Broj: III Kr 10/2020-3 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. Z. B., zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi sa st. 3. i čl. 215. st. 3. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak i 101/17. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. Z. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 18. ožujka 2019. broj K-398/18-7. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 31. listopada 2019. broj Kž-409/2019-7., u sjednici održanoj 5. studenog 2020., 

p r e s u d i o   j e :

 Odbija se zahtjev osuđ. Z. B. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan. 

Obrazloženje

 Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 18. ožujka 2019. broj K-398/18-7. i presuda Županijskog suda u Osijeku od 31. listopada 2019. broj Kž-409/2019-7., Z. B. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 222. st. 4. u vezi sa st. 3. i čl. 215. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11., te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, te mu je na temelju čl. 57. st. 1. i 2. KZ/11. izrečena djelomična uvjetna osuda, tako da neuvjetovani dio kazne iznosi šest mjeseci, dok se dio kazne u trajanju deset mjeseci neće izvršiti ako osuđenik u roku od tri godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je osuđ. Z. B., po braniteljici J. S., odvjetnici iz Z., iz osnova u čl. 517. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), ističući kako je osuđeniku povrijeđeno pravo na obranu i pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00.-pročišćeni tekst, 28/01., 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.-ispravak, 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav), čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.-pročišćeni tekst, 8/99.-ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje: Konvencija), te čl. 11. ZKP/08. – I., koje povrede su počinjene i u prvostupanjskom i u drugostupanjskom postupku, te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. – I. Predlaže ukinuti pobijane presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz molbu da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.

 Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

 Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku i njegovoj braniteljici.

 Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude nije osnovan.

 Nije u pravu podnositelj zahtjeva kada tvrdi da je osuđeniku povrijeđeno pravo na obranu i pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. Ustava, čl. 6. Konvencije i čl. 11. ZKP/08. – I., jer prvostupanjski sud nije proveo jedini dokaz koji je predložila obrana, bitan za primjenu odredbi o ublažavanju kazne.

 Podnositelja zahtjeva se upućuje na odredbu čl. 517. st. 1. ZKP/08. – I., kojom je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

 Istaknuti prigovor podnositelja zahtjeva predstavlja, u biti, prigovor nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u pogledu okolnosti vezanih uz odmjeravanje kazne. Iako takvi navodi, suglasno citiranoj odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08. – I., ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, ističe se kako, prema čl. 418. st. 1. ZKP/08. – I., dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje. Međutim, to ne znači da je sud obvezan prihvatiti i provesti sve dokaze koje stranke predlože. Pod uvjetima iz čl. 421. st. 1. ZKP/08. – I., sud je ovlašten odbiti izvođenje dokaza.

 Nema dvojbe da su jamstva sadržana u čl. 6. st. 3. Konvencije (istovjetno u čl. 29. Ustava i čl. 11. ZKP/08. – I.), konstitutivni elementi pojma poštenog suđenja. Međutim, Konvencija, kao opće pravilo, ostavlja sudovima ocijeniti i obrazložiti da li je bilo potrebno pozvati predložene svjedoke (predmet Vidal protiv Belgije, stavak 33., serija A, br. 235-B, 1992., Europski sud za ljudska prava – dalje: ESLJP).

 Bitno svojstvo suđenja, sadržano u njegovom konstitutivnom elementu, nije narušeno samim time što optuženiku nije bilo dozvoljeno izvesti određene dokaze. Obrana mora svoje zahtjeve potkrijepiti objašnjenjem zašto je važno da se izvedu određeni dokazi, a izvođenje upravo tih dokaza mora biti nužno za utvrđivanje istine (predmet Perna protiv Italije, stavak 29. br. 48898/99, 2003., ESLJP).

 Iz spisa predmeta je razvidno kako je prvostupanjski sud, u odnosu na odbijeni dokazni prijedlog, naveo razlog i zakonsku osnovu za odbijanje prijedloga, a što je u povodu žalbe razmatrao i drugostupanjski sud. Pored toga, vidljivo je kako je ispitivanje svjedokinje M. S. bilo predloženo na okolnosti o kojima je u obrani iskazivao osuđenik. Iste okolnosti prvostupanjski sud nije doveo u pitanje, te ih je cijenio olakotnima prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne.

 Stoga, odbijanje dokaznog prijedloga, samo za sebe, ne znači povredu prava obrane i prava na pravično suđenje.

 Nasuprot tvrdnji podnositelja zahtjeva, nije ostvarena ni povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, u kojoj osuđenik nalazi modalitet povrede prava na pravično suđenje, počinjene u drugostupanjskom postupku.

 Županijski sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, sukladno čl. 487. st. 1. ZKP/08. – I., ispitao je presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija. Drugostupanjski sud je, odgovarajući na iste prigovore osuđenika istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu, dao argumentaciju, koju prihvaća i ovaj sud. Drugostupanjski sud je analizirao žalbene razloge, te je ocijenio djelomično osnovanom žalbu optuženika podnesenu zbog odluke o kazni, a jasno je izložio zašto smatra da žalba optuženika nije osnovana u vezi ostalih istaknutih i dopuštenih žalbenih osnova. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, sud drugog stupnja nije našao da bi bila ostvarena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka ni povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti. Drugostupanjski sud je u svojoj presudi dao ocjenu svih olakotnih i otegotnih okolnosti odlučnih za izbor vrste i visine kazne. Djelomično prihvaćajući žalbene navode osuđenika u pogledu odluke o kazni, drugostupanjski sud je izložio jasne razloge iz kojih slijedi zaključak kako olakotne okolnosti, utvrđene po sudu prvog stupnja, opravdavaju izricanje djelomične uvjetne osude. To što sud drugog stupnja nije prihvatio druge žalbene prigovore optuženika te utvrđene olakotne okolnosti nije ocijenio naročito olakotnim okolnostima iz čl. 48. st. 2. KZ/11., zbog kojih je moguće primijeniti institut ublažavanja kazne, ne predstavlja istaknutu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 Tvrdnje podnositelja zahtjeva su, protivno citiranoj odredbi čl. 517. st. 1. ZKP/08. – I., očito usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu okolnosti vezanih uz odmjeravanje kazne, te predstavljaju nastojanje osuđenika da ishodi odluku ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 Prema tomu, kako se ne radi o povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 487. st. 1. ZKP/08. – I., nije osnovan prigovor osuđenika o povredi prava na pravično suđenje zajamčenog Ustavom i Konvencijom, niti je došlo do povrede prava osuđenika na obranu, koju podnositelj zahtjeva ističe.

 S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08. – II., odlučeno je kao u izreci, a slijedom takve odluke, nije bilo mjesta odgodi izvršenja pravomoćne presude.

 

Zagreb, 5. studenog 2020.