NN 111/2021 (14.10.2021.), Zakon o elektroničkim medijima

HRVATSKI SABOR

1942

Na temelju članka 89. Ustava Republike Hrvatske, donosim

ODLUKU

O PROGLAŠENJU ZAKONA O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

Proglašavam Zakon o elektroničkim medijima, koji je Hrvatski sabor donio na sjednici 1. listopada 2021.

Klasa: 011-01/21-01/58

Urbroj: 71-10-01/1-21-2

Zagreb, 6. listopada 2021.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović, v. r.

ZAKON

O ELEKTRONIČKIM MEDIJIMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze i odgovornosti pravnih i fizičkih osoba koje obavljaju djelatnost pružanja audio i audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija putem elektroničkih komunikacijskih mreža, platformi za razmjenu videozapisa te interes Republike Hrvatske u području elektroničkih medija.

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju se sljedeći akti Europske unije:

– Direktiva 98/84/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 1998. o pravnoj zaštiti usluga koje se temelje na uvjetovanom pristupu ili usluga koje pružaju uvjetovani pristup (SL L 320, 28. 11. 1998.)

– Direktiva 2006/114/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zavaravajućem i komparativnom oglašavanju (kodificirana verzija) Tekst značajan za EGP (SL L 376, 27. 12. 2006.)

– Direktiva 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) Tekst značajan za EGP (SL L 95, 15. 4. 2010.), kako je posljednji put izmijenjena Direktivom (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (SL L 303, 28. 11. 2018.).

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeća značenja:

1. audiovizualna komercijalna komunikacija je slika sa zvukom ili bez njega, kao i zvuk koji su izrađeni za promicanje, izravno ili neizravno, robe, usluga ili ugleda fizičke ili pravne osobe koja se bavi gospodarskom djelatnošću; te slike prate ili su uključene u program ili u videozapis koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili u svrhe vlastitog promicanja. Oblici audiovizualne komercijalne komunikacije uključuju, među ostalim, televizijsko i radijsko oglašavanje i teletekst, pokroviteljstvo, teletrgovinu i plasman proizvoda

2. audiovizualna medijska usluga je usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniraju Europske unije, čija je glavna svrha ili svrha njezina odvojiva dijela posvećena pružanju programa pod uredničkom odgovornošću pružatelja medijske usluge, široj javnosti u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja s pomoću elektroničkih komunikacijskih mreža u smislu odredaba zakona kojim se uređuju elektroničke komunikacije. Takva je audiovizualna medijska usluga televizijsko emitiranje ili audiovizualna medijska usluga na zahtjev i/ili audiovizualna komercijalna komunikacija, kako su definirani ovim Zakonom

3. audiovizualna medijska usluga na zahtjev (odnosno nelinearna audiovizualna medijska usluga) je audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za gledanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga

4. audiovizualna medijska usluga približnog videa na zahtjev je audiovizualna medijska usluga koju osigurava pružatelj medijskih usluga za gledanje programa koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev, a na osnovi rasporeda programa

5. audiovizualni program predstavlja niz pokretnih slika sa zvukom ili bez njega koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, u rasporedu ili katalogu koji je izradio pružatelj medijske usluge, uključujući dugometražne filmove, videoisječke, sportske događaje, komedije situacija, dokumentarne filmove, dječje programe i izvorne drame

6. elektroničke publikacije su urednički oblikovani, proizvedeni ili prikupljeni medijski sadržaji koje putem interneta objavljuju pružatelji usluga elektroničkih publikacija u svrhu javnog informiranja, zabave ili obrazovanja

7. elektronički mediji su audiovizualni programi, radijski programi i elektroničke publikacije

8. gospodarski subjekt je pravna ili fizička osoba koja, bez obzira na pravni status, obavlja gospodarsku djelatnost

9. grupa usluge platformi za razmjenu videozapisa je matično društvo, sva njegova ovisna društva i sva druga društva koja su u pogledu organizacije ekonomski i pravno povezana s njima

10. matično društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa je društvo koje kontrolira jedno ili više ovisnih društva

11. medijska usluga radija je izvorno emitiranje i/ili objavljivanje radijskih programa namijenjenih javnosti, žičnim ili bežičnim putem, uključujući i satelitski prijenos, u kodiranom ili nekodiranom obliku. Ovim pojmom obuhvaćeni su i oblici međusobnog posredovanja ili razmjene radijskih programa između pojedinih pružatelja medijskih usluga radija u svrhu njihova priopćavanja javnosti

12. medijska usluga radija na zahtjev je medijska usluga radija koju osigurava pružatelj medijskih usluga za slušanje programa u trenutku koji odabere korisnik na svoj individualni zahtjev na osnovi kataloga programa koji odabire pružatelj medijskih usluga

13. medijska usluga televizije ili televizijsko emitiranje (odnosno linearna audiovizualna medijska usluga) je audiovizualna medijska usluga koju pruža pružatelj medijskih usluga za istodobno gledanje programa na osnovi rasporeda programa

14. ministar je ministar koji je nadležan za poslove u području elektroničkih medija

15. nakladnik radija je pružatelj medijskih usluga radijskog emitiranja

16. nakladnik televizije je pružatelj medijskih usluga televizijskog emitiranja

17. nedopušteno sredstvo je bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen da omogući pristup u razumljivom obliku zaštićenoj usluzi bez prethodnog odobrenja davatelja usluge

18. neprofitni proizvođač audiovizualnog i/ili radijskog programa je onaj koji ispunjava uvjete propisane člankom 55. ovoga Zakona

19. oglašavanje je bilo koji oblik objave emitiran u zamjenu za plaćanje ili za sličnu naknadu ili emisija u svrhu vlastitog promicanja od strane javnog ili privatnog gospodarskog subjekta ili fizičke osobe u vezi s trgovinom, poduzetništvom, obrtništvom ili strukom kako bi se promicala ponuda robe ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu, prava i obveze

20. opći televizijski ili radijski programski kanal je kanal raznovrsnog sadržaja koji ima programsku osnovu sastavljenu većinom od informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog programa sukladno članku 30. stavcima 1. do 4. ovoga Zakona

21. ovisno društvo usluge platformi za razmjenu videozapisa je društvo koje je pod kontrolom matičnog društva, uključujući sva ovisna društva krajnjeg matičnog društva

22. plasman proizvoda je svaki oblik audiovizualne komercijalne komunikacije koja se sastoji od uključivanja proizvoda, usluge ili pripadajućeg žiga ili upućivanja na njih tako da se prikazuju u programu ili videozapisu koji je generirao korisnik u zamjenu za plaćanje ili sličnu naknadu

23. pokroviteljstvo je svaki doprinos javnih ili privatnih gospodarskih subjekata ili fizičkih osoba, koje nisu uključene u pružanje audiovizualnih medijskih usluga ili usluga platformi za razmjenu videozapisa ili u proizvodnju audiovizualnih djela, financiranju audiovizualnih medijskih usluga, usluga platformi za razmjenu videozapisa, videozapisa koje su generirali korisnici ili programa u svrhu promicanja njihova imena, žiga, ugleda, aktivnosti ili proizvoda

24. prikrivena audiovizualna komercijalna komunikacija je predstavljanje robe, usluga, naziva, žiga ili djelatnosti proizvođača roba ili pružatelja usluga u programima u obliku riječi ili slika kada je namjera pružatelja medijskih usluga da takvo predstavljanje služi za oglašavanje i može zavarati javnost u vezi s njegovom prirodom

25. program o potrošačkim pitanjima je vrsta programa kojim se nude savjeti gledateljima ili koji uključuju ocjenjivanje u vezi s kupnjom proizvoda i usluga

26. program o tekućim događanjima je vrsta informativnog programa koja se odnosi na događaje od političkog, gospodarskog ili društvenog interesa i značaja koji su se nedavno dogodili ili su u tijeku

27. pružatelj elektroničke publikacije je pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu elektroničke publikacije i odgovorna je za njezin sadržaj

28. pružatelj medijskih usluga je fizička ili pravna osoba koja ima uredničku odgovornost za odabir audio i audiovizualnog sadržaja audio i audiovizualne medijske usluge te koja određuje način na koji je ona organizirana

29. pružatelj platformi za razmjenu videozapisa je pravna ili fizička osoba koja pruža uslugu platforme za razmjenu videozapisa

30. radijski program su urednički oblikovane zvukovne i govorne informacije svih vrsta te autorska djela i predmeti srodnih prava koja se objavljuju putem radija u svrhu obavješćivanja i zadovoljavanja kulturnih, obrazovnih i ostalih potreba te javne komunikacije

31. specijalizirani televizijski ili radijski programski kanal je kanal koji ima programsku osnovu koja sadržava shemu programa od kojih su više od 80 % istovrsni programi sukladno članku 30. stavku 5. ovoga Zakona

32. sredstvo uvjetovanog pristupa je bilo kakva oprema, računalni program i/ili aranžman koji je namijenjen ili prilagođen kako bi omogućio pristup zaštićenoj usluzi u razumljivom obliku

33. sustav uvjetovanog pristupa je bilo koja tehnička mjera ili rješenje kojim se omogućuje pristup u razumljivom obliku zaštićenim uslugama uz uvjet plaćanja pretplate ili drugi oblik prethodnog pojedinačnog odobrenja

34. teletrgovina je izravna ponuda koja se emitira javnosti u svrhu nuđenja roba ili usluga, uključujući nepokretnu imovinu te prava i obveze, u zamjenu za plaćanje

35. urednička odgovornost je primjena učinkovite kontrole nad odabirom programa i njihovom organizacijom u kronološki raspored programa, kada se radi o televizijskom odnosno radijskom programu, ili u katalog programa, kada je riječ o audio i audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev. Urednička odgovornost ne uključuje nužno pravnu odgovornost za sadržaj ili pružene usluge, osim ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drukčije određeno

36. urednička odluka je odluka koja se redovito donosi za potrebe svakodnevnog funkcioniranja audiovizualne medijske usluge

37. usluga platformi za razmjenu videozapisa je usluga definirana člancima 56. i 57. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, pri čemu je glavna svrha usluge ili njezina odvojiva dijela ili osnovne funkcionalnosti usluge posvećena tome da se široj javnosti pruže programi, videozapisi koje su generirali korisnici ili oboje, za koje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa ne snosi uredničku odgovornost, u svrhu izvješćivanja, zabave ili obrazovanja uz pomoć elektroničke komunikacijske mreže i čiju organizaciju utvrđuje pružatelj platforme za razmjenu videozapisa, među ostalim automatskim sredstvima ili algoritmima, posebno prikazivanjem, označavanjem i određivanjem slijeda

38. usporedno oglašavanje je bilo koje oglašavanje koje izravno ili neizravno upućuje na konkurenta odnosno koje izravno ili neizravno upućuje na robu ili usluge konkurenta

39. videozapis koji je generirao korisnik predstavlja niz pokretnih slika sa zvukom ili bez njega, koji tvori pojedinačnu stavku, neovisno o svojoj duljini, koju je izradio korisnik te koji je taj korisnik ili bilo koji drugi korisnik učitao na platformu za razmjenu videozapisa

40. zaštićena usluga je medijska usluga televizije i radija te druga audiovizualna medijska usluga, kao i usluga informacijskog društva koja se pruža uz naknadu i na temelju uvjetovanog pristupa ili pružanje uvjetovanog pristupa prethodno navedenim uslugama kao usluge po sebi. Pod uslugom informacijskog društva smatra se svaka usluga informacijskog društva koja se uobičajeno pruža uz naknadu, na daljinu te elektroničkim putem na pojedinačni zahtjev primatelja usluge

41. zavaravajuće oglašavanje je bilo koje oglašavanje koje na bilo koji način, uključujući njegovo predstavljanje, dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je upućeno ili do kojih dopire pa je vjerojatno da će zbog toga utjecati na njihovo ekonomsko ponašanje odnosno da zbog toga povređuje ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente.

(2) Pojmovi: autor, autorsko djelo i predmeti srodnih prava, audiovizualno djelo, elektronička komunikacijska mreža, programske usluge, kabelska televizija, radio, digitalni radio, radijska frekvencija, koncesionar, televizija, digitalna televizija, televizijski prijenos, multipleks, kao i drugi pojmovi iz područja elektroničkih komunikacija, imaju značenje utvrđeno propisima kojima se uređuju autorska i srodna prava, audiovizualna djelatnost, koncesije te elektroničke komunikacije.

(3) Pravo na ispravak objavljene informacije ili na odgovor na objavljenu informaciju ostvaruje se sukladno zakonu kojim je uređeno područje medija.

(4) Na odnose uređene ovim Zakonom primjenjuje se Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.).

(5) Odredbe ovoga Zakona odnose se i na Hrvatsku radioteleviziju ako posebnim zakonom nije drukčije uređeno.

(6) Pojmovi i izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

II. OPĆA NAČELA

Članak 4.

(1) Jamči se sloboda izražavanja i puna programska sloboda elektroničkih medija.

(2) Odredbe ovoga Zakona ne mogu se tumačiti na način da daju pravo na cenzuru ili ograničenje prava slobode govora i izražavanja misli.

Članak 5.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su objavljivati program na hrvatskom jeziku i latiničnom pismu ili u prijevodu na hrvatski jezik.

(2) Pružatelji medijskih usluga mogu promicati i stvaralaštvo na narječjima hrvatskog jezika, što se smatra ispunjavanjem obveze iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna:

1. ako se objavljuju filmovi i druga audio i audiovizualna djela u izvornom obliku

2. ako se objavljuju glazbena djela s tekstom koji je djelomice ili u cijelosti na stranom jeziku

3. ako su programi djelomice ili u cijelosti namijenjeni učenju stranog jezika i pisma.

(4) Uporaba hrvatskog jezika nije obvezna u programima namijenjenim pripadnicima nacionalnih manjina u skladu s ustavnim zakonom kojim su uređena prava nacionalnih manjina.

(5) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, pružatelji medijskih usluga mogu objavljivati informativni program i uslužne informacije za potrebe stranih gostiju.

Članak 6.

(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga, usluga elektroničkih publikacija, kao i usluga platformi za razmjenu videozapisa prema ovome Zakonu obavlja pružatelj upisan u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj te ako uz opće uvjete ima sjedište i uredništvo u Republici Hrvatskoj.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, pružatelj elektroničkih publikacija sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Sporazuma o sudjelovanju Republike Hrvatske u Europskom gospodarskom prostoru može trajno obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj ako se upiše u sudski ili drugi odgovarajući registar i ima uredništvo u Republici Hrvatskoj.

(3) Pružatelj elektroničkih publikacija i usluga platformi za razmjenu videozapisa sa sjedištem u drugoj državi članici Europske unije ili drugoj državi ugovornici Sporazuma o sudjelovanju Republike Hrvatske u Europskom gospodarskom prostoru može obavljati djelatnost u Republici Hrvatskoj na privremenoj ili povremenoj osnovi sukladno odredbama zakona kojim je uređeno područje usluga.

Članak 7.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti su Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinu području ili ako se prema stavku 9. ovoga članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.

(2) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima sjedište u Republici Hrvatskoj i u njoj se donose uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(3) Ako pružatelj medijske usluge ima sjedište u jednoj od država članica, ali se uredničke odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose u drugoj državi članici, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u onoj državi članici u kojoj djeluje znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom.

(4) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualne medijske usluge u vezi s programom djeluje u svakoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj ima sjedište.

(5) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka znatan dio radne snage uključene u obavljanje aktivnosti audiovizualnih medijskih usluga u vezi s programom ne djeluje ni u jednoj od tih država članica, smatra se da pružatelj medijske usluge ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je započeo svoju djelatnost u skladu s pravom te države članice, pod uvjetom da zadrži stabilnu i učinkovitu povezanost s gospodarstvom te države članice.

(6) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj i drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako u njoj ima svoje sjedište.

(7) Ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga ne djeluje ni u Republici Hrvatskoj ni u drugoj državi članici Europske unije, smatra se da pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj ako je u njoj započeo svoju djelatnost u skladu sa zakonodavstvom Republike Hrvatske, pod uvjetom da održava stabilnu i učinkovitu povezanost s hrvatskim gospodarstvom.

(8) Kada pružatelj audiovizualnih medijskih usluga ima svoje sjedište u Republici Hrvatskoj, a odluke o audiovizualnoj medijskoj usluzi donose se u državi koja nije članica Europske unije, ili obrnuto, smatra se da ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da značajni dio radne snage uključene u obavljanje djelatnosti pružanja audiovizualnih medijskih usluga djeluje u Republici Hrvatskoj.

(9) Za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na koje se ne mogu primijeniti odredbe stavaka 1. do 8. ovoga članka smatra se da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske ako:

1. upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu ili drugi oblik veze koja je smještena u Republici Hrvatskoj

2. ne upotrebljavaju satelitsku uzlaznu vezu ili drugi oblik veze kojoj je zemaljska odašiljačka postaja smještena u Republici Hrvatskoj, a upotrebljavaju satelitske ili druge kapacitete koji pripadaju Republici Hrvatskoj.

(10) Ako se prema stavcima 2. do 9. ovoga članka ne može utvrditi potpada li pružatelj audiovizualnih medijskih usluga unutar nadležnosti Republike Hrvatske ili druge države članice Europske unije, pružatelj audiovizualnih medijskih usluga potpada pod nadležnost one države članice u kojoj ima poslovni nastan u smislu značenja članaka 49. do 55. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(11) Kada se, u propisanom postupku prema stavcima 2. do 9. ovoga članka, utvrdi da pružatelj audiovizualne medijske usluge koji nema poslovni nastan u Republici Hrvatskoj spada pod nadležnost Republike Hrvatske, Vijeće za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Vijeće) upisuje ga po službenoj dužnosti u Upisnik čiji sadržaj i način vođenja propisuje Vijeće naputkom.

(12) U svrhu provedbe ovoga Zakona Vijeće je ovlašteno tražiti sve podatke kojima ne raspolaže od pružatelja medijskih usluga iz stavka 11. ovoga članka.

(13) Vijeće je dužno obavješćivati nadležna regulatorna tijela o svim promjenama koje mogu utjecati na određivanje nadležnosti u skladu sa stavcima 3. do 9. ovoga članka.

(14) Vijeće vodi popis pružatelja medijskih usluga u svojoj nadležnosti te ga dostavlja Europskoj komisiji, uključujući sva njegova ažuriranja.

(15) Ako se u postupku utvrđivanja nadležnosti ne može utvrditi koja država ima nadležnost, Vijeće o tome bez odgode obavješćuje Europsku komisiju.

Članak 8.

Programe i audiovizualne medijske usluge treba prenositi bez njihova skraćivanja i/ili mijenjanja, kao i bez prekrivanja nadodanim elementima iz komercijalnih razloga bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga.

Članak 9.

(1) Pružatelj medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom samostalno oblikuje programsku osnovu medija i snosi odgovornost za objavljivanje programa.

(2) Djelatnost pružatelja medijskih usluga može obuhvaćati proizvodnju programa.

Članak 10.

Republika Hrvatska osigurava slobodu prijenosa i prijama audio i audiovizualnih medijskih usluga iz država članica Europske unije i drugih europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji (»Narodne novine« – Međunarodni ugovori, br. 11/01. i 8/03.), a može u pojedinim slučajevima ograničiti slobodu objavljivanja tih usluga samo u skladu s međunarodnim ugovorima i ovim Zakonom.

Članak 11.

Djelatnost objavljivanja audiovizualnog i radijskog programa te sadržaja elektroničkih publikacija od javnog su interesa kada se programi odnose na:

– ostvarivanje prava na javno informiranje i na obaviještenost svih građana Republike Hrvatske i Hrvata izvan Republike Hrvatske

– ostvarivanje prava nacionalnih manjina u Republici Hrvatskoj

– ostvarivanje ljudskih prava i političkih prava građana te unapređivanje pravne i socijalne države te civilnog društva

– djecu i mlade ili su namijenjeni djeci i mladima

– djecu s teškoćama u razvoju i osobe s invaliditetom

– ostvarivanje ravnopravnosti muškaraca i žena

– očuvanje hrvatskog nacionalnog i kulturnog identiteta

– poticanje kulturnog i umjetničkog stvaralaštva

– kulturu javnog dijaloga

– razvoj obrazovanja, znanosti, umjetnosti i sporta

– zaštitu prirode, okoliša i ljudskog zdravlja

– poticanje medijske pismenosti.

Članak 12.

(1) Pojedina pitanja mogu se u skladu s odredbama ovoga Zakona urediti koregulacijom ili samoregulacijom putem kodeksa ponašanja, a radi ujednačavanja njihove primjene u praksi.

