- 1 -              Rev-760/2022-2

REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B

 

 

 

 

 

Broj: Rev-760/2022-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i mr. sc. Senije Ledić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. M. iz V., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz ZOU Ž. Č. i D. Č. u Š., protiv tuženika S. m. i. s. d. T. – A. d.d. Š., u stečaju, OIB ..., kojeg zastupa stečajni upravitelj stečajne mase B. M. iz Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik J. K., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-6/2021-2 od 15. ožujka 2022. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-1530/2021 od 16. studenog 2021., u sjednici održanoj 2. srpnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž R-6/2021-2 od 15. ožujka 2022., kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev, koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja donijeta 4. veljače 2014.g."

 

II. Odbacuje se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi: "Nalaže se tuženiku da vrati tužitelja na poslove koje je obavljao prije donošenja predmetne Odluke o otkazu ili na druge odgovarajuće poslove."

 

III. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.“

 

2. Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i u točki I. izreke potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. i III. izreke, te u točki II. izreke zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh reviziju je podnio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. U skladu s odredbom članka 392. a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku teksta: ZPP) revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se presuda pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Suprotno revizijskim navodima tuženika, obje nižestupanjske presude sadrže jasne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presuda navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, obzirom da su o svim odlučnim činjenicama sudovi dali valjane, logične i potpune razloge koji se mogu ispitati. Stoga neosnovano revident upire na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP.

 

7.1. Potpuno su neodlučne tvrdnje revidenta da su razlozi u pobijanoj presudi proturječni razlozima u ranijoj ukidnoj odluci tog drugostupanjskog suda poslovni broj Gž R-3/2021 od 24. kolovoza 2021. donesenoj u istom predmetu. Revizijski sud se uopće ne može baviti ispitivanjem takvih proturječnosti, niti bi na taj način mogla biti počinjena bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP. Uostalom, to niti nije smisao navedene odredbe.

 

7.2. U odnosu na tuženikove tvrdnje da iz prvostupanjske presude nije jasno, odnosno da se ne može ispitati je li o tužbenom zahtjevu odlučeno primjenom Zakona o radu iz 2014. („Narodne novine“ broj 93/14 – u nastavku teksta: ZR/14) ili Zakona o radu iz 2009. („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje: u nastavku teksta: ZR/09), valja reći da se prvostupanjski sud u odlomku 3. obrazloženja pozvao na ZR/09, a zatim u odlomku 23. odnosno 24. citira odredbe članka 131. i 107. ZR/09. Stoga je i više nego jasno da je odluka utemeljena na ZR/09 i to pravilno, s obzirom da je upravo taj Zakon bio na snazi u vrijeme donošenja pobijane odluke o otkazu (4. veljače 2014.). To što se prvostupanjski sud u odlomku 43. pozvao na članak 119. stavak 1. i članak 113. stavak 3. ZR, uzimajući u obzir cjelokupno obrazloženje te presude, može se pripisati samo očitoj pogrešci, ali ne i bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP ili pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

 

8. Revident navodi da se predmetni postupak vodi protiv stečajne mase kao pravnog sljednika T. A. d.d. odnosno T. – T. d.d. koje je društvo brisano iz registra i koja (stečajna masa) nema pravnu osobnost pa da se zbog toga postupak trebao obustaviti, pri čemu se revident poziva na članak 215.b. ZPP u vezi članka 134. stavak 2. Stečajnog zakona („Narodne novine“ broj 71/15, 104/17, 36/22 – u nastavku teksta: SZ), za istaknuti je - da revident određeno ističe ovaj prigovor tek u reviziji. U žalbi je samo općenito istaknuo da se pobijana presuda ne može ispitati, među ostalim, jer da je tuženik stečajna masa koja ne obavlja poslovnu djelatnost i da tužitelj nije u stečajnu masu prijavio svoje potraživanje po osnovi radnog odnosa.

 

8.1. U odnosu na ove okolnosti valja istaknuti da tuženik žalbom nije pobijao rješenje posl.br. P-488/14 od 4. kolovoza 2020. kojim je protiv S. m. i. s. d. T.-A. d.d. Š., nastavljen postupak prekinut pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Šibeniku posl.br. P-488/14 od 23. svibnja 2018., zato se ovaj revizijski navod već zbog tog postupovnog razloga više ne može (pre)ispitivati u revizijskom dijelu postupka.

 

8.2. Točno je da stečajna masa nije pravna osoba iako se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe SZ-a o stečajnom dužniku i njegovim tijelima, no protivno revizijskim navodima, ona može biti nositelj prava vlasništva i drugih prava. U ime i za račun stečajne mase mogu se voditi sporovi radi prikupljanja imovine koja u nju ulazi. U skladu s time, stečajna masa može biti stranka u postupku (članak 77. st. 3. ZPP-a) i priznat joj je procesni pravni subjektivitet. Dakle, stečajnoj masi je zakonom priznato pravo da se pred sudom pojavi kao subjekt, odnosno kao stranka (pravo stajanja pred sudom - ius standi in judicio u smislu odredaba čl. 133. st. 1., čl. 289. st. 4. i čl. 437. st. 3. SZ-a).

 

8.3. Što se tiče tvrdnji revidenta da predmetna tražbina nije prijavljena u stečajnom postupku, valja istaknuti da je predmet postupka zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu (tužba je odbačena glede dijela zahtjeva kojim se tražilo vraćanje na rad na prijašnje radno mjesto ili na odgovarajuće poslove – i taj dio pobijane odluke nije predmet revizije). Dakle riječ je o statusnom sporu radnopravne naravi, a s obzirom na to da iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj u tužbi, ali ni kasnije tijekom postupka istaknuo bilo kakav imovinskopravni zahtjev, takvi su revizijski navodi sasvim neodlučni.

 

9. Predmet spora u revizijskom dijelu postupka je samo zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom odluke o otkazu.

 

10. U postupku koji je prethodio reviziji, u bitnome je utvrđeno:

 

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. lipnja 2013. godine, po kojem je obavljao poslove tehnologa u organizacijskoj jedinici Procesno održavanje,

 

- da je otkazivanje radnog odnosa tužitelja, kao i ostalih 47 radnika tuženika, bilo uvjetovano teškim gospodarskim prilikama u kojima se našao tuženik, a zbog kojih je tuženik bio prisiljen provesti reorganizaciju poslovanja i donošenjem novog pravilnika o sistematizaciji poslova, smanjiti broj radnika koji izvršavaju poslove istog radnog mjesta, što je sve rezultiralo time da je umjesto za 8 radnika koji su obavljali poslove tehnologa, po novoj sistematizaciji imao potrebu za 4 takva radna mjesta, na koja je izvršio preraspodjelu radnika, pri čemu je u tužitelj ostao u grupi od 60 radnika koji su bili višak i za čijim radom više nije bilo potrebe,

 

- da je tuženik pokrenuo i proveo postupak savjetovanja sa radničkim vijećem o zbrinjavanju viška ranika, a potom, nakon provedenog savjetovanja sa radničkim vijećem, donio Program zbrinjavanja sa kojim se, u odnosu na 47 radnika, suglasio Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područni ured u Š. (suglasnost nije dana u odnosu na 13 radnika starijih od 60 godina),

 

- da je prilikom donošenja odluke o otkazu tužitelju tuženik imao u vidu okolnosti da je tužitelj osoba u dobi od 58 godina starosti, sa 26 godina radnog staža, da nema djece i drugih uzdržavanih članova obitelji i da kod istog ne postoji profesionalna nesposobnost za rad niti opasnost od nastanka invalidnosti te

 

- da je tuženik zadržao na radu dva radnika: Z. U. i H. Š., koji, u odnosu na tužitelja nisu imali prednost ostati u radu – jer su mlađe životne dobi i imaju manji broj godina radnog staža.

 

11. Polazeći od ovih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu zaključivši da je tuženik zadržao na radu radnike Z. U. i H. Š. za koje nije dokazao da su u odnosu na tužitelja imali prednost ostati na radu i iz kojih razloga, čime da je tuženik postupio protivno odredbi članka 107. stavak 3. ZR/09.

 

12. Drugostupanjski sud povodom žalbe tuženika potvrđuje prvostupanjsku presudu, prihvaćajući činjenično stanje utvrđeno prvostupanjskom presudom, kao i primjenu materijalnog prava.

 

13. Revizija se u pretežitom dijelu iscrpljuje u tvrdnji da je pravilnom primjenom članka 131. st.1. ZR/09 na tužitelju bio teret dokazivanja da je poslodavac (tuženik) postupio protivno odredbi članka 107. ZR/09.

 

14. Odredbom članka 107. st. 1. točka 1. ZR/09 propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih i organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Prema odredbi st. 3. tog članka pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu, poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti, invalidnosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

 

14.1. Prema odredbi članka 131. st. 1. ZR/09, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokaza leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako tim ili drugim zakonom nije drugačije uređeno. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako je ugovor otkazuje poslodavac, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu (članak 131. st. 3. ZR).

 

15. To bi u konkretnom slučaju, protivno shvaćanju revidenta, značilo da radnik (tužitelj) ne može tek općenito tvrditi da poslodavac nije primijenio kriterije iz članka 107. st. 3. ZR/09 već radnik mora konkretizirati koje kriterije poslodavac nije primijenio, odnosno navesti da su postojali individualno određeni radnici koji po točno određenim kriterijima u odnosu na njega nemaju prednost. Upravo tako je tužitelj i postupio navodeći da su na radu zadržani radnici Z. U. i H. Š., mlađe životne dobi i s manje radnog staža.

 

15.1. Pritom ovaj sud ne dovodi u pitanje nesporno pravo poslodavca, da pored onih zakonskih, određenih u članku 107. st. 3. ZR/09, primijeni i dodatne kriterije; međutim, poslodavac te kriterije mora jasno odrediti te u odnosu na svakog radnika primijeniti i razmotriti, navesti koji su kriteriji prevladali i zašto, što je u ovom slučaju u cijelosti izostalo. Time poslodavac nije dokazao da je u bilo čemu postupio po kogentnim radnopravnim zakonskim odredbama socijalne naravi.

 

16. Kod takvog stanja stvari, bez daljnjega je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da tuženik prilikom otkazivanja radnog odnosa nije postupio kako je propisano u članku 107. st. 3. ZR/09.

 

17. Revizijski sud prihvaća činjenično i pravno utemeljene razloge koje su u obrazloženju pobijanih odluka istaknuli nižestupanjski sudovi jer su pravilno ispitali i razmotrili sve okolnosti važne za pravilnu odluku o tužbenom zahtjevu, te odgovorili na sva bitna činjenična i pravna pitanja ovog spora.

 

18. Iz navedenih je razloga, na temelju odredbe članka 393. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

 

Zagreb, 2. srpnja 2024.

 

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.