Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ

Službeni link: 32009R1071 verzija: 21.02.2022. na snazi od 21.02.2022.

PROČIŠĆENI TEKST

Izmjene:  M1   Uredba Komisije (EU) br. 613/2012

M2   Uredba Vijeća (EU) br. 517/2013

M3    Uredba (EU) 2020/1055

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 71. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog nadzornika za zaštitu podataka (2),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Područje primjene

1.    Ovom se Uredbom uređuje pristup djelatnosti cestovnog prijevoza i obavljanje te djelatnosti.

2.    Ova se Uredba primjenjuje na sva poduzeća s poslovnim nastanom u Zajednici koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika. Također se primjenjuje na poduzeća koja namjeravaju obavljati djelatnost cestovnog prijevoznika. Smatra se da se pozivanja na poduzeća koja obavljaju djelatnost cestovnoga prijevoznika odnose, prema potrebi, i na poduzeća koja namjeravaju obavljati takvu djelatnost.

3.    Što se tiče regija iz članka 299. stavka 2. Ugovora, dotične države članice mogu prilagoditi uvjete koji se trebaju ispuniti za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika, ako prijevoz u tim regijama u cijelosti obavljaju poduzeća ustanovljena u tim regijama.

4.    Odstupajući od stavka 2., osim ako nacionalnim pravnim propisima drukčije nije određeno, ova Uredba se ne primjenjuje na:

▼M3

(a)   poduzeća koja obavljaju djelatnost prijevoznika u cestovnom prijevozu tereta isključivo motornim vozilima ili kombinacijom vozila čija dopuštena masa natovarenog vozila ne prelazi 3,5 tona i koja obavljaju isključivo nacionalni prijevoz u državi članici poslovnog nastana;

▼M3

(aa)  poduzeća koja obavljaju djelatnost prijevoznika u cestovnom prijevozu tereta isključivo motornim vozilima ili kombinacijom vozila čija dopuštena masa natovarenog vozila ne prelazi 2,5 tona;

▼M3

(b)  poduzeća koja pružaju usluge cestovnog prijevoza u putničkom prometu isključivo u nekomercijalne svrhe, odnosno čija glavna djelatnost nije cestovni prijevoz putnika;

▼B

(c)  poduzeća koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika isključivo motornim vozilima čija najveća dopuštena brzina ne prelazi 40 km/h.

▼M3

Za potrebe prvog podstavka točke (b), svaki cestovni prijevoz, osim prijevoza uz naknadu ili za vlastiti račun, za koji se ne prima izravna ili neizravna naknada za rad i kojim se izravno ili neizravno ne ostvaruje prihod za vozača vozila ili druge i koji nije povezan s profesionalnom aktivnošću, smatra se prijevozom isključivo u nekomercijalne svrhe.

▼B

5.    Države članice mogu iz primjene svih ili nekih odredaba ove Uredbe izuzeti samo one cestovne prijevoznike koji obavljaju djelatnost isključivo u domaćem prometu i koji na prometnom tržištu ostvaruju tek manji utjecaj zbog:

(a)  naravi robe koja se prevozi; ili

(b)  kratkih udaljenosti prijevoza.

Članak 2.

Definicije

U smislu ove Uredbe:

1.  „djelatnost cestovnog prijevoznika u teretnom prometu” znači djelatnost svakog poduzeća koje motornim vozilima ili kombinacijom vozila ►C1   prevozi robu uz naknadu; ◄

2.  „djelatnost cestovnog prijevoznika u putničkom prometu” znači djelatnost svakog poduzeća koje motornim vozilima, konstruiranima i opremljenima tako da su prikladna za prijevoz više od devet osoba, uključujući vozača, i namijenjenima za tu svrhu, pruža usluge prijevoza u putničkom prometu za javnost ili za određene kategorije korisnika, za naknadu koju plaća osoba koja koristi prijevoz ili organizator prijevoza;

3.  „djelatnost cestovnog prijevoznika” znači djelatnost cestovnog prijevoznika u putničkom prometu ili djelatnost cestovnog prijevoznika u teretnom prometu;

4.  „poduzeće” znači svaka fizička ili pravna osoba, bez obzira posluje li s ciljem ostvarivanja dobiti ili ne, svako udruženje ili skupinu osoba bez pravne osobnosti, bez obzira posluje li s ciljem ostvarivanja dobiti ili ne, ili svako službeno tijelo, bez obzira je li ono pravna osoba ili ovisi o tijelu koje je pravna osoba, koje obavlja djelatnost putničkog prijevoza, odnosno svaka fizička ili pravna osoba koja prevozi teret u komercijalne svrhe;

5.  „upravitelj prijevoza” znači fizička osoba zaposlena u poduzeću ili, ako je poduzeće fizička osoba, tu osobu ili, ako je tako predviđeno, drugu fizičku osobu koju je to poduzeće imenovalo u ugovoru, koja stvarno ili trajno upravlja prijevoznom djelatnošću tog poduzeća;

6.  „dozvola za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika” znači upravna odluka kojom se poduzeće koje ispunjava uvjete propisane ovom uredbom ovlašćuje za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika;

7.  „nadležno tijelo” znači tijelo u državi članici na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, koje u svrhu izdavanja dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika, provjerava ispunjava li poduzeće uvjete propisane ovom Uredbom te koje izdaje i privremeno ili trajno oduzima dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika;

8.  „država članica poslovnog nastana” znači država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan, bez obzira iz koje države potječe upravitelj prijevoza.

Članak 3.

Zahtjevi za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika

1.    Poduzeća koja obavljaju djelatnost cestovnog prijevoznika imaju:

(a)  stvarni i stabilni poslovni nastan u jednoj od država članica;

(b)  dobar ugled;

(c)  odgovarajući financijski položaj; i

(d)  potrebnu stručnu osposobljenost.

▼M3 —————

▼B

Članak 4.

Upravitelj prijevoza

1.    Poduzeće koje obavlja djelatnost cestovnog prijevoznika za upravitelja prijevoza imenuje barem jednu fizičku osobu koja ispunjava zahtjeve iz članka 3. stavka 1. točaka (b) i (d), kao i sljedeće uvjete:

(a)  stvarno i kontinuirano upravlja prijevoznom djelatnošću poduzeća;

(b)  stvarno je povezan s poduzećem, na primjer, njegov je zaposlenik, direktor, vlasnik ili dioničar ili njime upravlja ili, ako je poduzeće fizička osoba, ta je osoba; i

(c)  ima boravište u Zajednici.

2.    Ako poduzeće ne ispunjava zahtjev u pogledu stručne osposobljenosti, propisan člankom 3. stavkom 1. točkom (d), nadležno tijelo može ga ovlastiti za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika bez upravitelja prijevoza imenovanoga u skladu sa stavkom 1. ovog članka, pod uvjetom da:

(a)  poduzeće imenuje fizičku osobu koja ima boravište u Zajednici i koja ispunjava zahtjeve iz članka 3. stavka 1. točaka (b) i (d), i koja je ugovorom ovlaštena obavljati zadatke upravitelja prijevoza u ime poduzeća;

(b)  su u ugovoru koji je poduzeće sklopilo s osobom iz točke (a), točno utvrđeni zadaci koje ta osoba mora učinkovito i kontinuirano obavljati te su navedene njezine odgovornosti kao upravitelja prijevoza. Zadaci koje treba točno utvrditi obuhvaćaju, prije svega, zadatke koji se odnose na upravljanje servisiranjem i održavanjem vozila, provjeru ugovora i dokumenata o prijevozu, osnovno računovodstvo, raspodjelu tereta ili usluga vozačima i vozilima te provjeru sigurnosnih postupaka;

(c)  osoba iz točke (a) može, kao upravitelj prijevoza, upravljati poslovima prijevoza najviše četiriju različitih poduzeća, koji poslovi se obavljaju s najvećim ukupnim voznim parkom svih poduzeća zajedno od 50 vozila. Države članice mogu odlučiti smanjiti broj poduzeća i/ili veličinu ukupnog voznog parka vozila kojim ta osoba upravlja; i

(d)  osoba iz točke (a) obavlja utvrđene zadatke isključivo u interesu poduzeća, a svoje odgovornosti izvršava neovisno o bilo kojem poduzeću za koje to poduzeće obavlja prijevoz.

3.    Države članice mogu odlučiti da upravitelj prijevoza imenovan u skladu sa stavkom 1. ne može biti imenovan i u skladu sa stavkom 2. ili da može biti tako imenovan samo u pogledu ograničenog broja poduzeća ili voznog parka vozila koji je manji od onoga iz stavka 2. točke (c).

4.    Poduzeća obavješćuju nadležno tijelo o imenovanom upravitelju prijevoza, odnosno imenovanim upraviteljima prijevoza.

 

POGLAVLJE II.

UVJETI KOJE TREBA ISPUNITI DA BI SE ZADOVOLJIO ZAHTJEV IZ ČLANKA 3.

▼M3

Članak 5.

