Direktiva 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

(1)

Financijska kriza pokazala je da na razini Unije postoji značajan nedostatak odgovarajućih instrumenata za djelotvorno rješavanje problema nezdravih ili propadajućih kreditnih institucija i investicijskih društava („institucije”). Takvi su instrumenti posebno potrebni da bi se spriječila insolventnost ili, kada insolventnost nastupi, da bi se smanjile negativne posljedice tako da se očuvaju funkcije predmetne institucije važne za sustav. Tijekom krize ti su izazovi bili bitan čimbenik koji je prisilio države članice na spašavanje institucija novcem poreznih obveznika. Cilj je vjerodostojnog okvira za oporavak i sanaciju u najvećoj mogućoj mjeri izbjeći potrebu za takvim djelovanjem.

(2)

Financijska kriza bila je sustavnih dimenzija u smislu da je imala utjecaj na pristup financiranju velikog dijela kreditnih institucija. Kako bi se izbjegla propast, s posljedicama za ukupno gospodarstvo, na takvu krizu treba odgovoriti mjerama čiji je cilj osigurati pristup financiranju pod jednakim uvjetima za sve kreditne institucije koje su inače solventne. Takve mjere uključivale su potporu središnjih banaka za likvidnost i jamstva država članica za vrijednosne papire izdane od strane solventnih institucija.

(3)

Financijska tržišta Unije u velikoj su mjeri integrirana i međusobno povezana, pri čemu mnoge institucije intenzivno posluju izvan nacionalnih granica. Izgledno je da će propast prekogranične institucije utjecati na stabilnost financijskih tržišta u različitim državama članicama u kojima ona posluje. Nemogućnost država članica da preuzmu kontrolu nad propadajućom institucijom i saniraju je tako da se djelotvorno spriječi širenje štete u sustavu može dovesti u pitanje međusobno povjerenje država članica i vjerodostojnost unutarnjeg tržišta u području financijskih usluga. Stabilnost financijskih tržišta stoga je temeljni uvjet za uspostavu i funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(4)

Trenutačno ne postoje usklađeni postupci sanacije institucija na razini Unije. U nekim se državama članicama na institucije primjenjuju isti postupci koji se primjenjuju za ostala insolventna poduzeća, koji su u određenim slučajevima prilagođeni za institucije. Postoje znatne sadržajne i postupovne razlike među zakonima i drugim propisima kojima se uređuje insolventnost institucija u državama članicama. Osim toga, financijska je kriza pokazala da redovni postupci u slučaju insolventnosti za poslovne subjekte nisu uvijek primjereni za institucije jer ne jamče uvijek dovoljno brzu intervenciju, nastavak ključnih funkcija institucija i očuvanje financijske stabilnosti.

(5)

Stoga je potreban sustav koji će tijelima pružiti vjerodostojan skup instrumenata za dovoljno ranu i brzu intervenciju u nezdravoj ili propadajućoj instituciji kako bi se osigurao nastavak ključnih financijskih i ekonomskih funkcija institucije, uz istodobno ograničavanje utjecaja propasti institucije na gospodarski i financijski sustav na najmanju moguću mjeru. Sustav bi trebao osigurati da dioničari prvi snose gubitke te da vjerovnici snose gubitke nakon dioničara, pod uvjetom da nijedan vjerovnik ne pretrpi veće gubitke od onih koji bi mu nastali da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti u skladu s načelom utvrđenim u ovoj Direktivi prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj. Nove ovlasti trebale bi omogućiti tijelima, na primjer, održavanje neometanog pristupa depozitima i platnim transakcijama, prodaju održivih udjela institucije, ako je potrebno, te raspodjelu gubitaka na pravedan i predvidljiv način. Ti bi ciljevi trebali doprinijeti sprječavanju destabilizacije financijskih tržišta i smanjivanju troškova za porezne obveznike.

(6)

Preispitivanje regulatornog okvira koje je u tijeku, posebno jačanje zaštitnih slojeva kapitala i likvidnosti te bolji instrumenti za makrobonitetne strategije trebalo bi smanjiti vjerojatnost nastanka budućih kriza i povećati otpornost institucija na gospodarski stres, bilo da je on uzrokovan sistemskim poremećajima bilo događajima koji su specifični za pojedinačnu instituciju. Međutim, nije moguće izraditi regulatorni i nadzorni okvir kojim se može spriječiti da te institucije ikad zapadnu u poteškoće. Stoga bi države članice trebale biti spremne i raspolagati odgovarajućim instrumentima oporavka i sanacije pri rješavanju situacija koje obuhvaćaju kako sistemske krize tako i propast pojedinačnih institucija. Takvi bi instrumenti trebali uključivati mehanizme koji tijelima omogućuju djelotvorno rješavanje problema institucija koje propadaju ili im prijeti propast.

(7)

Pri izvršavanju tih ovlasti i poduzimanju mjera trebale bi se uzeti u obzir okolnosti u kojima dolazi do propasti. Ako problem nastane u pojedinačnoj instituciji, a ostatak financijskog sustava nije zahvaćen, tijela bi trebala bi moći izvršavati svoje sanacijske ovlasti bez posebne brige o učincima širenja. S druge strane, u osjetljivom bi okruženju veću pažnju trebalo pridati izbjegavanju destabilizacije financijskih tržišta.

(8)

Sanacija institucije kojom se osigurava trajnost poslovanja može, kao krajnju mjeru, uključivati državne instrumente financijske stabilizacije, uključujući privremeno javno vlasništvo. Stoga je ključno strukturirati sanacijske ovlasti i aranžmane financiranja za sanaciju tako da porezni obveznici budu korisnici svakog viška koji bi mogao nastati kao posljedica restrukturiranja institucije kojoj tijela osiguraju siguran temelj. Odgovornost i preuzimanje rizika trebalo bi nagraditi.

(9)

Neke su države članice već donijele zakonodavne izmjene kojima se uvode mehanizmi sanacije propadajućih institucija, dok su druge su iskazale svoju namjeru uvođenja takvih mehanizma ako se oni ne usvoje na razini Unije. Nedostatak zajedničkih uvjeta, ovlasti i postupaka sanacije institucija može lako predstavljati prepreku neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i kočiti suradnju između nacionalnih tijela pri rješavanju problema propadajućih prekograničnih grupa institucija. To se posebno odnosi na situaciju u kojoj različiti pristupi znače da nacionalna tijela nemaju jednaku razinu kontrole ili jednaku sposobnost sanacije institucija. Navedene razlike između sustava za sanaciju mogu različito utjecati na troškove financiranja institucija u državama članicama i potencijalno stvoriti poremećaje u tržišnom natjecanju između institucija. Djelotvorni sustavi za sanaciju u svim državama članicama nužni su kako bi se osiguralo da institucije ne mogu biti ograničene u ostvarivanju prava poslovnog nastana u okviru unutarnjeg tržišta financijskom sposobnošću države članice iz koje potječu da upravlja njihovom propašću.

(10)

Te bi se prepreke trebale ukloniti i trebala bi se donijeti pravila kako se ne bi dovele u pitanje odredbe unutarnjeg tržišta. Radi toga bi pravila o sanaciji institucija trebala podlijegati zajedničkim pravilima o minimalnom usklađivanju.

(11)

Kako bi se osigurala usklađenost s postojećim zakonodavstvom Unije u području financijskih usluga i najveća moguća razina financijske stabilnosti u raznim institucijama, sustav za sanaciju trebao bi se primjenjivati na institucije koje podliježu bonitetnim zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktivi 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5). Taj bi se sustav trebao primjenjivati i na financijske holdinge, mješovite financijske holdinge predviđene u Direktivi 2002/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), mješovite holdinge i financijske institucije kada su potonji institucije koje su društva kćeri institucije ili financijskog holdinga, mješovitog financijskog holdinga ili mješovitog holdinga te su obuhvaćeni nadzorom matičnog društva na konsolidiranoj osnovi. Kriza je pokazala da insolventnost subjekta povezanog s grupom može vrlo brzo utjecati na solventnost cijele grupe i time čak imati vlastite sistemske posljedice. Stoga bi tijela trebala raspolagati učinkovitim sredstvima djelovanja u pogledu tih subjekata kako bi se spriječilo širenje i osigurao usklađen sanacijski program za cijelu grupu jer bi insolventnost jednog subjekta povezanog s grupom vrlo brzo mogla utjecati na solventnost cijele grupe.

(12)

Kako bi se osigurala dosljednost u regulatornom okviru, središnje druge ugovorne strane, kako su definirane u Uredbi (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (7), i središnji depozitoriji vrijednosnih papira, kako su definirani u budućoj uredbi Europskog parlamenta i Vijeća o unapređenju sustava za namiru u Europskoj uniji i o središnjim depozitorijima vrijednosnih papira mogli bi biti obuhvaćeni odvojenom zakonodavnom inicijativom kojom se uspostavlja okvir za oporavak i sanaciju tih subjekata.

(13)

Upotreba instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti predviđenih u ovoj Direktivi može dovesti do narušavanja prava dioničara i vjerovnika. Ovlast tijela da bez suglasnosti dioničara prenesu dionice ili cjelokupnu imovinu institucije ili jedan njezin dio privatnom kupcu posebno utječe na vlasnička prava dioničara. Isto tako, ovlast odlučivanja o tome koje se obveze prenose iz propadajuće institucije na temelju ciljeva kojima se želi osigurati nastavak poslovanja i izbjeći štetni učinci na financijsku stabilnost može utjecati na jednakost postupanja prema vjerovnicima. Sukladno tome, mjere sanacije trebale bi se poduzimati samo kada je to nužno u javnom interesu te bi svako uplitanje u prava dioničara i vjerovnika koje proizlazi iz mjera sanacije trebalo biti u skladu s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima (Povelja). Posebno, kada se prema vjerovnicima iste kategorije postupa drukčije u kontekstu mjera sanacije, takve razlike trebale bi biti opravdane u javnom interesu te biti proporcionalne rizicima koji se njima rješavaju te ne bi trebale dovoditi do izravne ni do neizravne diskriminacije na temelju državne pripadnosti.

(14)

Tijela bi trebala uzeti u obzir prirodu posla institucije, njezinu dioničarsku strukturu, pravni oblik, profil rizičnosti, veličinu, pravni status te međusobnu povezanost s drugim institucijama ili s financijskim sustavom općenito, opseg i složenost njezinih aktivnosti, sudjeluje li u institucionalnom sustavu zaštite ili u drugim zadružnim sustavima međusobne solidarnosti, obavlja li investicijske usluge ili aktivnosti te vjerojatnost da bi njezina propast i likvidacija na temelju redovnog postupka u slučaju insolventnosti imali značajan negativan učinak na financijska tržišta, druge institucije, uvjete financiranja ili šire gospodarstvo u okviru planova oporavka i sanacije, kao i da pri upotrebi različitih ovlasti i instrumenata kojima raspolaže osigura primjerenu i razmjernu primjenu sustava te da se administrativno opterećenje u pogledu obveza priprema plana oporavka i sanacije svede na najmanju moguću mjeru. Budući da se u sadržaju i informacijama navedenima u ovoj Direktivi i u njezinom Prilogu utvrđuje minimalni standard za institucije s očitom sistemskom važnosti, tijelima je dopušteno primijeniti na pojedinu instituciju različite ili značajno umanjene zahtjeve u pogledu planiranja oporavka i sanacije te dostave informacija te smanjiti učestalost ažuriranja na rjeđe od svakih godinu dana. Za malu instituciju malog stupnja međusobne povezanosti i složenosti, plan oporavka mogao bi se svesti na neke osnovne informacije o njihovoj strukturi, okidačima za mjere oporavka i mogućnostima oporavka. Ako bi se instituciji moglo dopustiti da postane insolventna, tada bi se plan sanacije mogao smanjiti. Nadalje, sustav bi se trebao primjenjivati tako da ne ugrozi stabilnost financijskih tržišta. Posebno, u situacijama u kojima postoje dalekosežniji problemi ili čak sumnje u otpornost brojnih institucija, od presudne je važnosti da tijela razmotre rizik širenja od mjera koje su poduzete u vezi s bilo kojom pojedinačnom institucijom.

(15)

Kako bi se osigurala potrebna brzina djelovanja, zajamčila neovisnost od gospodarskih subjekata i izbjegla mogućnost sukoba interesa, države članice trebale bi imenovati javna upravna tijela ili tijela kojima su povjerene ovlasti javne uprave koja će izvršavati funkcije i zadaće koje se odnose na sanaciju u skladu s ovom Direktivom. Države članice trebale bi osigurati dodjelu odgovarajućih sredstava tim sanacijskim tijelima. Imenovanjem tijela javne vlasti ne bi se trebala isključiti mogućnost delegiranja na temelju odgovornosti sanacijskog tijela. Međutim, nije potrebno propisati konkretnu vrstu tijela ili više njih koje bi države članice trebale imenovati sanacijskim tijelom. Iako bi usklađivanje tog aspekta moglo olakšati koordinaciju, ono bi predstavljalo znatno uplitanje u ustavne i upravne sustave država članica. Dovoljna razina koordinacije ipak se može postići manje nametljivim zahtjevom: sva nacionalna tijela uključena u sanaciju institucija trebala bi biti zastupljena u sanacijskim kolegijima u kojima bi se trebala odvijati koordinacija na prekograničnoj razini ili na razini Unije. Države članice bi stoga trebale moći slobodno izabrati tijela koja bi trebala biti odgovorna za primjenu instrumenata sanacije i izvršavanje ovlasti utvrđenih ovom Direktivom. Kada država članica imenuje tijelo odgovorno za bonitetni nadzor institucija (nadležno tijelo) kao sanacijsko tijelo, trebalo bi uspostaviti odgovarajuće strukturalne mehanizme kako bi se razdvojilo nadzornu i sanacijsku funkciju. To odvajanje ne bi trebalo spriječiti pristup sanacijske funkcije informacijama dostupnima nadzornoj funkciji.

(16)

U svjetlu posljedica koje bi propast institucije mogla imati na financijski sustav i gospodarstvo države članice te moguće potrebe da se za rješavanje krize koriste javna sredstva, ministarstva financija ili druga nadležna ministarstva u državama članicama trebala bi u ranoj fazi biti uključena u postupak kriznog upravljanja i sanacije.

(17)

Djelotvorna sanacija institucija ili grupa koje posluju u cijeloj Uniji zahtijeva suradnju između nadležnih tijela i sanacijskih tijela u okviru kolegija nadzornih tijela i sanacijskih kolegija u svim fazama obuhvaćenima ovom Direktivom, od pripreme planova oporavka i sanacije do same sanacije institucije. U slučaju neslaganja između nacionalnih tijela oko odluka koje se donose u skladu s ovom Direktivom u pogledu institucija, europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8) trebalo bi, kada je tako u ovoj Direktivi navedeno, kao krajnju mjeru imati ulogu posrednika. U određenim slučajevima ovom se Direktivom predviđa obvezujuće posredovanje EBA-e u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Takvo obvezujuće posredovanje ne sprječava neobvezujuće posredovanje u skladu s člankom 31. Uredbe (EU) br. 1093/2010 u drugim slučajevima.

(18)

Odluke koje se donose pri sanaciji institucija ili grupa koje posluju u cijeloj Uniji trebale bi također imati za cilj očuvanje financijske stabilnosti i minimiziranje gospodarskih i socijalnih učinaka u državama članicama u kojima predmetna institucija ili grupa posluje.

(19)

Kako bi mogla učinkovito rješavati probleme propadajućih institucija, tijela bi trebala imati ovlast izricanja pripremnih i preventivnih mjera.

(20)

S obzirom na proširenje odgovornosti i zadaća EBA-e utvrđenih ovom Direktivom, Europski parlament, Vijeće i Komisija trebali bi osigurati da se bez odgode stave na raspolaganje primjerena ljudska i financijska sredstva. U tu bi se svrhu u postupku donošenja, izvršenja i kontrole njezina proračuna kako je navedeno u člancima 63. i 64. Uredbe (EU) br. 1093/2010 trebale uzeti u obzir te zadaće. Europski parlament i Vijeće trebali bi osigurati postizanje najboljih standarda učinkovitosti.

(21)

Od presudne je važnosti da institucije pripreme i redovito ažuriraju planove oporavka kojima se predviđaju mjere koje te institucije trebaju poduzeti za obnavljanje svojeg financijskog položaja nakon značajnog pogoršanja. Takvi bi planovi trebali biti detaljni i utemeljeni na realističnim pretpostavkama primjenjivima u nizu opsežnih i teških scenarija. Međutim, zahtjev za pripremu plana oporavka trebao bi se razmjerno primjenjivati, odražavajući sistemsku važnost institucije ili grupe i njezinu međusobnu povezanost, uključujući putem sustava uzajamnih jamstava,. U skladu s tim propisani sadržaj bi trebao uzimati u obzir prirodu izvora financiranja institucije, uključujući uzajamna jamstva o financiranju ili obvezama, te stupanj potpore koja se očekuje od strane grupe. Od institucija bi se trebalo zahtijevati da svoje planove podnesu nadležnim tijelima radi sveobuhvatne procjene, koja će obuhvatiti i pitanje jesu li planovi cjeloviti i bi li mogli pravovremeno i na izvediv način obnoviti solventnost institucije, čak i u razdobljima velikih financijskih poteškoća.

(22)

U planove oporavka trebale bi se uključiti mjere koje bi uprava institucije mogla poduzeti kada se ispune uvjeti za ranu intervenciju.

(23)

Pri utvrđivanju bi li mjera privatnog sektora mogla u razumnom vremenskom okviru spriječiti propast institucije, relevantno tijelo trebalo bi uzeti u obzir učinkovitost mjera rane intervencije poduzetih u vremenskom okviru unaprijed određenom od strane nadležnog tijela. Kod planova oporavka grupe, pri sastavljanju planova trebalo bi uzeti u obzir mogući utjecaj mjera oporavka na sve države članice u kojima grupa posluje.

(24)

Kada institucija ne predstavi primjeren plan oporavka, nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena zahtijevati da ta institucija poduzme mjere potrebne kako bi se ispravili važni nedostaci plana. Taj zahtjev može utjecati na slobodu poduzetništva zajamčenu člankom 16. Povelje. Međutim, ograničenje tog temeljnog prava je potrebno kako bi se ostvarili ciljevi financijske stabilnosti. Konkretnije, takvo je ograničenje potrebno kako bi se ojačalo poslovanje institucija i spriječio njihov prekomjeran rast ili preuzimanje prekomjernog rizika, a da nisu sposobne riješiti nedostatke i gubitke te kako bi se obnovila njihova kapitalna osnova. To je ograničenje razmjerno jer dopušta preventivne mjere u opsegu u kojem su potrebne kako bi se odgovorilo na nedostatke te je stoga u skladu s člankom 52. Povelje.

(25)

Planiranje sanacije ključan je dio djelotvorne sanacije. Tijela bi trebala imati sve potrebne informacije da bi mogla identificirati i osigurati nastavak ključnih funkcija. Međutim, sadržaj plana sanacije trebao bi biti razmjeran sistemskoj važnosti institucije ili grupe.

(26)

S obzirom na to da institucija ima povlašteno znanje o vlastitom načinu funkcioniranja i eventualnim problemima koji iz njega proizlaze, planove sanacije trebala bi sastavljati sanacijska tijela na temelju, među ostalim, informacija koje pružaju dotične institucije.

(27)

Kako bi se poštovalo načelo proporcionalnosti i izbjeglo prekomjerno administrativno opterećenje, nadležnim tijelima i, prema potrebi, sanacijskim tijelima trebalo bi omogućiti da, u ograničenim slučajevima navedenima u ovoj Direktivi, na pojedinačnoj osnovi odobre izuzeće od zahtjeva koji se odnose na pripremu planova oporavka i sanacije. Takvi se slučajevi odnose na institucije povezane sa središnjim tijelom i potpuno ili djelomično izuzete od primjene bonitetnih zahtjeva u nacionalnom pravu u skladu s člankom 21. Direktive 2013/36/EU i institucije koje pripadaju institucionalnom sustavu zaštite u skladu s člankom 113. stavkom 7. Uredbe (EU) br. 575/2013. U svakom pojedinom slučaju odobrenje izuzeća trebalo bi biti podložno uvjetima određenima ovom Direktivom.

(28)

Uzimajući u obzir strukturu kapitala institucija koje su povezane sa središnjim tijelom, za potrebe ove Direktive, te institucije ne bi trebale biti obvezne pojedinačno izraditi zasebne planove oporavka ili sanacije isključivo na temelju činjenice da je središnje tijelo s kojim su povezane pod izravnim nadzorom Europske središnje banke.

(29)

Sanacijska tijela bi, na temelju procjene relevantnih sanacijskih tijela o mogućnosti sanacije, trebala imati ovlast zahtijevati izmjenu strukture i organizacije institucija ili grupa izravno ili neizravno putem nadležnog tijela kako bi se poduzele potrebne i razmjerne mjere za smanjenje ili uklanjanje bitnih prepreka za primjenu instrumenata sanacije i osiguranje mogućnosti sanacije dotičnih subjekata. Nužno je, zbog moguće sistemske naravi svih institucija i radi održavanja financijske stabilnosti, osigurati tijelima mogućnost sanacije bilo koje institucije. Da bi se osiguralo poštovanje prava na slobodu poduzetništva utvrđenog u članku 16. Povelje, sloboda odlučivanja tijela trebala bi se ograničiti na ono što je potrebno kako bi se pojednostavila struktura i poslovanje institucije isključivo s ciljem poboljšanja mogućnosti njezine sanacije. Osim toga sve bi mjere uvedene u tom cilju trebale biti usklađene s pravom Unije. Mjere ne bi smjele dovoditi do izravne niti neizravne diskriminacije na temelju državne pripadnosti i trebale bi biti opravdane prevladavajućim razlogom javnog interesa za osiguranjem financijske stabilnosti. Osim toga, djelovanje ne bi smjelo prelaziti ono što je nužno za ostvarenje ciljeva. Pri određivanju mjera koje je potrebno provesti sanacijska bi tijela trebala uzeti u obzir upozorenja i preporuke Europskog odbora za sistemske rizike osnovanog Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(30)

Predložene mjere za rješavanje ili uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije institucije ili grupe ne bi smjele sprječavati institucije u ostvarenju prava poslovnog nastana koji im je zajamčen Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(31)

Planovima oporavka i sanacije ne bi se trebao predviđati pristup izvanrednim javnim financijskim potporama ili izložiti porezne obveznike riziku od gubitka.

(32)

Postupanje prema grupama u okviru planiranja oporavka i sanacije predviđeno ovom Direktivom trebalo bi se primjenjivati na sve grupe institucija koje se nadziru na konsolidiranoj osnovi, uključujući grupe čija su poduzeća povezana odnosom u smislu članka 22. stavka 7. Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10). U planovima oporavka i sanacije trebalo bi uzeti u obzir financijsku, tehničku i poslovnu strukturu relevantne grupe. Ako se pripremaju pojedinačni planovi oporavka i sanacije za institucije koje su dio grupe, relevantna tijela trebala bi nastojati postići usklađenost s planovima oporavka i sanacije za ostatak grupe, koliko god je to moguće.

(33)

Opće bi pravilo trebalo biti da se planovi oporavka i sanacije grupe pripremaju za grupu u cijelosti i njima se identificiraju mjere u vezi s matičnom institucijom kao i svim pojedinačnim institucijama koje su društva kćeri koje su dio grupe. Relevantna tijela koja djeluju unutar sanacijskog kolegija trebala bi učiniti sve u svojoj mogućnosti kako bi postigla zajedničku odluku o procjeni i usvajanju tih planova. Međutim, u određenim slučajevima kada je sastavljen pojedinačni plan oporavka ili sanacije, područje primjene plana oporavka grupe koje je ocijenilo konsolidirajuće nadzorno tijelo ili plan sanacije grupe koje je utvrdilo sanacijsko tijelo za grupu ne bi trebali obuhvaćati one subjekte grupe za koje su zasebne planove ocijenila ili pripremila relevantna tijela.

(34)

U slučaju planova sanacije grupe, pri sastavljanju planova sanacije grupe trebao bi se posebno uzeti u obzir mogući utjecaj sanacijskih mjera u svim državama članicama u kojima grupa posluje. U sastavljanje plana trebala bi biti uključena sanacijska tijela država članica u kojima grupa ima institucije koje su društva kćeri.

(35)

U planove oporavka i sanacije trebali bi se uključiti postupci za informiranje predstavnika zaposlenika i savjetovanje s njima kroz čitavo trajanje postupka oporavka i sanacije, gdje je primjereno. U tom bi se smislu, gdje je primjenjivo, trebali poštovati kolektivni sporazumi ili drugi aranžmani koje osiguravaju socijalni partneri te nacionalno pravo i pravo Unije o uključivanju sindikata i predstavnika zaposlenika u postupke restrukturiranja društva.

