NN 152/2022 (23.12.2022.), Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu

HRVATSKI SABOR

2375

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU

Proglašavam Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 16. prosinca 2022.

Klasa: 011-02/22-02/183

Urbroj: 71-10-01/1-22-2

Zagreb, 20. prosinca 2022.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O IZMJENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O RADNOM VREMENU, OBVEZNIM ODMORIMA MOBILNIH RADNIKA I UREĐAJIMA ZA BILJEŽENJE U CESTOVNOM PRIJEVOZU

Članak 1.

U Zakonu o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu (»Narodne novine«, br. 75/13., 36/15. i 46/17.) u članku 1. iza riječi: »dokumentacija,« dodaju se riječi: »pravila o upućivanju vozača,«.

Članak 2.

Članak 2. mijenja se i glasi:

»(1) Ovim se Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju sljedeći akti Europske unije:

– Direktiva 2002/15 EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju djelatnost mobilnog cestovnog prijevoza (SL L 80, 23. 3. 2002.),

– Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredbi Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i br. 3821/85 o socijalnim propisima vezanim uz djelatnost cestovnog prijevoza te kojom se ukida Direktiva Vijeća 88/599/EEZ – Izjave (Tekst značajan za EGP) (SL L 102, 11. 4. 2006.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2020/1057 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2020. o utvrđivanju posebnih pravila u pogledu Direktive 96/71/EZ i Direktive 2014/67/EU za upućivanje vozača u sektoru cestovnog prometa te izmjeni Direktive 2006/22/EZ u vezi sa zahtjevima za provedbu i Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 249, 31. 7. 2020.).

(2) Ovim se Zakonom osigurava provedba sljedećih akata Europske unije:

– Uredbe (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenih socijalnih propisa vezanih uz cestovni prijevoz, a kojom se mijenjaju uredbe Komisije (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te kojom se ukida Uredba Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (Tekst značajan za EGP) (SL L 102, 11. 4. 2006.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 561/2006),

– Uredbe (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (Tekst značajan za EGP) (SL L 60, 28. 2. 2014.) (u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 165/2014),

– Uredbe Komisije (EU) br. 2016/403 od 18. ožujka 2016. o dopuni Uredbe (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu klasifikacije teških povreda pravila Unije koje mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda cestovnog prijevoznika te o izmjeni Priloga III Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (Tekst značajan za EGP) (SL L 74, od 19. 3. 2016.).«.

Članak 3.

Članak 3. mijenja se i glasi:

»(1) Ovaj se Zakon primjenjuje na cestovni prijevoz tereta gdje najveća dopuštena masa vozila, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelazi 3,5 tona, kao i na cestovni prijevoz putnika vozilima koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača, te su namijenjena za tu svrhu (u daljnjem tekstu: autobusi).

(2) Vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi moraju imati ugrađen tahograf u skladu s Uredbom (EU) br. 165/2014.

(3) Ovaj se Zakon primjenjuje na prijevoznike, mobilne radnike koji sudjeluju u aktivnostima cestovnog prijevoza i vozače te na samozaposlene vozače.

(4) Ovaj se Zakon primjenjuje na radionice za ugradnju, aktivaciju, ispitivanje, kalibriranje, plombiranje i demontažu tahografa te ispitivanje ograničivača brzine.«.

Članak 4.

Članak 4. mijenja se i glasi:

»Pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. »AETR« je Europski sporazum o radu posade na vozilima koja obavljaju međunarodni cestovni prijevoz, sklopljen u Ženevi 1. srpnja 1970.,

2. »mjesto rada« je:

– mjesto sjedišta pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnika, kao i mjesto podružnice pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnika, bez obzira na to jesu li one smještene u istome mjestu kao i glavni ured ili glavno mjesto poslovanja, za koju osoba koja obavlja mobilnu aktivnost cestovnog prijevoza radi,

– vozilo koje mobilni radnici koriste pri obavljanju svojih aktivnosti u cestovnom prijevozu,

– sva ostala mjesta u kojima se obavljaju aktivnosti vezane uz prijevoz,

3. »mobilni radnik« je svaki radnik koji čini dio prijevoznog osoblja zaposlen u tvrtki koja obavlja cestovni prijevoz putnika ili tereta kao javni prijevoz ili prijevoz za vlastite potrebe, uključujući vježbenike i naučnike glede odredaba koje se odnose na odmore mobilnih radnika,

4. »noćni rad« je rad koji se obavlja tijekom noćnog vremena, odnosno rad koji se obavlja u razdoblju između 00.00 i 5.00 sati,

5. »osoba koja obavlja mobilne aktivnosti u cestovnom prijevozu« je mobilni radnik i samozaposleni vozač,

6. »radno vrijeme« je vrijeme od početka do završetka rada tijekom kojeg se mobilni radnik nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju poslodavcu te obavlja svoje poslove. U radno se vrijeme ubraja:

a) vrijeme provedeno u svim aktivnostima u cestovnom prijevozu:

– vožnja,

– utovar i istovar,

– pomoć putnicima pri ulasku i izlasku iz vozila,

– čišćenje i tehničko održavanje,

– svi ostali poslovi čija je svrha osiguravanje sigurnosti vozila, njegova tereta i putnika ili ispunjavanje zakonskih obveza koje su vezane uz vožnju koja je u tijeku, uključujući i nadzor utovara i istovara, administrativnih formalnosti s policijom, carinom, inspekcijskim službama i dr.,

b) vrijeme tijekom kojeg mobilni radnik ne može slobodno raspolagati svojim vremenom te mora biti na svom radnom mjestu, spreman poduzeti svoje uobičajene poslove, pri čemu su neki poslovi vezani uz dežurstva, posebno tijekom vremena čekanja na utovar ili istovar, kada vrijeme trajanja nije unaprijed poznato prije polaska ili prije početka trajanja dotičnog razdoblja,

c) u slučaju samozaposlenih vozača, na vrijeme od početka do kraja rada primjenjuje se ista definicija, tijekom kojega se samozaposleni vozač nalazi na svom radnom mjestu, na raspolaganju strankama i obavljajući svoje zadaće ili aktivnosti, osim općih administrativnih poslova koji nisu izravno vezani uz određenu vožnju koja je u tijeku,

7. »razdoblja raspoloživosti« su razdoblja koja se isključuju iz radnog vremena, a znače:

a) razdoblja tijekom kojih mobilni radnik ne mora ostati na svom radnom mjestu, ali mora biti na raspolaganju za sve pozive kako bi počeo ili nastavio voziti ili obavljati druge poslove, a koja ne uključuju razdoblja stanke i odmora. Razdoblja raspoloživosti uključuju posebno razdoblja tijekom kojih mobilni radnik prati vozilo koje se prevozi trajektom ili vlakom te razdoblja čekanja na graničnim prijelazima ili zbog zabrane prometovanja. Razdoblja i njihovo predviđeno trajanje moraju mobilnom radniku biti poznati unaprijed, odnosno prije polaska ili neposredno prije stvarnog početka utvrđenog razdoblja, ili pod općim uvjetima dogovorenim između socijalnih partnera i/ili u skladu s uvjetima propisanim nacionalnim zakonodavstvom,

b) za mobilne radnike koji voze u timu, vrijeme koje provedu sjedeći pokraj vozača ili na ležaju dok je vozilo u kretanju,

8. »samozaposleni vozač« je fizička osoba – obrtnik čija je djelatnost javni cestovni prijevoz putnika ili tereta, koji posjeduje licenciju za obavljanje te djelatnosti, koji radi sam za sebe i koji nije vezan ugovorom o radu ili drugim oblikom radnog odnosa, koji je slobodan organizirati radne aktivnosti čiji prihod izravno ovisi o zaradi i koji ima slobodu, samostalno ili suradnjom između samozaposlenih vozača, stupati u poslovne odnose s više klijenata,

9. »tjedan« je razdoblje između ponedjeljka od 00.00 sati i nedjelje do 24.00 sata,

10. »bilateralni prijevoz robe« je kretanje robe, na temelju ugovora o prijevozu, iz države članice poslovnog nastana u drugu državu članicu ili treću zemlju ili iz druge države članice ili treće zemlje u državu članicu poslovnog nastana,

11. »bilateralni prijevoz putnika u međunarodnom povremenom ili linijskom prijevozu putnika« je prijevoz u okviru kojeg vozač obavi bilo koju od sljedećih radnji:

a) primi putnike u državi članici poslovnog nastana i iskrca ih u drugoj državi članici ili trećoj zemlji,

b) primi putnike u državi članici ili trećoj zemlji i iskrca ih u državi članici poslovnog nastana ili

c) primi putnike i iskrca ih u državi članici poslovnog nastana radi odlazaka na lokalne izlete u drugu državu članicu ili treću zemlju, u skladu s Uredbom (EZ) br. 1073/2009,

12. »sustav IMI« je informacijski sustav kako je definiran Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća.«.

Članak 5.

