Objavljeno u NN 143/13 od 02.12.2013.:

 

HRVATSKI SABOR

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AZILU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o azilu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 22. studenoga 2013. godine.

Klasa: 011-01/13-01/255

Urbroj: 71-05-03/1-13-2

Zagreb, 27. studenoga 2013.

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović, v. r.

 

ZAKON O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AZILU

Članak 1.

U Zakonu o azilu (»Narodne novine«, br. 79/07. i 88/10.) u članku 1. iza stavka 1. dodaju se stavci 2. i 3. koji glase:

»Ovim se Zakonom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

– Direktiva Vijeća 2001/55/EC od 20. lipnja 2001. o minimalnim standardima za dodjelu privremene zaštite u slučaju masovnog priljeva raseljenih osoba te o mjerama za promicanje uravnoteženih napora država članica pri prihvatu i snošenju posljedica prihvata tih osoba, (SL L 212, 7. 8. 2001.),

– Direktiva Vijeća 2003/9/EZ od 27. siječnja 2003. o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil, (SL L 31, 6. 2. 2003.),

– Direktiva Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje obitelji, (SL L 251, 3. 10. 2003.),

– Direktiva Vijeća 2005/85/EZ od 1. prosinca 2005. o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama, (SL L 327, 13. 12. 2005.),

– Direktiva 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te za sadržaj odobrene zaštite, (SL L 337, 20. 12. 2011.).

Ovim se Zakonom uređuje provedba sljedećih uredbi Europske unije:

– Uredba Vijeća (EZ) br. 2725/2000 od 11. prosinca 2000. o osnivanju sustava »Eurodac« za usporedbu otisaka prstiju za učinkovitu primjenu Dublinske konvencije, (SL L 316, 15. 12. 2000.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 2725/2000);

– Uredba Vijeća (EZ) br. 343/2003 od 18. veljače 2003. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 50, 25. 2. 2003.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EZ) br. 343/2003);

– Uredba Komisije (EZ) br. 1560/2003 od 2. rujna 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe (EZ) br. 343/2003 o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za azil koji državljanin treće zemlje podnosi u jednoj od država članica, (SL L 222, 5. 9. 2003.);

– Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 604/2013 od 27. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog u jednoj od država članica od strane državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva, (SL L 180, 29. 6. 2013.).«.

Članak 2.

U članku 2. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Pojedini izrazi, u smislu ovoga Zakona, imaju sljedeće značenje:

Stranac je državljanin treće zemlje koji nema hrvatsko državljanstvo i osoba bez državljanstva.

Izbjeglica je stranac koji se ne nalazi u zemlji svog državljanstva te se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, ne može ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, odnosno osoba bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje uobičajenog boravišta, a koja se ne može ili se zbog osnovanog straha ne želi vratiti u tu zemlju.

Tražitelj azila je stranac koji podnese zahtjev za azil o kojemu nije donesena izvršna odluka.

Azilant je izbjeglica koji ispunjava uvjete iz članka 4. ovoga Zakona.

Stranac pod supsidijarnom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz članka 7. ovoga Zakona.

Stranac pod privremenom zaštitom je državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva kojoj je odobrena zaštita iz članka 83. ovoga Zakona.

Azil je zaštita kojom se ostvaruje ustavna odredba o pružanju utočišta izbjeglici u Republici Hrvatskoj, na temelju odluke nadležnog tijela o ispunjavanju uvjeta iz članka 4. ovoga Zakona.

Supsidijarna zaštita je zaštita koja se odobrava strancu sukladno odredbi članka 7. ovoga Zakona, a koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila.

Privremena zaštita je zaštita koja se odobrava strancu sukladno odredbi članka 83. ovoga Zakona.

Namjera za podnošenje zahtjeva za azil je verbalno ili pisano izražena volja stranca pred tijelima i institucijama Republike Hrvatske za podnošenje zahtjeva za azil.

Zahtjev za azil je zahtjev kojim stranac traži zaštitu u smislu članka 4. i članka 7. ovoga Zakona.

