(1)

Direktivom (EU) 2019/879 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Uredbom (EU) 2019/877 Europskog parlamenta i Vijeća (5) izmijenjen je okvir za minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze („MREL”) utvrđen u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) i u Uredbi (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7), koji se primjenjuje na kreditne institucije i investicijska društva („institucije”) s poslovnim nastanom u Uniji te na sve druge subjekte obuhvaćene područjem primjene Direktive 2014/59/EU ili Uredbe (EU) br. 806/2014 („subjekti”). Tim izmjenama predviđeno je da interni MREL, odnosno MREL koji se primjenjuje na institucije i subjekte koji su društva kćeri sanacijskih subjekata, ali sami po sebi nisu sanacijski subjekti, te institucije i subjekti mogu ispuniti korištenjem instrumenata koji su izdani sanacijskom subjektu i koje je sanacijski subjekt kupio izravno ili neizravno preko drugih subjekata u istoj sanacijskoj grupi.

(2)

Okvir Unije za MREL dodatno je izmijenjen Uredbom (EU) 2022/2036 Europskog parlamenta i Vijeća (8), kojom su uvedena posebna pravila o odbitcima u slučaju neizravnog upisa instrumenata prihvatljivih za ispunjenje internog MREL-a. Tom uredbom u Direktivu 2014/59/EU uveden je zahtjev da Komisija mora preispitati učinak neizravnog upisa instrumenata prihvatljivih za ispunjavanje MREL-a na jednakost uvjeta među različitim vrstama struktura bankovne grupe, među ostalim ako bankovne grupe imaju društvo koje posluje između holding društva koje je utvrđeno kao sanacijski subjekt i njegovih društava kćeri. Od Komisije je zatraženo da procijeni bi li subjektima koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti trebalo dopustiti da MREL ispune na konsolidiranoj osnovi. Nadalje, od Komisije je zatraženo da u skladu s pravilima kojima se uređuje MREL procijeni tretman koji se primjenjuje na subjekte u čijem je planu sanacije predviđeno da se te subjekte treba likvidirati u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti. Naposljetku, od Komisije je zatraženo da procijeni primjerenost ograničavanja iznosa odbitaka koji se zahtijevaju na temelju članka 72.e stavka 5. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Stoga bi nove odredbe trebale biti u skladu s načelima prvotnog mandata za preispitivanje koji su Europski parlament i Vijeće dali Komisiji kako bi se osigurali proporcionalnost i jednaki uvjeti među različitim vrstama struktura bankovne grupe.

(3)

Komisija je provela preispitivanje u okviru kojeg je utvrdila da bi bilo primjereno i razmjerno ciljevima pravila o internom MREL-u dopustiti sanacijskim tijelima da interni MREL određuju na konsolidiranoj osnovi za širi skup subjekata od onoga koji proizlazi iz primjene Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014, pri čemu takav širi skup obuhvaća institucije i subjekte koji sami po sebi nisu sanacijski subjekti, ali su društva kćeri sanacijskih subjekata i imaju pod kontrolom druga društva kćeri („posrednici”) unutar iste sanacijske grupe. To bi osobito bio slučaj s bankovnim grupama kojima upravlja holding društvo. U takvim slučajevima posrednici prirodno centraliziraju unutargrupne izloženosti i usmjeravaju resurse prihvatljive za interni MREL koje je unaprijed rasporedio sanacijski subjekt. Zbog te strukture postojeća pravila o odbitcima mogla bi nerazmjerno utjecati na takve posrednike. Komisija je također zaključila da bi okvir za MREL bio proporcionalniji kad bi se prilagodila pravila o opsegu izloženosti koje je posrednik dužan odbiti, ako je riječ o izloženostima prema subjektu planiranom za likvidaciju koji ne podliježe odluci o određivanju MREL-a. U tim se slučajevima ne očekuje da će biti potrebno izvršiti ovlasti otpisa i konverzije u pogledu tih subjekata planiranih za likvidaciju. Suprotno tomu, u slučaju poteškoća ili propasti sanacijski subjekt morat će dokapitalizirati preostale subjekte sanacijske grupe. Potrebni resursi prihvatljivi za MREL stoga bi trebali biti dostupni na svim razinama sanacijske grupe, a njihova dostupnost za pokrivanje gubitaka i dokapitalizaciju trebala bi se osigurati mehanizmom odbitaka. Stoga je Komisija u svojem preispitivanju zaključila da bi posrednici trebali nastaviti odbijati puni iznos svojih ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL koje su izdali drugi subjekti u istoj sanacijskoj grupi za koje se ne planira likvidacija.

