Poslovni broj: K-8/2019-38

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca tog suda Zorana Kežića kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika J. T. i P. B., kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antonije Roso, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. R., zbog kaznenog djela iz članka 153. stavak 1. u svezi sa člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15,  61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11) nakon održane rasprave zaključene 6. rujna 2021. i presude objavljene 9. rujna 2021., u nazočnosti okrivljenog D. R. i njegova branitelja S. K., odvjetnika u S., opunomoćenice žrtve/oštećene A. J., odvjetnice iz O. H. i partneri d.o.o. Z., P. S., te zamjenika Županijskog državnog odvjetnika u Splitu, Ž. Š.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku,  („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08)

 

 

OKRIVLJENI:  D. R. O.: …, sin I. i T. rođene V., rođen …. u M., s prebivalištem u K. S., na adresi C. dr. F. T. 928a, državljanin R. H., nezaposlen, oženjen, bez djece, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak

 

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

 

da je dana 16. prosinca 2018. oko 03,00 sati u Splitu u U. ... u zgradi S. D. u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, svojoj poznanici A. T. uvlačio odjednom više prstiju u njenu vaginu, iako se ona tome protivila i plačući mu govorila da je boli i da s tim prestane, te unatoč njenom protivljenju i pokušaju da mu izvuče ruku, nastavio sa tim radnjama, te kada ga je ona u par navrata pokušala odgurnuti od sebe i dignuti se, u tome nije uspjela jer joj on to svojom silom nije dozvolio, pritišćući je rukama po prsima i grizući je po dojkama, a potom joj rukama pritisnuo glavu i svoj penis stavio u njezina usta, nanijevši joj pri tom razderotinu ulaza u gornji desni dio rodnice, kao i krvne podljeve lijeve dojke,

 

dakle, uporabom sile s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio sa spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju,

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - silovanje - djelo označeno i kažnjivo u članku 153. stavak 1. u svezi s člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15,  61/15 i 101/17 - dalje u tekstu: KZ/11).

 

Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećena A. T. upućuje se u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

 

Temeljem odredbe članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Obrazloženje

 

Županijsko državno odvjetništvo u Splitu podiglo je pred ovim sudom optužnicu broj K-DO-63/2018 od 31. siječnja 2019. protiv okrivljenog D. R. zbog  kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11-17, činjenično i pravno opisanog u izreci ove optužnice.

 

Sud je na početku rasprave, koja je u smislu odredbe članka 388. stavak 2. točka 4. ZKP/08 vođena suglasnošću stranaka uz isključenje javnosti, a zbog zaštite osobnog života žrtve A. T., iz razloga razvidnih na zapisniku s rasprave od 20. svibnja 2021., pozvao okrivljenika da se u smislu odredbe članka 416. ZKP/08 očituje o optužbi, nakon čega je isti kazao da se ne osjeća krivim za kazneno djelo koje mu se optužnicom stavlja na teret.

 

U dokazne svrhe, sud je ispitao žrtvu/oštećenu/svjedoka A. T., te svjedoke G. R., V. M. i L. J. R.

 

Sud je u dokazne svrhe na raspravi ispitao sudskog vještaka sudske medicine A. dr. A., koji je tijekom istrage izradio pisani nalaz i mišljenje od 24. siječnja 2019. (list 136-137 spisa), a nakon što je prethodno pregledao specijalistički nalaz  ginekologa KBC Split od 17. prosinca 2018. na ime A. T.(list 8 spisa).

 

U dokazne svrhe, suglasnošću stranaka, sud je, temeljem članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 pročitao iskaz svjedoka Indire dr.  K..

 

Nadalje, sud je u dokazne svrhe pročitao specijalistički nalaz KBC Split, Klinike za ženske bolesti i porode (list 8 spisa), izvješće o krim.-tehničkoj pretrazi mjesta događaja PU SD, Službe za očevide i krim. tehniku (list 118 spisa), dopis PU SD, Službe za očevide i krim tehniku s prilogom CD-a mjesta događaja i fotografije žrtve A. T. (list 120-121 spisa), specijalistički nalaz za žrtvu Klinike za psihijatriju KBC Split (list 126-128 spisa), dopis tadašnjeg ministra zdravstva R. H. dr. M. K. od 27. ožujka 2019., kao i onaj ravnatelja KBC-a Split dr. J. M. od 7. svibnja 2020., te ispis poruka vršenih između žrtve A. T. i okrivljenog D. R. (list 22-25 spisa) između žrtve A. T. i svjedoka G. R. (list 26-29 te 71-97 spisa) i okrivljenika i žrtve/oštećene A. T. od 23. studenog 2018. (list 224-226 spisa).

 

U odnosu na provedene materijalne dokaze stranke nisu prijeporile činjenice utvrđene tim dokazima, zbog čega se iste u smislu članka 459. stavak 5. ZKP/08 u ovoj presudi samo navode.

