Baza je ažurirana 20.11.2024.
zaključno sa NN 109/24
EU 2024/2679
|
REPUBLIKA HRVATSKA |
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU |
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5 |
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Renate Miličević kao predsjednice vijeća te Dušanke Zastavniković Duplančić i Gordane Mihele Grahovac kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Marine Bobanović, u kaznenom predmetu protiv 1. okrivljenog I. M. i dr., zbog teških kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. u svezi čl. 215. st. 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15,101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru, broj KO-DO-249/2020 od 8. veljače 2021., 2. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva M. d.o.o. i 4. okrivljenog N. Č., izjavljenih protiv presude Općinskog suda u Zlataru, broj K-62/18 od 25. siječnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2021. u prisutnosti branitelja 1. okrivljenika, odvjetnika R. K.,
Prihvaćaju se žalbe državnog odvjetnika, 2. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva M. d.o.o. i 4. okrivljenog N. Č., ukida se prvostupanjska presuda te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
1. Prvostupanjskom presudom na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom poslovnog broja K-308/2017 od 14. prosinca 2017.
2. Istom presudom 4. okrivljeni N. Č. i 2. okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo M. d.o.o. proglašeni su krivima i to 4. okrivljeni N. Č. zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti iz čl. 222. st. 3. KZ/11 u vezi čl. 215. st. 2. i 3.
KZ/11, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11, a 2. okrivljeno trgovačko društvo M. d.o.o. zbog teškog kaznenog djela protiv opće sigurnosti opisano u čl. 222. st. 3. KZ/11 u svezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11 i čl. 3. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjivo po čl. 222. st. 3. KZ/11 u vezi čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela. 4. okrivljeni N. Č. za kazneno djelo iz čl. 222. st. 3. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine. 2. okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo M. d.o.o. za kazneno djelo iz čl. 222. st. 3. KZ/11 u vezi čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, kažnjeno je novčanom kaznom u iznosu od 15.000,00 kuna koju je kaznu trgovačko društvo dužno platiti u roku od tri mjeseca jer će se u protivnom naplatiti prisilnim putem. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi sa čl. 145. st. 1. i st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo je 4. okrivljenom N. Č. i 2. okrivljenoj pravnoj osobi, trgovačkom društvu M. d.o.o. platiti troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 900,00 kuna svaki, kao i troškove postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 u iznosu ukupno 18.611,00 kuna, time da je svaki okrivljenik dužan platiti polovicu tog iznosa, odnosno 9.305,50 kuna, sve u roku od 6 (šest) mjeseci.
3. Također su istom presudom na temelju čl. 453. toč. 3. ZKP/08 1. okrivljeni I. M. i 3. okrivljeni T. I. oslobođeni optužbe da bi počinili teška kaznena djela protiv opće sigurnosti opisana u čl. 222. st. 3. KZ/11 u vezi čl. 215. st. 2. i 3. KZ/11, a kažnjiva po čl. 222. st. 3. KZ/11. Na temelju čl. 149. st. 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci 1. okrivljenog I. M. i 3. okrivljenog T. I. i nužni izdaci i nagrada branitelja 1. okrivljenika padaju na teret državnog proračuna.
4. Protiv ove presude pravovremeno je podnio žalbu državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na oslobađajući dio presude, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
5. Žalbu protiv pobijane presude podnijela je 2. okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo M. d.o.o. po predstavniku R. H., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a u žalbi je predloženo da se pobijana presuda preinači na način da se pravna osoba oslobodi kaznene odgovornosti.
7. Također je protiv pobijane presude podnio žalbu 4. okrivljeni N. Č. zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a u žalbi je predložio da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe, podredno, da se pobijana presuda preinači u odnosu na odluku o kazni i da mu se izrekne blaža kazna. 4. okrivljenik je zatražio obavijest o održavanju sjednice drugostupanjskog vijeća.
8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijelo je trgovačko društvo M. d.o.o., po predstavniku R. H., odvjetniku iz Z., u kojem je predloženo da se odbije žalba državnog odvjetnika i potvrdi presuda u odnosu na 1. i 3. okrivljenike, a da se preinači povodom žalbe 2. okrivljene pravne osobe.
9. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je 1. okrivljeni I. M., po branitelju R. K., odvjetniku iz Z., u kojem je predloženo da se pobijana presuda potvrdi i odbije žalba državnog odvjetnika. 1. okrivljenik je zatražio obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.
10. Spis predmeta dostavljen je Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sukladno odredbi čl. 474. ZKP/08.
11. Na javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća pristupio je branitelj 1. okrivljenika, odvjetnik R. K. koji je u cijelosti ostao kod svih navoda istaknutih u odgovoru na žalbu državnog odvjetnika. Nisu pristupili 1. okrivljenik za kojeg je branitelj izjavio da je obaviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća, uredno pozvan državni odvjetnik i 4. okrivljeni N. Č.
12. Žalbe državnog odvjetnika, 2. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva M. d.o.o. i 4. okrivljenog N. Č. su osnovane.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika (oslobađajući dio presude)
13. U pravu je žalitelj kada tvrdi da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da nije dokazano da bi 1. i 3. okrivljenici počinili inkriminirana im kaznena djela na način kako ih se optužuje.
14. 1. i 3. okrivljenici negiraju počinjenje kaznenog djela, smatraju da su 1. okrivljenik kao direktor, a 3. okrivljenik kao rukovoditelj proizvodnje i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu više razine trgovačkog društva M. d.o.o. svaki u svom djelokrugu rada poduzeli sve što je potrebno i na što ih zakon obvezuje da oštećeni M. Š. u inkriminirano vrijeme bude osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnik u proizvodnji – prešac (rad na stroju i dorada) i da je do ozljeđivanja oštećenika došlo isključivo uslijed njegove nesmotrenosti.
15. Prvostupanjski sud zaključak da nije dokazano da je do teškog ozljeđivanja oštećenika 20. lipnja 2016. oko 10:30 sati u Gornjoj Stubici u pogonu za proizvodnju gumenih proizvoda prešanja, prilikom rada na radnom stroju – injekciona preša Desma I došlo krivnjom 1. i 3. okrivljenika temelji na tome da se 1. okrivljeniku kao direktoru ne može pripisati svijest o tome da li je oštećenik bio osposobljen za rad na siguran način jer on to nije dužan kontrolirati, budući da postoje ovlaštenici zaštite na radu i da je osigurao preduvjete da se oštećeniku postavi mentor za praktičnu obuku, a da se ni 3. okrivljeniku, kao voditelju proizvodnje ne može pripisati svijest o tome da li je oštećenik bio osposobljen za rad na siguran način jer on to nije dužan kontrolirati, budući da postoje ovlaštenici zaštite na radu niže razine i da je isti znao da su u tvrtci osigurani preduvjeti da se radniku postavi mentor za praktičnu obuku.
16. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je takav zaključak prvostupanjskog suda za sada preuranjen i posljedica je nedovoljne i pažljivije analize ostalih izvedenih dokaza, posebno nalaza i mišljenja sudske vještakinje iz područja zaštite na radu Miljenke Kliček.
17. 1. i 3. okrivljenike se optužuje da su u konkretnom slučaju postupili protivno odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, a 2. okrivljenika i da je postupio protivno odredbi čl. 28. st. 2. Zakona o zaštiti na radu. Prema odredbi čl. 28. st. 1. Zakona o zaštiti na radu, poslodavac ne smije samostalno obavljanje poslova dopustiti radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način, a prema stavku 2. istog članka, radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način poslodavac je obvezan osigurati rad pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način, ali ne dulje od 60 dana.
18. U odnosu na navedeno, a da bi utvrdio postoje li u konkretnom slučaju propusti u radu 1. i 3. okrivljenika koji bi imali za posljedicu teško ozljeđivanje oštećenika, prvostupanjski sud je propustio pažljivije analizirati nalaz i mišljenje vještakinje M. K. koja je dala mišljenje u odnosu na obveze koje 1. i 3. okrivljenici imaju kao direktor, odnosno kao rukovoditelj proizvodnje i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu više razine prema Pravilniku zaštite na radu pravne osobe, trgovačkog društva M. d.o.o. Vještakinja je u nalazu i mišljenju koje je prvostupanjski sud prihvatio stručnim decidirano navela koje su odgovornosti pojedinih dionika u provedbi zaštite zdravlja i sigurnosti na radu, pa tako i 1. i 3. okrivljenika. U odnosu na 1. okrivljenika kao direktora trgovačkog društva vještakinja je, između ostalog, navela da 1. okrivljenik nije kao odgovorna osoba u pravnoj osobi osigurao provedbu mjera zaštite na radu sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu, drugih propisa kojima se uređuje pitanje zaštite na radu i Pravilnika o zaštiti na radu trgovačkog društva M. d.o.o. On je kao direktor ustrojio organizaciju zaštite na radu, ali nije osigurao njezinu provedbu. Obavljanje određenih poslova zaštite na radu direktor je prenio na svoje ovlaštenike što ne podrazumijeva potpuno prenošenje odgovornosti. 1. okrivljenik tako nije osigurao da se ne smije dozvoliti samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način niti da se radniku koji nije osposobljen za rad na siguran način omogući rad pod nadzorom osposobljenog radnika za rad na siguran način, nije osigurao da se ne smije dozvoliti raspoređivanje ili daljnji rad radnika na poslovima s posebnim uvjetima rada, ako isti ne udovoljavaju posebnim uvjetima.
19. U odnosu na 3. okrivljenika, vještakinja je navela da je kao ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu više razine i odgovoran za provedbu mjera kod poslodavca dozvolio, protivno svojim obvezama iz čl. 12. Pravilnika o zaštiti na radu, radniku M. Š. samostalno obavljanje poslova iako prethodno nije bio osposobljen obavljati ih bez ugrožavanja vlastitog života i zdravlja te života i zdravlja drugih ljudi. Kao ovlaštenik na radu više razine, nije radniku M. Š. dok još nije bio osposobljen za rad na siguran način omogućio rad pod nadzorom osposobljenog radnika i sukladno svojim obvezama iz pravilnika nije smio dopustiti raspoređivanje radnika M. Š. na poslove s posebnim uvjetima rada, ako isti ne udovoljava propisanim uvjetima.
20. Iako prvostupanjski sud u nekoliko navrata ističe kako se vještakinja u nalazu upušta u ocjenu dokaza iz spisa, potrebno je napomenuti da prvostupanjski sud gubi iz vida da se nalaz i mišljenje vještakinje u odnosu na obveze 1. i 3. okrivljenika temelji pretežno na dokumentaciji koja prileži spisu i da je ista decidirano navela da oštećenik nije bio osposobljen za rad na siguran način prema obrascu "Zapisnik o ocjeni praktične osposobljenosti za rad na siguran način" i da je do ozljeđivanja
oštećenika došlo jer nije radio pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način. S obzirom na takav zaključak vještakinje, prvostupanjski sud je propustio savjesnije i kritički analizirati iskaz oštećenog M. Š. u dijelu kada iskazuje koliko je i kada bio osposobljen za rad na siguran način, kao i iskaz svjedokinje N. J. u dijelu kada iskazuje na koje su se sve njezine primjedbe u svezi osposobljavanja radnika za rad na siguran način oglušili 1. i 3. okrivljenici.
21. Isto tako, prvostupanjski sud je propustio savjesnije analizirati iskaz oštećenika u dijelu kada iskazuje da ne zna da li je i kojom svojom radnjom pridonio nastanku ozljede, kao i da je inkriminiranog dana radio onako kako su ga podučili te da mu nitko nije rekao da kada se zaglavi pretok u preši da se rukom ne smije vaditi van iz preše. Ovo iz razloga jer su okrivljenici, kao i svjedok K. D. G. iskazali kako je do ozljeđivanja oštećenika došlo uslijed njegove nepažnje, odnosno nesmotrenosti, pa je prvostupanjski sud i u tom dijelu propustio utvrditi da li je i koliko oštećenik bio osposobljen za siguran način rada na stroju na kojem je ozlijeđen i da li je do ozljeđivanja isključivo došlo uslijed njegove nepažnje.
22. Iz ovih se razloga ne može prihvati s potrebnom sigurnošću s obzirom na pogrešno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu, da nije dokazano da bi 1. i 3. okrivljenici počinili inkriminirana im kaznena djela na način kako se optužuju, odnosno, zaključak prvostupanjskog suda da se 1. i 3. okrivljenicima ne može pripisati svijest o tome je li oštećenik bio osposobljen za rad na siguran način jer to oni nisu dužni kontrolirati budući da postoje ovlaštenici zaštite na radu.