Dublinski postupak je postupak kojim se provodi Uredba (EZ) br. 343/2003.

Maloljetnik bez pratnje je stranac mlađi od 18 godina, koji je ušao u Republiku Hrvatsku bez pratnje odrasle osobe odgovorne za njega sukladno zakonu ili običaju, sve dok se ne stavi pod skrb takve osobe, a uključuje i maloljetnike koji su ostali bez pratnje nakon što su ušli u Republiku Hrvatsku.

Članom obitelji, ako je ta obitelj već postojala u zemlji podrijetla tražitelja azila, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom, smatra se:

– bračni ili izvanbračni drug prema propisima Republike Hrvatske, kao i osobe koje su u trajnoj vezi koja se može dokazivati zajedničkim boravkom na istoj adresi u trajanju od najmanje 3 godine te ako je razvidna namjera daljnjeg zajedničkog života,

– maloljetno zajedničko dijete bračnih i izvanbračnih drugova, njihovo maloljetno posvojeno dijete te maloljetno dijete svakog od njih, a koja nisu zasnovala vlastitu obitelj,

– roditelj ili drugi zakonski zastupnik maloljetnog tražitelja azila, azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom ili stranca pod privremenom zaštitom,

– srodnik u ravnoj lozi, ako se utvrdi da je živio u zajedničkom kućanstvu s tražiteljem azila, azilantom, strancem pod supsidijarnom zaštitom ili strancem pod privremenom zaštitom.

Ranjive skupine su poslovno nesposobne osobe, maloljetnici, starije i nemoćne osobe, teško bolesne osobe, osobe s invaliditetom, trudnice, samohrani roditelji s maloljetnom djecom, osobe s duševnim smetnjama te žrtve trgovanja ljudima, kao i žrtve mučenja, silovanja ili drugog psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja.

Prebivalište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi.

Boravište je mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj gdje osoba privremeno boravi, ali se na toj adresi nije trajno nastanila.

Prihvatilište za tražitelje azila (u daljnjem tekstu: Prihvatilište) je objekt koji služi kolektivnom smještaju tražitelja azila.

Putna isprava za azilanta je putna isprava za izbjeglice propisana Konvencijom o statusu izbjeglica iz 1951. godine (u daljnjem tekstu: Konvencija iz 1951.).

Zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima stranac ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala svoje ranije boravište. Ako stranac ima više od jednog državljanstva, zemlja podrijetla je svaka zemlja čije državljanstvo ima.

Rasa posebno podrazumijeva boju kože, podrijetlo te pripadnost određenoj etničkoj skupini.

Vjera posebno uključuje teistička, neteistička i ateistička uvjerenja, sudjelovanje ili nesudjelovanje u privatnim ili javnim formalnim vjerskim obredima, bilo samostalno ili u zajednici s drugima, druge vjerske obrede ili izražavanje vjere, ili oblike osobnog ili zajedničkog ponašanja koji se temelje na vjerskom uvjerenju ili iz njega proizlaze.

Nacionalnost posebno podrazumijeva pripadnost grupi ljudi koja je određena po svom kulturnom, etničkom ili jezičnom identitetu, zajedničkom zemljopisnom ili političkom podrijetlu ili odnosom sa stanovništvom neke druge zemlje, a može obuhvatiti i državljanstvo.

Političko mišljenje posebno uključuje mišljenje, stajalište ili uvjerenje o stvarima povezanim s potencijalnim vršiteljima proganjanja iz članka 10. ovoga Zakona te njihove politike ili metode, bez obzira je li tražitelj azila postupao po tom mišljenju, stajalištu ili uvjerenju.

Određena društvena skupina posebno uključuje članove koji imaju zajedničke urođene osobine ili zajedničko podrijetlo koje se ne može izmijeniti, odnosno karakteristike ili uvjerenja, u toj mjeri značajna za njihov identitet ili svijest da se te osobe ne smije prisiliti da ih se odreknu, a ta skupina ima poseban identitet u konkretnoj zemlji jer ju društvo koje ju okružuje smatra različitom. Ovisno o okolnostima u zemlji podrijetla, određena društvena skupina može označavati i skupinu koja se temelji na zajedničkim karakteristikama spolne orijentacije. Spolnom orijentacijom ne mogu se smatrati djela koja se smatraju kaznenim djelima sukladno zakonodavstvu Republike Hrvatske. Značajke vezane za spol, uključujući rodni identitet, moraju se uzeti u obzir za potrebe određivanja pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili utvrđivanja osobina takve skupine, ali one same za sebe ne predstavljaju presumpciju postojanja razloga za proganjanje u smislu članka 4. ovoga Zakona.

Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Sigurna zemlja podrijetla je zemlja u kojoj je stranac boravio prije dolaska u Republiku Hrvatsku kao državljanin te zemlje ili osoba bez državljanstva s posljednjim uobičajenim boravištem u toj zemlji, ako na temelju pravnog stanja, primjene propisa unutar demokratskog sustava, kao i općenito političkih okolnosti proizlazi da u njoj u cijelosti i dosljedno ne postoje djela proganjanja iz članka 5. ovoga Zakona niti trpljenja ozbiljne nepravde u smislu podstavka 26. ovoga stavka.

Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je stranac boravio prije dolaska u Republiku Hrvatsku, pod uvjetom da je u njoj siguran od proganjanja iz razloga navedenih u članku 4. ovoga Zakona i od trpljenja ozbiljne nepravde, uključujući poštivanje načela iz članka 3. ovoga Zakona te je u njoj u mogućnosti dobiti azil.

U stavku 3. riječ: »efikasnog« zamjenjuje se riječju: »učinkovitog«.

U stavku 5. iza riječi: »Vlada« dodaju se riječi: »Republike Hrvatske«.

Članak 3.

U članku 3. iza stavka 1. dodaje se stavak 2. koji glasi:

»Stranca kojemu je odobren azil ili supsidijarna zaštita može se prisilno udaljiti ili vratiti u drugu zemlju ako predstavlja opasnost za nacionalnu sigurnost ili je pravomoćno osuđen za teško kazneno djelo te predstavlja opasnost za pravni poredak, a time se ne narušava načelo iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 4.

U članku 5. stavku 1. točki 1. riječi: »odnosno ako predstavljaju« zamjenjuju se riječju: »ili«.

U stavku 2. riječi: »Djela proganjanja iz stavka 1., između ostalog, ovoga članka mogu biti:« zamjenjuju se riječima: »Djela proganjanja iz stavka 1. ovoga članka, između ostalog, mogu biti:«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Između razloga za proganjanje i djela proganjanja mora postojati povezanost, kao i nepostojanje zaštite protiv tih djela.«.

Članak 5.

U članku 8. stavku 1. točki 2. riječi: »društvo i sigurnost« zamjenjuju se riječima: »pravni i poredak i nacionalnu sigurnost«.

U stavku 4. riječ: »dijela« zamjenjuje se riječju: »djela«.

Članak 6.

U članku 11. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Zaštitu od proganjanja u smislu članka 4. ovoga Zakona kao i od trpljenja ozbiljne nepravde, u zemlji podrijetla, pod uvjetom da su spremna i sposobna, mogu pružiti:

– državna tijela

– stranke te nacionalne ili međunarodne organizacije koje kontroliraju državu ili važan dio državnog područja.«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Pružanje zaštite iz stavka 2. ovoga članka mora biti učinkovito i trajne naravi.«.

Članak 7.

U članku 12. stavak 2. mijenja se i glasi: »Protiv odluke Ministarstva može se pokrenuti upravni spor pred upravnim sudom.«.

Članak 8.

