Vlada Republike Hrvatske

Na temelju članka 47. stavka 1. Zakona o vodama (»Narodne novine«, broj 66/19), Vlada Republike Hrvatske je na sjednici održanoj 3. listopada 2019. godine donijela

 

UREDBU O STANDARDU KAKVOĆE VODA

PROČIŠĆENI TEKST (NN 96/19, 20/23, 50/23)

I. PREDMET UREDBE

Članak 1.

(1) Ovom Uredbom propisuje se standard kakvoće voda za površinske uključujući i priobalne vode i vode teritorijalnog mora te podzemne vode, posebni ciljevi zaštite voda, kriteriji za utvrđivanje ciljeva zaštite voda, uvjeti za produženje rokova za postizanje ciljeva zaštite voda, elementi za ocjenjivanje stanja voda, monitoring stanja voda i izvještavanje o stanju voda.

(2) Ova Uredba ne primjenjuje se na vode za ljudsku potrošnju, osim voda u vodnim tijelima iz članka 100. Zakona o vodama te na prirodne mineralne, prirodne izvorske i stolne vode koje se stavljaju na tržište u bocama i drugoj ambalaži.

Članak 2.

Ovom se Uredbom u pravni poredak Republike Hrvatske prenose sljedeće direktive Europske unije:

1. Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna direktiva o vodama) (SL L 327, 22. 12. 2000.), kako je zadnje izmijenjena Direktivom Komisije 2014/101/EU od 30. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Tekst značajan za EGP (SL L 311, 31. 10. 2014.)

2. Direktiva 2008/105/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kakvoće okoliša u području politike voda kojom se mijenjaju i slijedom toga ukidaju Direktive Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ te mijenja Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL, L 348, 24. 12. 2008.)

3. Direktiva 2006/118/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja kakvoće (SL L 372, 27. 12. 2006.)

4. Direktiva Vijeća 91/676/EEZ Vijeća od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla (SL L 375, 31. 12. 1991.)

5. Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30. 5. 1991.) dopunjena Direktivom Komisije 98/15/EZ od 27. veljače 1998. s obzirom na određene zahtjeve utvrđene u Dodatku I. (Tekst značajan za EGP) (SL L 67, 7. 3. 1998.)

6. Direktiva 2013/39/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 12. kolovoza 2013. o izmjeni direktiva 2000/60/EZ i 2008/105/EZ u odnosu na prioritetne tvari u području vodne politike (Tekst značajan za EGP) (SL L 226, 24. 8. 2013.) i

7. Direktiva Komisije 2014/80/EU оd 20. lipnja 2014. o izmjeni Priloga II. Direktivi 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (Tekst značajan za EGP) (SL L 182, 21. 6. 2014).

Članak 3. (NN 20/23)

Pojedini pojmovi, u smislu ove Uredbe, imaju sljedeće značenje:

1. bioakumulacija je svojstvo tvari da se ulaskom u žive organizme trajno ugrađuju i nakupljaju u staničnim tkivima te se ulaskom u hranidbene lance organizama višeg reda trajno ugrađuju i nakupljaju u tim organizmima, uključujući i čovjeka

2. granica detekcije je izlazni signal ili koncentracija iznad koje se, s određenim stupnjem pouzdanosti, može potvrditi da se uzorak razlikuje od slijepog uzorka koji ne sadrži zadani analit

3. granica kvantifikacije je određeni višekratnik granice detekcije pri koncentraciji analita koji je moguće objektivno odrediti s prihvatljivim stupnjem točnosti i preciznosti, a određuje se upotrebom odgovarajućeg standarda ili uzorka. Ako se koristi standard, granica kvantifikacije se izračunava iz najnižeg standarda na baždarnoj krivulji isključujući slijepi uzorak

4. granična vrijednost pokazatelja kemijskog stanja podzemnih voda označava standard kakvoće podzemnih voda koji se utvrđuje sukladno člancima 41. i 42. ove Uredbe

5. medij označava dio vodnoga okoliša koji može biti voda, sediment ili biota

6. nerazgradljivost je svojstvo neke tvari da se sporo razgrađuje ili uopće ne razgrađuje u vodama

7. oblak onečišćenja je masa onečišćujuće tvari otopljene u podzemnoj vodi, čija je koncentracija viša od granične vrijednosti ili standarda kakvoće utvrđenih u Prilogu 6. ove Uredbe za promatranu onečišćujuću tvar i koja se kreće u smjeru tečenja podzemne vode pod utjecajem hidrauličkog gradijenta, a čiji oblik i veličina ovise o geološkim i hidrogeološkim značajkama tijela podzemne vode, tipu izvora onečišćenja (točkasti ili raspršeni) te vrsti i koncentraciji onečišćujuće tvari otopljene u podzemnoj vodi

8. osnovna razina označava prosječnu vrijednost koncentracije pokazatelja izmjerenu minimalno tijekom referentnih godina (2007. odnosno 2008.). Osnovna razina utvrdit će se i u slučaju pojavljivanja novih onečišćujućih tvari nakon navedenih referentnih godina tijekom prvog razdoblja praćenja za koje su dostupni takvi podaci

9. ostale (druge) onečišćujuće tvari su one onečišćujuće tvari (sintetske i nesintetske) navedene u Prilogu 4. ove Uredbe, koje se ne nalaze na listi prioritetnih i prioritetnih opasnih tvari. Među tim tvarima su utvrđene »specifične onečišćujuće tvari«, koje se ispuštaju u značajnim količinama, navedene u prilozima 2.A. i 6. ove Uredbe

10. planski ciklus (ciklus Plana upravljanja vodnim područjima) je šestogodišnje razdoblje u kojemu je na snazi Plan upravljanja vodnim područjima

11. popis praćenja je popis tvari koje bi mogle predstavljati značajan rizik za vode, a za koje se provodi monitoring sukladno članku 33. ove Uredbe te se ovisno o rezultatima monitoringa dodaju na popis prioritetnih tvari

12. prioritetne tvari su tvari ili skupine tvari iz Priloga 5.A. ove Uredbe koje predstavljaju značajan rizik za vode, uključujući i rizik za vode za ljudsku potrošnju. Za prioritetne tvari se planiraju mjere s ciljem postupnog ograničenja njihovog ispuštanja, emisija i rasipanja. Među tim tvarima su utvrđene »prioritetne opasne tvari«, označene oznakom »x« u Prilogu 5.A. ove Uredbe, za koje se planiraju mjere zabrane ili ograničenja ispuštanja, emisija i rasipanja

13. stupanj trofije je intenzitet primarne proizvodnje organske tvari u vodi u odnosu na uobičajenu razinu uslijed vanjskog unosa hranjivih tvari (spojevi dušika i/ili fosfora)

14. takson biote označava određeni vodeni takson koji može pripadati sljedećim taksonomskim kategorijama: potkoljeno‚ razred ili njihov ekvivalent

15. toksičnost označava svojstvo neke tvari da u živom organizmu izaziva bolest, nenormalno ponašanje, kancerogene i/ili mutagene promjene, fiziološke smetnje, fizičke deformacije, odnosno smrt

16. značajan i trajno rastući trend je svaki statistički i, u pogledu okoliša, značajan porast koncentracije onečišćujuće tvari, skupine onečišćujućih tvari ili pokazatelja onečišćenja u podzemnoj vodi za koji je, u skladu s člancima 4., 47. i 48. te Prilogom 6. ove Uredbe, utvrđeno da je preokretanje trenda nužno.

II. POSEBNI CILJEVI ZAŠTITE VODA, KRITERIJI ZA UTVRĐIVANJE MANJE STROGIH CILJEVA I PRIVREMENO POGORŠANJE STANJA VODA

1. Posebni ciljevi zaštite voda

Članak 4.

Provedbom programa mjera utvrđenih Planom upravljanja vodnim područjima ostvaruju se, uz ciljeve zaštite voda navedene u članku 46. Zakona o vodama i posebni ciljevi zaštite voda:

1. za površinske vode:

1.1. sprječavanje pogoršanja stanja svih površinskih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području

1.2. zaštita, poticanje obnavljanja i obnavljanje svih površinskih voda radi postizanja dobrog stanja površinskih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području

1.3. zaštita i očuvanje svih umjetnih i znatno promijenjenih tijela površinskih voda u cilju postizanja dobrog ekološkog potencijala i dobrog kemijskog stanja površinskih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području

1.4. postupno smanjivanje onečišćenja prioritetnim tvarima i specifičnim onečišćujućim tvarima te prekid i postupno ukidanje emisija prioritetnih opasnih tvari

2. za podzemne vode:

2.1. sprječavanje ili ograničavanje unošenja onečišćujućih tvari u podzemne vode i sprječavanje pogoršanja stanja svih podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području

2.2. zaštita, očuvanje i obnavljanje svih podzemnih voda te osiguravanje ravnoteže između crpljenja i prihranjivanja podzemnih voda u cilju postizanja dobrog stanja podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području

2.3. promjena svakog značajnog i trajno rastućeg trenda povećanja koncentracije bilo koje onečišćujuće tvari uzrokovanog ljudskom djelatnošću kako bi se postupno smanjilo onečišćenje podzemnih voda, a da se pritom trajno ne ugrozi stanje drugih voda na istom vodnom području

3. za zaštićena područja – područja posebne zaštite voda, ciljevi zaštite voda usklađuju se s propisima donesenim na temelju Zakona o vodama i posebnim propisima o zaštiti tih područja.

2. Produženje rokova za postizanje ciljeva zaštite voda

Članak 5.

Rokovi za postizanje ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe mogu se za određena vodna tijela produžiti radi postupnog postizanja ciljeva, uz uvjet da ne dolazi do daljnjeg pogoršanja stanja tih vodnih tijela te kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. kada se utvrdi da se potrebna poboljšanja stanja vodnih tijela na vodnom području ne mogu razumno postići u zadanom vremenskom okviru iz najmanje jednog od sljedećih razloga:

– ako se poboljšanje iz tehničkih razloga može postići samo u fazama čije trajanje ukupno prelazi zadani vremenski okvir

– ako bi postizanje poboljšanja u zadanom vremenskom okviru uzrokovalo nesrazmjerno visoke troškove i/ili

– ako prirodni uvjeti ne dozvoljavaju pravovremeno poboljšanje stanja tih vodnih tijela

2. da su produženje rokova i razlozi za to produženje posebno navedeni i objašnjeni u Planu upravljanja vodnim područjima

3. da je produženje rokova iz točke 2. ovoga članka ograničeno na najviše dva naredna planska ciklusa Plana upravljanja vodnim područjima, osim u slučajevima kada su prirodni uvjeti takvi da ciljevi ne mogu biti postignuti u tom razdoblju i

4. da Plan upravljanja vodnim područjima sadrži sažetak neophodnih mjera i aktivnosti kojima se vodna tijela postupno dovode u dobro stanje do produženog roka, razloge za svako odgađanje provođenja tih mjera i očekivani vremenski plan njihove provedbe, kao i sažetak eventualnih dopunskih mjera.

3. Kriteriji za utvrđivanje manje strogih ciljeva zaštite voda i privremeno pogoršanje stanja voda

Članak 6.

Ako se utvrdi da je stanje određenih vodnih tijela koja su pod utjecajem ljudskih aktivnosti ili je njihovo prirodno stanje takvo da bi postizanje ciljeva njihove zaštite bilo tehnički neizvedivo i/ili uzrokovalo nesrazmjerno visoke troškove dopušteno je postići manje stroge ciljeve zaštite voda od onih propisanih člankom 4. ove Uredbe, kada su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

– da se okolišne i društveno-ekonomske potrebe kojima ta ljudska aktivnost služi ne mogu zadovoljiti na drugi način koji predstavlja znatno bolju ekološku opciju, a koja bi zahtijevala nesrazmjerne troškove

– da je osigurano najviše moguće ekološko i kemijsko stanje površinskih voda, odnosno najmanje moguće promjene dobrog stanja podzemnih voda

– da ne dolazi do daljnjeg pogoršanja stanja tijela površinske, odnosno podzemne vode i

– da su uspostavljanje i razlozi za uspostavljanje manje strogih ciljeva zaštite okoliša navedeni u Planu upravljanja vodnim područjima i preispituju se svakih šest godina.

Članak 7.

Privremeno pogoršanje stanja voda neće se smatrati odstupanjem od postizanja ciljeva iz članka 4. ove Uredbe ako je to pogoršanje posljedica prirodno uzrokovanih okolnosti ili zbog više sile, koje su iznimne i nisu mogle biti razumno predviđene, naročito velike poplave ili dugotrajne suše ili je posljedica okolnosti izazvanih nezgodama koje se nisu mogle razumno predvidjeti, kada su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. da su poduzeti svi mogući koraci za sprječavanje daljnjeg pogoršanja stanja voda te se ne dovodi u pitanje postizanje ciljeva njihove zaštite na drugim vodnim tijelima koja nisu izložena navedenim okolnostima

2. da su u Planu upravljanja vodnim područjima navedeni uvjeti pod kojima se mogu proglasiti navedene okolnosti, uključujući i odabir odgovarajućih pokazatelja

3. da su u program mjera iz Plana upravljanja vodnim područjima uključene mjere koje treba poduzeti u takvim izuzetnim okolnostima i koje ne dovode u pitanje poboljšanje kakvoće vode nakon što navedene okolnosti prestanu

4. da se posljedice navedenih iznimnih nepredviđenih okolnosti preispituju i navode u godišnjem izvješću iz članka 50. Zakona o vodama te da su poduzete sve moguće mjere u cilju vraćanja voda u stanje prije nastanka navedenih okolnosti čim to bude moguće i

5. da se sažetak izvješća o posljedicama nastalih okolnosti i poduzetim mjerama iz točaka 1. i 4. ovoga članka uključi u naredni Plan upravljanja vodnim područjima.

4. Ograničenja ispuštanja onečišćujućih tvari

Članak 8.

(1) Stroža ograničenja ispuštanja onečišćujućih tvari u vode, određuju se ako ciljevi zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe zahtijevaju strože uvjete od onih koji proizlaze primjenom propisa iz članka 70. stavka 4. Zakona o vodama uzimajući u obzir kombinirani pristup.

(2) Stroža ograničenja iz stavka 1. ovoga članka u pojedinačnim slučajevima, gdje je primjenjivo, uključuju utvrđivanje strožih graničnih vrijednosti emisija otpadnih voda u vode.

(3) Strože granične vrijednosti emisija otpadnih voda iz stavka 2. ovoga članka određuju se na način kako je to određeno propisom iz članka 70. stavka 4. Zakona o vodama.

5. Strože mjere

Članak 9.

U svrhu sprječavanja onečišćenja voda opasnim tvarima nema zapreke da se programom mjera iz članka 53. Zakona o vodama, samostalno ili u suradnji s drugim državama na području međunarodnih vodnih područja, predvide i strože mjere od onih propisanih propisom iz članka 40. Zakona o vodama.

III. ELEMENTI I STANDARDI ZA OCJENJIVANJE STANJA VODA, OCJENA I KLASIFIKACIJA STANJA VODA, KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE UMJETNIH I ZNATNO PROMIJENJENIH TIJELA POVRŠINSKIH VODA I ZNAČAJKE TRAJNIH PROMJENA STANJA PODZEMNIH VODA

1. Površinske vode

A. Elementi za ocjenjivanje stanja

Članak 10.

(1) Stanje površinskih voda određuje se na temelju ekološkog i kemijskog stanja tijela ili skupine tijela površinskih voda.

(2) Ekološko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na biološke, hidromorfološke te osnovne fizikalno-kemijske i kemijske elemente koji prate biološke elemente navedene u Prilogu 2. ove Uredbe.

(3) Kemijsko stanje površinskih voda ocjenjuje se u odnosu na pokazatelje kemijskog stanja navedene u Prilogu 5. ove Uredbe.

(4) Na umjetna i znatno promijenjena tijela površinskih voda primjenjuju se elementi za ocjenjivanje stanja onih prirodnih tijela površinskih voda koja su im najsličnija.

(5) Stanje umjetnih i znatno promijenjenih tijela površinskih voda određuje se na temelju ekološkog potencijala i kemijskog stanja tijela ili skupine tijela.

B. Kategorije ekološkog i kemijskog stanja i ekološkog potencijala; umjetna i znatno promijenjena tijela površinskih voda

Članak 11.

(1) Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije ekološkog stanja:

1. vrlo dobro ekološko stanje

2. dobro ekološko stanje

3. umjereno ekološko stanje

4. loše ekološko stanje ili

5. vrlo loše ekološko stanje.

(2) Normativne definicije kategorija ekološkog stanja određene su u prilozima 1.A. do 1.D. ove Uredbe.

(3) Tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije kemijskog stanja i to:

1. dobro kemijsko stanje ili

2. nije postignuto dobro kemijsko stanje.

Članak 12.

(1) Površinske vode mogu biti određene kao umjetno ili znatno promijenjeno tijelo u sljedećim slučajevima:

1. ako bi promjene hidromorfoloških značajki tijela površinske vode potrebne za postizanje dobrog ekološkog stanja imale značajne negativne posljedice na:

1.1. širi okoliš

1.2. plovidbu, uključujući lučka postrojenja i rekreaciju

1.3. djelatnosti za koje je vodu potrebno akumulirati, kao što su javna vodoopskrba, energetika ili navodnjavanje

1.4. uređenje vodotoka i drugih voda, zaštitu od štetnog djelovanja voda i melioracijsku odvodnju ili

1.5. druge jednako važne održive razvojne djelatnosti

2. ako se koristi ostvarene promjenom karakteristika tijela površinske vode, iz tehničkih razloga ili nesrazmjernih troškova, ne mogu postići na drugi način koji bi bio bolji ekološki izbor.

(2) Umjetna i znatno promijenjena tijela površinskih voda navode se u Planu upravljanja vodnim područjima i preispituju se svakih šest godina.

Članak 13.

(1) Umjetno ili znatno promijenjeno tijelo površinske vode razvrstava se na temelju rezultata ocjene elemenata kakvoće u kategorije ekološkog potencijala:

1. dobar i bolji ekološki potencijal

2. umjeren ekološki potencijal

3. loš ekološki potencijal ili

4. vrlo loš ekološki potencijal.

(2) Normativne definicije kategorija ekološkog potencijala određene su u Prilogu 1.E. ove Uredbe.

C. Ocjena i klasifikacija stanja

Članak 14. (NN 20/23)

(1) Stanje tijela površinske vode određuje se na temelju ekološkog i kemijskog stanja, ovisno o tome koje je lošije, prema postupku prikazanom na shematskom prikazu iz Priloga 3.A. ove Uredbe.

(2) Stanje tijela površinske vode je dobro ako:

1. ima vrlo dobro ili dobro ekološko stanje i

2. ima dobro kemijsko stanje.

(3) Tijelo površinske vode nije u dobrom stanju ako:

1. ima umjereno, loše ili vrlo loše ekološko stanje i/ili

2. nije postignuto dobro kemijsko stanje.

