VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

1876

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice M. O. iz Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, Z., uz sudjelovanje zainteresiranih osoba A. H. d.o.o., Z., T. H. d.o.o., Z., koju zastupa odvjetnik F. G. iz Odvjetničkog društva Š. i G. d.o.o., Z., B. N. d.o.o., Z. i Grada Z., po punomoći zastupa P. M., službenica Stručne službe gradske uprave i G. s. k. g. d.o.o., Z., radi korištenja fizičke infrastrukture unutar zgrade, na sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2024.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-03/22-01/556, urbroj: 376-05-3-23-15 od 14. ožujka 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi zainteresiranih osoba T. H. d.o.o., Z. i G. s. k. g. d.o.o., Z., za naknadu troškova upravnog spora.

III. Ova presuda objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Odlukom tuženog pod točkom I. utvrđuje se da operator javnih komunikacijskih usluga A. H. d.o.o., Z., T. H. d.o.o., Z. i B. N. d.o.o., Z., imaju elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i elektroničku komunikacijsku mrežu u stambenoj zgradi na adresi Z., točkom II. utvrđuje se da operator javne komunikacijske usluge A. H. d.o.o., Z., ima ugovor o izvođenju instalacije kabelske televizije te ugradnji ostale potrebne opreme u zajedničkim dijelovima zgrade s predstavnikom suvlasnika stambene zgrade Z. te održava i koristi se elektroničkom komunikacijskom infrastrukturom i elektroničkom komunikacijskom mrežom u stambenoj zgradi na adresi Z., točkom III. utvrđuje se da operator javne komunikacijske usluge B. N. d.o.o., Z. nema sporazum o pravu korištenja pristupne mreže i fizičke infrastrukture unutar zgrade sa suvlasnicima stambene zgrade Z., točkom IV. utvrđuje se da operator javne komunikacijske usluge T. H. d.o.o., Z., ima potpisanu suglasnost o postavljanju, korištenju i održavanju kanalica sa svjetlovodnim kabelima sa dijelom stanara korisnika i suvlasnika, ali ne i većinskim vlasnikom Gradom Z. stambene zgrade Z. za postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreže i pod točkom V. nalaže se operatorima javnih komunikacijskih usluga T. H. d.o.o., Z. i B. N. d.o.o., Z., da u roku 8 dana izrade o vlastitom trošku tehničko rješenje izvedenog stanja i ugovore s A. H. d.o.o., Z., korištenje pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar stambene zgrade Z., a prema Tehničkim uvjetima za postavljanje elektroničkih komunikacijskih mreža operatora korisnika u kanalice društva A. H. d.o.o.