U članku 20. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Zahtjev za azil podnosi se u Prihvatilištu, osim u slučaju iz članka 20.a i 67. ovoga Zakona.«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»Na stranca koji se, bez opravdanog razloga, nakon što je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za azil, ne javi u Prihvatilište u roku koji mu odredi nadležno tijelo ili napusti Prihvatilište bez da o tome obavijesti Ministarstvo ili pribavi suglasnost Ministarstva, primijenit će se odredbe Zakona o strancima.«.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5., 6. i 7. koji glase:

»Stranac za kojim je izdan Europski uhidbeni nalog ili za kojim je raspisana međunarodna potraga, odnosno stranac koji se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, namjeru za podnošenje zahtjeva za azil može izraziti sudu pred kojim se vodi postupak ili instituciji u kojoj je smješten.

O izraženoj namjeri za podnošenje zahtjeva za azil iz stavka 5. ovoga članka, sud ili institucija u kojoj je stranac smješten dužni su u što kraćem roku obavijestiti Ministarstvo.

O podnesenom zahtjevu za azil stranca iz stavka 5. ovoga članka, Ministarstvo će obavijestiti nadležno pravosudno tijelo u roku od 3 dana od podnošenja zahtjeva.«.

Članak 9.

Iza članka 20. dodaje se članak 20.a koji glasi:

»Članak 20.a

Postupak povodom zahtjeva za azil tražitelja azila za kojeg je izdan Europski uhidbeni nalog i za kojeg je donesena odluka o izručenju/predaji ne sprječava izručenje/predaju drugoj državi članici ili međunarodnom kaznenom sudu.

Postupak povodom zahtjeva za azil tražitelja azila za kojim je raspisana međunarodna potraga i za kojeg je donesena odluka o izručenju ne sprječava izručenje/predaju trećoj zemlji, ako se odlukom o izručenju neće prekršiti zabrana prisilnog udaljenja ili vraćanja (»refoulement«).

Postupak izručenja/predaje tražitelja azila za kojim je raspisana međunarodna potraga i za kojeg je donesena odluka o izručenju/predaji zemlji podrijetla prekida se do pravomoćnosti odluke po zahtjevu za azil.«.

Članak 10.

U naslovu iznad članka 21. riječ: »Nezakonit« zamjenjuje se riječju: »Nezakoniti«.

Članak 11.

U članku 28. stavku 6. riječi: »od stavka 4.« zamjenjuju se riječima: »od stavka 5.«.

Iza stavka 7. dodaje se stavak 8. koji glasi:

»U svrhu provedbe Uredbe (EZ) br. 343/2003 i Uredbe (EZ) br. 2725/2000 podaci o podnositelju zahtjeva za azil mogu se razmjenjivati s državama članicama Europskog gospodarskog prostora.«.

Članak 12.

U članku 29. stavku 1. podstavak 1. mijenja se i glasi:

»– boravak i slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj,«.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»Stranac kojemu je donesena izvršna odluka u smislu Uredbe (EZ) br. 343/2003 ima prava iz ovoga članka do izvršenja transfera u odgovornu državu članicu Europskog gospodarskog prostora.«.

Članak 13.

Naslov iznad članka 30. mijenja se i glasi: »Pravo na boravak i slobodu kretanja tražitelja azila«.

U članku 30. stavku 1. riječi: »do okončanja postupka.« zamjenjuju se riječima: »do izvršnosti odluke kojom je zahtjev riješen.«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»Tražitelj azila ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj, osim ako mu kretanje nije ograničeno iz razloga navedenih u članku 74. stavku 1. ovoga Zakona.«.

Članak 14.

U članku 31. stavku 1. riječi: » i prijeko potrebno liječenje bolesti« brišu se.

Iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Troškovi zdravstvene zaštite iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna s pozicije ministarstva nadležnog za poslove zdravstva.«.

Članak 15.

Članak 34. mijenja se i glasi:

»Besplatna pravna pomoć obuhvaća:

– pomoć u sastavljanju tužbe i

– zastupanje pred upravnim sudom.

Pomoć iz stavka 1. ovoga članka mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Pravo na besplatnu pravnu pomoć ima tražitelj azila koji ne posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti.

Ako tražitelj azila posjeduje dostatna novčana sredstva ili stvari veće vrijednosti, upravni sud će u presudi odrediti da troškove pravne pomoći snosi tražitelj azila.

