Broj: I Kž 21/2019-4

  

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. R., zbog kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Karlovcu od 30. listopada 2018. broj K-20/2016, u sjednici održanoj 3. veljače 2022.,

 

p r e s u d i o   j e:

              Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

 Obrazloženje

1. Pobijanom presudom oslobođen je optužbe opt. J. R. da bi počinio kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom, iz čl. 215. st. 1.  KZ/11, činjenično i pravno opisano u izreci te presude.

 2. Temeljem čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. - 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci te nagrada branitelja pali su na teret proračunskih sredstava.

 3. Žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom  da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 4. Odgovor na tu žalbu podnio je optuženik po svom branitelju T. N., odvjetniku iz Z., s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana odbije, a  prvostupanjska presuda u cijelosti potvrdi.

 5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je u roku vratilo.

 6. Žalba nije osnovana.

 7. Pobijajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja državni odvjetnik ukazuje da je optuženik, zbog narušenih odnosa i prethodne verbalne prepirke s oštećenicima, ispalio šest hitaca u blizini njihove kuće. Tvrdnja optuženika da je pucao u zrak demantirana je iskazima oštećenika koji suglasno tvrde da je pucao u njihovom pravcu. Smatra da bi nalaz i mišljenje balističkog vještaka, na kojem se temelji oslobađajuća presuda, bio drugačiji ukoliko bi se iskazi oštećenika prihvatili kao vjerodostojni. Pri tome, ukazuje na sadržaj presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-916/95 od 23. svibnja 1995.

 8. Nasuprot tome, ovaj žalbeni sud nalazi da je sud prvog stupnja, u zakonito provedenom dokaznom postupku, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je osnovano zaključio da nema dokaza o tome da bi optuženik svojim postupanjem doveo u konkretnu opasnost živote i tijela oštećenika.

 8.1. Naime, s obzirom na proturječne iskaze optuženika i oštećenika I. R. te M. R., prvostupanjski je sud proveo djelomičnu rekonstrukciju događaja na licu mjesta temeljem kojih podataka balistički vještak dipl. ing. V. N. zaključuje da je verzija optuženika, o tome gdje je i kako pucao, podudarna tragovima utvrđenim očevidom tj. položaju i rasporedu nađenih čahura. Nasuprot tome, dinamika događaja opisana po oštećenicima, smatra vještak, nije u potpunosti podudarna s tragovima evidentiranim očevidom, posebno u pitanju pozicije optuženika u trenutku ispaljivanja hitaca.

 8.2. Iako državni odvjetnik u žalbi problematizira nalaz i mišljenje balističkog vještaka dovodeći ga u vezu s iskazima oštećenika, činjenica je da su oštećenici aktivno sudjelovali pri djelomičnoj rekonstrukciji događaja, a njihove verzije vještak je imao u vidu te ih doveo u vezu s utvrđenim materijalnim tragovima. Na tako sačinjeni nalaz i mišljenje državni odvjetnik nije imao primjedaba niti pitanja vještaku tijekom rasprave.

 8.3. Što se tiče smjera ispaljivanja hitaca u zrak, kako to tvrdi optuženik, balistički vještak nalazi da mjesto i raspored čahura fiksiranih očevidom, sa stajališta nastajanja balističkih tragova, odgovaraju pokazivanju optuženika na djelomičnoj rekonstrukciji događaja. Naime, hici su ispaljeni u kratkom intervalu, u kretanju optuženika prema ogradi dvorišta i dijelu asfaltnog puta s ispruženom desnom rukom iznad glave. Budući da niti jedno ispaljeno zrno nije pronađeno tijekom očevida niti su nađeni tragovi oštećenja asfaltne podloge na mjestu stajanja ošt. M. R. na način kako to ona opisuje, prvostupanjski sud osnovano zaključuje da materijalni tragovi ne potvrđuju verziju oštećenika o tome da bi optuženik pucao u njihovom smjeru. Osim toga, tu tezu ne zastupa niti optužba, kako je vidljivo iz činjeničnog opisa naznačenog u optužnici.

 8.4. Nastavno, nije dokazano niti da bi ispaljivanjem hitaca optuženik doveo u konkretnu opasnost živote i tijela oštećenike. Naime, prema iskazu ošt. M. R., ona je u trenutku pucnja stajala par metara udaljena od optuženika, dok je ošt. I. R., prema pokazivanju na djelomičnoj rekonstrukciji, bio udaljen oko 9 m. S obzirom da se događaj odvijao na otvorenoj, ravnoj površini koja je udaljena od čvršćih prepreka (kuća i sl.), balistički vještak zaključuje da nije postojala mogućnost odbijanja ispaljenih zrna (rikošeta) niti je predvidivo moglo doći do tjelesne ili životne ugroženosti prisutnih osoba.

 8.5. Nalaz i mišljenje balističkog vještaka prvostupanjski sud osnovano prihvaća kao stručan i objektivan jer odgovara materijalnim tragovima utvrđenim očevidom, kao i podacima dobivenim tijekom djelomične rekonstrukcije događaja, pri kojoj su aktivno učestvovali i oštećenici.

 8.6. Konkretna opasnost, u smislu sastavnice bića kaznenog djela iz čl. 215. st. 1. KZ/11, podrazumijeva stanje u kojem se, prema općem životnom iskustvu, s velikim stupnjem vjerojatnosti i u svakom trenutku može očekivati nastupanje zabranjene posljedice. Međutim, u situaciji kada optuženik ispaljuje hice u zrak na otvorenoj, prirodnoj površini i relativno udaljen od oštećenika i čvršćih prepreka, tada prvostupanjski sud osnovano zaključuje da dokazi izvedeni u postupku ne potvrđuju postojanje konkretne opasnosti za zaštićeno dobro – živote i tijela oštećenika, uslijed čega je donošenje oslobađajuće presude u svemu pravilno i zakonito.

 8.7. Pri tome, promašeno je pozivanje žalitelja na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izražen u odluci broj I Kž-916/95 od 23. svibnja 1995. budući da se tamo radi o bitno drugačijem slučaju (pucanje u zatvorenoj prostoriji gdje se nalazi više ljudi uz nastupanje materijalne štete).

 9. Budući da navodima žalbe činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I), pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci.

 

Zagreb, 3. veljače 2022.

 

Predsjednik vijeća:

                                                                                                                Ranko Marijan, v.r.