 

Sud je temeljem osnove iz članka 421. stavak 1. točka 2. ZKP/08 kao nevažan odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svjedokinje J. K., nalazeći da se provođenjem tog dokaza, na okolnost na koju je isti predložen, odnosno da su sljedeće jutro nakon spornog događaja ona i okrivljenik izmjenjivali poruke, a zatim se navečer sreli  u Zagrebu, njenim ispitivanjem ne bi utvrdile činjenice važne za odlučivanje u ovom predmetu.

 

Na kraju dokaznog postupka, pročitan je izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenog D. R. (list 188 spisa).

 

Nakon što stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, a nakon izvedenih materijalnih i personalnih dokaza, sud je pristupio ispitivanju okrivljenika.

 

Okrivljeni D. R. se u svojoj obrani na raspravi od 2. rujna 2021. istovjetnoj onoj iz istrage, branio da on nije nikakav silovatelj i da je za njega bizarno sve ono što mu se događalo u zadnje dvije godine, a vezano je za ovaj postupak.

 

Okrivljenik se branio da je A. T. upoznao tijekom 2018. preko društvenih mreža i da su tijekom tih kontakata utvrdili postojanje više zajedničkih sklonosti, što je rezultiralo dogovorom da se nađu u Splitu 28. kolovoza 2018. Tog dana da je došao u Split i da su se negdje oko 19,00 sati njih dvoje prvi put vidjeli u caffe baru K. a gdje su se prepoznali temeljem fotografija koje su postavili na mreži. Tu da mu je A. T. kazala da već godinu dana nije imala spolni odnos, da su zajedno konzumirali alkohol, da je nakon nekog vremena u taj caffe bar došla G. R., da su potom otišli u njen stan gdje su nastavili konzumirati alkohol, a nakon nekog vremena  da su otišli prema stanu A. T. sa željom da imaju spolni odnošaj tu večer, ali da on nije mogao postići punu erekciju i da je spolni odnošaj obavio penetrirajući svojim prstima u njenu vaginu. Da je A. T. bila nezadovoljna činjenicom da tu noć nisu imali klasični spolni odnošaj, ali ni sljedeće jutro, opet iz razloga što nije mogao postići erekciju. U svakom slučaju da su ostali u kontaktu preko društvenih mreža.

 

Do 15. prosinca 2018., a nakon ovog prvog susreta 28. kolovoza 2018,  da su se njih dvoje još dva puta vidjeli u Splitu i da su u jednom od tih navrata, a nakon konzumacije alkohola, za koji mu je A. kazala da joj je potreban da se opusti, te njenog inzistiranja na grubljem seksu i na penetriranju prstima imali takav oblik spolnog odnošaja uz griženje po tijelu, po stražnjici, uz uzajamno oralno zadovoljavanje, nakon čega su potom porukama međusobno slali lascivne poruke i eksplicitne fotografije.

 

Toga 15. prosinca 2018., a nakon prethodnog dogovora da se tada nađu i znajući da je A. toga dana na svadbi, da je došao u Split i da je uvečer, negdje oko 21,00-22,00 sata dobio poruku na mobitel od A. da joj je na svadbi dosadno, istu pozvao u caffe bar K. Za to vrijeme da su razmjenjivali više poruka gdje mu je A., među ostalim kazala, da ne pretjeruje s alkoholom da tu večer "ne zakaže", a negdje oko 02,30-03,00 sata mu je kazala da će doći u caffe bar L. koji se nalazi u sklopu TC J. gdje  su se i našli, dok se on nalazio u društvu sa još 10-20 ljudi, uglavnom njegovih poznanika. A. da je odmah "inzistirala da idu i da se poseksaju", na što je on pristao, želeći da pođu u njezin stan, ali mu je ona rekla da je stan neuredan i da su potom odlučili poći u jednu sobu, u naravi kancelarija, koja se nalazi u staroj tiskari S. D. čiji je ključ zgrade i sobe imao. 

 

Izlaskom iz TC J. da su u blizini vidjeli L. J. R., a nakon kraćeg vremena da su došli u zgradu stare tiskare te se popeli na treći ili četvrti kat, nije se mogao sjetiti, a gdje se nalazila ta soba u kojoj se nalazio novi kauč, mali frižider, televizija, dakle sobičak za prespavati, pogledati utakmicu i slično.

 

U zgradu da su ušli otključavši ulazna vrata, koje je potom istim ključem zaključao, a ulaskom u sobu, koju je također zaključao, da ne bi tko došao, pri čemu je ključ ostao u bravi, da su se skinuli, počeli predigru, spustili se na taj kauč, gdje su se počeli nadraživati na način da se on nalazio iznad A.. Da nije mogao postići "punu erekciju", nakon čega je sa svoja dva prsta penetrirao u njenu vaginu, ne sa četiri kako to žrtva navodi, jer to ne bi bilo moguće zbog njenih bioloških sposobnosti, braneći se da ga je, u pokušaju da ima potpunu erekciju A. uhvatila za kukove, te stavila njegov penis u svoja usta, sve ne bi li došlo do pune erekcije i potom spolnog odnošaja u klasičnom smislu.

 

Od trenutka dolaska u sobu i započete predigre, pa do trenutka kada je tijekom oralnog seksa shvatio da neće moći postići punu erekciju i time neće moći imati spolni odnošaj spolovilom u njenu vaginu, nakon čega je spolovilo izvadio iz njenih usta i povukao se, da nije proteklo više od petnaestak minuta. Tek tada, kada je svoje spolovilo izvadio da je A. plačnim glasom kazala "zašto se ja ne mogu kresnuti" što je ponovila još jedanput i potom se najnormalnije obukla. On da ju je, istina nagovarao da ostane, iz razloga jer mu je bilo žao što nisu imali normalni spolni odnošaj.

 

Svakako da je netočno da on A. T. nije dao izaći iz ove sobe, jer kako je kazao, ključ je bio u bravi, a uz to da je tijekom njihova oblika spolnog odnošaja, skinuo naočale i da nije znao gdje ih je ostavio, a da je njegova dioptrija -8.

 

Kad je A. izašla iz te sobe i po proteku dvije minute, da ga je nazvala na mobitel i kazala da joj je otključa ulazna vrata zgrade tiskare, te da je on to nakon par minuta i učinio, a sve dok je našao naočale i obukao hlače. Otključavši vrata da je A. izašla vani, a on da je kratko zaspao i ujutro krenuo na autobus za Z..

 

Par dana potom da mu se na telefonski broj javila osoba koja se predstavila kao policajac, da su dogovorili da će doći u I. PP S. na razgovor i da je tada prvi put saznao da je prijavljen za kazneno djelo i to spolnog odnošaja bez pristanka, a u odnosu na koje je naknadno državno odvjetništvo izmijenilo kvalifikaciju u djelo silovanja. Od te prijave da se osjećao "kao da me valjak pregazio", da nije mogao imati normalan život niti normalno funkcionirati. Danas da piše honorarno neke članke i da se u međuvremenu oženio L. J. R., a koju je sud ispitao na raspravi.

 

Okrivljeni se nadalje branio kako ni u jednom trenutku spolni odnošaj između njega i A. T. nije bio bez A. pristanka, niti je tijekom spolnog odnošaja kritične prigode njemu A. T. kazala da prestane, makne se od njega ili slično tome. To da mu je rekla samo onda, kako je već kazao, kada je izvadio svoje spolovilo iz njezinih usta i kada je spoznao da neće moći imati punu erekciju. Tek tada da mu je rekla da se digne s nje i makne.

 

Također da mu u nijednom trenutku nije spomenula da je boli i da se makne, niti su te prigode radili išta drugo što u ranijim susretima nisu već radili, dodajući da su te prigode oboje bili pripiti i da je A. T. znala što čini i na to pristala.

 

Opisujući, na upit državnog odvjetnika, trenutak kako je svoje spolovilo stavio u usta A. T., okrivljenik je opisao da je jednu svoju ruku stavio na glavu A., dok ga je ona držala za "guzove" i "za to vrijeme nabijala me", te da nakon što je izvadio svoj spolni organ iz njenih usta, a ona plačnim glasom kazala zašto se ne mogu kresnuti, on više ni u jednom trenutku do njenog odlaska iz sobe, svoj spolni organ nije stavljao u bilo koji dio tijela A. T..

 

Opisujući, na upit opunomoćenice žrtve/oštećene, kako je došlo do braka s L. J. R.,  okrivljenik je kazao da su tijekom 2018. bili dobri prijatelji, da ih je spojila njezina reakcija na ovaj događaj, odnosno njeno vjerovanje njemu, odnosno da je sve bilo na način kako je to i iznio u svojoj obrani. U odnosu na opisani susret 28/29 kolovoza 2018. kada su se nalazili u stanu A. i on nije mogao imati punu reakciju, kako uvečer, tako i ujutro, da su ujutro imali samo peting, dodirivanje, a uz to da je to jutro i povraćao od alkohola kojeg su proteklu noć oboje konzumirali.

 

Okrivljenik je svoju obranu završio navodeći da je sve ovo jedan ogroman stres za njega, pri čemu je dio obrane dao suznih očiju.

 

Kako je već navedeno, tijekom rasprave ispitani su žrtva/oštećena/svjedokinja A. T., te svjedoci G. R., V. M. i L. J. R.

 

Žrtva oštećena/svjedokinja A. T. u svom je iskazu na raspravi od 26. svibnja 2021. (list 204 spisa) kazala da je okrivljenog D. R. upoznala preko društvenih mreža nekih godinu dana prije ovog događaja i da su se u tom periodu, do inkriminiranog događaja, družili nekoliko puta na piću u kafićima, "a u 4-5 navrata imali smo fizičke susrete seksualne naravi, koji ni u jednom navratu nisu završili spolnim odnosom, jer okrivljenik nijednom nije uspio postići erekciju. U tim susretima kako sam kazala koji su bili seksualne naravi radilo se o normalnim fizičkim kontaktima na način da je okrivljenik budući nije mogao postići erekciju, stavljao svoje prste u moju vaginu da bi se na taj način zadovoljio." 

 

Erekciju da okrivljenik nije imao ni sutradan ujutro kad su, kod jednog ranijeg susreta pokušali imati spolni odnos u njenom stanu.

 

Žrtva/oštećena/svjedokinja A. T. je sudu kazala da iako okrivljenik u tih nekoliko susreta nije uspio postići erekciju, 15. prosinca 2018. ipak su uspostavili kontakt SMS porukama "te je cilj i svrha toga bila da se nađemo i imamo seksualni odnos". Okrivljenik da joj je bio simpatičan i iz tog razloga da je s njim kontaktirala i željela imati spolni odnos, pa mu je iz toga razloga toga dana i rekla da ne pije previše.

 

Te prigode da je bila pripita, ali da je u svakom slučaju znala što radi kada se toga dana našla sa D. na piću u L. i kad su krenuli prema zgradi stare tiskare Slobodne Dalmacije u namjeri da imaju spolni odnošaj.

 

Opisujući što se dogodilo kad su ona i D. R. došli u jednu od prostorija na četvrtom katu stare tiskare, žrtva/oštećena je kazala da se u toj prostoriji nalazio neki kauč, da su tamo imali međusobne fizičke kontakte na način da su se dodirivali, a sve u cilju da ostvare spolni odnos. Kada su legli na kauč i nastavili se međusobno dodirivati i milovati, D. da nije mogao postići erekciju, da joj je rukom razmakao gaćice i u vaginu gurao više prstiju, misli tri do četiri, što je u početku trpjela i pritom ništa nije govorila.

 

Kako D. i dalje nije uspio postići erekciju, da joj se činilo da je D. nastavio grublje gurati prste u njenu vaginu, što da ju je sve jače boljelo i da mu je rekla da prestane, ponovivši mu u nekoliko navrata, što on nije učinio, pokušavajući mu izvaditi prste iz vagine i maknuti ga, u čemu da nije uspjela budući je on jači i veći od nje. Njen položaj da je tada bio poluležeći, da je D. bio nad njom, te da je D. nakon nekog vremena i kada je od njega tražila da prestane i pritom počela plakati, izvukao prste iz vagine, ali da je to kratko trajalo i da je potom iste prste ponovno ugurao u vaginu. Tada da je u vagini osjetila da ju nešto struže i da je vjerojatno došlo do toga da je D. svojim noktom od prsta zadao joj više posjekotina u vaginu. Uz to da ju je grizao po dojkama, što da mu nije dopustila.

 

Nadalje je kazala "nisam uspjela ostvariti ni u jednom trenutku vlažnost, što dodatno ukazuje da je takvo moje stanje utjecalo na nastanak ozljeda koje je on nanio nasilnim guranjem prstiju u moju vaginu". D. pri tome da nije mogao postići erekciju zbog čega da je stavio svoj spolni organ u njena usta želeći se na taj način uzbuditi i ostvariti erekciju, nakon čega da ga je ona odgurnula i ustala s tog kauča, vičući i psujući ga da ju pusti na miru, nakon čega se od nje odmakao. Vidjevši da su vrata od prostorije zaključana i da ne može izaći, a nakon što ju je D. kratko uvjeravao da ostane, da je vikala na D. i prema njemu zamahnula rukom, ali da ne zna je li ga pri tome udarila. Uzevši robu da je izašla na hodnik i spustila se do ulaznih vrata portuna, koja su bila zaključana, zbog čega je zvala D. da joj vrata otvori, što je ovaj i učinio spustivši se do tih vrata za par minuta.  

 

Kada je izašla iz zgrade da se taxijem odvezla kući gdje se otuširala i robu koju je tada imala na sebi oprala. Također da ju je tada i u narednom vremenu boljelo u vagini, te je vidjela da iz nje izlazi krv.

 

Upitana zašto odmah nije policiji prijavila okrivljenika za silovanje, a niti je to učinila prije dolaska do dežurne ginekologinje (četvrte) u KBC Split 17. prosinca 2018., žrtva/oštećena A. T. je kazala da to "nisam učinila iz dva razloga: prvi, jer kao novinarka i mlada osoba nisam htjela cijeli život imati ovu stigmu žrtve silovanja, a drugi je razlog jer sam osjećala strah od osvete D. R. koji je znao gdje radim, gdje živim, gdje izlazim, kud se krećem i slično", iako da do tada nije prema njemu osjećala nikakav strah.

 

Toga 17. prosinca 2018. da je dežurna liječnica na odjelu ginekologije nije pregledala, jer se pozivala na Protokol o postupanju liječnika ginekologa sa osobama za koje postoji sumnja da su žrtve seksualnog nasilja, kazavši joj da će je pregledati samo onda kada podnese kaznenu prijavu protiv osumnjičenika i dođe u nazočnosti policije radi izuzimanja tragova silovanja, što su joj ponovila još dva druga ginekologa kod kojih je došla radi pregleda. Da ju je pregledala tek četvrta liječnica ginekolog i sačinila nalaz (op. pr. vj. list 8 spisa).

 

Odgovarajući na pitanja branitelja okrivljenika žrtva/oštećena sudu je kazala "da u seksualnim kontaktima koje sam imala sa D. prije ovog događaja, dakle u ovih nekoliko navrata, koji su svi bili u mom stanu… bilo je između nas ono što bih nazvala ljubavni ugrizi, a koji su dovodili do izvjesnog plavetnila na koži, jer bi kapilare uslijed toga pukle. Ja sigurno nisam bila oduševljena činjenicom, kako onih prigoda koje su prethodile kritičnom događaju, tako i kritične prigode, što D. nije mogao postići erekciju."

 

Kako je obrana u spis pri tom priložila izlist poruka od 23. studenoga 2018. to ih je sud u dokazne svrhe, kao i one koje je sudu dostavila sama žrtva/oštećena, ali i svjedokinja G. R. tijekom državnoodvjetničke istrage koje je dostavila toj stranci, u postupku pregledao i pročitao (list 196-197 spisa i list 224-226 spisa), a čije sadržaje, međusobno razmijenjenih poruka između okrivljenika i žrtve/oštećene ova nije prijeporila, su lascivnog i eksplicitnog sadržaja.

 

Na kraju, odgovarajući na pitanja okrivljenika, žrtva/oštećena kazala je da se ne sjeća da mu je u kolovozu 2018. kazala da joj treba jača stimulacija vagine, jer teško svršava, kao i one riječi "zašto se ne mogu dvije godine kresnuti", iako da je to istina. Stoga da je u okrivljeniku i vidjela osobu s kojom je mogla imati spolni odnos, budući da zbog posla novinara i nema baš prigode za društveni život.

 

Svjedoci G. R., V. M. i L. J. R. nisu neposredni očevici predmetnog događaja, odnosno radi se o posrednim svjedocima koji su sve informacije dobili bilo od žrtve/oštećene (svjedoci G. R. i V. M.)  ili od okrivljenika (svjedok L. J. R.)

 

Iz iskaza svjedokinje G. R. (list 212 spisa) sud je utvrdio da je ista prijateljica žrtve/oštećene A. T., njena kolegica novinarka, da je upoznala okrivljenog D. R. nekih mjesec dana prije ovog događaja, da joj je za njega A. kazala da između njih ima "kemije", te da joj je poznato da su se toga 15. prosinca 2018. A. i D. trebali vidjeti. Sutradan ujutro 16. prosinca 2018. da je na mobitelu vidjela poruke A. ( pročitane u dokazne svrhe) i gdje joj je A. opisala da je išla s D. R. do tiskare Slobodne Dalmacije kako bi s njim imala spolni odnos.

 

Sudu je pojasnila da kada je u istrazi kazala da je R. po njenom mišljenju "primijenio silu i natjerao A. na nešto što ona ni u kojem slučaju nije željela", da je pritom mislila na to da je D. stavljao prste u A. vaginu i spolovilo u usta (iskaz na raspravi od 31. svibnja 2021., list 212 spisa). Nakon ovog događaja da je A. vidjela prvi put par dana kasnije u redakciji, ali da je A. svakako kazala i nakon što se ova dvoumila hoće li D. R. prijaviti "ja sam joj sugerirala da bi to morala učiniti, a ako to ne napravi da nema potrebe da se oko toga dalje čujemo".

 

Iz iskaza svjedoka V. M. (list 214 spisa), također kolege novinara A. T. iz S.. D. sud je utvrdio da je isti 16. prosinca 2018. u ranim popodnevnim satima došao u stan A. T., jer ranije, kako sam kaže "je bio malo više opušten jer je bila nedjelja", dok je netom prije toga pročitao poruke koje mu je ista poslala u ranim jutarnjim satima. U stanu da mu je A. kazala da je bila s okrivljenikom, u kancelariji stare tiskare S. D. uopćeno mu govoreći da su tu došli s namjerom da imaju spolni odnošaj, da ga nisu imali u klasičnom smislu i da joj je okrivljenik u predjelu vagine nanio ozljedu prstima ruke, te da joj je neko vrijeme onemogućavao da izađe.

 

On da joj je svakako kazao da prijavi osobu koja je to učinila i da pođu na hitni ginekološki prijem u bolnicu, što su i učinili, ali A. tog dana liječnici nisu pregledali, pozivajući se na Protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja, jer su, zbog njenog spominjanja silovanja, kazali "da će pregled napraviti jedino uz prisustvo policajaca." A. da je bila uplašena od tog događaja, da mu nije poznata ranija narav susreta A. i okrivljenika, kojega on da nije nikada upoznao, da je bio u društvu s A. kada je ona silovanje prijavila u policiji, te da su on i A. T. sada u vezi i žive zajedno zadnjih godinu i po dana.

 

Iz iskaza svjedoka L. J. R., okrivljenikove supruge (list 220 spisa) sud je utvrdio da su se ona, okrivljenik i jedno poveće društvo sporne večeri nalazili u caffe baru "Krom", da su kasnije otišli u noćni bar L. u TC J., udaljenog par minuta hoda i da je negdje oko 02,00 u bar ušla jedna ženska osoba, njoj nepoznata, za koju je poslije utvrdila da se radi o A. T.. Nadalje, iz iskaza svjedoka proizlazi da je ista, po odlasku iz L. vidjela A. T. i D. R. ispred TC J., da su oboje bili pripiti, da je A. povlačila D. za ruku i da su nakon par minuta njih dvoje otišli. D. da nije vidjela narednih par dana, ali da joj je u siječnju 2019. i kada ga je vidjela u Zagrebu, D. rekao da je prijavljen za silovanje, nakon čega da joj je ispričao da su one prigode on i A. išli do prostorije u staroj tiskari S. D. gdje je imao "nekakav oblik spolnog odnošaja s A., odnosno da je penetrirao prstima", jer nije mogao postići erekciju. Također da joj je kazao da su se i ranije, on i A. nalazili i imali susrete seksualne naravi, ali ne i naravi istih. Ona i D. da su tijekom veljače 2019. prošli jedno romantično razdoblje gdje su započeli vezu koja je završila brakom u lipnju 2020. Prethodno da je tražila od D. da joj sve još jednom kaže u svezi prijepornog događaja doslovno ga upitavši "je li on A. T., baš sam tako kazala, napravio nešto što ona nije htjela, a on mi je odgovorio da nije i ja sam mu povjerovala".

 

Na kraju svjedok je sudu kazala "ja znam da D. nije počinio nikakvo djelo silovanja, jer ga poznajem i kao muža i kao zaručnika i kao prijatelja i mogu reći da ga vrlo dobro poznajem i da on u sebi nema nikakve agresije, zbog koje bi eventualno ovakvo nešto počinio".

 

Za potrebe postupka sud je na raspravi izveo dokaz ispitivanjem sudskog vještaka sudske medicine A. dr. A. (list 219 spisa) koji je temeljem specijalističkog nalaza KBC Split od 17. prosinca 2018. za A. T. prethodno izradio svoj pisani nalaz i mišljenje od 24. siječnja 2019. (list 136-137 spisa). U svom iskazu je korigirao dio pisanog mišljenja na način da je sada mišljenja da je oštećena A. T. zadobila tri (u pisanom nalazu je rekao dva) krvna podljeva područja lijeve dojke koji predstavljaju (laku) tjelesnu ozljedu, te su sva tri krvna podljeva mogla nastati djelovanjem ljudskih zuba jednim ugrizom ili stiskanjem prstima šake silom nekog slabijeg do srednje jakog intenziteta. Nadalje, da je žrtva/oštećena kritične prigode zadobila plitki defekt sluznice (razderotinu) predvorja/ulaza u gornji desni dio rodnice što predstavlja (laku) tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem noktiju silom pritiska i povlačenja slabijeg do srednjeg intenziteta.

 

Vještak je na raspravi odgovorio i da nastale ozljede utvrđene specijalističkim nalazom od 17. prosinca 2018. (list 8 spisa) ne bi bile drugačije, po intenzitetu i vrsti, da je žrtva/oštećena kod ginekologa bila pregledana čim je prvi put došla, dakle dan ranije 16. prosinca 2018. oko 13,00 sati. Ovo sve iz razloga, jer proces cijeljenja počinje u roku od 24 do 48 sati, a u istom periodu i krvni podljevi započinju mijenjati boju. Vještak je također, odgovarajući na pitanja opunomoćenice žrtve odgovorio i da iz specijalističkog nalaza od 17. prosinca 2018., a niti na drugi način nije mu poznato koliko je vremena prošlo od predmetnog događaja do sačinjavanja navedenog specijalističkog nalaza.

 

Prije osvrta i stajališta ovog suda, u odnosu na prijeporne činjenice, treba kazati kako kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. KZ/11-17 čini onaj tko djelo iz članka 152. stavak 1. KZ/11-17 dakle s drugom osobom bez njezina pristanka izvrši spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju, uporabom sile ili prijetnje da će izravno napasti na život ili tijelo silovane ili druge osobe.

 

Pristanak iz tada važećeg članka 152. stavak 3. KZ/11-17 (nakon brisanja tog članka ZID KZ/11 "Narodne novine" 126/19, istovjetnog sada iz članka 153. stavak 5. KZ/11-19) postoji ako je osoba svojom voljom odlučila stupiti u spolni odnošaj ili s njime izjednačenu spolnu radnju i bila je sposobna donijeti i izraziti takvu odluku.

 

Citirana zakonska odredba stoga izričito kaže da ukoliko postoji pristanak, u konkretnom slučaju žrtve/oštećene A. T., odnosno njena izražena volja da stupi u spolni odnošaj s okrivljenikom odnosno s njim izvrši izjednačenu spolnu radnju (penetriranje prstima,oralno), kao i da je ista bila sposobna donijeti i izraziti takvu odluku, onda nema elemenata da se okrivljena osoba, u konkretnom slučaju okrivljeni D. R. proglasi krivim za to kazneno djelo.

 

Sud je stoga oslobodio optužbe okrivljenog D. R. zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11-17, jer je, nakon provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrdio da je žrtva/oštećena A. T., kako sadržajem SMS poruka upućenih okrivljeniku ranije toga dana, ali i izraženom slobodnom voljom da iz L. krenu zajedno prema staroj tiskari S. D. jasno izrazila svoju volju, kako je to uostalom u svom iskazu na raspravi sama i kazala, da stupi u spolni odnošaj, odnosno spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju s okrivljenim D. R. (iskaz žrtve, list 206, odlomak treći).

 

Naime, okrivljenik i žrtva/oštećena su to uvijek do toga događaja (penetracija prstima u vaginu) činili kod svih ranijih četiri-pet međusobnih susreta (iskaz žrtve, list 205, posljednji odlomak, list 206 prvi odlomak), pri čemu je nedvojbeno utvrđeno da je ista bila sposobna donijeti i izraziti takav pristanak, što je uostalom sama i kazala na raspravi (list 206, odlomak četvrti).

 

Kako je u postupku utvrđeno da je postojao pristanak oštećene A. T., iz članka 152. stavak 3. KZ/11-17 (sada članka 153. stavak 5. KZ/11-19) da sa D. R. izvrši spolnim odnošajem izjednačenu spolnu radnju, kao jednog od načina izvršenja kaznenog djela silovanja, te da je ista bila sposobna donijeti i izraziti takav pristanak, to je zaključak ovoga suda da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo silovanja za koje se optužuje, zbog čega ga je valjalo osloboditi optužbe za to kazneno djelo, temeljem osnove iz članka 453. točka 3.ZKP/08.

 

Naime, kako okrivljeni D. R. poriče počinjenje kaznenog djela koje mu se optužnicom stavlja na teret, to je u utvrđenju prijeporne činjenice je li okrivljenik postupio na način kako mu se to optužnicom stavlja na teret, valjalo analizirati iskaz žrtve/oštećene A. T. u odnosu na postupanje okrivljenog D. R. kritične prigode.

 

Iz iskaza žrtve/oštećene/svjedokinje A. T. na raspravi da su prije prijepornog događaja ona i okrivljenik "u 4-5 navrata imali fizičke susrete seksualne naravi, koji ni u jednom navratu nisu završili spolnim odnosima… u tim susretima koji su bili seksualne naravi radilo se o normalnim seksualnim kontaktima na način da je okrivljenik budući da nije mogao postići erekciju, stavljao svoje prste u moju vaginu da bi se na taj način zadovoljio" (list 206, odlomak prvi i drugi), što okrivljenik ne prijepori, kao i da su, tijekom kritičnog događaja, imali međusobno upravo takav oblik spolnih radnji, ali i oralno zadovoljenje, što su i ranije prakticirali, kako se da naslutiti iz pregleda međusobnih SMS poruka lascivnih sadržaja, to upućuje na zaključak da među strankama nije prijeporno da su prije ovog događaja, ali i u vrijeme ovog događaja, oni imali uvijek isti oblik, spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje.

 

Nadalje, ovaj sud ne prijepori, a što je vještvom i utvrđeno da je žrtva/oštećena te prigode zadobila ozljede u predjelu rodnice, za koje je utvrđeno da su nastale djelovanjem noktiju okrivljenika koji je svoje prste, po pristanku oštećene/žrtve uvlačio u njenu vaginu, a što je na žalost kod nje zasigurno izazvalo u jednom trenutku bol i nelagodu, pri tom ne ulazeći u činjenicu je li nedostatak vlažnosti u vagini žrtve/oštećene, o čemu sama iskazuje tome doprinijelo, ipak, za ovaj kazneni postupak to nije odlučna činjenica, već je odlučno, prije utvrđenja posebnih elemenata obilježja utuženog djela (sila/prijetnja) samo to postoji li ili ne pristanak oštećene za oblik spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje.

 

U postupku je utvrđeno, što uostalom proizlazi iz iskaza žrtve/oštećene A. T. da je postojao takav pristanak za manifestirani oblik spolnim odnošajem izjednačene spolne radnje na način kakav je bio inkriminirane prigode, te da je žrtva bila sposobna donijeti i izraziti takvu odluku.

 

Valja pri tome kazati, u cilju utvrđenja materijalne istine, da je prvo izričito protivljenje žrtve/oštećene A. T. za daljnje vršenje izjednačene spolne radnje bio tek onaj kada je žrtva/oštećena i nakon što je okrivljenik stavio svoj spolni organ i kako žrtva kaže "mlohavi k…." (SMS poruka list 92 spisa) u usta oštećene, okrivljenika odgurnula, ustala sa kauča, te vičući i psujući ga da je pusti na miru,uzela svoju robu (list 207, odlomak treći) te kasnije kod izlaska iz zgrade prema njemu zamahnula rukom, navodeći da ne zna je li ga pritom udarila.

 

Da okrivljenik potom više nije, ni na koji način ustrajao u vršenju izjednačene spolne radnje, potvrđuje i sama žrtva/oštećena u svome iskazu (stranica 4. iskaza, list 207, odlomak treći).

 

Iskaz žrtve/oštećene A. T., osim u dijelu gore navedenih činjenica, koje u svojoj obrani potvrđuje i sam okrivljenik, dakle da su okrivljenik i žrtva/oštećena kritične prigode izvršili, a nakon što nije bilo moguće da imaju "klasični" spolni odnošaj, izjednačenu spolnu radnju manifestiranu uvlačenjem prstiju okrivljenika u vaginu oštećene, uz, prema iskazu okrivljenika, prakticiranje oralnog seksa, radi postizanja međusobnog zadovoljstva, koje radnje su prakticirali i kod ranijih četiri-pet susreta, te da je okrivljenik "prekinuo" svaki oblik penetracije u tijelo oštećene kada "sam ga odgurnula i ustala sa tog kauča, vičući i psujući ga da me pusti na miru", a koji se odnosi na činjenicu da je žrtva/oštećena tražila od okrivljenika da je pusti, ali da on to nije učinio, jer je "on puno jači i veći od mene" ovaj sud u tome dijelu ne prihvaća vjerodostojnim.

 

Stoga iskaz žrtve/oštećene A. T., koji u navedenom dijelu ovaj sud ne prihvaća, a vezan je za način postupanja okrivljenika i kada navodi da se protivila tome da joj okrivljenik stavlja prste u vaginu, da mu je pokušala izvući ruku iz vagine (do ranije opisanog trenutka), da je okrivljenik nastavio s tim radnjama, da ga je žrtva/oštećena pokušala u par navrata odgurnuti od sebe i dignuti se u čemu nije uspjela, te da je protivno njenoj volji "rukama pritisnuo glavu i svoj penis stavio u njezina usta", ovaj sud sagledava u svjetlu svojevrsnog pritiska G. R. i V. M. da žrtva/oštećena svakako prijavi okrivljenika za silovanje, zbog čega je sam događaj trebalo prikazati pomalo okrutnim.

 

Ovo poglavito kada se uzme u obzir da žrtva/oštećena A. T. toga cijelog dana 16. prosinca 2018. policiji nije podnijela kaznenu prijavu protiv okrivljenika, niti je to učinila sve do trenutka kada ju je, tek četvrti liječnik ginekolog pregledao, nakon podnošenja prijave, a ranija tri liječnika to odbila učinili opravdano se, u takvim slučajevima i sigurno procjenjujući da nema nekih hitnih medicinskih indikacija (krvarenje i sl.) pozivajući na Protokol o postupanja u slučaju seksualnog nasilja („Narodne novine“, broj 70/18).

 

Naime, svjedok G. R. kazala je da se žrtva/oštećena "i dalje dvoumila hoće li ga prijaviti na policiju ili ne, ja sam joj sugerirala da bi to morala učiniti, a ako to ne napravi da nema potreba da se oko toga dalje čujemo", a svjedok V. M., nakon što je žrtva/oštećena kazala da ne želi prijaviti policiji taj događaj rekao "ja sam joj kazao da prijavi osobu koja je to počinila".

 

Kako osim verbalnog dokaza, iskaza žrtve/oštećene A. T., optužba nije predložila, niti je u dokaznom postupku proveden na tu okolnost kakav drugi verbalni ili materijalni dokaz vezan uz kriminalnu aktivnost okrivljenog D. R. tempore criminis, koji svakako negira svoje postupanje u smislu postojanja obilježja kaznenog djela silovanja, a čije obilježje svakako traži uporabu sile prema žrtvi koja mora biti takvog intenziteta da se njen otpor slomi, čega u konkretnom slučaju nije bilo niti je temeljem provedenih dokaza to utvrđeno.

 

Stoga je, obzirom na neuvjerljivost iskaza žrtve/oštećene A. T. u odnosu na postupanje okrivljenog D. R. spram obilježja djela silovanja na način kako je to opisano činjeničnim opisom optužnice, a za koji je ovaj sud vezan, ovaj prvostupanjski sud, budući nije dokazano da je počinio djelo za koje se optužuje, okrivljenog D. R., temeljem osnove iz članka 453. točka 3. ZKP/08 oslobodio optužbe za kazneno djelo silovanja iz članka 153. stavak 1. u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11.

 

Kako je sud okrivljenog D. R. oslobodio optužbe za kazneno djelo silovanja, to je temeljem članka 158. stavak 3. ZKP/08 oštećenu A. T. uputio u parnicu radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.

 

Na kraju, obzirom na donošenje oslobađajuće presude, sud je temeljem članka 149. stavak 1. ZKP/08 presudio da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te njegovi nužni izdaci i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

 

U Splitu 9. rujna 2021.