Članak 9. mijenja se i glasi:

»(1) Poslodavci su dužni mobilne radnike upoznati s odredbama iz članaka 5., 6. i 7. ovoga Zakona te drugim propisima, kolektivnim ugovorima, odnosno njihovim općim aktima koji su doneseni na temelju ovoga Zakona te s odredbama o njihovoj provedbi koje se odnose na rad ili radne odnose.

(2) Poslodavci su dužni evidentirati radno vrijeme mobilnih radnika.

(3) Evidencija se mora čuvati najmanje tri godine nakon isteka razdoblja na koje se odnosi.

(4) Za evidenciju radnog vremena mobilnih radnika odgovorni su poslodavci.

(5) Radno vrijeme mobilnih radnika iz stavka 2. ovoga članka evidentira se na temelju podataka iz tahografa.

(6) Poslodavci su dužni prenositi podatke iz tahografa u središnji informacijski sustav za obradu tahografskih podataka.

(7) Podaci iz stavka 2. ovoga članka pohranjuju se i u slučaju demontaže pojedinog tahografa kojim se nadzire radno vrijeme mobilnih radnika.

(8) Poslodavci su dužni mobilnim radnicima na njihov zahtjev osigurati preslike evidencija o obavljenim radnim satima.

(9) Ministar nadležan za promet (u daljnjem tekstu: ministar) pravilnikom propisuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa.«.

Članak 6.

Naziv glave III. mijenja se i glasi: »VREMENA VOŽNJE, PREKIDI VOŽNJE, DOKUMENTACIJA I POSEBNA PRAVILA O UPUĆIVANJU VOZAČA«.

Članak 7.

Iza članka 11. dodaju se naslovi iznad članaka i članci 11.a, 11.b, 11.c, 11.d, 11.e i 11.f koji glase:

»Izuzeća za bilateralni prijevoz robe

Članak 11.a

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja bilateralni prijevoz robe.

(2) Izuzeće za bilateralni prijevoz robe primjenjuje se i ako vozač koji obavlja bilateralni prijevoz osim toga obavlja jednu aktivnost utovara i/ili istovara u državama članicama ili trećim zemljama kroz koje taj vozač prolazi, pod uvjetom da vozač niti utovaruje niti istovaruje robu u istoj državi članici.

(3) Ako nakon bilateralnog prijevoza koji je započeo u državi članici poslovnog nastana i tijekom kojeg nije obavljena nijedna dodatna aktivnost slijedi bilateralni prijevoz u državu članicu poslovnog nastana, izuzeće za dodatne aktivnosti iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se na najviše dvije dodatne aktivnosti istovara i/ili utovara.

Izuzeća za bilateralni prijevoz putnika

Članak 11.b

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja bilateralni prijevoz putnika.

(2) Izuzeće za bilateralni prijevoz putnika primjenjuje se i ako vozač, koji obavlja bilateralni prijevoz, osim toga obavlja ukrcaj putnika jednom i/ili iskrcava putnike jednom u državama članicama ili trećim zemljama kroz koje taj vozač prolazi, pod uvjetom da vozač ne pruža usluge prijevoza putnika između dviju lokacija unutar prijeđene države članice.

(3) Odredba iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na povratno putovanje.

Opće odredbe

Članak 11.c

(1) Vozač se ne smatra upućenim kada obavlja provoz kroz državno područje države članice bez utovara ili istovara tereta te bez ukrcaja ili iskrcaja putnika.

(2) Vozač se ne smatra upućenim kada odrađuje početnu ili završnu cestovnu dionicu kombiniranog prijevoza, ako sama cestovna dionica predstavlja bilateralni prijevoz.

(3) Vozač koji obavlja kabotažu kako je definirana Uredbom (EZ) br.1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (dalje: Uredba (EZ) br. 1072/2009) i Uredbom (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (dalje: Uredba (EZ) br. 1073/2009) smatra se upućenim vozačem.

(4) Upućivanje se smatra završenim kada vozač napusti državu članicu domaćina za vrijeme obavljanja međunarodnog prijevoza robe ili putnika.

(5) Razdoblje upućivanja ne može se zbrajati s prethodnim razdobljima upućivanja u kontekstu takvih međunarodnih prijevoza koje je izvršio isti vozač ili drugi vozač kojeg je taj vozač zamijenio.

Zahtjevi i mjere kontrole u pogledu upućivanja vozača

Članak 11.d

(1) Prijevoznik s poslovnim nastanom u drugoj državi članici dužan je, najkasnije na početku upućivanja, služeći se standardnim višejezičnim obrascem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, podnijeti izjavu o upućivanju nacionalnim nadležnim tijelima države članice u koju je vozač upućen.

(2) Izjava iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati sljedeće informacije:

1. broj licencije odnosno akta kojim se odobrava obavljanje djelatnosti javnog prijevoza putnika ili tereta, u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1072/2009 ili člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009,

2. podatke za kontakt upravitelja prijevoza ili druge osobe za kontakt u državi članici poslovnog nastana radi povezivanja s nadležnim tijelima države članice domaćina u kojoj se pružaju usluge te slanja i primanja dokumenata ili obavijesti,

3. ime i prezime, adresu boravišta i broj vozačke dozvole vozača,

4. datum početka ugovora o radu vozača i pravo koje se na njega primjenjuje,

5. predviđeni datum početka i kraja upućivanja,

6. registarsku oznaku motornog vozila,

7. vrstu prijevoza.

(3) Prijevoznik mora osigurati da vozač ima na raspolaganju i na zahtjev ovlaštene osobe predoči sljedeće isprave:

– primjerak izjave o upućivanju podnesene u sustavu IMI,

– dokaz da se prijevoz odvija u državi članici domaćinu, kao što je elektronički tovarni list (e-CMR) ili dokaz iz članka 8. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1072/2009,

– zapise tahografa te posebice simbole država članica u kojima je vozač bio tijekom obavljanja međunarodnog cestovnog prijevoza ili kabotaže, u skladu sa zahtjevima u pogledu unosa informacija i vođenja evidencije sukladno Uredbi (EZ) br. 561/2006 i Uredbi (EU) br. 165/2014.

(4) Prijevoznik je dužan nakon razdoblja upućivanja, na izravan zahtjev nadležnih tijela država članica u koje je vozač bio upućen, putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI, dostaviti primjerke dokumenata iz stavka 2. ovoga članka, kao i dokumentaciju u vezi s naknadom vozača u odnosu na razdoblje upućivanja, njegov ugovor o radu ili jednakovrijedan dokument u smislu zakona kojim se uređuju radni odnosi te radne naloge koji se odnose na rad vozača i dokaz o isplatama.

(5) Prijevoznik je dužan dostaviti dokumentaciju iz stavka 3. ovoga članka putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI najkasnije dva mjeseca od dana podnošenja zahtjeva.

(6) Ako prijevoznik ne dostavi traženu dokumentaciju u roku iz stavka 5. ovoga članka, nadležna tijela države članice u koju je vozač bio upućen mogu putem sustava IMI od nadležnih tijela države članice poslovnog nastana zatražiti pomoć u skladu sa zakonom kojim se uređuju uvjeti rada i prava upućenog radnika.

(7) Ako je zahtjev za uzajamnu pomoć iz stavka 6. ovoga članka podnesen, nadležna tijela države članice poslovnog nastana prijevoznika imaju pristup izjavi o upućivanju i drugim relevantnim informacijama koje je prijevoznik podnio putem javnog sučelja povezanog sa sustavom IMI.

(8) Nadležna tijela države članice poslovnog nastana osiguravaju da nadležnim tijelima države članice u koju je vozač bio upućen dostave zatraženu dokumentaciju putem sustava IMI u roku od 25 radnih dana od dana podnošenja zahtjeva za uzajamnu pomoć.

(9) Za potrebe kontrole prijevoznik je dužan u javnom sučelju povezanom sa sustavom IMI redovito ažurirati izjave o upućivanju iz stavka 1. ovoga članka.

(10) Na vozače zaposlene u poduzećima s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzimaju transnacionalnu mjeru upućivanja radnika za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, u skladu sa zakonom kojim se uređuju uvjeti rada i prava upućenog radnika, primjenjuju se posebna pravila u pogledu administrativnih zahtjeva i mjera kontrole.

Dužnost vozača

Članak 11.e

Vozač je dužan ručno bilježiti podatke o prelasku državne granice države članice ili treće zemlje sukladno članku 34. stavku 7. Uredbe (EU) br. 165/2014.

Primjena posebnih pravila o upućivanju vozača

Članak 11.f

(1) Posebna pravila o upućivanju vozača iz članaka 11.d i 11.e ovoga Zakona primjenjuju se na poduzeća s poslovnim nastanom u državi članici koja poduzima transnacionalnu mjeru i na vozače zaposlene u tim poduzećima.

(2) Transnacionalna mjera iz stavka 1. ovoga članka podrazumijeva situaciju kada poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici upućuje vozače, za svoj račun i pod svojim vodstvom, na državno područje države članice na temelju ugovora sklopljenog između poduzeća koje upućuje i primatelja usluge koji posluje u toj državi članici, pod uvjetom da postoji radni odnos između poduzeća koje upućuje i vozača za vrijeme upućivanja.«.