(2) Kodeksi iz stavka 1. ovoga članka moraju:

1. biti prihvaćeni od strane glavnih dionika

2. sadržavati jasne i nedvosmislene ciljeve

3. sadržavati redovito, transparentno i neovisno praćenje i evaluaciju postizanja zacrtanih ciljeva

4. predviđati učinkovitu provedbu, uključujući učinkovite i razmjerne sankcije.

(3) U izradi kodeksa iz stavka 1. ovoga članka pružatelji medijskih usluga, pružatelji elektroničkih publikacija te pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa mogu, prema potrebi, surađivati s drugim sektorima, kao što su industrija, trgovina, profesionalne i potrošačke udruge te druge pravne osobe.

(4) Kodekse koregulacije mora odobriti Vijeće te moraju biti objavljeni na njihovoj mrežnoj stranici.

(5) Utvrđeni kodeksi ponašanja Europske unije koji su javno objavljeni ne utječu na primjenu nacionalnih kodeksa ponašanja.

Članak 13.

Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga dužni su primateljima usluge omogućiti jednostavan, izravan i stalan pristup najmanje sljedećim informacijama:

– nazivu pružatelja medijskih usluga

– adresi na kojoj pružatelj medijskih usluga ima poslovni nastan

– detaljnim podatcima o pružatelju medijskih usluga, uključujući adresu njegove elektroničke pošte ili mrežnu stranicu, što omogućuje brže, izravno i učinkovito stupanje u kontakt s njim

– vlasničkoj strukturi koja se objavljuje na mrežnim stranicama

– impresumu

– nadležnim regulatornim i/ili nadzornim tijelima.

Članak 14.

(1) Zabranjene su audio i/ili audiovizualne medijske usluge koje ugrožavaju ustavni poredak i nacionalnu sigurnost te javno potiču na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19.).

(2) U audio i/ili audiovizualnim medijskim uslugama zabranjeno je poticati, pogodovati poticanju i širenju mržnje ili diskriminacije na osnovi rasne ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije te antisemitizma i ksenofobije, ideja fašističkih, nacističkih, komunističkih i drugih totalitarnih režima.

Članak 15.

U audiovizualnim i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija treba:

– objavljivati točne informacije, poštovati ljudska prava i temeljne slobode

– pridonositi slobodnom oblikovanju mišljenja, svestranom i objektivnom informiranju slušatelja i gledatelja, kao i njihovoj izobrazbi i zabavi

– promicati hrvatske kulturne stečevine i poticati slušatelje i gledatelje na sudjelovanje u kulturnom životu

– promicati međunarodno razumijevanje i osjećaj javnosti za pravdu, braniti demokratske slobode, služiti zaštiti okoliša, poticati ravnopravnost žena i muškaraca

– promicati ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina

– promicati ravnopravnost osoba s invaliditetom i djece s teškoćama u razvoju.

III. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE

Članak 16.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga ne smiju prenositi audiovizualna djela izvan razdoblja utvrđenih ugovorom s nositeljima prava.

(2) U proizvodnji i objavljivanju audiovizualnih ili radijskih programa pružatelji medijskih usluga moraju poštovati autorska prava i srodna prava te su dužni pribaviti odobrenje ovlaštene organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava.

Članak 17.

(1) Nagradna natjecanja ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja u audiovizualnom ili radijskom programu pružatelj medijskih usluga obvezan je provoditi pravedno, uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi.

(2) Uvjete za pružanje audio i audiovizualnih medijskih usluga koje uključuju sadržaje iz stavka 1. ovoga članka Vijeće pobliže uređuje pravilnikom.

Članak 18.

(1) Nakladnici televizije i pružatelji medijskih usluga iz članaka 26. i 92. ovoga Zakona dužni su stalno i postupno korištenjem proporcionalnih mjera svoje usluge učiniti pristupačnijima djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

(2) Vijeće, radi provedbe obveze iz stavka 1. ovoga članka, potiče pružatelje medijskih usluga da razviju akcijske planove o pristupačnosti u odnosu na stalno i postupno povećanje pristupačnosti svojih usluga djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

(3) Pružatelji medijskih usluga dužni su jednom godišnje, a najkasnije do 1. rujna, izvijestiti Vijeće o poduzetim mjerama iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Agencija za elektroničke medije (u daljnjem tekstu: Agencija) internetska je kontaktna točka za pružanje informacija i primanje pritužbi u pogledu svih pitanja pristupačnosti iz ovoga članka.

(5) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga.

Članak 19.

(1) Vijeće promiče programe za razvoj znanja i vještina medijske pismenosti.

(2) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2022. te svake tri godine nakon toga, a sukladno smjernicama Europske komisije.

Članak 20.

(1) Radi trenutne zaštite pravnog poretka te zaštite života, sigurnosti, zdravlja stanovništva ili imovine veće vrijednosti, za trajanja velikih prirodnih nepogoda ili velikih nesreća, katastrofa ili epidemija zaraznih bolesti prema posebnom zakonu ministar naredbom može pružateljima medijskih usluga narediti obveznu objavu proglasa i službenih priopćenja nadležnih državnih tijela bez naknade.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su obavijesti iz stavka 1. ovoga članka objaviti na način da budu pristupačne i djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom.

Članak 21.

(1) Audiovizualna komercijalna komunikacija mora biti odmah prepoznatljiva kao takva.

(2) Nisu dopuštene prikrivene audiovizualne komercijalne komunikacije.

(3) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije koristiti podsvjesne tehnike.

(4) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:

– dovoditi u pitanje poštovanje ljudskog dostojanstva

– uključivati ili promicati bilo kakvu diskriminaciju na temelju rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnosti ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije

– poticati ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost

– poticati ponašanje koje šteti zaštiti okoliša.

(5) Nije dopušten niti jedan oblik audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje promiču cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje.

(6) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića ne smiju biti posebno usmjerene na maloljetnike i ne smiju poticati na neumjerenu konzumaciju takvih pića, kao i prikazivati djecu i mladež koji konzumiraju takva pića.

(7) Nisu dopuštene audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept.

(8) Audiovizualne komercijalne komunikacije ne smiju:

– prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima

– izravno poticati maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost

– izravno poticati maloljetnike na uvjeravanje njihovih roditelja ili drugih na kupnju robe ili usluga koje se oglašavaju

– iskorištavati posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe

– neopravdano pokazivati maloljetnike u opasnim prilikama.

(9) Audiovizualne komercijalne komunikacije koje promiču alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, uz iznimku pokroviteljstva i plasmana proizvoda, moraju ispunjavati kriterije propisane člankom 35. stavkom 5. ovoga Zakona.

(10) Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću ne smiju se emitirati u programima namijenjenim djeci.

(11) Audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću moraju sadržavati poruku o postojanju rizika razvijanja ovisnosti o igrama na sreću.

(12) Audiovizualna komercijalna komunikacija ne smije biti više od 5 % glasnija od ostatka audiovizualnog programa, radijskog programa ili elektroničke komunikacije.

(13) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovoga Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu dječjih programa koji sadržavaju ili su popraćeni neprimjerenom audiovizualnom komercijalnom komunikacijom u vezi s hranom i pićima koji sadrže hranjive tvari i sastojke s prehrambenim ili fiziološkim učinkom, a posebno onih kao što su masnoća, transmasne kiseline, sol/natrij i šećeri, čija se pretjerana uporaba u općoj prehrani ne preporučuje.

(14) Pružatelji medijskih usluga dužni su u skladu s člankom 12. ovoga Zakona utvrditi pravila ponašanja u pogledu neprimjerenih audiovizualnih komercijalnih komunikacija za alkoholna pića koja moraju biti usmjerena na učinkovito smanjenje izloženosti maloljetnika alkoholnim pićima.

(15) Vijeće će na svojoj mrežnoj stranici objaviti pravila ponašanja koja su prihvaćena sukladno stavcima 13. i 14. ovoga članka.

Članak 22.

(1) Audiovizualne medijske usluge i programi te sadržaji elektroničkih publikacija pod pokroviteljstvom moraju zadovoljavati sljedeće uvjete:

– ni u kakvim se okolnostima na njihov sadržaj i, u slučaju televizijskog emitiranja, na njihov raspored ne smije utjecati na način da se djeluje na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i usluge

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu

– programi pod pokroviteljstvom moraju biti jasno označeni kao takvi imenom, znakom tvrtke i/ili drugim simbolom pokrovitelja, kao što je primjerice upućivanje na njegov/njegove proizvod/prozvode ili njegovu/njegove uslugu/usluge ili njegov žig na primjeren način za programe i u primjerenom trajanju na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga.

(2) Audiovizualne medijske usluge ili programi ne smiju biti pod pokroviteljstvom gospodarskog subjekta čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje.

(3) Kad su audiovizualne medijske usluge ili programi pod pokroviteljstvom gospodarskog subjekta čije djelatnosti uključuju proizvodnju ili prodaju lijekova i liječenje, može se promicati ime ili ugled toga gospodarskog subjekta, ali se ne smiju promicati određeni lijekovi ili liječenje dostupni isključivo na liječnički recept.

(4) Vijesti i program o tekućim događanjima ne smiju biti pod pokroviteljstvom.

(5) Nije dopušteno prikazivanje znaka tvrtke ili žiga pokrovitelja tijekom dječjih programa, dokumentarnih i vjerskih programa.

(6) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na medijske usluge radija.

(7) Vijeće pravilnikom propisuje način i trajanje označavanja programa pod pokroviteljstvom iz stavka 1. podstavka 4. ovoga članka.

Članak 23.

(1) Plasman proizvoda nije dopušten u vijestima i programima o tekućim događanjima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu.

(2) Audiovizualni programi koji sadrže plasman proizvoda moraju ispunjavati sve sljedeće uvjete:

– na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, ni u kojem se slučaju ne utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga

– ne smiju izravno poticati na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge

– ne smiju neprilično isticati dotični proizvod

– gledatelje se mora jasno obavijestiti o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/ili odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje, kako ne bi došlo do zbunjivanja gledatelja.

(3) Iznimno, odredbe stavka 2. podstavka 4. ovoga članka ne primjenjuju se kada audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda ne proizvodi niti naručuje sam pružatelj medijskih usluga ili gospodarski subjekt povezan s pružateljem medijskih usluga.

(4) Audiovizualni programi ne smiju uključivati plasman sljedećih proizvoda:

– cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda gospodarskog subjekta čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili

– posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept.

(5) Odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na programe proizvedene nakon 19. prosinca 2009.

(6) Vijeće pravilnikom propisuje tehničke i druge mjere kojima se gledatelji obavještavaju o plasmanu proizvoda u programima.

Članak 24.

(1) U audiovizualnim medijskim uslugama i radijskim programima te sadržajima elektroničkih publikacija nije dopušteno:

– objavljivati priloge koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka

– objavljivati priloge osobito nemoralnog i pornografskog sadržaja

– na bilo koji način poticati, promicati i veličati nasilje i kriminal te poticati građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola, droga ili svih drugih oblika ovisnosti.

(2) Nisu dopuštene audiovizualne medijske usluge i radijski programi te sadržaji elektroničkih publikacija koji mogu ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, posebno oni koji uključuju bezrazložno nasilje.

(3) Audiovizualne medijske usluge i radijske programe za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika nije dopušteno objavljivati, osim kada je pružatelj medijske usluge osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, uobičajeno, čuti ili gledati. Ako se audiovizualne komercijalne komunikacije vezane uz igre na sreću te audiovizualne medijske usluge i radijski programi emitiraju u nekodiranom obliku, pružatelj medijske usluge obvezan je osigurati da im prethodi zvučno upozorenje ili da ih je moguće prepoznati s pomoću vizualnih simbola za cijelo vrijeme njihova trajanja.

(4) Audiovizualne medijske usluge koje sadrže vizualne efekte koji mogu izazvati epilepsiju moraju biti označene odgovarajućom tehničkom mjerom.

(5) Nije dopušteno objavljivanje informacije kojom se otkriva identitet djeteta do 18. godine života uključenog u slučajeve bilo kojeg oblika nasilja, bez obzira je li svjedok, žrtva ili počinitelj ili je dijete pokušalo ili izvršilo samoubojstvo, a niti iznositi pojedinosti iz djetetovih obiteljskih odnosa i privatnog života.

(6) Osobni podatci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji medijskih usluga u okviru tehničkih mjera za zaštitu maloljetnika ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što su izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.

(7) Vijeće pravilnikom propisuje tehničke mjere i način postupanja nakladnika televizije i/ili radija u slučaju iz stavaka 2. do 5. ovoga članka.

Članak 25.

(1) Pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija dužni su do najkasnije 10. svibnja tekuće godine putem informacijskog sustava pružatelja medijskih usluga na mrežnim stranicama Agencije dostaviti Agenciji izvješće o ostvarenim prihodima za prethodnu godinu.

(2) Izvješće iz stavka 1. ovoga članka sadrži podatke o ostvarenim iznosima:

– prihoda od obavljanja djelatnosti definiranih člankom 81. stavkom 1. ovoga Zakona

– prihoda od primljenih državnih potpora i potpora male vrijednosti

– prihoda od jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

– prihoda na temelju članka 38. ovoga Zakona i

– svih preostalih prihoda iskazanih zbirno.

(3) Ostvareni iznosi prihoda iz stavka 2. podstavaka 2. do 4. ovoga članka iskazuju se pojedinačno uz navođenje subjekata od kojih je ostvaren svaki pojedinačni prihod.

(4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka primjenjuje se i na one pružatelje medijskih usluga i elektroničkih publikacija koji tijekom godine dobiju koncesiju i/ili dopuštenje za obavljanje djelatnosti i/ili budu upisani u knjigu pružatelja elektroničkih publikacija, od dana davanja koncesije i/ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti odnosno od dana upisa u knjigu pružatelja elektroničkih publikacija.

(5) Agencija, pružatelji medijskih usluga i elektroničkih publikacija objavit će na svojim mrežnim stranicama izvješće iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Agencija naputkom propisuje sadržaj, oblik i način izvršenja izvješća iz stavka 1. ovoga članka.

IV. AUDIO I AUDIOVIZUALNE MEDIJSKE USLUGE NA ZAHTJEV

Članak 26.

(1) Djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev može obavljati pravna ili fizička osoba koja ispunjava uvjete iz članaka 6. ili 7. ovoga Zakona i ima dopuštenje Vijeća za obavljanje ove djelatnosti (u daljnjem tekstu: pružatelj medijskih usluga na zahtjev).

(2) Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka Vijeće daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga na zahtjev koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos audiovizualnog i/ili radijskog programa i programske osnove koja sadrži programsko usmjerenje pružatelja medijskih usluga na zahtjev, opće ili specijalizirano.

(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga na zahtjev ako se djelatnost iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na druge države članice Europske unije.

(4) Vijeće je dužno donijeti odluku o davanju ili uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 45 dana od prijma urednog zahtjeva.

(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka pružatelj medijskih usluga na zahtjev upisuje se u Upisnik koji vodi Agencija.

(6) Vijeće će po službenoj dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:

– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće o prestanku obavljanja djelatnosti

– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost u razdoblju duljem od godine dana

– ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

– ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti te

– nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta.

(7) Dopuštenje za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev ne može se prenijeti na drugu osobu.

(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka Vijeće objavljuje na svojoj mrežnoj stranici.

(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovoga članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona.

Članak 27.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev moraju osigurati najmanje 30 % udjela europskih djela u svojim katalozima te osigurati njihovo isticanje i na naslovnoj stranici kataloga.

(2) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su uložiti 2 % ukupnog godišnjeg brutoprihoda u proizvodnju hrvatskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača ili otkupiti proizvedena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača.

(3) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su ostvarivati i povećavati udio europskih djela u katalogu programa sukladno kriterijima i načinu koji pravilnikom iz članka 48. stavka 8. ovoga Zakona utvrdi Vijeće.

(4) Obveza iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

(5) Izvješće o provedbi obveze iz stavaka 1. i 3. ovoga članka pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev dužni su dostaviti Vijeću najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(6) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.

Članak 28.

(1) Pružatelji audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev koji su usmjereni prema publici u Republici Hrvatskoj, a čiji je poslovni nastan u drugim državama članicama Europske unije, dužni su:

– uplaćivati financijski doprinos za provedbu Nacionalnog programa promicanja audiovizualnog stvaralaštva za proizvodnju europskih djela sukladno zakonu kojim je uređena audiovizualna djelatnost

– uložiti 2 % ukupnog godišnjeg brutoprihoda u proizvodnju hrvatskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača ili otkupiti proizvedena hrvatska audiovizualna djela neovisnih proizvođača.

(2) Ulaganje iz stavka 1. podstavka 2. ovoga članka može se kumulirati kroz dvije godine.

(3) Obveze iz stavka 1. ovoga članka odnose se na prihode koje je pružatelj medijske usluge na zahtjev ostvario obavljanjem djelatnosti u Republici Hrvatskoj. Podatke o prihodima ostvarenim od oglašavanja i od pretplate pružatelji medijskih usluga na zahtjev trebaju dostaviti u obliku financijskih izvješća koja su ovjerile neovisne revizorske tvrtke.

(4) Pružateljima medijskih usluga na zahtjev koji imaju nastan u Republici Hrvatskoj, a koji su usmjereni prema publici u drugim državama članicama Europske unije koje su uvele financijski doprinos, iznos uplaćenog doprinosa u drugim državama uzima se u obzir pri izračunu.

(5) Obveze iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na pružatelje medijskih usluga s niskim prometom ili malom publikom, a sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

(6) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka najkasnije do 19. prosinca 2021. te svake dvije godine nakon toga.

V. MEDIJSKE USLUGE TELEVIZIJE I RADIJA

Članak 29.

(1) Djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija može obavljati pravna i fizička osoba (u daljnjem tekstu: nakladnik televizije i/ili radija) koja je upisana u sudski ili drugi odgovarajući registar u Republici Hrvatskoj u skladu s ovim Zakonom, a koja je dobila koncesiju te sklopila ugovor o koncesiji u skladu s ovim Zakonom i zakonom kojim se uređuju koncesije.

(2) Za obavljanje djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka pored općih i programskih uvjeta propisanih ovim Zakonom nakladnik televizije i/ili radija mora ispuniti posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete.

(3) Uvjete iz stavka 2. ovoga članka i način utvrđivanja uvjeta pravilnikom propisuje Vijeće.

Članak 30.

(1) Programska osnova općeg televizijskog ili radijskog programskog kanala izražava se opisno i kvantitativno, kao minimalni udio određene programske vrste u ukupnom godišnjem vremenu emitiranja tog kanala.

(2) Zbroj udjela programskih vrsta u programskoj osnovi iz stavka 1. ovoga članka mora iznositi najmanje 70 % ukupnoga godišnjeg vremena objavljivanja.

(3) Programska osnova iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, odnosno njihovo razvrstavanje u pojedine skupine

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela

– vrijeme objavljivanja.

(4) Nakladnik televizije programskom osnovom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuje udio europskih djela iz članaka 47. i 48. ovoga Zakona i audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članaka 49. i 50. ovoga Zakona.

(5) Programska osnova specijaliziranog televizijskog ili radijskog programskog kanala mora sadržavati programsku shemu kojom se određuje:

– vrsta audiovizualnog ili radijskog programa, od kojih više od 80 % moraju biti istovrsni programi

– predviđeni kvantitativni razmjer između pojedinih skupina sadržaja

– predviđeni opseg vlastitih i udio hrvatskih audio i audiovizualnih djela

– udio europskih djela iz članaka 47. i 48. ovoga Zakona, audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz članaka 49. i 50. ovoga Zakona i drugih djela za nakladnike specijaliziranog televizijskog programa

– vrijeme objavljivanja.

(6) Promjena odnosno dopuna programske osnove iz stavaka 3. i 5. ovoga članka ne može se tražiti u roku od 24 mjeseca od dana potpisivanja ugovora odnosno od dana davanja dopuštenja.

(7) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavaka 3. i 5. ovoga članka nakladnik televizije i/ili radija dužan je pribaviti prethodno mišljenje uredništva koje čine glavni urednik i urednici pojedinih audiovizualnih ili radijskih programa većinom glasova članova uredništva.

(8) Za promjenu ili dopunu programske osnove iz stavaka 3. i 5. ovoga članka koja se odnosi na više od 10 % njezina sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija, nakladnik televizije i/ili radija mora pribaviti prethodnu suglasnost Vijeća. Uz zahtjev za prethodnu suglasnost prilaže se i mišljenje iz stavka 7. ovoga članka.

(9) Programska je osnova prilog i čini sastavni dio ugovora o radu između nakladnika televizije i/ili radija i urednika odnosno novinara. Posebna prava urednika i novinara koja nastaju zbog promjena ili dopuna programske osnove uređuju se dodatkom ugovoru o radu.

(10) Programska osnova nakladnika televizije i/ili radija na temelju koje je dana koncesija, kao i njezine eventualne izmjene javne su i objavljuju se na mrežnoj stranici Vijeća.

Članak 31.

(1) Nakladnik televizije i/ili radija mora voditi elektronički očevidnik o objavljenom audiovizualnom ili radijskom programu i mora čuvati snimke cjelovito objavljenog programa najmanje 90 dana od objavljivanja, a u slučaju prigovora ili spora, snimku spornog sadržaja dužan je čuvati do okončanja spora.

(2) Nakladnik televizije i/ili radija iz stavka 1. ovoga članka dužan je na zahtjev Vijeća, u roku od pet dana od dana primitka zahtjeva, dostaviti snimku objavljenog audiovizualnog ili radijskog programa.

(3) Način vođenja očevidnika iz stavka 1. ovoga članka, njegov sadržaj te kvalitetu snimke i tehničke pojedinosti o prijenosu uživo programa putem interneta propisuje Vijeće pravilnikom iz članka 29. stavka 3. ovoga Zakona.

Članak 32.

Državna tijela i njihovi predstavnici, političke stranke te sindikati i različite interesne skupine ne smiju utjecati na nakladnika televizije i/ili radija glede stvaranja audiovizualnog ili radijskog programa.

Članak 33.

(1) Oglašavanje i teletrgovina moraju biti lako prepoznatljivi i razlikovati se od uredničkog sadržaja. Ne dovodeći u pitanje uporabu novih tehnika oglašavanja, oglašavanje i teletrgovina moraju se jasno odvojiti od drugih dijelova programa putem vizualnih/grafičkih i zvučnih sredstava.

(2) Pojedinačni kratki televizijski oglasi i kratki oglasi za teletrgovinu dopušteni su u sportskim događanjima te predstavljaju iznimku.

(3) Usporedno oglašavanje dopušteno je samo uz ispunjenje pretpostavki iz zakona kojim se uređuje pitanje nedopuštenog oglašavanja.

Članak 34.

(1) U oglašavanju i teletrgovini koji su namijenjeni maloljetnicima ili koji koriste maloljetnike ne smije se objavljivati ništa što bi moglo nauditi njihovim interesima, uzimajući u obzir njihovu posebnu osjetljivost i podložnost te se ne smije prouzročiti moralna ili fizička šteta maloljetnicima.

(2) Nije dopušteno oglašavanje u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način, s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju.

(3) Nije dopušteno oglašavanje političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskome saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača, osim za vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnim propisima ili posebnim propisima kojima se uređuje provedba izbora.

Članak 35.

(1) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina oružja, streljiva i pirotehničkih sredstava, duhana i duhanskih proizvoda te droge.

(2) Oglašavanje lijekova, medicinskih proizvoda i liječenja mora odgovarati uvjetima propisanim zakonom kojim se uređuje područje lijekova i zakonom kojim se uređuju medicinski proizvodi, kao i podzakonskim aktima donesenim na temelju tih zakona te odredbama ovoga Zakona.

(3) Nije dopuštena teletrgovina lijekova i liječenja.

(4) Nije dopušteno oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drukčije propisano.

(5) Oglašavanje i teletrgovina alkohola i alkoholnih pića, uključujući piva i mješavine piva s voćnim sokovima, voćnim nektarima, osvježavajućim bezalkoholnim pićima te voćnim vinima iz stavka 4. ovoga članka, moraju udovoljavati sljedećim kriterijima:

– ne smiju biti usmjereni posebno na maloljetnike ili, posebice, prikazivati maloljetnike koji konzumiraju takva pića

– ne smiju povezivati konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom

– ne smiju stvarati dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu

– ne smiju tvrditi da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema

– ne smiju poticati neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazivati apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu

– ne smiju stavljati naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića.

(6) Kriteriji za oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića iz stavka 5. ovoga članka primjenjuju se i na energetska pića.

Članak 36.

(1) Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati ne smije prekoračiti 20 % tog razdoblja. Trajanje kratkih televizijskih oglasa i kratkih oglasa za teletrgovinu u razdoblju između 18 i 24 sata ne smije prekoračiti 20 % tog razdoblja.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne primjenjuju se na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te za televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi iz članka 40. stavka 2. ovoga Zakona.

(3) Odredba stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se na najave nakladnika televizije vezane uz vlastite programe i sporedne proizvode neposredno proizišle iz tih programa ili s programima i audiovizualnim medijskim uslugama drugih subjekata koji pripadaju istoj grupi televizijskih nakladnika, najave pokroviteljstva, plasman proizvoda i neutralne okvire između uredničkog sadržaja i spotova za televizijsko oglašavanje ili za teletrgovinu te između kratkih televizijskih oglasa.

(4) Oglašavanje i teletrgovina u audiovizualnom programu umetat će se između programa. Oglašavanje i teletrgovina mogu se umetati i za vrijeme audiovizualnog programa, ali tako da integritet programa i prava nositelja prava ne budu oštećeni, uzimajući u obzir prirodne stanke u programu, kao i trajanje i značaj programa.

(5) Prijenos filmova snimljenih za televiziju, isključujući serije, serijale i dokumentarne emisije, kinematografskih djela i vijesti može se prekidati oglašavanjem i/ili teletrgovinom, jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta.

(6) Oglašavanje i teletrgovina neće se umetati u prijenos vjerskih službi.

(7) Programi za djecu koji su kraći od 30 minuta ne smiju se prekidati kratkim televizijskim oglasima. Programi za djecu mogu se prekinuti oglašavanjem jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta, pod uvjetom da je predviđeno trajanje programa dulje od 30 minuta.

(8) Programe za djecu zabranjeno je prekidati teletrgovinom tijekom cijelog trajanja te objavljivati kratke oglase za teletrgovinu deset minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa.

(9) Odredbe ovoga članka ne odnose se na oglašavanje u radijskim programima.

Članak 37.

(1) Poruke humanitarnog karaktera koje se odnose na prikupljanje humanitarne pomoći i/ili provođenje humanitarne akcije te poruke koje potiču temeljne društvene vrijednosti koje se besplatno emitiraju u programima pružatelja medijskih usluga dopuštene su pod uvjetima:

– da se radi o pravnoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava stalno prikupljanje humanitarne pomoći ili pravnoj odnosno fizičkoj osobi koja je pribavila rješenje kojim se odobrava provođenje humanitarne akcije, a sukladno zakonu kojim je uređeno prikupljanje i pružanje humanitarne pomoći

– da se radi o sadržaju koji nije zabranjen odredbama ovoga Zakona.

(2) Emitiranje poruka iz stavka 1. ovoga članka ne ubraja se u dopušteno vrijeme oglašavanja.

Članak 38.

(1) Tijela državne uprave i javne ustanove kojima je osnivač Republika Hrvatska, kao i pravne osobe u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske dužne su 15 % godišnjeg iznosa namijenjenog promidžbi ili oglašavanju svojih usluga ili aktivnosti utrošiti na oglašavanje u audiovizualnim ili radijskim programima regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija i/ili kod pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija.

(2) Tijela i pravne osobe iz stavka 1. ovoga članka dužna su do 31. ožujka svake kalendarske godine izvijestiti Vijeće o obavljenom oglašavanju u protekloj godini i objaviti podatke o oglašavanju na svojim mrežnim stranicama.

Članak 39.

Ako su sredstva za proizvodnju i objavljivanje programa regionalnih i lokalnih nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija osigurana u proračunima tijela državne uprave i javnim ustanovama kojima je osnivač Republika Hrvatska, kao i pravnih osoba u vlasništvu ili pretežitom vlasništvu Republike Hrvatske, proračunima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, ta se sredstva dodjeljuju putem javnog poziva, a na temelju javno objavljenih kriterija.

Članak 40.

(1) Izlozi namijenjeni za teletrgovinu moraju biti jasno određeni kao takvi uz pomoć vizualnih i zvučnih sredstava i bez prekida trajati najmanje 15 minuta.

(2) Odredbe ovoga Zakona odgovarajuće se primjenjuju na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni oglašavanju i teletrgovini te na televizijske programske kanale koji su isključivo posvećeni samopromidžbi, osim odredbi članka 36. stavaka 4. do 8. i članaka 42. i 44. ovoga Zakona.

Članak 41.

Političke stranke, nezavisni zastupnici u Hrvatskome saboru i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabrani s liste grupe birača i koalicije ne smiju biti pokrovitelji audiovizualnog ili radijskog programa, osim u vrijeme izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu.

Članak 42.

(1) Svi audiovizualni ili radijski programi koji se objavljuju putem radijskog ili televizijskog emitiranja svakog dana od 0 do 24 sata ulaze u dnevno vrijeme objavljivanja, osim kada je ovim Zakonom drukčije propisano.

(2) Godišnje vrijeme objavljivanja prema ovom Zakonu obuhvaća sve audiovizualne ili radijske programe koji se objave od 1. siječnja do 31. prosinca pojedine godine, osim programa koji su ovim Zakonom od tog izuzeti.

(3) Nakladnik radija na državnoj i regionalnoj razini te na razini županije i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 18 sati radijskog programa dnevno, a nakladnik radija na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje šest sati radijskog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.

(4) Nakladnik televizije na državnoj i regionalnoj razini te na razini županija i Grada Zagreba mora objavljivati najmanje 12 sati audiovizualnog programa dnevno, a nakladnik televizije na nižoj razini od razine županije mora objavljivati najmanje šest sati audiovizualnog programa dnevno, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa.

(5) Nakladnik televizije i/ili radija čije je područje pokrivanja do 19.999 stanovnika mora najmanje 4 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti s područja koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(6) Nakladnik televizije i/ili radija čije je područje pokrivanja od 20.000 do 99.999 stanovnika mora najmanje 5 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti s područja koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(7) Nakladnik televizije i/ili radija čije je područje pokrivanja od 100.000 do 199.999 stanovnika mora najmanje 6 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti s područja koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(8) Nakladnik televizije i/ili radija čije je područje pokrivanja veće od 200.000 stanovnika mora najmanje 7 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvetiti priopćivanju vijesti i obavijesti s područja koncesije, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme posvećeno priopćivanju vijesti i obavijesti.

(9) Nakladnik televizije i/ili radija na državnoj razini mora dnevno objavljivati informativni program u trajanju od najmanje 30 minuta.

(10) Nakladnik televizije na državnoj razini u okviru vremena propisanog stavkom 9. ovoga članka dužan je emitirati najmanje jednu informativnu emisiju u trajanju od najmanje 15 minuta, osim ako ugovorom o koncesiji nije utvrđeno dulje vrijeme trajanja programa odnosno informativne emisije.

(11) U vrijeme izborne promidžbe nakladnik televizije i/ili radija mora omogućiti svim političkim strankama promidžbu pod jednakim uvjetima sukladno izbornim propisima i uputama nadležnog tijela koje nadzire ili provodi izbore.

(12) Odredbe stavaka 5. do 10. ovoga članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.

Članak 43.

(1) Vlastitom proizvodnjom smatraju se informativne, igrane, obrazovne, dokumentarne, zabavne, kulturno-umjetničke, glazbene, sportske i druge emisije te drugi izvorno proizvedeni audiovizualni i/ili radijski programi i audiovizualna djela, čiji je proizvođač nakladnik televizije i/ili radija ili su proizvedeni po njegovoj narudžbi i za njegov račun.

(2) Ako je pri izradi audiovizualnog i/ili radijskog programa odnosno audiovizualnog djela sudjelovalo više nakladnika televizije i/ili radija s ulogom u vlastitu proizvodnju, svakome se ubraja dio razmjeran ulogu.

(3) U vlastitu proizvodnju ubrajaju se premijera i prva repriza hrvatskih audiovizualnih djela.

(4) U vlastitu proizvodnju radijskog programa u skladu s odredbama članka 45. ovoga Zakona ubraja se i objavljivanje hrvatske glazbe.

(5) Oglasi, naplatne obavijesti, najave i promocija programa, teletrgovina, panoramski prikaz uživo i programi koji se bave klađenjem, proricanjem budućnosti, davanjem savjeta gledanjem u karte, gatanjima i drugim sličnim uslugama koje nisu znanstveno utemeljene ne smatraju se audiovizualnim i/ili radijskim programima nastalim u vlastitoj proizvodnji.

(6) Vijeće pravilnikom propisuje detaljnija mjerila i definicije za određivanje audiovizualnih ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom.

Članak 44.

(1) U razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 15 % tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50 % između 16 i 22 sata.

(2) U razdoblju od 16. rujna do 14. prosinca te od 16. siječnja do 14. lipnja udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 25 % tjednog vremena objavljivanja svakog audiovizualnog programa nakladnika televizije, a od toga najmanje 50 % između 16 i 22 sata.

(3) Udio vlastite proizvodnje mora iznositi najmanje 30 % tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija.

(4) Repriziranje radijske ili televizijske emisije mora biti jasno označeno u skladu s tehničkim mogućnostima. U udio iz stavaka 1. i 2. ovoga članka može se ubrojiti samo prva repriza emisije.

(5) Odredbe ovoga članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog televizijskog i/ili radijskog programskog kanala.

(6) Vijeće pravilnikom propisuje pojmove i način označavanja emisija iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 45.

(1) Hrvatska glazba mora činiti najmanje 25 % dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega najmanje 20 % mora biti objavljeno između 6 i 22 sata.

(2) U udio iz članka 44. stavka 3. ovoga Zakona može se ubrojiti najviše 25 % vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.

(3) Ako udio hrvatske glazbe čini najmanje 40 % dnevnog objavljivanja glazbenog programa predviđenog programskom shemom radijskog programa, od čega je najmanje 30 % objavljeno između 6 i 22 sata, u udio iz članka 44. stavka 3. ovoga Zakona može se ubrojiti najviše 30 % vremena dnevnog objavljivanja u kojem se izvodi hrvatska glazba.

(4) Odredbe ovoga članka ne odnose se na nakladnika specijaliziranog radijskog programskog kanala.

Članak 46.

(1) Hrvatska audiovizualna djela prema ovom Zakonu djela su izvorno proizvedena na hrvatskom jeziku ili djela namijenjena nacionalnim manjinama na njihovim jezicima, kao i djela hrvatske kulturne baštine.

(2) Audiovizualnim djelima iz stavka 1. ovoga članka smatraju se:

– igrani i dokumentarni filmovi, animirani filmovi, eksperimentalni filmovi, multimedijski i transmedijski projekti, televizijske serije i filmovi te sva druga audiovizualna djela koja su umjetnički i/ili autorski izraz bez obzira na tehnologiju kojom su nastala, podlogu na kojoj su fiksirana te način na koji se prikazuju

– djela čiji je producent ili koproducent pravna osoba sa sjedištem u Republici Hrvatskoj registrirana za proizvodnju audiovizualnih djela

– djela u kojima je redatelj državljanin Republike Hrvatske ili je sudjelovanje hrvatskih autora, glumaca i drugih hrvatskih umjetnika i djelatnika i/ili hrvatskog kapitala od većeg značenja.

(3) Vijeće pravilnikom propisuje detaljnija mjerila za određivanje programa koji se smatraju hrvatskim audiovizualnim djelima.

Članak 47.

(1) Europska djela u smislu ovoga Zakona jesu:

– djela koja potječu iz država članica Europske unije

– djela koja potječu iz europskih država članica Europske konvencije o prekograničnoj televiziji te ispunjavaju uvjete propisane stavkom 3. ovoga članka

– djela koja su proizvedena u koprodukciji u okviru sporazuma koji se odnose na audiovizualni sektor i koji su sklopljeni između Europske unije i trećih zemalja i koja ispunjavaju uvjete definirane u svakom od tih sporazuma.

(2) Odredbe stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovoga članka odnose se samo na države u kojima audiovizualna djela koja potječu iz država članica Europske unije nisu predmet diskriminacijskih mjera.

(3) Djela iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka jesu ona koja su ostvarili pretežito autori i radnici s prebivalištem u državi ili državama iz stavka 1. podstavaka 1. i 2. ovoga članka ako udovoljavaju jednom od sljedećih uvjeta:

– ako proizvođači tih djela imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili

– ako je pojedino djelo nastalo pod nadzorom i stvarnom kontrolom jednog ili više proizvođača koji imaju poslovni nastan u jednoj ili više navedenih država ili

– ako je doprinos koproducenata iz navedenih država prevladavajući u odnosu na ukupne troškove koprodukcije, a koprodukciju ne kontrolira jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan navedenih država.

(4) Djela koja se ne smatraju europskim djelima u smislu stavka 1. ovoga članka, a nastala su u okviru bilateralnih koprodukcijskih ugovora sklopljenih između država članica Europske unije i trećih zemalja, smatrat će se europskim djelima ako većinski dio ukupnih troškova proizvodnje snose koproducenti iz Europske unije, a proizvodnju ne nadzire jedan ili više proizvođača s poslovnim nastanom izvan područja država članica Europske unije.

Članak 48.

(1) Nakladnik televizije mora postići da europska djela čine više od 50 % njegova godišnjeg vremena objavljivanja, od čega barem polovina moraju biti hrvatska audiovizualna djela.

(2) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovoga članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.

(3) U opseg udjela europskih djela ubrajaju se audiovizualna djela vlastite proizvodnje i hrvatska audiovizualna djela.

(4) Izvješće o provedbi iz stavaka 1. i 8. ovoga članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću najkasnije do 31. siječnja na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(5) Odredbe stavaka 1. do 4. i stavak 8. ovoga članka ne primjenjuju se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu.

(6) Odredba stavka 1. ovoga članka koja se odnosi na udio hrvatskih audiovizualnih djela primjenjuje se i na pružatelje specijaliziranog kanala u dijelu programa koji ne pripada specijaliziranom programu.

(7) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi obveza iz stavaka 1. do 4. ovoga članka svake dvije godine.

(8) Ako nakladnik televizije koji je započeo s emitiranjem programa danom stupanja na snagu ovoga Zakona ne postigne opseg udjela europskih djela iz stavka 1. ovoga članka, mora svake godine povećati udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom koji donosi Vijeće, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima, a pritom je najmanji početni opseg 20 %.

(9) Pravilnikom iz stavka 8. ovoga članka propisuju se i način podnošenja izvješća, podatci koje izvješće mora sadržavati, način dokazivanja podrijetla te prihvatljivi dokazi o podrijetlu.

Članak 49.

(1) Neovisni proizvođač audiovizualnih djela (u daljnjem tekstu: neovisni proizvođač) je pravna osoba koja ispunjava sljedeće uvjete:

– registrirana je za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela i ima sjedište u Republici Hrvatskoj ili u jednoj od država članica Europske unije

– nema vlasnički udio nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge

– u svom je poslovanju neovisna o nakladniku televizije i/ili pružatelju audiovizualne medijske usluge

– kod pojedinačnog nakladnika televizije i/ili pružatelja audiovizualne medijske usluge u razdoblju od tri godine ne participira s više od 90 % svog ukupno ostvarenog prihoda

– raspolaže sekundarnim pravima na audiovizualnom djelu.

(2) Neovisni je proizvođač i pravna osoba koja je registrirana za obavljanje djelatnosti proizvodnje audiovizualnih djela, a ima sjedište u jednoj od trećih zemalja, ako europska djela čine većinski udio njegove audiovizualne proizvodnje u posljednje tri godine i uz to ispunjava uvjete iz stavka 1. podstavaka 2. i 3. ovoga članka.

(3) Neovisni proizvođač mora uložiti najmanje 5 % financijskih sredstava za pokriće ukupnih troškova proizvodnje audiovizualnih djela odnosno koprodukcije.

Članak 50.

(1) Nakladnik televizije mora osigurati da udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu iznosi najmanje 10 % vremena.

(2) Nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela neovisnih proizvođača iz stavka 1. ovoga članka mora svake godine povećavati udio tih djela.

(3) Najmanje polovica djela iz ovoga članka mora biti proizvedena u posljednjih pet godina.

(4) U godišnje vrijeme objavljivanja iz ovoga članka ne ubraja se vrijeme namijenjeno vijestima, sportskim događanjima, igrama, oglašavanju, uslugama teleteksta i teletrgovini.

(5) Izvješće i dokaze o provedbi obveze iz stavaka 1. i 2. ovoga članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(6) Odredbe stavaka 1. do 4. ovoga članka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu te na nakladnike s niskim prometom ili malom publikom sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

(7) Odredbe stavaka 1. do 4. ovoga članka primjenjuju se i na pružatelje medijskih usluga specijaliziranog kanala koji nije namijenjen sportskim događanjima, glazbi i informativnom programu.

(8) Vijeće je dužno izvijestiti Europsku komisiju o provedbi stavaka 1. do 3. ovoga članka najkasnije do 3. listopada 2021. te svake dvije godine nakon toga.

(9) Vijeće pravilnikom propisuje kriterije i način povećanja opsega udjela neovisnih proizvođača, uzimajući u obzir njegove obveze informativnog, obrazovnog, kulturnog i zabavnog značaja prema svojim gledateljima.

Članak 51.

(1) Nakladnik televizije mora osigurati najmanje 5 % ukupnog godišnjeg brutoprihoda koji je u prethodnoj godini ostvario obavljanjem djelatnosti za djela hrvatskih neovisnih proizvođača.

(2) Udio iz stavka 1. ovoga članka ubraja se u udio iz članka 50. stavka 1. ovoga Zakona.

(3) Nakladnik televizije koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela hrvatski neovisnih proizvođača mora svake godine povećavati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom iz članka 50. stavka 9. ovoga Zakona.

(4) Izvješće i dokaze o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka nakladnici televizije dužni su dostaviti Vijeću najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

(5) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na nakladnika televizije koji ima koncesiju lokalne razine i nije povezan u nacionalnu mrežu, na nakladnike specijaliziranih programa te na nakladnike s niskim prometom ili malom publikom sukladno smjernicama koje izdaje Europska komisija.

Članak 52.

(1) Za potrebe kratkih vijesti svaki nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Europskoj uniji ima pod jednakim uvjetima pravo na pristup događajima od velikog interesa za javnost koje na osnovi isključivih prava prenose nakladnici televizije i/ili radija koji su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.

(2) Vijeće osigurava pristup događajima iz stavaka 1. i 12. ovoga članka na način da nakladniku televizije i/ili radija dopusti slobodan odabir kratkih isječaka iz prijenosnog signala drugog nakladnika televizije i/ili radija uz označavanje najmanje njihova izvora, osim ako to nije moguće iz praktičnih razloga.

(3) Nakladnik televizije i/ili radija može, prije i umjesto pristupa prijenosnom signalu u smislu stavka 2. ovoga članka, ostvariti pristup događajima iz stavaka 1. i 12. ovoga članka i pristupom mjestu takvih događaja radi snimanja kratkog isječka ili korištenjem snimljenog materijala drugog nakladnika televizije i/ili radija koji ima isključiva prava na prijenos događaja od velikog interesa za javnost.

(4) Kratki isječci koriste se isključivo za programe općih vijesti, a u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev mogu se koristiti samo ako isti pružatelj medijskih usluga nudi isti program uz vremensku odgodu.

(5) Kratkom informacijom prema ovom članku smatra se obavijest u trajanju od najviše minutu i pol koja se objavljuje u okviru općih informativnih programa, uključujući specijalizirane sportske kanale.

(6) Nakladnik televizije i/ili radija koji prenosi događaj od velikog interesa za javnost smije od drugog nakladnika televizije i/ili radija kao naknadu tražiti samo plaćanje stvarnih troškova koji nastanu radi izvršavanja te obveze nakladnika. Predviđena naknada ne smije premašivati dodatne troškove izravno nastale omogućivanjem pristupa.

(7) Pravo na kratku informaciju mora se izvršiti na način da se ne prekida tijek događaja.

(8) Kada se događaj od značajnog interesa za javnost sastoji od više organizacijski samostalnih zbivanja, svako se samostalno zbivanje u pogledu ostvarivanja prava na kratku informaciju smatra događajem od velikog interesa za javnost.

(9) Kada događaj od velikog interesa za javnost traje dva ili više dana, nakladnik televizije i/ili radija ima pravo svaki dan proizvesti jednu kratku informaciju o tom događaju.

(10) Nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju mora omogućiti jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/ili radija koji događaj nije mogao snimiti te ima pravo za to tražiti naknadu razmjernog dijela stvarnih troškova te navođenje svojeg imena odnosno imena tvrtke na objavi.

(11) Pravo na kratku informaciju može se u skladu s člankom 12. ovoga Zakona utvrditi i u pogledu pristupa događajima od velikog interesa za javnost koji se ne prenose na osnovi isključivih prava.

(12) Ako je nakladnik televizije i/ili radija s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj ostvario isključiva prava na događaj od velikog interesa za javnost, drugi nakladnik televizije i/ili radija osnovan u Republici Hrvatskoj može tražiti pristup navedenom događaju od tog nakladnika televizije i/ili radija. Svi nakladnici televizije i/ili radija imaju pravo na pristup događajima od značajnog interesa za javnost pod jednakim uvjetima.

(13) Način osiguranja pristupa prijenosnom signalu propisuje Vijeće pravilnikom, uz prethodnu suglasnost Vijeća Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.

Članak 53.

(1) Nakladnik televizije ne smije na temelju dobivenih isključivih prava emitirati događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa.

(2) Vijeće utvrđuje popis događaja iz stavka 1. ovoga članka, bilo nacionalnih bilo stranih, za koje smatra da su od velike važnosti za društvo te određuje trebaju li ti događaji biti u cijelosti ili djelomično dostupni za izravan prijenos ili, gdje je to prijeko potrebno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, u cijelosti ili djelomično odgođen prijenos.

(3) Vijeće je dužno o popisu iz stavka 2. ovoga članka i drugim mjerama koje je poduzelo ili namjerava poduzimati odmah obavijestiti Europsku komisiju koja provodi postupak utvrđivanja njihove usklađenosti s pravom Europske unije i priopćivanja ostalim državama članicama Europske unije. Obavijest o utvrđenom popisu i mjerama Vijeće će dostaviti i državama potpisnicama međunarodnih ugovora koji obvezuju Republiku Hrvatsku.

(4) Nakladnici televizije unutar nadležnosti Republike Hrvatske ne smiju koristiti isključiva prava koja su kupili nakon stupanja na snagu ovoga Zakona na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrate mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinu nacionalnom zakonodavstvu, a koje je ona odredila za cjelovit ili djelomičan izravan prijenos ili, gdje je to prijeko potrebno ili primjereno u javnom interesu iz objektivnih razloga, cjelovit ili djelomičan odgođen prijenos na televiziji slobodnog pristupa.

(5) Suprotno je ovom Zakonu ako događaj iz stavka 1. ovoga članka na temelju dobivenih isključivih prava prenosi nakladnik televizije čiji audiovizualni program može pratiti manje od 80 % stanovništva Republike Hrvatske ili je za praćenje tog programa potrebno dodatno plaćanje osim pristojbe propisane posebnim zakonom kojim se uređuje Hrvatska radiotelevizija.

Članak 54.

(1) Nakladnici televizije i/ili radija mogu se uz prethodnu suglasnost Vijeća programski povezivati u regionalne ili nacionalne mreže, s regionalnim i širim pokrivanjem područja, pod sljedećim uvjetima:

– da povezani nakladnici televizije i/ili radija posebnim aktom imenuju odgovornog urednika zajedničkog programa koji odgovara za prenošenje audiovizualnog i/ili radijskog programa u skladu s ovim Zakonom, a akt o imenovanju dostave Vijeću 15 dana prije početka objavljivanja zajedničkog audiovizualnog i/ili radijskog programa

– da zajednički program ne iznosi više od 30 % dnevnog vremena objavljivanja

– da je zajednička vlastita proizvodnja povezanih nakladnika televizije i/ili radija na hrvatskom jeziku te da dnevno iznosi najmanje 10 % audiovizualnog i/ili radijskog programa koji se objavljuju putem mreže

– da povezani nakladnici televizije i/ili radija oblikuju zajedničku programsku osnovu i pisani akt o načinu izvršavanja programske osnove te oba dokumenta dostave Vijeću radi pribavljanja prethodne suglasnosti.

(2) Nacionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovoga članka koji je dostupan za više od 60 % stanovništva Republike Hrvatske. Regionalna mreža programa je audiovizualni ili radijski program iz ovoga članka koji je dostupan za više od 70 % stanovništva regije.

(3) Regionalna ili nacionalna mreža iz ovoga članka u pogledu programskih zahtjeva i ograničenja iz ovoga Zakona smatra se jedinstvenim audiovizualnim ili radijskim programom.

(4) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na neprofitne nakladnike televizije i/ili radija.

Članak 55.

(1) Neprofitni pružatelji medijskih usluga mogu biti neprofitni nakladnici televizije i/ili radija te neprofitni pružatelji medijskih usluga iz članaka 26. i 92. ovoga Zakona. Neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija mogu biti domaće i strane udruge i njihovi savezi, zaklade, ustanove, umjetničke organizacije, komore, sindikati, udruge poslodavaca te sve druge pravne osobe kojima temeljni cilj osnivanja i djelovanja nije stjecanje dobiti, za koje iz posebnih propisa proizlazi da su neprofitnog karaktera sukladno zakonu kojim se uređuje financijsko poslovanje i računovodstvo neprofitnih organizacija.

(2) Dobit od djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka neprofitni pružatelji medijskih usluga i neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija smiju koristiti samo za unapređenje i razvoj vlastite djelatnosti.

(3) Plaće radnika i naknade članovima tijela upravljanja i nadzora neprofitnih pružatelja medijskih usluga i neprofitnih pružatelja elektroničkih publikacija koji se financiraju većim djelom iz javnih sredstava ne mogu premašiti iznos dobiven umnoškom najvećeg koeficijenta složenosti poslova za radna mjesta I. vrste i osnovice za izračun plaće sukladno zakonu kojim se uređuju plaće u javnim službama i podzakonskom propisu kojim se utvrđuju koeficijenti složenosti poslova za područje kulture.

(4) Status neprofitnog pružatelja medijskih usluga u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće pri objavi obavijesti o namjeri davanja koncesije ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti. Za vrijeme trajanja ugovora o koncesiji ili dopuštenja za obavljanje djelatnosti ne može se mijenjati status neprofitnog pružatelja medijskih usluga.

(5) Neprofitni pružatelji elektroničkih publikacija upisuju se u Upisnik iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona na temelju odluke Vijeća koja se donosi na njihov zahtjev. Neprofitni pružatelj elektroničkih publikacija ne može se brisati iz Upisnika dok se ne opravdaju dodijeljena sredstva iz Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija (u daljnjem tekstu: Fond) odnosno dok se ne izvrši povrat dodijeljenih sredstava sukladno odluci Vijeća.

(6) Detaljne kriterije upisa u Upisnik neprofitnog pružatelja elektroničkih publikacija u skladu s ovim Zakonom utvrđuje Vijeće naputkom iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona.

(7) Neprofitni pružatelj medijskih usluga može objavljivati promidžbene poruke u trajanju do tri minute u jednom satu.

Članak 56.

(1) Obrazovne ustanove, studentske udruge i školske udruge s pravnom osobnošću mogu biti nakladnici audiovizualnog i/ili radijskog programa ako programe proizvode i objavljuju pretežito učenici odnosno studenti, a namijenjeni su školskoj odnosno studentskoj javnosti te ako djelatnost obavljaju kao neprofitni audiovizualni i/ili radijski program.

(2) Programi nakladnika iz stavka 1. ovoga članka jesu informacije svih vrsta i autorska djela i predmeti srodnih prava kojima je svrha obavještavanje te zadovoljavanje obrazovnih, znanstvenih, stručnih, umjetničkih, kulturnih i drugih potreba djece i mladih, studentske i šire javnosti.

(3) Status nakladnika iz stavka 1. ovoga članka u skladu s ovim Zakonom odlukom utvrđuje Vijeće pri davanju odnosno oduzimanju koncesije.

VI. ZAŠTIĆENE USLUGE

Članak 57.

(1) Zabranjeno je izrađivanje, proizvodnja, uvoz, distribucija, prodaja, davanje u najam, zakup ili posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi za komercijalne svrhe.

(2) Zabranjeno je instaliranje, održavanje ili zamjena sredstava iz stavka 1. ovoga članka za komercijalne svrhe.

(3) Zabranjene su komercijalne komunikacije koje promoviraju nedopuštena sredstva, kao i plasiranje ili oglašavanje takvih sredstava.

(4) Zabranjeno je privatno posjedovanje nedopuštenih sredstava koja omogućuju pristup zaštićenoj usluzi.

Članak 58.

Zabranjeno je ograničavati pružanje zaštićenih usluga ili pratećih usluga, koje potječu iz druge države članice Europske unije, te ograničavati slobodu prometa sredstava uvjetovanog pristupa.

Članak 59.

(1) Pružatelju zaštićene usluge osigurava se sudska zaštita.

(2) Pružatelj zaštićene usluge može protiv povreditelja prava ostvariti pravnu zaštitu i naknadu štete prema općim pravilima o naknadi štete.

Članak 60.

Nadzor nad provedbom odredbi članka 57. ovoga Zakona, pored Vijeća, provode u okviru svojeg djelokruga tržišni inspektori Državnog inspektorata i inspektori elektroničkih komunikacija Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti.

VII. ZAŠTITA PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA

Članak 61.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su, u roku od pet dana, Agenciji dostaviti podatke o pravnoj osobi i sjedištu odnosno imenu i prezimenu te prebivalištu svih pravnih i fizičkih osoba koje su neposredno ili posredno postale imatelji dionica ili poslovnih udjela u tom pružatelju medijskih usluga, s podatkom o postotku dionica ili poslovnih udjela.

(2) Pružatelji medijskih usluga dužni su dostaviti Agenciji ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili poslovnih udjela u tom pružatelju medijskih usluga tijekom prethodne godine te izvadak iz Registra stvarnih vlasnika. Isprave o stjecanju ne dostavljaju se za dionice i udjele do 1 % vrijednosti kapitala.

(3) Pružatelju medijskih usluga koji ne izvrši obveze iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Vijeće će uputiti pisano upozorenje s obrazloženjem mogućih sankcija za neizvršenje obveze.

(4) Svaku promjenu podataka iz stavka 1. ovoga članka vezanu uz vlasničku strukturu pružatelj medijskih usluga obvezan je objaviti u »Narodnim novinama«. Podaci o dioničarima i nositeljima udjela do 1 % vrijednosti kapitala objavljuju se zbirno.

(5) Zabranjuje se prikrivanje vlasničke strukture pružatelja medijskih usluga ili vlasništva stjecatelja dionica ili poslovnih udjela u pružatelju medijskih usluga bilo kojim pravnim poslom. Pravni poslovi kojima se prikriva vlasnička struktura pružatelja medijskih usluga ili vlasništvo stjecatelja dionica ili poslovnih udjela u pružatelju medijskih usluga jesu ništetni.

Članak 62.

(1) Pružatelji medijskih usluga moraju u pisanom obliku prijaviti tijelu nadležnom za zaštitu tržišnog natjecanja svaku namjeru provedbe koncentracije poduzetnika koja ispunjava uvjete za nastanak obveze prijave namjere provedbe koncentracije u smislu propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

(2) Agencija na zahtjev tijela nadležnog za zaštitu tržišnog natjecanja dostavit će stručno mišljenje u roku od 30 dana od zaprimanja zahtjeva za dostavu tog mišljenja. Ako nakon isteka tog roka Agencija ne dostavi zatraženo mišljenje, smatra se da nema primjedaba na provedbu prijavljene koncentracije iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Tijelo nadležno za zaštitu tržišnog natjecanja ocjenjuje prijavu namjere koncentracije iz stavka 1. ovoga članka i donosi odluku u skladu s odredbama propisa o zaštiti tržišnog natjecanja.

Članak 63.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su u roku od pet dana u pisanom obliku prijaviti Vijeću svaku promjenu vlasništva, bez obzira na uvjete utvrđene propisima o zaštiti tržišnog natjecanja, kako bi se ocijenili učinci vezani uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

(2) Ako se u postupku provedenom u skladu sa stavkom 1. ovoga članka utvrdi da nastalim promjenama dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, Vijeće će donijeti odluku kojom nalaže pružatelju medijske usluge da u primjerenom roku uskladi promjene na način koji nije u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

(3) Ako pružatelj medijske usluge ne postupi u skladu s odlukom ili provede koncentraciju protivno odluci iz stavka 2. ovoga članka, primijenit će se odredbe ovoga Zakona o prestanku važenja koncesije prije isteka roka na koji je dana odnosno odredbe o prestanku važenja dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa, a odluku o oduzimanju koncesije odnosno dopuštenja donosi Vijeće.

Članak 64.

(1) Nedopuštena promjena vlasništva vezana uz zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovoga Zakona smatra se u sljedećim slučajevima:

– nakladnik koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom nakladniku iste razine ili nižim razinama s više od 25 % i obrnuto

– nakladnik koji ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine« koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10 % i obrnuto

– nakladnik koji ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka i obrnuto

– nakladnik koji ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini i ima udio u drugom nakladniku na istom području odnosno području više ili niže razine s više od 30 % i obrnuto

– nakladnik koji ima koncesiju i ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10 % i obrnuto.

(2) S udjelom u kapitalu u drugom nakladniku koji je veći od 25 % izjednačeni su i drugi pravni oblici zajedničkog djelovanja poduzetnika koji dovode do toga da jedan poduzetnik ima efektivnu upravnu, kapitalnu ili organizacijsku kontrolu nad drugim poduzetnikom, kao što su poduzetnički ugovori, ugovori o zajedničkom djelovanju, dioničarski ugovori, sporazumi o zajedničkom djelovanju i na druge načine.

(3) Slučajevi iz stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se i na fizičke i pravne osobe koje imaju udjele u nakladniku.

(4) Slučajevi iz stavka 1. podstavaka 1., 4. i 5. i stavka 2. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na pružatelje medijskih usluga putem satelita, interneta, kabela i drugih dopuštenih oblika prijenosa.

(5) Povezane osobe u smislu ovoga Zakona su osobe koje su međusobno povezane upravljanjem, kapitalom ili na drugi način koji im omogućuje da zajednički oblikuju poslovnu politiku, posluju usklađeno s namjerom postizanja zajedničkih ciljeva, odnosno tako da jedna osoba ima mogućnost usmjeravati drugu ili na bitan način utjecati na nju u odlučivanju o financiranju i poslovanju odnosno odlučivanju o programskoj osnovi medija.

(6) Povezane osobe u smislu ovoga Zakona utvrđuju se sukladno odredbama zakona kojim se uređuju opća porezna pitanja.

Članak 65.

(1) Ako ukupni godišnji prihodi od obavljanja djelatnosti jednog pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija dosegnu udio od 40 % u udjelu godišnjih prihoda svih pružatelja medijskih usluga i elektroničkih publikacija na području Republike Hrvatske, smatra se da taj pružatelj ima dominantnu ulogu na tržištu te da dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

(2) U prihode iz stavka 1. ovoga članka računaju se samo prihodi koje Hrvatska radiotelevizija ostvaruje obavljanjem komercijalne djelatnosti.

(3) U vremenu u kojem pružatelj medijske usluge ima dominantnu ulogu na tržištu, ne može, uz postojeće, stjecati udjele u drugim pružateljima medijskih usluga niti mu Vijeće može dati novu dodatnu koncesiju odnosno dopuštenje niti može biti pružatelj nove elektroničke publikacije kojom se širi poslovanje.

(4) U izračun ukupnog godišnjeg prihoda na odgovarajući se način primjenjuje članak 64. stavci 4. i 5. ovoga Zakona.

 

Članak 66.

(1) Vijeće neće dati koncesiju najpovoljnijem ponuditelju odabranom u provedenom postupku davanja koncesije ako se utvrdi da bi davanjem koncesije došlo do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu članka 63. stavka 1. i članka 65. stavka 3. ovoga Zakona.

(2) Svaki podnositelj ponude na objavljenu obavijest o namjeri davanja koncesije dužan je uz ponudu dostaviti ovjerenu izjavu da eventualnim dobivanjem koncesije ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovoga Zakona.

(3) Pružatelj medijskih usluga iz članka 92. ovoga Zakona dužan je uz zahtjev za izdavanje dopuštenja za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa dostaviti izjavu da se davanjem ovoga dopuštenja ne dolazi do narušavanja pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u smislu ovoga Zakona.

Članak 67.

(1) Domaća pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe sa sjedištem u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala, ne može sudjelovati u postupku davanja koncesije sukladno ovom Zakonu.

(2) Ako se naknadno utvrdi da je jedan od osnivača nakladnika televizije i/ili radija kojemu je dana koncesija strana pravna osoba iz stavka 1. ovoga članka, primijenit će se odredbe članka 63. ovoga Zakona.

Članak 68.

(1) Nakladnici televizije s koncesijom na državnoj razini imaju obvezu javno objaviti ponudu za prijenos svojih nenaplatnih televizijskih kanala za operatore elektroničkih komunikacija koji pružaju uslugu naplatne televizije krajnjim korisnicima u okviru drugih elektroničkih komunikacijskih usluga ili samostalno putem svojih kabelskih, internetskih, pokretnih, satelitskih ili zemaljskih platformi.

(2) Stavak 1. ovoga članka ne odnosi se na kanale Hrvatske radiotelevizije.

(3) Ponuda iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati naknadu za prijenos za svaki od nenaplatnih televizijskih kanala za koji nakladnik ima koncesiju na državnoj razini i ne smije se uvjetovati ponudom za druge televizijske kanale, a naknada ne može biti veća od naknade koju određuje Vijeće za odnosni televizijski kanal prema stavcima 4. i 5. ovoga članka.

(4) Vijeće određuje naknadu koju će nakladnici televizije naplaćivati za prijenos televizijskih kanala u skladu s obvezom iz stavka 1. ovoga članka, a naknada se utvrđuje u skladu s načelima razmjernosti, transparentnosti i nediskriminacije sukladno stavku 5. ovoga članka.

(5) Ukupnu naknadu za naplatni prijenos iz stavka 4. ovoga članka svih nenaplatnih kanala na državnoj razini, isključujući kanale Hrvatske radiotelevizije, određuje Vijeće u suradnji s Hrvatskom regulatornom agencijom za mrežne djelatnosti, uzimajući u obzir ukupan broj nenaplatnih televizijskih kanala s nacionalnom koncesijom, udio gledanosti nenaplatnih televizijskih kanala s nacionalnom koncesijom u ukupnom broju televizijskih kanala i ukupan broj korisnika naplatne televizije. Vijeće će najkasnije šest mjeseci prije isteka roka iz članka 105. stavka 1. ovoga Zakona usvojiti metodologiju izračuna uz prethodno provođenje javnog savjetovanja sa zainteresiranom javnošću koje ne može biti kraće od 30 dana.

(6) Naknada iz stavka 5. ovoga članka utvrđuje se svakih pet godina, a pojedinačne naknade po nenaplatnom kanalu revidiraju se svake dvije godine i ovise o promjenama u udjelu gledanosti. Iznimno se pojedinačna naknada može mijenjati i prije proteka dvije godine temeljem zahtjeva nakladnika ako je došlo do promjene u udjelu gledanosti većem od 5 %.

(7) Gledanost kanala obuhvaća gledanost kod operatora elektroničkih komunikacija u vremenu od 6 do 24 sata sukladno naputku Vijeća.

(8) Kanali nakladnika televizije s koncesijom na državnoj razini moraju biti pozicionirani u prvih petnaest kanala u ponudi operatora elektroničkih komunikacija, ako nakladnici ne odluče drukčije.

Članak 69.

Odredbe o vlasništvu i zaštiti pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija primjenjuju se i na strane pravne i fizičke osobe bez obzira na to u kojoj državi imaju svoje sjedište odnosno stalno prebivalište, osim ako je ovim Zakonom drukčije određeno.

VIII. FOND ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA

Članak 70.

(1) Fondom upravlja Agencija.

(2) Izvor financijskih sredstava Fonda jesu sredstva osigurana odredbama ovoga Zakona, posebnog zakona kojim se uređuje Hrvatska radiotelevizija i iz drugih izvora.

Članak 71.

(1) Sredstvima Fonda poticat će se proizvodnja i objavljivanje audiovizualnih i radijskih projekata, programa i sadržaja:

– nakladnika televizije i/ili radija na lokalnoj i regionalnoj razini

– neprofitnih nakladnika televizije/ili radija

– neprofitnih pružatelja medijskih usluga iz članaka 26. i 92. ovoga Zakona

– pružatelja elektroničkih publikacija, osim elektroničke verzije novina i časopisa, elektroničkih publikacija nakladnika televizije i/ili radija te elektroničkih publikacija pružatelja medijskih usluga koji imaju dopuštenje za obavljanje djelatnosti iz članaka 26. i 92. ovoga Zakona

– neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/ili radijskog programa.

(2) Sredstva iz stavka 1. ovoga članka dodjeljuju se projektima, programima i sadržajima koji su od javnog interesa i usmjereni na:

– ostvarivanje prava građana na javno informiranje

– poticanje kulturne raznolikosti i njegovanje baštine

– razvoj odgoja i obrazovanja

– razvoj znanosti

– razvoj umjetnosti

– poticanje stvaralaštva na narječjima hrvatskog jezika

– poticanje posebnih kulturnih projekata i manifestacija

– nacionalne manjine u Republici Hrvatskoj

– poticanje razvoja svijesti o ravnopravnosti spolova i drugih najviših vrednota ustavnog poretka

– poticanje svijesti o ravnopravnosti rodnih identiteta i spolnoj orijentaciji

– poticanje kvalitetnih programa za djecu i mlade kojima je cilj promicanje njihove dobrobiti

– podizanje svijesti javnosti o sposobnostima i doprinosu osoba s invaliditetom, kao i promicanje i poštovanje njihovih prava i dostojanstva, uključujući borbu protiv stereotipa, predrasuda i štetnih postupaka prema osobama s invaliditetom

– povijesno vjerodostojno prikazivanje Domovinskog rata

– razvoj i poticanje programa medijske pismenosti

– zaštitu okoliša

– promociju zdravlja i poticanje zdravstvene kulture.

(3) Sredstvima Fonda poticat će se i zapošljavanje visokoobrazovanih stručnih radnika u nepovoljnom položaju te visokoobrazovanih stručnih radnika s invaliditetom koje je izravno povezano s proizvodnjom projekata i sadržaja iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Programi i sadržaji koji su financirani sredstvima Fonda moraju biti dostupni bez dodatnih naplata.

(5) Kriteriji za dodjelu sredstava Fonda jesu:

1. značenje projekta za ostvarivanje ciljeva iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka

2. kvaliteta i sadržajna inovativnost projekta

3. interes za opći odnosno lokalni ili regionalni kulturni razvitak

4. dostupnost programa i sadržaja osobama s invaliditetom

5. drugi kriteriji koje utvrdi Vijeće pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka, u skladu s člankom 11. ovoga Zakona.

(6) Sredstva Fonda ne mogu se dodjeljivati pružateljima medijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka kojima je Vijeće privremeno oduzelo koncesiju i/ili izreklo opomenu u prethodna 24 mjeseca i/ili onima koji su u prethodna 24 mjeseca, računajući od dana objave natječaja u »Narodnim novinama«, prekršajno kažnjeni na temelju pravomoćne sudske odluke zbog kršenja odredbi ovoga Zakona, kao ni onima koji nemaju statut medija.

(7) Odluku o dodjeli sredstava Fonda donosi Vijeće.

(8) Vijeće je ovlašteno angažirati stručne vrednovatelje radi pomoći prilikom ocjenjivanja prijava na javni natječaj za raspodjelu sredstava Fonda. Za stručne vrednovatelje mogu se angažirati osobe iz reda javnih djelatnika koji su medijski stručnjaci i stručnjaci za audiovizualne djelatnosti, ugledni intelektualci, priznati umjetnici i ostali javni djelatnici koji su se istaknuli zalaganjem za razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, promicanje kulture, znanosti i umjetnosti, kao i zaštitu slobode medija i izražavanja. Djelokrug, način rada i utvrđivanje sukoba interesa stručnih vrednovatelja propisuje Vijeće pravilnikom iz stavka 9. ovoga članka.

(9) Na temelju kriterija iz stavka 5. ovoga članka Vijeće pravilnikom propisuje način i postupak provedbe javnog natječaja za sufinanciranje audiovizualnih i radijskih projekata i sadržaja iz sredstava Fonda, omjere raspoređivanja sredstava Fonda između pojedinih vrsta korisnika sredstava iz stavka 1. ovoga članka, praćenje trošenja sredstava i ostvarenje programa i sadržaja za koje su dodijeljena. Popis korisnika sredstava, programa i sadržaja za koje su sredstva dodijeljena i izvješća o njihovu ostvarenju objavljuju se na mrežnoj stranici Vijeća.

IX. ZAŠTITA TRŽIŠNOG NATJECANJA NA TRŽIŠTU ELEKTRONIČKIH MEDIJA

Članak 72.

(1) Na pružatelje medijskih usluga primjenjuju se propisi o zaštiti tržišnog natjecanja.

(2) Na sve pojedinačne potpore i programe koji sadrže potpore iz ovoga Zakona primjenjuju se propisi o državnim potporama.

X. AGENCIJA ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE I VIJEĆE ZA ELEKTRONIČKE MEDIJE

Članak 73.

(1) Agencija je samostalna, neovisna i neprofitna pravna osoba s javnim ovlastima u okviru djelokruga i nadležnosti propisanih ovim Zakonom.

(2) Osnivač Agencije je Republika Hrvatska, a osnivačka prava ostvaruje Hrvatski sabor. Agencija se upisuje u sudski registar.

(3) Zabranjen je svaki oblik utjecaja na rad Agencije koji bi mogao ugroziti njezinu samostalnost i neovisnost.

(4) Rad Agencije je javan.

(5) Sjedište Agencije je u Zagrebu.

(6) Tijela Agencije su ravnatelj Agencije i Vijeće za elektroničke medije.

(7) Ravnatelj Agencije zastupa, predstavlja i rukovodi Agencijom te je odgovoran za rad stručnih službi Agencije. Predsjednik Vijeća je i ravnatelj Agencije.

(8) Unutarnji ustroj i poslovanje Agencije, opći akti Agencije te druga pitanja od značenja za rad Agencije pobliže se uređuju Statutom Agencije, kao temeljnim općim aktom Agencije.

(9) Skraćeni naziv Agencije je AEM.

(10) Na sva druga pitanja u vezi s radom Agencije, koja nisu uređena ovim Zakonom, na odgovarajući se način primjenjuju odredbe zakona kojim je uređeno osnivanje i rad ustanova.

Članak 74.

(1) Agencija ima stručnu službu koja obavlja stručne, administrativne i tehničke poslove Agencije, a ustrojena je u skladu sa Statutom i drugim općim aktima Agencije.

(2) Stručnom službom Agencije rukovodi ravnatelj Agencije. Ravnatelj Agencije obavlja sljedeće poslove:

– vodi poslovanje Agencije

– odgovoran je za rad stručne službe Agencije

– predlaže Vijeću godišnji program rada, godišnji financijski plan i projekcije za sljedeće dvije godine te godišnje izvješće o radu i financijska izvješća Agencije

– predlaže Vijeću donošenje odluka i drugih upravnih akata iz članka 77. stavka 1. i članka 82. ovoga Zakona

– priprema Vijeću prijedloge provedbenih propisa i općih akata Agencije iz članka 83. ovoga Zakona

– podnosi godišnje izvješće o radu Agencije Hrvatskome saboru, koje je sastavni dio izvješća o radu Vijeća

– obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.

(3) Prava iz radnog odnosa radnika stručne službe Agencije uređuju se općim aktima Agencije, u skladu s općim propisima o radu.

(4) Radnici Agencije ne mogu biti članovi uprava ili nadzornih odbora te upravnih vijeća pružatelja medijskih usluga, ili biti u članstvu bilo kojih drugih oblika interesnog udruživanja, koja bi mogla dovesti u sumnju njihovu nepristranost u vođenju postupaka koji su u nadležnosti Agencije. Iznimno, dopušteno je članstvo i sudjelovanje u znanstvenim udrugama, udruženjima i projektima, pod uvjetom da to ne utječe na nepristranost u vođenju postupaka.

Članak 75.

(1) Vijeće upravlja Agencijom te obavlja zadaće regulatornog tijela u području elektroničkih medija. Predsjednik Vijeća potpisuje odluke Vijeća.

(2) Predsjednik i članovi Vijeća obavljaju svoju dužnost profesionalno kao radnici Agencije s punim radnim vremenom, a za vrijeme obnašanja dužnosti imaju pravo na plaću koja se utvrđuje odlukom Hrvatskoga sabora te na druga materijalna prava u skladu s općim aktima Agencije.

(3) Vijeće objavljuje godišnje izvješće o svom radu i podnosi ga Hrvatskome saboru.

Članak 76.

(1) Vijeće ima sedam članova od kojih je jedan predsjednik Vijeća.

(2) Predsjednika i ostale članove Vijeća imenuje i razrješuje Hrvatski sabor na prijedlog Vlade Republike Hrvatske. U postupku predlaganja članova Vijeća Vlada Republike Hrvatske objavljuje javni poziv za predlaganje kandidata za članove Vijeća.

(3) Predsjednik i članovi Vijeća imenuju se na razdoblje od pet godina, a ono se produžuje do imenovanja novog predsjednika i/ili člana Vijeća ako do njegova isteka novi predsjednik i/ili član Vijeća nije izabran, najdulje do šest mjeseci, te mogu biti ponovno imenovani.

(4) Zamjenika predsjednika Vijeća, na prijedlog predsjednika Vijeća, bira Vijeće većinom glasova.

(5) Članovi Vijeća mogu biti državljani Republike Hrvatske koji imaju završen diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij i imaju stručno znanje, sposobnost i iskustvo u radu u području medija, novinarstva, tehnologije, ekonomije, sociologije i prava.

(6) Članovi Vijeća trebaju biti javni djelatnici koji su se u javnom životu istaknuli zalaganjem za poštovanje demokratskih načela i vladavinu prava, izgradnju i unaprjeđenje najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske, razvitak civilnog društva, obranu ljudskih prava i sloboda, kao i za zaštitu slobode izražavanja.

(7) Članovi Vijeća ne mogu biti državni dužnosnici, osobe koje obnašaju dužnost u tijelima političkih stranaka, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ili sindikatima.

(8) Članovi Vijeća ne smiju biti vlasnici, dioničari ili imatelji udjela, članovi uprava, nadzornih odbora ili članovi upravnih vijeća i drugih odgovarajućih tijela upravljanja, direktori, ravnatelji ili drugi voditelji poslovanja pravnih osoba na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona, a odnose se na audio i audiovizualne medijske usluge te mrežne operatore.

(9) Članovi Vijeća ne mogu biti zaposlenici ili u ugovornom ili nekom drugom odnosu u bilo kojoj pravnoj osobi ili službi koja je u vezi s audio i audiovizualnim medijskim uslugama te mrežnim operatorima, kao ni osobe koje obavljaju poslove zbog kojih bi moglo doći do sukoba interesa.

(10) Članovi Vijeća ne smiju od pružatelja medijskih usluga primati darove, prihvaćati usluge niti stupati u odnose koji ih dovode u sukob interesa u odnosu na zadaće propisane ovim Zakonom.

(11) Na pitanja sprječavanja sukoba interesa u obnašanju dužnosti članova Vijeća primjenjuje se zakon kojim je uređeno sprječavanje sukoba interesa. Članovi Vijeća ne mogu biti pravomoćno osuđeni za kazneno djelo.

(12) Članovi Vijeća obvezni su ponašati se na način da ne umanjuju osobni ugled ili ugled Agencije te da ne dovode u pitanje samostalnost i neovisnost u obnašanju svoje dužnosti niti samostalnost i neovisnost Agencije.

(13) Članovi Vijeća obvezni su u obavljanju svojih poslova, određenih ovim Zakonom te Statutom Agencije, postupati savjesno i u skladu s moralnim i etičkim načelima i pravilima struke.

(14) Hrvatski sabor odlukom će razriješiti dužnosti predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan, na prijedlog Vlade Republike Hrvatske, ako:

– sam zatraži razrješenje

– se utvrdi da je prigodom predlaganja za člana Vijeća Agencije iznio o sebi neistinite podatke ili je propustio iznijeti podatke o okolnostima bitnim za utvrđivanje prijedloga

– svojim radom ili ponašanjem dovede u pitanje svoj ugled ili ugled Agencije odnosno svoju samostalnost i neovisnost ili samostalnost i neovisnost Agencije

– nije u mogućnosti uredno obavljati dužnost dulje od šest mjeseci neprekinuto

– je zbog bolesti trajno spriječen obavljati svoju dužnost

– je pravomoćno osuđen za kazneno djelo

– svojim radom ili ponašanjem onemogućuje ispunjavanje ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije

– nastupe okolnosti iz stavaka 7. do 10. ovoga članka.

(15) O postojanju razloga za razrješenje predsjednika, zamjenika predsjednika ili člana Vijeća prije isteka razdoblja na koje je imenovan, Agencija mora izvijestiti Vladu Republike Hrvatske.

(16) Predsjednik, zamjenik predsjednika ili član Vijeća ne može se u razdoblju od godine dana od dana razrješenja s dužnosti imenovati za člana uprave, nadzornog odbora ili upravnog vijeća u pravnim osobama na koje se primjenjuju odredbe ovoga Zakona.

(17) Predsjednik, zamjenik predsjednika i članovi Vijeća nakon razrješenja s dužnosti u slučaju iz stavka 14. podstavka 1. ovoga članka, osim ako je razrješenje zatraženo prije isteka razdoblja od godine dana od dana imenovanja, stavka 14. podstavaka 4. i 5. ovoga članka, kao i nakon isteka razdoblja na koje su imenovani, sve do početka ostvarivanja plaće po drugoj osnovi ili do ostvarivanja prava na mirovinu u skladu s općim propisima, imaju šest mjeseci od dana razrješenja s dužnosti pravo na naknadu u visini plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti, a sljedećih šest mjeseci pravo na naknadu u visini od 50 % plaće koju ostvaruje osoba na toj dužnosti.

Članak 77.

(1) U nadležnosti Agencije su sljedeći regulatorni i drugi poslovi:

1. provođenje postupka davanja koncesije sukladno ovom Zakonu, odredbama zakona i podzakonskih akata kojima se uređuju koncesije te podzakonskim aktima donesenim na temelju ovoga Zakona

2. sklapanje ugovora o koncesiji s najpovoljnijim ponuditeljem sukladno ovom Zakonu

3. donošenje odluke o oduzimanju koncesije i dopuštenja u slučajevima predviđenim ovim Zakonom

4. poduzimanje odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih usluga iz drugih država sukladno članku 91. ovoga Zakona

5. provođenje postupka davanja dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev te za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

6. izricanje upozorenja, obvezujućih naloga i opomena u slučaju nepoštivanja odredbi ovoga Zakona i podzakonskih akata i/ili podnošenje optužnih prijedloga sukladno prekršajnim odredbama ovoga Zakona i zakona kojim se uređuju prekršaji

7. vođenje Upisnika pružatelja medijskih usluga

8. provođenje odredbi ovoga Zakona koje se odnose na zaštitu pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija

9. osiguravanje nadzora nad provedbom odredbi o programskim načelima i obvezama utvrđenim ovim i posebnim zakonom, osim elektroničkih publikacija, te donošenje godišnjeg plana nadzora (monitoringa)

10. osiguravanje nadzora nad audiovizualnim i radijskim programima koji se emitiraju putem satelitskog, internetskog, kabelskog i drugog dopuštenog oblika prijenosa

11. osiguravanje nadzora namjenskog korištenja sredstava Fonda sukladno članku 71. ovoga Zakona

12. provođenje postupka utvrđivanja nepoštivanja ili kršenja odredbi ovoga Zakona

13. razmatranje pritužbi građana na postupanje pružatelja medijskih usluga u provedbi zakona te poduzimanje mjera sukladno ovom Zakonu

14. donošenje uputa vezanih uz provedbu ovoga Zakona

15. poticanje samoregulacije i koregulacije radi provedbe ovoga Zakona

16. suradnja s regulatornim tijelima drugih država i/ili Europskom komisijom u razmjeni informacija radi provedbe ovoga Zakona, napose odredbi članka 7., članka 26. stavka 3., članka 85. stavka 7., članka 91. i članka 92. stavka 3. ovoga Zakona

17. podnošenje izvješća Hrvatskome saboru i drugim nadležnim tijelima sukladno ovom Zakonu i drugim propisima

18. podnošenje izvješća Europskoj komisiji sukladno ovom Zakonu i drugim propisima

19. poticanje medijske pismenosti

20. organiziranje javnih savjetovanja i stručnih skupova te provođenje istraživanja u vezi s pojedinim pitanjima iz područja elektroničkih medija

21. donošenje godišnjeg programa rada Agencije te

22. obavljanje i drugih poslova propisanih ovim Zakonom te Statutom Agencije.

(2) Regulatorne i druge poslove iz stavka 1. točaka 1. do 18. ovoga članka Agencija obavlja kao javne ovlasti.

Članak 78.

(1) Vijeće odlučuje u poslovima Agencije iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Osim poslova iz članka 77. stavka 1. ovoga Zakona, Vijeće obavlja i sljedeće poslove:

1. podnosi godišnje izvješće o radu Vijeća u skladu s člankom 75. stavkom 3. ovoga Zakona

2. donosi opće akte i druge akte Agencije iz članka 83. ovoga Zakona

3. nadzire provedbu i ostvarivanje godišnjeg programa rada i financijskog plana Agencije te drugih programa, planova i akata iz svoje nadležnosti

4. donosi poslovnik o svojem radu

5. obavlja i druge poslove utvrđene ovim Zakonom i Statutom Agencije.

Članak 79.

(1) Vijeće podnosi Hrvatskome saboru godišnje izvješće o radu koje osobito sadržava sljedeće podatke o:

1. ispunjavanju ciljeva i zadaća utvrđenih godišnjim programom rada Agencije

2. davanju koncesija i dopuštenja

3. javnosti pružatelja medijskih usluga

4. dodijeljenim sredstvima državnih potpora

5. nadzoru nad programom pružatelja medijskih usluga

6. upravnim i drugim sudskim postupcima

7. oglašavanju tijela državne uprave

8. financijskom izvješću Agencije

9. o provedbi ovoga Zakona te propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(2) Godišnje izvješće iz stavka 1. ovoga članka podnosi se najkasnije do kraja lipnja za prethodnu kalendarsku godinu.

(3) Na zahtjev Hrvatskoga sabora ili Vlade Republike Hrvatske Vijeće je obvezno, u roku od najviše 30 dana od dana zaprimanja zahtjeva, podnijeti izvješće iz stavka 1. ovoga članka i za razdoblje kraće od godine dana.

(4) Vijeće u skladu s odredbama članka 83. ovoga Zakona donosi godišnji program rada Agencije najkasnije do kraja godine za sljedeću kalendarsku godinu.

(5) Godišnjim programom iz stavka 4. ovoga članka osobito se utvrđuju ciljevi i zadaće Agencije u obavljanju regulatornih i drugih poslova propisanih ovim Zakonom.

Članak 80.

(1) Agencija vodi i redovito obnavlja baze podataka sa svim upisnicima i očevidnicima koje vodi u svrhu obavljanja poslova iz svoje nadležnosti, što osobito obuhvaća:

– popis nakladnika radija i televizije kojima je dana koncesija za obavljanje djelatnosti

– popis pružatelja medijskih usluga na zahtjev kojima je dano dopuštenje za obavljanje djelatnosti

– popis pružatelja medijskih usluga kojima je dano dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa

– popis pružatelja elektroničkih publikacija upisanih u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija

– popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(2) Baze podataka iz stavka 1. ovoga članka moraju biti javno dostupne, bez naknade, u elektroničkom obliku na mrežnim stranicama Agencije, koje je Agencija obvezna redovito održavati i obnavljati, zajedno s mogućnostima sveobuhvatnog pretraživanja podataka prema odabranim mjerilima.

(3) Agencija redovito i bez naknade objavljuje na svojim mrežnim stranicama osobito sljedeće akte i podatke:

– odluke i druge upravne akte Agencije

– javne pozive i pozive za javne rasprave

– stručna mišljenja i objašnjenja o primjeni ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona

– istraživanja i analize

– Statut Agencije i provedbene propise iz članka 83. stavka 1. ovoga Zakona

– godišnji program rada Agencije

– godišnji financijski plan Agencije, ostvarenje tog plana i godišnja financijska izvješća Agencije

– godišnje izvješće o radu Agencije

– nepravomoćne odluke o prekršaju, uz naznaku da su odluke nepravomoćne, podneseni redoviti pravni lijekovi protiv tih odluka i ishod postupka po pravnim lijekovima

– druge podatke i obavijesti o radu i poslovanju Agencije.

(4) Statut Agencije objavljuje se i u »Narodnim novinama«.

(5) Iznimno od odredaba ovoga članka, neće se objaviti akti i podaci koji se smatraju poslovnom tajnom u smislu zakona kojim se uređuje tajnost podataka te pravo na pristup informacijama.

Članak 81.

(1) Sredstva za obavljanje poslova Agencije osiguravaju se na temelju godišnjeg financijskog plana Agencije iz iznosa od 0,5 % od ukupnog godišnjeg brutoprihoda koji su u prethodnoj godini ostvarili pružatelji medijskih usluga obavljanjem djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev iz članka 26. ovoga Zakona, djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija iz članaka 29. i 92. ovoga Zakona, djelatnosti pružanja usluga elektroničkih publikacija iz članka 94. ovoga Zakona te djelatnosti usluga platformi za razmjenu videozapisa iz članka 95. ovoga Zakona.

(2) Neutrošena sredstva iz stavka 1. ovoga članka ostvarena kao rezultat poslovanja na kraju proračunske godine mogu se utrošiti za dugoročne projekte i druge projekte od velikog značenja za rad Agencije te za medijsku pismenost i medijske analize i istraživanja.

(3) Agencija odgovara za vlastite obveze cjelokupnom svojom imovinom, a Republika Hrvatska neograničeno odgovara za obveze Agencije.

(4) Obveze Agencije u prvom se redu podmiruju iz njezine imovine, a tek onda iz državnog proračuna Republike Hrvatske.

Članak 82.

(1) Vijeće donosi odluke većinom glasova svih članova Vijeća Agencije.

(2) Protiv odluka, opomena i drugih upravnih akata Agencije nije dopuštena žalba, ali se protiv njih može pokrenuti upravni spor pred mjesno nadležnim upravnim sudom.

(3) U slučaju nepostupanja prema izvršnoj odluci ili drugom upravnom aktu Agencije iz stavka 2. ovoga članka, Vijeće može izdati prekršajni nalog ili podnijeti optužni prijedlog radi pokretanja prekršajnog postupka.

Članak 83.

(1) Propise za provedbu ovoga Zakona, koji su u nadležnosti Agencije u skladu s odredbama ovoga Zakona, donosi Vijeće.

(2) Vijeće donosi Statut Agencije uz prethodnu suglasnost Hrvatskoga sabora.

(3) Vijeće donosi godišnji program rada Agencije.

(4) Vijeće donosi druge opće akte Agencije propisane ovim Zakonom i Statutom Agencije. Statutom Agencije može se propisati ovlast ravnatelju Agencije za donošenje određenih općih akata Agencije za koje nije propisano da ih donosi Vijeće.

XI. KONCESIJE ZA PRUŽANJE MEDIJSKIH USLUGA TELEVIZIJE I RADIJA

Članak 84.

Vijeće provodi pripremne radnje za davanje koncesije sukladno odredbama zakona kojim se uređuju koncesije.

Članak 85.

(1) Vijeće objavljuje obavijest o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na tehničkoj podlozi koju utvrđuje Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti u skladu s propisima o elektroničkim komunikacijama.

(2) Obavijest iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se za slobodnu radijsku frekvenciju ili više radijskih frekvencija koje čine zasebnu koncesiju odnosno kod digitalnog radija i televizije za slobodni prijenosni kapacitet zasebnog radijskog ili televizijskog programskog kanala unutar multipleksa.

(3) Prilikom objavljivanja obavijesti iz stavka 1. ovoga članka Vijeće određuje o kojoj se vrsti programa radi.

(4) Vijeće će na svojoj mrežnoj stranici omogućiti neograničen, neposredan i besplatni pristup dokumentaciji za prijavu na obavijest o namjeri davanja koncesija od dana objave obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Kriteriji za davanje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija jesu:

– programski uvjeti sukladno ovom Zakonu, a napose količina vlastite proizvodnje, hrvatskih audiovizualnih djela, europskih audiovizualnih djela i djela neovisnih proizvođača

– vrijeme objavljivanja

– kvaliteta i raznovrsnost audiovizualnih i/ili radijskih programa

– posebni tehnički, financijski uvjeti, koji uključuju visinu sredstava i financijska jamstva, te kadrovski uvjeti

– poštivanje obveze plaćanja javnih davanja i doprinosa za mirovinsko i zdravstveno osiguranje u Republici Hrvatskoj.

(6) Ponuda na temelju obavijesti iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati dokaze o ispunjavanju uvjeta propisanih obaviješću, programsku osnovu sukladno ovom Zakonu, podatke o strukturi vlasništva pravne osobe koja podnosi ponudu, osobne podatke o tvrtki i sjedištu, odnosno imenu, prezimenu i prebivalištu osoba koje neposredno ili posredno, preko drugih pravnih osoba, imaju dionice ili udjele u toj pravnoj osobi, kao i podatke o postotku tih dionica ili udjela. Ponuda mora sadržavati podatke o financijskoj sposobnosti ponuđača za obavljanje djelatnosti nakladnika televizije i/ili radija.

(7) Prije donošenja odluke o davanju koncesije Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o najpovoljnijem ponuditelju ako će se djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i radija odnositi i na druge države članice Europske unije.

(8) Odluku o davanju koncesije donosi Vijeće nakon provedenog postupka nadmetanja iz stavka 1. ovoga članka i provedenog postupka utvrđivanja uvjeta za davanje koncesije u roku od 30 dana od isteka roka za dostavu ponuda, ako u dokumentaciji za nadmetanje nije određeno drukčije.

(9) Odluka iz stavka 8. ovoga članka mora sadržavati:

– naziv davatelja koncesije

– broj odluke i datum donošenja odluke

– naziv odabranog najpovoljnijeg ponuditelja

– osnovna prava i obveze davatelja koncesije i nakladnika

– obvezu nakladnika da najkasnije do polovice roka na koji mu je dana koncesija započne s radom na svim dodijeljenim radijskim frekvencijama

– vrstu i predmet koncesije

– prirodu i opseg te mjesto odnosno područje obavljanja djelatnosti koncesije

– rok na koji se daje koncesija

– posebne uvjete kojima tijekom trajanja koncesije mora udovoljavati odabrani najpovoljniji ponuditelj

– iznos naknade za koncesiju ili osnovu za utvrđivanje iznosa naknade za koncesiju koju će koncesionar plaćati

– rok u kojem je odabrani najpovoljniji ponuditelj obvezan sklopiti ugovor o koncesiji s davateljem koncesije te posljedice nepoštivanja roka za potpisivanje ugovora o koncesiji

– obrazloženje razloga za odabir najpovoljnijeg ponuditelja

– uputu o pravnom lijeku

– potpis odgovorne osobe i pečat davatelja koncesije.

(10) Odluka o davanju koncesije može sadržavati i druge odgovarajuće podatke u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, podnesenom ponudom te odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuju koncesije i pravilnika iz stavka 11. ovoga članka.

(11) Vijeće pravilnikom propisuje postupak davanja koncesije i sadržaj obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 86.

(1) Vijeće može godinu dana prije isteka koncesije nakladniku televizije i/ili radija objaviti poziv zainteresiranim osobama za iskazivanje interesa za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija na određenom koncesijskom području.

(2) Poziv iz stavka 1. ovoga članka može se objaviti pod uvjetom da je koncesiju koristio nakladnik kojem Vijeće nije izreklo opomenu i/ili nije prekršajno kažnjen na temelju pravomoćne sudske odluke i/ili mu nije privremeno oduzeta koncesija pet godina prije objave poziva iz stavka 1. ovoga članka, ima statut medija, podmirene sve financijske obveze sukladno odredbama ovoga Zakona te nije poduzetnik u poteškoćama.

(3) Trajanje poziva iz stavka 1. ovoga članka ne može biti manje od 30 dana.

(4) Ako se na poziv iz stavka 1. ovoga članka odazove samo jedna zainteresirana osoba koja je ujedno i dosadašnji nakladnik na predmetnom području, Vijeće joj može dati koncesiju za obavljanje djelatnosti televizije i/ili radija pod uvjetom da dostavi dokumentaciju propisanu pravilnikom iz članka 85. stavka 11. ovoga Zakona.

(5) Ako se na poziv iz stavka 1. ovoga članka odazovu dvije ili više zainteresiranih osoba, Vijeće je obvezno provesti postupak iz članka 85. ovoga Zakona.

(6) Postupak provedbe poziva iz stavka 1. ovoga članka Vijeće propisuje pravilnikom iz članka 85. stavka 11. ovoga Zakona.

Članak 87.

(1) Pravo obavljanja djelatnosti pružanja medijskih usluga nakladnika televizije i/ili radija stječe se na temelju odluke o davanju koncesije i potpisanog ugovora o koncesiji.

(2) Na temelju odluke o davanju koncesije Vijeće potpisuje s najpovoljnijim ponuditeljem ugovor o koncesiji.

(3) Ugovor o koncesiji, osim uvjeta bitnih za ostvarivanje koncesije, mora sadržavati programsku osnovu i druge uvjete iz ponude za dobivanje koncesije.

(4) Ako u roku utvrđenom u odluci iz stavka 2. ovoga članka najpovoljniji ponuditelj ne potpiše ugovor o koncesiji koji je sastavljen u pisanom obliku u skladu s dokumentacijom za nadmetanje, svim podatcima iz obavijesti o namjeri davanja koncesije, odabranom ponudom te odlukom o davanju koncesije, Vijeće će ukinuti odluku o davanju koncesije, a ponuditelj nema pravo na naknadu štete.

(5) Zabranjeno je prenošenje koncesije za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija na drugu fizičku ili pravnu osobu.

Članak 88.

(1) Područje koncesije može biti na državnoj, regionalnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj ili na drugoj razini utvrđenoj posebnim propisom.

(2) Područje koncesije na državnoj razini mora obuhvatiti najmanje 60 % stanovništva Republike Hrvatske, a na regionalnoj i nižim razinama najmanje 70 % stanovništva regije.

(3) Koncesija se daje na vrijeme od 20 godina.

(4) Za koncesiju se plaća naknada. Naknada za koncesiju uplaćuje se u korist državnog proračuna Republike Hrvatske.

(5) Koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i/ili radija upisuje se u Upisnik, koji vodi Agencija i Registar koncesija, koji vodi ministarstvo nadležno za poslove financija. Sadržaj i način vođenja Upisnika propisuje Vijeće naputkom iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona.

(6) Visinu i način plaćanja naknade za koncesiju propisuje Vijeće pravilnikom, kao i visinu i način plaćanja naknade za ponudu podnesenu na temelju obavijesti o namjeri davanja koncesije.

Članak 89.

(1) Ako za vrijeme trajanja koncesije dođe do izmjene parametara odašiljača sukladno tehničkoj podlozi Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, a povećanje pokrivanja signalom ne prelazi više od 30 % stanovništva pokrivenog tehničkom podlogom na temelju koje je koncesija dana, predmetno se neće smatrati novom koncesijom, već će se s postojećim pružateljem medijske usluge sklopiti dodatak Ugovora.

(2) Ako promjena parametara odašiljača iz stavka 1. ovoga članka dovodi do širenja koncesije na gradsku, županijsku, regionalnu ili državnu razinu, Vijeće je u obvezi raspisati novu obavijest o namjeri davanja koncesije.

Članak 90.

(1) Vijeće će donijeti rješenje i/ili odluku o privremenom ili trajnom oduzimanju koncesije ili dopuštenja pružatelju medijskih usluga ako utvrdi:

1. da je koncesija dana na temelju netočno iskazanih podataka važnih za donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

2. da nakladnik televizije i/ili radija nije počeo ostvarivati koncesiju u roku određenom ugovorom o koncesiji ili ne poštuje tehničke uvjete iz ugovora o koncesiji dulje od mjesec dana od početka ostvarivanja koncesije odnosno prekine ostvarivati koncesiju dulje od 48 sati

3. da pružatelj medijskih usluga i nakon treće opomene Vijeća, koje je ono izreklo u prethodnih 12 mjeseci, postupa suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona ili ugovora o koncesiji

4. da nakladnik televizije i/ili radija više ne ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti iz članka 26. ovoga Zakona

5. da pružatelj medijskih usluga objavljuje audiovizualne ili radijske programe suprotno člancima 14. i/ili 24. ovoga Zakona

6. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava najmanje 50 % programske osnove

7. da se pružatelj medijskih usluga ni nakon primitka opomene Vijeća ne pridržava utvrđenog vremena objavljivanja iz članka 42. stavaka 3. i/ili 4. i/ili 5. i/ili 6. i/ili 7. i/ili 8. i/ili 9. ovoga Zakona

8. da je pružatelj medijskih usluga onemogućio drugom pružatelju medijskih usluga ostvarivanje prava na kratku informaciju u skladu s člankom 52. stavkom 2. ovoga Zakona

9. da pružatelj medijskih usluga nije platio naknadu za koncesiju više od dva puta uzastopno ili općenito neuredno plaća naknadu za koncesiju

10. da pružatelj medijskih usluga nije ni nakon primitka opomene Vijeća u određenom roku dostavio podatke o promjeni podataka iz članka 61. stavka 1. ovoga Zakona

11. postojanje nedopuštene koncentracije utvrđene ovim Zakonom

12. da pružatelj medijskih usluga ni nakon opomene Vijeća nije u određenom roku pribavio odobrenje od ovlaštene organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih i srodnih prava

13. da je pružatelj medijskih usluga prenio koncesiju na drugu osobu suprotno članku 87. stavku 5. ovoga Zakona

14. da je pružatelj medijskih usluga prenio dopuštenje na drugu osobu suprotno članku 26. stavku 7. i članku 92. stavku 7. ovoga Zakona

15. da pružatelj medijskih usluga unatoč odluci Vijeća o mjerama radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz druge države objavljuje audiovizualne programe iz članka 91. ovoga Zakona.

(2) Koncesija prestaje u sljedećim slučajevima:

1. protekom vremena na koje je dana

2. ako se pružatelj medijskih usluga odrekne koncesije

3. prestankom pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestankom obrta

4. ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje djelatnosti za koju je koncesija dana

5. sporazumnim raskidom ugovora o koncesiji

6. trajnim oduzimanjem koncesije.

(3) Ugovor o koncesiji raskida se sukladno odredbama zakona kojim se uređuju pravila na temelju kojih javnopravna tijela, u okviru djelokruga utvrđenog na temelju zakona, postupaju i rješavaju u upravnim stvarima.

Članak 91.

(1) Iznimno od odredbe članka 10. ovoga Zakona, Vijeće može poduzeti odgovarajuće mjere radi privremenog ograničenja slobode prenošenja audiovizualnih medijskih usluga iz drugih država kada je Republika Hrvatska ovlaštena privremeno odstupiti od obveze osiguranja slobode prijama audiovizualnih medijskih usluga i ponovnog prijenosa na svojem području, ako su ispunjeni uvjeti propisani stavcima 2. do 4. ovoga članka.

(2) Mjere iz stavka 1. ovoga članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge države članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši odredbe članka 14. stavka 2. i članka 24. stavaka 2. i 3. ovoga Zakona ili se dovodi u pitanje javno zdravlje ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javnog zdravlja u pitanje, i to pod sljedećim uvjetima:

– tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu ovoga stavka najmanje dva puta

– Republika Hrvatska pisano je obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovoga članka i o mjerama koje će poduzeti ako se takve povrede ponove

– Republika Hrvatska je osigurala pravo pružatelju medijske usluge da iznese svoja stajališta o navodnim povredama

– konzultacije s državom članicom Europske unije koja obavlja prijenos i Europskom komisijom nisu pridonijele prijateljskoj nagodbi u roku od jednog mjeseca od dana obavijesti iz podstavka 2. ovoga stavka.

(3) Mjere iz stavka 1. ovoga članka poduzet će se u odnosu na audiovizualne medijske usluge koje dolaze iz druge države članice Europske unije ako program audiovizualne medijske usluge očito, ozbiljno i teško krši članak 14. stavak 1. ovoga Zakona ili ona predstavlja ozbiljan i težak rizik od dovođenja javne sigurnosti u pitanje, uključujući zaštitu nacionalne sigurnosti i obrane, i to pod slijedećim uvjetima:

– tijekom prethodnih 12 mjeseci pružatelj medijske usluge postupio je u smislu ovoga stavka barem u jednom slučaju

– Republika Hrvatska je pisano obavijestila pružatelja medijske usluge, nadležno tijelo u državi članici Europske unije koja nad tim pružateljem ima nadležnost i Europsku komisiju o navodnim povredama iz ovoga članka i proporcionalnim mjerama koje namjerava poduzeti ako se takvo kršenje ponovi.

(4) Vijeće je obvezno poštivati pravo na obranu pružatelja medijske usluge te mu mora dati priliku da izrazi svoj stav o navodnim kršenjima.

(5) U hitnim slučajevima, a najkasnije u roku od jednog mjeseca, Republika Hrvatska može odstupiti od uvjeta navedenih u stavku 3. ovoga članka te je u tim slučajevima dužna u što kraćem roku obavijestiti o poduzetim mjerama Europsku komisiju i državu članicu unutar čije se nadležnosti pružatelj medijskih usluga nalazi, navodeći razloge zbog kojih smatra da se radi o hitnom slučaju.

(6) Vijeće će odmah prekinuti primjenu mjera iz stavka 1. ovoga članka ako Europska komisija utvrdi da one nisu u skladu s propisima Europske zajednice.

XII. POSTUPAK DAVANJA DOPUŠTENJA ZA SATELITSKI, INTERNETSKI, KABELSKI PRIJENOS I DRUGE OBLIKE PRIJENOSA AUDIOVIZUALNOG I/ILI RADIJSKOG PROGRAMA

Članak 92.

(1) Vijeće daje pružatelju medijskih usluga iz članaka 6. ili 7. ovoga Zakona, koji nije dobio koncesiju u smislu članka 85. ovoga Zakona i nije pružatelj medijskih usluga na zahtjev u smislu članka 26. ovoga Zakona, dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski prijenos i druge dopuštene oblike prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa.

(2) Dopuštenje se daje na temelju zahtjeva pružatelja medijskih usluga koji je ostvario tehničke uvjete za prijenos programa i uvjete iz članka 30. ovoga Zakona.

(3) Prije donošenja odluke o davanju dopuštenja Vijeće je ovlašteno s regulatornim tijelima drugih država članica Europske unije razmijeniti informacije o pružatelju medijskih usluga ako se prijenos programa iz stavka 1. ovoga članka odnosi i na druge države članice Europske unije.

(4) Vijeće je dužno donijeti odluku o davanju i uskraćivanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od 30 dana od prijema urednog zahtjeva.

(5) Na temelju odluke o davanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka pružatelj medijskih usluga upisuje se u Upisnik iz članka 7. stavka 11. koji vodi Vijeće.

(6) Vijeće će po službenoj dužnosti donijeti odluku o ukidanju dopuštenja iz stavka 1. ovoga članka i brisati pružatelja medijskih usluga iz Upisnika u sljedećim slučajevima:

– ako pružatelj medijskih usluga u pisanom obliku izvijesti Vijeće o prestanku obavljanja djelatnosti

– ako pružatelj medijskih usluga prekine obavljati djelatnost na razdoblje dulje od godine dana

– ako pružatelj medijskih usluga više ne ispunjava tehničke uvjete prijenosa audiovizualnih i radijskih programa

– ako je pružatelju medijskih usluga pravomoćnom odlukom suda zabranjeno obavljanje upisane djelatnosti

– nakon prestanka pravne osobe pružatelja medijskih usluga ili prestanka obrta

– ako je ostvarena nedopuštena koncentracija medija propisana ovim Zakonom.

(7) Dopuštenje za satelitski, internetski, kabelski i drugi oblik prijenosa audiovizualnih i/ili radijskih programa ne može se prenijeti na drugu osobu.

(8) Popis pružatelja medijskih usluga iz stavka 1. ovoga članka Vijeće objavljuje na svojoj mrežnoj stranici.

(9) Sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 5. ovoga članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona.

(10) Na audio i audiovizualne usluge iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se također odredbe članaka 30. do 53. i članka 55. ovoga Zakona.

Članak 93.

(1) Iznimno od članka 51. stavka 1. ovoga Zakona u slučaju da operator postane pružatelj medijske usluge iz članka 92. ovoga Zakona, mora osigurati najmanje 10 % ukupnog godišnjeg brutoprihoda koji je u prethodnoj godini ostvario obavljanjem djelatnosti za djela hrvatskih neovisnih proizvođača.

(2) Pružatelj medijske usluge koji ne postigne opseg udjela audiovizualnih djela hrvatskih neovisnih proizvođača mora svake godine povećavati udio tih djela sukladno kriterijima i načinu utvrđenom pravilnikom iz članka 50. stavka 9. ovoga Zakona.

(3) Izvješće i dokaze o provedbi obveze iz stavka 1. ovoga članka operator je dužan dostaviti Vijeću najkasnije do 31. siječnja za prethodnu godinu na obrascima koje utvrdi Vijeće.

XIII. ELEKTRONIČKE PUBLIKACIJE

Članak 94.

(1) Na elektroničke publikacije na odgovarajući se način primjenjuju i odredbe članaka 20., 31., 32., 35., 41. i 61. ovoga Zakona.

(2) Pružatelji elektroničkih publikacija dužni su:

– sukladno članku 24. stavcima 3. do 5. ovoga Zakona poduzeti sve mjere kako bi zaštitili maloljetnike

– sukladno članku 14. ovoga Zakona poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na nasilje ili mržnju

– poduzeti sve mjere kako bi onemogućili objavljivanje sadržaja koji potiče na kaznena djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.), kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom iz članka 163. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju iz članka 125. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.)

– sukladno članku 16. ovoga Zakona poštivati autorska i srodna prava.

(3) Pružatelj elektroničke publikacije odgovoran je za cjelokupni sadržaj objavljen na elektroničkoj publikaciji, uključujući i sadržaj koji generiraju korisnici ako propusti registrirati korisnika i ako nije na jasan i lako uočljivi način upozorio korisnika na pravila komentiranja i na kršenja odredaba iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Fizička i pravna osoba mora podnijeti prijavu za upis u Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija koji vodi Agencija.

(5) Sadržaj prijave te sadržaj i način vođenja Upisnika iz stavka 4. ovoga članka propisuje Vijeće naputkom iz članka 7. stavka 11. ovoga Zakona.

(6) U Upisnik pružatelja elektroničkih publikacija upisuju se one elektroničke publikacije koje ispunjavaju uvjete propisane zakonom kojim se uređuje područje medija te uvjete koje propiše Vijeće pravilnikom.

XIV. USLUGE PLATFORMI ZA RAZMJENU VIDEOZAPISA

Članak 95.

(1) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa unutar su nadležnosti Republike Hrvatske ako imaju poslovni nastan na njezinu području ili ako se prema stavku 4. ovoga članka smatra da su unutar nadležnosti Republike Hrvatske.

(2) Ako pružatelj usluge platformi za razmjenu videozapisa nema sjedište u jednoj od država članica Europske unije, smatrat će se da taj pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj u sljedećim slučajevima:

– ima matično društvo ili ovisno društvo s poslovnim nastanom u Republici Hrvatskoj ili

– dio je grupe, a drugo društvo iz te grupe ima poslovni nastan u Republici Hrvatskoj.

(3) U svrhu primjene stavka 2. ovoga članka, ako matično društvo, ovisno društvo ili druga društva iz grupe imaju poslovne nastane u različitim državama članicama Europske unije, smatra se da pružatelj usluge platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj njegovo matično društvo ima poslovni nastan ili, ako ono nema poslovni nastan u toj državi članici, u državi članici u kojoj ovisno društvo ima poslovni nastan ili, ako ono nema poslovni nastan u toj državi članici, u državi članici u kojoj poslovni nastan ima drugo društvo iz grupe.

(4) U svrhu primjene stavka 3. ovoga članka, ako postoji više ovisnih društava i svako od njih ima poslovni nastan u različitim državama članicama Europske unije, smatra se da pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je jedno od ovisnih društava započelo svoju aktivnost, pod uvjetom da zadržava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te države članice. Ako postoji više drugih društava koja su dio grupe i svako od njih ima poslovni nastan u različitoj državi članici, smatra se da pružatelj usluga platformi za razmjenu videozapisa ima poslovni nastan u državi članici u kojoj je jedno od tih društava započelo svoju aktivnost, pod uvjetom da zadržava stabilnu i učinkovitu vezu s gospodarstvom te države članice.

(5) Vijeće vodi ažurirani popis pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa koji imaju ili za koje se smatra da imaju poslovni nastan u Republici Hrvatskoj, a u popisu se navodi na kojim se kriterijima, utvrđenim u stavcima 1. do 4. ovoga članka, temelji njihova nadležnost.

(6) Vijeće je u obvezi dostaviti Europskoj komisiji popis iz stavka 5. ovoga članka te sva njegova ažuriranja.

Članak 96.

(1) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su u nadležnosti Republike Hrvatske dužni su poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu zaštite:

– maloljetnika od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje bi mogle naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika sukladno članku 24. ovoga Zakona

– šire javnosti od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje sadrže poticanje na nasilje ili mržnju protiv skupine osoba ili člana neke skupine na temelju članka 14. ovoga Zakona

– šire javnosti od programa – videozapisa koji su generirali korisnici i audiovizualnih komercijalnih komunikacija koje imaju sadržaj čije širenje čine aktivnost koja je kazneno djelo, a to su javno poticanje na počinjenje kaznenog djela terorizma iz članka 99. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.), kaznena djela u vezi s dječjom pornografijom iz članka 163. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) i kaznena djela koja se odnose na rasizam i ksenofobiju iz članka 125. Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.).

(2) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su prilikom objava audiovizualnih komercijalnih komunikacija poštivati odredbe članka 21. stavaka 1. do 8. ovoga Zakona.

(3) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su poduzeti odgovarajuće mjere kako bi videozapisi koje je generirao korisnik, a koji sadrže audiovizualne komercijalne komunikacije, poštovali odredbe članka 21. stavaka 1. do 8. ovoga Zakona.

(4) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa dužni su obavijestiti korisnike kada programi i videozapisi koje su generirali korisnici sadrže audiovizualne komercijalne komunikacije sukladno stavku 7. podstavku 3. ovoga članka ili pružatelj ima spoznaja o toj činjenici.

(5) Vijeće potiče uporabu koregulacije i promicanje samoregulacije putem kodeksa ponašanja sukladno članku 12. ovoga Zakona radi učinkovitog smanjenja izloženosti djece audiovizualnim komercijalnim komunikacijama u pogledu hrane i napitaka koji sadržavaju hranjive tvari te tvari s hranjivim ili fiziološkim učinkom, posebno masti, transmasne kiseline, sol/natrij i šećer, čije se prekomjerno unošenje u sveukupnu prehranu ne preporučuje, a s tim se kodeksima ujedno osigurava da se takvim audiovizualnim komercijalnim komunikacijama ne ističe pozitivna kvaliteta hranjivih aspekata takve hrane i pića.

(6) Prilikom propisivanja mjera iz stavaka 1. i 2. ovoga članka Vijeće uzima u obzir prirodu sadržaja o kojemu je riječ, štetu koju može prouzročiti, obilježja kategorije osoba koje treba zaštititi, kao i prava i legitimne interese o kojima se radi, uključujući one pružatelje usluga platformi za razmjenu videozapisa i korisnika koji su ih izradili ili učitali sadržaj, kao i interes šire javnosti. Mjere moraju biti izvedive i proporcionalne te se njima uzimaju u obzir opseg usluga platformi za razmjenu videozapisa i priroda usluge koja se pruža, a ne smiju dovoditi do mjera ex ante kontrola ili filtriranja sadržaja pri učitavanju, koje nisu u skladu s odredbama zakona kojim je uređeno područje elektroničke trgovine.

(7) U svrhu provedbe stavka 1. ovoga članka, sadržaj kojim se uzrokuje najveća šteta podliježe najstrožim mjerama za kontrolu pristupa, a te mjere prema potrebi sastoje se od:

– uključivanja zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka u uvjete usluga platformi za razmjenu videozapisa i njihove primjene u tim uvjetima

– uključivanja zahtjeva iz članka 21. stavaka 1. do 8. ovoga Zakona za audiovizualne komercijalne komunikacije koje pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa ne stavljaju na tržište, ne prodaju niti uređuju, u uvjete usluga platformi za razmjenu videozapisa te njihove primjene u tim uvjetima

– postojanja funkcionalnosti za korisnike koji učitavaju videozapise koje su generirali korisnici da izjave sadrže li takvi videozapisi audiovizualne komercijalne komunikacije, ako to znaju ili se može razumno očekivati da znaju

– uspostave i primjene transparentnih mehanizama prilagođenih korisnicima kojima korisnici platforme za razmjenu videozapisa mogu prijaviti ili naznačiti dotičnom pružatelju usluge platforme za razmjenu videozapisa sadržaj iz stavka 1. ovoga članka pružen na njegovoj platformi

– uspostave i primjene sustava s pomoću kojih pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa objašnjavaju korisnicima platformi za razmjenu videozapisa koji je učinak prijavljivanja i označavanja iz podstavka 4. ovoga stavka

– uspostave i primjene sustava za provjeru dobi za korisnike usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na sadržaj kojim bi se moglo našteti psihičkom, fizičkom ili moralnom razvoju maloljetnika

– uspostave i primjene sustava jednostavnih za uporabu kojima se korisnicima platformi za razmjenu videozapisa omogućuje da ocijene sadržaj iz stavka 1. ovoga članka

– osiguravanja sustava za roditeljsku kontrolu koji su pod kontrolom krajnjeg korisnika u pogledu sadržaja kojim bi se moglo naštetiti fizičkom, psihičkom ili moralnom razvoju maloljetnika

– uspostave i primjene transparentnih i učinkovitih procedura jednostavnih za uporabu za bavljenje pritužbama korisnika pružatelja usluga platformi za razmjenu videozapisa u odnosu na provedbu mjera iz podstavaka 4. do 8. ovoga stavka te za njihovo rješavanje

– predviđanja učinkovitih mjera i alata za razvoj medijske pismenosti i podizanje svijesti korisnika o tim mjerama i alatima.

(8) Osobni podaci maloljetnika koje su prikupili ili na drugi način dobili pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa u skladu sa stavkom 7. podstavcima 6. i 8. ovoga članka ne smiju se obrađivati u komercijalne svrhe, kao što je izravni marketing, izrada profila i ciljano bihevioralno oglašavanje.

(9) Za provedbu mjera iz stavaka 1. i 7. ovoga članka Vijeće potiče postupanje propisano člankom 12. ovoga Zakona.

(10) Vijeće uspostavlja mehanizme za ocjenu prikladnosti mjera iz stavka 7. ovoga članka koje su poduzeli pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa.

XV. ZABRANA I PRESTANAK OBAVLJANJA DJELATNOSTI

Članak 97.

(1) Fizička ili pravna osoba ne smije objavljivati audiovizualne i/ili radijske programe te sadržaje elektroničkih publikacija ako ne ispunjava uvjete iz ovoga Zakona.

(2) Vijeće može osobi iz stavka 1. ovoga članka zabraniti obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga i djelatnosti objave sadržaja elektroničkih publikacija te pokrenuti postupak pred nadležnim tijelom radi privremenog oduzimanja uređaja za rad, proizvoda i materijala koji je upotrebljavan za obavljanje djelatnosti.

XVI. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 98.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 1,000.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

1. obavlja djelatnost pružanja audio ili audiovizualnih medijskih usluga odnosno pružanja usluga elektroničkih publikacija, a nije kao pružatelj medijskih usluga odnosno pružatelj elektroničkih publikacija upisana u sudski ili drugi propisani registar (članak 6.)

2. programe i audiovizualne medijske usluge prenosi uz skraćivanje i/ili mijenjanje, kao i s prekrivanjem nadodanim elementima iz komercijalnih razloga, bez izričite suglasnosti pružatelja medijskih usluga (članak 8.)

3. obavlja djelatnost pružanja medijskih usluga, a za trajanja velikih prirodnih nepogoda ili velikih nesreća, katastrofa ili epidemija zaraznih bolesti prema posebnom zakonu ne objavi ili odbije objaviti bez naknade proglase i/ili službena priopćenja nadležnih državnih tijela sukladno naredbi ministra (članak 20. stavak 1.)

4. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja nije odmah prepoznatljiva kao takva (članak 21. stavak 1.)

5. objavi prikrivenu audiovizualnu komercijalnu komunikaciju (članak 21. stavak 2.)

6. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja koristi podsvjesne tehnike (članak 21. stavak 3.)

7. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja dovodi u pitanje poštivanje ljudskog dostojanstva (članak 21. stavak 4. podstavak 1.)

8. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja uključuje ili promiče bilo kakvu diskriminaciju na temelju rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnosti ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije (članak 21. stavak 4. podstavak 2.)

9. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje je štetno za zdravlje ili sigurnost (članak 21. stavak 4. podstavak 3.)

10. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja potiče ponašanje koje uvelike šteti zaštiti okoliša (članak 21. stavak 4. podstavak 4.)

11. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče cigarete i druge duhanske proizvode, kao i elektroničke cigarete i spremnike za njihovo ponovno punjenje (članak 21. stavak 5.)

12. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče alkoholna pića, a koja je posebno usmjerena na maloljetnike i potiče na neumjerenu konzumaciju takvih pića (članak 21. stavak 6.)

13. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče lijekove i liječenje koji su dostupni samo na liječnički recept (članak 21. stavak 7.)

14. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja će prouzročiti fizičku, psihičku ili moralnu štetu maloljetnicima (članak 21. stavak 8. podstavak 1.)

15. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja izravno potiče maloljetnike na kupnju ili unajmljivanje proizvoda ili usluge, iskorištavajući njihovo neiskustvo ili lakovjernost (članak 21. stavak 8. podstavak 2.)

16. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja iskorištava posebno povjerenje koje maloljetnici imaju u roditelje, učitelje ili druge osobe (članak 21. stavak 8. podstavak 4.)

17. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja neopravdano pokazuje maloljetnike u opasnim prilikama (članak 21. stavak 8. podstavak 5.)

18. objavi audiovizualnu komercijalnu komunikaciju koja promiče alkoholna pića u audiovizualnim medijskim uslugama na zahtjev, a ne ispunjava propisane kriterije (članak 21. stavak 9.)

19. objavi audiovizualne medijske usluge i programe koji su pod pokroviteljstvom gospodarskog subjekta čija je glavna djelatnost proizvodnja ili prodaja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za ponovno punjenje (članak 22. stavak 2.)

20. objavi audiovizualne medijske usluge koje promiču određene lijekove ili liječenja dostupnih isključivo na liječnički recept (članak 22. stavka 3.)

21. objavi vijesti i program o tekućim događanjima koji ima pokrovitelja (članak 22. stavak 4.)

22. objavi znak tvrtke ili žig pokrovitelja tijekom dječjih, dokumentarnih i vjerskih programa (članak 22. stavak 5.)

23. objavi plasman proizvoda u vijestima i programima o tekućim događanjima, programima o potrošačkim pitanjima, vjerskom programu i dječjem programu (članak 23. stavak 1.)

24. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda koji na njihov sadržaj i organizaciju u okviru rasporeda, u slučaju televizijskog emitiranja, ili u okviru kataloga, u slučaju audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev, utječe na način kojim se utječe na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijskih usluga (članak 23. stavak 2. podstavak 1.)

25. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda, a koji izravno potiče na kupnju ili najam robe ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu ili usluge (članak 23. stavak 2. podstavak 2.)

26. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda te neprilično ističe dotični proizvod (članak 23. stavak 2. podstavak 3.)

27. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda, a gledatelj nije jasno obavješten o postojanju plasmana proizvoda na najavnoj i/li odjavnoj špici te kada se audiovizualni program nastavi nakon stanke za oglašavanje (članak 23. stavak 2. podstavak 4.)

28. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje ili plasman proizvoda gospodarskog subjekta čija je glavna djelatnost proizvodnja cigareta i drugih duhanskih proizvoda, kao i elektroničkih cigareta i spremnika za njihovo ponovno punjenje (članak 23. stavak 4. podstavak 1.)

29. objavi audiovizualni program koji sadrži plasman proizvoda posebnih lijekova ili liječenja dostupnih samo na liječnički recept (članak 23. stavak 4. podstavak 2.)

30. objavi u audiovizualnim medijskim uslugama i/ili radijskom programu te sadržajima elektroničkih publikacija sadržaj koji potiče građane, a posebice djecu i mladež, na uporabu duhanskih proizvoda, alkohola ili droga (članak 24. stavak 1. podstavak 3.)

31. objavi u audiovizualnim medijskim uslugama i/ili radijskom programu te sadržajima elektroničkih publikacija sadržaj koji može ozbiljno naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, posebno onaj koji uključuje bezrazložno nasilje (članak 24. stavak 2.)

32. objavi u audiovizualnim medijskim uslugama i/ili radijskom programu sadržaje za koje je vjerojatno da bi mogli naštetiti fizičkom, mentalnom ili moralnom razvoju maloljetnika, a pri tome pružatelj medijske usluge nije osigurao, odabirom vremena emitiranja, alatima za provjeru dobi ili bilo kojom tehničkom mjerom, da ih maloljetnici u području prijenosa neće, obično, čuti ili gledati (članak 24. stavak 3.)

33. ne dostavi najkasnije do 10. svibnja tekuće godine putem informacijskog sustava pružatelja medijskih usluga na mrežnim stranicama Agencije izvješće o ostvarenim prihodima za prethodnu godinu (članak 25. stavak 1.)

34. obavlja djelatnost pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev bez dopuštenja (članak 26. stavak 1.)

35. prenese dopuštenja za obavljanje djelatnosti pružanja audio i/ili audiovizualnih medijskih usluga na zahtjev na drugu osobu (članak 26. stavak 7.)

36. ne postigne opseg udjela europskih audiovizualnih djela (članak 27. stavak 1.)

37. ne dostavi izvješće o udjelima europskih audiovizualnih djela najkasnije do 31. siječnja (članak 27. stavak 5.)

38. obavlja djelatnost pružanja medijskih usluga televizije i/ili rada bez ugovora o koncesiji za obavljanje djelatnosti (članak 29. stavak 1.)

39. obavlja djelatnost pružanja audio ili audiovizualnih medijskih usluga, a ne ispunjava posebne tehničke, prostorne, financijske i kadrovske uvjete (članak 29. stavak 2.)

40. promijeni programsku osnovu za više od 10 % njezina sadržaja na temelju kojeg je dana koncesija bez suglasnosti Vijeća (članak 30. stavak 8.)

41. objavi oglašavanje i teletrgovinu koji nisu lako prepoznatljivi i ne razlikuju se od uredničkog sadržaja (članak 33. stavak 1.)

42. objavi, kao iznimku, pojedinačni kratki televizijski oglas i kratki oglas za teletrgovinu u programima koji nisu sportski (članak 33. stavak 2.)

43. obavi usporedno oglašavanje suprotno pretpostavkama propisanim zakonom kojim se uređuju pitanja nedopuštenog oglašavanja (članak 33. stavak 3.)

44. u oglašavanju i teletrgovini namijenjenim maloljetnicima ili koja koristi maloljetnike objavi ono što bi moglo nauditi njihovim interesima te prouzroči moralnu ili fizičku štetu maloljetnicima (članak 34. stavak 1.)

45. objavi oglas u kojem se žene i muškarci prikazuju na uvredljiv ili ponižavajući način s obzirom na spol ili spolnu orijentaciju (članak 34. stavak 2.)

46. objavi oglas političkih stranaka, koalicija i nezavisnih zastupnika u Hrvatskome saboru te članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača mimo vremena izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu (članak 34. stavak 3.)

47. objavi teletrgovinu lijekova i liječenja (članak 35. stavak 3.)

48. oglašava i objavi teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića, osim ako posebnim propisima nije drukčije propisano (članak 35. stavak 4.)

49. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje je usmjereno na maloljetnike ili prikazuje maloljetnike koji konzumiraju takva pića (članak 35. stavak 5. podstavak 1.)

50. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje povezuje konzumiranje alkohola s poboljšanim fizičkim stanjem ili vožnjom (članak 35. stavak 5. podstavak 2.)

51. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje ostvaruje dojam da potrošnja alkohola pridonosi društvenom ili seksualnom uspjehu (članak 35. stavak 5. podstavak 3.)

52. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića s tvrdnjom da alkohol ima ljekovita svojstva ili da je stimulans, sedativ ili sredstvo za rješavanje osobnih problema (članak 35. stavak 5. podstavak 4.)

53. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića koje potiče neumjerenu potrošnju alkohola ili prikazuje apstinenciju ili umjerenost u negativnom smislu (članak 35. stavak 5. podstavak 5.)

54. objavi oglašavanje i teletrgovinu alkohola i alkoholnih pića i stavlja naglasak na visok sadržaj alkohola kao pozitivno svojstvo pića (članak 35. stavak 5. podstavak 6.)

55. emitira kratke televizijske oglase i kratke oglase za teletrgovinu u razdoblju između 6 i 18 sati te u razdoblju između 18 i 24 sata u trajanju većem od 20 % tog razdoblja (članak 36. stavak 1.)

56. umetne oglašavanje i teletrgovinu u vrijeme audiovizualnog programa i pri tome ne uzme u obzir prirodne stanke u programu, kao i trajanje i značaj programa te ošteti integritet programa i prava nositelja prava (članak 36. stavak 4.)

57. emitira oglašavanje i/ili teletrgovinu više od jednom u svakom predviđenom razdoblju od najmanje 30 minuta prilikom prijenosa filmova snimljenih za televiziju, kinematografskih djela i vijesti (članak 36. stavak 5.)

58. emitira oglašavanje i teletrgovnu u prijenosu vjerskih službi (članak 36. stavak 6.)

59. emitira kratke televizijske oglase u programu za djecu koji su kraći od 30 minuta ili prekine oglašavanjem program za djecu više od jednom za svako predviđeno razdoblje od najmanje 30 minuta (članak 36. stavak 7.)

60. emitira teletrgovinu tijekom cijelog trajanja programa za djecu ili deset minuta prije početka i poslije završetka dječjeg programa (članak 36. stavak 8.)

61. emitira izloge namijenjene teletrgovini u trajanju kraćem od 15 minuta (članak 40. stavak 1.)

62. objavi programe pod pokroviteljstvom političke stranke, nezavisnih zastupnika u Hrvatskome saboru i članova predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave izabranih s liste grupe birača i koalicija mimo izborne promidžbe sukladno posebnom zakonu (članak 41.)

63. ne izvrši obvezu objavljivanja radijskog programa od najmanje 18 sati dnevno ili šest sati radijskog programa dnevno (članak 42. stavak 3.)

64. ne izvrši obvezu objavljivanja audiovizualnog programa od najmanje 12 sati dnevno ili šest sati audiovizualnog programa dnevno (članak 42. stavak 4.)

65. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 4 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 42. stavak 5.)

66. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 5 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 42. stavak 6.)

67. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 6 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 42. stavak 7.)

68. ne izvrši obvezu objavljivanja najmanje 7 % ukupnog tjednog audiovizualnog i/ili radijskog programa posvećenog priopćavanju vijesti i obavijesti na području koncesije (članak 42. stavak 8.)

69. ne izvrši obvezu dnevnog objavljivanja informativnog programa u trajanju od najmanje 30 minuta (članak 42. stavak 9.)

70. ne izvrši obvezu dnevnog objavljivanja jedne informativne emisije u trajanju od najmanje 15 minuta (članak 42. stavak 10.)

71. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu vlastite proizvodnje u razdoblju od 15. lipnja do 15. rujna i od 15. prosinca do 15. siječnja (članak 44. stavak 1.)

72. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu vlastite proizvodnje u razdoblju od 16. rujna do 14. prosinca i od 16. siječnja do 14. lipnja (članak 44. stavak 2.)

73. ne izvrši obvezu o propisanom udjelu vlastite proizvodnje od najmanje 30 % tjednog vremena objavljivanja svakog radijskog programa nakladnika radija (članak 44. stavak 3.)

74. ne izvrši obvezu o propisanom minimalnom udjelu hrvatske glazbe (članak 45. stavak 1.)

75. ne postigne opseg udjela europskih djela od 50 % godišnjeg vremena objavljivanja, a od čega su polovina hrvatska audiovizualna djela (članak 48. stavak 1.)

76. ne dostavi Vijeću izvješće o godišnjem udjelu europskih djela do 31. siječnja na obrascima koje je utvrdilo Vijeće (članak 48. stavak 4.)

77. ne postigne najmanji početni udio europskih djela od 20 % ili ne poveća udio tih djela u odnosu na prošlu godinu sukladno kriterijima i načinima utvrđenim pravilnikom (članak 48. stavak 8.)

78. ne postigne udio europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem vremenu objavljivanja (članak 50. stavak 1.)

79. ne poveća udio europskih djela neovisnih proizvođača (članak 50. stavak 2.)

80. ne postigne udio europskih djela neovisnih proizvođača proizvedenih u posljednjih pet godina (članak 50. stavak 3.)

81. ne dostavi Vijeću izvješće i dokaze o udjelu europskih djela neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu (članak 50. stavak 5.)

82. ne postigne udio hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu (članak 51. stavak 1.)

83. ne dostavi Vijeću izvješće i dokaze o udjelu hrvatskih neovisnih proizvođača u godišnjem audiovizualnom programu (članak 51. stavak 4.)

84. kratke isječke o događajima od velikog interesa za javnost ne koristi isključivo za programe općih vijesti ili ako ih u audiovizualnim medijskih uslugama na zahtjev koristi isti pružatelj medijske usluge bez vremenske odgode (članak 52. stavak 4.)

85. kao naknadu za prijenos događaja od velikog interesa za javnost od drugog nakladnika televizije i/ili radija traži plaćanje ne samo stvarno nastalih troškova (članak 52. stavak 6.)

86. pravo na kratku informaciju izvrši na način da prekida tijek događaja (članak 52. stavak 7.)

87. kao nakladnik televizije i/ili radija koji je iskoristio pravo na kratku informaciju ne omogući jednokratno korištenje snimke drugom nakladniku televizije i/li radija koji događaj nije mogao snimiti (članak 52. stavak 10.)

88. na temelju dobivenih isključivih prava emitira događaje za koje se smatra da su od velike važnosti za društvo na način kojim bi znatnom dijelu javnosti u Republici Hrvatskoj uskratio mogućnost praćenja takvih događaja putem izravnog prijenosa ili odgođenog prijenosa na televiziji slobodnog pristupa (članak 53. stavak 1.)

89. koristi isključiva prava koja su kupili na način da znatnom dijelu javnosti u drugoj državi članici Europske unije ili državi potpisnici međunarodnog ugovora koji obvezuje Republiku Hrvatsku uskrati mogućnost praćenja događaja koji su od velike važnosti za društvo sukladno njezinu nacionalnom zakonodavstvu (članak 53. stavak 4.)

90. se poveže u audiovizualnu i/ili radijsku programsku mrežu bez prethodne suglasnosti Vijeća i ne ispunjava uvjete (članak 54. stavak 1.)

91. objavi promidžbene poruke u trajanju duljem od tri minute u jednom satu (članak 55. stavak 7.)

92. ne izvrši obvezu dostave podataka o imateljima dionica i udjela nakon upozorenja Vijeća (članak 61. stavak 1.)

93. ne dostavi ovjerene preslike isprava o stjecanju dionica ili udjela u pružatelju medijskih usluga nakon upozorenja Vijeća (članak 61. stavak 2.)

94. ne objavi u »Narodnim novinama« svaku promjenu podataka vezanu za vlasničku strukturu (članak 61. stavak 4.)

95. ne izvrši obvezu prijave promjene vlasništva (članak 63. stavak 1.)

96. ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u drugom nakladniku iste razine ili nižim razinama s više od 25 % i obrnuto (članak 64. stavak 1. podstavak 1.)

97. ima koncesiju na državnoj razini i ima udio u kapitalu nakladnika koji izdaje dnevne novine« koje se tiskaju u više od 3000 primjeraka s udjelom većim od 10 % i obrnuto (članak 64. stavak 1. podstavak 2.)

98. ima koncesiju na državnoj razini i istodobno izdaje dnevne novine« koje se tiskaju u nakladi većoj od 3000 primjeraka (članak 64. stavak 1. podstavak 3.)

99. ima koncesiju na regionalnoj ili lokalnoj razini i ima udio u drugom nakladniku na istom području odnosno području više ili niže razine s više od 30 % i obrnuto (članak 64. stavak 1. podstavak 4.)

100. ima koncesiju i ima udio u pravnoj osobi čija je djelatnost prikupljanje, oblikovanje i posredovanje oglasa s više od 10 % i obrnuto (članak 64. stavak 1. podstavak 5.)

101. prenese koncesiju za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija na drugu fizičku ili pravnu osobu (članak 87. stavak 5.)

102. obavlja satelitski, internetski, kabelski ili drugi oblik prijenosa audiovizualnog i/ili radijskog programa bez dopuštenja (članak 92. stavak 1.)

103. prenese dopuštenje na drugu osobu (članak 92. stavak 7.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 100.000,00 kuna.

(4) Ako prekršaj iz stavka 1. točke 1. ovoga članka počini fizička osoba, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna.

Članak 99.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba koja:

1. objavi audiovizualni ili radijski program koji sadrži nagradna natjecanja ili različite oblike nagradnog sudjelovanja gledatelja ili slušatelja i ne provodi ih pravedno uz objavu nedvosmislenih pravila o tim sadržajima te javno obećanoj nagradi (članak 17. stavak 1.)

2. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koji utječu na odgovornost i uredničku neovisnost pružatelja medijske usluge u pogledu sadržaja u slučaju televizijskog emitiranja ili na njihov raspored (članak 22. stavak 1. podstavak 1.)

3. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koji izravno potiču na kupnju ili najam roba ili usluga, osobito posebnim promotivnim upućivanjem na tu robu i uslugu (članak 22. stavak 1. podstavak 2.)

4. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom kojim gledatelji nisu jasno obaviješteni o postojanju sporazuma o pokroviteljstvu (članak 22. stavak 1. podstavak 3.)

5. objavi audiovizualne medijske usluge i programe pod pokroviteljstvom koji nisu jasno označeni kao takvi na početku, tijekom te na kraju programa, emisije ili svakog pojedinačnog priloga (članak 22. stavak 1. podstavak 4.)

6. jasno ne označi reprizu radijske ili televizijske emisije u skladu s tehničkim mogućnostima (članak 44. stavak 4.)

7. sudjeluje u postupku davanja koncesije, a domaća je pravna osoba kojoj su osnivači i strane pravne osobe registrirane u zemljama u kojima prema propisima tih zemalja nije dopušteno ili nije moguće utvrditi podrijetlo osnivačkog kapitala (članak 67. stavak 1.)

8. propusti registrirati korisnika i upozoriti na pravila komentiranja i kršenja odredaba (članak 94. stavak 3.)

9. ne izvrši obvezu podnošenja prijave za upis u Upisnik pružatelja usluge elektroničkih publikacija (članka 94. stavak 4.).

(2) Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna.

(3) Ako prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počini fizička osoba obrtnik, kaznit će se novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 30.000,00 kuna.

XVII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 100.

(1) Pružatelji medijskih usluga dužni su u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladiti svoj rad, poslovanje i opće akte s odredbama ovoga Zakona.

(2) Pružatelji usluga platformi za razmjenu videozapisa koji su započeli obavljati djelatnost prije stupanja na snagu ovoga Zakona dužni su u roku od 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona dostaviti Vijeću dokaz o obavljanju djelatnosti.

(3) Ako pružatelj medijskih usluga prilikom usklađivanja svojeg rada s člankom 30. ovoga Zakona utvrdi da dolazi do promjene programske osnove, dužan je u roku od 30 dana podnijeti Vijeću zahtjev za prethodnu suglasnost.

Članak 101.

Nakladnik televizije mora osigurati u 2023. godini najmanje 2,5 % godišnjeg brutoprihoda ostvarenog obavljanjem djelatnosti pružanja medijskih usluga za djela hrvatskih neovisnih proizvođača.

Članak 102.

Postupci započeti po odredbama Zakona o elektroničkim medijima (»Narodne novine«, br. 153/09., 84/11., 94/13. i 136/13. – ispravak) do dana stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se po odredbama tog Zakona i propisa donesenih na temelju tog Zakona.

Članak 103.

Članovi Vijeća, predsjednik Vijeća i ravnatelj Agencije nastavljaju s radom i nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 104.

Obvezuje se Agencija da u roku od 90 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona uskladi Statut Agencije s odredbama ovoga Zakona i podnese ga Hrvatskome saboru na potvrđivanje.

Članak 105.

(1) Iznimno od članka 68. stavka 5. ovoga Zakona, ukupnu naknadu do 31. prosinca 2023. za naplatni prijenos iz članka 68. stavka 4. ovoga Zakona svih nenaplatnih kanala na državnoj razini, isključujući kanale Hrvatske radiotelevizije, određuje Vijeće u suradnji s Hrvatskom regulatornom agencijom za mrežne djelatnosti u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona. Ukupnu naknadu čini zbroj ponderiranih naknada svih nenaplatnih kanala s nacionalnom koncesijom. Za izračun ukupne ponderirane naknade uzimaju se naknade koje su operatori plaćali nacionalnim nakladnicima za nenaplatne kanale s nacionalnom koncesijom u godini koja prethodi godini stupanja na snagu ovoga Zakona, a koje uključuju sve interaktivne usluge vezane uz predmetne kanale u odnosu na broj korisnika pojedinog kanala po operatoru. Ako naknada koja se plaća nacionalnim nakladnicima uključuje i naplatne kanale čija vrijednost nije zasebno određena, iz takve jedinstvene naknade izuzima se vrijednost naplatnih kanala temeljem udjela naplatnih kanala u ukupnom broju kanala. Za određivanje pojedinačne naknade za svaki nenaplatni kanal u okviru ukupne naknade uzima se u obzir udio u gledanosti pojedinog nenaplatnog kanala u odnosu na ukupnu gledanost drugih nenaplatnih kanala s koncesijom na nacionalnoj razini u zadnjem tromjesečju koje prethodi tromjesečju donošenja ovoga Zakona. Naknada koja je određena za pojedini kanal obuhvaća prijenos predmetnog nenaplatnog kanala, kao i sve interaktivne usluge vezane uz predmetni kanal.

(2) Nakladnici televizije s koncesijom na nacionalnoj razini koji imaju obvezu objave ponude iz članka 68. ovoga Zakona ponudu će objaviti u roku od 15 dana od dana odluke Vijeća o visini naknade za pojedine televizijske kanale.

Članak 106.

(1) Vijeće će u roku od devet mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona donijeti propise iz članka 17. stavka 2., članka 22. stavka 7., članka 23. stavka 6., članka 24. stavka 7., članka 29. stavka 3., članka 43. stavka 6., članka 44. stavka 6., članka 46. stavka 3., članka 48. stavka 9., članka 50. stavka 9., članka 52. stavka 13., članka 71. stavka 9., članka 85. stavka 11., članka 88. stavka 6. i članka 94. stavka 6.

(2) Do stupanja na snagu propisa iz stavka 1. ovoga članka ostaju na snazi propisi:

– Pravilnik o Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija (»Narodne novine«, br. 150/13. i 2/17.)

– Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih audiovizualnih djela neovisnih proizvođača (»Narodne novine«, br. 77/15.)

– Pravilnik o kriterijima i načinu povećanja opsega udjela europskih djela (»Narodne novine«, br. 77/15.)

– Pravilnik o zaštiti maloljetnika u elektroničkim medijima (»Narodne novine«, br. 28/15.)

– Pravilnik o detaljnim mjerilima za određivanje audiovizualnih i/ili radijskih programa koji se smatraju vlastitom proizvodnjom (»Narodne novine«, br. 132/14.)

– Pravilnik o minimalnim uvjetima za obavljanje audio i audiovizualnih medijskih usluga i vođenju očevidnika (»Narodne novine«, br. 83/14.)

– Pravilnik o Upisniku pružatelja medijskih usluga, elektroničkih publikacija i neprofitnih proizvođača audiovizualnog i/ili radijskog programa (»Narodne novine«, br. 134/13., 79/14. i 23/17.)

– Pravilnik o sadržaju i postupku obavijesti o namjeri davanja koncesija za obavljanje djelatnosti pružanja medijskih usluga televizije i radija (»Narodne novine«, br. 131/13.)

– Pravilnik o visini i načinu plaćanja naknada (»Narodne novine«, br. 93/13.)

– Pravilnik o hrvatskim audiovizualnim djelima (»Narodne novine«, br. 43/10.)

– Popis značajnih događaja (»Narodne novine«, br. 47/08.).

Članak 107.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o elektroničkim medijima (»Narodne novine«, br. 153/09., 84/11., 94/13. i 136/13. – ispravak).

Članak 108.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«, osim članaka 51. i 101. koji stupaju na snagu 1. siječnja 2023.

Klasa: 022-03/20-01/127 Zagreb, 1. listopada 2021.

HRVATSKI SABOR

Predsjednik Hrvatskoga sabora Gordan Jandroković, v. r.