Uvjeti u vezi sa zahtjevom u pogledu poslovnog nastana

1.    Kako bi se ispunio zahtjev iz članka 3. stavka 1. točke (a), u državi članici poslovnog nastana poduzeće mora:

(a)  imati prostorije u kojima može pristupiti izvornicima svoje temeljne poslovne dokumentacije u elektroničkom ili nekom drugom obliku, a posebno ugovorima o prijevozu, dokumentaciji koja se odnosi na vozila na raspolaganju poduzeću, računovodstvenoj dokumentaciji, kadrovskoj dokumentaciji, ugovorima o radu, dokumentaciji o socijalnoj sigurnosti, dokumentaciji koja sadrži podatke o raspoređivanju i upućivanju vozača, dokumentaciji koja sadrži podatke o kabotaži, trajanju vožnje i odmora te bilo kojem drugom dokumentu koji mora biti dostupan nadležnom tijelu kako bi ono moglo provjeriti ispunjava li poduzeće uvjete utvrđene ovom Uredbom;

(b)  organizirati aktivnosti svojeg voznog parka na takav način kojim se osigurava da se vozila koja su na raspolaganju poduzeću i upotrebljavaju se u međunarodnom prijevozu robe vraćaju u jedan od operativnih centara u toj državi članici najkasnije osam tjedana nakon što su ga napustili;

(c)  biti upisano u registar trgovačkih društava te države članice ili u sličan registar kad se to zahtijeva u skladu s nacionalnim pravom;

(d)  podlijegati plaćanju poreza na prihode i, kad se to zahtijeva u skladu s nacionalnim pravom, imati valjan broj upisa u registar obveznika poreza na dodanu vrijednost;

(e)  kada je dozvola izdana, imati na raspolaganju jedno ili više vozila registriranih ili stavljenih u promet za koja posjeduje odobrenje da ih može upotrebljavati u skladu sa zakonodavstvom te države članice, bez obzira na to je li to poduzeće jedini vlasnik vozila ili njima raspolaže na temelju, na primjer, ugovora o kupoprodaji s obročnim otplatama cijene, ugovora o zakupu ili ugovora o leasingu;

(f)  stvarno i stalno obavljati svoje administrativne i komercijalne aktivnosti raspolažući potrebnom opremom i infrastrukturom u prostorijama, kako je navedeno u točki (a), koje se nalaze u toj državi članici te stvarno i stalno upravljati svojim obavljanjem prijevoza upotrebom vozila iz točke (g) raspolažući odgovarajućom tehničkom opremom koja se nalazi u toj državi članici;

(g)  redovito imati na raspolaganju određeni broj vozila koja ispunjavaju uvjete utvrđene u točki (e) i vozače koji su uobičajeno smješteni u operativnom središtu u toj državi članici, u oba slučaja razmjerno opsegu prijevoza koji obavlja poduzeće.

2.    Uz zahtjeve utvrđene u stavku 1. države članice od poduzeća mogu zahtijevati da u državi članici poslovnog nastana ima:

(a)  razmjerno veličini djelatnosti poduzeća, propisno kvalificirano administrativno osoblje u prostorijama ili upravitelja prijevoza dostupnog tijekom uobičajenog radnog vremena;

(b)  razmjerno veličini djelatnosti poduzeća, operativnu infrastrukturu osim tehničke opreme iz stavka 1. točke (f) na državnom području te države članice, uključujući ured koji je otvoren tijekom uobičajenog radnog vremena.

▼B

Članak 6.

Uvjeti koji se odnose na zahtjeve o dobrom ugledu

1.    Pod uvjetima iz stavka 2. ovog članka, države članice određuju uvjete koje poduzeća i upravitelji prijevoza moraju ispuniti kako bi zadovoljili kriterij dobrog ugleda, propisan člankom 3. stavkom 1. točkom (b).

▼M3

Prilikom utvrđivanja je li poduzeće ispunilo taj zahtjev, države članice razmatraju ponašanje tog poduzeća, njegovih upravitelja prijevoza, izvršnih direktora i svake druge relevantne osobe koju država članica odredi. Svako upućivanje u ovom članku na osude, sankcije ili povrede uključuje i osude, sankcije ili povrede samog poduzeća, njegovih upravitelja prijevoza, izvršnih direktora i svake druge relevantne osobe koju odredi država članica.

▼B

Uvjeti iz prvog podstavka uključuju barem sljedeće:

(a)  ne postoji nikakav ozbiljan razlog koji bi pobudio sumnju u dobar ugled upravitelja prijevoza ili prijevoznika, kao na primjer, osude ili kazne za bilo kakve teške povrede nacionalnih pravila koja su na snazi u sljedećim područjima:

i.  trgovačko pravo;

ii.  stečajno pravo;

iii.  uvjeti plaćanja i zapošljavanja u toj profesiji;

iv.  cestovni promet;

v.  profesionalna odgovornost;

vi.  trgovina ljudima ili opojnim sredstvima; ►M3   ————— ◄

▼M3

vii.  porezno pravo; i

▼B

(b)  upravitelj prijevoza ili prijevozno poduzeće nisu bili osuđeni za teško kazneno djelo, odnosno nije im bila izrečena kazna za tešku povredu pravila Zajednice u jednoj državi članici ili više njih, posebno u pogledu:

i.  trajanja vožnje i odmora vozača, radnog vremena te ugradnje i korištenja nadzornih uređaja;

ii.  najvećih dopuštenih težina i dimenzija gospodarskih vozila u međunarodnom prometu;

iii.  početnih kvalifikacija i kontinuirane obuke vozača;

iv.  tehničke ispravnosti gospodarskih vozila, uključujući obvezatni tehnički pregled motornih vozila;

v.  pristupa tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza robe ili, prema potrebi, u pogledu pristupa tržištu cestovnog putničkog prijevoza;

vi.  sigurnosti cestovnog prijevoza opasnog tereta;

vii.  ugradnje i korištenja uređaja za ograničenje brzine u određenim kategorijama vozila;

viii.  vozačkih dozvola;

ix.  dozvola za obavljanje djelatnosti;

x.  prijevoza životinja;

▼M3

xi.  upućivanja radnika u cestovnom prijevozu;

xii.  prava mjerodavnog za ugovorne obveze;

xiii.  kabotaže.

▼M3

2.    Za potrebe stavka 1. trećeg podstavka točke (b), ako je upravitelju prijevoza ili prijevoznom poduzeću u jednoj državi članici ili više njih izrečena osuđujuća presuda za teško kazneno djelo ili sankcija za neku od najtežih povreda pravila Unije, kako su navedene u Prilogu IV., nadležno tijelo države članice poslovnog nastana na odgovarajući način i pravodobno provodi te zaključuje upravni postupak koji uključuje, ako je primjereno, inspekcijski pregled prostorija dotičnog poduzeća.

Tijekom upravnog postupka upravitelju prijevoza ili drugom pravnom zastupniku prijevoznog poduzeća, ovisno o slučaju, daje se pravo da iznesu svoje argumente i objašnjenja.

Tijekom upravnog postupka nadležno tijelo procjenjuje bi li u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir posebne okolnosti, gubitak dobrog ugleda predstavljao nerazmjernu mjeru. Tijekom tog procjenjivanja nadležno tijelo uzima u obzir broj teških povreda nacionalnih pravila i pravila Unije, kako su navedene u stavku 1. trećem podstavku, kao i broj najtežih povreda pravila Unije, kako su navedene u Prilogu IV., za koje je upravitelju prijevoza ili prijevoznom poduzeću izrečena osuđujuća presuda ili sankcija. Svaki takav zaključak mora biti propisno obrazložen i opravdan.

Ako nadležno tijelo utvrdi da bi gubitak ugleda bio nerazmjeran, odlučuje da dotično poduzeće i dalje ima dobar ugled. Obrazloženje takve odluke unosi se u nacionalni registar. Broj takvih odluka navodi se u izvješću iz članka 26. stavka 1.

Ako nadležno tijelo utvrdi da gubitak dobrog ugleda ne bi bio nerazmjeran, posljedica osuđujuće presude ili sankcije jest gubitak dobrog ugleda.

▼M3

2.a    Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju popis kategorija, vrsta i stupnjeva težine teških povreda pravila Unije, kako su navedene u stavku 1. trećem podstavku točki (b), koje, uz one navedene u Prilogu IV., mogu dovesti do gubitka dobrog ugleda. Prilikom određivanja prioriteta za preglede na temelju članka 12. stavka 1. države članice uzimaju u obzir informacije o tim povredama, uključujući informacije koje su im proslijedile druge države članice.

U tu svrhu Komisija:

(a)  utvrđuje kategorije i vrste povreda koje su najčešće zabilježene;

(b)  definira stupanj težine povreda prema njihovu potencijalu za uzrokovanje smrtnih ili teških ozljeda te narušavanja tržišnog natjecanja u području cestovnog prometa, među ostalim dovođenjem u pitanje uvjeta rada za radnike u sektoru prijevoza;

(c)  određuje koliko se puta povreda mora ponoviti da bi se smatrala težom povredom, uzimajući u obzir broj vozila u okviru prijevozne djelatnosti kojom upravlja upravitelj prijevoza.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25. stavka 3.

▼B

3.    Zahtjev iz članka 3. stavka 1. točke (b) ostaje neispunjen sve dok se, na temelju relevantnih odredaba nacionalnog prava, ne donese rehabilitirajuća ili bilo koja druga mjera istovrijednog učinka.

Članak 7.

Uvjeti koji se odnose na zahtjev o financijskom položaju

▼M3

1.    Kako bi se ispunio zahtjev utvrđen u članku 3. stavku 1. točki (c), poduzeće tijekom poslovne godine mora u svakom trenutku biti sposobno ispuniti svoje financijske obveze. Poduzeće na temelju godišnjih financijskih izvještaja koje je potvrdio revizor ili propisno ovlaštena osoba mora dokazati da svake godine raspolaže kapitalom i pričuvama u ukupnom iznosu od najmanje:

(a)  9 000  EUR za prvo motorno vozilo koje se upotrebljava;

(b)  5 000  EUR za svako dodatno motorno vozilo ili kombinaciju vozila koja se upotrebljavaju i čija dopuštena masa natovarenog vozila prelazi 3,5 tona; i

(c)  900 EUR za svako dodatno motorno vozilo ili kombinaciju motornih vozila koja se upotrebljavaju i čija dopuštena masa natovarenog vozila prelazi 2,5 tona, ali ne prelazi 3,5 tona.

Poduzeća koja djelatnost cestovnog prijevoza tereta obavljaju isključivo motornim vozilima ili kombinacijom vozila čija dopuštena masa natovarenog vozila prelazi 2,5 tona, ali ne prelazi 3,5 tona na temelju godišnjih financijskih izvještaja koje je potvrdio revizor ili propisno ovlaštena osoba moraju dokazati da svake godine raspolažu kapitalom i pričuvama u ukupnom iznosu od najmanje:

(a)  1 800  EUR za prvo vozilo koje se upotrebljava; i

(b)  900 EUR za svako dodatno vozilo koje se upotrebljava.

Države članice mogu zahtijevati da poduzeća s poslovnim nastanom na njihovu državnom području dokažu da za ta vozila raspolažu istim količinama kapitala i pričuva kao za vozila iz prvog podstavka. U takvim slučajevima nadležno tijelo dotične države članice o tome obavješćuje Komisiju, a Komisija osigurava da te informacije budu dostupne javnosti.

▼B

U smislu ove Uredbe, vrijednost eura u nacionalnim valutama država članica koje ne sudjeluju u trećem stadiju ekonomske i monetarne unije određuje se svake godine. Primjenjuju se tečajevi utvrđeni prvog radnog dana mjeseca listopada i objavljeni u Službenom listu Europske unije. Navedeni tečajevi počinju vrijediti od 1. siječnja sljedeće kalendarske godine.

Računovodstvene stavke iz prvoga podstavka jednake su stavkama definiranima u Četvrtoj direktivi Vijeća 78/660/EEZ od 25. srpnja 1978. na temelju članka 54. stavka 3. točke (g) Ugovora o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava ( 1 ).

▼M3

1.a    Uz zahtjeve navedene u stavku 1. države članice mogu zahtijevati da poduzeće, upravitelj prijevoza ili bilo koja druga relevantna osoba koju države članice odrede nema nepodmirena neosobna dugovanja prema tijelima uređenima javnim pravom te da ne smije biti u stečaju ili u postupku u slučaju nesolventnosti ili u likvidacijskom postupku.

▼M3

2.    Odstupajući od stavka 1., nadležno tijelo može se složiti ili zahtijevati da poduzeće svoj financijski položaj dokaže potvrdom koju je odredilo nadležno tijelo, na primjer bankovnim jamstvom ili osiguranjem, uključujući osiguranje od profesionalne odgovornosti, koje izdaju jedna ili više banaka ili drugih financijskih institucija, uključujući osiguravajuća društva, ili drugim obvezujućim dokumentom kojim se pruža solidarno jamstvo za poduzeće u pogledu iznosa navedenih u stavku 1.

▼M3

2.a    Odstupajući od stavka 1., u nedostatku potvrđenih godišnjih financijskih izvještaja za godinu u kojoj je poduzeće izvršilo registraciju nadležno tijelo prihvaća da poduzeće svoj financijski položaj dokaže potvrdom, na primjer bankovnim jamstvom, dokumentom koji je financijska institucija izdala u svrhu omogućivanja pristupa kreditima na ime poduzeća ili drugim obvezujućim dokumentom koji je odredilo nadležno tijelo, a kojim poduzeće dokazuje da raspolaže iznosima navedenima u stavku 1.

▼B

3.    Godišnji financijski izvještaji iz stavka 1. i garancija iz stavka 2., koje treba provjeriti, jesu godišnji financijski izvještaji i garancija gospodarskoga subjekta sa sjedištem na području države članice u kojoj se podnosi zahtjev za izdavanje dozvole, a ne nekog drugoga gospodarskog subjekta sa sjedištem u nekoj drugoj državi članici.

Članak 8.

Uvjeti koji se odnose na zahtjev o stručnoj osposobljenosti

1.    Kako bi se ispunio zahtjev propisan člankom 3. stavkom 1. točkom (d), dotična osoba ili dotične osobe moraju imati znanja koje odgovaraju stupnju predviđenom u Prilogu 1. dijelu 1., iz tamo nabrojenih stručnih područja. To znanje dokazuje se obveznim pisanim ispitom koji se, ako država članica tako odluči, može dopuniti usmenim ispitom. Ti se ispiti organiziraju u skladu s Prilogom I. dijelom II. U tu svrhu, države članice mogu odlučiti da je prije ispita potrebno obaviti obuku.

2.    Dotične osobe polažu ispit u državi članici u kojoj imaju uobičajeno boravište ili u državi članici u kojoj rade.

„Uobičajeno boravište” znači mjesto u kojemu osoba obično živi, to jest barem 185 dana u svakoj kalendarskoj godini, zbog osobnih veza iz kojih je razvidna tijesna povezanost te osobe s mjestom gdje živi.

Međutim, uobičajenim boravištem osobe koja je profesionalno vezana za mjesto različito od onoga uz koje je osobno vezana i koja, stoga, naizmjence živi u različitim mjestima koja se nalaze u dvije države članice ili više njih, smatra se mjesto osobnih veza osobe ako se ta osoba tamo redovito vraća. Ovaj potonji uvjet nije potrebno ispuniti ako osoba živi u državi članici radi obavljanja vremenski ograničenog zadatka. Pohađanje sveučilišta ili škole ne podrazumijeva prijenos uobičajenog boravišta.

3.    Pismene i usmene ispite iz stavka 1. mogu organizirati ili potvrditi samo tijela koja je u tu svrhu država članica propisno ovlastila u skladu s kriterijima koje je sama definirala. Države članice redovito provjeravaju jesu li uvjeti pod kojima ta tijela organiziraju ispite u skladu s Prilogom I.

4.    Države članice mogu, u skladu s kriterijima koje same definiraju, propisno ovlastiti tijela koja su za to sposobna da ponude kandidatima visokokvalitetnu obuku kako bi se kandidati mogli pripremiti za ispite, a upraviteljima prijevoza koji to žele stalnu obuku kako bi mogli osuvremeniti svoja znanja. Države članice redovito provjeravaju ispunjavaju li ta tijela u svakom trenutku kriterije na temelju kojih su bila ovlaštena.

▼M3

5.    „Države članice mogu promicati periodično osposobljavanje iz stručnih područja nabrojenih u Prilogu I. svake tri godine kako bi osigurale da su osoba ili osobe iz stavka 1. dovoljno upoznate s razvojem u tom području.

▼B

6.    Države članice mogu od imatelja potvrda o stručnoj osposobljenosti, koji u zadnjih pet godina nisu upravljali poduzećem za cestovni prijevoz ili poduzećem za putnički promet, zahtijevati da pohađaju ponovnu obuku kako bi obnovili svoja znanja o novinama u zakonodavstvu iz Priloga I. dijela I.

7.    Država članica može pojedince koji su stekli određene visokoškolske kvalifikacije ili kvalifikacije tehničkog usmjerenja, izdane u toj državi članici, posebno izdane u tu svrhu i koje dokazuju znanje iz svih stručnih područja navedenih u popisu iz priloga I., osloboditi od obveze polaganja ispita iz stručnih područja obuhvaćenih tim kvalifikacijama. Ovo izuzeće primjenjuje se samo na one odjeljke Priloga I. dijela I. kojih kvalifikacije obuhvaćaju sva stručna područja nabrojena u naslovu svakog odjeljka.

Država članica može iz određenih dijelova ispita izuzeti imatelje potvrda o stručnoj osposobljenosti, koje vrijede za obavljanje domaćeg teretnog prijevoza u toj državi članici.

8.    Kao dokaz o stručnoj osposobljenosti potrebno je predočiti potvrdu koju je izdalo tijelo iz stavka 3. Ta potvrda nije prenosiva na drugu osobu. Sastavlja se u skladu sa sigurnosnim značajkama i uzorkom potvrde iz priloga II. i III. te nosi žig propisno ovlaštenog koje ju je izdalo.

▼M3

9.    Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 24.a kojima se mijenjaju prilozi I., II. i III. radi njihove prilagodbe kretanjima na tržištu i tehničkom napretku.

▼B

10.    Komisija potiče i olakšava razmjenu iskustava i podataka među državama članicama, ili posredstvom bilo kojeg njezinog imenovanog tijela, vezanih uz obuke, ispite i ovlaštenja.

Članak 9.

Oslobođenje od obveze polaganja ispita

Države članice mogu odlučiti da će od obveze polaganja ispita iz članka 8. stavka 1. osloboditi fizičke osobe koje predoče dokaze da su u jednoj državi članici ili više njih u zadnjih 10 godina prije 4. prosinca 2009. kontinuirano upravljale cestovnim prijevoznikom ili poduzećem za putnički promet.

▼M3

U svrhu izdavanja licencije poduzeću za cestovni prijevoz tereta koje upotrebljava samo motorna vozila ili kombinacije vozila čija dopuštena masa natovarenog vozila ne prelazi 3,5 tona, države članice mogu odlučiti izuzeti od obveze polaganja ispitâ iz članka 8. stavka 1. osobe koje predoče dokaz da su poduzećem iste vrste kontinuirano upravljale tijekom razdoblja od 10 godina prije 20. kolovoza 2020.

▼B

 

POGLAVLJE III.

DOZVOLA I PRAĆENJE

Članak 10.

Nadležna tijela

1.    Svaka država članica imenuje jedno nadležno tijelo ili više njih, koja su zadužena osigurati pravilnu provedbu ove uredbe. Ta su tijela nadležna:

(a)  proučiti zahtjeve koje su uložila poduzeća;

(b)  izdati dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnoga prijevoznika te privremeno ili trajno oduzeti te dozvole;

(c)  izjaviti da fizička osoba nije sposobna kao upravitelj prijevoza upravljati prijevoznom djelatnošću poduzeća;

(d)  obavljati potrebne preglede kojima se provjerava ispunjava li poduzeće zahtjeve propisane člankom 3.