Članak 8.

U članku 12. stavak 3. mijenja se i glasi:

»(3) Poslove iz stavka 1. ovoga članka radionica može obavljati za:

– analogne tahografe,

– digitalne tahografe,

– pametne tahografe.«.

Stavak 4. mijenja se i glasi:

»(4) Radionica smije obavljati samo one poslove i na lokaciji koji su određeni u dozvoli.«.

U stavku 5. riječ: »obje« zamjenjuje se riječju: »sve«.

Članak 9.

U članku 14. stavku 1. podstavku 5. riječi: »ili navoz« brišu se.

Podstavak 9. mijenja se i glasi:

» – protiv radionice, voditelja radionice i tehničara nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo koje se vodi po službenoj dužnosti te koje je počinjeno u obavljanju poslova u vezi s tahografom,«.

Podstavak 10. mijenja se i glasi:

» – ima na odgovarajući način uređen odnos s proizvođačem tahografa ili s ovlaštenim zastupnikom proizvođača za područje Republike Hrvatske, a vezano za postupak i poslove koje obavlja,«.

Iza stavka 1. dodaje se novi stavak 2. koji glasi:

»(2) Iznimno od stavka 1. podstavka 10. ovoga članka, ako se zahtjev iz stavka 1. ovoga članka odnosi na provjeru, pregled i ispitivanje digitalnih i pametnih tahografa, za obavljanje tih poslova dovoljno je da podnositelj zahtjeva ima na odgovarajući način uređen odnos s jednim od proizvođača digitalnih i pametnih tahografa ili njegovim ovlaštenim zastupnikom za područje Republike Hrvatske.«.

Dosadašnji stavak 2. postaje stavak 3.

Članak 10.

U članku 15. stavku 1. iza podstavka 2. dodaje se novi podstavak 3. koji glasi:

» – da radionica ili njezini zaposlenici obavljaju poslove na tahografskim uređajima vozila izvan lokacije navedene u dozvoli,«.

Dosadašnji podstavci 3., 4. i 5. postaju podstavci 4., 5. i 6.

Članak 11.

U članku 17. stavak 1. mijenja se i glasi:

»(1) U središnjem informacijskom sustavu za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka vodi se evidencija o:

– izdanim dozvolama radionicama, izmjenama dozvola i pratećoj dokumentaciji,

– ukinutim dozvolama te svim izmjenama i pratećoj dokumentaciji,

– popisu elektroničkih ključeva radionica, opremi za plombiranje i popisu pečata,

– podacima o tehničarima zaposlenim u radionici koji su osposobljeni za rad na tahografima i koji ispunjavaju uvjete za izdavanje kartica radionica,

– podacima o stručnoj spremi, odnosno osposobljenosti tehničara, uključujući svjedodžbe o završenom školovanju i drugim odgovarajućim svjedodžbama,

– podacima o svim izdanim karticama radionica pojedinim radionicama, odnosno tehničarima,

– podacima o pojedinim karticama koje su izgubljene, ukradene ili o karticama koje su neispravne,

– svim provedenim ispitivanjima tahografa.«.

Stavak 2. briše se.

Dosadašnji stavci 3., 4. i 5. postaju stavci 2., 3. i 4.

Članak 12.

U članku 18. stavak 9. mijenja se i glasi:

»(9) Radionica je dužna u slučaju uklanjanja ili demontaže tahografa s uređaja presnimiti sve podatke koji su na njemu zabilježeni korištenjem kartice radionice i pohraniti podatke u središnji informacijski sustav za prikupljanje, pohranjivanje, obradu i čuvanje tahografskih podataka.«

Iza stavka 9. dodaje se stavak 10. koji glasi:

»(10) Radionica će iz uklonjenog ili demontiranog tahografa presnimiti podatke korištenjem kartice prijevoznika koju je vlasnik vozila u tu svrhu uručio radionici i te podatke predati vlasniku vozila na odgovarajućem mediju.«.

Članak 13.

Članak 21. mijenja se i glasi:

»(1) Javna ovlast izdavatelja kartica obuhvaća:

– ulogu nacionalnog certifikacijskog tijela, izdavatelja tahografskih kartica i proizvođača tahografskih kartica te vođenje pripadajućih evidencija,

– uslugu prikupljanja, pohranjivanja, obrade i čuvanja tahografskih podataka u središnjem informacijskom sustavu,

– osigurava povezivanje i razmjenu podataka iz evidencija i registara s područja cestovnog prometa.

(2) Izdavatelj kartica dužan je na najmanje jednom mjestu u Republici Hrvatskoj organizirati Ured za zaprimanje zahtjeva za izdavanje tahografskih kartica.

(3) Informacijski sustavi uspostavljeni u svrhu provedbe javne ovlasti iz stavka 1. ovoga članka dio su državne informacijske infrastrukture sukladno zakonu kojim se uređuje državna informacijska infrastruktura.«.

Članak 14.

U članku 31. iza stavka 1. dodaju se novi stavci 2. i 3. koji glase:

»(2) Provjere na cesti iz stavka 1. ograničene su na aspekte koji se mogu učinkovito provjeriti s pomoću tahografa i povezanih uređaja za bilježenje podataka, a sveobuhvatna provjera iz stavka 1. može se provesti samo u prostorima tvrtki.

(3) Tijekom provjere na cesti vozaču je dopušteno kontaktirati sa sjedištem upravitelja prijevoza ili drugom osobom ili subjektom kako bi prije kraja provjere na cesti pružio bilo koje dokaze koji se u tom trenutku ne nalaze u vozilu, čime se ne dovodi u pitanje obveza vozača da osigura pravilnu upotrebu tahografske opreme.«.

Dosadašnji stavci 2. do 6. postaju stavci 4. do 8.

Članak 15.

U članku 33. stavku 4. podstavak 2. mijenja se i glasi:

» – država prebivališta/boravišta vozača,«.

Članak 16.

U članku 34. stavku 3. iza riječi: »zahtjevu« briše se zarez i dodaju riječi: »ili uvidom u podatke koji su preneseni u središnji sustav za obradu tahografskih podataka«.

Članak 17.

Iza članka 36. dodaje se članak 36.a koji glasi:

»Članak 36.a

(1) Najmanje jednom svakih šest mjeseci informacije bilateralno stavljene na raspolaganje na temelju članka 22. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 razmjenjuju se između imenovanih tijela prijavljenih Komisiji u skladu s člankom 36. ovoga Zakona, na temelju obrazloženog zahtjeva države članice u pojedinačnim slučajevima.

(2) Države članice dostavljaju informacije iz stavka 1. ovoga članka u roku od 25 radnih dana od dana primitka zahtjeva, odnosno u kraćem roku ako je on dogovoren.

(3) U hitnim slučajevima ili u slučajevima kada je potreban samo jednostavan uvid u registre, informacije iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se u roku od tri radna dana od dana primitka zahtjeva.

(4) Država članica u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev o potrebnoj nadopuni zahtjeva te ako zahtjev nije dopunjen, on može biti odbijen.

(5) Ako je teško ili nemoguće postupiti po zahtjevu, država članica u roku od deset radnih dana od dana primitka zahtjeva o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev, navodeći utemeljene razloge, a u cilju zajedničkog pronalaska rješenja.

(6) U slučaju stalnih kašnjenja u pružanju informacija državi članici na čije je državno područje radnik upućen, obavješćuje se Komisija koja poduzima odgovarajuće mjere.

(7) Podaci iz izjava o upućivanju pohranjuju se u repozitorij sustava IMI u svrhu provjera u razdoblju od 24 mjeseca.

(8) Razmjena informacija predviđena u ovom članku provodi se putem sustava IMI.«.

Članak 18.

Članak 38. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– naredi, dopusti ili omogući da vozač posjeduje više od jedne valjane kartice vozača, koristi više od jedne vlastite kartice, koristi tuđu karticu ili koristi karticu koja je neispravna ili je istekla (članak 27. stavak 2. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 11. stavak 4. AETR-a),

– naredi, dopusti ili omogući da vozač prikrije, taji ili uništi podatke zabilježene na tahografskom listiću ili podatke pohranjene u tahografu ili kartici vozača ili podatke ispisane s tahografa, rukuje tahografom, tahografskim listićem ili karticom vozača na način koji može dovesti do prikrivanja, tajenja ili uništavanja podataka i/ili ispisanih informacija, ili se u vozilu nalazi uređaj koji bi se mogao koristiti u navedene svrhe (članak 32. stavak 3. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 12. stavak 8. AETR-a),

– ne vodi evidenciju o radnom vremenu mobilnih radnika ili je ne vodi na način propisan pravilnikom kojim se uređuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa (članak 9. stavak 2. i članak 9. stavak 9.),

– ne prenosi podatke iz tahografa u središnji informacijski sustav za obradu tahografskih podataka ili ih ne prenosi na način propisan pravilnikom kojim se uređuje način prijenosa podataka i način vođenja evidencije iz tahografa (članak 9. stavak 6. i članak 9. stavak 9.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 7000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka.«.