(36)

Uzimajući u obzir informacije koje sadrže, povjerljive informacije u planovima oporavka i sanacije trebale bi podlijegati odredbama o povjerljivosti utvrđenima ovom Direktivom.

(37)

Nadležna tijela trebala bi proslijediti planove oporavka i sve njihove izmjene relevantnim sanacijskim tijelima, a potonji bi trebali prvima proslijediti planove sanacije i sve njihove izmjene kako bi svako relevantno sanacijsko tijelo u svakom trenutku imalo sve potrebne informacije.

(38)

Mogućnost da jedan subjekt prekogranične grupe pruži financijsku potporu drugom subjektu iste grupe trenutačno je ograničena nizom odredbi nacionalnog prava u nekim državama članicama. Te su odredbe donesene kako bi se zaštitili vjerovnici i dioničari svakog subjekta. Međutim, te odredbe ne uzimaju u obzir međuovisnost subjekata iste grupe. Stoga je primjereno odrediti uvjete pod kojima se financijska potpora može prenositi između subjekata prekogranične grupe institucija kako bi se osigurala financijska stabilnost grupe u cjelini ne ugrožavajući likvidnost ili solventnost subjekta grupe koji pruža potporu. Međusobna financijska potpora između subjekata grupe trebala bi biti dobrovoljna i podlijegati prikladnim zaštitnim mehanizmima. Primjereno je da države članice ne uvjetuju, izravno ili neizravno, ostvarivanje prava poslovnog nastana postojanjem sporazuma o pružanju financijske potpore. Odredbe ove Direktive koje se odnose na financijsku potporu unutar grupe ne utječu na ugovorno ili zakonski određena uređenja odgovornosti između institucija koje štite institucije sudionice putem međusobnih jamstava i jednakovrijednih rješenja. Kada nadležno tijelo ograničuje ili zabranjuje financijsku potporu unutar grupe, a plan oporavka grupe upućuje na financijsku potporu unutar grupe, takvu zabranu ili ograničenje trebalo bi smatrati bitnom promjenom u svrhu preispitivanja plana oporavka.

(39)

U fazama oporavka i rane intervencije koje su utvrđene ovom Direktivom, dioničari bi trebali imati punu odgovornost i kontrolu nad institucijom, osim kada je nadležno tijelo imenovalo privremenog upravitelja. Oni ne bi trebali zadržati tu odgovornost nakon što se započne sa sanacijom institucije.

(40)

Radi očuvanja financijske stabilnosti važno je da nadležna tijela mogu popraviti pogoršanje financijske i ekonomske situacije institucije prije nego što ta institucija dođe do točke kada tijela nemaju drugog rješenja osim sanacije. U tu svrhu, nadležnim bi tijelima trebale biti dodijeljene ovlasti rane intervencije, uključujući ovlast da imenuju privremenog upravitelja, bilo da zamijeni upravljačko tijelo i više rukovodstvo institucije ili da privremeno s njima surađuje. Zadaća privremenog upravitelja trebala bi biti da izvršava sve ovlasti koje su mu dodijeljene s ciljem promicanja rješenja kako bi se ispravila financijska situacija institucije. Imenovanjem privremenog upravitelja ne bi se smjelo neopravdano utjecati na prava dioničara ili vlasnika ili u postupovne obveze uspostavljene u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom trgovačkih društava te bi se trebalo poštovati međunarodne obveze Unije ili država članica u vezi sa zaštitom ulaganja. Ovlasti rane intervencije trebale bi uključivati ovlasti već predviđene Direktivom 2013/36/EZ za okolnosti osim okolnosti koje se smatraju ranom intervencijom, kao i druge situacije koje se smatraju potrebnima za obnovu financijskog zdravlja institucije.

(41)

Okvirom za sanaciju trebalo bi predvidjeti pravovremeno pokretanje sanacije prije nego što financijska institucija postane insolventna u bilanci i prije nego što sav vlasnički kapital nestane. Sanaciju bi trebalo pokrenuti kada nadležno tijelo, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom, zaključi da institucija propada ili joj prijeti propast i da bi alternativne mjere navedene u ovoj Direktivi spriječile tu propast u razumnom vremenskom okviru. Iznimno, države članice mogu predvidjeti da, uz nadležno tijelo, zaključak o propadanju ili vjerojatnoj propasti institucije može donijeti i sanacijsko tijelo nakon savjetovanja s nadležnim tijelom. Činjenica da određena institucija ne ispunjava zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad nije dovoljna da bi se opravdalo pokretanje sanacije, posebno ako je institucija još uvijek solventna ili je vjerojatno da će ostati solventna. Trebalo bi se smatrati da institucija propada ili joj prijeti propadanje kada krši ili će u skoroj budućnosti vjerojatno prekršiti zahtjeve za nastavak odobrenja, kada je imovina institucije manja, ili će u skoroj budućnosti vjerojatno biti manja, od njezinih obveza, kada institucija nije, ili u skoroj budućnosti vjerojatno neće biti, sposobna platiti svoje dugove po dospijeću ili kada institucija zahtijeva izvanredne javne financijske potpore, osim u posebnim okolnostima utvrđenima ovom Direktivom. Potreba za hitnom likvidnosnom pomoći od strane središnje banke ne bi se trebala, sama po sebi, smatrati okolnošću koja dovoljno jasno upućuje na to da institucija nije sposobna platiti svoje obveze po dospijeću, ili da to neće biti u bliskoj budućnosti.

Ako bi za navedeni instrument jamčila država, institucija koja koristi takav instrument bila bi podložna okviru za državne potpore. Da bi se očuvala financijska stabilnost, posebno u slučaju sistemskog manjka likvidnosti, državna jamstva za instrumente likvidnosti koje osiguravaju središnje banke ili državna jamstva za novoizdane obveze za otklanjanje ozbiljnih smetnji u gospodarstvu države članice ne bi smjela pokrenuti okvir za sanaciju pod uvjetom da je ispunjen niz uvjeta. Posebno bi se mjere državnih jamstva trebale odobravati unutar okvira za državne potpore i ne bi smjele biti dio većeg paketa pomoći, a korištenje jamstvenih mjera trebalo bi biti strogo vremenski ograničeno. Trebala bi se zabraniti jamstva država članica za tražbine iz vlasničkog kapitala. Prilikom davanja jamstva, za novoizdane obveze, izuzev vlasničkog kapitala, država članica trebala bi osigurati da institucija za jamstvo plati dovoljnu naknadu. Nadalje, pružanje izvanrednih javnih financijskih potpora ne bi trebalo potaknuti sanaciju kada, kao mjeru opreza, država članica preuzme vlasnički udjel u instituciji, uključujući institucije koje su u javnom vlasništvu, koja je u skladu s njezinim kapitalnim zahtjevima. To, na primjer, može biti slučaj kada se od institucije zahtijeva da prikupi novi kapital zbog ishoda testiranja otpornosti na stres zasnovanog na poznatim scenarijima ili istovrsne vježbe koju provode makrobonitetna tijela, što uključuje zahtjev kojim se namjerava održati financijska stabilnost u kontekstu sistemske krize, no institucija nije u mogućnosti kapital prikupiti privatno na tržištima. Ne bi se trebalo smatrati da institucija propada ili joj prijeti propast isključivo na temelju toga što su izvanredne javne financijske potpore osigurane prije stupanja na snagu ove Direktive. Naposljetku, pristup instrumentima likvidnosti, uključujući hitnu likvidnosnu pomoć središnjih banaka, može predstavljati državne potpore na temelju okvira za državne potpore.

(42)

Kod sanacije grupe s prekograničnim aktivnostima, pri svakoj mjeri sanacije trebalo bi uzeti u obzir mogući učinak sanacije u svim državama članicama u kojima institucija ili grupa posluje.

(43)

Ovlasti sanacijskih tijela također bi se trebale primjenjivati na holdinge kada i holding propada ili mu prijeti propast i institucija koja je društvo kći, bilo u Uniji ili u trećoj zemlji, propada ili joj prijeti propast. Osim toga, bez obzira na to što holding možda i ne propada ili mu ne prijeti propast, ovlasti sanacijskih tijela trebale bi se primjenjivati na holding kada jedna institucija koja je društvo kći, ili više njih, zadovoljavaju uvjete za sanaciju, ili institucija iz treće zemlje zadovoljava uvjete za sanaciju u toj trećoj zemlji, a primjena instrumenata sanaciju i sanacijskih ovlasti na holding potrebna je za sanaciju društva ili institucijama koje su društva kćeri ili za sanaciju grupe u cjelini.

(44)

Kada institucija propada ili joj prijeti propast, nacionalna sanacijska tijela trebala bi raspolagati minimalnim usklađenim paketom instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti. Njihova provedba trebala bi podlijegati zajedničkim uvjetima, ciljevima i općim načelima. Kad sanacijsko tijelo odluči provesti sanaciju institucije, redovni postupak u slučaju insolventnosti trebalo bi isključiti, osim kad ga je potrebno kombinirati s upotrebom instrumenata sanacije te na inicijativu sanacijskog tijela. Države članice trebale bi imati mogućnost sanacijskim tijelima dodijeliti ovlasti i instrumente uz one koji su im dodijeljeni na temelju ove Direktive. Korištenje tih dodatnih instrumenata i ovlasti bi, međutim, trebalo biti u skladu s načelima i ciljevima sanacije kako su utvrđeni u ovoj Direktivi. Korištenje takvih instrumenata ili ovlasti posebno ne bi smjelo narušavati djelotvornu sanaciju prekograničnih grupa.

(45)

Kako bi se izbjegla mogućnost moralnog hazarda, svaka bi propadajuća institucija trebala imati mogućnost izlaska s tržišta, bez obzira na njezinu veličinu i povezanost s ostalim institucijama, a da to ne uzrokuje sistemski poremećaj. Propadajuća institucija u načelu bi trebala biti likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Međutim, likvidacijom u redovnom postupku u slučaju insolventnosti moglo bi se ugroziti financijsku stabilnost, prekinuti pružanje ključnih funkcija i utjecati na zaštitu deponenata. U takvom je slučaju vrlo vjerojatno da bi postojao javni interes za provedbu sanacije institucije i primjenu instrumenata sanacije umjesto pribjegavanja redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Stoga bi ciljevi sanacije trebali biti osiguranje nastavka obavljanja ključnih funkcija, izbjegavanje štetnih učinaka na financijsku stabilnost, zaštita javnih sredstava minimiziranjem oslanjanja na izvanredne javne financijske potpore propadajućim institucijama te zaštita osiguranih deponenata, ulagatelja, sredstava klijenata i imovine klijenata.

(46)

Prije primjene instrumenata sanacije trebalo bi uvijek razmotriti mogućnost likvidacije propadajuće institucije u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Trajnost poslovanja propadajuće institucije korištenjem instrumenata sanacije trebalo bi, koliko je to moguće, osigurati privatnim sredstvima. To se može postići prodajom privatnom kupcu ili spajanjem s njim, ili nakon otpisa obveza institucije ili nakon konverzije duga u vlasnički kapital s ciljem dokapitalizacije.

(47)

Prilikom primjene sanacijskih instrumenata i izvršavanja sanacijskih ovlasti, sanacijska tijela trebala bi poduzeti sve prikladne mjere kako bi osigurala da se mjere sanacije poduzimaju u skladu s načelima prema kojima dioničari i vjerovnici snose odgovarajući dio gubitaka, da bi članovi uprave u načelu trebali biti promijenjeni, da se troškovi sanacije institucije svedu na najmanju moguću mjeru i da se prema svim vjerovnicima iste kategorije jednako postupa. Posebno, kada se prema vjerovnicima iste kategorije postupa različito u kontekstu mjera sanacije, takve razlike trebale bi biti opravdane javnim interesom te ne bi trebale dovoditi do izravne odnosno neizravne diskriminacije na temelju državne pripadnosti. Kada korištenje instrumenata sanacije uključuje davanje državnih potpora, intervencije bi se trebale procijeniti u skladu s relevantnim odredbama o državnim potporama. Državnim potporama može se smatrati, inter alia, kada sanacijski fondovi ili fondovi osiguranja depozita nastupaju kao pomoć sanaciji propadajućih institucija.

(48)

Kod primjene instrumenata sanacije i izvršavanja sanacijskih ovlasti, sanacijska tijela trebala bi prema potrebi obavješćivati predstavnike zaposlenika i savjetovati se s njima. Prema potrebi bi se u tom pogledu trebali u potpunosti uzeti u obzir kolektivni sporazumi ili drugi aranžmani koje osiguravaju socijalni partneri.