2.    Nadležna tijela objavljuju sve uvjete propisane ovom uredbom, sve druge nacionalne odredbe, postupke koje zainteresirani kandidati moraju provoditi kao i odgovarajuća objašnjenja.

Članak 11.

Ispit i uknjižba zahtjeva

1.    Prijevoznom poduzeću koje ispunjava zahtjeve propisane člankom 3. izdaje se na temelju zahtjeva dozvola za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika. Nadležna tijela ocjenjuju ispunjava li poduzeće koje podnosi zahtjev uvjete propisane navedenim člankom.

2.    Nadležno tijelo unosi u nacionalni elektronički registar iz članka 16. podatke o poduzećima kojima izdaje dozvole i koja su navedena u članku 16. stavku 2. prvom podstavku točkama od (a) do (d)

3.    Rok u kojem je nadležno tijelo dužno proučiti zahtjev za izdavanje dozvole mora biti što kraći i ne smije biti dulji od 3 mjeseca od dana kada je nadležno tijelo zaprimilo sve dokumente potrebne za ocjenu zahtjeva. Nadležno tijelo može u propisno utemeljenim slučajevima taj rok produljiti za jedan mjesec.

4.    U slučaju bilo kakve dvojbe prilikom ocjenjivanja dobrog ugleda poduzeća, nadležna tijela dužna su do 31. prosinca 2012. provjeriti je(su) li u trenutku podnošenja zahtjeva imenovani upravitelj(i) prijevoza bio(-li), u nekoj od država članica, proglašen(i) nesposobnim(a) upravljati prijevoznom djelatnošću poduzeća na temelju članka 14.

Od 1. siječnja 2013. nadležno tijelo dužno je, kada ocjenjuje dobar ugled poduzeća, uvidom u podatke iz članka 16. stavka 2. prvog podstavka točke (f) neposrednim sigurnosnim pristupom relevantnim dijelovima nacionalnih registara ili na zahtjev, provjeriti je(su) li u trenutku podnošenja zahtjeva imenovani upravitelj(i) prijevoza bio(-li) proglašen(i), u nekoj od država članica, nesposobnim(a) upravljati prijevoznom djelatnošću poduzeća na temelju članka 14.

▼M3 —————

▼B

5.    Poduzeća s dozvolom za obavljanje djelatnosti cestovnoga prijevoznika dužne su u roku 28 dana ili u kraćem roku, koji može odrediti država članica poslovnoga nastana, obavijestiti nadležno tijelo koje je izdalo dozvolu o svim promjenama podataka iz stavka 2.

Članak 12.

Pregledi

▼M3

1.    Nadležna tijela redovito prate je li poduzeća kojima su izdali dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika nastavljaju ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 3. ove Uredbe. U tu svrhu države članice provode preglede, uključujući, prema potrebi, inspekcijski pregled prostorija dotičnog poduzeća, usmjerene na poduzeća za koja smatraju da predstavljaju povećani rizik. U tu svrhu države članice proširuju sustav stupnjevanja rizika, koji su uspostavile na temelju članka 9. Direktive 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 2 ), kako bi obuhvatile sve povrede navedene u članku 6. ove Uredbe.

▼B

2.    Do 31. prosinca 2014. države članice obavljaju preglede barem svakih pet godina kako bi provjerile ispunjavaju li poduzeća zahtjeve propisane člankom 3.

▼M3 —————

▼B

3.    Ako to Komisija, u propisno obrazloženim slučajevima, od nje zatraži, država članica obavlja pojedinačne preglede kako bi provjerila ispunjava li poduzeće još uvijek uvjete pristupa djelatnosti cestovnog prijevoznika. Ako se utvrdi da poduzeće više ne ispunjava uvjete propisane ovom uredbom, država članica obavješćuje Komisiju o rezultatima takvih pregleda i o poduzetim mjerama.

Članak 13.

Postupak za privremeno ili trajno oduzimanje dozvola

1.    Ako nadležno tijelo utvrdi postojanje opasnosti od neispunjavanja zahtjeva propisanih člankom 3. od strane poduzeća, ono o tome obavješćuje dotično poduzeće. Kada nadležno tijelo utvrdi da jedan od tih zahtjeva, ili više njih, više nisu ispunjeni, ono može odrediti jedan od sljedećih rokova u kojem poduzeće mora urediti svoj položaj:

(a)  rok od najviše šest mjeseci za imenovanje zamjenika upravitelja prijevoza ako upravitelj prijevoza više ne ispunjava zahtjev u pogledu dobrog ugleda ili stručne osposobljenosti, koji rok se može produljiti za najviše tri mjeseca u slučaju smrti ili fizičke nesposobnosti upravitelja prijevoza;

(b)  rok od najviše šest mjeseci ako poduzeće mora urediti svoj položaj tako da dokaže da ima stvarni i stalni poslovni nastan;

▼M3

(c)  rok od najviše šest mjeseci ako zahtjev u pogledu financijskog položaja nije bio ispunjen, kako bi se dokazalo da je taj zahtjev ponovno trajno ispunjen.

▼B

2.    Nadležno tijelo može od poduzeća kojemu je privremeno ili trajno oduzeta dozvola zahtijevati da prije nego što se poduzme bilo kakva rehabilitirajuća mjera, njegovi upravitelji prijevoza polože ispite iz članka 8. stavka 1.

3.    Ako nadležno tijelo utvrdi da poduzeće više ne ispunjava jedan ili više zahtjeva propisanih člankom 3., ono poduzeću privremeno ili trajno, u rokovima iz stavka 1. ovog članka, oduzima dozvolu za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika.

Članak 14.

Proglašenje upravitelja prijevoza nesposobnim

1.    Ako upravitelj prijevoza izgubi dobar ugled u skladu s člankom 6., nadležno ga tijelo proglašava nesposobnim za upravljanje prijevoznom djelatnošću poduzeća.

▼M3

Nadležno tijelo ne poduzima rehabilitirajuću mjeru u korist upravitelja prijevoza prije isteka godine dana od datuma gubitka dobrog ugleda, a u svakom slučaju ne prije nego što je upravitelj prijevoza dokazao da je pohađao odgovarajuće osposobljavanje tijekom razdoblja od najmanje tri mjeseca ili položio ispit iz stručnih područja navedenih u Prilogu I. dijelu I. ove Uredbe.

▼M3

2.    Ako i dok se ne poduzme rehabilitirajuća mjera u skladu s relevantnim odredbama nacionalnog prava i stavkom 1. ovog članka, potvrda o stručnoj osposobljenosti iz članka 8. stavka 8. upravitelja prijevoza koji je bio proglašen nesposobnim prestaje vrijediti u svim državama članicama.

▼B

Članak 15.

Odluke nadležnih tijela i žalbe

1.    Negativne odluke koje nadležna tijela država članica donose na temelju ove Uredbe, uključujući odbacivanje zahtjeva, privremeno ili trajno oduzimanje postojeće dozvole ili proglašenje nesposobnim upravitelja prijevoza, moraju sadržavati razloge na temelju kojih su donesene.

Prilikom donošenja takvih odluka u obzir se uzimaju raspoloživi podaci o povredama koje je poduzeće ili upravitelj prijevoza počinio i koje mogu naštetiti dobrom ugledu poduzeća, kao i sve ostale podatke kojima nadležno tijelo raspolaže. U odlukama se potanko navode rehabilitirajuće mjere koje vrijede u slučaju privremenog oduzimanja dozvole ili proglašenja nesposobnosti.

2.    Država članica dužna je poduzećima i osobama kojih se to tiče osigurati mogućnost ulaganja žalbe na odluke iz stavka 1. pred barem jednim neovisnim i nepristranim tijelom ili sudom.

 

POGLAVLJE IV.

POJEDNOSTAVLJENJE I ADMINISTRATIVNA SURADNJA

Članak 16.

Nacionalni elektronički upisnici

1.    U smislu provedbe ove Uredbe, a posebno njezinih članaka od 11. do 14. i članka 26., svaka država članica vodi nacionalni elektronički registar poduzeća cestovnog prijevoza kojima je nadležno tijelo, koje je država članica imenovala, izdalo dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika. Obrada podataka iz tog registra provodi se pod nadzorom tijela javne vlasti, imenovanoga u tu svrhu. Relevantni podaci sadržani u nacionalnom elektroničkom registru dostupni su svim nadležnim tijelima dotične države članice.

Do 31. prosinca 2009. Komisija će donijeti odluku o minimalnim zahtjevima u pogledu podataka koji se moraju unijeti u nacionalni elektronički registar od dana njegove uspostave, kako bi se olakšala buduća međupovezanost registara. Komisija može predložiti da se, osim podataka iz stavka 2., unose i registarske oznake vozila.

2.    Nacionalni elektronički upisnici sadrže barem sljedeće podatke:

(a)  naziv i pravni oblik poduzeća;

(b)  adresu njegova poslovnog nastana;

▼M3

(c)  imena i prezimena upravitelja prijevoza imenovanih kao osobe koje ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 3. u pogledu dobrog ugleda i stručne osposobljenosti ili, prema potrebi, ime i prezime pravnog zastupnika;

▼B

(d)  vrsta dozvole, broj vozila na koja se ona odnosi te, prema potrebi, serijski broj licencije Zajednice i ovjerenih preslika;

(e)  broj, kategorija i vrsta teških povreda iz članka 6. stavka 1. točke (b), radi kojih je u zadnje dvije godine bila izrečena osuđujuća presuda ili dosuđena kazna;

(f)  imena i prezimena osoba proglašenih nesposobnima upravljati prijevoznom djelatnošću poduzeća, sve dok te osobe ponovno ne steknu dobar ugled u skladu s člankom 6. stavkom 3. kao i vrijedeće rehabilitirajuće mjere;

▼M3

(g)  registracijske brojeve vozila na raspolaganju poduzeću na temelju članka 5. stavka 1. točke (g);

(h)  broj osoba zaposlenih u poduzeću na dan 31. prosinca prethodne godine, što se upisuje u nacionalni registar do 31. ožujka svake godine;

(i)  stupanj rizika poduzeća na temelju članka 9. stavka 1. Direktive 2006/22/EZ.

▼M3

Podaci iz prvoga podstavka točaka od (a) do (d) dostupni su javnosti u skladu s relevantnim odredbama o zaštiti osobnih podataka.

Države članice mogu odlučiti da će podatke iz prvoga podstavka točaka od (e) do i. pohraniti u zasebne registre. U tim slučajevima podaci iz točaka (e) i (f) dostupni su na uvid na zahtjev ili su neposredno dostupni svim nadležnim tijelima dotične države članice. Traženi podaci daju se na uvid u roku od pet radnih dana od primitka zahtjeva.

Podaci iz prvog podstavka točaka (g), (h) i i. dostupni su nadležnim tijelima tijekom provjera na cesti najkasnije 12 mjeseci od stupanja na snagu provedbenog akta, donesenog na temelju stavka 6., kojim se određuju funkcionalnosti koje omogućuju da podaci budu dostupni nadležnim tijelima tijekom provjera na cesti.

Podaci iz prvog podstavka točaka od (e) do i. dostupni su tijelima koja nisu nadležna tijela samo ako su ta tijela ovlaštena za provedbu nadzora i izricanje sankcija u području cestovnog prometa i ako su njihovi službenici položili prisegu da će čuvati tajnu ili su se na neki drugi način formalno obvezali čuvati tajnu.

▼B

3.    Podaci o poduzeću kojemu je privremeno ili trajno oduzeta dozvola ostaju u nacionalnom elektroničkom registru dvije godine od isteka razdoblja na koje je dozvola bila privremeno ili trajno oduzeta, nakon čega se odmah brišu.

Podaci o svim osobama koje su proglašene nesposobnima za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika ostaju u nacionalnom elektroničkom registru sve dok te osobe ponovno ne steknu dobar ugled u skladu s člankom 6. stavkom 3. Podaci se brišu iz registra odmah nakon donošenja rehabilitirajuće mjere ili bilo koje druge mjere istovrijednog učinka.

U podacima iz prvog i drugog podstavka navode se razlozi za privremeno ili trajno oduzimanje dozvole ili za proglašenje nesposobnosti i, prema potrebi, njihovo trajanje.

▼M3

4.    Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale ažurnost i točnost svih podataka u nacionalnom elektroničkom registru.

▼B

5.    Ne dovodeći u pitanje odredbe stavaka 1. i 2., države članice dužne su poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale međupovezanost i dostupnost nacionalnih elektroničkih registara diljem Zajednice preko nacionalnih kontaktnih točaka definiranih u članku 18. Dostupnost preko nacionalnih kontaktnih točaka i međupovezanost moraju biti provedeni do 31. prosinca 2012. i to tako da se nadležnom tijelu bilo koje države članice omogući pretraga podataka u nacionalnom elektroničkom registru bilo koje druge države članice.

6.    Zajednička pravila u pogledu provedbe stavka 5., poput onih koja se odnose na format razmijenjenih podataka, tehnički postupci za elektroničko pretraživanje nacionalnih elektroničkih registara drugih država članica i promicanje interoperabilnosti tih registara s drugim odgovarajućim bazama podataka, usvaja Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 2. i to prvi put prije 31. prosinca 2010. Tim je zajedničkim pravilima određeno tijelo odgovorno za pristup podacima i njihovo daljnje korištenje i ažuriranje nakon što je bio omogućen pristup tim podacima, pa u tu svrhu sadrže i pravila o unošenju i nadzoru tih podataka.

▼M3

Najkasnije 14 mjeseci nakon donošenja provedbenog akta o zajedničkoj formuli za izračun stupnja rizika iz članka 9. stavka 1. Direktive 2006/22/EZ, Komisija donosi provedbene akte kojima se određuju funkcionalnosti koje omogućuju da podaci iz stavka 2. prvog podstavka točaka (g), (h) i i. budu dostupni nadležnim tijelima tijekom provjera na cesti.

Ti se provedbeni akti donose u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 2.

▼M3 —————

▼B

Članak 17.

Zaštita osobnih podataka

U vezi s primjenom Direktive 95/46/EZ, države članice posebno su dužne osigurati:

(a)  da su sve osobe obaviještene ako se podaci koji se na njih odnose upisuju u registar ili ako ih se namjerava proslijediti trećim osobama. Podaci moraju sadržavati identitet tijela koje je odgovorno za obradu podataka, vrstu obrađenih podataka i razloge za takvo postupanje;

(b)  da svaka osoba ima pravo na pristup podacima koji se na nju odnose, a koje posjeduje tijelo odgovorno za obradu tih podataka. To pravo mora biti ostvarivo bez ograničenja, u razumnim intervalima i bez većih zakašnjenja ili troškova za tražitelja;

(c)  da svaka osoba čiji su podaci nepotpuni ili netočni ima pravo zatražiti ispravak, brisanje ili blokiranje podataka koji se na nju odnose;

(d)  da svaka osoba ima pravo biti protiv obrade podataka koji se na nju odnose iz opravdanih i nužnih razloga;

(e)  da poduzeća ispunjavaju, prema potrebi, relevantne odredbe o zaštiti osobnih podataka.

▼M3

Članak 18.

Administrativna suradnja među državama članicama

1.    Države članice određuju nacionalnu kontaktnu točku odgovornu za razmjenu informacija s drugim državama članicama u pogledu primjene ove Uredbe. Države članice Komisiji prosljeđuju nazive i adrese svojih nacionalnih kontaktnih točaka do 4. prosinca 2011. Komisija sastavlja popis svih kontaktnih točaka i prosljeđuje ga državama članicama.

2.    Nadležna tijela država članica blisko surađuju i jedna drugima žurno pružaju uzajamnu pomoć i sve druge relevantne informacije kako bi se olakšala primjena i provedba ove Uredbe.

3.    Nadležna tijela država članica razmjenjuju informacije o osuđujućim presudama i sankcijama za teške povrede iz članka 6. stavka 2. Država članica koja primi obavijest o teškoj povredi iz članka 6. stavka 2. zbog koje je u drugoj državi članici tijekom prethodne dvije godine donesena osuđujuća presuda ili izrečena sankcija tu povredu upisuje u svoj nacionalni elektronički registar.

4.    Države članice odgovaraju na zahtjeve za pružanje informacija od svih nadležnih tijela ostalih država članica i provode provjere, inspekcijske preglede i istrage u pogledu usklađenosti cestovnih prijevoznika s nastanom na njihovu državnom području sa zahtjevom utvrđenim u članku 3. stavku 1. točki (a). Takvi zahtjevi za pružanje informacija mogu uključivati pristup dokumentima potrebnima da bi se dokazalo da su uvjeti utvrđeni u članku 5. ispunjeni. Zahtjevi za pružanje informacija koje upućuju nadležna tijela država članica moraju biti valjano opravdani i obrazloženi. U tu svrhu u zahtjevima se navode vjerodostojne naznake mogućih povreda članka 3. stavka 1. točke (a), svrha zahtjeva te dovoljno detaljan opis zatraženih informacija i dokumentacije.

5.    Države članice dostavljaju informacije koje su zatražile druge države članice na temelju stavka 4. u roku od 30 radnih dana od primitka zahtjeva. Države članice mogu se međusobno dogovoriti o kraćem roku.

6.    Ako država članica kojoj je podnesen zahtjev smatra da zahtjev nije dovoljno obrazložen, u roku od 10 radnih dana od primitka zahtjeva o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev. Država članica koja je podnijela zahtjev dužna je dodatno potkrijepiti zahtjev. Ako država članica koja je podnijela zahtjev nije u mogućnosti dodatno potkrijepiti zahtjev, država članica kojoj je podnesen zahtjev može odbiti zahtjev.

7.    Ako je teško postupiti u skladu sa zahtjevom za pružanje informacija ili provesti provjere, inspekcijske preglede ili istrage, država članica kojoj je podnesen zahtjev u roku od 10 radnih dana od primitka zahtjeva o tome obavješćuje državu članicu koja je podnijela zahtjev, navodeći razloge za te poteškoće. Dotične države članice međusobno se dogovaraju kako bi pronašle rješenje za poteškoće koje su eventualno istaknute. U slučaju da pružanje informacija državi članici koja je podnijela zahtjev stalno kasni, obavješćuje se Komisija koja poduzima odgovarajuće mjere.

8.    Razmjena informacija iz stavka 3. provodi se putem sustava za razmjenu poruka, to jest Europskog registra cestovnih prijevoznika (ERRU) koji je uspostavljen Uredbom Komisije (EU) br. 1213/2010 ( 3 ). Administrativna suradnja i uzajamna pomoć između nadležnih tijela država članica predviđena u stavcima od 4. do 7. provodi se putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI) uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća ( 4 ). U tu svrhu svaka država članica kontaktnu točku iz stavka 1. može imenovati nadležnim tijelom i o tome obavješćuje Komisiju putem sustava IMI.

9.    Države članice osiguravaju da se informacije koje su im poslane u skladu s ovim člankom upotrebljavaju samo u kontekstu predmeta za koje su bile zatražene. Svaka obrada osobnih podataka provodi se isključivo u svrhu poštovanja ove Uredbe i mora biti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća ( 5 ).

10.    Uzajamna administrativna suradnja i pomoć pružaju se bez naknade.

11.    Zahtjev za pružanje informacija ne isključuje da nadležna tijela poduzmu mjere u skladu s relevantnim nacionalnim pravom i pravom Unije kako bi istražila i spriječila navodna kršenja ove Uredbe.

▼B

 

POGLAVLJE V.

MEĐUSOBNO PRIZNAVANJE POTVRDA I DRUGIH ISPRAVA

Članak 19.

Potvrde o dobrom ugledu i drugi istovjetni dokumenti

1.    Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 4., država članica poslovnog nastana kao dostatan dokaz o dobrom ugledu za dobivanje dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika prihvaća predočenje izvatka iz kaznene evidencije ili, u nedostatku toga, istovrijednog dokumenta koji je izdalo nadležno sudbeno ili upravno tijelo države članice u kojoj je upravitelj prijevoza ili bilo koja druga relevantna osoba prije imala boravište.

2.    Ako država članica svojim državljanima nametne određene uvjete u pogledu dobrog ugleda, a ispunjavanje tih uvjeta nije moguće dokazati pomoću dokumenta iz stavka 1., ta država članica prihvaća kao dostatan dokaz za državljane drugih država članica potvrdu o ispunjavanju tih uvjeta, koju je izdalo nadležno sudbeno ili upravno tijelo u jednoj ili više država članica u kojima je upravitelj prijevoza ili bilo koja druga relevantna osoba prije imala boravište. Takva se potvrda odnosi na posebne podatke koji se uzimaju u obzir u državi članici poslovnog nastana.

3.    Ako jedna ili više država članica u kojima je upravitelj prijevoza ili bilo koja druga relevantna osoba prije imala boravište ne izdaje dokument iz stavka 1., ili potvrdu iz stavka 2., taj dokument ili tu potvrdu može nadomjestiti izjava pod prisegom ili svečana izjava upravitelja prijevoza ili bilo koje druge relevantne osobe pred nadležnim sudbenim ili upravnim tijelom ili, prema potrebi, pred javnim bilježnikom u državi članici u kojoj je upravitelj prijevoza ili bilo koja druga relevantna osoba prije imala boravište. Takvo tijelo ili javni bilježnik izdaje potvrdu kojom se potvrđuje vjerodostojnost izjave pod prisegom ili svečane izjave.

4.    Dokument iz stavka 1. i potvrda iz stavka 2. ne prihvaćaju se ako su predočeni nakon isteka roka od tri mjeseca od dana njihova izdavanja. Taj uvjet vrijedi i za izjave u skladu sa stavkom 3.

Članak 20.

Potvrde u vezi s financijskim položajem

Kada država članica svojim državljanima nameće određene dodatne uvjete u vezi s financijskim položajem, koji nisu navedeni u članku 7., ta država članica za državljane drugih država članica prihvaća kao dostatan dokaz potvrdu o ispunjavanju tih uvjeta, koju je izdalo nadležno tijelo jedne ili više država članica u kojima je upravitelj prijevoza ili bilo koja druga relevantna osoba prije imala boravište. Takva se potvrda odnosi na posebne podatke koji se uzimaju u obzir u državi članici poslovnog nastana.

Članak 21.

Potvrde o stručnoj osposobljenosti

1.    Države članice priznaju kao dostatan dokaz o stručnoj osposobljenosti potvrdu koja je u skladu s uzorkom potvrde iz Priloga III. i koju je izdalo u tu svrhu propisno ovlašteno tijelo.

2.    Potvrda izdana prije 4. prosinca 2011. kao dokaz o stručnoj osposobljenosti u skladu s odredbama na snazi do tog dana, smatra se istovrijednom potvrdi čiji je obrazac prikazan u Prilogu III. te se priznaje kao dokaz o stručnoj osposobljenosti u svim državama članicama. Države članice mogu zahtijevati da imatelji potvrda o stručnoj osposobljenosti, koje vrijede samo za obavljanje domaćeg teretnog prijevoza, prođu ispite ili dijelove ispita u skladu s člankom 8. stavkom 1.

 

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Kazne

1.    Države članice propisuju pravila o kaznama zapriječenima za povrede odredaba ove Uredbe i poduzimaju sve mjere potrebne za osiguranje njihove provedbe. Tako predviđene kazne moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice dužne su o tim odredbama obavijestiti Komisiju najkasnije do 4. prosinca 2011., a u najkraćem mogućem vremenu i o svakoj njihovoj naknadnoj izmjeni. Države članice osiguravaju da se sve takve mjere primjenjuju bez diskriminacije u pogledu državljanstva ili mjesta poslovnog nastana poduzeća.

2.    Kazne iz stavka 1. uključuju, posebno, privremeno oduzimanje dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika, trajno oduzimanje takve dozvole i proglašenje nesposobnim upravitelja prijevoza.

Članak 23.

Prijelazne odredbe

Poduzeća koja prije 4. prosinca 2009. imaju dozvolu za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika dužna su poštovati odredbe ove Uredbe do 4. prosinca 2011.

▼M3

Odstupajući od članka 1. stavka 2., do 21. svibnja 2022. poduzeća za cestovni prijevoz tereta koja u međunarodnom prijevozu sudjeluju samo s motornim vozilima ili kombinacijom vozila čija dopuštena masa natovarenog vozila ne prelazi 3,5 tona izuzimaju se od odredaba ove Uredbe, osim ako je drukčije predviđeno pravom države članice poslovnog nastana.

Odstupajući od članka 16. stavka 2., zahtjev da se ocjena rizika za poduzeće uključi u nacionalne elektroničke registre počinje se primjenjivati 14 mjeseci nakon stupanja na snagu provedbenog akta o zajedničkoj formuli za izračun stupnja rizika iz članka 9. stavka 1. Direktive 2006/22/EZ.

▼M3 —————

▼M3

Članak 24.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.    Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.    Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 9. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 20. kolovoza 2020.

3.    Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 9. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.    Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. ( 6 ).

5.    Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.    Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 9. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

▼B

Članak 25.

Odborski postupak

1.    Komisiji pomaže odbor osnovan na temelju članka 18. stavka 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 od 20. prosinca 1985. o tahografu u cestovnom prometu ( 7 ).

▼M3

2.    Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća ( 8 ).

3.    Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

▼B

Članak 26.

▼M3

Izvješćivanje i preispitivanje

▼B

1.    Svake dvije godine države članica sastavljaju izvješće o aktivnostima nadležnih tijela i prosljeđuju ga Komisiji. To izvješće sadrži:

(a)  pregled područja u pogledu dobrog ugleda, financijskog položaja i stručne osposobljenosti;

▼M3

(b)  broj, po godini i vrsti, dozvola izdanih u skladu s ovom Uredbom te privremeno i trajno oduzetih dozvola, broj slučajeva proglašenja nesposobnosti i razloge na kojima se te odluke temelje. Izvješća koja se odnose na razdoblje nakon 21. svibnja 2022. također uključuju raščlambu tih stavki prema:

i.  prijevoznicima u cestovnom prijevozu putnika;

ii.  prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta koji isključivo upotrebljavaju motorna vozila ili kombinacije vozila čija dopuštena masa opterećenog vozila ne prelazi 3,5 tona; i

iii.  svim drugim prijevoznicima u cestovnom prijevozu tereta;

▼B

(c)  broj svake godine izdanih svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti;

(d)  temeljne statističke podatke o nacionalnim elektroničkim upisnicima i njihovom korištenju od strane nadležnih tijela; i

(e)  pregled razmjene podataka s drugim državama članicama na temelju članka 18. stavka 2. uključujući, posebno, godišnji broj utvrđenih povreda o kojima su druge države članice bile obaviještene i o primljenim odgovorima, kao i godišnji broj primljenih zahtjeva i odgovora na temelju članka 18. stavka 3.

2.    Na temelju izvješća iz stavka 1., Komisija svake dvije godine podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o obavljanju djelatnosti cestovnog prijevoznika. To izvješće sadrži, posebno, ocjenu razmjene podataka među državama članicama te pregled funkcioniranja nacionalnih elektroničkih registara i podataka koji se u njima nalaze. To se izvješće objavljuje istodobno s izvješćem iz članka 17. Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva u odnosu na cestovni promet ( 9 ).

▼M3

3.    Države članice svake dvije godine podnose izvješće Komisiji o zahtjevima koje su podnijele na temelju članka 18. stavaka od 4. do 9., o odgovorima koje su zaprimile od drugih država članica te o mjerama koje su poduzele na temelju pruženih informacija.

4.    Komisija do 21. kolovoza 2023., na temelju informacija koje je prikupila na temelju stavka 3. i na temelju dodatnih dokaza, podnosi detaljno izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o opsegu administrativne suradnje među državama članicama, o svim mogućim nedostacima u vezi s tim i o mogućim načinima za poboljšanje te suradnje. Na temelju tog izvješća Komisija procjenjuje nužnost predlaganja dodatnih mjera.

5.    Komisija do 21. kolovoza 2023. provodi evaluaciju provedbe ove Uredbe i izvješćuje Europski parlament i Vijeće o primjeni ove Uredbe.

6.    Nakon izvješća navedenog u stavku 5. Komisija provodi redovitu evaluaciju ove Uredbe i rezultate evaluacije podnosi Europskom parlamentu i Vijeću.

7.    Izvješćima navedenima u stavcima 5. i 6. prema potrebi se prilažu relevantni zakonodavni prijedlozi.

▼B

Članak 27.

Popis nadležnih tijela

Svaka država članica do 4. prosinca 2011. prosljeđuje Komisiji popis nadležnih tijela koja je imenovala za izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika i popis tijela ovlaštenih za organizaciju ispita iz članka 8. stavka 1. i izdavanje potvrda. Komisija objavljuje zbirni popis tih tijela iz cijele Zajednice u Službenom listu Europske unije.

Članak 28.

Obavješćivanje o nacionalnim mjerama

Država članice Komisiji dostavljaju tekstove zakona i drugih propisa koje donesu u području na koje se odnosi ova Uredba najkasnije 30 dana od dana njihova donošenja, a prvi put do 4. prosinca 2011.

Članak 29.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 96/26/EZ stavlja se izvan snage.

Članak 30.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se s učinkom od 4. prosinca 2011.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

 

 

PRILOG I.

I.    POPIS STRUČNIH PODRUČJA IZ ČLANKA 8.

Znanje koje države članice uzimaju u obzir prilikom utvrđivanja stručne osposobljenosti mora obuhvaćati barem ona stručna područja koja su za cestovni prijevoz robe i putnika niže navedena. Kandidati za cestovne prijevoznike robe i putnika moraju iz navedenih stručnih područja steći razinu znanja i praktičnih sposobnosti, koja je potrebna za upravljanje prijevoznim poduzećem.

Najniža razina znanja, kako je niže navedeno, ne smije biti niža od stupnja 3 strukture razine osposobljenosti, utvrđene u Prilogu Odluci Vijeća 85/368/EEZ ( 10 ), odnosno stupnja znanja stečenog tijekom obvezatnog obrazovanja, dopunjenog stručnim i dodatnim tehničkim osposobljavanjem ili srednjoškolskim tehničkim ili drugim osposobljavanjem.

A.    Građansko pravo

Kandidat mora, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika:

1.  poznavati glavne vrste ugovora koji se koriste u cestovnom prijevozu te prava i obveze, koji iz njih proizlaze;

2.  biti sposoban sklopiti pravno valjani ugovor o prijevozu, posebno u pogledu uvjeta prijevoza;

u vezi s cestovnim prijevozom robe:

3.  biti sposoban proučiti zahtjev naručitelja za naknadu štete prouzročene robi tijekom prijevoza ili zbog kašnjenja prilikom dostave robe i biti sposoban razumjeti kako takav zahtjev utječe na njegovu ugovornu odgovornost;

4.  poznavati pravila i obveze iz Konvencije CMR o ugovoru za međunarodni cestovni prijevoz robe;

u vezi s cestovnim prijevozom putnika:

5.  biti sposoban proučiti zahtjev naručitelja za naknadu štete prouzročene ozljedom putnika ili štete na njihovoj prtljazi uzrokovane nesrećom tijekom prijevoza ili za naknadu štete prouzročene kašnjenjem te biti sposoban razumjeti kako takav zahtjev utječe na njegovu ugovornu odgovornost.

B.    Trgovačko pravo

Kandidat mora, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika:

1.  poznavati uvjete i formalnosti utvrđene za poslovanje, opće obveze izvođača (registracija, vođenje poslovnih knjiga itd.) i biti upoznat s posljedicama stečaja;

2.  imati odgovarajuće znanje o raznim oblicima trgovačkih društava i pravilima koja uređuju njihov ustroj i djelovanje.

C.    Socijalno pravo

Kandidat mora poznavati, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika:

1.  ulogu i funkciju različitih socijalnih institucija koje su uključene u područje cestovnog prijevoza (sindikati, vijeća radnika, sindikalni predstavnici, inspektori rada itd.);

2.  obveze poslodavca iz područja socijalne sigurnosti;

3.  pravila koja uređuju ugovore o radu za različite kategorije radnika zaposlenih u poduzeću za cestovni prijevoz (oblik ugovora, obveze ugovornih stranaka, uvjeti rada i radno vrijeme, plaćeni dopust, plaća, povreda ugovora itd.);

4.  vrijedeća pravila u pogledu vremena vožnje, odmora i radnog vremena, posebno odredbe Uredbe (EEZ) br. 3821/85, Uredbe (EZ) br. 561/2006, Direktive 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 11 ) i Direktive 2006/22/EZ te praktične mjere za primjenu odredbi tih zakonskih akata; i

5.  vrijedeća pravila o temeljnim kvalifikacijama i redovitom osposobljavanju vozača, posebno ona koja proizlaze iz Direktive 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća ( 12 ).

D.    Porezno pravo

Kandidat mora poznavati, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika, pravila koja uređuju:

1.  porez na dodanu vrijednost (PDV) na usluge prijevoza;

2.  porez na motorna vozila;

3.  poreze na određena vozila za cestovni prijevoz robe te cestarine i pristojbe za korištenje infrastrukture;

4.  porez na dohodak.

E.    Poslovno i financijsko upravljanje poduzećem

Kandidat mora, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika:

1.  poznavati zakonske odredbe i postupke koji se odnose na korištenje čekova, mjenica, zadužnica, kreditnih kartica i drugih sredstava ili načina plaćanja;

2.  poznavati različite oblike zajma (bankovni zajam, dokumentarni akreditiv, garancijski depoziti, hipoteke, zakup, najam, otkup potraživanja (factoring) itd.) te opterećenja i obveze koje iz njih proizlaze;

3.  znati što je bilanca stanja, kako se izrađuje i kako se tumači;

4.  biti sposoban čitati i tumačiti račun dobiti i gubitka;

5.  biti sposoban ocijeniti financijsko stanje poduzeća i njegovu profitabilnost, posebno na temelju financijskih pokazatelja;

6.  biti sposoban izraditi proračun;

7.  poznavati troškovne elemente svojeg poduzeća (fiksne troškove, varijabilne troškove, obrtni kapital, amortizacija itd.) i znati izračunati troškove po vozilu, po kilometru, po vožnji i po toni;

8.  biti sposoban izraditi organigram svih zaposlenih u poduzeću i sastaviti radne planove itd.;

9.  poznavati načela marketinga, prodajne promocije usluga prijevoza, izrade datoteka klijenata, oglašavanja i odnosa s javnošću itd.;

10.  poznavati različite vrste osiguranja svojstvene cestovnom prijevozu (osiguranje od odgovornosti, osiguranje od posljedica nesretnog slučaja, životno osiguranje, neživotno osiguranje i osiguranje stvari i prtljage) te jamstva i obveze koje proizlaze iz tih osiguranja;

11.  znati koristiti telematske aplikacije u cestovnom prometu;

u vezi s cestovnim prijevozom robe:

12.  biti sposoban primjenjivati pravila koja uređuju fakturiranje usluga cestovnog prijevoza robe i poznavati značenje i implikacije međunarodnih trgovinskih izraza Incoterms;

13.  poznavati različite kategorije pomoćnih izvođača prijevoznih usluga, njihovu ulogu, funkcije i, prema potrebi, njihov status;

u vezi s cestovnim prijevozom putnika:

14.  biti sposoban primjenjivati pravila koja uređuju vozarine i cijene u javnom i privatnom prijevozu putnika;

15.  biti sposoban primjenjivati pravila koja uređuju fakturiranje usluga cestovnog prijevoza putnika.

F.    Pristup tržištu

Kandidat mora poznavati, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika:

1.  profesionalna pravila koja uređuju ►C1   djelatnost cestovnog prijevoza uz naknadu, ◄ najam gospodarskih vozila i sklapanje podizvođačkih ugovora, a posebno pravila koja uređuju službenu organizaciju djelatnosti, izdavanje dozvole za obavljanje djelatnosti i dozvole za cestovni prijevoz u Zajednici i izvan Zajednice, nadzor i kazne;

2.  pravila o osnivanju poduzeća za cestovni prijevoz;

3.  različite dokumente koji su potrebni za pružanje usluga cestovnog prijevoza te biti sposoban uvesti kontrolne postupke u svrhu osiguranja da se odobreni dokumenti o svakom obavljenom prijevozu, posebno dokumenti koji se odnose na vozilo, vozača, robu i prtljagu, nalaze i u vozilu i u poduzeću;

u vezi s cestovnim prijevozom robe:

4.  pravila o organizaciji tržišta cestovnog prijevoza robe te pravila o manipuliranju teretom i logistici;

5.  granične formalnosti, uloga i područje primjene dokumenta T i karneta TIR te obveze i odgovornosti koje proizlaze iz njihovog korištenja;

u vezi s cestovnim prijevozom putnika:

6.  pravila o organizaciji tržišta cestovnog prijevoza putnika;

7.  pravila za uvođenje usluga cestovnog prijevoza putnika te kako se izrađuju prijevozni planovi.

G.    Tehnički standardi i aspekti poslovanja

Kandidat mora, posebno u vezi s cestovnim prijevozom tereta i putnika:

1.  poznavati pravila o težinama i dimenzijama vozila u državama članicama kao i postupke u slučaju izvanrednih prijevoza koji predstavljaju iznimku od tih pravila;

2.  biti sposoban izabrati vozila i njihove sastavne dijelove (šasija, motor, prijenosni mehanizam, kočioni sustav itd.) u skladu s potrebama poduzeća;

3.  poznavati formalnosti u pogledu homologacije tipa, registracije i tehničkog pregleda tih vozila;

4.  znati procijeniti koje mjere poduzeti protiv onečišćenja zraka emisijama ispušnih plinova motornih vozila i protiv emisija buke;

5.  biti sposoban izraditi planove redovitog održavanja vozila i njihove opreme;

u vezi s cestovnim prijevozom tereta;

6.  poznavati različite vrste uređaja za manipulaciju teretom i utovarivanje (stražnje preklopne daske, kontejneri, palete itd.) te biti sposoban uvesti postupke i izdati upute za utovar i istovar robe (raspodjela tereta, slaganje, utovarivanje, učvršćivanje, podmetanje klinom itd.);

7.  poznavati različite tehnike kombiniranog prijevoza, kao što su uprtni prijevoz i prijevoz ro-ro;

8.  biti sposoban provesti postupke s ciljem usklađivanja s pravilima o prijevozu opasne robe i otpadaka, posebno one koji proizlaze iz Direktive 2008/68/EZ ( 13 ) i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 ( 14 );

9.  biti sposoban provesti postupke s ciljem usklađivanja s pravilima o prijevozu pokvarljivih živežnih namirnica, posebno one koji proizlaze iz Sporazuma o međunarodnom prijevozu pokvarljivih živežnih namirnica i o posebnim vozilima za njihov prijevoz (ATP);

10.  biti sposoban provesti postupke s ciljem usklađivanja s pravilima o prijevozu živih životinja.

H.    Sigurnost u cestovnom prometu

Kandidat mora, posebno u vezi s cestovnim prijevozom robe i putnika:

1.  znati kakva osposobljenost se zahtijeva od vozača (vozačka dozvola, zdravstvene svjedodžbe, uvjerenja o tjelesnoj sposobnosti itd.);

2.  biti sposoban poduzeti korake potrebne za osiguranje poštovanja, od strane vozača, prometnih pravila, zabrana i ograničenja koja su na snazi u različitim državama članicama (ograničenja brzine, prednost, zaustavljanje i parkiranje, korištenje svjetala, cestovna signalizacija itd.);

3.  biti sposoban sastaviti upute vozačima u svrhu provjere usklađenosti sa sigurnosnim zahtjevima u pogledu stanja vozila, njihove opreme i tereta, te u pogledu preventivnih mjera koje je potrebno poduzeti;

4.  biti sposoban utvrditi postupke koje treba slijediti u slučaju nesreće te provesti odgovarajuće postupke za sprečavanje ponavljanja nesreća ili teških prometnih prekršaja;

5.  biti sposoban provesti postupke za sigurno pričvršćivanje robe i poznavati odgovarajuće tehnike;

u vezi s cestovnim prijevozom putnika:

6.  imati temeljno znanje o cestovnoj mreži u državama članicama.

II.    ORGANIZACIJA ISPITA

1.  Države članice organizirat će obvezatni pisani ispit koji mogu dopuniti neobvezatnim usmenim ispitom kako bi utvrdile jesu li kandidati za cestovne prijevoznike stekli traženu razinu znanja iz stručnih područja nabrojenih u dijelu I., a posebno jesu li sposobni koristiti alate i tehnike iz tih područja i ispunjavati predviđene izvedbene zadatke i zadatke usklađivanja.

(a)  Obvezatni pisani ispit obuhvaćat će dva testa, i to:

i.  pismena pitanja višestrukog izbora (svaki s četirima mogućim odgovorima), pitanja koja zahtijevaju neposredne odgovore ili kombinacija obiju metoda;

ii.  pismene vježbe/studije slučaja.

Svaki test trajat će najmanje dva sata.

(b)  Ako je organiziran usmeni ispit, države članice mogu odlučiti da je uspješno položen pisani ispit preduvjet za polaganje usmenog ispita.

2.  Ako države članice organiziraju i usmeni ispit, tada za svaki od triju ispita moraju predvidjeti ponderiranje bodova s najmanje 25 % i najviše 40 % ukupnog broja bodova.

Kada države članice organiziraju samo pisani ispit, tada za svaki ispit moraju predvidjeti ponderiranje bodova s najmanje 40 % i najviše 60 % ukupnog broja bodova.

3.  Kandidati moraju iz svih testova ostvariti prosjek od najmanje 60 % ukupnog broja bodova, pri čemu ukupni bodovi ostvareni u svakom pojedinom testu moraju predstavljati barem 50 % ukupnog mogućeg broja bodova. Država članica može taj prag sniziti s 50 % na 40 % u samo jednom testu.

 

 

PRILOG II.

Sigurnosna obilježja potvrde o stručnoj osposobljenosti

Potvrda mora imati barem dva od sljedećih sigurnosnih obilježja:

—  hologram,

—  posebna vlakna u papiru koja postaju vidljiva pod UV svjetlom,

—  barem jedan redak mikrotiska (tisak vidljiv jedino pod povećalom, koji fotokopirni stroj ne može reproducirati),

—  opipljive znakove, simbole ili uzorke,

—  dvostruko numeriranje: serijski broj i broj izdanja,

—  sigurnosnu podlogu s tankim giljoš uzorcima i tiskom s duginim efektom (irisnim tiskom).

 

 

PRILOG III.

Obrazac potvrde o stručnoj osposobljenosti

EUROPSKA ZAJEDNICA

▼M1

(Bež boja sustava boja Pantone 467 ili boja što sličnija toj boji, format DIN A4, celulozni papir, 100 g/m2 ili više)

▼B

(Tekst na službenom(-im) jeziku(-cima) ili jednom od službenih jezika države članice koja izdaje potvrdu)

 

 

 

POTVRDA O STRUČNOJ OSPOSOBLJENOSTI ZA OBAVLJANJE CESTOVNOG PRIJEVOZA ROBE/PUTNIKA ( 15 )

Br. …

Ovime …

potvrđuje da je ( 16 ) …

rođen(a) … u …

uspješno položio(-la) ispit znanja (godina: …; datum ispita: …) ( 17 ) potreban za dobivanje potvrde o stručnoj osposobljenosti za obavljanje cestovnog prijevoza robe/putnika (15)  u skladu s Uredbom (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika ( 18 ).

Ova potvrda dostatan je dokaz stručne osposobljenosti iz članka 21. Uredbe (EZ) br. 1071/2009.

Izdano u … dana … ( 19 )

 

 

PRILOG IV.

▼M3

Najteže povrede u smislu članka 6. Stavka 2.

▼B

1.  (a)  Prekoračenje šestodnevnog ili četrnaestodnevnog ograničenja najduljeg vremena vožnje za 25 % ili više.

▼M3

(b)  Prekoračenje, tijekom dnevnog radnog vremena, ograničenja najduljeg dnevnog vremena vožnje za 50 % ili više.

2.  Tahograf i/ili uređaj za ograničenje brzine nije ugrađen ili se u vozilu nalazi i/ili upotrebljava uređaj kojim se mogu na prijevaru izmijeniti podaci opreme za bilježenje i/ili uređaja za ograničenje brzine ili se krivotvore tahografski ulošci, odnosno podaci preuzeti s tahografa i/ili vozačke iskaznice.

▼B

3.  Vožnja bez valjane potvrde o tehničkoj ispravnosti vozila, ako se takav dokument zahtijeva prema pravu Zajednice, i/ili vožnja s vrlo ozbiljnom manjkavošću, između ostalog, kočionog sustava, upravljačkih poluga, kotača/guma, ovjesa ili podvozja, koja bi mogla prouzročiti takvu neposrednu opasnost za sigurnost u cestovnom prometu da se donosi odluka o isključenju vozila iz prometa.

4.  Prijevoz opasne robe zabranjene za prijevoz ili ako se opasna roba prevozi u ambalaži koja je zabranjena ili neodobrena ili bez oznake za opasne tvari na vozilu, što ugrožava ljudske živote i okoliš do te mjere da se donosi odluka o isključenju vozila iz prometa.

5.  Prijevoz putnika ili robe bez valjane vozačke dozvole ili taj prijevoz obavlja poduzeće koje nema valjanu licenciju Zajednice.

6.  Vozač koristi krivotvorenu vozačku iskaznicu ili iskaznicu koja nije njegovo vlasništvo ili koja je bila pribavljena na temelju lažnog iskaza i/ili krivotvorenih dokumenata.

7.  Prijevoz robe koja za 20 % ili više prelazi najveću dopuštenu masu natovarenog vozila za vozila kojih najveća dopuštena masa natovarenog vozila prelazi 12 tona, i za 25 % ili više za vozila kojih najveća dopuštena masa natovarenog vozila ne prelazi 12 tona.

 

( 1 ) SL L 222, 14.8.1978., str. 11.

( 2 ) Direktiva 2006/22/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o minimalnim uvjetima za provedbu uredaba (EZ) br. 561/2006 i (EU) br. 165/2014 te Direktive 2002/15/EZ u pogledu socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na aktivnosti cestovnog prijevoza i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 88/599/EEZ (SL L 102, 11.4.2006., str. 35.).

( 3 ) Uredba Komisije (EU) br. 1213/2010 od 16. prosinca 2010. o uspostavljanju zajedničkih pravila o međusobnom povezivanju nacionalnih elektroničkih registara cestovnih prijevoznika (SL L 335, 18.12.2010., str. 21.).

( 4 ) Uredba (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ („Uredba IMI”) (SL L 316, 14.11.2012., str. 1.).

( 5 ) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

( 6 ) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

( 7 ) SL L 370, 31.12.1985., str. 8.

( 8 ) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

( 9 ) SL L 102, 11.4.2006., str. 1.

( 10 ) Odluka Vijeća 85/368/EEZ od 16. srpnja 1985. o usporedivosti kvalifikacija strukovnog osposobljavanja među državama članicama Europske zajednice (SL L 199, 31.7.1985., str. 56.).

( 11 ) Direktiva 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prometa (SL L 80, 23.3.2002., str. 35.).

( 12 ) Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika (SL L 226, 10.9.2003., str. 4.).

( 13 ) Direktiva 2008/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o kopnenom prijevozu opasnih tvari (SL L 260, 30.9.2008., str. 13.).

( 14 ) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

( 15 ) Prekrižiti nepotrebno.

( 16 ) Prezime i ime; mjesto i datum rođenja.

( 17 ) Identifikacija ispita.

( 18 ) SL L 300, 14.11.2009., str. 51.

( 19 ) Potpis i žig nadležnog tijela koje izdaje licenciju.