(4)

Jasnoća u pogledu značenja pojma „subjekt planiran za likvidaciju” nužna je za pravilno funkcioniranje okvirâ za odbitke i konsolidaciju, kao i za izračun MREL-a za određene subjekte. U tu bi svrhu trebalo utvrditi definiciju pojma „subjekt planiran za likvidaciju”, pri čemu bi se trebalo usredotočiti na utvrđivanje subjekata planiranih za likvidaciju u fazi planiranja sanacije. Stoga bi sanacijska tijela pri izradi planova sanacije trebala provesti odgovarajuću procjenu institucija i subjekata obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014. Središnji dio te procjene jest utvrđivanje obavlja li institucija ili subjekt ključne funkcije. Ne dovodeći u pitanje procjenu važnosti institucije ili subjekta na nacionalnoj ili regionalnoj razini, također se očekuje da će se provesti temeljita analiza relevantnosti potencijalnog subjekta planiranog za likvidaciju unutar sanacijske grupe. Institucija ili subjekt koji čine znatan dio ukupnog iznosa izloženosti riziku, izloženosti omjera financijske poluge ili poslovnog prihoda sanacijske grupe u načelu ne bi smjeli biti određeni kao subjekt planiran za likvidaciju.

(5)

U skladu s člankom 45.f Direktive 2014/59/EU i člankom 12.g Uredbe (EU) br. 806/2014 institucije i subjekti moraju ispuniti interni MREL na pojedinačnoj osnovi. Ispunjavanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi dopušteno je samo u dvama posebnim slučajevima: za matična društva u Uniji koja nisu sanacijski subjekti i koja su društva kćeri subjekata iz trećih zemalja te za matična društva institucija ili subjekata izuzetih od obveze ispunjavanja internog MREL-a. U skladu s člankom 72.e stavkom 5. Uredbe (EU) br. 575/2013, ako posrednik ispunjava svoj interni MREL na konsolidiranoj osnovi, nije dužan odbiti ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL drugih subjekata koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi i koji su uključeni u njezin opseg konsolidacije jer se sličan učinak postiže ispunjavanjem internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi. Preispitivanje koje je provela Komisija pokazalo je da bi i posrednicima u bankovnim grupama kojima upravlja holding društvo trebalo dopustiti ispunjavanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi. Osobito bi ispunjavanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi trebalo biti moguće ako bi se primjenom odbitaka nerazmjerno povećao interni MREL. Nadalje, preispitivanje je pokazalo da, ako posrednik podliježe kapitalnim zahtjevima ili zahtjevu za kombinirani zaštitni sloj na konsolidiranoj osnovi, ispunjenje internog MREL-a na pojedinačnoj osnovi moglo bi dovesti do rizika od toga da resursi prihvatljivi za interni MREL koji su unaprijed raspoređeni na razini posrednika ne budu dostatni za ponovno ispunjavanje primjenjivog konsolidiranog kapitalnog zahtjeva nakon otpisa i konverzije tih resursa. Osim toga, kad bi se dodatni kapitalni zahtjev ili zahtjev za kombinirani zaštitni sloj utvrdili na drukčijoj razini konsolidacije, nedostajali bi ključni ulazni podaci za izračun MREL-a za dotičnu instituciju ili subjekt, što bi otežalo izračun zahtjeva. Slično tomu, otežano je izvršavanje ovlasti sanacijskih tijela da u skladu s člankom 16.a Direktive 2014/59/EU i člankom 10.a Uredbe (EU) br. 806/2014 zabrane određene raspodjele iznad maksimalnog raspodjeljivog iznosa povezanog s MREL-om u pogledu pojedinačnog društva kćeri ako ključni parametar, tj. zahtjev za kombinirani zaštitni sloj, nije određen na istoj osnovi kao interni MREL. Zbog tih bi razloga mogućnost ispunjavanja internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi trebala biti dostupna i drugim vrstama struktura bankovne grupe kad god posrednik podliježe dodatnim kapitalnim zahtjevima samo na konsolidiranoj osnovi. Mogućnost ispunjavanja internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi kako je uvedena ovom Direktivom trebala bi služiti kao dopuna situacijama u kojima je to već moguće na temelju Direktive 2014/59/EU i Uredbe (EU) br. 806/2014 te se njome ne zamjenjuju relevantne odredbe tih zakonodavnih akata.

(6)

Kako bi mogućnost ispunjavanja internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi bila dostupna samo u relevantnim slučajevima i kako ne bi dovela do manjka resursa prihvatljivih za interni MREL u sanacijskoj grupi, ovlast za određivanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi za posrednike trebala bi biti diskrecijska ovlast sanacijskog tijela podložna određenim uvjetima. Posrednik bi trebao biti izravno društvo kći sanacijskog subjekta koji je matični financijski holding u Uniji ili matični mješoviti financijski holding u Uniji, ima poslovni nastan u istoj državi članici i dio je iste sanacijske grupe. Taj sanacijski subjekt ne bi trebao izravno držati društva kćeri, osim posrednika, koja su institucije ili subjekti koji podliježu MREL-u. Druga je mogućnost da bi dotični posrednik trebao ispuniti dodatni kapitalni zahtjev samo na temelju svojeg konsolidiranog položaja. Međutim, ni u jednom slučaju ispunjenje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi prema procjeni sanacijskog tijela ne bi smjelo u bitnoj mjeri narušiti vjerodostojnost i izvedivost strategije sanacije dotične grupe, kao ni primjenu ovlasti sanacijskog tijela za otpis ili konverziju relevantnih instrumenata kapitala i prihvatljivih obveza dotičnog posrednika ili drugih subjekata iz njegove sanacijske grupe. Jedna od situacija u kojima bi određivanje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi bilo štetno za provedivost sanacije sanacijske grupe jest situacija u kojoj iznos potreban za ispunjavanje tog MREL-a ne bi bio dostatan za osiguravanje ispunjavanja kapitalnih zahtjeva primjenjivih nakon izvršavanja ovlasti otpisa i konverzije.

(7)

U skladu s člankom 45.f stavkom 2. Direktive 2014/59/EU i člankom 12.g stavkom 2. Uredbe (EU) br. 806/2014 posrednici mogu ispuniti konsolidirani interni MREL korištenjem regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza. Kako bi se mogućnost ispunjenja MREL-a na konsolidiranoj osnovi mogla u potpunosti iskoristiti, potrebno je osigurati da se prihvatljive obveze posrednika računaju na sličan način kao i regulatorni kapital. Stoga bi pri određivanju kriterija prihvatljivosti za obveze koje se mogu koristiti za ispunjenje internog MREL-a na konsolidiranoj osnovi u obzir trebalo uzeti pravila o izračunu konsolidiranog regulatornog kapitala utvrđena u Uredbi (EU) br. 575/2013. Kako bi se osigurala dosljednost s postojećim pravilima o vanjskom MREL-u, pri tom usklađivanju u obzir bi trebalo uzeti i postojeća pravila utvrđena u članku 45.b stavku 3. Direktive 2014/59/EU i članku 12.d stavku 3. Uredbe (EU) br. 806/2014 za izračun prihvatljivih obveza kojima se sanacijski subjekti mogu koristiti za ispunjenje konsolidiranog MREL-a. Posebno je potrebno osigurati da se prihvatljive obveze koje izdaju društva kćeri subjekta na koji se primjenjuje konsolidirani interni MREL i koje drži sanacijski subjekt, bilo izravno ili neizravno preko drugih subjekata iz iste sanacijske grupe, ali izvan opsega konsolidacije, ili postojeći dioničari koji ne pripadaju istoj sanacijskoj grupi, uračunavaju u regulatorni kapital i prihvatljive obveze subjekta koji podliježe konsolidiranom internom MREL-u.

(8)

U skladu s postojećim okvirom, kad je riječ o subjektima namijenjenima za likvidaciju, MREL je u većini slučajeva određen kao iznos potreban za pokrivanje gubitaka, koji odgovara kapitalnim zahtjevima. U takvim slučajevima MREL za subjekt planiran za likvidaciju ne podrazumijeva nikakav dodatni zahtjev izravno povezan s okvirom za sanaciju. To znači da subjekt planiran za likvidaciju može potpuno ispuniti MREL ako ispuni kapitalne zahtjeve i da posebna odluka sanacijskog tijela o određivanju MREL-a ne doprinosi smisleno provedivosti sanacije tog subjekta. Takva odluka obuhvaća brojne postupovne obveze za sanacijsko tijelo i subjekt planiran za likvidaciju, a ne donosi odgovarajuću korist u smislu poboljšane provedivosti sanacije. Zbog toga sanacijska tijela ne bi trebala određivati MREL za subjekte planirane za likvidaciju. Okvir za MREL trebao bi se primjenjivati na temelju kriterija kojima se osigurava da se subjekt dosljedno, u cijeloj Uniji, smatra subjektom planiranim za likvidaciju. Sanacijska tijela stoga bi trebala osigurati da se nove odredbe o subjektima planiranima za likvidaciju dosljedno primjenjuju na one subjekte koji su dio prekogranične grupe, posebno ako grupa obuhvaća subjekte koji se nalaze unutar i izvan bankovne unije.

(9)

Pri izradi planova sanacije i procjeni provedivosti sanacije sanacijskih grupa, sanacijska tijela mogu pojedinu instituciju koja je društvo kći ili subjekt koji je društvo kći smatrati subjektom planiranim za likvidaciju ako je planom sanacije predviđeno da je likvidacija institucije ili subjekta u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti izvediva i vjerojatna ili ako se planom sanacije ne predviđa izvršavanje ovlasti otpisa i konverzije u odnosu na tu instituciju ili taj subjekt. Kako bi se u obzir uzele posebnosti subjekata koji su trajno povezani sa središnjim tijelom, sanacijsko tijelo takav subjekt može smatrati subjektom planiranim za likvidaciju ako u planu sanacije nije predviđeno da središnje tijelo ili sanacijsko tijelo u odnosu na takav subjekt treba poduzeti druge mjere, kao što je spajanje povezanih subjekata. U tim slučajevima možda neće biti potrebno da institucija koja je društvo kći ili subjekt koji je društvo kći drži regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji premašuju njezine odnosno njegove kapitalne zahtjeve. Kako bi se osigurala provedivost sanacije grupe uz poštovanje načela proporcionalnosti, u pojedinim slučajevima, ovisno o značajnosti ulaganja u instrumente regulatornog kapitala koje su izdali subjekti planirani za likvidaciju u odnosu na sposobnost posrednika da pokrije gubitke, ulaganja koja se drže u obliku instrumenata regulatornog kapitala trebala bi podlijegati odbitku. Kako bi se izbjegli učinci litice, omjer tih ulaganja i sposobnosti posrednika da pokrije gubitke trebalo bi izračunati na kraju svake kalendarske godine kao prosjek prethodnih 12 mjeseci. Međutim, od posrednika ne bi trebalo zahtijevati da odbije obveze koje bi zadovoljavale uvjete za ispunjenje internog MREL-a i koje se ne smatraju instrumentima regulatornog kapitala. U slučaju propasti subjekta planiranog za likvidaciju u planu sanacije ne predviđa se da bi ga dokapitalizirao sanacijski subjekt. To znači da se ne bi očekivalo da se gubici subjekta planiranog za likvidaciju koji premašuju postojeći regulatorni kapital prenesu na višu razinu sanacijskom subjektu preko posrednika, kao ni da se kapital prenese u suprotnom smjeru. Stoga ta prilagodba opsega ulaganja koja se odbijaju u kontekstu neizravnog upisa resursa prihvatljivih za interni MREL ne bi utjecala na bonitetnu ispravnost okvira.

(10)

Glavni cilj sustava odobrenja za smanjenje instrumenata prihvatljivih obveza utvrđenog u članku 77. stavku 2. i članku 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013, koji se također primjenjuje na institucije i subjekte koji podliježu MREL-u i obvezama izdanima radi ispunjavanja MREL-a, jest omogućiti sanacijskim tijelima da prate mjere koje dovode do smanjenja iznosa prihvatljivih obveza i da zabrane sve mjere kojima bi se on smanjio ispod razine koju sanacijska tijela smatraju primjerenom. Ako sanacijsko tijelo nije donijelo odluku o određivanju MREL-a za instituciju ili subjekt, taj cilj nije relevantan. Stoga se od institucija ili subjekata za koje nisu donesene odluke o određivanju MREL-a ne bi trebalo zahtijevati da pribave prethodno odobrenje sanacijskog tijela za izvršenje opcije kupnje, otkupa, otplate ili ponovne kupnje obveza koje bi im omogućile ispunjenje zahtjeva prihvatljivosti za MREL.

(11)

Postoje subjekti planirani za likvidaciju za koje bi sanacijsko tijelo moglo smatrati da bi MREL trebao biti viši od iznosa za pokrivanje gubitaka ako je taj viši iznos potreban da bi se zaštitila financijska stabilnost ili odgovorilo na rizik od širenja negativnih učinaka na financijski sustav, među ostalim u pogledu kapaciteta financiranja sustavâ osiguranja depozita. Samo u takvim situacijama sanacijsko tijelo trebalo bi moći, na proporcionalan način, odrediti MREL za subjekt planiran za likvidaciju, koji bi se trebao sastojati od iznosa dostatnog za pokrivanje gubitaka, uvećanog samo za iznos koji je doista potreban za pravilno odgovaranje na potencijalne rizike koje je utvrdilo sanacijsko tijelo. Subjekt planiran za likvidaciju tada bi trebao ispuniti MREL i ne bi trebao biti izuzet od sustava prethodnog odobrenja utvrđenog u članku 77. stavku 2. i članku 78.a Uredbe (EU) br. 575/2013. Od posrednika koji pripadaju istoj sanacijskoj grupi kao dotični subjekt planiran za likvidaciju trebalo bi i dalje zahtijevati da od svojih resursa prihvatljivih za interni MREL odbiju svoja ulaganja u resurse prihvatljive za interni MREL koje je izdao taj subjekt planiran za likvidaciju. Osim toga, s obzirom na to da se likvidacijski postupci odvijaju na razini pravnog subjekta, subjekti planirani za likvidaciju koji i dalje podliježu MREL-u trebali bi ispunjavati taj zahtjev samo na pojedinačnoj osnovi. Naposljetku, određeni zahtjevi prihvatljivosti povezani s vlasništvom nad dotičnom obvezom nisu relevantni jer bez izvršavanja ovlasti otpisa i konverzije ne bi bilo potrebno da sanacijski subjekt zadrži kontrolu nad društvom kćeri. Stoga se ti zahtjevi prihvatljivosti ne bi trebali primjenjivati.

(12)

U skladu s člankom 45.i Direktive 2014/59/EU institucije i subjekti dužni su izvješćivati nadležna i sanacijska tijela o razinama prihvatljivih obveza i obveza prihvatljivih za bail-in te o sastavu tih obveza i redovito objavljivati te informacije, kao i razinu svojeg MREL-a. Za subjekte planirane za likvidaciju takvo izvješćivanje ili objavljivanje nije obvezno. Međutim, radi osiguravanja transparentne primjene MREL-a te obveze izvješćivanja i objavljivanja trebale bi se primjenjivati i na subjekte planirane za likvidaciju za koje sanacijsko tijelo utvrdi da bi im MREL trebao biti viši od iznosa koji je dostatan za pokrivanje gubitaka. U skladu s načelom proporcionalnosti sanacijsko tijelo trebalo bi se pobrinuti da te obveze ne prelaze ono što je potrebno za praćenje ispunjavanja MREL-a.

(13)

Kako bi se osigurala dosljednost, izmjene Uredbe (EU) br. 806/2014 i nacionalne mjere za prenošenje izmjena Direktive 2014/59/EU trebale bi se primjenjivati od istog datuma. Međutim, kad je riječ o izmjenama odredaba koje se odnose na mogućnost ispunjavanja konsolidiranog internog MREL-a, primjereno je predvidjeti raniji datum primjene kako bi se u obzir uzela potreba sanacijskih tijela da donesu nove odluke o određivanju MREL-a u tu svrhu i kako bi se povećala pravna sigurnost za bankovne grupe koje bi podlijegale toj odredbi, imajući u vidu da je opći rok za ispunjavanje MREL-a utvrđen u Direktivi 2014/59/EU i Uredbi (EU) br. 806/2014 1. siječnja 2024. Zbog toga bi se nova pravila o konsolidiranom internom MREL-u na temelju Uredbe (EU) br. 806/2014 trebala početi primjenjivati jedan dan nakon datuma stupanja na snagu ove Direktive o izmjeni. Time bi se ujedno svim bankovnim grupama i sanacijskim tijelima na koje se primjenjuju Direktiva 2014/59/EU i Uredba (EU) br. 806/2014 ukazalo na to da bi mogle biti potrebne mjere radi premošćivanja razdoblja od 1. siječnja 2024. do datuma početka primjene nacionalnih mjera kojima se prenose odredbe ove Direktive o izmjeni.

(14)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, to jest prilagođavanje tretmana subjekata planiranih za likvidaciju utvrđenog okvirom za MREL i mogućnost da sanacijska tijela odrede interni MREL-a na konsolidiranoj osnovi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije izmjenom pravila koja su već utvrđena na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(15)

Direktivu 2014/59/EU i Uredbu (EU) br. 806/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

u članku 2. stavku 1. umeće se sljedeća točka:

;

2.

članak 45.c mijenja se kako slijedi:

3.

članak 45.f mijenja se kako slijedi:

4.

u članku 45.i stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Stavci 1. i 3. ne primjenjuju se na subjekt planiran za likvidaciju osim ako je sanacijsko tijelo za takav subjekt odredilo zahtjev iz članka 45. stavka 1. u skladu s člankom 45.c stavkom 2.a drugim podstavkom. U tom slučaju sanacijsko tijelo za taj subjekt određuje sadržaj i učestalost obveza izvješćivanja i objavljivanja informacija iz stavaka 5. i 6. ovog članka. Sanacijsko tijelo obavješćuje dotični subjekt planiran za likvidaciju o tim obvezama izvješćivanja i objavljivanja. Te obveze izvješćivanja i objavljivanja ne prelaze ono što je potrebno za praćenje ispunjavanja zahtjeva određenog na temelju članka 45.c stavka 2.a drugog podstavka.”

;

5.

u članku 45.j stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Sanacijska tijela obavješćuju EBA-u o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze određene u skladu s člankom 45.e ili člankom 45.f, kao i o odlukama donesenima na temelju članka 45.f stavka 1. četvrtog podstavka, za svaki subjekt u njihovoj nadležnosti.”

1.

u članku 3. stavku 1. umeće se sljedeća točka:

;

2.

članak 12.d mijenja se kako slijedi:

3.

članak 12.g mijenja se kako slijedi: