanje u promet i uvoz u Europsku zajednicu, životinja, sjemena, jajnih stanica i zametaka koji ne podliježu zahtjevima propisa iz Dodatka A Dijela I. Direktive 90/425/EEZ (SL L 268, 14. 9. 1992.)
[8]Uredba Komisije (EU) br. 142/2011 od 25. veljače 2011. o provedbi Uredbe (EZ) br. 1069/2009 Europskog parlamenta i Vijeća kojom se utvrđuju zdravstvena pravila o nusproizvodima životinjskog podrijetla i njihovim izvedenim proizvodima, koji nisu namijenjeni prehrani ljudi i o provedbi Direktive Vijeća 97/78/EZ u pogledu određenih pošiljaka i stvari izuzetih od veterinarskog pregleda na granici pod tom Direktivom (SL L 54, 26. 2. 2011.)
[9]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 2002/99/EZ od 16. prosinca 2002. kojom se utvrđuju uvjeti zdravlja životinja koji se primjenjuju na proizvodnju, preradu, stavljanje u promet i unošenje proizvoda životinjskog podrijetla namijenjenih prehrani ljudi (SL L 18, 23. 1. 2003.)
[10]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 90/425/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarskim i zootehničkim pregledima koji se provode radi uspostave unutrašnjeg tržišta u prometu živim životinjama i proizvodima unutar Zajednice (SL L 224, 18. 8. 1990.)
[11]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 64/432/EEZ od 26. lipnja 1964. o zdravstvenim uvjetima za stavljanje u promet goveda i svinja unutar Zajednice (SL L 121, 29. 7. 1964.).
[12]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 88/407/EEZ od 14. lipnja 1988. kojom se utvrđuju veterinarsko-zdravstveni uvjeti koji uređuju trgovinu unutar Zajednice i uvoz duboko smrznutog sjemena domaćih životinja goveđih vrsta.
[13]Zakonom o veterinarsko-medicinskim proizvodima i Pravilnikom o veterinarsko-medicinskim proizvodima preuzete su odredbe Direktive 2001/82 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. studenog 2001. o Zajedničkom kodeksu koji se odnosi na veterinarsko-medicinske pripravke (SL L 311, 28. 11. 2011.),
[14]Uredba Komisije (EZ) br. 504/2008 od 6. lipnja 2008. o provedbi Direktive Vijeća 90/426/EEC i 90/427/EEZ u pogledu metoda identifikacije kopitara.
[15]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 90/426/EEZ od 26. lipnja 1990. o veterinarsko-zdravstvenim uvjetima za premještanje i uvoz kopitara iz trećih zemalja (SL L 224, 18. 8. 1990.)
[16]Pravilo »24/48 sati« znači:
(a) zaražena stada na gospodarstvima iz članka 10. ovoga Pravilnika ne mogu se sustavno uništiti u roku od 24 sata nakon potvrđivanja bolesti,
(b) preventivno usmrćivanje životinja koje bi se mogle zaraziti ili kontaminirati ne može se sigurno izvršiti za manje od 48 sati.
[17]Pravilnikom su preuzete odredbe Direktive Vijeća 2001/89/EZ od 23. listopada 2001. o mjerama Zajednice za kontrolu klasične svinjske kuge (SL L 316, 1. 12. 2001.)
[18]Pravilnikom su preuzete odredbe Odluke Komisije 2000/428/EZ od 4. srpnja 2000. kojom se utvrđuje dijagnostički postupak, metode uzimanja uzoraka i kriteriji za procjenu rezultata laboratorijskih ispitivanja za dokazivanje i diferencijalno dijagnosticiranje vezikularne bolesti svinja (SL L 167, 7. 7. 2000.)
Izvor: http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_04_50_994.html