(4) Stanje tijela površinske vode prikazuje se na kartama koje sadrže prikaz stanja svakog vodnog tijela površinske vode odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(5) Kartografski prikazi iz stavka 4. ovoga članka te iz članaka 15. do 18. ove Uredbe, sastavni su dio Plana upravljanja vodnim područjima, odnosno godišnjeg izvješća iz članka 50. stavka 9. Zakona o vodama.

Članak 15. (NN 20/23)

(1) Ekološko stanje tijela površinske vode određuje se na temelju rezultata monitoringa bioloških elemenata kakvoće te hidromorfoloških, osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata, koji prate biološke elemente.

(2) Ocjena ekološkog stanja tijela površinske vode određuje se na temelju lošije vrijednosti, uzimajući u obzir vrijednosti rezultata ocjene prema biološkim elementima, osnovnim fizikalno-kemijskim i kemijskim elementima te hidromorfološkim elementima koji prate biološke elemente, prema postupku prikazanom na shematskom prikazu iz Priloga 3.B. ove Uredbe.

(3) Ekološko stanje prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro ekološko stanje, plavom

2. dobro ekološko stanje, zelenom

3. umjereno ekološko stanje, žutom

4. loše ekološko stanje, narančastom

5. vrlo loše ekološko stanje, crvenom.

(4) Ocjena stanja tijela površinske vode na temelju bioloških elemenata određuje se prema najlošije ocijenjenom biološkom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, prema postupku kako je prikazano na shematskom prikazu iz Priloga 3.C. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(5) Ocjena stanja tijela površinske vode na temelju hidromorfoloških elemenata koji prate biološke elemente određuje se prema najlošije ocijenjenom hidromorfološkom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(6) Ocjena stanja tijela površinske vode na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente, određuje se prema najlošije ocijenjenom fizikalno-kemijskom i kemijskom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. vrlo dobro stanje, plavom

2. dobro stanje, zelenom

3. umjereno stanje, žutom

4. loše stanje, narančastom

5. vrlo loše stanje, crvenom.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo površinske vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, ekološko stanje tog tijela se može procijeniti na temelju rezultata monitoringa provedenog na najbližim mjernim postajama uz primjenu postupka iz Priloga 11. ove Uredbe.

Članak 16.

(1) Kemijsko stanje tijela površinske vode određuje se na temelju rezultata monitoringa pokazatelja kemijskog stanja prema popisu pokazatelja iz Priloga 5.A. ove Uredbe.

(2) Ocjena kemijskog stanja tijela površinske vode određuje se najlošijom od vrijednosti rezultata, uzimajući u obzir rezultate ocjene pokazatelja kemijskog stanja.

(3) Kemijsko stanje tijela površinske vode prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. dobro kemijsko stanje, plavom

2. nije postignuto dobro kemijsko stanje, crvenom.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo površinske vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, kemijsko stanje tog tijela površinske vode se može procijeniti na temelju rezultata monitoringa provedenog na najbližim mjernim postajama uz primjenu postupka iz Priloga 11. ove Uredbe.

(5) U svrhu prikaza ocjene kemijskog stanja mogu se priložiti dodatne karte za jednu ili više sljedećih tvari odvojeno od podataka o drugim tvarima utvrđenim u Prilogu 5.B. ove Uredbe:

– tvari navedene pod brojevima 5, 21, 28, 30, 35, 37, 43 i 44 (tvari koje su postojane, bioakumulativne i toksične tvari – PBT)

– tvari navedene pod brojevima od 34 do 45 (novoutvrđene tvari) i

– tvari navedene pod brojevima 2, 5, 15, 20, 22, 23 i 28 (tvari za koje su utvrđeni revidirani, stroži standardi kakvoće vodnog okoliša – SKVO).

(6) Za tvari iz stavka 5. ovoga članka može se prikazati stupanj bilo kakvog odstupanja od SKVO. U tom slučaju osigurava se njihova usporedivost na razini vodnog područja i na razini Europske unije.

Članak 17. (NN 20/23)

(1) Stanje umjetnog ili znatno promijenjenog tijela površinske vode određuje se na temelju njegovog kemijskog stanja i ekološkog potencijala, ovisno o tome koje je lošije, u skladu s postupkom prikazanim na shematskom prikazu iz Priloga 3.A. ove Uredbe.

(2) Stanje umjetnog ili znatno promijenjenog tijela površinske vode je dobro ako:

1. ima dobro kemijsko stanje i

2. ima dobar i bolji ekološki potencijal.

(3) Umjetno ili znatno promijenjeno tijelo površinske vode nije u dobrom stanju ako:

1. nije postignuto dobro kemijsko stanje i/ili

2. ima umjeren, loš ili vrlo loš ekološki potencijal.

(4) Stanje umjetnog i znatno promijenjenog tijela površinske vode prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobro, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjereno, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loše, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loše, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobro, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjereno, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loše, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loše, crvenom s tamnosivim prugama.

Članak 18. (NN 20/23)

(1) Ekološki potencijal umjetnog ili znatno promijenjenog tijela površinske vode određuje se na temelju rezultata monitoringa bioloških, osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih te hidromorfoloških elemenata kakvoće.

(2) Ocjena ekološkog potencijala tijela površinskih voda određuje se na temelju lošije vrijednosti uzimajući u obzir vrijednosti rezultata ocjene prema biološkim i osnovnim fizikalno-kemijskim i kemijskim elementima te hidromorfološkim elementima koji prate biološke elemente, prema postupku prikazanom na shematskom prikazu iz Priloga 3.D. ove Uredbe.

(3) Ekološki potencijal tijela površinskih voda prikazuje se na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loš, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loš, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loš, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loš, crvenom s tamnosivim prugama.

(4) Ocjena potencijala tijela površinske vode na temelju bioloških elemenata određuje se prema najlošije ocijenjenom biološkom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, prema postupku kako je prikazano na shematskom prikazu iz Priloga 3.C. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loš, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loš, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loš, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loš, crvenom s tamnosivim prugama.

(5) Ocjena potencijala tijela površinske vode na temelju hidromorfoloških elemenata koji prate biološke elemente određuje se prema najlošije ocijenjenom hidromorfološkom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loš, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loš, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loš, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loš, crvenom s tamnosivim prugama.

(6) Ocjena potencijala tijela površinske vode na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente, određuje se prema najlošije ocijenjenom fizikalno-kemijskom i kemijskom elementu iz Priloga 2.A. ove Uredbe, a stanje se prikazuje na kartama odgovarajućom bojom i to:

1. za umjetna tijela površinske vode

1.1. dobar i bolji, zelenom sa svijetlosivim prugama

1.2. umjeren, žutom sa svijetlosivim prugama

1.3. loš, narančastom sa svijetlosivim prugama

1.4. vrlo loš, crvenom sa svijetlosivim prugama

2. za znatno promijenjena tijela površinske vode

2.1. dobar i bolji, zelenom s tamnosivim prugama

2.2. umjeren, žutom s tamnosivim prugama

2.3. loš, narančastom s tamnosivim prugama

2.4. vrlo loš, crvenom s tamnosivim prugama.

(7) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo površinske vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, ekološki potencijal tijela površinske vode se procjenjuje na temelju rezultata monitoringa provedenog na najbližim mjernim postajama uz primjenu postupka iz Priloga 11. ove Uredbe.

D. Standardi kakvoće vodnog okoliša

Članak 19. (NN 20/23)

(1) Za ocjenu stanja / potencijala tijela površinske vode na temelju bioloških elemenata kakvoće primjenjuju se omjeri ekološke kakvoće (OEK) svakog biološkog elementa.

(2) Omjer ekološke kakvoće biološkog elementa je prosječna vrijednost omjera ekološke kakvoće pojedinačnih pokazatelja/indeksa navedenih u Prilogu 2.B. ove Uredbe.

(3) Omjer ekološke kakvoće pokazatelja/indeksa je omjer između izmjerenih vrijednosti i referentnih vrijednosti pokazatelja/indeksa za određeni tip površinske vode. Popis tipova površinskih voda s oznakama tipova naveden je u Prilogu 12. ove Uredbe.

(4) Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja / potencijala bioloških elemenata kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće, propisane su u tablicama 7., 8., 12., 13., 17. i 19. Priloga 2.C. ove Uredbe.

(5) Metodologija uzorkovanja, laboratorijskih analiza i određivanja omjera ekološke kakvoće bioloških elemenata kakvoće iz stavka 1. ovoga članka sadrži način uzorkovanja s terenskim protokolom, postupak laboratorijske analize i obrade podataka, kriterije na temelju kojih se određuju tipovi površinskih voda, referentne vrijednosti pokazatelja/indeksa iz stavka 3. ovoga članka, odgovarajuće taksonomske razine za pokazatelje/indekse potrebne za postizanje odgovarajuće pouzdanosti i točnosti pri ocjeni bioloških elemenata kakvoće voda, postupak izračunavanja bioloških pokazatelja/indeksa i omjera ekološke kakvoće, referentne i operativne liste taksona (svojti) i popis determinacijskih ključeva.

(6) Metodologiju iz stavka 5. ovoga članka donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva i Hrvatskih voda.

(7) Pri ocjeni stanja tijela površinskih voda na temelju bioloških elemenata, stanje toga tijela se ocjenjuje kao:

– vrlo dobro, kada se OEK svakog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija vrlo dobrog ekološkog stanja

– dobro, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija dobrog ekološkog stanja, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošije stanje od dobrog

– umjereno, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija umjerenog ekološkog stanja, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošije stanje od umjerenog

– loše, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija lošeg ekološkog stanja, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u kategoriju vrlo lošeg stanja ili

– vrlo loše, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija vrlo lošeg ekološkog stanja.

(8) Pri ocjeni potencijala tijela površinskih voda na temelju bioloških elemenata, potencijal toga tijela se ocjenjuje kao:

– dobar i bolji, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošiji potencijal od dobrog i boljeg

– umjeren, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija umjerenog ekološkog potencijala, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u lošiji potencijal od umjerenog

– loš, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija lošeg ekološkog potencijala, a da pri tome OEK niti jednog biološkog elementa ne prelazi u kategoriju vrlo lošeg potencijala ili

– vrlo loš, kada se OEK najmanje jednog biološkog elementa nalazi u rasponu granica kategorija vrlo lošeg ekološkog potencijala.

Članak 20. (NN 20/23)

(1) Pri ocjeni stanja tijela / potencijala površinske vode na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata koji prate biološke elemente, stanje toga tijela ocjenjuje se prema srednjoj godišnjoj vrijednosti, osim za pokazatelje prozirnosti i režima kisika u prijelaznim i priobalnim vodama koji se ocjenjuju prema vrijednosti 50-og percentila.

(2) Vrijednosti iz stavka 1. ovoga članka nazivaju se mjerodavnim vrijednostima. Mjerodavne vrijednosti izračunavaju se na temelju svih rezultata mjerenja, izmjerenih u različitim razdobljima tijekom kalendarske godine.

(3) Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja / potencijala osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih elemenata kakvoće koji prate biološke elemente, navedene su u tablicama 9., 10., 14., 15., 18., 20. i 21. Priloga 2.C. ove Uredbe.

(4) Pri ocjeni potencijala tijela površinskih voda na temelju osnovnih fizikalno-kemijskih elemenata kakvoće koji prate biološke elemente, potencijal toga tijela se ocjenjuje kao:

– dobar i bolji, kada je mjerodavna vrijednost svakog pokazatelja manja ili jednaka granicama kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala

– umjeren, kada je mjerodavna vrijednost najmanje jednog pokazatelja veća od granica kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala.

(5) Pri ocjeni potencijala tijela površinskih voda na temelju specifičnih onečišćujućih tvari, potencijal toga tijela se ocjenjuje kao:

– dobar i bolji, kada je mjerodavna vrijednost svakog pokazatelja manja ili jednaka granicama kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala ili

– umjeren, kada je mjerodavna vrijednost najmanje jednog pokazatelja veća od granica kategorija dobrog i boljeg ekološkog potencijala.

Članak 21. (NN 20/23)

(1) Za ocjenu stanja tijela površinske vode na temelju hidromorfoloških elemenata kakvoće primjenjuje se najlošija ocjena svakog hidromorfološkog elementa iz Priloga 2.A. ove Uredbe.

(2) Ocjena hidromorfološkog elementa je prosječna ocjena svakog hidromorfološkog pokazatelja iz Priloga 2.B. ove Uredbe određenog sukladno Metodologiji monitoringa i ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja. Metodologija monitoringa i ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja sadrži način monitoringa, bodovanje i hidromorfološku ocjenu te ocjenu ekološkog stanja.

(3) Metodologiju iz stavka 2. ovoga članka donose Hrvatske vode i ista se objavljuje na mrežnoj stranici Ministarstva i Hrvatskih voda.

(4) Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja hidromorfoloških elemenata kakvoće propisane su u Prilogu 2.C. ove Uredbe.

Članak 22.

(1) Ekološki prihvatljiv protok osigurava hidrološki režim koji je usklađen s postizanjem okolišnih ciljeva iz članka 46. Zakona o vodama u tijelima površinskih voda osim umjetnih i znatno promijenjenih vodnih tijela.

(2) Metodologija za određivanje ekološki prihvatljivog protoka temeljit će se na kriterijima za postizanje dobrog stanja voda propisanim ovom Uredbom.

(3) Metodologiju iz stavka 2. donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva i Hrvatskih voda.

Članak 23.

(1) Za prioritetne tvari utvrđene u Prilogu 5.A. ove Uredbe primjenjuju se SKVO iz Priloga 5.B. ove Uredbe sukladno zahtjevima utvrđenima u Prilogu 5.C. ove Uredbe.

(2) Za tvari navedene pod brojevima 5, 15, 16, 17, 21, 28, 34, 35, 37, 43 i 44 u Prilogu 5.A. ove Uredbe primjenjuju se i SKVO za biotu utvrđeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe.

(3) Za druge tvari koje nisu navedene u stavku 2. ovoga članka primjenjuju se SKVO za vode utvrđeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe.

(4) U odnosu na jednu ili više kategorija površinskih voda mogu se primijeniti SKVO za medij koji je različit od medija određenog u stavku 2. ovoga članka ili, ako je potrebno, za takson biote koji je različit od onih određenih u Prilogu 5.B. ove Uredbe.

(5) U slučaju primjene stavka 4. ovoga članka primjenjuju se relevantni SKVO utvrđeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe ili, ako SKVO za relevantni medij ili takson biote nije utvrđen Prilogom 5.B. ove Uredbe, primjenjuje se SKVO koji omogućuje najmanje istu razinu zaštite kao SKVO utvrđen u Prilogu 5.B. ove Uredbe.

(6) SKVO za medij iz stavka 4. ovoga članka mogu se primijeniti samo u slučaju kada metoda analize koja se koristi za odabrani medij ili takson biote ispunjava minimalne kriterije učinkovitosti utvrđene propisom iz članka 210. Zakona o vodama. Ako ti kriteriji nisu ispunjeni za nijedan medij, monitoring se osigurava korištenjem najboljih raspoloživih tehnika bez stvaranja prekomjernih troškova te primjenom metode analize učinkovite barem u jednakoj mjeri kao metoda dostupna za medij određen u stavku 2. ovoga članka.

(7) Za površinske vode, u slučaju kada se na temelju izmjerenih ili procijenjenih koncentracija ili emisija tvari utvrdi mogući rizik zbog akutne izloženosti za vodni okoliš ili takav rizik koji se prenosi putem vodnog okoliša i gdje se primjenjuju SKVO za biotu ili sediment, osigurava se monitoring medija voda primjenom maksimalne godišnje koncentracije (MGK) SKVO iz Priloga 5.B. ove Uredbe ako su takvi SKVO utvrđeni.

(8) Ako se, sukladno propisu iz članka 210. Zakona o vodama, izračunati godišnji prosjek izmjerenih koncentracija tvari, dobivenih korištenjem najboljih raspoloživih tehnika bez stvaranja prekomjernih troškova, kategorizira kao manji od granice kvantifikacije, a granica kvantifikacije za tu tehniku veća je od SKVO, rezultat mjerenja za tu tvar ne uzima se u obzir za potrebe procjene kemijskog stanja tog vodnog tijela.

(9) Tvari za koje se primjenjuju SKVO za sediment i/ili biotu potrebno je pratiti u relevantnom mediju barem jednom godišnje, osim ako je na temelju tehničkih znanja i stručne procjene rezultata monitoringa, sadržanom u godišnjem izvješću iz članka 50. Zakona o vodama, opravdano neko drugo vremensko razdoblje.

(10) Plan upravljanja vodnim područjima koji se mijenja i dopunjuje sukladno članku 39. stavku 6. Zakona o vodama mora sadržavati sljedeće podatke:

1. tablicu koja prikazuje granice kvantifikacije za upotrijebljene metode analize i informacije o učinkovitosti tih metoda u odnosu na kriterije minimalne učinkovitosti sukladno propisu iz članka 210. Zakona o vodama

2. za tvari za koje je iskorištena mogućnost iz stavka 4. ovoga članka:

2.1. razloge i osnovu za korištenje te mogućnosti

2.2. prema potrebi, utvrđene alternativne SKVO, dokaz da ti SKVO omogućuju barem jednaku razinu zaštite kao i SKVO utvrđeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe, uključujući podatke i metodologiju koji su korišteni za utvrđivanje tih SKVO te kategorije površinskih voda za koje bi se oni primjenjivali

2.3. za usporedbu s informacijama iz točke 1. ovoga stavka, granice kvantifikacije za metode analize za medije utvrđene u Prilogu 5.B. ove Uredbe, uključujući informacije o učinkovitosti tih metoda u odnosu na kriterije minimalne učinkovitosti sukladno propisu iz članka 210. Zakona o vodama

3. obrazloženje za učestalost monitoringa koji se obavlja sukladno stavku 9. ovoga članka, ako su razdoblja monitoringa dulja od jedne godine.

(11) Plan upravljanja vodnim područjima iz stavka 10. ovoga članka koji sadrži rezultate i učinke mjera poduzetih u svrhu sprječavanja kemijskog onečišćenja površinskih voda te privremeno izvješće u kojemu se opisuje napredak u provedbi planiranog programa mjera sukladno članku 42. stavku 3. Zakona o vodama, dostupan je javnosti sukladno članku 39. stavku 1. Zakona o vodama.

Članak 24.

Prekoračenje standarda kakvoće vodnog okoliša (SKVO) iz članka 23. ove Uredbe je dopušteno ako se može dokazati da je:

1. do prekoračenja došlo zbog izvora onečišćenja koji je izvan teritorija Republike Hrvatske

2. zbog prekograničnog onečišćenja iz točke 1. ovoga članka bilo nemoguće poduzeti učinkovite mjere kako bi se postigli SKVO i

3. za vodna tijela pod utjecajem prekograničnih onečišćenja primijenjeno upravljanje vodama sukladno načelima iz članka 6. Zakona o vodama.

Članak 25.

(1) Kemijsko stanje tijela površinske vode utvrđuje se na temelju prosječne godišnje koncentracije (PGK) i maksimalne godišnje koncentracije (MGK) pokazatelja prioritetnih i prioritetnih opasnih tvari iz Priloga 5.B. ove Uredbe.

(2) Prosječna godišnja koncentracija i maksimalna godišnja koncentracija izračunavaju se na temelju svih rezultata mjerenja pokazatelja prioritetnih i prioritetno opasnih tvari, izmjerenih u različitim razdobljima tijekom kalendarske godine.

(3) Radi izbjegavanja trajnih i dugoročnih negativnih posljedica za opstanak ekoloških sustava, prosječne godišnje koncentracije i maksimalne godišnje koncentracije tvari iz stavka 1. ovoga članka ne smiju biti premašene.

(4) Tijelo površinske vode razvrstava se u kategoriju kemijskog stanja »dobro kemijsko stanje« iz članka 11. stavka 3. ove Uredbe za tijelo površinske vode kada je izračunata prosječna godišnja koncentracija svake od tvari iz Priloga 5.A. ove Uredbe manja ili jednaka standardu kakvoće vodnog okoliša za prosječnu godišnju koncentraciju (PGKi ≤ SKVO za PGK), a maksimalna izmjerena koncentracija svake tvari iz Priloga 5.A. ove Uredbe manja ili jednaka standardu kakvoće vodnog okoliša za maksimalnu godišnju koncentraciju (MGKi ≤ SKVO za MGK).

(5) Tijelo površinske vode razvrstava se u kategoriju kemijskog stanja »nije postignuto dobro kemijsko stanje« iz članka 11. stavka 3. ove Uredbe kada je izračunata prosječna godišnja koncentracija najmanje jedne tvari iz Priloga 5.A. ove Uredbe veća od standarda kakvoće vodnog okoliša za prosječnu godišnju koncentraciju (PGKi > SKVO za PGK), a maksimalna izmjerena koncentracija najmanje jedne tvari iz Priloga 5.A. ove Uredbe veća od standarda kakvoće vodnog okoliša za maksimalnu godišnju koncentraciju (MGKi > SKVO za MGK).

Članak 26.

(1) Indikativni popis osnovnih onečišćujućih tvari, iz kojih se određuju specifične onečišćujuće tvari, naveden je u Prilogu 4. ove Uredbe, te se za njih utvrđuju standardi kakvoće vodnog okoliša i programi za njihovo praćenje s rokovima za provedbu odgovarajućih mjera.

(2) Standardi kakvoće vodnog okoliša za tvari iz stavka 1. ovoga članka određuju se za vodu, sediment ili biotu.

(3) Ukoliko su dostupne, koriste se i akutne i kronične vrijednosti standarda kakvoće vodnog okoliša, koje odražavaju trajno stanje za niže navedene taksonomske skupine, karakteristične za svaki tip površinskih voda, kao i za druge dostupne taksonomske skupine. Osnovne taksonomske skupine uključuju:

1. alge i/ili makrofite

2. dafnije ili reprezentativne organizme za slane vode i

3. ribe.

Članak 27.

Za određivanje standarda kakvoće vodnog okoliša, odnosno maksimalne prosječne godišnje koncentracije, korištenjem odgovarajućih faktora sigurnosti sukladno prirodi i kakvoći podataka, primjenjuje se postupak za izračunavanje faktora sigurnosti prema Tablici 1. Priloga 4. ove Uredbe, uz ispunjenje sljedećih uvjeta:

1. ako postoje podaci o postojanosti i bioakumulativnosti, isti se uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti standarda kakvoće vodnog okoliša

2. da se određeni standard testira na terenu, a u slučaju neslaganja postupak se revidira radi omogućavanja preciznijeg izračunavanja faktora sigurnosti

3. da se određeni standard dodatno provjerava i daje na stručnu raspravu radi što točnijeg izračunavanja faktora sigurnosti.

Članak 28.

Procjena utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje tijela površinskih voda, kao i utjecaja provedbe mjera radi postizanja dobrog stanja voda, provodi se u Planu upravljanja vodnim područjima uz ocjenu prema postupku iz Priloga 11. ove Uredbe.

E. Monitoring

Članak 29. (NN 20/23)

(1) Monitoring stanja površinskih voda provodi institut za vode prema planu monitoringa donesenom sukladno članku 50. stavku 6. Zakona o vodama i propisu iz članka 212. stavka 1. Zakona o vodama, na temelju programa usklađenja monitoringa iz stavka 3. ovoga članka. Plan monitoringa donosi se za iduću kalendarsku godinu do 1. listopada tekuće godine.

(2) Plan monitoringa obuhvaća:

1. uzorkovanje i ispitivanje voda na pokazatelje potrebne za utvrđivanje ekološkog i kemijskog stanja ili ekološkog potencijala površinskih voda

2. hidrološka mjerenja u mjeri odgovarajućoj za određivanje ekološkog i kemijskog stanja ili ekološkog potencijala (količina i dinamika protoka za rijeke, količina i dinamika protoka i vrijeme zadržavanja za jezera te količina i dinamika protoka slatke vode za prijelazne vode).

(3) Program usklađenja monitoringa iz stavka 1. ovoga članka donose Hrvatske vode i temelji se na rezultatima ocjene stanja površinskih voda iz članka 52. Zakona o vodama i analizama značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama te se usklađuje s programom mjera iz članka 53. Zakona o vodama, a uspostavlja se za razdoblje na koje se odnosi Plan upravljanja vodnim područjima. Program usklađenja monitoringa donose Hrvatske vode najkasnije šest mjeseci nakon donošenja Plana upravljanja vodnim područjima.

(4) Monitoring stanja površinskih voda provodi se kao nadzorni i operativni monitoring, a prema potrebi i kao istraživački monitoring.

(5) Za obavljanje monitoringa stanja površinskih voda uspostavlja se mreža mjernih postaja.

(6) Mreža mjernih postaja uspostavlja se na način da osigurava cjelovit pregled ekološkog i kemijskog stanja površinskih voda vodnoga područja, omogući određivanje kemijskog stanja kao i razvrstavanje tijela površinskih voda u pet kategorija ekološkog stanja te umjetnih i znatno izmijenjenih tijela površinskih voda u četiri kategorije ekološkog potencijala, sukladno normativnim definicijama propisanima u Prilogu 1. ove Uredbe.

(7) Prostorni raspored uspostavljenih mjernih postaja za praćenje stanja površinskih voda prikazuje se na karti koja je sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima i godišnjeg izvješća o monitoringu iz članka 50. stavka 6. Zakona o vodama.

(8) Radi ostvarenja ciljeva iz članka 46. stavka 1. Zakona o vodama monitoring stanja površinskih voda usklađuje se s monitoringom koji se provodi na temelju propisa o zaštiti okoliša.

Članak 30.

(1) Nadzorni monitoring provodi se radi:

1. dopune i vrednovanja postupka ocjene utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje voda

2. planiranja budućeg monitoringa

3. ocjenjivanja dugoročnih promjena prirodnih uvjeta i

4. ocjenjivanja dugoročnih promjena uzrokovanih intenzivnim ljudskim aktivnostima.

(2) Nadzorni monitoring obavlja se na dovoljnom broju tijela površinskih voda da bi se omogućila cjelovita ocjena stanja površinskih voda. Odabir mjernih postaja obavlja se u skladu sa sljedećim kriterijima:

1. u rijekama s protokom značajnim za vodno područje u cijelosti, uključujući mjerne postaje na velikim rijekama čiji je sliv veći od 2.500 km2

2. u jezerima s količinom vode značajnom za vodno područje, uključujući velika jezera i akumulacije

3. na velikim tijelima površinskih voda koja prelaze granicu Republike Hrvatske

4. u prekograničnim vodama na mjernim postajama utvrđenima međunarodnim ugovorima između Republike Hrvatske i susjednih država, te mjestima koja ulaze u programe međunarodne razmjene podataka, uvažavajući posebne propise o zaštiti okoliša i/ili

5. na drugim mjestima gdje je potrebno procijeniti opterećenje onečišćenjem koje se prenosi preko granica zemlje i koje se unosi u morski okoliš, uvažavajući posebne propise o zaštiti okoliša.

(3) Nadzorni monitoring provodi se za:

1. sve biološke elemente kakvoće

2. sve hidromorfološke elemente kakvoće

3. sve osnovne fizikalno-kemijske elemente kakvoće

4. sve specifične onečišćujuće tvari i

5. sve pokazatelje kemijskog stanja.

Članak 31.

(1) Operativni monitoring provodi se na:

1. tijelima površinskih voda za koja je utvrđen rizik od nepostizanja ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe i na kojima se prati ocjena promjene stanja tijekom provedbe programa mjera, i

2. tijelima površinskih voda u koje se ispuštaju prioritetne tvari iz Priloga 5.A. ove Uredbe.

(2) Rezultati operativnog monitoringa koriste se za ocjenu stanja voda i analizu značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama.

(3) Plan operativnog monitoringa se može mijenjati tijekom razdoblja provedbe Plana upravljanja vodnim područjima na temelju rezultata analiza utjecaja ljudskih aktivnosti i ocjene stanja voda te prema potrebi, smanjiti opseg monitoringa na onim tijelima površinskih voda gdje utjecaj nije značajan ili je onečišćenje otklonjeno.

(4) Radi ocjenjivanja veličine opterećenja kojima su izložene površinske vode ispituju se oni pokazatelji koji ukazuju na ta opterećenja, i to:

1. pokazatelji indikativni za biološki element ili elemente kakvoće najosjetljivije na opterećenja kojima su vode izložene, prema modulima iz shematskih prikaza za klasifikaciju ekološkog stanja na temelju bioloških elemenata kakvoće navedenima u Prilogu 3.C. ove Uredbe i/ili

2. sve ispuštene prioritetne i specifične onečišćujuće tvari u značajnim količinama i/ili

3. pokazatelji indikativni za hidromorfološke elemente kakvoće koji su najosjetljiviji za utvrđenu promjenu.

(5) Moduli iz stavka 4. točke 1. ovoga članka označavaju skupinu bioloških pokazatelja/indeksa koji ukazuju na istu vrstu opterećenja, odnosno daju istovrsnu informaciju o stanju voda.

Članak 32.

Istraživački monitoring se provodi:

1. kada razlozi prekoračenja graničnih vrijednosti pokazatelja za ocjenu stanja voda nisu poznati

2. kada nadzorni monitoring ukazuje na malu vjerojatnost da određeno tijelo površinske vode postigne ciljeve iz članka 4. ove Uredbe, a operativni monitoring još nije uspostavljen kako bi se utvrdili razlozi nepostizanja ciljeva zaštite voda

3. radi utvrđivanja veličine i utjecaja iznenadnog onečišćenja te

4. radi osiguranja informacija za uspostavljanje programa mjera za postizanje ciljeva zaštite voda i određivanja programa posebnih mjera za otklanjanje posljedica iznenadnih onečišćenja.

Članak 33.

(1) Monitoring tvari s Popisa praćenja provodi se na odabranim reprezentativnim postajama za monitoring tijekom razdoblja od najmanje 12 mjeseci u skladu s važećim propisom Komisije (EU) o utvrđivanju popisa praćenja za tvari koje je potrebno pratiti diljem Unije u području vodne politike. Trajanje razdoblja kontinuiranog monitoringa za bilo koju pojedinačnu tvar s Popisa praćenja ne prelazi četiri godine.

(2) Za svaku novu tvar dodanu na Popis praćenja započinje se s monitoringom unutar šest mjeseci nakon njezina dodavanja na Popis praćenja.

(3) Monitoring se provodi na najmanje jednoj mjernoj postaji, a u sljedećim slučajevima dodatno se uvećava za:

– jednu mjernu postaju ako ima više od milijun stanovnika

– broj mjernih postaja jednak broju njezinog zemljopisnog područja u km2 podijeljenog sa 60000 (zaokruženo na najbliži cijeli broj) i

– broj mjernih postaja jednak broju njezinih stanovnika u milijunima podijeljenom s pet milijuna (zaokruženo na najbliži cijeli broj).

(4) Pri odabiru reprezentativnih mjernih postaja, učestalosti i razdoblja monitoringa za svaku tvar se uzima u obzir mogućnost pojave i primjene tvari. Učestalost monitoringa ne smije biti manja od jednom godišnje.

(5) Ako su podaci za određenu tvar dostatni, usporedivi, reprezentativni i iz najnovijih postojećih programa monitoringa ili studija, za tu tvar ne mora se provoditi dodatni monitoring iz stavka 1. ovoga članka, uz uvjet da je monitoring te tvari proveden primjenom metodologije koja udovoljava zahtjevima tehničkih smjernica koje donosi Europska komisija.

Članak 34.

(1) Učestalost nadzornog i operativnog monitoringa određuje se tako da omogući prihvatljiv stupanj pouzdanosti i točnosti rezultata i ocjene stanja. Procjena pouzdanosti i točnosti rezultata monitoringa i ocjene stanja navodi se u Planu upravljanja vodnim područjima.

(2) Pri izboru učestalosti monitoringa uzima se u obzir i promjenjivost vrijednosti pokazatelja uslijed prirodnih utjecaja, kao i utjecaja ljudskih aktivnosti. Vrijeme uzorkovanja se određuje tako da se utjecaj sezonskih promjena svede na najmanju moguću mjeru i da rezultati ispitivanja odražavaju promjene nastale utjecajem ljudskih aktivnosti. U slučajevima gdje prirodne sezonske promjene znatno utječu na rezultate ispitivanja, provode se dodatna praćenja u različitim godišnjim dobima u istoj godini.

(3) Nadzorni monitoring provodi se u razdoblju od godine dana za vrijeme razdoblja provedbe Plana upravljanja vodnim područjima. Najmanja učestalost ispitivanja pojedinačnih elemenata kakvoće u okviru nadzornog monitoringa navedena je u Tablici 1. Priloga 7.A. ove Uredbe.

(4) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, nadzorni monitoring se provodi tijekom svakog trećeg planskog ciklusa ako prethodno provedeni nadzorni monitoring tijela površinske vode pokazuje da se stanje tog tijela može klasificirati kao dobro i da prema rezultatima analize značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama nema naznaka da se utjecaj promijenio.

(5) Najmanja učestalost ispitivanja elemenata kakvoće u okviru operativnog monitoringa navedena je u Tablici 2. Priloga 7.A. ove Uredbe.

(6) Učestalost monitoringa može se smanjiti za tvari navedene pod brojevima 5, 21, 28, 30, 35, 37, 43 i 44 Priloga 5.A. ove Uredbe u odnosu na zahtjeve za prioritetne tvari iz članka 23. stavka 9. ove Uredbe i Priloga 7.A. ove Uredbe pod uvjetom da je monitoring reprezentativan i da je dostupna statistički robusna osnova za procjenu prisutnosti tih tvari u vodnom okolišu te se provodi sukladno članku 35. stavku 3. ove Uredbe.

(7) Učestalost monitoringa iz stavaka 3. i 5. ovoga članka može se smanjiti ako je to smanjenje tehnički i stručno opravdano.

(8) Učestalost istraživačkog monitoringa određuje se prema potrebi.

Članak 35.

(1) Za prioritetne tvari navedene u Prilogu 5.A. ove Uredbe, koje pokazuju tendenciju akumuliranja u sedimentu i/ili bioti, posvećujući posebnu pozornost tvarima navedenim pod brojevima 2, 5, 6, 7, 12, 15, 16, 17, 18, 20, 21, 26, 28, 30, 34, 35, 36, 37, 43 i 44 Priloga 5.A. ove Uredbe, analizira se dugoročni trend njihovih koncentracija dobivenih na temelju monitoringa voda sukladno članku 50. Zakona o vodama te člancima od 29. do 34. ove Uredbe.

(2) Sukladno članku 53. Zakona o vodama i odredbama ove Uredbe poduzimaju se mjere kako bi se osiguralo da se koncentracije tvari iz stavka 1. ovoga članka znatno ne povećavaju u sedimentu i/ili relevantnoj bioti.

(3) Učestalost monitoringa sedimenta i/ili biote utvrđuje se tako da se osigurava dovoljno podataka za pouzdane analize dugoročnih trendova. Monitoring se provodi svake tri godine, osim ako se na temelju tehničkih znanja i stručne procjene rezultata monitoringa sadržane u godišnjem izvješću iz članka 50. Zakona o vodama ne utvrdi neko drugo razdoblje.

Članak 36.

(1) Mjerne postaje za praćenje onečišćujućih tvari određuju se u odnosu na područja miješanja. Unutar određenog područja miješanja koncentracija jedne ili više onečišćujućih tvari iz Priloga 2.C. i Priloga 5.B. ove Uredbe može prekoračiti vrijednost standarda kakvoće vodnog okoliša ako nema utjecaja na preostali dio tijela površinske vode.

(2) Područja miješanja navode se u Planu upravljanja vodnim područjima uz opis:

1. metodologija primijenjenih za definiranje područja miješanja te

2. planiranih mjera s ciljem smanjivanja opsega područja miješanja.

(3) Područja miješanja određuju se na takav način da opseg područja miješanja bude:

1. ograničen na blizinu točke ispuštanja i

2. razmjeran koncentraciji onečišćujućih tvari u točki ispuštanja i uvjetima emisija onečišćujućih tvari.

Članak 37.

Mjerne postaje za provedbu operativnog monitoringa, uključujući i mjerne postaje za praćenje specifičnih onečišćujućih tvari iz Priloga 2.C. ove Uredbe odabiru se za:

1. vode izložene onečišćenju iz značajnog točkastog izvora na dovoljnom broju mjernih postaja na svakom tijelu površinske vode radi ocjenjivanja veličine i utjecaja točkastog izvora. Za vode izložene onečišćenju iz više točkastih izvora mjerne postaje se biraju radi ocjenjivanja veličine i utjecaja svih onečišćenja u cijelosti

2. vode pod utjecajem značajnog raspršenog izvora na dovoljnom broju mjernih postaja s izborom tijela površinskih voda za ocjenu veličine i utjecaja onečišćenja iz raspršenog izvora. Izbor tijela mora biti reprezentativan za relativni rizik pojave onečišćenja iz raspršenih izvora i za relativni rizik nepostizanja dobrog stanja površinskih voda

3. vode izložene riziku od jačih hidromorfoloških promjena na dovoljnom broju mjernih postaja s izborom tijela površinskih voda radi ocjene veličine i utjecaja hidromorfoloških promjena. Izbor mjernih postaja mora biti indikativan za ukupni utjecaj hidromorfoloških promjena kojima su vode izložene.

2. Podzemne vode

A. Elementi za ocjenjivanje stanja

Članak 38.

(1) Stanje podzemnih voda određuje se na temelju njihova količinskog i kemijskog stanja.

(2) Elementi za ocjenu količinskog stanja tijela podzemnih voda, osim mineralnih i geotermalnih voda, su:

– razina podzemne vode i

– izdašnost.

(3) Elementi za ocjenu kemijskog stanja tijela podzemnih voda, osim mineralnih i geotermalnih voda, su:

– općenito – električna vodljivost, otopljeni kisik, pH vrijednost i

– onečišćujuće tvari – nitrati, pesticidi i specifične onečišćujuće tvari.

(4) Elementi za ocjenu količinskog stanja mineralnih i geotermalnih voda su:

– razina podzemne vode ili hidrostatički tlak i

– izdašnost.

(5) Elementi za ocjenu kemijskog stanja mineralnih i geotermalnih voda su:

– općenito – temperatura i električna vodljivost

– onečišćujuće tvari – nitrati i pesticidi te specifične onečišćujuće tvari – suma trikloretilena i tetrakloretilena.

B. Ocjena i klasifikacija stanja

Članak 39.

(1) Tijelo podzemne vode razvrstava se na temelju njegovog količinskog i kemijskog stanja u kategoriju:

1. dobro stanje odnosno

2. loše stanje.

(2) Definicije kategorija dobrog količinskog i kemijskog stanja tijela podzemnih voda navedene su u Prilogu 1.F. ove Uredbe.

Članak 40.

(1) Stanje tijela podzemne vode određuje se na temelju rezultata monitoringa podzemnih voda sukladno metodologijama iz Plana upravljanja vodnim područjima, a ocjenjuje se u odnosu na kemijsko i količinsko stanje ovisno o tome koje je lošije i prikazuje na karti odgovarajućom bojom i to:

1. dobro stanje, zelenom

2. loše stanje, crvenom.

(2) Količinsko stanje podzemnih voda klasificira se u kategorije količinskog stanja i prikazuje se na karti odgovarajućom bojom i to:

1. dobro količinsko stanje, zelenom

2. loše količinsko stanje, crvenom,

a određuje se primjenom definicija dobrog količinskog stanja tijela podzemnih voda iz Priloga 1.F. ove Uredbe.

(3) Kemijsko stanje podzemnih voda klasificira se u kategorije kemijskog stanja i prikazuje se na karti odgovarajućom bojom i to:

1. dobro kemijsko stanje, zelenom

2. loše kemijsko stanje, crvenom,

a određuje se primjenom definicija dobrog kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz Priloga 1.F. ove Uredbe.

(4) Kartografski prikazi iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka sastavni su dio Plana upravljanja vodnim područjima, odnosno godišnjeg izvješća iz članka 50. stavka 9. Zakona o vodama.

(5) Na navedenim kartografskim prikazima se prikazuju sve mjerne postaje na kojima su prekoračeni standardi kakvoće podzemnih voda i/ili granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari.

(6) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, u slučaju da za određeno tijelo podzemne vode iz opravdanih razloga nedostaje odgovarajući monitoring, stanje tog tijela procjenjuje se na temelju konceptualnog modela iz članka 44. stavka 3. Uredbe.

C. Standardi kakvoće podzemnih voda

Članak 41.

(1) Kemijsko stanje tijela podzemnih voda ocjenjuje se na temelju:

1. standarda kakvoće podzemnih voda iz Tablice 2. Priloga 6. ove Uredbe i

2. graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Tablice 3. Priloga 6. ove Uredbe, sukladno postupku utvrđenom u članku 45. ove Uredbe za onečišćujuće tvari za koje je analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrđeno da je tijelo podzemne vode u stanju rizika. Za procjenu rizika nepostizanja dobrog stanja uzimaju se u obzir najmanje pokazatelji iz Priloga 6. ove Uredbe za koje su utvrđeni standardi kakvoće podzemnih voda (SKPV).

(2) Kemijsko stanje tijela podzemne vode ocjenjuje se sukladno Metodologiji ocjene kemijskog stanja tijela podzemnih voda, koja osobito sadrži postupak određivanja pozadinskih i graničnih vrijednosti, testiranja za ocjenu kemijskog stanja, određivanja statistički značajnog trenda i točke promjene trenda.

(3) Metodologiju iz stavka 2. ovoga članka donose Hrvatske vode i objavljuje se na mrežnim stranicama Ministarstva i Hrvatskih voda.

Članak 42.

(1) Popis specifičnih onečišćujućih tvari, uključujući i njihove važeće granične vrijednosti za ocjenu kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz Tablice 3. Priloga 6. ove Uredbe, dopunjava se odnosno mijenja kada se na temelju monitoringa dobiju nove informacije o postojećim i/ili novim onečišćujućim tvarima, skupinama onečišćujućih tvari ili pokazateljima onečišćenja s ciljem sprječavanja dovođenja tijela podzemne vode u rizik nepostizanja dobrog kemijskog stanja i radi zaštite zdravlja ljudi i okoliša.

(2) Popis iz stavka 1. ovoga članka može se izmijeniti na način da se pojedine tvari s tog popisa brišu ako se utvrdi da tijela podzemnih voda nisu pod utjecajem onečišćenja tim tvarima.

(3) Dopunu, odnosno izmjenu popisa iz stavaka 1. i 2. ovoga članka donosi Vlada Republike Hrvatske na prijedlog Ministarstva kada tijelo nadležno za provedbu monitoringa iz članka 49. ove Uredbe, na temelju rezultata monitoringa, utvrdi opravdanost te dopune, odnosno izmjene.

(4) Sve utvrđene granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz popisa iz stavka 1. ovoga članka i svaka izmjena toga popisa navode se u Planu upravljanja vodnim područjima.

(5) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari u podzemnim vodama određuju se sukladno članku 45. stavku 3. ove Uredbe, osobito imajući u vidu međusobnu povezanost tijela podzemne vode s tijelom površinske vode i utjecaj tijela podzemne vode na stanje tijela površinske vode te na izravno ovisne kopnene ekosustave i močvare te uzimajući u obzir ekotoksikološke i toksikološke podatke.

(6) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari su utvrđene na razini tijela ili skupine tijela podzemnih voda kako je navedeno u Tablici 3. Priloga 6. ove Uredbe.

(7) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari za tijela podzemnih voda koja dijele dvije ili više država i za tijela podzemnih voda unutar kojih podzemne vode teku preko granice države, usuglašavaju se između država u skladu s međunarodnim ugovorima.

Članak 43.

(1) Ocjena kemijskog stanja obavlja se za svako tijelo, odnosno za svaku skupinu tijela podzemnih voda.

(2) Tijelo podzemne vode ili skupina tijela podzemnih voda ima dobro kemijsko stanje ako:

1. rezultati monitoringa pokazuju da su ispunjeni uvjeti određeni definicijama dobrog količinskog i kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz Priloga 1.F. ove Uredbe

2. vrijednosti standarda kakvoće podzemnih voda i granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Priloga 6. ove Uredbe nisu prekoračene niti na jednoj mjernoj postaji relevantnoj za tijelo ili skupinu tijela podzemnih voda.

(3) Tijelo podzemne vode ili skupina tijela podzemnih voda ima dobro kemijsko stanje iako je vrijednost standarda kakvoće podzemnih voda i/ili granična vrijednost specifičnih onečišćujućih tvari prekoračena na jednoj ili više mjernih postaja ako:

1. to prekoračenje ne predstavlja značajnu opasnost za okoliš

2. su ispunjeni ostali uvjeti za dobro kemijsko stanje podzemnih voda utvrđeni u Prilogu 1.F. ove Uredbe

3. je tijelu podzemne vode iz kojeg se zahvaća voda namijenjena za ljudsku potrošnju osigurana zaštita od onečišćenja uspostavom zona sanitarne zaštite te je na taj način spriječeno pogoršanje njene kakvoće i ne postoji potreba povećanja stupnja pročišćavanja

4. onečišćenje nije znatno narušilo stanje tijela podzemne vode namijenjene za ljudsku potrošnju.

(4) Sažetak ocjene kemijskog stanja podzemnih voda sastavni je dio Plana upravljanja vodnim područjima.

(5) U ograničenim dijelovima tijela podzemne vode u kojima je prekoračena vrijednost standarda kakvoće podzemne vode i/ili granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari iz Priloga 6. ove Uredbe, a nalaze se unutar tijela podzemne vode koja su u dobrom kemijskom stanju, poduzimaju se mjere potrebne za zaštitu vodnih ekosustava, kopnenih ekosustava i vode za ljudsku potrošnju i uspostavlja se operativni monitoring.

Članak 44.

(1) Za svako tijelo podzemne vode za koje se analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrdi da su u stanju rizika, kao i za sve onečišćujuće tvari koje pridonose takvoj ocjeni, potrebno je provesti istraživanja za utvrđivanje okolnosti iz članka 43. stavka 3. ove Uredbe, pri čemu se uzimaju u obzir:

1. informacije prikupljene kao dio analiza koje se provode u Planu upravljanja vodnim područjima

2. rezultati monitoringa podzemnih voda provedenog kako je propisano u člancima 49. do 54. ove Uredbe

3. svi drugi mjerodavni rezultati i informacije, uključujući usporedbu prosječne godišnje koncentracije onečišćujućih tvari na mjernim postajama sa standardima kakvoće podzemnih voda i/ili graničnim vrijednostima iz Priloga 6. ove Uredbe.

(2) Za potrebna ispitivanja radi utvrđivanja uvjeta iz članka 43. stavka 3. točaka 1. i 4. ove Uredbe ocjenjuje se stanje dijela tijela podzemne vode, za koje je prosječna godišnja koncentracija onečišćujuće tvari veća od standarda kakvoće podzemnih voda i/ili graničnih vrijednosti iz Priloga 6. ove Uredbe, kada je to potrebno i na temelju odgovarajućeg grupiranja rezultata ispitivanja koristeći pritom i procjene koncentracija na temelju konceptualnog modela tijela ili skupine tijela podzemnih voda.

(3) Za potrebna ispitivanja radi utvrđivanja uvjeta iz članka 43. stavka 3. točaka 2. i 3. ove Uredbe procjenjuje se, kad je to potrebno i na temelju rezultata ispitivanja i odgovarajućeg konceptualnog modela tijela podzemnih voda, kako slijedi:

1. utjecaj onečišćujućih tvari u tijelu podzemnih voda

2. količina i koncentracija onečišćujućih tvari koje se prenose ili će se vjerojatno prenositi iz tijela podzemnih voda do s njime povezanih površinskih voda ili izravno ovisnih kopnenih ekosustava

3. vjerojatan utjecaj količina i koncentracija onečišćujućih tvari prenesenih do povezanih površinskih voda ili izravno ovisnih kopnenih ekosustava

4. veličina utjecaja prodora slane vode ili nekoga drugog prodora u tijelo podzemne vode, te

5. opasnost od onečišćujućih tvari u tijelu podzemne vode za kakvoću zahvaćene vode ili koja se planira zahvatiti za ljudsku potrošnju.

Članak 45.

(1) Granične vrijednosti određuju se za sve onečišćujuće tvari za koje je u Planu upravljanja vodnim područjima utvrđeno da zbog njihovog utjecaja može doći do nepostizanja ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe u tijelima podzemnih voda.

(2) Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari utvrđuju se na način da će, u slučaju kada rezultati monitoringa na odabranoj mjernoj postaji prekoračuju granične vrijednosti, to ukazivati na rizik neispunjavanja jednog ili više uvjeta za dobro kemijsko stanje podzemnih voda prema članku 43. stavku 3. točkama 2., 3. i 4. ove Uredbe.

(3) Pri određivanju graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari u podzemnim vodama, uzima se u obzir:

1. prirodni uvjeti i način korištenja voda:

1.1. povezanost podzemnih voda, vodnim i o vodi ovisnim kopnenim ekosustavima

1.2. međuovisnost sa stvarnim ili mogućim zakonski dopuštenim korištenjima i/ili funkcijama podzemnih voda

1.3. sve onečišćujuće tvari koje dovode tijelo podzemne vode u stanje rizika, uzimajući u obzir najmanje one iz Priloga 6. ove Uredbe i

1.4. hidrogeološke karakteristike, uključujući podatke o pozadinskim razinama i vodnoj bilanci podzemnih voda

2. porijeklo onečišćujućih tvari, njihovo moguće prirodno pojavljivanje, njihova toksičnost i sklonost disperziji, njihova postojanost i bioakumulacijski potencijal

3. pri određivanju pozadinskih vrijednosti razina tvari ili iona ili njihovih pokazatelja koje se u određenom tijelu podzemne vode javljaju zbog prirodnih hidrogeoloških razloga, a uzimaju se u obzir pri određivanju graničnih vrijednosti onečišćujućih tvari, moraju se uzeti u obzir sljedeća načela:

3.1. utvrđivanje pozadinskih razina mora se temeljiti na analizi značajki vodnih tijela podzemne vode sukladno propisu iz članka 40. Zakona o vodama te na rezultatima praćenja stanja podzemnih voda u skladu s odredbama ove Uredbe, a metodologija praćenja stanja podzemnih voda i tumačenja podataka mora uzeti u obzir činjenicu da se uvjeti toka i kemija podzemnih voda razlikuju lateralno i po dubini

3.2. ako su dostupni samo ograničeni podaci o praćenju stanja podzemnih voda, treba prikupiti još podataka, a vrijednosti pozadinskih razina u tom slučaju utvrditi na temelju ograničenih podataka, gdje je to prikladno, upotrebom pojednostavljenog pristupa s podskupom uzoraka za koje pokazatelji ne ukazuju na utjecaj ljudskih aktivnosti te, ako su dostupne, u obzir se uzimaju i informacije o geokemijskim promjenama i procesima i

3.3. ako je dostupna količina podataka o praćenju stanja podzemnih voda nedovoljna te postoji malo informacija o geokemijskim promjenama i procesima, u međuvremenu dok se ne prikupi više podataka i informacija, pozadinske razine se procjenjuju, gdje je to prikladno, na temelju referentnih statističkih rezultata za istu vrstu vodonosnika s drugih područja gdje je dostupno dovoljno podataka o praćenju

4. određivanje graničnih vrijednosti temeljeno na sustavu kontrole kvalitete prikupljenih podataka, analitičkim procjenama i pozadinskim razinama tvari koje mogu biti prisutne i kao rezultat ljudskih aktivnosti.

Članak 46.

(1) Za tijela podzemnih voda za koja je analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrđeno da su u stanju rizika, utvrđuje se i svaki značajan i trajno rastući trend u koncentraciji onečišćujućih tvari uzimajući u obzir odredbe stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka.

(2) Plan monitoringa, sukladno člancima 49. do 54. ove Uredbe, treba omogućiti utvrđivanje značajnih i trajno rastućih trendova koncentracija onečišćujućih tvari iz Priloga 6. ove Uredbe.

(3) Postupak za utvrđivanje značajnih i trajno rastućih trendova koncentracija onečišćujućih tvari temelji se na sljedećim elementima:

1. učestalosti monitoringa i odabiru mjernih postaja, koje se odabiru tako da:

1.1. daju informacije neophodne za razlikovanje značajnog i trajno rastućeg trenda onečišćujuće tvari od prirodnog raspona njihovih vrijednosti s odgovarajućim stupnjem pouzdanosti i točnosti

1.2. se značajni i trajno rastući trendovi koncentracija onečišćujućih tvari mogu pravovremeno utvrditi, a kako bi se mogle provesti mjere za sprječavanje ili barem za ublažavanje pogoršanja kakvoće podzemnih voda koje imaju značajan utjecaj na okoliš

1.3. se uzimaju u obzir promjenjive fizikalne i kemijske karakteristike tijela podzemnih voda u vremenu, uključujući tok podzemnih voda, koeficijent hidrauličke vodljivosti, protjecanje i vrijeme infiltracije

2. korištenim metodama uzorkovanja i ispitivanja, u skladu s propisom iz članka 210. stavka 2. Zakona o vodama, kako bi se osigurala istovrijedna znanstvena razina i usporedivost dobivenih rezultata i dostupnih informacija

3. procjeni statističkim metodama, uključujući regresijske analize trendova u vremenskom nizu pojedinačnih mjernih postaja i na vodnom tijelu

4. granici kvantifikacije svih mjerenja postavljenoj na polovicu vrijednosti najviše granice kvantifikacije koja se pojavljuje u vremenskom nizu, osim za ukupne pesticide, kako bi se izbjegla sistematska pogreška u utvrđivanju trendova.

(4) Pri izvještavanju u okviru Plana upravljanja vodnim područjima o utvrđivanju značajnih i trajno rastućih trendova koncentracija tvari koje se javljaju prirodno ili kao rezultat utjecaja ljudskih aktivnosti, treba uzeti u obzir pozadinske razine i podatke prikupljene prije početka monitoringa, ako su dostupni.

(5) Hrvatske vode sukladno članku 42. Zakona o vodama izvještavaju o utvrđenom značajnom i trajno rastućem trendu u okviru Plana upravljanja vodnim područjima, odnosno najmanje svakih šest godina.

Članak 47.

(1) U tijelima podzemnih voda u kojima je utvrđen značajan i trajno rastući trend koncentracija onečišćujućih tvari utvrđuju se polazne točke za praćenje i utvrđivanje tog trenda, njegove promjene te polazne točke za preokretanje trenda.

(2) Polazna točka za promjenu značajnog i trajno rastućeg trenda određuje se kao postotak vrijednosti standarda kakvoće podzemnih voda i/ili graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari utvrđenih u Prilogu 6. ove Uredbe. Kada je potrebno procijeniti utjecaj postojećih oblaka onečišćenja u tijelima podzemnih voda, koja mogu dovesti u pitanje postizanje ciljeva iz članka 4. ove Uredbe, a osobito oblaka onečišćenja koji potječu iz točkastih i raspršenih izvora, provode se dodatne procjene trendova za utvrđene onečišćujuće tvari kako bi se potvrdilo da se oblaci onečišćenja ne šire, ne pogoršavaju kemijsko stanje tijela podzemnih voda i ne predstavljaju opasnost za zdravlje ljudi i okoliš.

(3) Rezultati procjena iz stavka 2. ovoga članka se objavljuju u Planu upravljanja vodnim područjima.

Članak 48.

(1) Promjena utvrđenih značajnih i trajno rastućih trendova temeljem članka 44. ove Uredbe, utvrđuje se na sljedeći način:

1. polazna točka za provedbu mjera za promjenu značajnih i trajno rastućih trendova određuje se kada koncentracija onečišćujućih tvari dosegne 75 % vrijednosti standarda kakvoće podzemnih voda i/ili graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari utvrđenih u Prilogu 6. ove Uredbe, osim ako:

1.1. nije potrebna niža polazna točka kako bi se mjerama za promjenu trendova na najisplativiji način mogle spriječiti ili što je više moguće ublažiti sve okolišno značajne štetne promjene u kakvoći podzemnih voda

1.2. je drugačija polazna točka opravdana kada granica detekcije ne dopušta da se prisutnost značajnog i trajno rastućeg trenda utvrdi pri 75 % vrijednosti standarda kakvoće podzemnih voda i/ili graničnih vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari utvrđenih u Prilogu 6. ove Uredbe

1.3. su intenzitet rasta i reverzibilnost trenda takvi da bi i uz višu polaznu točku za pokretanje mjera za promjenu trenda, mjere i dalje mogle na najisplativiji način spriječiti ili barem što je više moguće ublažiti sve okolišno značajne štetne promjene u kakvoći podzemnih voda. Viša polazna točka ne smije dovesti do kašnjenja u ispunjavanju rokova za ciljeve zaštite okoliša.

2. kada se za tijelo podzemne vode u stanju rizika odredi polazna točka za promjenu trenda sukladno točki 1. ovoga stavka, ista se neće mijenjati tijekom razdoblja primjene Plana upravljanja vodnim područjima.

(2) Za aktivnosti koje su u vezi sa smanjenjem nitrata poljoprivrednog porijekla, polazna točka za pokretanje mjera za promjenu značajnih i trajno rastućih trendova određuje se u skladu s primjenom mjera, te osobito pridržavanjem ciljeva zaštite voda utvrđenih člankom 4. ove Uredbe.

D. Monitoring

Članak 49. (NN 20/23)

(1) Monitoring stanja podzemnih voda provodi institut za vode prema Planu monitoringa donesenom sukladno članku 50. stavku 6. Zakona o vodama i propisu iz članka 212. stavka 1. Zakona o vodama, na temelju Programa usklađenja monitoringa iz stavka 2. ovoga članka. Plan monitoringa donosi se za iduću kalendarsku godinu do 1. listopada tekuće godine. Plan monitoringa obuhvaća uzorkovanje i ispitivanje podzemnih voda na pokazatelje koji su indikativni za količinsko i kemijsko stanje svakog propisanog elementa kakvoće.

(2) Program usklađenja monitoringa iz stavka 1. ovoga članka donose Hrvatske vode i temelji se na rezultatima ocjene stanja podzemnih voda iz članka 52. Zakona o vodama i analizama značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama, te se usklađuje s Programom mjera iz članka 53. Zakona o vodama, a uspostavlja se za razdoblje na koje se odnosi Plan upravljanja vodnim područjima. Program usklađenja monitoringa donose Hrvatske vode najkasnije šest mjeseci nakon donošenja Plana upravljanja vodnim područjima.

(3) Monitoring stanja podzemnih voda se provodi kao nadzorni i operativni monitoring, a prema potrebi i kao istraživački monitoring.

(4) Izbor mjernih postaja za monitoring podzemnih voda mora ispuniti zahtjeve iz članaka 50. i 51. ove Uredbe, s ciljem utvrđivanja sveobuhvatnog kemijskog i količinskog stanja podzemnih voda.

(5) Prostorni raspored uspostavljenih mjernih postaja za stanja podzemnih voda prikazuje se na kartografskom prikazu koji je sastavni dio Plana upravljanja vodnim područjima i godišnjeg izvješća o monitoringu iz članka 50. Zakona o vodama.

(6) Radi ostvarenja ciljeva iz članka 46. stavka 1. Zakona o vodama monitoring stanja podzemnih voda usklađuje se s monitoringom koji se provodi na temelju propisa o zaštiti okoliša.

Članak 50.

(1) Monitoring količinskog stanja podzemnih voda mora omogućiti pouzdanu ocjenu količinskog stanja tijela podzemnih voda, uključujući i ocjenu raspoloživih resursa podzemnih voda, a prostorni raspored postaja i učestalost mjerenja količinskog stanja mora omogućiti procjenu razine podzemnih voda u svakom tijelu podzemne vode, vodeći računa o kratkoročnim i dugoročnim promjenama obnavljanja tih tijela, a osobito u sljedećim slučajevima:

– za podzemne vode za koje je utvrđeno da su u stanju rizika i da neće udovoljiti ciljevima zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe na način da se osigura povećan broj mjernih postaja za ocjenu utjecaja crpljenja i snižavanja razine podzemnih voda,

– za podzemne vode čiji tokovi prelaze granice Republike Hrvatske na način da se osigura dodatni broj mjernih postaja neophodan za procjenu smjera i brzine toka podzemnih voda preko granice.

(2) Monitoring kemijskog i količinskog stanja mineralnih i geotermalnih voda provodi se na svim mjestima korištenja.

Članak 51.

Monitoring kemijskog stanja podzemnih voda mora osigurati cjeloviti pregled kemijskog stanja podzemnih voda na vodnom području i mora omogućiti utvrđivanje značajnog i trajno rastućeg trenda onečišćenja tih voda.

Članak 52.

(1) Nadzorni monitoring provodi se radi:

1. dopunjavanja i vrednovanja postupka ocjene utjecaja onečišćenja

2. pribavljanja informacija za ocjenu značajnih i trajno rastućih trendova koji su rezultat promjena prirodnih uvjeta i utjecaja ljudske aktivnosti.

(2) Nadzorni monitoring se provodi na većem broju mjernih postaja na:

1. tijelima podzemnih voda za koja je analizom značajki vodnih područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrđen rizik nepostizanja ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe

2. tijelima podzemnih voda koja prelaze granice Republike Hrvatske.

(3) U okviru nadzornog monitoringa prate se svi pokazatelji iz Priloga 6. ove Uredbe.

Članak 53.

Operativni monitoring provodi se radi:

1. utvrđivanja kemijskog stanja svih tijela podzemnih voda za koje je analizom značajki vodnih područja iz članka 51. Zakona o vodama utvrđen rizik nepostizanja ciljeva zaštite voda iz članka 4. ove Uredbe i na kojima se prati promjena stanja tijekom provedbe programa mjera, i

2. utvrđivanja značajnih i trajno rastućih trendova koncentracije onečišćujućih tvari uslijed utjecaja ljudskih aktivnosti.

Članak 54.

(1) Nadzorni monitoring provodi se u razdoblju od godinu dana za vrijeme trajanja razdoblja Plana upravljanja vodnim područjima. U godini provedbe nadzornog monitoringa primjenjuje se učestalost monitoringa:

– elemenata kemijskog stanja podzemnih voda najmanje kako je navedeno u Tablici 3. Priloga 7.B ove Uredbe i

– elemenata količinskog stanja podzemnih voda najmanje kako je navedeno u Tablici 4.A. Priloga 7.B. ove Uredbe.

(2) Učestalost operativnog monitoringa treba biti dovoljna za utvrđivanje utjecaja onečišćenja.

(3) Učestalost operativnog monitoringa elemenata količinskog stanja podzemnih voda provodi se najmanje prema Tablici 4.B. Priloga 7.B. ove Uredbe.

(4) Učestalost operativnog monitoringa elemenata kemijskog stanja podzemnih voda određuje se na način da se dobije dovoljno podataka za pouzdanu ocjenu stanja, a najmanje prema Tablici 5. Priloga 7.B. ove Uredbe.

(5) Učestalost monitoringa iz stavaka 1. do 4. ovoga članka može se smanjiti ako se tehnički i stručno opravdaju duža razdoblja.

(6) Učestalost istraživačkog monitoringa određuje se prema potrebi.

Članak 55.

(1) Monitoring utjecaja opterećenja na vode provodi korisnik vodopravne dozvole za ispuštanje otpadnih voda ili drugog upravnog akta kojim je regulirano ispuštanje otpadnih voda, utvrđen propisom iz članka 70. stavka 4. Zakona o vodama, prema programu monitoringa utjecaja opterećenja na vode određenog tim aktom.

(2) Monitoring utjecaja opterećenja na vode određuje se prema Prilogu 7.A. Tablici 2. odnosno Prilogu 7.B. Tablici 6. ove Uredbe.

(3) Originalna analitička izvješća o rezultatima monitoringa iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se Hrvatskim vodama, u roku od mjesec dana od dana provedenog monitoringa, u obliku i na način propisani propisom iz članka 70. stavka 4. Zakona o vodama.

IV. KRITERIJI ZA ODREĐIVANJE ZAŠTIĆENIH PODRUČJA, STANDARDI KAKVOĆE, OCJENA I MONITORING STANJA VODA

1. Općenito

Članak 56. (NN 20/23)

(1) Monitoring stanja voda u zaštićenim područjima iz članka 55. Zakona o vodama provodi institut za vode prema planu monitoringa donesenom sukladno članku 50. stavku 6. Zakona o vodama i propisu iz članka 212. stavka 1. Zakona o vodama, na temelju programa usklađenja monitoringa iz članka 29. i 49. ove Uredbe. Plan monitoringa donosi se za iduću kalendarsku godinu do 1. listopada tekuće godine.

(2) Monitoring iz stavka 1. ovoga članka provodi se sukladno odredbama ove Uredbe, a usklađuje se s monitoringom propisanim posebnim propisima.

(3) U planu monitoringa iz stavka 1. ovoga članka određuje se mreža mjernih postaja na način da se utvrdi:

– točno mjesto uzorkovanja

– udaljenost mjesta uzorkovanja od najbližeg ispusta onečišćujućih tvari

– dubina uzimanja uzoraka.

Članak 57.

U slučaju kada je sukladno člancima 14., 17. i 40. ove Uredbe utvrđeno dobro stanje voda, ali nisu zadovoljeni uvjeti dobrog stanja voda u zaštićenim područjima sukladno člancima 58. do 67. ove Uredbe, primjenjuje se članak 48. Zakona o vodama, a stanje voda se posebno označava kao nezadovoljavajuće te se utvrđuju stroži ciljevi zaštite voda.

2. Tijela površinskih i podzemnih voda iz kojih se zahvaća voda za ljudsku potrošnju

Članak 58.

(1) Osim obveze provedbe monitoringa stanja površinskih i podzemnih voda propisanih ovom Uredbom, na tijelima površinskih i podzemnih voda iz kojih se zahvaća voda za ljudsku potrošnju koja u prosjeku daju više od 100 m3 dnevno, određuju se mjerne postaje s dodatnim planom monitoringa. Na tim tijelima provodi se monitoring svih onečišćujućih tvari koje bi mogle utjecati na stanje toga vodnog tijela, učestalošću kako slijedi:

1. ako je broj korisnika < 10 000, 4 puta godišnje

2. ako je broj korisnika 10 000 – 30 000, 8 puta godišnje

3. ako je broj korisnika > 30 000, 12 puta godišnje.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka stanje voda mora biti ocijenjeno najmanje kao dobro, prema kriterijima iz članaka 14., 17. i 40. ove Uredbe.

(3) Ocjena stanja voda iz stavka 1. ovoga članka provodi se u skladu s vrijednostima standarda kakvoće voda koje odgovaraju dobrom stanju voda.

3. Područja pogodna za zaštitu gospodarski značajnih vodnih organizama, vode pogodne za život slatkovodnih riba i život i rast školjkaša

Članak 59.

(1) Ocjena kakvoće voda koje su propisom iz članka 59. stavka 2. Zakona o vodama određene pogodnima za život slatkovodnih riba određuje se na temelju pokazatelja kojima se određuje stanje površinskih voda, i dodatnih pokazatelja na način kako je određeno u Prilogu 8. ove Uredbe.

(2) Vode se ocjenjuju kao dobre, odnosno pogodne za život slatkovodnih riba ako godišnji rezultati ispitivanja u skladu s propisanom učestalošću pokazuju da:

1. 95 % rezultata ispitivanja pokazatelja pH, BPK5, nitriti, neionizirani amonijak, ukupni amonij, slobodni klor, ukupni cink i otopljeni bakar, zadovoljavaju granične vrijednosti propisane u stupcu Obaveze, odnosno stupcu Preporuke u slučaju kada nisu propisane granične vrijednosti u stupcu Obaveze te da su sukladni odgovarajućim komentarima. Ako je učestalost ispitivanja manja od jednom mjesečno, svi rezultati ispitivanja moraju zadovoljavati propisane granične vrijednosti

2. rezultati ispitivanja temperature i otopljenog kisika zadovoljavaju propisane vrijednosti iz stupca Obaveze

3. prosječna koncentracija suspendiranih tvari zadovoljava vrijednosti iz stupca Obaveze.

(3) Ako je kakvoća voda iz stavka 1. ovoga članka znatno bolja od one dobivene primjenom graničnih vrijednosti pokazatelja iz Priloga 8. ove Uredbe i u skladu s komentarima koji se nalaze u stupcima Obaveze i Preporuke, učestalost uzimanja uzoraka može se smanjiti. Tamo gdje nema onečišćenja ili nema rizika od pogoršanja kakvoće voda, uzimanje uzoraka nije potrebno.

(4) Ako rezultati ispitivanja pokažu da je kakvoća voda lošija od one dobivene primjenom graničnih vrijednosti pokazatelja iz Priloga 8. ove Uredbe i komentarima koji se nalaze u stupcima Obaveze i Preporuke, ustanovit će se je li to posljedica slučaja, prirodni fenomen ili onečišćenje, te će se primijeniti odgovarajuće mjere.

(5) Pri ocjenjivanju kakvoće voda neće se uzimati u obzir ispitivanja čiji rezultati ne zadovoljavaju propisane granične vrijednosti kao posljedica okolnosti nastalih zbog prirodnih uzroka ili više sile koje su iznimne i nisu se mogle razumno predvidjeti, naročito izrazito velike poplave ili dugotrajne suše ili su posljedica okolnosti izazvanih nezgodama koje se nisu mogle razumno predvidjeti.

Članak 60. (NN 20/23)

(1) Odstupanja od graničnih vrijednosti pokazatelja navedenih u Prilogu 8. ove Uredbe moguća su:

– za pokazatelje temperatura, pH i suspendirane tvari, u slučaju iznimnih vremenskih ili posebnih geografskih uvjeta

– kada se vode prirodno obogaćuju tvarima koje uzrokuju prekoračenje graničnih vrijednosti navedenih u Prilogu 8. ove Uredbe.

(2) Prirodno obogaćenje voda je proces u kojemu tijelo površinske vode, bez ljudskog djelovanja, iz tla primi određene tvari.

Članak 61.

(1) Za vode određene kao pogodne za život slatkovodnih riba, programom smanjenja onečišćenja iz članka 60. stavka 3. Zakona o vodama, osigurava se da u razdoblju od pet godina nakon određivanja njihova kakvoća odgovara godišnjim rezultatima ispitivanja određenim u članku 59. stavku 2. ove Uredbe.

(2) Na temelju rezultata monitoringa moguće je, uz već određena područja voda pogodnih za život slatkovodnih riba, dodatno odrediti i nova područja.

(3) Područja voda iz stavka 1. ovoga članka mogu se revidirati zbog određenih okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme njihova određivanja, uzimajući u obzir odredbe članka 60. stavka 1. Zakona o vodama.

Članak 62.

(1) Za ocjenjivanje kakvoće voda koje su propisom iz članka 60. stavka 1. Zakona o vodama određene pogodnim za život i rast školjkaša (školjkaši i gastropodni mekušci), uz pokazatelje kojima se određuje stanje priobalnih i prijelaznih voda, prate se i dodatni pokazatelji učestalošću iz Priloga 9. ove Uredbe.

(2) Vode se ocjenjuju kao dobre, odnosno pogodne za život i rast školjkaša ako godišnji rezultati ispitivanja pokazuju da:

1. 100 % rezultata ispitivanja pokazatelja organohalogenih tvari i metala zadovoljavaju propisane vrijednosti iz stupca Obaveze, te su sukladni odgovarajućim komentarima

2. 95 % rezultata ispitivanja pokazatelja saliniteta i otopljenog kisika zadovoljavaju propisane vrijednosti iz stupca Obaveze, te su sukladni odgovarajućim komentarima

3. 75 % rezultata ispitivanja ostalih pokazatelja iz Priloga 9. ove Uredbe zadovoljavaju propisane vrijednosti iz stupca Obaveze, odnosno Preporuke u slučaju kada nisu određene vrijednosti u stupcu Obaveze, te su sukladni odgovarajućim komentarima.

(3) Kada je kakvoća voda iz stavka 1. ovoga članka znatno bolja od one koja se zahtijeva primjenom graničnih vrijednosti i komentara sadržanih u stupcima Obveze i Preporuke iz Priloga 9. ove Uredbe, učestalost monitoringa se može smanjiti. Ako se monitoringom utvrditi da onečišćenja nema ili da ne postoji opasnost od pogoršanja kakvoće voda, daljnja provedba monitoringa na tim vodama nije potrebna.

(4) Ako je učestalost ispitivanja pokazatelja, osim organohalogenih tvari i metala, niža od navedene u Prilogu 9. ove Uredbe, svi rezultati ispitivanja moraju zadovoljavati propisane granične vrijednosti te biti sukladni odgovarajućim komentarima.

(5) Ako rezultati ispitivanja pokažu da je kakvoća voda lošija od one dobivene primjenom graničnih vrijednosti iz Priloga 9. ove Uredbe, potrebno je ustanoviti je li to posljedica slučaja, prirodne pojave ili onečišćenja, te usvojiti odgovarajuće mjere.

(6) Pri ocjenjivanju kakvoće voda neće se uzimati u obzir ispitivanja čiji rezultati ne zadovoljavaju propisane granične vrijednosti zbog posljedica okolnosti nastalih zbog prirodnih uzroka ili zbog više sile, koje su iznimne i nisu se mogle razumno predvidjeti, naročito izrazito velike poplave ili dugotrajne suše ili su posljedica okolnosti izazvanih nezgodama koje se nisu mogle razumno predvidjeti.

Članak 63.

(1) Za vode određene pogodnim za život i rast školjkaša programom smanjenja onečišćenja iz članka 60. stavka 3. Zakona o vodama osigurava se da u roku od šest godina nakon njihova određivanja kakvoća bude u skladu s Prilogom 9. ove Uredbe.

(2) Na temelju rezultata monitoringa moguće je, uz već određena područja voda pogodnih za život i rast školjkaša, dodatno odrediti i nova područja.

(3) Vode iz stavka 1. ovoga članka mogu se revidirati uslijed okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme njihova određivanja, uzimajući u obzir odredbe članka 60. stavka 1. Zakona o vodama.

4. Područja podložna eutrofikaciji i područja ranjiva na nitrate, te područja vrlo loše izmjene voda u priobalnim vodama, čija se osjetljivost ocjenjuje u odnosu na ispuštanje komunalnih otpadnih voda

Članak 64.

(1) Onečišćene vode i vode kojima prijeti onečišćenje ako se ne poduzmu mjere smanjenja onečišćenja nitratima poljoprivrednog porijekla (ranjiva područja) određuju se aktom iz članka 57. stavka 4. Zakona o vodama primjenom sljedećih kriterija:

1. ako površinske kopnene vode, osobito one koje se koriste ili su namijenjene korištenju za zahvaćanje vode za ljudsku potrošnju, sadrže ili bi mogle sadržavati koncentraciju nitrata višu od 50 mg/l, izraženog kao NO3-

2. ako podzemne vode sadrže ili bi mogle sadržavati koncentraciju nitrata višu od one utvrđene u Prilogu 6. ove Uredbe

3. ako se utvrdi da su prirodna slatkovodna jezera, ostale površinske kopnene vode, estuariji, prijelazne, priobalne i morske vode eutrofne ili bi u skoroj budućnosti mogle postati eutrofne prema Prilogu 10. ove Uredbe.

(2) Vode iz stavka 1. ovoga članka preispituju se najmanje svake četiri godine.

(3) Prilikom primjene kriterija iz stavka 1. ovoga članka također se uzimaju u obzir:

1. fizikalna i ekološka obilježja voda i tla

2. dosadašnja saznanja o ponašanju spojeva dušika u vodi i tlu

3. dosadašnja saznanja o učinku mjera zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog porijekla.

Članak 65.

(1) Vode i pripadajuća područja se određuju kao osjetljiva ako ulaze u jednu od sljedećih skupina:

1. prirodna jezera, ostale kopnene površinske vode, estuariji, prijelazne i priobalne vode za koje se utvrdi da su eutrofne prema Prilogu 10. ove Uredbe ili koje bi u bliskoj budućnosti mogle postati eutrofne ako se ne poduzmu mjere zaštite, a osobito:

1.1. jezera i vodotoci koji utječu u jezera/akumulacije/zatvorene zaljeve gdje je slaba izmjena vode, zbog čega može doći do akumuliranja hranjivih tvari. U tim područjima u postupke pročišćavanja treba uključiti i uklanjanje fosfora, osim ako se može dokazati da uklanjanje neće imati nikakvog učinka na razinu eutrofikacije. Ako je riječ o ispuštanju iz većih aglomeracija može se razmotriti i uklanjanje dušika

1.2. estuariji, zaljevi i druge priobalne vode za koje se utvrdi da imaju lošu izmjenu vode ili koji dobivaju velike količine hranjivih tvari. Ispuštanja iz malih aglomeracija obično su od manje važnosti u tim područjima, ali je za velike aglomeracije potrebno uključiti uklanjanje fosfora i/ili dušika, osim ako se može pokazati da uklanjanje ne bi imalo utjecaja na razinu eutrofikacije

2. kopnene površinske vode namijenjene za zahvaćanje vode za ljudsku potrošnju koje bi mogle sadržavati koncentracije nitrata više od one utvrđene u Prilogu 10. ove Uredbe

3. područja koja se proglašavaju osjetljivima sukladno zahtjevima propisa prema kojima su pojedina zaštićena područja proglašena.

(2) Priobalne i prijelazne vode i pripadajuća područja mogu se utvrditi kao manje osjetljiva područja ako onečišćenje ne šteti okolišu zbog povoljne morfologije, hidrologije ili posebnih hidrauličkih uvjeta koji postoje u tom području. Pri utvrđivanju manje osjetljivih područja uzima se u obzir mogućnost negativnog utjecaja onečišćenja na okolna područja.

(3) Pri utvrđivanju manje osjetljivih područja uzimaju se u obzir sljedeći elementi: otvoreni zaljevi, estuariji i druge priobalne vode s dobrom izmjenom vode i koje ne podliježu eutrofikaciji ili manjku kisika, ili za koje se smatra da ne postoji vjerojatnost da bi mogle postati eutrofne ili da nastupi manjak kisika zbog ispuštanja komunalnih otpadnih voda.

(4) Vode i pripadajuća područja iz stavka 1. ovoga članka preispituju se najmanje svake četiri godine.

Članak 65.a (NN 20/23)

(1) Stupanj trofije tijela površinske vode određuje se prema graničnoj srednjoj godišnjoj vrijednosti pokazatelja eutrofikacije iz Priloga 10. ove Uredbe.

(2) Pri određivanju stupnja trofije iz stavka 1. ovoga članka za prirodne rijeke se uzimaju u obzir rezultati vrijednosti oba pokazatelja iz tablica 1. i 2. Priloga 10. ove Uredbe, za jezera najlošija vrijednost svih pokazatelja iz tablica 4. i 5. Priloga 10. ove Uredbe, a za priobalne vode najlošija vrijednost svih pokazatelja iz Tablice 8. Priloga 10. ove Uredbe.

(3) Odnos stupnja trofije iz stavka 1. ovoga članka i ekološkog stanja tipova prirodnih rijeka odnosno prirodnih jezera, određuje se sukladno Tablici 3. odnosno tablicama 6. i 7. Priloga 10. ove Uredbe.

Članak 66.

(1) Radi određivanja područja podložnih eutrofikaciji, područja ranjivih na nitrate te područja vrlo loše izmjene voda u priobalnim vodama, uz monitoring koji se provodi za ocjenu stanja voda, uspostavlja se i dodatni monitoring u razdoblju od jedne godine i to:

1. monitoring nitrata na tijelima površinskih i podzemnih voda u područjima u kojima je utvrđeno onečišćenje nitratima, najmanje jednom mjesečno i obavezno tijekom razdoblja poplava te na odabranim mjernim postajama

2. monitoring nitrata na tijelima površinskih i podzemnih voda na kojima se nalaze zahvati vode za ljudsku potrošnju, najmanje jednom mjesečno i obavezno tijekom razdoblja poplava te na odabranim mjernim postajama

3. monitoring pokazatelja eutrofikacije iz Priloga 10. ove Uredbe u redovitim razmacima na odabranim mjernim postajama.

(2) Radi preispitivanja područja iz stavka 1. ovoga članka te radi praćenja učinkovitosti Akcijskog programa zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog porijekla monitoring se ponavlja:

1.1. svakih osam godina na lokacijama na kojima je prethodno utvrđena koncentracija nitrata manja od 25 mg/l izraženog kao NO3, a u međuvremenu nisu utvrđene nove okolnosti (aktivnosti) zbog kojih bi moglo doći do povećanja koncentracije nitrata te

1.2. svake četiri godine na ostalim lokacijama.

(3) Monitoring iz stavka 1. točke 3. ovoga članka ponavlja se svake četiri godine.

5. Područja namijenjena zaštiti staništa ili vrsta gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element njihove zaštite

Članak 67.

(1) Na tijelima površinskih voda koja se nalaze u područjima namijenjenima zaštiti staništa i vrsta, gdje je održavanje ili poboljšanje stanja voda bitan element njihove zaštite, obavlja se nadzorni monitoring, odnosno operativni monitoring ekološkog stanja onih tijela površinskih voda za koja je analizom značajki vodnoga područja iz članka 51. Zakona o vodama ocijenjeno da su u stanju rizika.

(2) Monitoring iz stavka 1. ovoga članka usklađuje se s monitoringom propisanim posebnim propisima iz područja zaštite prirode.

(3) Monitoring se provodi sve dok vode navedenih područja ne zadovolje uvjete dobrog stanja voda.

Članak 68. (NN 20/23)

Brisan.

VI. INFORMIRANJE I IZVJEŠĆIVANJE EUROPSKE KOMISIJE

Članak 69.

(1) Hrvatske vode dostavljaju Europskoj komisiji informacije koje se odnose na:

1. vode određene sukladno člancima 56., 57., 59. i 60. Zakona o vodama, u sažetom obliku u roku od šest mjeseci od donošenja odluka o određivanju

2. reviziju određivanja voda sukladno članku 61. stavku 3., članku 63. stavku 3., članku 64. stavku 2. i članku 65. stavku 4. ove Uredbe, u roku od šest mjeseci od izmjena propisa i akata iz članaka 56., 57., 59. i 60. Zakona o vodama

3. odredbe propisane u prilozima 8., 9. i 10. ove Uredbe

4. privremeno pogoršanje stanja voda iz članka 7. ove Uredbe

5. sve ostale informacije o provedbi ove Uredbe na zahtjev Europske komisije.

(2) Hrvatske vode dostavljaju Europskoj komisiji izvješća o:

1. provedbi odredaba članaka 59. do 61. ove Uredbe unutar devet mjeseci od kraja trogodišnjeg razdoblja koje izvješće pokriva, na temelju upitnika ili nacrta koje je izradila Europska komisija

2. provedbi odredaba članaka 62. i 63. ove Uredbe unutar devet mjeseci od kraja trogodišnjeg razdoblja koje izvješće pokriva, na temelju upitnika ili nacrta koje je izradila Europska komisija

3. provedbi odredaba članaka 64. do 66. ove Uredbe unutar šest mjeseci od kraja četverogodišnjeg razdoblja koje izvješće pokriva

4. rezultatima monitoringa provedenog na temelju članka 33. ove Uredbe. Za prvi Popis praćenja, o rezultatima monitoringa izvješćuju se unutar petnaest mjeseci od 20. listopada 2015. godine, te svakih dvanaest mjeseci nakon tog datuma sve dok se tvar nalazi na Popisu praćenja. Za svaku novu tvar dodanu na Popis praćenja, izvješćuje se Europska komisija o rezultatima monitoringa unutar dvadeset i jednog mjeseca od dodavanja tvari na Popis praćenja i svakih dvanaest mjeseci nakon tog datuma sve dok se tvar nalazi na Popisu praćenja. Izvješće uključuje informacije o reprezentativnosti mjernih postaja i strategiji monitoringa.

(3) Izvješće iz stavka 2. točke 3. sadrži:

1. kartografski prikaz koji prikazuje vode iz članaka 56. i 57. Zakona o vodama, uz navođenje kriterija određivanja, razlikujući postojeća područja od područja određenih nakon posljednjeg izvještaja

2. sažetak rezultata monitoringa provedenog sukladno članku 66. ove Uredbe, uključujući razmatranja na temelju kojih je pojedino područje određeno i na temelju kojih je došlo do preispitivanja određivanja voda i područja sukladno članku 64. stavku 2. i članku 65. stavku 4. ove Uredbe.

VI.a PRILOZI

Članak 69.a (NN 20/23)

Sastavni dio ove Uredbe su prilozi:

1. Prilog 1. Normativne definicije stanja voda

1.A. Opće normativne definicije kategorija ekološkog stanja za rijeke, jezera, prijelazne i priobalne vode

1.B. Normativne definicije kategorija ekološkog stanja rijeka i jezera prema biološkim, osnovnim fizikalno-kemijskim i hidromorfološkim elementima

1.C. Normativne definicije kategorija ekološkog stanja prijelaznih voda prema biološkim, osnovnim fizikalno-kemijskim i hidromorfološkim elementima

1.D. Normativne definicije kategorija ekološkog stanja priobalnih voda prema biološkim, osnovnim fizikalno-kemijskim i hidromorfološkim elementima

1.E. Normativne definicije kategorija ekološkog potencijala za znatno promijenjena tijela površinskih voda, prema biološkim, osnovnim fizikalno-kemijskim i hidromorfološkim elementima

1.F. Definicije kategorija dobrog količinskog i kemijskog stanja tijela podzemnih voda

2. Prilog 2. Standardi za ocjenu ekološkog stanja površinskih voda

2.A. Elementi kakvoće ekološkog stanja

2.B. Pokazatelji i indeksi ekološkog stanja i ekološkog potencijala

2.C. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja i ekološkog potencijala

3. Prilog 3. Shematski prikazi klasifikacije stanja površinskih voda

3.A. Shematski prikazi klasifikacije stanja površinskih voda

3.B. Shematski prikazi klasifikacije ekološkog stanja u površinskim vodama

3.C. Shematski prikazi klasifikacije ekološkog stanja i ekološkog potencijala površinskih voda na temelju bioloških elemenata kakvoće

3.D Shematski prikazi klasifikacije ekološkog potencijala u površinskim vodama

4. Prilog 4. Indikativni popis osnovnih onečišćujućih tvari

5. Prilog 5. Standardi kakvoće za ocjenu kemijskog stanja površinskih voda

5.A. Popis prioritetnih tvari i drugih onečišćujućih tvari za površinske vode

5.B. Standardi kakvoće vodnog okoliša (SKVO)

5.C. Primjena standarda kakvoće okoliša određenih u Prilogu 5.B.

6. Prilog 6. Standardi kakvoće za ocjenu kemijskog stanja podzemnih voda

7. Prilog 7. Učestalost monitoringa stanja površinskih i podzemnih voda

7.A. Površinske vode

7.B. Podzemne vode

8. Prilog 8. Kakvoća voda određenih pogodnima za život slatkovodnih riba

9. Prilog 9. Kakvoća voda određenih pogodnima za život i rast školjkaša

10. Prilog 10. Pokazatelji eutrofikacije

10.A. Granične vrijednosti pokazatelja eutrofikacije u rijekama

10.B. Granične vrijednosti pokazatelja eutrofikacije u jezerima

10.C. Granične vrijednosti pokazatelja eutrofikacije u priobalnim vodama

11. Prilog 11. Procjena utjecaja ljudskih aktivnosti na stanje tijela rijeka i jezera i utjecaja provedbe mjera za postizanje dobrog stanja

11.A. Osnovni fizikalno-kemijski i kemijski pokazatelji i pokazatelji kemijskog stanja

11.B. Hidromorfološki elementi

12. Prilog 12. Popis tipova površinskih voda

12.A. Popis tipova rijeka

12.B. Popis tipova jezera

12.C. Popis tipova prijelaznih voda

12.D. Popis tipova priobalnih voda

12.E. Popis tipova znatno promijenjenih i umjetnih jezera

12.F. Popis tipova znatno promijenjenih i umjetnih rijeka

(2) Kartografski prikazi tipova površinskih voda iz stavka 1. točke 12. ovoga članka čuvaju se kao izvornik u Hrvatskim vodama u digitalnom obliku i ne objavljuju se u »Narodnim novinama«, a mogu se dobiti na pisani zahtjev.

VII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 70.

Hrvatske vode će u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ove Uredbe donijeti metodologiju određivanja omjera ekološke kakvoće bioloških elemenata iz članka 19. stavka 5., metodologiju ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja iz članka 21. stavka 2., metodologiju za određivanje ekološki prihvatljivog protoka iz članka 22. stavka 2. i metodologiju ocjene kemijskog stanja tijela podzemnih voda iz članka 41. stavka 3. ove Uredbe koje će biti sastavni dio ove Uredbe.

Članak 71.

(1) Na tvari navedene pod brojevima 2, 5, 15, 20, 22, 23, 28 u Prilogu 5.A. ove Uredbe primjenjuju se SKVO navedeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe počevši od 22. prosinca 2015. godine s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja površinskih voda do 22. prosinca 2021. godine putem programa mjera za drugi ciklus Plana upravljanja vodnim područjima.

(2) Na novoutvrđene tvari navedene pod brojevima od 34 do 45 u Prilogu 5.A. ove Uredbe primjenjuju se SKVO navedeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe počevši od 22. prosinca 2018. godine s ciljem postizanja dobrog kemijskog stanja površinskih voda do 22. prosinca 2027. godine te s ciljem sprječavanja pogoršanja kemijskog stanja površinskih voda s obzirom na te tvari. U tu svrhu potrebno je uspostaviti i dostaviti Europskoj komisiji dodatni program monitoringa te preliminarni program mjera koje obuhvaćaju te tvari. Konačni program mjera sukladno članku 53. Zakona o vodama utvrđuje se najkasnije do 22. prosinca 2021. godine, a mora biti proveden i u cijelosti funkcionalan najkasnije do 22. prosinca 2024. godine.

Članak 72.

Poslove koje prema odredbama članaka 29., 49., 56. i 68. ove Uredbe obavlja institut za vode, obavljat će Hrvatske vode do isteka roka iz članka 252. stavka 1. Zakona o vodama.

Članak 73. (NN 20/23)

Brisan.

Članak 74. (NN 20/23)

Brisan.

Članak 75.

Danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Uredba o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, br. 73/13, 151/14, 78/15, 61/16 i 80/18).

Članak 76.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

Prijelazne i završne odredbe iz NN 20/23 od 20.02.2023.

Članak 18.

Hrvatske vode će u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ove Uredbe donijeti metodologiju određivanja omjera ekološke kakvoće bioloških elemenata iz članka 19. stavka 5. i metodologiju ocjenjivanja hidromorfoloških pokazatelja iz članka 21. stavka 2. Uredbe o standardu kakvoće voda (»Narodne novine«, broj 96/19.), usklađene s odredbama ove Uredbe.

Članak 19.

Ova Uredba stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.

 

 

PRILOG 1.

NORMATIVNE DEFINICIJE STANJA VODA

1.A. OPĆE NORMATIVNE DEFINICIJE KATEGORIJA EKOLOŠKOG STANJA ZA RIJEKE, JEZERA, PRIJELAZNE I PRIOBALNE VODE

Vode čije je stanje ocijenjeno nižim od umjerenog, klasificiraju se u lošem ili u vrlo lošem stanju.

U lošem stanju su vode koje pokazuju znakove većih promjena vrijednosti bioloških elemenata kakvoće za određeni tip površinskih voda i u kojima odgovarajuće biološke zajednice značajno odstupaju od uobičajenih za taj tip voda u nenarušenom stanju.

U vrlo lošem stanju su vode koje pokazuju znakove jakih promjena vrijednosti bioloških elemenata kakvoće za određeni tip površinskih voda i u kojima su veliki dijelovi odgovarajućih bioloških zajednica uobičajenih za taj tip voda odsutni.

1.B. NORMATIVNE DEFINICIJE KATEGORIJA EKOLOŠKOG STANJA RIJEKA I JEZERA PREMA BIOLOŠKIM, OSNOVNIM FIZIKALNO-KEMIJSKIM I HIDROMORFOLOŠKIM ELEMENTIMA

Biološki elementi kakvoće za rijeke i jezera

Hidromorfološki elementi kakvoće za rijeke i jezera

za rijeke

za jezera

Osnovni fizikalno-kemijski i kemijski elementi kakvoće za rijeke i jezera

1.C. NORMATIVNE DEFINICIJE KATEGORIJA EKOLOŠKOG STANJA PRIJELAZNIH VODA PREMA BIOLOŠKIM, OSNOVNIM FIZIKALNO-KEMIJSKIM I HIDROMORFOLOŠKIM ELEMENTIMA

Biološki elementi kakvoće za prijelazne vode

Hidromorfološki elementi kakvoće za prijelazne vode

Fizikalno-kemijski elementi kakvoće za prijelazne vode

1.D. NORMATIVNE DEFINICIJE KATEGORIJA EKOLOŠKOG STANJA PRIOBALNIH VODA PREMA BIOLOŠKIM, OSNOVNIM FIZIKALNO-KEMIJSKIM I HIDROMORFOLOŠKIM ELEMENTIMA

Biološki elementi kakvoće za priobalne vode

Hidromorfološki elementi kakvoće za priobalne vode

Fizikalno-kemijski elementi kakvoće za priobalne vode

1.E. NORMATIVNE DEFINICIJE KATEGORIJA EKOLOŠKOG POTENCIJALA ZA ZNATNO PROMIJENJENA I UMJETNA TIJELA POVRŠINSKIH VODA, PREMA BIOLOŠKIM, OSNOVNIM FIZIKALNO-KEMIJSKIM I HIDROMORFOLOŠKIM ELEMENTIMA

1.F. DEFINICIJE KATEGORIJA DOBROG KOLIČINSKOG I KEMIJSKOG STANJA TIJELA PODZEMNIH VODA

Definicija kategorije dobrog količinskog stanja tijela podzemnih voda, osim mineralnih i geotermalnih voda

Definicija kategorije dobrog kemijskog stanja tijela podzemnih voda, osim mineralnih i geotermalnih voda

Definicija kategorije dobrog količinskog stanja mineralnih i geotermalnih voda

Definicija kategorije dobrog kemijskog stanja mineralnih i geotermalnih voda

 

PRILOG 2.

STANDARDI ZA OCJENU EKOLOŠKOG STANJA POVRŠINSKIH VODA (NN 20/23, 50/23)

2.A. ELEMENTI KAKVOĆE EKOLOŠKOG STANJA

1. Elementi ocjene ekološkog stanja rijeka

1.1. biološki elementi:

1. sastav i brojnost vodene flore (fitoplankton, fitobentos i makrofita)

2. sastav i brojnost makrozoobentosa

3. sastav, brojnost i starosna struktura riba

1.2. hidromorfološki elementi koji prate biološke elemente:

1. hidrološki režim:

– količina i dinamika vodnoga toka

– veza s podzemnim vodama

2. kontinuitet rijeke

3. morfološki uvjeti:

– varijacije širine i dubine rijeke

– struktura i sediment dna rijeke

– struktura obalnog pojasa

1.3. osnovni fizikalno-kemijski i kemijski elementi koji prate biološke elemente:

a) osnovni fizikalno-kemijski elementi

1. temperatura

2. režim kisika

3. salinitet

4. zakiseljenost

5. hranjive tvari

b) specifične onečišćujuće tvari

nesintetske

1. arsen i njegovi spojevi

2. bakar i njegovi spojevi

3. cink i njegovi spojevi

4. krom i njegovi spojevi

sintetske

5. fluoridi

ostale

6. organski vezani halogeni koji se mogu adsorbirati (AOX)

7. poliklorirani bifenili (PCB)

2. Elementi ocjene ekološkog stanja jezera

2.1. biološki elementi:

1. sastav, brojnost i biomasa fitoplanktona

2. sastav i brojnost ostale vodene flore

3. sastav i brojnost makrozoobentosa

4. sastav, brojnost i starosna struktura riba

2.2. hidromorfološki elementi koji prate biološke elemente:

1. hidrološki režim:

– količina i dinamika vodnoga toka

– vrijeme zadržavanja

– veza s podzemnim vodama

2. morfološki uvjeti:

– varijacije dubine jezera

– količina, struktura i sediment dna jezera

– struktura obale jezera

2.3. osnovni fizikalno-kemijski i kemijski elementi koji prate biološke elemente:

a) osnovni fizikalno-kemijski elementi

1. prozirnost

2. temperatura

3. režim kisika

4. salinitet

5. zakiseljenost

6. hranjive tvari

b) specifične onečišćujuće tvari

nesintetske

1. arsen i njegovi spojevi

2. bakar i njegovi spojevi

3. cink i njegovi spojevi

4. krom i njegovi spojevi

sintetske

5. fluoridi

ostale

6. organski vezani halogeni koji se mogu adsorbirati (AOX)

7. poliklorirani bifenili (PCB)

3. Elementi ocjene ekološkog stanja prijelaznih voda

3.1. biološki elementi:

1. sastav, brojnost i biomasa fitoplanktona,

2. sastav i brojnost ostale vodene flore

3. sastav i brojnost makrozoobentosa

4. sastav i brojnost riba

3.2. hidromorfološki elementi koji prate biološke elemente:

1. morfološki uvjeti:

– varijacije dubine

– količina, struktura i sediment dna

– struktura plimne zone

2. plimni režim

– slatkovodni tok

– izloženost valovima

3.3. osnovni fizikalno-kemijski i kemijski elementi koji prate biološke elemente:

a) osnovni fizikalno-kemijski elementi

1. prozirnost

2. temperatura

3. režim kisika

4. salinitet

5. hranjive tvari

b) specifične onečišćujuće tvari

nesintetetske

1. bakar i njegovi spojevi

2. cink i njegovi spojevi

4. Elementi ocjene ekološkog stanja priobalnih voda

4.1. biološki elementi:

1. sastav, brojnost i biomasa fitoplanktona

2. sastav i brojnost ostale vodene flore

3. sastav i brojnost makrozoobentosa

4.2. hidromorfološki elementi koji prate biološke elemente:

1. morfološki uvjeti:

– varijacije dubine

– struktura i sediment priobalnog dna

– struktura plimne zone

2. plimni režim:

– smjer prevladavajućih struja

– izloženost valovima

4.3. osnovni fizikalno-kemijski i kemijski elementi koji prate biološke elemente:

a) osnovni fizikalno-kemijski elementi

1. prozirnost

2. temperatura

3. režim kisika

4. salinitet

5. hranjive tvari

b) specifične onečišćujuće tvari

nesintetetske

1. bakar i njegovi spojevi

2. cink i njegovi spojevi

2.B. POKAZATELJI I INDEKSI EKOLOŠKOG STANJA I EKOLOŠKOG POTENCIJALA

Tablica 1. Pokazatelji i indeksi ekološkog stanja za rijeke

Tablica 2. Pokazatelji i indeksi ekološkog potencijala za znatno promijenjene i umjetne rijeke

1 U tablici su navedeni svi hidromorfološki pokazatelji/indeksi, a koriste se relevantni za svaki pojedini tip znatno promijenjenih i umjetnih rijeka

Tablica 3. Pokazatelji i indeksi ekološkog stanja za jezera

Tablica 4. Pokazatelji i indeksi ekološkog potencijala za znatno promijenjena i umjetna jezera

1 U tablici su navedeni svi hidromorfološki pokazatelji/indeksi, a koriste se relevantni za svaki pojedini tip znatno promijenjenih i umjetnih jezera

Tablica 5. Pokazatelji i indeksi ekološkog stanja za prijelazne vode

Tablica 6. Pokazatelji i indeksi ekološkog stanja za priobalne vode

2.C. GRANIČNE VRIJEDNOSTI KATEGORIJA EKOLOŠKOG STANJA I EKOLOŠKOG POTENCIJALA

1. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja i ekološkog potencijala za rijeke

Tablica 7. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće za rijeke, izražene kao omjer ekološke kakvoće

1 Rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije decimale

2 Fitoplankton se računa kao srednja godišnja vrijednost

Tablica 8.     Granične vrijednosti kategorija ekološkog potencijala za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće za znatno promijenjene i umjetne rijeke

* Rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije decimale

Tablica 9. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za osnovne fizikalno-kemijske pokazatelje za rijeke

1 Za tipove tekućica koji su interkalibrirani u vrijeme interkalibracijskog postupka u Europskoj uniji ((HR-R_5B,HR-R_5C) ili nisu svrstani ni u jedan interkalibracijski tip (HR-R_8B, HR-R_10A, HR-R_10B, HR-R_11B, HR-R_14C) uvećanje vrijednosti za pokazatelje režima kisika te za tip HR-R_5D (koji je interkalibriran u vrijeme interkalibracijskog postupka u Europskoj uniji) uvećanje vrijednosti kategorija ekološkog stanja za pokazatelje režima kisika i hranjivih tvari primjenjuje se po principu da granici između umjerenog i lošeg stanja odgovara vrijednost 100% veća od vrijednosti granice između dobrog i umjerenog stanja

2 Uvećanje vrijednosti kategorija ekološkog stanja za pokazatelj amonij za sve tipove rijeka primjenjuje se po principu da granici između umjerenog i lošeg stanja odgovara vrijednost 100% veća od vrijednosti granice između dobrog i umjerenog stanja

Tablica 10.     Granične vrijednosti kategorija ekološkog potencijala za osnovne fizikalno-kemijske pokazatelje za znatno promijenjene i umjetne rijeke

Tablica 11.     Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja i ekološkog potencijala za hidromorfološke elemente kakvoće za rijeke i znatno promijenjene i umjetne rijeke, izražene kao raspon ocjene

* Za pokazatelje koji se ne ocjenjuju kvantitativno, koriste se kvalitativne ocjene

2. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja i ekološkog potencijala za jezera

Tablica 12. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće za jezera

1 Rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije decimale

2 Fitoplankton se računa kao srednja godišnja vrijednost

Tablica 13.     Granične vrijednosti kategorija ekološkog potencijala za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće za znatno promijenjena i umjetna jezera

1 Rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije decimale

2 Fitoplankton se računa kao srednja godišnja vrijednost

Tablica 14. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za osnovne fizikalno-kemijske pokazatelje jezera

1 Nije primjenjivo u jezerima gdje je koncentracija klorida viša od 300 mg/l

Tablica 15.     Granične vrijednosti kategorija ekološkog potencijala za osnovne fizikalno-kemijske pokazatelje znatno promijenjenih i umjetnih jezera

1 Nije primjenjivo u umjetnim i znatno izmijenjenim jezerima s kratkim vremenom zadržavanja vode

2 Nije primjenjivo u umjetnim i znatno izmijenjenim jezerima gdje je koncentracija klorida viša od 300 mg/l

Tablica 16.     Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja i ekološkog potencijala za hidromorfološke elemente kakvoće za jezera i znatno promijenjena i umjetna jezera, izražene kao raspon ocjene

* Za pokazatelje koji se ne ocjenjuju kvantitativno, koriste se kvalitativne ocjene

3. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za prijelazne vode

Tablica 17. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće

* Rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije, odnosno tri decimaleTablica 18. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za osnovne fizikalno-kemijske pokazatelje

P (površinski sloj) – sloj vodenog stupca 0-5m dubine (tip P1 i P2)

D (pridneni sloj) – sloj vodenog stupca 0,5-2 m iznad dna

1 Režim kisika i hranjive tvari se za tip P1 ocjenjuju iz površinskog sloja 0 m, dok se za tip P2 ocjenjuju iz površinskog sloja 0-5 m, prema njihovoj mjerodavnoj vrijednosti

2 Ocjenjuje se iz površinskog sloja 0 m

3 Postaje s dubinom manjom od 3 m na kojima je vidljivost do morskog dna ocjenjuju se dobrim stanjem

4. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za priobalne vode

Tablica 19. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za biološke elemente kakvoće, izražene kao omjer ekološke kakvoće

1 Rezultati ocjene prema biološkim elementima kakvoće se za potrebe klasificiranja zaokružuju na dvije, odnosno tri decimale

2 OEK se računa prema 90-om percentilu godišnjih vrijednosti

Tablica 20. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za osnovne fizikalno-kemijske elemente kakvoće

P (površinski sloj) – sloj vodenog stupca 0 – 10 m dubine

D (pridneni sloj) – sloj vodenog stupca 0,5 – 2 m iznad dna

1 Režim kisika i hranjive tvari ocjenjuju se prema njihovoj mjerodavnoj vrijednosti iz površinskog sloja 0 – 10 m.

2 Ocjenjuje se iz površinskog sloja 0 m

3 Prosječno godišnje odstupanje se utvrđuje prema Tablici 21.

4 Postaje s dubinom manjom od 5 m na kojima je vidljivost do morskog dna ocjenjuju se dobrim stanjem

5 Postaje s dubinom pridnenog sloja do 60 m

6 Postaje s dubinom pridnenog sloja većom od 60 m

Tablica 21. Utvrđivanje prosječnog godišnjeg odstupanja i ocjena stanja prema fizikalno-kemijskom elementu kakvoće temperatura

Tmin: minimalna temperatura za pojedini mjesec

Tmax: maksimalna dozvoljena temperatura za pojedini mjesec

Ti: izmjerena temperatura za pojedini mjesec

Odstupanje: negativna vrijednost razlike Ti i Tmin u mjesecu mjerenja, odnosno pozitivna vrijednost razlike Ti i Tmax u mjesecu mjerenja

Prosječno godišnje odstupanje: određuje se iz zbroja mjesečnih odstupanja podijeljenih s brojem mjerenja u godini za Tmin ili Tmax

5. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja kemijskih elemenata kakvoće za površinske vode –
specifične onečišćujuće tvari

Tablica 22. Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja za specifične onečišćujuće tvari

Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja (PGK i MGK) za sve metale odnose se na koncentracije u otopljenoj fazi dobivene filtriranjem vode kroz filtar s porama promjera 0,45 µm ili drugom odgovarajućom obradom. Ako su pozadinske razine metala više od graničnih vrijednosti (PGK) ili ako tvrdoća, pH-vrijednost ili neki drugi pokazatelji kakvoće vode utječu na biološku raspoloživost metala, isto će se uzeti u obzir prilikom usporedbe rezultata monitoringa sa PGK i MGK.

1 Granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja (PGK i/ili MGK) za arsen i fluoride odnose se samo na određena tijela površinskih voda u vodnom području rijeke Dunav, navedena u Planu upravljanja vodnim područjima, za PCB samo za vodna tijela rijeke Kupe, a za AOX na vodna tijela navedena u Planu upravljanja vodnim područjima.

2 Za bakar i cink i njihove spojeve granične vrijednosti kategorija ekološkog stanja (PGK) variraju ovisno o tvrdoći vode specificiranoj u četiri kategorije (1. kategorija: <40 mg CaCO3/l, 2. kategorija: 40 do <50 CaCO3/l, 3. kategorija: 50 do <100 CaCO3/l, 4. kategorija: ≥100 mg CaCO3/l).

3 Suma po Ballschmitteru: PCB-28, PCB-52, PCB-101, PCB-138, PCB-153, PCB-180

 

PRILOG 3.

SHEMATSKI PRIKAZI KLASIFIKACIJE STANJA POVRŠINSKIH VODA (NN 20/23)

3.A. SHEMATSKI PRIKAZI KLASIFIKACIJE STANJA POVRŠINSKIH VODA

3.B. SHEMATSKI PRIKAZ KLASIFIKACIJE EKOLOŠKOG STANJA U POVRŠINSKIM VODAMA

3.C. SHEMATSKI PRIKAZ KLASIFIKACIJE EKOLOŠKOG STANJA I EKOLOŠKOG POTENCIJALA POVRŠINSKIH VODA NA TEMELJU BIOLOŠKIH ELEMENATA KAKVOĆE

3.D. SHEMATSKI PRIKAZ KLASIFIKACIJE EKOLOŠKOG POTENCIJALA U POVRŠINSKIM VODAMA

 

PRILOG 4.

INDIKATIVNI POPIS OSNOVNIH ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI

1. Organohalogeni spojevi i tvari koje mogu formirati takve spojeve u vodenim okolišima

2. Organofosforni spojevi

3. Organokositrovi spojevi

4. Tvari i pripravci, ili produkti njihovog raspadanja, za koje je dokazano da imaju kancerogena ili mutagena svojstva, ili svojstva koja mogu utjecati na steroidogenske, tiroidne, reprodukcijske i druge endokrine funkcije u vodenom okolišu ili putem njega

5. Postojani ugljikovodici i postojane i bioakumulativne otrovne tvari

6. Cijanidi

7. Metali i njihovi spojevi

8. Arsen i njegovi spojevi

9. Biocidi i proizvodi za zaštitu bilja

10. Materijali u suspenziji

11. Tvari koje doprinose eutrofikaciji (naročito nitrati i fosfati)

12. Tvari koje nepovoljno utječu na režim kisika (i koje se mogu mjeriti pokazateljima kao npr. BPK, KPK itd.).

Tablica 1. Postupak izračuna faktora sigurnosti

 

PRILOG 5.

STANDARD KAKVOĆE ZA OCJENU KEMIJSKOG STANJA POVRŠINSKIH VODA (NN 20/23)

5.A. POPIS PRIORITETNIH TVARI I DRUGIH ONEČIŠĆUJUĆIH TVARI ZA POVRŠINSKE VODE

1 CAS: Chemical Abstracts Service (Služba za sažetke iz područja kemije).

2 EU broj: Europski popis postojećih kemijskih tvari (EINECS) ili Europski popis prijavljenih kemijskih tvari (ELINCS).

3 Gdje su bile odabrane skupine tvari, tipični pojedinačni predstavnici se definiraju u kontekstu utvrđivanja standarda kakvoće okoliša, osim ako je izričito navedeno drugačije.

4 Samo tetra, penta, heksa i heptabromodifenileter (CAS-brojevi 40088-47-9, 32534-81-9, 36483-60-0, 68928-80-3).

5 Nonilfenol (CAS 25154-52-3, EU 246-672-0), uključujući izomere 4-nonilfenol (CAS 104-40-5, EU 203-199-4) i 4-nonilfenol (razgranati) (CAS 84852-15-3, EU 284-325-5).

6 Oktilfenol (CAS 1806-26-4, EU 217-302-5) uključujući izomer 4-(1,1’,3,3’-tetrametilbutil)-fenol (CAS 140-66-9, EU 205-426-2).

7 Uključujući benzo(a)piren (CAS 50-32-8, EU 200-028-5), benzo(b)fluoranten (CAS 205-99-2, EU 205-911-9), benzo(g,h,i)perilen (CAS 191-24-2, EU 205-883-8), benzo(k)fluoranten (CAS 207-08-9, EU 205-916-6), indeno(1,2,3-cd)piren (CAS 193-39-5, EU 205-893-2) te isključujući antracen, fluoranten i naftalen koji su navedeni posebno.

8 Uključujući tributilkositar kation (CAS 36643-28-4).

9 To se odnosi na sljedeće spojeve:

7 poliklorirani dibenzo-p-dioksini (PCDD-i): 2,3,7,8-T4CDD (CAS 1746-01-6), 1,2,3,7,8-P5CDD (CAS 40321-76-4), 1,2,3,4,7,8-H6CDD (CAS 39227-28-6), 1,2,3,6,7,8-H6CDD (CAS 57653-85-7), 1,2,3,7,8,9-H6CDD (CAS 19408-74-3), 1,2,3,4,6,7,8-H7CDD (CAS 35822-46-9), 1,2,3,4,6,7,8,9-O8CDD (CAS 3268-87-9)

10 poliklorirani dibenzofurani (PCDF-i): 2,3,7,8-T4CDF (CAS 51207-31-9), 1,2,3,7,8-P5CDF (CAS 57117-41-6), 2,3,4,7,8-P5CDF (CAS 57117-31-4), 1,2,3,4,7,8-H6CDF (CAS 70648-26-9), 1,2,3,6,7,8-H6CDF (CAS 57117-44-9), 1,2,3,7,8,9-H6CDF (CAS 72918-21-9), 2,3,4,6,7,8-H6CDF (CAS 60851-34-5), 1,2,3,4,6,7,8-H7CDF (CAS 67562-39-4), 1,2,3,4,7,8,9-H7CDF (CAS 55673-89-7), 1,2,3,4,6,7,8,9-O8CDF (CAS 39001-02-0)

12 dioksinu slični poliklorirani bifenili (PCB-DL): 3,3’,4,4’-T4CB (PCB 77, CAS 32598-13-3), 3,3’,4’,5-T4CB (PCB 81, CAS 70362-50-4), 2,3,3’,4,4’-P5CB (PCB 105, CAS 32598-14-4), 2,3,4,4’,5-P5CB (PCB 114, CAS 74472-37-0), 2,3’,4,4’,5-P5CB (PCB 118, CAS 31508-00-6), 2,3’,4,4’,5’-P5CB (PCB 123, CAS 65510-44-3), 3,3’,4,4’,5-P5CB (PCB 126, CAS 57465-28-8), 2,3,3’,4,4’,5-H6CB (PCB 156, CAS 38380-08-4), 2,3,3’,4,4’,5’-H6CB (PCB 157, CAS 69782-90-7), 2,3’,4,4’,5,5’-H6CB (PCB 167, CAS 52663-72-6), 3,3’,4,4’,5,5’-H6CB (PCB 169, CAS 32774-16-6), 2,3,3’,4,4’,5,5’-H7CB (PCB 189, CAS 39635-31-9).

10 CAS 52315-07-8 odnosi se na smjesu izomera cipermetrina, alfa-cipermetrina (CAS 67375-30-8), beta-cipermetrina (CAS 65731-84-2), teta-cipermetrina (CAS 71697-59-1) i zeta-cipermetrina (52315-07-8).

11 To se odnosi na 1,3,5,7,9,11-heksabromociklododekan (CAS 25637-99-4), 1,2,5,6,9,10 – heksabromociklododekan (CAS 3194-55-6), α-heksabromociklododekan (CAS 134237-50-6), β-heksabromociklododekan (CAS 134237-51-7) i γ – heksabromociklododekan (CAS 134237-52-8).

5.B. STANDARDI KAKVOĆE VODNOG OKOLIŠA (SKVO)

1 CAS: Chemical Abstracts Service (Služba za sažetke iz područja kemije).

2 Ovaj pokazatelj je SKVO izražen kao prosječna godišnja koncentracija (PGK-SKVO). Ako nije drugačije navedeno, primjenjuje se na ukupnu koncentraciju svih izomera.

3 Kopnene površinske vode obuhvaćaju rijeke i jezera te srodna ili znatno promijenjena vodna tijela.

4 Ovaj pokazatelj je SKVO izražen kao maksimalna godišnja koncentracija (MGK-SKVO). Tamo gdje MGK-SKVO imaju oznaku »ne primjenjuje se«, smatra se da PGK-SKVO predstavljaju zaštitu od kratkoročnih maksimuma onečišćenja u neprekidnim ispuštanjima, budući da su značajno niže od vrijednosti utvrđenih na temelju akutne toksičnosti.

5 Za skupinu prioritetnih tvari obuhvaćenih bromiranim difenileterima (br.5) SKVO se odnosi na zbroj koncentracija srodnih tvari pod brojem (bromirani difenileter – 28, bromirani difenileter – 47, bromirani difenileter – 99, bromirani difenileter – 100, bromirani difenileter – 153 i bromirani difenileter – 154).

6 Za kadmij i njegove spojeve (br. 6) SKVO ovise o tvrdoći vode koja je razvrstana u pet klasnih kategorija (klasa 1: < 40 mg CaCO3/l, klasa 2: 40 do < 50 mg CaCO3/l, klasa 3: 50 do < 100 mg CaCO3/l, klasa 4: 100 do < 200 mg CaCO3/l i klasa 5: ≥ 200 mg CaCO3/l).

7 Ta tvar nije prioritetna tvar, već jedna od drugih onečišćujućih tvari za koje su SKVO identični onima utvrđenim u zakonodavstvu koje se primjenjivalo do 13. siječnja 2009. godine.

8 Za ovu skupinu tvari nije određen indikativni pokazatelj. Indikativni pokazatelji moraju se odrediti analitičkom metodom.

9 Ukupni DDT sastoji se od zbroja izomera 1,1,1-trikloro-2,2 bis (p-klorofenil) etan (CAS broj 50-29-3; EU broj 200-024-3); 1,1,1-trikloro-2 (o-klorofenil)-2-(p-klorofenil) etan (CAS broj 789-02-6; EU broj 212-332-5); 1,1-dikloro-2,2 bis (p-klorofenil) etilen (CAS broj 72-55-9; EU broj 200-784-6); i 1,1-dikloro-2,2 bis (p-klorofenil) etan (CAS broj 72-54-8; EU broj 200-783-0).

10 Nema dovoljno raspoloživih informacija za određivanje MGK-SKVO za te tvari.

11 Za skupinu prioritetnih tvari poliaromatskih ugljikovodika (PAH) (br. 28) SKVO za biotu i odgovarajući PGK-SKVO u vodi odnose se na koncentraciju benzo(a)pirena, na čijoj se toksičnosti oni temelje. Benzo(a)piren se može uzeti u obzir kao pokazatelj za druge PAH-ove, stoga je potrebno pratiti samo benzo(a)piren u svrhu usporedbe sa SKVO za biotu ili odgovarajućim PGK-SKVO za vodu.

12 Ako nije izričito navedeno drugačije, SKVO za biotu odnose se na ribu. Umjesto toga moguće je pratiti takson biote ili neki drugi medij sve dok primijenjeni SKVO pruža jednaku razinu zaštite. Za tvari označene brojevima 15 (fluoranten) i 28 (PAH) SKVO za biotu odnosi se na rakove i mekušce. Za potrebe procjene kemijskog stanja praćenje fluorantena i PAH-ova u ribama nije prikladno. Za tvar pod brojem 37 (dioksini i spojevi poput dioksina) SKVO za biotu odnosi se na ribe, rakove i mekušce; u skladu s odjeljkom 5.3. Priloga Uredbi Komisije (EU) br. 1259/2011 od 2. prosinca 2011. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1881/2006 u pogledu najvećih dopuštenih količina dioksina, dioksinima sličnih PCB-a i PCB-ima koji nisu slični dioksinima u hrani (SL L 320, 3.12.2011.).

13 Ti se SKVO odnose na biološki raspoložive koncentracije tvari.

14 PCDD: polikloriranidibenzo-p-dioksini; PCDF: polikloriranidibenzo furani; PCB-DL: dioksinu slični poliklorirani bifenili; TEQ: toksični ekvivalenti prema čimbenicima toksične ekvivalencije Svjetske zdravstvene organizacije iz 2005. godine.

5.C. PRIMJENA STANDARDA KAKVOĆE VODNOG OKOLIŠA ODREĐENIH U PRILOGU 5.B.

1. Za svaku reprezentativnu mjernu postaju u vodnom tijelu prosječna godišnja koncentracija izmjerena u različito vrijeme tijekom godine ne bi smjela prelaziti PGK-SKVO iz stupaca 4. i 5. tablice iz Priloga 5.B. ove Uredbe.

Izračun prosječne godišnje koncentracije, primijenjena analitička metoda ili metoda primjene SKVO ako nema odgovarajuće metode analize koja zadovoljava minimalne kriterije učinkovitosti, moraju biti u skladu s propisom iz članka 210. Zakona o vodama.

2. Za bilo koju reprezentativnu mjernu postaju u vodnom tijelu izmjerena koncentracija ne bi smjela prelaziti MGK-SKVO iz stupaca 6. i 7. tablice iz Priloga 5.B. ove Uredbe.

3. SKVO za površinske vode utvrđeni u Prilogu 5.B. ove Uredbe izražavaju se kao ukupne koncentracije u cijelom uzorku vode, osim za kadmij, olovo, živu i nikal (u daljnjem tekstu: »metali«), gdje se SKVO za vode odnose na otopljene koncentracije, odnosno otopljenu fazu uzorka vode dobivenu filtriranjem kroz filtar 0,45 μm ili nekom drugom ekvivalentnom predobradom ili, ako je izričito naznačeno, na biološki raspoloživu koncentraciju.

Pri ocjenjivanju rezultata monitoringa u odnosu na relevantne SKVO mogu se uzeti u obzir:

(a) prirodne pozadinske koncentracije za metale i njihove spojeve, kada takve koncentracije sprječavaju sukladnost s relevantnim SKVO i

(b) tvrdoću, pH vrijednost, otopljeni organski ugljik ili ostale pokazatelje kakvoće vode koji utječu na biološku raspoloživost metala. Biološki raspoložive koncentracije metala utvrđuju se primjenom odgovarajućeg modeliranja biološke raspoloživosti.

 

PRILOG 6.

STANDARDI KAKVOĆE ZA OCJENU KEMIJSKOG STANJA PODZEMNIH VODA (NN 20/23)

Tablica 1. Pokazatelji koji se prate u okviru nadzornog monitoringa

Tablica 2. Standardi kakvoće podzemnih voda

* Ako se za određeno vodno tijelo podzemne vode smatra da bi standardi kakvoće mogli onemogućiti postizanje ciljeva zaštite voda utvrđenih u članku 4. ove Uredbe za povezana vodna tijela površinske vode, ili bi mogli znatno smanjiti ekološku ili kemijsku kvalitetu tih vodnih tijela, ili bi mogli znatno ugroziti kopnene ekosustave koji izravno ovise o danom vodnom tijelu podzemne vode, u skladu s člancima 41., 42. i 45. ove Uredbe i Tablicom 3. ovoga Priloga utvrđuju se strože vrijednosti i to one propisane za površinske vode. Programi i mjere povezani s takvom graničnom vrijednošću primjenjuju se i za aktivnosti iz područja primjene propisa o zaštiti voda od onečišćenja koje uzrokuju nitrati poljoprivrednog podrijetla, kao i za aktivne tvari u pesticidima uključujući njihove relevantne metabolite, produkte razgradnje i reakcije.

** pesticid označava sredstva za zaštitu bilja i biocide u skladu s propisima o dopuštenim aktivnim tvarima u njima. Rezultati primjene SKPV za pesticide primjenjuju se ne dovodeći u pitanje primjenu posebnih propisa kojima je utvrđeno stavljanje na tržište i upotreba biocidnih pripravaka.

*** ukupno označava sumu svih pojedinačnih pesticida izmjerenih u monitoringu, uključivo njihove odgovarajuće metabolite i produkte razgradnje i reakcija.

Tablica 3. Granične vrijednosti specifičnih onečišćujućih tvari

* Granična vrijednost ovoga pokazatelja ne primjenjuje se na određena tijela podzemne vode, koja zbog njihova geološkog podrijetla sadrže višu koncentraciju, već se na ta tijela primjenjuje sljedeća granična vrijednost:

 

PRILOG 7.

UČESTALOST MONITORINGA STANJA POVRŠINSKIH I PODZEMNIH VODA (NN 20/23)

7.A. POVRŠINSKE VODE

Tablica 1. Učestalost nadzornog monitoringa elemenata kakvoće

Tablica 2. Učestalost operativnog monitoringa elemenata kakvoće

7.B. PODZEMNE VODE

Tablica 3. Učestalost nadzornog monitoringa elemenata kemijskog stanja

a) Podzemne vode, osim mineralnih i geotermalnih voda

b) Mineralne i geotermalne vode

Tablica 4.a. Učestalost nadzornog monitoringa elemenata količinskog stanja

Tablica 4.b. Učestalost operativnog monitoringa elemenata količinskog stanja

Tablica 5. Učestalost operativnog monitoringa elemenata kemijskog stanja

a) Podzemne vode osim mineralnih i geotermalnih voda

b) Mineralne i geotermalne vode

Tablica 6. Učestalost monitoringa utjecaja opterećenja na podzemne vode

* Prirodna ranjivost prikazana je u Planu upravljanja vodnim područjima.

 

PRILOG 8.

KAKVOĆA VODA ODREĐENIH POGODNIMA ZA ŽIVOT SLATKOVODNIH RIBA (NN 20/23)

Tablica 1. Popis pokazatelja, granične vrijednosti i učestalost uzorkovanja i mjerenja

(1) Odstupanja su moguća u slučaju iznimnih vremenskih ili posebnih geografskih uvjeta.

(2) Umjetna odstupanja pH vrijednosti u odnosu na prirodne vrijednosti ne smiju prelaziti +0,5 unutar granica koje se nalaze između 6,0 i 9,0, pod uvjetom da ova odstupanja ne povećavaju štetnost ostalih tvari prisutnih u vodi.

(3) Spojevi fenola ne smiju biti prisutni u tolikim količinama da nepovoljno utječu na okus ribe.

(4) Naftni proizvodi ne smiju biti prisutni u količinama da:

– čine vidljivi sloj na površini vode ili oblikuju slojeve na koritima riječnih tokova i jezera

– daju ugljikovodični okus ribi koji se može prepoznati

– proizvode štetne utjecaje na ribu.

(5) Mogu se odrediti vrijednosti veće od 1 mg/l, u osobitim geografskim i klimatskim uvjetima, a pogotovo u slučajevima niže temperature vode te snižene nitrifikacije ili kada nadležno tijelo može dokazati kako ne postoje štetne posljedice za uravnotežen razvoj riblje populacije.

Tablica 2. Pojedinosti koje se odnose na ukupni cink i otopljeni bakar u odnosu na tvrdoću vode

1 Prisutnost riba u vodama koje sadržavaju više koncentracije bakra može ukazivati na prevladavanje otopljenih organobakrenih kompleksnih spojeva.

 

PRILOG 9.

KAKVOĆA VODA ODREĐENIH POGODNIMA ZA ŽIVOT I RAST ŠKOLJKAŠA

Tablica 1. Popis pokazatelja, granične vrijednosti i učestalost uzorkovanja i mjerenja

 

PRILOG 10.

POKAZATELJI EUTROFIKACIJE (NN 20/23)

10.A. POKAZATELJI EUTROFIKACIJE U PRIRODNIM RIJEKAMA

Tablica 1. Granične srednje godišnje vrijednosti pokazatelja eutrofikacije u panonskoj ekoregiji

O – oligotrofno, O/M – oligo-mezotrofno, M – mezotrofno, M/E – mezotrofno-eutrofno, E – eutrofno

Tablica 2. Granične srednje godišnje vrijednosti pokazatelja eutrofikacije u dinaridskoj ekoregiji

O – oligotrofno, O/M – oligo-mezotrofno, M – mezotrofno, M/E – mezotrofno-eutrofno, E – eutrofno

Tablica 3. Odnos stupnja trofije i ekološkog stanja tipova prirodnih rijeka

10.B. POKAZATELJI EUTROFIKACIJE U PRIRODNIM JEZERIMA

Tablica 4. Granične srednje godišnje vrijednosti pokazatelja eutrofikacije za duboka krška jezera

Tablica 5. Granične srednje godišnje vrijednosti pokazatelja eutrofikacije za plitko krško jezero (Vransko jezero, Biograd na Moru)

Tablica 6. Odnos stupnja trofije i ekološkog stanja (na temelju OEK fitoplanktona) dubokih krških tipova jezera

Tablica 7. Odnos stupnja trofije i ekološkog stanja (na temelju OEK fitoplanktona) plitkih krških jezera

10.C. GRANIČNE VRIJEDNOSTI POKAZATELJA EUTROFIKACIJE U PRIOBALNIM VODAMA

Tablica 8. Granične srednje godišnje vrijednosti pokazatelja eutrofikacije za priobalne vode

P – površinski sloj

D – pridneni sloj

 

PRILOG 11.

PROCJENA UTJECAJA LJUDSKIH AKTIVNOSTI NA STANJE TIJELA RIJEKA I JEZERA I UTJECAJA PROVEDBE MJERA ZA POSTIZANJE DOBROG STANJA (NN 20/23)

11.A. OSNOVNI FIZIKALNO-KEMIJSKI I KEMIJSKI POKAZATELJI I POKAZATELJI KEMIJSKOG STANJA

Utjecaj opterećenja na stanje vodnog tijela rijeke i jezera na temelju mjerodavnih koncentracija osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih pokazatelja koji prate biološke elemente te pokazatelja kemijskog stanja procjenjuje se za svaku dionicu rijeke, za svako jezero te za svaki pokazatelj.

1. Određivanje mjerodavne srednje koncentracije

Mjerodavna srednja koncentracija osnovnih fizikalno-kemijskih i kemijskih pokazatelja koji prate biološke elemente te kemijskih pokazatelja tijela površinske kopnene vode jednaka je mjerodavnoj srednjoj koncentraciji tih pokazatelja u svim dijelovima tog tijela pri čemu je težinski faktor volumen vode svakog dijela, a svaki dio vodnog tijela ima homogenu koncentraciju. Za rijeke se dijelom vodnog tijela smatra dionica vodotoka, a volumen dijela vodnog tijela izračunava kao umnožak dužine dionice i srednjeg protoka.

1.1. Rijeke:

1.2. Jezera:

cm,sr – mjerodavna srednja koncentracija pokazatelja za tijelo površinske kopnene vode

c – mjerodavna koncentracija pokazatelja za dio vodnog tijela

l – dužina dionice

Q – srednji protok dionice

V – volumen dijela vodnog tijela.

2. Određivanje mjerodavne maksimalne koncentracije za pokazatelje kemijskog stanja

Mjerodavna maksimalna koncentracija pokazatelja kemijskog stanja tijela površinske kopnene vode jednaka je najvećoj koncentraciji pokazatelja od svih koncentracija u dijelovima tog tijela:

cm,max – mjerodavna maksimalna koncentracija pokazatelja za tijelo površinske kopnene vode

cmax – maksimalna koncentracija pokazatelja za dio vodnog tijela.

11.B. HIDROMORFOLOŠKI UVJETI

Utjecaj na stanje vodnog tijela rijeka ili jezera na temelju hidromorfoloških elemenata procjenjuje se za svaki pojedini dio rijeke ili jezera sa približno jednakim hidromorfološkim karakteristikama te za svaki pokazatelj hidromorfološkog elementa prema veličini odstupanja od referentnih uvjeta.

Veličina morfološke promjene vodnog tijela rijeke ili jezera za pojedini morfološki element jednaka je srednjoj vrijednosti promjena svih dijelova toga vodnog tijela, pri čemu je težinski faktor dužina dijela:

ui – odstupanje od referentnih uvjeta (%)*

l – dužina dijela

Si – veličina morfološke promjene za morfološki element i

* Odstupanja od referentnih uvjeta navode se u Planu upravljanja vodnim područjima

 

PRILOG 12.

POPIS TIPOVA POVRŠINSKIH VODA (NN 20/23)

12.A. POPIS TIPOVA PRIRODNIH RIJEKA

12.B. POPIS TIPOVA PRIRODNIH JEZERA

12.C. POPIS TIPOVA PRIJELAZNIH VODA

12.D. POPIS TIPOVA PRIOBALNIH VODA

12.E. POPIS TIPOVA ZNATNO PROMIJENJENIH I UMJETNIH JEZERA

12.F. POPIS TIPOVA ZNATNO PROMIJENJENIH I UMJETNIH RIJEKA