Pravna pomoć iz stavka 1. ovoga članka pruža se na zahtjev tražitelja azila. Troškove besplatne pravne pomoći koja se pruža sukladno odredbama ovoga Zakona snosi Ministarstvo.

Ministar nadležan za unutarnje poslove propisat će postupak ostvarivanja i isplate troškova besplatne pravne pomoći i tarifu pruženih usluga pravne pomoći propisane odredbama ovoga Zakona.«.

Članak 16.

U članku 36. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Tražitelj azila iz stavka 1. ovoga članka može raditi u Republici Hrvatskoj bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada do izvršnosti odluke kojom je zahtjev za azil riješen.«.

Članak 17.

Članak 37. mijenja se i glasi:

»Tražitelj azila i stranac kojemu je donesena izvršna odluka u smislu Uredbe (EZ) br. 343/2003 dužni su:

– poštivati Ustav, zakone i druge propise Republike Hrvatske,

– poštivati Kućni red Prihvatilišta,

– surađivati s nadležnim državnim tijelima Republike Hrvatske te postupati po njihovim mjerama i uputama,

– odazvati se pozivu Ministarstva i surađivati tijekom cijelog postupka azila,

– javiti promjenu boravišta Ministarstvu u roku od 3 dana od dana promjene,

– pridržavati se uputa i mjera Ministarstva o ograničenju slobode kretanja,

– podvrgnuti se zdravstvenom pregledu, tonskom snimanju saslušanja, uzimanju otisaka prstiju, fotografiranju te drugim radnjama radi utvrđivanja identiteta,

– ostati na području Republike Hrvatske za vrijeme trajanja postupka azila,

– dati na pregled stvari i predmete koje unosi u Prihvatilište.

U svrhu utvrđivanja identiteta i primjene Uredbe (EZ) br. 343/2003 i Uredbe (EZ) br. 2725/2000, stranac koji je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za azil dužan je podvrgnuti se uzimanju otisaka prstiju i fotografiranju. U slučaju odbijanja davanja otisaka prstiju i fotografiranja, prema strancu će se postupati sukladno odredbama Zakona o strancima.

U slučaju privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju zbog medicinskih ili drugih razloga, tražitelju azila otisci prstiju uzet će se naknadno, po prestanku razloga zbog kojih mu ranije nije bilo moguće uzeti otiske prstiju.«.

Članak 18.

Članak 41. mijenja se i glasi:

»Pravo na boravak u Republici Hrvatskoj utvrđuje se rješenjem o odobrenju azila ili rješenjem o odobrenju supsidijarne zaštite, a dokazuje se dozvolom boravka za azilanta, odnosno stranca pod supsidijarnom zaštitom.

Rješenje iz stavka 1. ovoga članka ukinut će se u dijelu koji se odnosi na odobrenje prava na boravak u Republici Hrvatskoj, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku, ako se azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom iseli iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu duže od godine dana, a da o tome prethodno nije obavijestio Ministarstvo.«.

Članak 19.

U članku 42. iza stavka 3. dodaje se stavak 4. koji glasi:

»Troškovi smještaja iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna s pozicije ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.«.

Članak 20.

U članku 43. stavku 1. riječi: »bez radne ili poslovne dozvole« zamjenjuju se riječima: »bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.«.

Članak 21.

Članak 45. mijenja se i glasi:

»Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ima pravo na osnovno, srednje i visoko obrazovanje pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin u skladu s posebnim propisima.

Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na obrazovanje odraslih sukladno propisima kojima se regulira obrazovanje odraslih pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.

Azilant i stranac pod supsidijarnom zaštitom ostvaruju pravo na priznavanje inozemnih obrazovnih kvalifikacija pod istim uvjetima kao i hrvatski državljanin.

Za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom koji iz opravdanih razloga nisu u mogućnosti dostaviti potrebnu dokumentaciju kojom dokazuju inozemnu stručnu kvalifikaciju provest će se procjena ranije stečenih kompetencija (»prior learning«). Procjenu ranije stečenih kompetencija azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom provest će nadležna tijela sukladno Zakonu o reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija.

Odluka o odbijanju zahtjeva za priznavanje inozemnih stručnih kvalifikacija ne može se temeljiti isključivo na činjenici da ne postoje službeni dokumenti kojima se dokazuje određena inozemna stručna kvalifikacija.«.

Članak 22.

U članku 47. stavku 2. iza riječi: »stavka 1.« dodaju se riječi: »ovoga članka«.

Stavak 3. mijenja se i glasi:

»Pomoć iz stavka 1. ovoga članka mogu pružati odvjetnici i pravnici iz udruga registriranih za pružanje pravne pomoći u ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.«.

Članak 23.

U članku 50. stavak 2. mijenja se i glasi:

»Program učenja hrvatskog jezika, povijesti i kulture za azilante i strance pod supsidijarnom zaštitom radi uključivanja u hrvatsko društvo te način i uvjete njegove provedbe donosi ministar nadležan za poslove obrazovanja.«.

Iza stavka 4. dodaje se stavak 5. koji glasi:

»Troškovi aktivnosti iz stavka 1. ovoga članka isplaćuju se iz državnog proračuna s pozicije ministarstva nadležnog za poslove obrazovanja.«.

Članak 24.

U članku 52. riječi: »je obvezan« zamjenjuju se riječima: »dužan je«.

Podstavak 2. mijenja se i glasi:

»– u roku od 15 dana prijaviti prebivalište ili boravište.«.

Članak 25.

U članku 54. stavku 9. podstavku 3. riječi: »članka 61. stavka 1. točke 2., 5., 6. i 8.« zamjenjuju se riječima: »članka 61. stavka 1. točke 2., 5. i 8.«.

Članak 26.

U članku 55. stavku 2. točka 5. mijenja se i glasi:

»5. može li tražitelj azila dobiti učinkovitu zaštitu u drugom dijelu zemlje podrijetla u kojem ne bi imao osnovani strah od proganjanja niti bi bio izložen stvarnom riziku trpljenja ozbiljne nepravde, ima li pristup i može li sigurno putovati do tog dijela zemlje, a od tražitelja azila može se razumno očekivati da ostane u tom dijelu zemlje.«.

Članak 27.

U članku 60. stavku 1. iza točke 3. dodaju se točke 4. i 5. koje glase:

»4. tražitelj azila nakon odluke o odbijanju zahtjeva za azil koja je postala izvršna, podnio novi zahtjev za azil u kojem nije iznio nove relevantne činjenice i okolnosti,

5. sukladno Uredbi (EZ) br. 343/2003 utvrđena odgovornost druge države članice Europskog gospodarskog prostora.«.

Iza stavka 4. dodaju se stavci 5. i 6. koji glase:

»O osnovanosti ponovljenog zahtjeva za azil nakon izvršne odluke kojom je zahtjev za azil odbijen, odlučivat će se samo ako tražitelj azila predoči nove dokaze ili navede nove činjenice kojima potkrepljuje svoj ponovljeni zahtjev. Pod novim dokazima i činjenicama podrazumijevaju se dokazi i činjenice koje su nastale nakon izvršne odluke u prethodnom postupku ili koje tražitelj azila iz opravdanih razloga nije predočio u prethodnom postupku.

Protiv odluke o odbacivanju zahtjeva iz stavka 1. točke 5. ovoga članka nije dopuštena žalba ali se može podnijeti tužba upravnom sudu u roku od 8 dana od dana dostave odluke. Presudu o tužbi upravni sud donosi u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.«.

Članak 28.

U članku 61. točka 6. mijenja se i glasi:

»6. tražitelj azila odbije dati otiske prstiju,«.

Članak 29.

U članku 62. stavku 1. točki 5. riječi: »adresu stanovanja« zamjenjuju se riječju: »boravište«.

Članak 30.

U članku 64. stavku 1. podstavku 3. iza riječi: »za« dodaju se riječi: »pravni poredak i nacionalnu«.

Članak 31.

U članku 65. stavku 2. iza riječi: »stavka 1.« dodaju se riječi: »ovoga članka«.

Članak 32.

U članku 66. riječi: »bit će poništena« zamjenjuju se riječima: »će se poništiti«.

Članak 33.

U naslovu iznad članka 70. riječ: »Upravnim« zamjenjuje se riječju: »upravnim«.

Članak 34.

U članku 70. stavku 1. riječ: »Upravnim« zamjenjuje se riječju: »upravnim«.

U stavku 2. iza riječi: »iz članka 74.« dodaju se riječi: »i članka 74.a«.

Članak 35.

U članku 72. stavak 3. mijenja se i glasi:

»Tijekom postupka rješavanja zahtjeva za azil, tražitelj azila nema pravo podnijeti zahtjev za odobrenje boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.«.

Članak 36.

U članku 74. stavku 1. iza točke 8. dodaje se točka 9. koja glasi:

»9. privremene nemogućnosti uzimanja otisaka prstiju uzrokovane namjernim oštećenjem papilarnih linija.«.

U stavku 2. riječi: »iz točke 8. stavka 1. ovoga članka« zamjenjuju se riječima: »iz stavka 1. točke 8. ovoga članka«.

U stavku 4. riječi: »točke 5., 6., 7. i 8.« zamjenjuju se riječima: »točke 5., 6., 7., 8. i 9.«.

Iza stavka 6. dodaje se novi stavak 7. koji glasi:

»Kretanje ograničeno iz razloga navedenih u stavku 1. točki 9. ovoga članka ograničava se do mogućnosti uzimanja otisaka prstiju, a najduže do 3 mjeseca.«.

Dosadašnji stavci 7. i 8. postaju stavci 8. i 9.

U dosadašnjem stavku 9. koji postaje stavak 10. riječi: »stavka 8.« zamjenjuju se riječima: »stavka 9.«.

U dosadašnjem stavku 10. koji postaje stavak 11. riječ: »Upravni« zamjenjuje se riječju: »upravni«.

Dosadašnji stavak 11. postaje stavak 12.

Članak 37.

Iza članka 74. dodaje se članak 74.a koji glasi:

»Članak 74.a

Strancu koji je u postupku transfera sukladno Uredbi (EZ) br. 343/2003, u svrhu osiguranja provedbe transfera u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora, rješenjem se mogu odrediti sljedeće obveze:

1. zabrana napuštanja određene adrese smještaja,

2. javljanje u policijsku postaju ili u Prihvatilište u određeno vrijeme,

3. polog putnih isprava, putnih dokumenata i putnih karata.

Ako se stranac koji je u postupku transfera u drugu državu članicu Europskog gospodarskog prostora ne pridržava obveza iz stavka 1. ovoga članka, rješenjem mu se može ograničiti sloboda kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance.

Kretanje se ograničava do provedbe transfera, a najduže 60 dana od izvršenja rješenja o ograničenju kretanja.

Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka stranac može podnijeti tužbu upravnom sudu u roku od 8 dana od dostave rješenja.

Odluku po tužbi o ograničenju kretanja upravni sud donijet će nakon usmene rasprave u roku od 15 dana od dana dostave spisa predmeta.«.

Članak 38.

Naslov iznad članka 75. mijenja se i glasi: »Povratak«.

Članak 39.

Članak 75. mijenja se i glasi:

»Po okončanju postupka azila u kojem je zahtjev za azil odbijen, odbačen ili je postupak obustavljen te prestankom ili poništenjem azila, odnosno supsidijarne i privremene zaštite, primijenit će se mjera osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima.

Prilikom primjene mjera za osiguranje povratka iz stavka 1. ovoga članka prednost će se dati dragovoljnom povratku.«.

Članak 40.

U članku 76. stavak 1. mijenja se i glasi:

»Ministarstvo će tražitelju azila izdati iskaznicu tražitelja azila, a azilantu i strancu pod supsidijarnom zaštitom, na njihov zahtjev, dozvolu boravka i putnu ispravu.«.

Iza stavka 2. dodaje se stavak 3. koji glasi:

»U skladu s provedbom Uredbe (EZ) br. 343/2003, Ministarstvo je nadležno za izdavanje laissez-passer isprave u svrhu transfera stranca u odgovornu državu članicu Europskog gospodarskog prostora.«.

Članak 41.

Naslov iznad članka 79. mijenja se i glasi: »Dozvola boravka za azilanta i stranca pod supsidijarnom zaštitom«.

Članak 42.

Članak 79. mijenja se i glasi:

»Dozvola boravka azilantu izdaje se na vrijeme od 5 godina.

Dozvola boravka strancu pod supsidijarnom zaštitom izdaje se na vrijeme od 3 godine.

Zahtjev za izdavanje dozvole iz stavka 1. i 2. ovoga članka podnosi azilant i/ili stranac pod supsidijarnom zaštitom stariji od 16 godina, a za azilanta i/ili stranca pod supsidijarnom zaštitom mlađeg od 16 godina zahtjev podnosi zakonski zastupnik.«.

Članak 43.

U članku 80. stavku 3. zarez i riječi: »,u slučaju humanitarnih razloga,« brišu se.

Iza stavka 3. dodaju se stavci 4. i 5. koji glase:

»Izdavanje putne isprave azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom odbit će se, ako:

1. je protiv azilanta ili stranca pod supsidijarnom zaštitom pokrenut kazneni postupak,

2. azilant ili stranac pod supsidijarnom zaštitom izbjegava izvršenje presude u kaznenom postupku,

3. to zahtijevaju razlozi nacionalne sigurnosti ili zaštite javnog poretka.

Putna isprava azilantu ili strancu pod supsidijarnom zaštitom oduzet će se iz razloga navedenih u stavku 4. ovoga članka.«.

Članak 44.

Članak 81. briše se.

Članak 45.

U članku 90. stavku 1. riječi: »bez radne ili poslovne dozvole« zamjenjuju se riječima: »bez dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada.«.

Članak 46.

U članku 91. riječi: »i prijeko potrebno liječenje bolesti« brišu se.

Članak 47.

U nazivu glave VIII. iznad članka 106. riječi: »KAZNENE ODREDBE« zamjenjuju se riječima: »KRŠENJE KUĆNOG REDA PRIHVATILIŠTA«.

Članak 48.

Članak 106. mijenja se i glasi:

»Tražitelju azila koji učestalo krši odredbe Kućnog reda Prihvatilišta mogu se uskratiti neki od materijalnih uvjeta za život i smještaj iz članka 29. stavka 1. i 2. ovoga Zakona.

Način uskraćivanja materijalnih uvjeta za život i smještaj propisat će se podzakonskim propisima kojima se uređuju smještaj tražitelja azila i visina novčane pomoći koja se daje tražiteljima azila.«.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 49.

Postupci započeti prije stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 50.

Na zahtjeve za azil podnesene do 19. siječnja 2014. primjenjuje se Uredba (EZ) br. 343/2003, a na zahtjeve za azil podnesene od 20. siječnja 2014. primjenjuje se Uredba Europskog parlamenta i Vijeća (EU) br. 604/2013 od 26. lipnja 2013. o uvođenju kriterija i mehanizama za utvrđivanje države članice odgovorne za ispitivanje zahtjeva za međunarodnu zaštitu podnesenog u jednoj od država članica od strane državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva.

Članak 51.

U cijelom tekstu Zakona o azilu (»Narodne novine«, br. 79/07. i 88/10.) riječ: »ukoliko« zamjenjuje se riječju: »ako«, riječ: »školovanje« zamjenjuje se riječju: »obrazovanje«, a riječ: »zdravstva« zamjenjuje se riječju: »zdravlja« u odgovarajućem padežu.

Članak 52.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Klasa: 022-04/13-01/250

Zagreb, 22. studenoga 2013.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko, v. r.