2. Tužiteljica navedenu odluku osporava zbog zlouporabe položaja i ovlasti, pranja i izvlačenje novca preko pričuve, nebrige i uništavanja imovine Grada Z. i privatne imovine, dovođenja u opasnost života stanara, udruživanje radi pogodovanja odnosno radi ostvarenja materijalne koristi. Smatra kako se nezakonito pogodovalo navedenim teleoperaterima koji su unatoč činjenici što je prilikom gradnje na zgradi postavljen sustav kompletne teleinfrastrukture njima je omogućeno da bez zakonitih dozvola na ovom ulazu devastiraju stubište i ostale dijelove zgrade bušenjem etaža i postavljanjem svoje teleinfrastrukture ne vodeći računa je li u građevinskom smislu propisima građevinske struke i temeljem građevinske dozvole bilo moguće i razloga bušiti i postavljati njihovu teleinfrastrukturu. Navodi kako su navedeni teleoperateri bušili tik uz plinski dimnjak i dimnjak za vodosustav da bi duž cijelog hodnika do svakog stana postavljali kabele koje su postavljali i zaštićivali ih bušenjem po plinskom dimnjaku. Navodi kako su ovim činom doveli u pitanje živote stanara i za budućnost zasigurno narušili stabilnost stubišta smatrajući da su počinili kazneno djelo uništavanja tuđe imovine da bi pribavili svoju korist. Ističe kako su navedene radove teleoperateri izvodili da ne bi plaćali H. T. d.d. uslugu korištenja njihove odnosno postojeće teleinfrastrukture ističući kako rješenje tuženika najbolje potvrđuje da su teleoperateri podrškom i zaštitom navedenih aktera radili sve što su sami zamislili i htjeli i sada im nezakonitim odobrenjem gradonačelnika T. tuženik osmišljava i ishodi dozvole za radove koje su nezakonito izveli i koje ni u kom slučaju nemaju pravo dalje koristiti i pružati svoje usluge upitne kvalitete. Navodi kako su stanarima onemogućili da koriste svoju zakonitu kućnu TV antenu, uništivši TV signal zgrade, primoravši stanare takvim nezakonitim činom da moraju koristiti njihove usluge. Navodi kako su tele-operateri uzeli njeno vlasništvo i platili nekome ili svima proviziju što su im dali nezakonito njeno vlasništvo i sad je maltretiraju blokadom signala i prisiljavaju koristiti njihove usluge. Navodi kako tuženik u osporenom rješenju priznaje da operateri nemaju nikakve dozvole za rad i bez obzira buše po zgradama, kako god i koliko god hoće. Smatra kako na ovakav način akteri koji pogoduju tele-operaterima reketare porezne obveznike jer oni plaćaju pričuvu. Ističe kako tele-operateri ne smiju ništa raditi bez kompletne dozvole koja će sadržavati sve posebne elemente kojih se moraju držati. Navodi kako se bušenjem po plinskim dimnjacima mogla izazvati havarija i pogibelj stanara, a gradonačelnik ne brine o životima i imovini grada i građana te da se oglušio na sva njena upozorenja i molbe, te da čovjek i njegova imovina nisu u fokusu gradonačelnika i njegovih pomoćnika. Navodi kako, s obzirom na status najmoprimaca na navedenoj adresi i njihovo nezakonito potpisivanje tele-operaterima predstavlja zlouporabu statusa jer oni nemaju pravo ni o čemu odlučivati, a ipak to rade. Traži da se formira stručna revizija nad poslovima koje su tele-operateri radili i kvaliteti usluga koje su do sada isporučivali i zakonskim normama kojima su akteri iz navedenih institucija odobrili takav posao, a za što predlaže stručnjake J. A., prof. dr. sc., s Građevinskog fakulteta, M. K., bivšeg suca, sada EU zastupnika te telekomunikacijskog neovisnog stručnjaka kojeg ova dvojica izaberu. Predlaže da se revizija plati privatnim novcem svih spomenutih aktera u ovom nezakonitom poslu te da se raskinu ugovori, naplati šteta i trajan izgon iz Hrvatske spomenutih tele-operatera. Isto tako predlaže da se pomagače tele-operatera udalji s posla kojeg obavljaju bez mogućnosti da se više ikad vrate na takve ili slične poslove, uspostavi signal preko kućne TV antene koja će moći davati prijam svih hrvatskih postaja i održavati je. Ističe kako se zbog svega navedenoga obratila EU tužitelju.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je osporavano rješenje doneseno u postupku pokrenutom na zahtjev tužiteljice radi korištenja fizičke infrastrukture unutar zgrade protiv operatera javnih komunikacijskih usluga A. H. d.o.o., T. H. d.o.o. i B. d.o.o., u vezi s člankom 57. Zakona o elektroničkim komunikacijama (»Narodne novine«, 76/2022. – dalje: ZEK). Smatra kako tužba ne sadrži specificirani tužbeni zahtjev, tužiteljica ne navodi žalbene razloge niti je moguće razumjeti navode tužbe, zbog čega smatra potrebnim pozvati na uređenje tužbenog zahtjeva da bi se uopće moglo očitovati, a opreza radi tuženik ostaje kod osporavanog rješenja koje je zakonito, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja, tako i u pogledu primjene materijalnog i postupovnog prava. Smatra kako tužbeni zahtjev prvenstveno treba odbaciti ili odbiti u cijelosti kao neosnovan i potvrditi osporeno rješenje.

4. Zainteresirana osoba T. H. d.o.o., Z. u odgovoru na tužbu ističe da je tužba nerazumljiva u cijelosti te da su navodi tužiteljice nekoherentni, nerazumljivi i nejasni, a u konačnici radi se o stvari o kojoj se ne odlučuje u upravnom sporu. Ističe prigovor stvarne nenadležnosti te prigovor promašene aktivne legitimacije i prigovor nedostatka pravnog interesa tužiteljice. Ističe kako iz tužbe nije jasno što točno tužiteljica osporava, odnosno što je svrha tužbe jer proizlazi da tužiteljica podnosi tužbu protiv rješenja tuženika od 14. ožujka 2023., klasa: UP/I 344-03/22-01/556, ali tužbeni zahtjev nije usmjeren na poništavanje tog rješenja. Navodi kako tužiteljica traži formiranje stručne revizije nad poslovima koje su tele-operateri radili i kvalitetu usluga koje su do sada isporučivali i zakonskim normama kojima su akteri iz navedenih institucija odobrili takav posao od stručnjaka koje predlaže. Zatim tužiteljica traži raskid ugovora, naplatu štete i trajni izgon iz Republike Hrvatske navedenih tele-operatera. Smatra kako ni jednim zakonom nije propisana stvarna nadležnost ovog Suda da odlučuje o ovakvim zahtjevima, kao što je evidentno da tužiteljica nije aktivno legitimirana za vođenje ovog spora niti da ima pravni interes za pokretanje ovog spora. Predlaže Sudu da odbaci tužbu i naloži tužiteljici da nadoknadi zainteresiranoj osobi prouzročeni trošak ovog upravnog spora s pripadajućim zateznim kamatama po stopi propisanoj u članku 29. Zakona o obveznim odnosima.

5. Zainteresirana osoba Grad Z. u odgovoru na tužbu navodi kako je Grad Z. kao većinski suvlasnik stambene zgrade na adresi u Z., sa 69,85 % suvlasničkog udjela u predmetnoj zgradi, uz napomenu da je ugovoreni upravitelj zgrade trgovačko društvo G. s. k. g. d.o.o. iz Z., te da prema podacima iz evidencije upravitelja, predmetna zgrada nema predstavnika suvlasnika. Ističe da Grad Z. kao većinski suvlasnik zgrade nije zaprimio zahtjev tele-operatera A., T. i B. za davanje suglasnosti za postavljanje instalacije i ugradnju potrebne opreme u zajedničkim dijelovima predmetne zgrade, te da stoga takvu suglasnost Grad Z. nije ni dao. Poziva se na odredbu članka 57. ZEK-a. Ističe da se radi o sporazumnom dvostranom odnosu između operatera i javnih komunikacijskih mreža i suvlasnika zgrade, u kojem odgovornost za zakonitost pristupa fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade snose operateri, a o čemu u slučaju spora sukladno odredbi članka 16. stavka 1. točke 18. ZEK-a odlučuje ­HAKOM. Navodi kako su neosnovani tužbeni navodi koji se odnose na pripisivanje odgovornosti Grada Z.

6. Zainteresirana osoba G. s. k. g. d.o.o. u odgovoru na tužbu ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Kao upravitelj stambene zgrade na adresi nije naručio, organizirao, nadzirao ili izvodio radove koji su predmet predmetne tužbe. Ističe kako je postavljanje optičkih (svjetlovodnih) kabela propisano Zakonom o elektroničkim komunikacijama. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužiteljici da naknadi eventualni prouzročeni trošak.

7. Tužiteljica se svojim podneskom koji je zaprimljen na Sudu 4. ožujka 2024. očituje na odgovor tuženika na tužbu ostajući kod tužbenog zahtjeva i inzistirajući na reviziji nad poslovima navedenih tele-operatera, proširujući popis stručnjaka koji bi trebali biti uključeni u reviziju.

8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je osporena odluka tuženika donesena u postupku koji je tuženik proveo nakon što je zaprimio zahtjev tužiteljice, suvlasnice stambene zgrade na adresi Z., radi korištenja fizičke infrastrukture unutar zgrade protiv operatera javnih komunikacijskih usluga A. H. d.o.o., Z., T. H. d.o.o., Z. i B. d.o.o., Z. (zainteresiranih osoba u ovom upravnom sporu).

10. Iz podataka spisa predmeta isto tako proizlazi kako podnositeljica zahtjeva traži uređenje odnosa radi korištenja fizičke infrastrukture unutar stambene zgrade na navedenoj adresi sukladno članku 57. ZEK-a prema kojoj odredbi svi operateri javnih komunikacijskih mreža imaju pravo, bez utjecaja na temeljne zahtjeve za zgradu u skladu sa Zakonom kojim se uređuje gradnja, na temelju sporazuma o pristupu s vlasnicima ili nositeljima prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, o vlastitom trošku postaviti svoju mrežu do pristupne točke te pristupiti bilo kojoj postojećoj fizičkoj infrastrukturi unutar zgrade radi postavljanja elektroničke komunikacijske mreže velike brzine, ako je udvostručavanje fizičke infrastrukture unutar zgrade tehnički neizvedivo ili gospodarski neučinkovito. Vlasnici ili drugi nositelji prava korištenja pristupne točke i postojeće fizičke infrastrukture unutar zgrade moraju, uz pravične i nediskriminirajuće uvjete, uključujući i cijenu, udovoljiti svakom razumnom zahtjevu za pristup koji su podnijeli operateri javnih komunikacijskih mreža. Ako se sporazum o pristupima ne postigne u roku od 60 dana od dana zaprimanja zahtjeva za pristup, svaka stranka može u daljnjem roku od 30 dana podnijeti zahtjev Agenciji za rješavanje spora. Agencija donosi odluku vodeći u potpunosti računa o načelu razmjernosti, u najkraćem mogućem roku, a najkasnije u roku od 60 dana od dana zaprimanja urednog zahtjeva.

11. U provedenom postupku je utvrđeno kako sukladno s odredbom članka 57. stavka 1. ZEK-a, A. ima sklopljen ugovor o izvođenju instalacije kabelske televizije te ugradnje ostale potrebne opreme u zajedničkim dijelovima zgrade čime je stekao status nositelja prava korištenja pristupne točke i fizičke infrastrukture unutar zgrade, dok B. nema sporazum sa suvlasnicima predmetne zgrade te se koristi PVC kanalicama A. bez ugovora, u koje je položio svoje kabele i spojio aktivnog korisnika. T. ima potpisanu suglasnost za postavljanje elektroničke komunikacijske infrastrukture i mreže sa 13 krajnjih korisnika u stambenoj zgradi, od kojih su 9 korisnici gradskih stanova čiji je vlasnik Grad Z., a ostalih 4 stana su potpisnici suvlasnici.

12. Slijedom naprijed navedenog, tuženik je imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja sukladno svojim ovlastima koje proizlaze iz članka 16. stavka 1. točke 18. i članka 57. ZEK-a odlučio kao u izreci osporenog rješenja.

13. Sukladno citiranim odredbama doneseno je osporeno rješenje te sud utvrđuje kako je tuženik u potpunosti poštovao zadanu proceduru te valjano i potpuno obrazložio stavove, odnosno odluke navedene u izreci osporenog rješenja.

14. Imajući na umu sve naprijed navedeno, sud ukazuje da tužiteljica u tužbi ne ističe niti jedan pravno relevantni prigovor koji bi doveo u sumnju zakonitost osporenog rješenja, već traži stručnu reviziju, raskid ugovora, naplatu štete i trajni izgon iz Republike Hrvatske navedenih teleoperatera, što ne spada u stvarnu nadležnost ovog Suda, i o čemu se ne može odlučivati u upravnom sporu.

15. Isto tako sud ukazuje kako o postojanju nezakonitosti na koje tužiteljica ukazuje i postupanje koje bi bilo protuzakonito zbog čega bi bilo potrebno ocijeniti je li počinjeno neko kazneno djelo, spada u isključivu nadležnost kaznenog suda.

16. Slijedom navedenog, prema ocjeni ovoga Suda tuženik je osporenu odluku donio u okviru svoje nadležnosti u pravilno i zakonito provedenom postupku i tom odlukom su regulatorne obveze operatora uređene u svemu sukladno s načelima, ciljevima i na način kako to propisuju odredbe ZEK-a.

17. U dijelu pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev zainteresirane osobe T. H. d.o.o., za naknadu troška sastava odgovora na tužbu jer prema ocjeni ovoga Suda isti nije bitno doprinio donošenju odluke o ovoj stvari, dok je zahtjev za naknadu troška podnošenja odgovora na tužbu zainteresirane osobe G. s. k. g. d.o.o. odbijen, jer nije naveden iznos koji potražuju, odnosno nije specificiran trošak, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke.

18. Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« 36/24.) odlučeno je kao pod točkom 1., odluka pod točkom 2. temelji se na odredbi članka 144. istog Zakona, dok se odluka pod točkom 3. temelji na odredbi članka 21. stavak 8. ZEK-a.

Poslovni broj: UsII-55/2023-11

Zagreb, 19. kolovoza 2024.

Predsjednik vijeća
Ante Galić, v. r.