U odnosu na žalbe 2. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva M. d.o.o. i
4. okrivljenog N. Č.
23. Iako 2. okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo M. d.o.o., uvodno u žalbi navodi da se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ta žalbena osoba nije konkretizirana, a iz sadržaja žalbe proizlazi da tu žalbenu osnovu žalitelj veže za pogrešno utvrđeno činjenično stanje.
24. U pravu su žalitelji kada tvrde da je prvostupanjski sud činjenično stanje pogrešno utvrdio kada je utvrdio da su počinitelji inkriminiranog im kaznenog djela pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude.
25. 2. okrivljena pravna osoba, trgovačko društvo M. d.o.o. i 4. okrivljeni N. Č. negiraju počinjenje kaznenog djela. Predstavnik 2. okrivljene pravne osobe smatra da je pravna osoba u svom poslovanju primjenjivala u cijelosti mjere zaštite na radu te su uspostavljeni protokoli za siguran rad radnika. Odgovornost pravne osobe proizlazi iz eventualne odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj osobi, a iz obrane 1. okrivljenika nedvojbeno slijedi da na njegovoj strani nije bilo ni namjere niti nehaja u pogledu primjene sigurnosnih mjera. Eventualnu odgovornost niže rangiranih osoba u sustavu organizacije 2. okrivljene pravne osobe, a koje se ne mogu smatrati odgovornim osobama, ne može utjecati na odluku o kaznenopravnoj odgovornosti 2. okrivljene pravne osobe.
26. 4. okrivljenik je iskazao da radi kao voditelj smjene, a da je do ozljeđivanja oštećenika došlo isključivo zbog njegove pogreške kada je refleksno gurnuo ruku da uzme dio plahte iz stroja tzv. višak.
27. Zaključak o kaznenoj odgovornosti 4. okrivljenika prvostupanjski sud temelji na tome da je isti neposredno nadređen oštećeniku i da ga je on rasporedio na rad te da je upravo propust 4. okrivljenika da uvidi da oštećenik još nije sposoban za rad na siguran način rezultirao ozljeđivanjem oštećenika. Prvostupanjski sud nalazi utvrđenim da na to da je 4. okrivljenik bio svjestan da oštećenik nije osposobljen za samostalan rad na siguran način ukazuje činjenica da je teoretska naobrazba bila zakazana tek 21. lipnja 2016. te da je radniku K. D. G. rekao da oštećenika povremeno nadzire. Isto tako, prvostupanjski sud smatra utvrđenim da je 4. okrivljenik svjestan da oštećenik nije osposobljen za rad na siguran način istoga rasporedio na samostalan rad kao prešača, lakomisleno smatrajući da se isti neće ozlijediti.
28. Međutim, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju pogrešno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio pouzdanim da su 4. okrivljenik i 2. okrivljena pravna osoba počinitelji kaznenog djela na način kako ih se optužuje.
29. 4. okrivljenik je proglašen krivim jer je kao poslovođa i ovlaštenik za zaštitu na radu niže razine, iako svjestan da radnik M. Š. nije osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnik u proizvodnji – prešač, za koje je procjenom opasnosti utvrđena obveza prethodnog osposobljavanja, lakomisleno smatrajući da do štetnih posljedica ozljeđivanja neće doći, dopustio radniku M. Š. samostalno obavljanje poslova na radnom mjestu radnik u proizvodnji – prešač i rasporedio ga na rad na radnom stroju - injekciona preša D. I., što je imalo za posljedicu da kada je M. Š. započeo radni proces na način da je stroj pustio u automatski način rada, primijetivši da je na donjem dijelu kalupa ostao raniji pretok koji je prethodno trebalo pokupiti rukom zaštićenom troslojnim zaštitnim rukavicama, gurnuo desnu ruku u prešu da bi izvadio pretok, u kojem mu je trenutku podizač stroja pritisnuo šaku desne ruke uslijed čega je M. Š. zadobio tešku tjelesnu ozljedu.
30. Dakle, 4. okrivljenik je proglašen krivim jer je dopustio oštećeniku samostalno obavljanje poslova i jer ga je rasporedio na rad na radnom stroju - injekciona preša Desma I.
31. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud propustio savjesno i kritički analizirati u tom kontekstu iskaz oštećenika te posebno nalaz i mišljenje vještakinje iz područja zaštite na radu M. K.. Naime, vještakinja je u nalazu i mišljenju navela da je 4. okrivljeni N. Č., kao poslovođa i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu niže razine, dopustio radniku M. Š. samostalno obavljanje poslova iako nije prethodno bio osposobljen za rad na siguran način za radno mjesto radnik u proizvodnji – prešač, za koju je procjenom opasnosti utvrđena obveza osposobljavanja. Iz pravilnika proizlazi da N. Č. nije imao obvezu omogućiti radnicima dok još nisu osposobljeni za rad na siguran način rad pod nadzorom
osposobljenog radnika. Vještakinja je također navela da je do ozljeđivanja oštećenika došlo jer nije radio pod neposrednim nadzorom radnika osposobljenog za rad na siguran način.
32. Osim toga, iako prvostupanjski sud smatra nespornim da je 4. okrivljenik rasporedio na rad oštećenika, iz iskaza oštećenika koji je prvostupanjski sud propustio savjesno i kritički analizirati proizlazi, između ostalog, da ga je na rad na stroju na kojem je ozlijeđen rasporedio poslovođa 4. okrivljenik koji mu je dao radni nalog s njegovim zaduženjima inkriminiranog dana potpisan od strane 3. okrivljenika, pa ostaje nejasno tko je ustvari rasporedio oštećenika na rad inkriminiranog dana.
33. U svakom slučaju, prilikom odluke o kaznenoj odgovornosti 4. okrivljenika, prvostupanjski je sud propustio sa sigurnošću utvrditi na temelju izvedenih dokaza, da li su radnje za koje se tereti 4. okrivljenik, a to su da je oštećenika rasporedio na rad na radnom stroju na kojem je ozlijeđen i da mu je dopustio rad, upravo uzrok njegova ozljeđivanja.
34. Ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud također propustio obranu 4. okrivljenika, kao i obrane 1. i 3. okrivljenika te iskaze oštećenika i svjedoka N. J., D. O. i K. D. G. savjesno i kritički analizirati, kako ponaosob tako i dovodeći ih u međusobnu vezu, na okolnost da li je do ozljeđivanja oštećenika došlo nepažnjom oštećenika kako to tvrde 4. okrivljenik, 1. i 3. okrivljenici i svjedok K. D. G..
35. Odgovornost pravne osobe temelji se na odgovornosti odgovorne osobe u pravnoj osobi, pa je u pravu žalitelj, tj. 2. okrivljena pravna osoba, da je prvostupanjski sud propustio savjesnije i kritički ocijeniti da li je u konkretnom slučaju kaznena odgovornost 2. okrivljene pravne osobe vezana za kaznenu odgovornost upravo 4. okrivljenika, odnosno, da li isti kao poslovođa i ovlaštenik za zaštitu na radu niže razine ima u konkretnom slučaju status odgovorne osobe u pravnoj osobi za koji bi bila vezana kaznena odgovornost 2. okrivljene pravne osobe.
36. Iz ovih razloga se ne može prihvatiti s potrebnom sigurnošću s obzirom na pogrešno utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu da su 4. okrivljenik i 2. okrivljena pravna osoba počinitelji inkriminiranog im kaznenog djela upravo pod uvjetima i na način kako je to opisano u izreci pobijane presude, a niti da nije dokazano da bi 1. i 3. okrivljenici počinili kaznena djela opisana u izreci pobijane presude. Stoga je valjalo žalbe državnog odvjetnika, 2. okrivljene pravne osobe, trgovačkog društva M. d.o.o. i 4. okrivljenog N. Č. prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti na ponovno suđenje.
37. U ponovljenom postupku, prvostupanjski sud će provesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i nove, pa će nakon provedenog postupka pažljivo i savjesno analizirati svaki dokaz posebno te u povezanosti s obranama okrivljenika, s posebnim osvrtom na nalaz i mišljenje vještakinje M. K., a zatim će analizirati sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranama okrivljenika. Nakon toga će donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju će valjano i potpuno obrazložiti vodeći računa o navodima ove ukidne odluke.
38. Slijedom svega izloženog, na temelju čl. 483. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu 5. srpnja 2021.
|
|
PREDSJEDNICA VIJEĆA:
Renata Miličević, v.r. |
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.