(49)

Ograničenja prava dioničara i vjerovnika trebala bi biti u skladu s člankom 52. Povelje. Instrumente sanacije trebalo bi stoga primjenjivati samo na one institucije koje propadaju ili im prijeti propast, i to samo kad je to potrebno da bi se ostvario cilj financijske stabilnosti u javnom interesu. Instrumente sanacije posebno bi trebalo primijeniti kada se institucija ne može likvidirati u redovnom postupku u slučaju insolventnosti a da se pritom ne destabilizira financijski sustav, a potrebne su mjere za brz prijenos i nastavak sistemski važnih funkcija i ne postoji razumna mogućnost da se primijeni alternativno privatno rješenje, uključujući povećanje udjela kapitala od strane postojećih dioničara ili treće osobe kojim bi se obnovila mogućnost održivosti institucije. Osim toga, kod primjene sanacijskih mjera i izvršavanja sanacijskih ovlasti trebalo bi se voditi računa o načelu proporcionalnosti i posebnostima pravnog oblika institucije.

(50)

Zadiranje u vlasnička prava ne bi smjelo biti nerazmjerno. Pogođeni dioničari i vjerovnici ne bi zbog toga smjeli trpjeti gubitke koji su veći od gubitaka koje bi trpjeli da je institucija likvidirana u trenutku donošenja odluke o sanaciji. U slučaju djelomičnog prijenosa imovine institucije u postupku sanacije na privatnog kupca ili prijelaznu banku, preostali dio institucije u postupku sanacije trebalo bi likvidirati u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Da bi se zaštitili dioničari i vjerovnici koji ostaju u postupku likvidacije institucije, trebalo bi im osigurati pravo na isplatu ili naknadu njihovih tražbina u postupku likvidacije koja ne bi bila manja od isplate odnosno naknade koju bi bili primili da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti.

(51)

Da bi se zaštitila prava dioničara i vjerovnika, trebale bi se utvrditi jasne obveze u pogledu vrednovanja imovine i obveza institucije u sanaciji te, gdje se to zahtijeva u okviru ove Direktive, u pogledu vrednovanja postupanja prema dioničarima i vjerovnicima koje bi se primijenilo da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. S vrednovanjem bi se trebalo moći započeti već u fazi rane intervencije. Prije poduzimanja bilo kakvih mjera sanacije, trebalo bi izvršiti fer i realistično vrednovanje imovine i obveza institucije. Vrednovanje bi trebalo podlijegati pravu na pravni lijek samo zajedno s odlukom o sanaciji. Osim toga, u slučajevima gdje se to ovom Direktivom predviđa, nakon primjene instrumenata sanacije trebala bi se provesti ex-post usporedba između načina na koji se s dioničarima i vjerovnicima zapravo postupalo i načina na koji bi se s njima bilo postupalo u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Ako se utvrdi da je dioničarima i vjerovnicima za njihove tražbine isplaćen iznos ili naknada koji su manji od iznosa odnosno naknade koju bi bili primili u redovnom postupku u slučaju insolventnosti, trebali bi imati pravo na isplatu razlike, gdje se to zahtijeva u okviru ove Direktive. Za razliku od vrednovanja prije mjera sanacije, tu usporedbu bi trebalo bi biti moguće pobijati odvojeno od odluke o sanaciji. Države članice trebale bi imati slobodu izbora u pogledu postupka i načina isplate dioničarima i vjerovnicima razlike u postupanju koja je utvrđena. Ta razlika, ako postoji, trebala bi se isplatiti u okviru aranžmana financiranja uspostavljenih u skladu s ovom Direktivom.

(52)

Važno je iskazati gubitke čim institucija propadne. Vrednovanje imovine i obveza propadajućih institucija trebalo bi biti zasnovano na fer, opreznim i realističnim pretpostavkama u trenutku primjene instrumenata sanacije. Međutim, na vrijednost obveza ne bi trebalo utjecati vrednovanje financijskog stanja institucije. Zbog žurnosti bi sanacijskim tijelima trebalo omogućiti brzo vrednovanje imovine i obveza propadajuće institucije. To bi vrednovanje trebalo biti privremeno i trebalo bi se primjenjivati do provođenja neovisnog vrednovanja. Obvezujućim tehničkim standardima EBA-e koji se odnose na metodologiju vrednovanja trebalo bi se uspostaviti okvir načela koja će se koristiti u provođenju takvih vrednovanja te omogućiti da sanacijska tijela i neovisni procjenitelji prema potrebi primjenjuju različite posebne metodologije.

(53)

Da bi se održalo povjerenje u tržište i umanjio rizik od širenja potrebne su brze i usklađene mjere. Kada se ocijeni da ustanova propada ili joj prijeti propast i ne postoji razumna mogućnost da bi propast institucije u razumnom roku mogle spriječiti alternativne mjere privatnog sektora ili nadzorne mjere, sanacijska tijela ne bi trebala odgađati poduzimanje odgovarajućih i usklađenih mjera sanacije u javnom interesu. Okolnosti u kojima može nastupiti propast institucije, posebno uzimajući u obzir mogućnost da se radi o hitnoj situaciji, trebale bi omogućiti sanacijskim tijelima da poduzmu mjere sanacije bez postojanja obveze da se najprije koriste ovlasti rane intervencije.

(54)

Pri poduzimanju mjera sanacije sanacijska bi tijela trebala uzeti u obzir i slijediti mjere predviđene u planovima sanacije, osim ako sanacijska tijela procijene, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići poduzimanjem mjera koje nisu predviđene u planovima sanacije.

(55)

Osim ako je drukčije izričito predviđeno ovom Direktivom, instrumenti sanacije trebali bi se primijeniti prije svake dokapitalizacije sredstvima iz javnog sektora ili ekvivalentnih izvanrednih javnih financijskih potpora instituciji. Time se, međutim, ne bi trebalo onemogućiti korištenje sredstava iz sustava osiguranja depozita ili sanacijskih fondova kako bi se pokrili gubici koje bi inače pretrpjeli osigurani deponenti ili diskrecijski isključeni vjerovnici. U tom bi smislu korištenje izvanrednih javnih financijskih potpora, sanacijskih fondova ili sustava osiguranja depozita, kao pomoć pri sanaciji propadajućih institucija, trebalo biti u skladu s relevantnim odredbama o državnim potporama.

(56)

Problemi na financijskim tržištima u Uniji koji nastaju kao posljedica događanja na razini cijelog sustava mogli bi imati nepovoljan utjecaj na gospodarstvo Unije i građane Unije. Zbog toga bi instrumenti sanacije trebali biti osmišljeni i prikladni da odgovore na široki spektar uglavnom nepredvidljivih scenarija, uzimajući u obzir moguće razlike između pojedinačne institucije koja se nalazi u krizi i šire sistemske bankovne krize.

(57)

Kada Komisija započne postupak odobravanja državnih potpora na temelju članka 107. UFEU-a za vladine instrumente za stabilizaciju navedene u ovoj Direktivi, trebalo bi odvojeno ocijeniti krše li priopćeni vladini instrumenti za stabilizaciju neke od usko povezanih odredbi prava Unije, uključujući one koje se odnose na zahtjev o minimalnom pokriću gubitaka od 8 % sadržan u ovoj Direktivi, kao i postoji li vrlo iznimna sistemska kriza koja bi opravdala pribjegavanje tim alatima u okviru ove Direktive, uz istodobno osiguravanje jednakih uvjeta na unutarnjem tržištu. U skladu s člancima 107. i 108. UFEU-a, ta bi se procjena trebala izvršiti prije primjene bilo kakvih vladinih instrumenata za stabilizaciju.

(58)

Primjena vladinih instrumenata za stabilizaciju trebala bi biti srednjoročno fiskalno neutralna.

(59)

Instrumenti sanacije trebali bi uključivati prodaju poslovanja ili dionica institucije u sanaciji, osnivanje prijelazne institucije, odvajanje prihodujuće imovine od imovine umanjene vrijednosti ili neprihodujuće imovine propadajuće institucije te bail-in dioničara i vjerovnika propadajućih institucije da.

(60)

Kada se instrumenti sanacije koriste za prijenos sistemski važnih usluga ili održivog poslovanja institucije na zdrav subjekt, na primjer kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu instituciju, preostali dio institucije trebao bi se likvidirati u odgovarajućem roku uzimajući u obzir potrebu da propadajuća institucija pruža usluge ili potporu kako bi se kupcu ili prijelaznoj instituciji omogućilo da provede poslovanje ili pružanje usluga stečenih prijenosom.

(61)

Instrumentom prodaje poslovanja trebalo bi se tijelima omogućiti da bez suglasnosti dioničara prodaju instituciju ili dijelove njezina poslovanja kupcu ili kupcima. Kod primjene instrumenta prodaje poslovanja tijela bi trebala organizirati stavljanje na tržište te institucije ili dijela njezina poslovanja u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem procesu istodobno nastojeći održati što je moguće višu cijenu. Kada je zbog hitnosti takav proces nemoguć, nadležna tijela trebala bi poduzeti korake za popravljanje štetnih učinaka na tržišno natjecanje i unutarnje tržište.

(62)

Svi neto prihodi od prijenosa imovine ili obveza institucije u sanaciji kod primjene instrumenta prodaje poslovanja trebali bi koristiti instituciji koja ostaje u postupku likvidacije. Svi neto prihodi od prijenosa dionica ili drugih vlasničkih instrumenata koje izdaje institucija u sanaciji kod primjene instrumenta prodaje poslovanja trebali bi koristiti vlasnicima tih dionica ili drugih vlasničkih instrumenata. Ti bi se prihodi trebali računati bez troškova nastalih zbog propasti institucije i procesa sanacije.

(63)

Kako bi se izvršila pravovremena prodaja poslovanja i zaštitila financijska stabilnost, procjena kupca kvalificiranog udjela trebala bi se provesti pravovremeno tako da ne odgađa primjenu instrumenta prodaje poslovanja u skladu s ovom Direktivom, odstupajući od vremenskih ograničenja i postupaka utvrđenih Direktivom 2013/36/EU i Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(64)

Informacije o prodaji propadajuće institucije i pregovorima s potencijalnim stjecateljima prije primjene instrumenata prodaje poslovanja vjerojatno će biti važne za cijeli sustav. Radi osiguranja financijske stabilnosti važno je da se objavljivanje informacija potrebnih na temelju Uredbe (EU) br. 596/2014 (12) može odgoditi na razdoblje koje je potrebno za planiranje i strukturiranje sanacije institucije u skladu s rokovima koji su dopušteni u okviru sustava za sprječavanje zlouporabe tržišta.

(65)

Glavna svrha prijelazne institucije, kao institucije koja je u potpunom ili djelomičnom vlasništvu jednog ili više tijela javne vlasti ili koju kontrolira sanacijsko tijelo, bila bi osigurati nastavak pružanja osnovnih financijskih usluga klijentima propadajuće institucije i nastavak obavljanja osnovnih financijskih aktivnosti. Prijelaznom institucijom trebalo bi se upravljati kao solventnim subjektom s osiguranom trajnošću poslovanja te je vratiti što prije na tržište kada uvjeti za to budu prikladni i unutar roka utvrđenog ovom Direktivom ili je likvidirati ako nije solventna.

(66)

Instrumentom odvajanja imovine trebalo bi se omogućiti nadležnim tijelima da prenesu imovinu, prava ili obveze institucije u sanaciji na odvojeni subjekt za upravljanje. Taj bi se instrument trebao upotrebljavati samo zajedno s drugim instrumentima radi sprječavanja davanja neopravdane konkurentske prednosti propadajućoj instituciji.

(67)

Djelotvornim sustavom sanacije troškovi sanacije propadajuće institucije koje snose porezni obveznici trebali bi se svesti na najmanju moguću mjeru. Njime bi se trebalo osigurati da se sistemske institucije mogu sanirati bez ugrožavanja financijske stabilnosti. To se postiže bail-in instrumentom tako što se njime osigurava da dioničari i vjerovnici propadajuće institucije snose odgovarajuće gubitke i preuzmu odgovarajući dio troškova koji proizlaze iz propasti institucije. Stoga se bail-in instrumentom dioničarima i vjerovnicima institucija daje snažniji poticaj za praćenje zdravlja institucije tijekom normalnih okolnosti i udovoljava preporuci Odbora za financijsku stabilnost o tome da se zakonske ovlasti za otpis duga i konverziju uvrste u okvir za sanaciju kao dodatna mogućnost zajedno s ostalim instrumentima sanacije.

(68)

Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela imaju potrebnu fleksibilnost da u različitim okolnostima gubitke dodijele vjerovnicima, prikladno je da ta tijela mogu primijeniti bail-in instrument kako u situaciji u kojoj je cilj sanirati propadajuće instituciju i osigurati trajnost poslovanja ako postoji realna mogućnost da se solventnost institucije može obnoviti tako i u situaciji u kojoj se usluge važne za sustav prenose na prijelaznu instituciju, a ostatak institucije prestaje poslovati te je likvidiran.

(69)

Ako se bail-in instrument primjenjuje s ciljem obnavljanja kapitala propadajuće institucije kako bi se omogućilo da posluje kao institucija s trajnim poslovanjem, bail-in bi trebao biti popraćen zamjenom uprave, osim kada je zadržavanje uprave prikladno i nužno za postizanje ciljeva sanacije, i naknadnim restrukturiranjem institucije i njezinih aktivnosti na način kojim bi se otklonili razlozi njezine propasti. To restrukturiranje trebalo bi se postići provedbom plana reorganizacije poslovanja. Takvi planovi bi, prema potrebi, trebali biti sukladni s planom restrukturiranja koji institucija mora predati Komisiji prema okviru za državne potpore. Osim mjera za obnovu dugoročne solventnosti institucije predmetni bi plan posebno trebao uključivati mjere kojima se potpora ograničava na najmanju mjeru, a teret se raspodjeljuje, te mjere kojima se ograničava narušavanje tržišnog natjecanja.

(70)

Nije primjereno primijeniti bail-in instrument na tražbine u mjeri u kojoj su one osigurane, kolateralizirane ili na neki drugi način zajamčene. Međutim, kako bi se osigurala učinkovitost bail-in instrumenta i postizanje njegovih ciljeva, poželjno je da se on može primijeniti na najveći mogući broj neosiguranih obveza propadajuće institucije. Bez obzira na to, primjereno je izuzeti određene vrste neosiguranih obveza iz područja primjene bail-in instrumenta. Kako bi se zaštitili vlasnici osiguranih depozita, bail-in instrument ne bi se trebao primjenjivati na one depozite koji su zaštićeni na temelju Direktive 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (13). Kako bi se osigurao kontinuitet ključnih funkcija, bail-in instrument ne bi se trebao primjenjivati na određene obveze zaposlenika propadajuće institucije ili na komercijalne tražbine koje se odnose na robu i usluge ključne za dnevno funkcioniranje institucije. Kako bi se ispunila mirovinska prava i mirovinske tražbine ili dugovanje mirovinskim fondovima i njihovim korisnicima, bail-in instrument ne bi se trebao primjenjivati na obveze koje propadajuća institucija ima prema sustavu mirovinskog osiguranja. Međutim, bail-in instrument trebao bi se primjenjivati na obveze za mirovinska davanja koja se mogu pripisati varijabilnim primanjima koja ne proizlaze iz kolektivnih ugovora, kao i na varijabilnu komponentu primitaka osoba koje preuzimaju stvarni rizik. Kako bi se smanjio rizik sistemske zaraze, bail-in instrument ne bi se trebao primjenjivati na obveze koje proizlaze iz sudjelovanja u platnim sustavima s preostalim rokom do dospijećem kraćim od sedam dana ili obveze prema institucijama, isključujući subjekte koji pripadaju istoj grupi, čije je izvornim rokom dospijeće kraćim od sedam dana.

(71)

S obzirom na to da je zaštita osiguranih deponenata jedan od najvažnijih ciljeva sanacije, osigurani depoziti ne bi smjeli podlijegati primjeni bail-in instrumenta. Međutim, sustavom osiguranja depozita trebalo bi se doprinijeti financiranju postupka sanacije pokrivanjem gubitaka u mjeri neto gubitaka koje bi morao podnijeti nakon naknada deponentima u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Izvršavanjem ovlasti za bail-in osiguralo bi se da deponenti i dalje imaju pristup svojim depozitima barem do razine pokrića, što je glavni razlog uspostave sustava osiguranja depozita. Nepredviđanje uključivanja takvih sustava u tim slučajevima predstavljalo bi nepoštenu prednost s obzirom na ostale vjerovnike koji bi bili podložni izvršavanju ovlasti sanacijskog tijela.

(72)

Sanacijska tijela trebala bi moći isključiti ili djelomično isključiti obveze u nizu slučajeva, uključujući slučajeve u kojima nije moguće sanirati takve obveze bail-in instrumentom u razumnom roku, ako je isključenje strogo potrebno i razmjerno s ciljem nastavka pružanja ključnih funkcija i temeljnih linija poslovanja ili ako bi se primjenom bail-in instrumenta na te obveze uzrokovalo uništenje vrijednosti takvih razmjera da bi gubici koje bi snosili drugi vjerovnici bili veći negoli da su te obveze bile isključene iz bail-ina. Sanacijska tijela trebala bi moći isključiti ili djelomično isključiti obveze kada je to potrebno kako bi se izbjeglo širenje zaraze i financijske nestabilnosti koje mogu ozbiljno ugroziti gospodarstvo države članice. Prilikom provođenja tih procjena, sanacijska tijela trebala bi u obzir uzeti posljedice potencijalnog bail-ina obveza koje proizlaze iz prihvatljivih depozita koje drže fizičke osobe i mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća iznad razine pokrića iz Direktive 2014/49/EU.

(73)

Kada se ta isključenja primjenjuju, razina otpisa ili konverzije ostalih prihvatljivih obveza može se povećati kako bi se ta isključenja uzela u obzir podložno načelu da nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj nego u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Kada se gubici ne mogu prenijeti na druge vjerovnike, aranžmanom financiranja sanacije može se uplatiti doprinos instituciji u sanaciji podložno nizu strogih uvjeta, uključujući zahtjev da su gubici koji ukupno iznose ne manje od 8 % od ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, već pokriveni, te da su financijska sredstva koja je osigurao sanacijski fond ograničena na manje od 5 % ukupnih obveza, uključujući regulatorni kapital, ili sredstva koja su na raspolaganju sanacijskog fonda i iznos koji se može prikupiti kroz ex-post doprinose u razdoblju od tri godine.

(74)

U izvanrednim okolnostima, ako su obveze isključene i sanacijski je fond iskorišten kako bi se doprinijelo bail-inu umjesto tih obveza do dopuštene granice, sanacijsko tijelo trebalo bi moći zatražiti financiranje iz alternativnih izvora financiranja.

(75)

Najmanji iznos doprinosa apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji od 8 % ukupnih obveza uključujući regulatorni kapital ili prema potrebi 20 % rizika ponderirane aktive trebalo bi izračunati na temelju procjene za potrebe sanacije u skladu s ovom Direktivom. Povijesni gubici koje su dioničari već preuzeli smanjenjem regulatornog kapitala prije takve procjene ne bi trebali biti uključeni u navedene postotke.

(76)

Ničim u ovoj Direktivi ne bi se smjelo od država članica zahtijevati da aranžmane financiranja sanacije financiraju sredstvima iz općeg proračuna.

(77)

Osim kada je ovom Direktivom drukčije predviđeno, sanacijska tijela trebala bi primijeniti bail-in instrument na način kojim se poštuje jednako postupanje prema vjerovnicima i zakonsko rangiranje tražbina u skladu s primjenjivim pravom za slučaj insolventnosti. Gubici bi se najprije trebali pokriti instrumentima regulatornog kapitala i trebali bi se raspodijeliti dioničarima poništenjem ili prijenosom dionica ili ozbiljnim razvodnjavanjem dionica. Ako ti instrumenti nisu dovoljni, podređeni dug bi se trebao konvertirati ili otpisati. Nadređene obveze bi se trebale konvertirati ili otpisati ako su podređene kategorije potpuno konvertirane ili otpisane.

(78)

Kada postoje izuzeća od obveza, kao na primjer za sustave plaćanja i namire, vjerovnike zaposlenike ili trgovinske vjerovnike, ili povlašteno rangiranje, kao na primjer za depozite fizičkih osoba, mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća, navedena izuzeća trebala bi se primjenjivati u trećim zemljama i unutar Unije. Kako bi se osigurala mogućnost da se u trećim zemljama obveze prema potrebi otpišu ili konvertiraju, priznavanje navedene mogućnosti trebalo bi biti uključeno u ugovorne odredbe koje uređuje pravo trećih zemalja, posebno za one obveze koje su na nižoj razini u hijerarhiji vjerovnika. Takve se ugovorne odredbe ne bi trebale zahtijevati za obveze izuzete od bail-ina, depozite fizičkih osoba i mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća ili ako se pravom treće zemlje ili obvezujućim sporazumom sklopljenim s navedenom trećom zemljom sanacijskom tijelu države članice omogućuje da provodi svoje ovlasti otpisa ili konverzije.

(79)

Kako bi se izbjegla mogućnost da institucije strukturiraju svoje obveze na način kojim se sprječava djelotvornost bail-in instrumenta, primjereno je utvrditi da institucije u svakom trenutku ispunjavaju minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze izražen kao postotak ukupnih obveza i regulatornog kapitala institucije. Sanacijska tijela trebala bi moći zahtijevati, na pojedinačnoj osnovi, da se taj postotak u cijelosti ili dijelom sastoji od regulatornog kapitala ili posebne vrste obveza.

(80)

Ovom se Direktivom pri određivanju minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze unutar grupe usvaja pristup „odozgo prema dolje”. Tim se pristupom nadalje prepoznaje da se mjere sanacije primjenjuju na razini pojedinačnih pravnih osoba te da je nužno da se kapacitet pokrića gubitaka nalazi u pravnoj osobi unutar grupe unutar koje je gubitak nastao ili joj je dostupan. U tu svrhu, sanacijska tijela trebala bi osigurati da kapacitet pokrića gubitaka unutar grupe bude raspoređen unutar grupe u skladu s razinom rizika sastavnih pravnih osoba. Minimalni zahtjev potreban za svaku pojedinačnu instituciju koja je društvo kći trebao bi se zasebno ocjenjivati. Nadalje, sanacijska tijela trebala bi osiguravati da se sav kapital i obveze koji se uzimaju u obzir u konsolidiranom minimalnom zahtjevu nalaze u subjektima za koje je vjerojatno da će pretrpjeti gubitke ili su inače u mogućnosti pokriti gubitke. Ovom bi se Direktivom trebalo dopustiti sanacije s višestrukim točkama pristupanja i one s jedinstvenom točkom pristupanja. Minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebali bi odražavati strategiju sanacije koja je primjerena za grupu u skladu s planom sanacije. Posebno, minimalni zahtjevi za regulatorni kapital i prihvatljive obveze trebali bi postojati na odgovarajućoj razini u grupi kako bi se odrazio pristup s višestrukim točkama pristupanja ili pristup s jedinstvenom točkom pristupanja sadržan u planu sanacije, imajući na umu da bi mogle iskrsnuti okolnosti u kojima bi se koristio pristup koji se razlikuje od onog sadržanog u planu kako bi se, primjerice, učinkovitije ostvarili ciljevi sanacije. U tom kontekstu, neovisno o tome je li se grupa odlučila na pristup s jedinstvenom točkom pristupanja ili pristup s višestrukim točkama pristupanja, sve institucije i druge pravne osobe u grupi, kada to zahtijevaju sanacijska tijela, trebale bi u svakom trenutku imati pouzdane minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze kako bi se izbjegao rizik širenja zaraze ili opsade banaka.

(81)

Države članice trebale bi osigurati da instrumenti dodatnog osnovnog kapitala i instrumenti dodatnog kapitala potpuno pokriju gubitke u trenutku insolventnosti institucije izdavatelja. U skladu s tim, od sanacijskih bi se tijela trebalo zahtijevati da potpuno otpišu te instrumente ili da ih konvertiraju u instrumente redovnog osnovnog kapitala, u trenutku insolventnosti, a prije poduzimanja bilo koje mjere sanacije. U tom smislu trenutak insolventnosti bi trebao označivati trenutak u kojem relevantno tijelo utvrđuje da institucija zadovoljava uvjete za sanaciju ili trenutak u kojem tijelo zaključi da bi institucija prestala biti solventna ako se ti instrumenti kapitala ne bi otpisali ili konvertirali. Činjenicu da tijela trebaju otpisati ili konvertirati instrumente u okolnostima utvrđenima ovom Direktivom trebalo bi navesti u odredbama koje se primjenjuju na instrument te u svakom prospektu ili dokumentu koji se odnosi na ponudu i koji je u vezi s instrumentima objavljen ili mu je priložen.

(82)

Kako bi se omogućio učinkovit ishod sanacije trebalo bi biti moguće primijeniti bail-in instrument prije 1. siječnja 2016.

(83)

Sanacijska bi tijela trebala moći samo djelomično primijeniti bail-in instrument kada procjena mogućeg utjecaja na stabilnost financijskog sustava u državama članicama na koje se to odnosi i u ostatku Unije pokaže da bi njegova puna primjena bila u suprotnosti s općim javnim interesima države članice ili Unije u cjelini.

(84)

Sanacijska tijela trebala bi imati sve potrebne zakonske ovlasti koje se u različitim kombinacijama mogu izvršavati prilikom primjene instrumenata sanacije. Te bi ovlasti trebale uključivati ovlast prijenosa dionica, imovine, prava i obveza propadajuće institucije na drugi subjekt, na primjer drugu instituciju ili prijelaznu instituciju, ovlast otpisa ili poništenja dionica, otpisa ili konverzije obveza propadajuće institucije, ovlast zamjene uprave i ovlast izricanja privremenog moratorija na isplatu tražbina. Potrebne su dodatne ovlasti, uključujući ovlast zahtijevanja nastavka pružanja osnovnih usluga od drugih dijelova grupe.

(85)

Nije nužno propisati točna sredstva pomoću kojih bi sanacijska tijela trebala intervenirati u propadajućoj instituciji. Sanacijska tijela trebala bi imati mogućnost izbora između preuzimanja kontrole izravnom intervencijom u instituciji ili pomoću izvršnog naloga. Trebala bi odlučiti u skladu s okolnostima slučaja. Ne čini se nužnim za učinkovitu suradnju između država članica odrediti jedinstven model u ovoj fazi.

(86)

Okvir za sanaciju trebao bi uključivati postupovne zahtjeve kako bi se osiguralo primjereno obavješćivanje o mjerama sanaciju i, podložno ograničenim iznimkama utvrđenima u ovoj Direktivi, njihovo objavljivanje. Međutim, s obzirom na to da postoji vjerojatnost da su informacije dostupne sanacijskim tijelima i njihovim stručnim savjetnicima tijekom postupka sanacije osjetljive prirode, te bi informacije prije objavljivanja odluke o sanaciji trebale podlijegati učinkovitom režimu povjerljivosti. U obzir se mora uzeti činjenica da informacije o sadržaju i detaljima planova oporavka i sanacije te rezultatima bilo kakve procjene tih planova mogu imati dalekosežne posljedice, posebno u dotičnim poduzećima. Za svaku informaciju koja se pruži u vezi s odlukom prije negoli je ona donesena, bilo o tome jesu li uvjeti za sanaciju ispunjeni, o korištenju pojedinog instrumenta ili bilo koje mjere tijekom postupka, mora se pretpostaviti da se odražava na javne i privatne interese koji su mjerama obuhvaćeni. Međutim, za nastanak negativnih posljedica za određenu instituciju mogla bi biti dovoljna informacija o tome da sanacijsko tijelo ispituje navedenu instituciju. Stoga je potrebno osigurati da postoje prikladni mehanizmi za očuvanje povjerljivosti takvih informacija, kao što su sadržaj i detalji planova oporavka i sanacije te rezultati bilo kakve procjene provedene u tom kontekstu.

(87)

Sanacijska tijela trebala bi imati dodatne ovlasti kako bi osigurala djelotvoran prijenos dionica ili dužničkih instrumenata te imovine, prava i obveza. Podložno zaštitnim mehanizmima predviđenima u ovoj Direktivi, te bi ovlasti trebale uključivati ovlast ukidanja prava trećih strana iz prenesenih instrumenata ili imovine te ovlast provedbe ugovora i osiguravanja nastavka poslovanja prema primatelju prenesene imovine i dionica. Međutim, prava zaposlenika da otkažu ugovor o radu ne bi smjela biti ugrožena. Pravo jedne od strana da otkaže ugovor s institucijom u sanaciji ili u njezinim subjektom grupe iz drugih razloga osim sanacije propadajuće institucije također ne bi smjelo biti ugroženo. Sanacijska tijela trebala bi imati dodatnu ovlast da od preostalog dijela institucije koja se likvidira u redovnom postupku u slučaju insolventnosti zatraži pružanje usluga koje su nužne da bi se omogućilo poslovanje institucije na koju je prenesena imovina i dionice primjenom instrumenta prodaje poslovanja ili instrumenta prijelazne institucije.

(88)

U skladu s člankom 47. Povelje strane na koje se to odnosi imaju pravo na pošteno suđenje i na djelotvoran pravni lijek za mjere koje se na njih utječu. Stoga bi odluke koje donose sanacijska tijela trebale biti podložne pravu na pravni lijek.

(89)

Mjere za upravljanje krizom koje provode nacionalna sanacijska tijela mogu zahtijevati složene ekonomske procjene i veliko diskrecijsko pravo. Nacionalna sanacijska tijela imaju posebna stručna znanja potrebna za donošenje takvih procjena i utvrđivanje prikladnog korištenja diskrecijskim pravom. Stoga je važno osigurati da nacionalni sudovi koriste složene ekonomske procjene koje u tom kontekstu donesu nacionalna sanacijska tijela kao temelj pri preispitivanju navedenih mjera za upravljanje krizom. Međutim, složena narav tih procjena ne bi trebala spriječiti nacionalne sudove da razmotre jesu li dokazi na koje se sanacijsko tijelo oslanja činjenično točni, pouzdani i dosljedni, sadrže li sve relevantne informacije koje bi se trebale uzeti u obzir kako bi se procijenila složena situacija i opravdavaju li zaključke koji se iz njih donose.

(90)

S obzirom na to da se ovom Direktivom žele obuhvatiti iznimno hitne situacije i s obzirom na to da bi suspenzija u odlučivanju sanacijskih tijela mogla onemogućiti nastavak obavljanja ključnih funkcija, nužno je osigurati da podnošenje bilo kojeg pravnog lijeka ne bi smjelo uzrokovati automatsku suspenziju učinaka pobijane odluke te da bi odluka sanacijskog tijela trebala biti odmah izvršiva pod pretpostavkom da bi suspenzija bila suprotna javnom interesu.

(91)

Osim toga, kada je to potrebno kako bi se zaštitile treće strane koje su u dobroj vjeri stekle imovinu, prava i obveze institucije u sanaciji na temelju izvršenja sanacijskih ovlasti tijela i kako bi se osigurala stabilnost financijskih tržišta, pravo na pravni lijek ne bi smjelo utjecati ni na koji sljedeći upravni akt ili transakciju zaključenu na temelju poništene odluke. U takvim slučajevima, pravni lijekovi protiv nezakonitih odluka bi stoga trebali biti ograničeni na dodjelu naknade za štetu koju su pretrpjele pogođene osobe.

(92)

S obzirom na to da se može zahtijevati da se hitno poduzmu mjere za upravljanje krizom zbog ozbiljnih rizika za financijsku stabilnost u državi članici i Uniji, bilo koji postupak u skladu s nacionalnim pravom koji se odnosi na zahtjev za prethodno sudsko odobrenje za mjeru za upravljanje krizom i sudsko razmatranje takvog zahtjeva trebao bi biti žuran. S obzirom na zahtjev za hitno donošenje mjera za upravljanje krizom, sud bi trebao donijeti svoju odluku u roku od 24 sata i države članice trebale bi osigurati da relevantno tijelo može donijeti svoju odluku odmah nakon što sud to odobri. To ne dovodi u pitanje moguće pravo zainteresiranih strana da podnesu zahtjev sudu za ukidanje odluke u ograničenom razdoblju nakon što sanacijsko tijelo poduzme mjere za upravljanje krizom.

(93)

Kako bi se osigurala učinkovita sanacija i izbjegao sukob nadležnosti, redovni postupak u slučaju insolventnosti za propadajuću instituciju ne bi se smio pokretati niti nastaviti dok sanacijsko tijelo izvršava svoje sanacijske ovlasti ili primjenjuje instrumente sanacije, osim na inicijativu sanacijskog tijela ili uz njegovu suglasnost. Korisno je i potrebno suspendirati određene ugovorne obveze na ograničen rok kako bi sanacijsko tijelo imalo vremena primijeniti instrumente sanacije. To se ipak ne bi trebalo odnositi na obveze u pogledu sustava određenih u skladu s Direktivom 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14), središnjih drugih ugovornih strana i središnjih banaka. Direktivom 98/26/EZ smanjuje se rizik povezan sa sudjelovanjem u platnim sustavima i sustavima za namiru, posebno smanjenjem smetnji u slučaju insolventnosti sudionika u takvom sustavu. Kako bi se osiguralo da se navedene zaštite prikladno primjenjuju u kriznim situacijama, istodobno zadržavajući prikladnu sigurnost operatera platnih sustava i sustava vrijednosnih papira te ostalih tržišnih sudionika, ovom je Direktivom predviđeno da se mjera prevencije krize ili mjera za upravljanje krizom sama po sebi ne bi trebala smatrati stečajnim postupkom u smislu Direktive 98/26/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, pod uvjetom da se temeljne obveze prema ugovoru i dalje izvršavaju. Međutim, niti jednom odredbom ove Direktive ne dovodi se u pitanje djelovanje sustava određenog na temelju Direktive 98/26/EZ ili pravo na sigurnost kolaterala zajamčeno člankom 9. Direktive 98/26/EZ.

(94)

Kako bi se osiguralo da sanacijska tijela prilikom prijenosa imovine i obveza na kupca iz privatnog sektora ili prijelaznu instituciju imaju primjeren rok za određivanje ugovora koje je potrebno prenijeti, moglo bi biti prikladno odrediti razmjerna ograničenja za prava drugih ugovornih strana na zatvaranje, ubrzavanje ili otkazivanje financijskih ugovora na neki drugi način prije nego prijenos nastupi. Takvo bi ograničenje bilo potrebno kako bi se nadležnim tijelima omogućila prava slika o bilanci propadajuće institucije bez izmjena vrijednosti i opsega koje bi uključivalo često zastupljeno ostvarivanje prava otkaza. Kako bi se uplitanje u ugovorna prava drugih ugovornih strana svelo na najmanju moguću mjeru, ograničenje prava otkaza trebalo bi se primjenjivati samo u odnosu na mjeru sprječavanja krize ili mjeru za upravljanje krizom, uključujući nastanak svakog događaja izravno povezanog s primjenom te mjere, a prava na otkaz proizašla iz nekog drugog neispunjenja obveza, uključujući neplaćanje ili ostvarenje marži, trebala bi se zadržati.

(95)

Kako bi se očuvale legitimne odredbe tržišta kapitala u slučaju prijenosa dijela, no ne i cijele imovine, prava i obveza propadajuće institucije, prema potrebi, primjereno je uključiti zaštitne mjere radi sprječavanja razdvajanja povezanih obveza, prava i ugovora. Takvo ograničenje odabranih praksi u odnosu na povezane ugovore trebalo bi se proširiti na ugovore s istom drugom ugovornom stranom obuhvaćene sporazumima o osiguranju, ugovorom o financijskom kolateralu s prijenosom prava vlasništva, sporazumom o prijeboju, sporazumom o konačnom netiranju i sporazumima o strukturiranim financijama. Kada se primjenjuje sigurnosna mjera, sanacijska tijela trebala bi biti obvezna prenijeti sve povezane ugovore u okviru zaštićenog aranžmana ili ih sve ostaviti u preostalom dijelu propadajuće institucije. Tim bi se mjerama trebalo osigurati neometano regulatorno postupanje s izloženosti obuhvaćeno sporazumom o netiranju u smislu Direktive 2013/36/EZ.

(96)

Iako se osiguravanjem istih instrumenata i ovlasti za sanacijska tijela pojednostavljuje usklađeno djelovanje u slučaju propasti prekogranične grupe, čini se da su potrebne dodatne mjere za promicanje suradnje i sprječavanje fragmentiranih nacionalnih odgovora. Sanacijska tijela trebala bi imati obvezu međusobnog savjetovanja i suradnje u sanacijskim kolegijima kod sanacije povezanih subjekata kako bi se postigao dogovor o programu sanacije grupe. Sanacijski kolegiji trebali bi se osnivati imajući u vidu temelje postojećih kolegija nadzornih tijela uključivanjem sanacijskih tijela i nadležnih ministarstava, središnjih banaka, EBA-e i, prema potrebi, tijela odgovornih za sustave osiguranja depozita. U slučaju krize sanacijski kolegij trebalo bi predstavljati forum za razmjenu informacija i usklađivanje mjera sanacije.

(97)

Kod sanacije prekograničnih grupa trebala bi se uspostaviti ravnoteža između potrebe za postupcima koji uzimaju u obzir hitnost situacije i omogućuju učinkovita, pravedna i pravovremena rješenja za cijelu grupu, s jedne strane, i potrebe da se zaštiti financijska stabilnost u svim državama članicama u kojima grupa posluje, s druge strane. Različita sanacijska tijela trebala bi razmjenjivati svoja stajališta u sanacijskom kolegiju. Mjere sanacijske koje predlaže sanacijsko tijelo za grupu trebale bi se pripremati i o njima bi se trebalo raspravljati među različitim sanacijskim tijelima u kontekstu planova sanacije grupe. Sanacijski kolegiji trebali bi predstavljati stajališta sanacijskih tijela svih država članica u kojima grupa posluje kako bi se pojednostavnilo donošenje brzih zajedničkih odluka, kad god je to moguće. Sanacijska tijela za grupu trebala bi uvijek voditi računa o utjecaju mjera sanacije koje poduzimaju na financijsku stabilnost u državama članicama u kojima grupa posluje. To bi se trebalo osigurati tako da sanacijska tijela države članice u kojoj društvo kći ima poslovni nastan imaju mogućnost uložiti prigovor na odluke sanacijskog tijela za grupu koje se odnose ne samo na primjerenost mjera sanacije nego i na razloge potrebe da se zaštiti financijska stabilnost u toj državi članici.

(98)

Sanacijski kolegij ne bi trebalo biti tijelo koje donosi odluke, nego platforma koja nacionalnim tijelima olakšava proces donošenja odluka. Zajedničke odluke trebala bi donositi dotična nacionalna tijela.

(99)

Izrada programa sanacije grupe trebala bi olakšati usklađenu sanaciju koja će vjerojatnije dati najbolje rezultate za sve institucije grupe. Sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi predložiti program sanacije grupe i podnijeti ga sanacijskom kolegiju. Nacionalna sanacijska tijela koja se ne slažu s programom ili odluče poduzeti nezavisne mjere sanacije trebala bi objasniti razloge za svoje neslaganje i obavijestiti sanacijsko tijelo za grupu i ostala sanacijska tijela obuhvaćena programom sanacije grupe o razlozima za neslaganje te detaljima bilo kakvih nezavisnih mjera sanacije koje namjeravaju poduzeti. Svako nacionalno tijelo koje odluči odstupiti od programa sanacije grupe trebalo bi primjereno razmotriti mogući utjecaj na financijsku stabilnost u državama članicama gdje se druga sanacijska tijela nalaze te moguće učinke na druge dijelove grupe.

(100)

Kao dio programa sanacije grupe, tijela bi trebala biti pozvana da primijene isti instrument na pravne osobe koje zadovoljavaju uvjete za sanaciju. Sanacijska tijela za grupu trebala bi imati ovlast primijeniti instrument prijelazne institucije na razini grupe (što može uključivati, prema potrebi, sustav podjele tereta) kako bi se cijela grupa stabilizirala. Vlasništvo nad institucijama koje su društva kćeri moglo bi se prenijeti na prijelaznu banku imajući u vidu daljnju prodaju, bilo u paketu bilo pojedinačno, kada nastupe odgovarajući tržišni uvjeti. Osim toga, sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi imati ovlast primjene bail-in instrumenta na razini matičnog društva.

(101)

Za učinkovitu sanaciju institucija i grupa koje posluju na međunarodnoj razini potrebna je suradnja između sanacijskih tijela Unije, država članica i trećih zemalja. Suradnja će biti olakšana ako se sustavi za sanaciju trećih zemalja temelje na zajedničkim načelima i pristupima na čijem razvoju rade Odbor za financijsku stabilnosti i G20. U tu bi svrhu EBA trebala biti ovlaštena razviti i stupiti u neobvezujuće okvirne sporazume o suradnji s tijelima trećih zemalja u skladu s člankom 33. Uredbe (EU) br. 1093/2010, a nacionalnim bi tijelima trebalo biti dopušteno sklopiti bilateralne sporazume u skladu s okvirnim sporazumima EBA-e. Razvoj tih sporazuma između nacionalnih tijela odgovornih za upravljanje propadanjem globalnih društava trebao bi biti način da se osigura učinkovito planiranje, odlučivanje i koordinacija u pogledu međunarodnih grupa. Općenito, sporazumi bi trebali biti uzajamni. Nacionalna sanacijska tijela trebala bi kao dio europskog sanacijskog kolegija prema potrebi priznati i provesti sanacijske postupke u trećim zemljama u okolnostima utvrđenima ovom Direktivom.

(102)

Suradnja bi se trebala odvijati kako u pogledu institucija koje su društava kćeri grupa iz Unije ili treće zemlje tako i u pogledu podružnica institucija iz Unije ili treće zemlje. Institucije koje su društva kćeri grupa iz treće zemlje poduzeća su s pravnim nastanom u Uniji te stoga u cijelosti podliježu pravu Unije, uključujući instrumente sanacije utvrđene ovom Direktivom. Međutim, potrebno je da države članice zadrže pravo djelovanja u pogledu podružnica institucija sa sjedištem u trećim zemljama kada bi priznavanje i primjena sanacijskih postupaka iz trećih zemalja koji se odnose na podružnicu ugrozila financijsku stabilnost u Uniji ili kada deponenti u Uniji ne bi uživali jednak tretman kao i deponenti iz treće zemlje. Pod tim okolnostima i drugim okolnostima utvrđenima ovom Direktivom, države članice trebale bi nakon savjetovanja s nacionalnim sanacijskim tijelima imati pravo odbiti priznati sanacijski postupak iz treće zemlje u pogledu podružnica institucija trećih zemalja u Uniji.

(103)

Postoje okolnosti u kojima učinkovitost primijenjenih instrumenata sanacije može ovisiti o dostupnosti kratkoročnih sredstava za financiranje institucije ili prijelazne institucije, pružanju jamstava potencijalnim kupcima ili pružanju kapitala prijelaznoj instituciji. Bez obzira na ulogu središnjih banaka u osiguravanju likvidnosti u financijskom sustavu i u kriznim vremenima važno je da države članice uspostave aranžmane financiranja kako se sredstva potrebna za te svrhe ne bi uzimala iz nacionalnih proračuna. Stabilizaciju financijskog sustava trebao bi financirati financijski sektor u cjelini.

(104)

Kao opće pravilo, države članice trebale bi uspostaviti vlastite nacionalne aranžmane financiranja putem fondova pod nadzorom sanacijskih tijela koji će se koristiti za potrebe utvrđene u ovoj Direktivi. Međutim, trebalo bi predvidjeti strogo ograničenu iznimku kojom se državama članicama omogućuje da uspostave vlastite nacionalne aranžmane financiranja putem obveznih doprinosa od institucija koje imaju odobrenje za rad na njihovom državnom području te koje se ne posjeduju preko fondova pod nadzorom njihovih sanacijskih tijela, pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti.

(105)

U načelu bi se doprinosi financijskog sektora trebali prikupiti prije pokretanja postupka sanacije i neovisno o njemu. Kada prethodno financiranje nije dovoljno da se njime pokriju gubitci ili troškovi nastali korištenjem aranžmana financiranja, trebali bi se prikupiti dodatni doprinosi kako bi se snosio dodatni trošak ili gubitak.

(106)

Kako bi se dosegnula kritična masa i izbjegli prociklički učinci koji bi nastali da se aranžmani financiranja moraju oslanjati samo na ex-post doprinose u sistemskoj krizi, neophodno je da ex ante dostupna financijska sredstva nacionalnih aranžmana financiranja dosegnu barem određenu minimalnu ciljanu razinu.

(107)

Kako bi se osigurao pošten izračun doprinosa i omogućili poticaji za poslovanje po modelu koji predstavlja manji rizik, kod doprinosa nacionalnim aranžmanima financiranja trebao bi se uzeti u obzir stupanj kreditnog, likvidnosnog i tržišnog rizika, a koji snose institucije.

(108)

Osiguravanje učinkovite sanacije propadajućih institucija unutar Unije ključan je element u uspostavi unutarnjeg tržišta. Propast takvih institucija ne utječe samo na financijsku stabilnost tržišta na kojima izravno posluju, nego i na cijelo financijsko tržište Unije. Uspostavom unutarnjeg tržišta financijskih usluga jača se međudjelovanje između različitih nacionalnih financijskih sustava. Institucije posluju izvan granica države članice u kojoj imaju poslovni nastan i međusobno su povezane međubankovnim i drugim tržištima koja su u svojoj biti paneuropska. Osigurati djelotvorno financiranje sanacije tih institucija u svim državama članicama nije samo u interesu država članica u kojima posluju, već općenito i svih država članica kao način da se osiguraju jednaki uvjeti tržišnog natjecanja i poboljša funkcioniranje unutarnjeg financijskog tržišta. Uspostavom Europskog sustava aranžmana financiranja trebalo bi se osigurati da sve institucije koje posluju u Uniji podliježu jednako učinkovitim aranžmanima financiranja sanacije i doprinose stabilnosti unutarnjeg tržišta.

(109)

Kako bi se izgradila otpornost Europskog sustava aranžmana financiranja te u skladu s ciljem koji zahtijeva priljev financijskih sredstava ponajprije od dioničara i vjerovnika institucije u sanaciji, a tek potom iz dotične djelatnosti, a ne iz javnih sredstava, aranžmani financiranja mogu u slučaju potrebe zatražiti zajam od drugih aranžmana financiranja. Jednako tako, trebali bi imati ovlast odobriti zajmove drugim aranžmanima kojima je to potrebno. Takvo pozajmljivanje trebalo bi biti isključivo dobrovoljno. Odluku o davanju zajmova drugim aranžmanima trebao bi donijeti aranžman financiranja koji je zajmodavac, ali bi, zbog potencijalnih fiskalnih posljedica, države članice trebale moći zahtijevati savjetovanje s nadležnim ministarstvom ili njegov suglasnost.

(110)

Iako se aranžmani financiranja uspostavljaju na nacionalnoj razini, u okviru sanacije grupe trebali bi funkcionirati na načelu uzajamnosti, pod uvjetom da se postigne dogovor nacionalnih tijela o sanaciji institucije. Depoziti osigurani sustavima osiguranja depozita ne bi trebali pretrpjeti gubitke u procesu sanacije. Kada mjera sanacije osigurava da deponenti i dalje imaju pristup svojim depozitima, sustavi osiguranja depozita za koje je vezana institucija u sanaciji trebali bi biti dužni isplatiti doprinos ne veći od iznosa osiguranih depozita za iznose gubitaka koje bi trebao snositi da je institucija likvidirana redovnim postupkom u slučaju insolventnosti.

(111)

Iako su osigurani depoziti zaštićeni od gubitaka u sanaciji, ostali prihvatljivi depoziti potencijalno su dostupni za pokrivanje gubitaka. Kako bi se osigurala određena razina zaštite fizičkih osoba, mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća koji imaju prihvatljive depozite iznad razine osiguranih depozita, ti depoziti trebali bi imati prednost pred tražbinama redovnih neosiguranih nepovlaštenih vjerovnika prema nacionalnom pravu kojim se uređuje redovni postupak u slučaju insolventnosti. U okviru nacionalnog prava, tražbina sustava osiguranja depozita trebala bi imati veću prednost negoli prethodno navedene kategorije prihvatljivih depozita. Potrebno je uskladiti nacionalna zakonodavstva o insolventnosti u tom području kako bi se smanjila izloženost sanacijskih fondova država članica u okviru načela predviđenog u ovoj Direktivi prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj.

(112)

Kada se depoziti prenose na drugu instituciju u okviru sanacije institucije, deponenti ne bi trebali biti osigurani na iznos viši od razine pokrića predviđene Direktivom 2014/49/EU. Stoga bi tražbine u odnosu na depozite koji ostaju u instituciji u postupku sanacije trebale biti ograničene na razliku između prenesenih sredstava i iznosa pokrića predviđenog Direktivom 2014/49/EU. Kada su preneseni depoziti veći od iznosa pokrića, deponent ne bi smio imati tražbine prema sustavu osiguranja depozita u pogledu depozita koji ostaje u instituciji u postupku sanacije.

(113)

Uspostavom aranžmana financiranja za osnivanje Europskog sustava aranžmana financiranja utvrđenog u ovoj Direktivi trebala bi se osigurati koordinacija korištenja sredstava koja su dostupna na nacionalnoj razini za sanaciju.

(114)

Ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a trebalo bi delegirati Komisiji radi preciziranja kriterija za definiranje „ključnih funkcija” i „temeljnih linija poslovanja” za potrebe ove Direktive; okolnosti u kojima je prema ovoj Direktivi potrebno izuzeće obveza od zahtjeva za otpis ili konverziju; vrsta dogovora kojima bi države članice trebale osigurati odgovarajuću zaštitu kod djelomičnih prijenosa, načina na koji bi se trebali prilagođavati doprinosi institucija aranžmanima financiranja sanacije u skladu s njihovim profilom rizičnosti; obveza u vezi s prijavom, računovodstvom, izvješćivanjem te ostalih obveza namijenjenih osiguravanju stvarnog plaćanja ex ante doprinosa, te okolnosti i uvjeta pod kojima institucija može biti privremeno izuzeta od plaćanja ex-post doprinosa. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(115)

U slučajevima predviđenima ovom Direktivom, primjereno je da EBA promiče konvergenciju praksi nacionalnih tijela putem smjernica u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010. U područjima koja nisu obuhvaćena regulatornim ili provedbenim tehničkim standardima EBA može izdavati smjernice i preporuke o primjeni prava Unije na vlastitu inicijativu.

(116)

Europski parlament i Vijeće trebali bi imati na raspolaganju tri mjeseca od datuma obavijesti za podnošenje prigovora na delegirani akt. Europski parlament i Vijeće trebali bi imati mogućnost obavijestiti ostale institucije da ne namjeravaju uložiti prigovore.

(117)

Tehnički standardi u financijskim uslugama trebali bi osigurati dosljednu usklađenost i odgovarajuću zaštitu deponenata, ulagatelja i potrošača u Uniji. Bilo bi učinkovito i primjereno da se u slučajevima navedenima u ovoj Direktivi EBA-i, kao visokospecijaliziranom stručnom tijelu, povjeri izrada nacrta regulatornih i provedbenih tehničkih standarda koji ne uključuju odabir politika, a koji bi se potom podnijeli Komisiji.

(118)

Komisija bi, u slučajevima predviđenima u ovoj Direktivi, trebala donijeti nacrte regulatornih tehničkih standarda koje je izradila EBA putem delegiranih akata u skladu s člankom 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. Komisija bi, u slučajevima predviđenima u ovoj Direktivi, trebala donijeti nacrte provedbenih tehničkih standarda koje je izradila EBA putem provedbenih akata u skladu s člankom 291. UFEU i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(119)

Direktivom 2001/24/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) predviđeno je međusobno priznavanje i provedba, u svim državama članicama, odluka koje se odnose na restrukturiranje i likvidaciju institucija koje imaju podružnice u državama članicama osim onih u kojima imaju sjedište. Tom direktivom osigurava se obrada sve imovine i obveza institucije, bez obzira na to u kojoj se zemlji nalaze, u okviru jedinstvenog postupka u matičnoj državi članici te jednako postupanje s vjerovnicima u državi članici domaćinu kao i s vjerovnicima u matičnoj državi članici. Direktiva 2001/24/EZ bi se radi djelotvorne sanacije trebala primjenjivati u slučaju korištenja instrumenata sanacije kako kod primjene tih instrumenata na institucije tako i kod njihove primjene na druge subjekte obuhvaćene sustavom za sanaciju. Direktivu 2001/24/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(120)

Direktive Unije o pravu trgovačkih društava sadrže obvezujuće propise o zaštiti dioničara i vjerovnika institucija koje su obuhvaćene područjem primjene tih direktiva. U okolnostima u kojima sanacijska tijela moraju brzo djelovati ti propisi mogu ometati djelotvornost njihova djelovanja i korištenje instrumenata sanacije i sanacijskih ovlasti od strane sanacijskih tijela te bi se u ovu Direktivu trebala uključiti odgovarajuća odstupanja. Kako bi se dionicima zajamčila najveća razina pravne sigurnosti, ta bi odstupanja trebala biti jasno i usko definirana te bi se smjela koristiti samo u javnom interesu i nakon što su ispunjeni uvjeti za pokretanje sanacije. Korištenje instrumenata sanacije pretpostavlja ispunjavanje ciljeva sanacije i uvjeta za sanaciju utvrđenih ovom Direktivom.

(121)

Direktiva 2012/30/EU Europskog parlamenta i Vijeća (16) sadrži pravila o pravima dioničara da odluče o povećanju ili smanjenju kapitala, o njihovu pravu sudjelovanja u svakom novom izdavanju dionica za ulog u novcu, o zaštiti vjerovnika u slučaju smanjenja kapitala i sazivanju sastanka dioničara u slučaju ozbiljnog gubitka kapitala. Ta pravila mogla bi ometati brzo djelovanje sanacijskih tijela te bi se trebala predvidjeti odgovarajuća odstupanja od njih.

(122)

Direktivom 2011/35/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17) utvrđena su, između ostalog, pravila o odobravanju spajanja od strane glavne skupštine svakog od društava u postupku spajanja, o zahtjevima koji se odnose na nacrt uvjeta spajanja, izvješće uprave i izvješće stručnjaka te o zaštiti vjerovnika. Direktiva Vijeća 82/891/EEZ (18) sadrži slične odredbe o podjeli dioničkih društava. Direktivom 2005/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) predviđene su odgovarajuće odredbe o prekograničnim spajanjima društava kapitala. Trebala bi se predvidjeti odgovarajuća odstupanja od tih direktiva kako bi se omogućilo brzo djelovanje sanacijskih tijela.

(123)

Direktivom 2004/25/EC Europskog parlamenta i Vijeća (20) predviđena je obveza pokretanja obvezne ponude za preuzimanje za sve dionice društva za pravičnu cijenu, u smislu te direktive, ako dioničar izravno ili neizravno, sam ili udružen s drugima, stekne određen postotak dionica tog društva, čime mu je osigurana kontrola nad tim društvom i što je definirano nacionalnim pravom. Svrha odredbe o obveznoj ponudi jest zaštititi manjinske dioničare u slučaju promjene kontrole. Međutim, izgledi za takvu zahtjevnu obvezu mogli bi odvratiti moguće ulagatelje od ulaganja u pogođenu instituciju što bi sanacijskim tijelima otežalo korištenje svih njihovih sanacijskih ovlasti. Trebalo bi predvidjeti odgovarajuća odstupanja od odredbe o obveznoj ponudi u mjeri u kolikoj je to potrebno za korištenje sanacijskih ovlasti, dok bi se nakon razdoblja sanacije odredba o obveznoj ponudi trebala primjenjivati na sve dioničare koji steknu kontrolu u pogođenoj instituciji.

(124)

Direktivom 2007/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (21) predviđena su postupovna prava dioničara koja se odnose na glavne skupštine. Direktivom 2007/36/EZ predviđen je, između ostalog, najkraći rok za sazivanje glavnih skupština te sadržaj poziva na glavnu skupštinu. Te odredbe mogle bi ometati brzo djelovanje sanacijskih tijela te bi se trebala predvidjeti odgovarajuća odstupanja od direktive. Prije sanacije možda će biti potrebno brzo povećati kapital kada institucija ne udovoljava zahtjevima ili je vjerojatno da neće udovoljiti zahtjevima Uredbe (EU) br. 575/2013 i Direktive 2013/36/EU, a povećanjem kapitala vjerojatno će se obnoviti financijska situacija i izbjeći situacija u kojoj su ispunjeni granični uvjeti za sanaciju. U tim bi se situacijama trebala dopustiti mogućnost sazivanja glavne skupštine u kratkom roku. Međutim, dioničari bi trebali zadržati ovlasti odlučivanja o produljivanju i o skraćivanju roka za sazivanje glavne skupštine. Radi uspostave tog mehanizma trebala bi se predvidjeti odgovarajuća odstupanja od Direktive 2007/36/EZ.

(125)

Kako bi se osiguralo da su sanacijska tijela zastupljena u Europskom sustavu financijskog nadzora osnovanom Uredbom (EU) br. 1092/2010, Uredbom (EU) br. 1093/2010, Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (22) i Uredbom (EU) br. 1095/2010 (EU) Europskog parlamenta i Vijeća (23) te kako bi se osiguralo da EBA ima potrebnu stručnost za provođenje zadaća utvrđenih ovom Direktivom, Uredbu (EU) br. 1093/2010 trebalo bi izmijeniti tako da se u pojam nadležnih tijela utvrđen tom uredbom uključi nacionalna sanacijska tijela u smislu ove Direktive. To izjednačavanje sanacijskih tijela s nadležnim tijelima na temelju Uredbe (EU) br. 1093/2010 usklađeno je s funkcijama dodijeljenima EBA-i na temelju članka 25. Uredbe br. 1093/2010 za davanje doprinosa razvoju i usklađivanju planova oporavka i sanacije i aktivno sudjelovanje u tome te nastojanje da se pojednostavi sanacija propadajućih institucija, a posebno prekograničnih grupa.

(126)

Kako bi se osiguralo poštovanje obveza koje proizlaze iz ove Direktive od strane institucija, onih koji stvarno kontroliraju njihovo poslovanje i njihova upravljačkog tijela te kako bi se osiguralo da se prema njima slično postupa u cijeloj Uniji, od država članica bi se trebalo zahtijevati da propišu administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Stoga bi administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje utvrde države članice trebale zadovoljavati određene bitne zahtjeve s obzirom na osobe kojima su upućene, kriterije koje treba uzeti u obzir kada se primjenjuje sankcija ili druga administrativna mjera, objavljivanje sankcija ili drugih administrativnih mjera, ključne ovlasti za sankcioniranje i razinu administrativnih novčanih kazni. Podložno strogoj obvezi čuvanja poslovne tajne, EBA bi trebala voditi središnju bazu podataka o svim administrativnim sankcijama i informacijama o pravnim lijekovima koje prijave nadležna tijela i sanacijska tijela.

(127)

Ova Direktiva odnosi se na administrativne sankcije i druge administrativne mjere kako bi obuhvatila sve postupke koji se primjenjuju nakon počinjenja kršenja, a namijenjeni su sprečavanju budućih kršenja, bez obzira na to kvalificiraju li se prema nacionalnom pravu kao sankcija ili kao druga administrativna mjera.

(128)

Iako države članice ništa ne sprječava da utvrde pravila za administrativne sankcije kao i za kaznenopravne sankcije za ista kršenja, države članice ne bi trebale biti obvezne utvrditi pravila za administrativne sankcije u slučaju kršenja ove Uredbe koja već podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U skladu s nacionalnim pravom, države članice nisu obvezne izricati i administrativne i kaznenopravne sankcije za isto kažnjivo djelo, ali to mogu učiniti ako im nacionalno pravo to dopušta. Međutim, zadržavanje kaznenopravnih sankcija umjesto administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera za kršenja ove Direktive ne bi trebalo smanjiti ili drukčije utjecati na sposobnost nadležnih tijela da surađuju, pristupaju i razmjenjuju informacije na pravodoban način s nadležnim tijelima u drugim državama članicama za potrebe ove Direktive, uključujući i nakon upućivanja značajnih kršenja nadležnim pravosudnim tijelima radi progona.

(129)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (24), države članice obvezale su se, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje dostaviti jedan ili više dokumenata kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U odnosu na ovu Direktivu zakonodavac smatra da je dostava takvih dokumenata opravdana.

(130)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava te prava, slobode i načela koja su posebno priznata u Povelji, a posebno pravo na vlasništvo, pravo na djelotvoran pravni lijek i na pošteno suđenje te pravo na obranu.

(131)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest usklađivanje pravila i postupaka sanacije institucija, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinka propasti bilo koje institucije u cijeloj Uniji on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(132)

Pri donošenju odluka ili mjera u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela i sanacijska tijela trebala bi uvijek uzimati u obzir učinak svojih odluka i mjera na financijsku stabilnost u drugim državama članicama i gospodarsko stanje u drugim državama članicama te bi trebala uzeti u obzir značenje svih institucije koje su društva kćeri ili podružnica za financijski sektor i gospodarstvo države članice u kojoj takva institucija koja je društvo kći ili podružnica ima poslovni nastan ili se nalazi, čak i kada su dotična institucija koja je društvo kći ili podružnica manje važni za konsolidiranu grupu.

(133)

Komisija će preispitati opću primjenu ove Direktive i posebno razmotriti, u svjetlu mjera poduzetih na temelju bilo kojeg akta prava Unije o uspostavi mehanizma za sanaciju koji obuhvaća više od jedne države članice, izvršavanje ovlasti EBA-e u okviru ove Direktive za posredovanje između sanacijskog tijela u državi članici koja sudjeluje u mehanizmu i sanacijskog tijela u državi članici koja ne sudjeluje u mehanizmu,