Članak 19.

Iza članka 38. dodaje se članak 38.a koji glasi:

»Članak 38.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1980,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka.«.

Članak 20.

Članak 39. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne upozna mobilne radnike s propisima iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona,

– ne osigura na zahtjev mobilnih radnika preslike evidencija o obavljenim radnim satima (članak 9. stavak 8.),

– radionica nema oglasnu ploču na uočljivom mjestu i/ili ne sadržava oznaku dozvole i oznaku plombiranja, obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela (članak 18. stavak 8.),

– ne preuzme odgovarajuće podatke s jedinice u vozilu i vozačeve kartice u rokovima i na način propisan člankom 1. stavcima 3. i 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010 (članak 1. stavak 3. i članak 4. Uredbe komisije (EU) br. 581/2010).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 5000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 21.

Iza članka 39. dodaje se članak 39.a koji glasi:

»Članak 39.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1980,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako:

– ne upozna mobilne radnike s propisima iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona,

– ne osigura na zahtjev mobilnih radnika preslike evidencija o obavljenim radnim satima (članak 9. stavak 8.),

– radionica nema oglasnu ploču na uočljivom mjestu i/ili ne sadržava oznaku dozvole i oznaku plombiranja, obavijesti, naloge i upozorenja nadležnih tijela (članak 18. stavak 8.),

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 660,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1980,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 22.

Članak 40. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se pravna osoba ako:

– poslove iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona obavlja bez dozvole ministarstva nadležnog za promet (članak 12. stavak 1.),

– vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi nemaju ugrađen tahograf u skladu s aktima iz članka 2. ovoga Zakona (članak 3. stavak 1.),

– ne obavlja poslove sukladno izdanoj dozvoli i/ili obavlja poslove na lokaciji koja nije navedena u dozvoli (članak 12. stavak 6.),

– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara u roku od osam dana od dana promjene (članak 12. stavak 9.),

– obavlja postupke i poslove radionice koji nisu u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje način obavljanja postupaka i poslova radionice (članak 14. stavak 3.),

– u roku od tri dana od primitka rješenja o oduzimanju dozvole ne preda Ministarstvu sve kartice radionice, sredstva za plombiranje i svu dokumentaciju i evidencije koje je dužna voditi (članak 15. stavak 3.),

– omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 18. stavak 6.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 25.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 23.

Iza članka 40. dodaje se članak 40.a koji glasi:

»Članak 40.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se pravna osoba ako:

– poslove iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona obavlja bez dozvole ministarstva nadležnog za promet (članak 12. stavak 1.),

– vozila čija je najveća dopuštena masa s priključnim vozilom veća od 3,5 t i autobusi nemaju ugrađen tahograf u skladu s aktima iz članka 2. ovoga Zakona (članak 3. stavak 1.),

– ne obavlja poslove sukladno izdanoj dozvoli i/ili obavlja poslove na lokaciji koja nije navedena u dozvoli (članak 12. stavak 6.),

– ne obavijesti Ministarstvo o promjenama vlasništva, voditelja ili tehničara u roku od osam dana od dana promjene (članak 12. stavak 9.),

– obavlja postupke i poslove radionice koji nisu u skladu s odredbama posebnog propisa kojim se uređuje način obavljanja postupaka i poslova radionice (članak 14. stavak 3.),

– omogući da zahvate na tahografima i opremi obavlja tehničar koji ne posjeduje važeću potvrdu o stručnoj osposobljenosti (članak 18. stavak 6.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 3310,00 do 6630,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 24.

Članak 41. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet sati za više od četiri sata i 30 minuta bez stanke ili odmora od najmanje četiri sata i 30 minuta, ako produljenje na deset sati nije dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od deset sati za više od pet sati bez stanke ili odmora od barem četiri sata i 30 minuta, ako je produljenje na deset sati dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači tjedno vrijeme vožnje za više od 14 sati (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači ukupno maksimalno dvotjedno vrijeme vožnje za više od 22 sata i 30 minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 4000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 25.

Iza članka 41. dodaje se članak 41.a koji glasi:

»Članak 41.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači tjedno vrijeme vožnje za više od 14 sati (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači ukupno maksimalno dvotjedno vrijeme vožnje za više od 22 sata i 30 minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 260,00 do 530,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 660,00 do 1320,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 190,00 do 390,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 26.

Članak 42. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako vozila čija je najveća dopuštena masa, uključujući prikolicu ili poluprikolicu, prelaze 3,5 tona ili vozila koja su konstruirana ili trajno prilagođena za prijevoz više od devet osoba, uključujući i vozača, te su namijenjena za tu svrhu nemaju ugrađen tahograf (članak 3. stavak 2.),

– ako tahograf nije ugrađen i/ili popravljen u ovlaštenoj radionici (članak 22. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 10. AETR-a),

– ako ne obavlja redovite preglede tahografa u ovlaštenoj radionici (članak 23. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014),

– ako u slučaju kvara ili neispravnoga rada tahografa, tahograf ne da na popravak ovlaštenoj radionici (članak 37. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 7000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 3000,00 do 7000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaj iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.«.

Članak 27.

Iza članka 42. dodaje se članak 42.a koji glasi:

»Članak 42.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba:

– ako tahograf nije ugrađen i/ili popravljen u ovlaštenoj radionici (članak 22. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 ili članak 10. AETR-a),

– ako ne obavlja redovite preglede tahografa u ovlaštenoj radionici (članak 23. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014),

– ako u slučaju kvara ili neispravnoga rada tahografa, tahograf ne da na popravak ovlaštenoj radionici (članak 37. stavak 1. Uredbe (EU) br. 165/2014).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 920,00 do 1980,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 1980,00 do 3310,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 920,00 eura kaznit će se i vozač za prekršaj iz stavka 1. podstavka 1. ovoga članka.«.

Članak 28.

Iza članka 43. dodaje se članak 43.a koji glasi:

»Članak 43.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 1190,00 eura kaznit će se pravna osoba ako od mobilnog radnika koji radi kod više poslodavaca ne zatraži evidenciju ili izračun radnog vremena koje je mobilni radnik obavio za drugog poslodavca (članak 5. stavak 3.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 130,00 do 260,00 eura kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 390,00 do 1190,00 eura kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 29.

Članak 44. mijenja se i glasi:

»(1) Novčanom kaznom u iznosu od 4000,00 do 8000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač:

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za više od dva sata, ako produljenje na deset sati nije dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači dopušteno trajanje dnevnog vremena vožnje od devet, odnosno deset sati za više od dva sata, ako je produljenje na deset sati dopušteno (članak 6. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 1. AETR-a),

– prekorači tjedno vrijeme vožnje od devet do 14 sati (članak 6. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 2. AETR-a),

– prekorači ukupno maksimalno dvotjedno vrijeme vožnje od 15 do najviše 22 sata i 30 minuta (članak 6. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 6. stavak 3. AETR-a),

– prekorači vrijeme vožnje za više od jednog sata i 30 minuta (članak 7. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 7. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata i 30 minuta, ako skraćeno dnevno razdoblje odmora nije dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata, ako je skraćeno dnevno razdoblje odmora dopušteno (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi podijeljeno dnevno razdoblje odmora kraće za više od dva sata (članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 2. AETR-a),

– koristi skraćeni dnevni odmor, ako je dio višečlane posade, kraći od sedam sati (članak 8. stavak 5. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 3. AETR-a),

– koristi skraćeni tjedni odmor kraći od 20 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedni odmor kraći od 36 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači šest uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog tjednog odmora za više od 12 sati (članak 8. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači 12 uzastopnih 24-satnih razdoblja nakon prethodnog redovitog tjednog odmora za više od 12 sati (članak 8. stavak 6.a Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– koristi tjedno razdoblje odmora nakon 12 uzastopnih razdoblja od 24 sata kraće od 65 sati (članak 8. stavak 6.a točka b podtočka ii. Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači razdoblje vožnje između 22:00 i 6:00 sati dulje od četiri sata i 30 minuta, ako vozilo nema višečlanu posadu (članak 8. stavak 6.a točka d Uredbe (EZ) br. 561/2006 ili članak 8. stavak 6. AETR-a),

– prekorači maksimalno tjedno radno vrijeme od 48 sati za više od 12 sati, ako je mogućnost produljenja na 60 sati već iskorištena unutar razdoblja od četiri mjeseca (članak 5. stavak 2.),

– prekorači maksimalno tjedno radno vrijeme od 60 sati za više od deset sati, ako odstupanje iz članka 5. stavka 2. nije utvrđeno (članak 8. stavci 1. i 2.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1500,00 do 3000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 4000,00 do 8000,00 kuna kaznit će se fizička osoba – obrtnik za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 2000,00 kuna kaznit će se i vozač za prekršaje iz stavka 1. ovoga članka.«.

Članak 30.

Iza članka 44. dodaje se članak 44.a koji glasi:

»Članak 44.a

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 530,00 do 1060,00 eura kaznit će se za prekršaj pravna osoba ako naredi, dopusti ili omogući da vozač: