Ustavni sud Republike Hrvatske

1414

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenula X. X. iz K., koju zastupa Tomislav Strniščak, odvjetnik u Čakovcu, na sjednici održanoj 12. srpnja 2022. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se usvaja.

II. Ukidaju se:

– presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-184/19-2 od 29. travnja 2020. i

– presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3439/16-14 od 17. rujna 2018.

III. Predmet se vraća Upravnom sudu u Zagrebu na ponovni postupak.

IV. Upravni sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u ovom predmetu u najkraćem mogućem roku, ali ne duljem od šest (6) mjeseci, računajući od prvoga idućeg dana nakon objave ove odluke u »Narodnim novinama«.

V. Na temelju članka 63. stavka 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), podnositeljici ustavne tužbe X. X. iz K., B. 14, određuje se primjerena naknada zbog povrede ustavnog prava iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) od 7.600,00 kuna.

VI. Naknada iz točke V. izreke ove odluke bit će isplaćena iz državnog proračuna u roku od tri (3) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva podnositelja Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

VII. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Dopuštenu i pravodobnu ustavnu tužbu podnijela je X. X. iz K. (u daljnjem tekstu: podnositeljica), koju u ustavnosudskom postupku zastupa Tomislav Strniščak, odvjetnik u Čakovcu.

Ustavna tužba podnesena je u povodu presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usž-184/19-2 od 29. travnja 2020. (u daljnjem tekstu: osporena presuda) kojom je u točki I. izreke odbijena žalba podnositeljice i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-3439/16-14 od 17. rujna 2018. (u daljnjem tekstu: presuda Upravnog suda u Zagrebu). U točki II. izreke osporene presude odbijen je zahtjev podnositeljice za naknadu troškova upravnog postupka.

1.1. Izreka presude Upravnog suda u Zagrebu glasi:

»I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva za demografiju, obitelji, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-555-05/16-02/167, URBROJ: 519-06-1/1-17-6 od 16. veljače 2017.

II. Odbija se zahtjev za naknadu štete tužiteljice X. X. u iznosu od 115.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli, a neisplaćeni mjesečni iznos 2.500,00 kn od dana dospijeća pa do isplate.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice X. X. za nadoknadu troškova upravnog spora u iznosu od 16.406,25 kn.«

1.2. Izreka rješenja Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za drugostupanjski postupak klasa: UP/II-555-05/16-02/167, ur.broj: 519-06-1/1-17-6 od 16. veljače 2017. (u daljnjem tekstu: drugostupanjsko upravno rješenje) glasi:

»I. Žalba žaliteljice djelomično se uvažava.

II. Povodom žalbe žaliteljice X. X. izjavljene radi nedonošenja rješenja povodom zahtjeva za izvršenje rješenja KLASA: UP/I-555-05/07-05/11, URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21.07.2017., rješava se:

II. a Utvrđuje se da je rješenje Centra za socijalnu skrb K., KLASA: UP/I-555-05/07-05/11, URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21.07.2007., izvršno danom dostave presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. žaliteljici X. X.

II. b Određuje se izvršenje rješenja iz točke II. a izreke ovog rješenja.

II. c Nalaže se Centru za socijalnu skrb K. da izvrši isplatu naknade iz točke II. izreke rješenja Centra za socijalnu skrb K., KLASA: UP/I-555-05/07-05/11, URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21.07.2007., prijavu žaliteljice iz točke III. izreke istoga i uplatu doprinosa za obvezna osiguranja iz točke IV. izreke istoga, sve od dana izvršnosti rješenja.

II. d Odbija se zahtjev žaliteljice u dijelu koji se odnosi na isplatu pripadajuće naknade u visini pet osnovica za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi na teret sredstava Ministarstva socijalne politike i mladih u iznosu od 2.500,00 kuna mjesečno od 21.11.2007. do 22.02.2012. x 51 mjesec, 127.500,00 kn sa zateznom kamatom od 21.1.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje, a od 1.01.2008. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a najkasnije u roku od 30 dana od danas, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev žaliteljice da joj se naknade troškovi za sastav zahtjeva od 26.07.2016. i od 31. 8. 2016. g. u iznosu od 2.500,00 kn., za sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kn i za PDV 25 % u iznosu od 1.406,25 kn, ukupno u iznosu 7.031,25 kn (Odv. Tarifa Zbr. 20. t.2., Tbr. 22. i Tbr. 42.) kao neosnovan.«

2. Podnositeljica u ustavnoj tužbi tvrdi da su joj osporenim presudama Visokog upravnog suda i Upravnog suda u Zagrebu, povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 14., 29. stavkom 1., 35., 58. stavcima 1. i 2., 63. i 64. Ustava. Ističe i povredu odredbe članka 115. stavka 3. Ustava. Povrijeđenim također smatra i članak 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

2.1. Za potrebe ustavnosudskog postupka, a na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) Ustavni sud je zatražio i izvršio uvid u spis Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-3439/16.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

3. Rješenjem Centra za socijalnu skrb K. Kl.oz.: UP/I-555-05/07-05/11, ur.br.: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. (u daljnjem tekstu: rješenje o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja) u točki I. izreke podnositeljici je priznato pravo na status roditelja njegovatelja. Točkom II. izreke utvrđeno je da podnositeljici na temelju priznatog prava pripada naknada u visini pet osnovica za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi, na teret sredstava ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi.

Točke III. i IV. izreke navedenog rješenja odnose se na obveze Centra za socijalnu skrb i ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi povezane s prijavom i odjavom, kao i s uplatom obveznog osiguranja s osnove priznatog prava podnositeljici.

U točki V. izreke rješenja navedeno je da rješenje podliježe reviziji koju provodi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi i da pokrenuta revizija rješenja odgađa njegovo izvršenje, dok je u točki VI. izreke navedeno da se pravo na status roditelja njegovatelja iz točke I. izreke priznaje podnositeljici s danom izvršnosti rješenja, a od kojeg dana između ostalog teku i njezina prava navedena u točkama II., III. i IV. izreke rješenja.

3.1. Navedeno rješenje nije bilo osporavano u žalbenom postupku, ali je u odnosu na njega pozivom na odredbu članka 77.d stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (»Narodne novine« broj 73/97., 27/01., 59/01., 82/01., 103/03., 44/06. i 79/07.; u daljnjem tekstu: ZoSS/97) službenim putem pokrenut revizijski postupak.

Rješavajući u postupku pokrenute revizije rješenja o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja podnositeljici, Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske rješenjem klasa: UP/II-555-05/07-02/416, ur.broj: 534-09-2-1-2/3-08-2 od 25. ožujka 2008. (u daljnjem tekstu: revizijsko rješenje) poništilo je to rješenje i (ujedno) odbilo zahtjev podnositeljice za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja.

Podnositeljica je protiv revizijskog rješenja tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske pokrenula upravni spor. Presudom broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. Upravni sud uvažio je tužbu podnositeljice i poništio revizijsko rješenje. U obrazloženju, između ostalog, Upravni sud je naglasio sljedeće:

»Provodeći reviziju u smislu članka 77.d. stavka 2. Zakona o socijalnoj skrbi (...) tuženo tijelo je pozivom na odredbu članka 243. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (‘Narodne novine’, broj 53/91 i 103/96 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske) poništilo prvostupanjsko rješenje i odbilo zahtjev tužiteljice kao neosnovan, uz obrazloženje da je u postupku utvrđeno da je mlt. Y. Y. uključena u program boravka u smislu članka 65. stavka 2. Zakona, a što je zapreka za priznavanje predmetnog prava u smislu odredbe članka 77.a stavka 3. Zakona (...).

Međutim, kako se radi o postupku revizije to je rješenje trebalo donijeti u skladu s odredbom članka 77.e stavka 1. Zakona. Prema toj odredbi, u postupku revizije ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi može se s prvostupanjskim rješenjem suglasiti ili ga može izmijeniti, poništiti ili ukinuti. Sud smatra da je bilo mjesta za poništenje prvostupanjskog rješenja, ali ne i za meritorno rješenje stvari. Kako je tuženo tijelo samo riješilo stvar (odbilo zahtjev), a da za to nije imalo zakonske ovlasti, postupilo je protivno odredbi članka 77.e Zakona. U slučaju poništenja revizijskog rješenja, tuženo tijelo je bilo dužno predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, Prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovljenom postupku podliježe reviziji ako je njime priznato pravo na status roditelja njegovatelja (članak 77.e stavak 2. Zakona). Odredba članka 243. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ima mjesta primjeni samo kada drugostupanjsko tijelo rješava o žalbi, što u ovoj stvari nije slučaj.

Prema odredbi članka 77.e stavak 3. Zakona, rok za provođenje postupka revizije je tri mjeseca, a počinje teći od dana zaprimanja predmeta. Podaci koji se odnose na dan zaprimanja predmeta nisu evidentirani u spisu tuženog tijela, niti je to tijelo o tome dostavilo dokaze, pa Sud ne može ocijeniti je li revizija obavljena u zakonom propisanom roku.«

Navedena presuda Upravnog suda dostavljena je podnositeljici 27. lipnja 2011.

4. Rješenjem klasa: UP/II-555-05/07-02/416, ur.broj: 534-09-2-2/4-11-10 od 24. listopada 2011., donesenim u postupku ponovljenom nakon donošenja presude Upravnog suda broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011., Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi iznova je poništilo rješenje o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja podnositeljici, te predmet vratilo prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4.1. Podnositeljica se protiv tog (drugog) revizijskog rješenja tužbom obratila Upravnom sudu u Zagrebu. Cijeneći prigovore iz tužbe podnositeljice osnovanima, presudom broj: Usl-826/12-11 od 9. listopada 2012. Upravni sud u Zagrebu poništio je i to revizijsko rješenje. Dio obrazloženja te presude Upravnog suda u Zagrebu mjerodavan za ovaj ustavnosudski postupak glasi:

»Tuženik je pozivajući se na navedenu presudu Upravnog suda Republike Hrvatske osporavanim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje od 21. studenoga 2007. te vratio predmet prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da se o zahtjevu tužiteljice odluči nakon što se iz potvrde Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju ‘P. s.’ K. utvrdi koliko sati dnevno Y. Y. provodi u školi za odgoj i obrazovanje i je li njezin boravak u školi osiguran uz pomoć majke koja joj pomaže u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba (održavanje osobne higijene, organiziranje prijevoza i dr.) kao i da utvrdi druge odlučne okolnosti za donošenje pravilnog i zakonitog rješenja.

Međutim, odredbom članka 77.e stavka 5. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da ako protiv rješenja prvostupanjskog tijela koje podliježe reviziji, nije izjavljena žalba, a revizija ne bude provedena u roku od 3 mjeseca od dana zaprimanja predmeta, smatra se da je revizija provedena i dana suglasnost na rješenje.

Slijedom citirane zakonske odredbe kao i činjenice da je tuženik zaprimio predmet prije donošenja rješenja od 25. ožujka 2008., prema ocjeni Suda tuženik nije imao zakonske ovlasti provoditi postupak revizije nakon presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2010., jer je u međuvremenu protekao prekluzivni revizijski rok....«

5. Podnositeljica je 26. srpnja 2016. Centru za socijalnu skrb K. uputila zahtjev (ponovljen 31. kolovoza 2016.) za izdavanje »potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja.

Radi nepostupanja po podnesenom zahtjevu podnositeljica je nadležnom resornom ministarstvu 16. rujna 2016. podnijela žalbu, a radi nepostupanja po izjavljenoj žalbi podnositeljica se 25. studenoga 2016. tužbom u upravnom sporu obratila Upravnom sudu u Zagrebu. Kao tuženika je označila Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske.

5.1. Pozvano da se očituje o navodima iz tužbe podnositeljice, tuženo Ministarstvo za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske u spis predmeta Upravnog suda u Zagrebu dostavilo je drugostupanjsko upravno rješenje (izreke citirane u točki 1.2. obrazloženja ove odluke), uz napomenu da je navedeno rješenje 24. veljače 2017. upućeno na dostavu podnositeljici. Mjerodavni dio obrazloženja drugostupanjskog upravnog rješenja glasi:

»Budući da je tužiteljica nesporno podnijela predmetni zahtjev 26.7.2016., a potom i 31.08.2016. te da iz podataka spisa ne proizlazi da je o istome odlučeno u roku od 30 dana prema članku 101. stavku 1. ZUP-a, žaliteljica je pravilno iskoristila mogućnost podnošenja žalbe prema članku 105. stavku 2. ZUP-a i to predajom iste prvostupanjskom tijelu u skladu s odredbom članka 110. stavka 1. ZUP-a. Pri tome je prvostupanjsko tijelo bilo dužno postupiti u skladu s ovlastima propisanim člankom 113. ZUP-a i prema stavku 6. tog članka bez odgode dostaviti žalbu sa spisom predmeta drugostupanjskom tijelu, a što prema navodima očitovanja na žalbu nije učinilo.

Nadalje, odredbom članka 121. ZUP-a propisano je da drugostupanjsko tijelo rješenje o žalbi mora donijeti i dostaviti stranci putem prvostupanjskog tijela što je prije moguće, a najkasnije u roku od 60 dana od dana predaje uredne žalbe, ako zakonom nije propisan kraći rok.

Iz podataka spisa i očitovanja ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupilo u skladu s odredbama članka 113. ZUP-a jer nije dostavilo žalbu žalitelja na daljnje postupanje Ministarstvu kao drugostupanjskom tijelu, pa ovo drugostupanjsko tijelo nije bilo niti u mogućnosti odlučivati o žalbi žaliteljice. Stoga nesporno o žalbi žaliteljice nije odlučeno u roku od 60 dana u skladu s odredbom članka 121. ZUP-a.

(...)

Rješenje, izvršenje kojega je predložila žaliteljica, UP/I-555-05/07-05/11, URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21.11.2007., izvršno je dostavom presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-3735/2008-6 od 10.02.2011., žaliteljici (prema navodu žaliteljice isto je zaprimila 27.06.2011.). Navedenim prvostupanjskim rješenjem od 21.11.2007., točkom 6. istoga odlučeno je da se pravo iz točke 1. izreke prvostupanjskog rješenja priznaje danom izvršnosti rješenja, a od kojeg dana teku i prava iz točke 2., 3. i 4. izreke rješenja. Kako je navedenom presudom tužba žaliteljice uvažena te je poništeno rješenje Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi KLASA: UP/II-555-05/07-02/416, URBROJ: 534-09-1-2/3-08-2 od 25.03.2008., a ista je žaliteljici dostavljena 27.06.2011., prvostupanjsko rješenje je postalo izvršno danom dostave navedene presude žaliteljici, a kojom presudom je osnaženo prvostupanjsko rješenje od 21.11.2007., kojim je priznato pravo na status roditelja njegovatelja za dijete Y. Y., a i ostala prava na način određen izrekom tog rješenja (točke I. do VII.).

(...)

... i u obrazloženju presude Upravnog suda u Zagrebu pronalazi se uporište za utvrđenje ovog drugostupanjskog tijela da je donošenjem/dostavom presude žaliteljici prvostupanjsko rješenje kojim je žaliteljici priznato pravo na status roditelja njegovatelja postalo izvršno danom dostave presude žaliteljici te da od tog dana treba istoj priznati pravo na naknadu, a i ostala prava koja proizlaze iz priznavanja prava na status roditelja njegovatelja za kćerku Y. Y.

Zahtjev žaliteljice da joj se naknade troškovi... odbija se s obzirom da je odredbom članka 162. Zakona o općem upravnom postupku (‘Narodne novine’, broj 47/09.), određeno da svjedoci, vještaci, prevoditelji, tumači i privremeni zastupnici imaju pravo na nagradu, odnosno naknadu stvarnih troškova u vezi s postupkom, a protivna stranka u dvostranačkim ili višestranačkim upravnim stvarima ima pravo na naknadu putnih troškova i izgubljene zarade, ako je postupak okončan povoljno za tu stranku. Slijedom toga, a kako Zakonom o općem upravnom postupku nije propisana naknada troškova odvjetničkih usluga, javnopravno tijelo nije u obvezi stranci nadoknaditi trošak odvjetničkih usluga iskazan prema Odvjetničkoj tarifi.«

5.2. Nakon zaprimanja očitovanja tuženika podnositeljica je specificirala postavljeni tužbeni zahtjev tako da je zatražila poništenje drugostupanjskog upravnog rješenja u točkama II. a, II. d i III (citat v. t. 1.2. obrazloženja ove odluke), zatražila je utvrđenje da je rješenje o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja izvršno s danom donošenja 21. studenoga 2007., zatražila je nalaganje tuženom da joj nadoknadi štetu zbog neisplate iznosa naknade kao i nalaganje obveze tuženom da joj također nadoknadi i trošak pokrenutog upravnog postupka.

Nastavno, smatrajući da upravnosudski postupak u povodu zahtjeva podnositeljice za izvršenje rješenja o priznatom pravu podnositeljici na status roditelja njegovatelja traje »nerazumno dugo«, podnositeljica je predsjednici Upravnog suda u Zagrebu 3. srpnja 2018. podnijela i zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Rješenjem broj: Su-Uzp I-13/18-3 od 5. srpnja 2018. zahtjev podnositeljice je odbijen uz, u bitnom, obrazloženje da se »upravni spor vodi uredno i u skladu s raspoloživim terminima«, te da »s obzirom na opterećenje sudaca spisima, period od podnošenja tužbe... ne predstavlja povredu prava na suđenje u razumnom roku«.

5.3. Upravni sud u Zagrebu osporenom presudom odbio je tužbeni zahtjev podnositeljice izrekom kako je citirana u točki 1.1. obrazloženja ove odluke, u bitnom, uz sljedeće obrazloženje:

»... tužiteljici je povodom njezinog zahtjeva od 29. listopada 2007., priznato pravo na status roditelja njegovatelja prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-555-05/07-05/11 URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007., koje je tuženik u postupku revizije poništio odlukom KLASA: UP/II-555-05/07-02/416 URBROJ: 534-09-2-1-2/3-08-2 od 25. ožujka 2008., a koje rješenje je pak povodom tužbe tužiteljice poništio presudom Upravni sud Republike Hrvatske broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011., a koja presuda je tužiteljici dostavljena 27. lipnja 2011.

Među strankama je sporan rješenjem tuženika utvrđen datum izvršnosti rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11 URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007., protiv kojeg nije izjavljena žalba obzirom na odredbu članka 133. stavka 2. ZUP-a, kojom je propisano da prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako je žalba izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

Međutim, na temelju odredbe članka 3. stavka 1. ZUP-a, taj zakon se primjenjuje u postupcima u svim upravnim stvarima, a samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom urediti drugačije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ZUP-a.

Rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11 URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. doneseno je na temelju Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 73/97., 27/01., 59/01., 82/01., 103/03., 44/06. i 79/07.), a koji materijalni propis drugačije regulira pitanje izvršnosti.

Naime, odredbom članka 77d stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je da rješenje doneseno u prvom stupnju kojim se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja podliježe reviziji. Revizija odgađa izvršenje rješenja (stavak 5.).

Kako je tuženik proveo reviziju rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11 URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007., odgođeno je njegovo izvršenje do donošenja odluke tuženika, a kako je i navedeno u točki V. izreke tog rješenja. Međutim, tuženik je u postupku revizije svojom odlukom od 25. ožujka 2008. poništio to rješenje nakon čega njegovo izvršenje nije bilo moguće. Međutim, kako je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2011. poništeno rješenje tuženika od 25. ožujka 2008., rješenje prvostupanjskog tijela od 21. studenog 2007. postalo je pravomoćno (a samim time i konačno), danom njezinog donošenja, jer protiv citirane presude nema mogućnosti izjave redovnog pravnog lijeka, dok je ono izvršno postalo danom njezine dostave u skladu s odredbom članka 80. st. 1. ZUS-a, prema kojoj pravomoćna presuda postaje izvršna nakon dostave stranci, ako presudom nije određen drugi rok za izvršenje.

Uzimajući u obzir navedeno, sud ocjenjuje da je tuženik u skladu s odredbom članka 119. stavka 3. ZUP-a donio rješenje povodom žalbe tužiteljice u kojem je u točki II.a izreke osporenog rješenja pravilno utvrdio da je rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11 URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. izvršno danom dostave presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. tužiteljici.

Kraj činjenice da je točkom VI. izreke rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11 URBROJ: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007. određeno da se pravo na status roditelja njegovatelja... priznaje tužiteljici s danom njegove izvršnosti, odnosno 27. lipnja 2011., od kada teče tužiteljici i pravo na naknadu, pravilno je tužiteljica točkom II.d odbijena sa zahtjevom za isplatu pripadajuće naknade od 21. studenog 2007. do 22. veljače 2012. sa zateznom kamatom od 21. siječnja 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15 % godišnje, a od 1. siječnja 2008. do isplate po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila do zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

U odnosu na naknadu troška odvjetničkog zastupanja o kojoj je odlučeno točkom III izreke osporenog rješenja, pravilno je tuženik zaključio da takav trošak nije redoviti trošak postupka, a tim više što je u članku 162. stavak 1. ZUP-a izričito navedeno koji troškovi i kojim osobama koje sudjeluju u postupku se nadoknađuju u upravnom postupku. Takvo shvaćanje zauzeo je i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Usž-98/16 od 22. rujna 2016. u kojoj ističe da ZUP ne propisuje mogućnost naknade troškova zastupanja po opunomoćeniku, jer je angažiranje odvjetnika u upravnom postupku prepušteno slobodnoj volji stranke koja je sama dužna snositi troškove pravnog zastupanja. Navedeno shvaćanje Visoki upravni sud Republike Hrvatske potvrdio je u nizu presuda npr. Usž-3942/17 od 21. veljače 2018., Usž-3654/17 od 21. prosinca 2017.

(...)

Budući da sud nije usvojio glavni tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem točaka II.a, II.d. i III. izreke osporenog rješenja, sud ocjenjuje neosnovanim i njezin akcesorni zahtjev za naknadu štete. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke.

O trošku upravnog spora, sud je odlučio na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužiteljica nije uspjela u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njezinom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora....«

6. Protiv navedene presude Upravnog suda u Zagrebu podnositeljica je (prigovarajući pogrešnoj primjeni materijalnog prava i pogrešno/nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju) Visokom upravnom sudu podnijela žalbu.

Visoki upravni sud priklonio se stajalištima koja je Upravni sud u Zagrebu iznio u obrazloženju svoje presude (v. točku 5.3. obrazloženja ove odluke), cijeneći potrebnim ponoviti i naglasiti sljedeće:

»Tužiteljica smatra da je upravni sud nepravilno primijenio odredbu članka 77 d stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, odnosno da je trebao primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku koje reguliraju nastupanje izvršnosti prvostupanjskog rješenja.

Prema odredbi članka 3. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku ('Narodne novine', broj: 47/09, dalje: ZUP) ovaj se Zakon primjenjuje u postupanju u svim upravnim stvarima. Samo se pojedina pitanja upravnog postupka mogu zakonom odrediti drugačije, ako je to nužno za postupanje u pojedinim upravnim područjima te ako to nije protivno temeljnim odredbama i svrsi ovoga Zakona. Prema odredbi članka 133. stavka 2. ZUP-a prvostupanjsko rješenje postaje izvršno, pored ostalog, istekom roka za žalbu.

Nije sporno u ovoj upravnoj stvari da protiv rješenja klasa: UP/I-555-05/07-05/11 od 21. studenoga 2007. žalba nije izjavljena. To, međutim, ne znači da je navedeno rješenje postalo izvršno budući da se u predmetnoj upravnoj stvari primjenjuju odredbe Zakona o socijalnoj skrbi ('Narodne novine', broj 73/97 – 79/07) koji je materijalni propis i kojim je pitanje izvršnosti regulirano na drugi način.

Naime, prema odredbi članka 77 d stavka 1. i 5. citiranog Zakona, rješenje doneseno u prvom stupnju kojim se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja podliježe reviziji, koja odgađa izvršenje rješenja.

Budući da iz spisa predmeta dostavljenog sudu uz žalbu nesporno proizlazi da je u postupku revizije poništeno rješenje klasa: UP/I-555-05/07-05/11 ur.br. 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007., rješenjem KLASA: UP/II-555-05/07-02/416 od 25. ožujka 2008., a koje je poništeno presudom tadašnjeg Upravnog suda Republike Hrvatske broj: 3735/2008-6 od 10. veljače 2011. godine, to je pravilno utvrđeno da je danom donošenja navedene presude predmetno prvostupanjsko rješenje steklo svojstvo izvršnosti, kako je to pravilno utvrđeno i u postupku pred prvostupanjskim sudom.

Imajući u vidu navedeno, osporena se presuda temelji na pravilno i u potpunosti utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene niti povrede postupka. Prihvaćajući u cijelosti obrazloženje prvostupanjskog suda ovaj sud je utvrdio da ne postoje žalbeni razlozi radi kojih se presuda pobija.«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJICE

7. U ustavnoj tužbi povrede istaknutih ustavnih prava podnositeljica obrazlaže sljedećim prigovorima:

»... Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske... i Presudom Upravnog suda u Zagrebu... povrijeđeno je ustavno pravo zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava prema kojem svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama...

(...)

Sudovi su... povrijedili pravo na pravično suđenje i to pogrešnom primjenom i tumačenjem materijalnog prava, kao i neutvrđenjem točnog činjeničnog stanja...

(...)

... među strankama je u postupku bio sporan datum izvršenja Rješenja prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11, Urbroj: 2137-25-07/9-07 od dana 21.11.2007. godine.

... pojam izvršnosti rješenja nije jednak pojmu izvršenja rješenja koje pojmove svojim tumačenjem u pobijanim presudama sudovi pogrešno poistovjećuju. Da predmetni pojmovi nisu identični proizlazi iz samih odredbi Zakona o općem upravnom postupku prema kojima se, s jedne strane, definira izvršnost rješenja odnosno propisuje se kada ista nastupa, dok s druge strane isti Zakon sadrži odredbe o provedbi izvršenja, predmetu izvršenja... i odredbe o samoj odgodi izvršenja.

Naime, sukladno čl. 133. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena.

Predmetnom odredbom nedvojbeno je određeno kada prvostupanjsko rješenje postaje izvršno.

S druge strane, samo izvršenje rješenja se može definirati kao postupak kojim se u stvarnosti uspostavlja stanje određeno izrekom rješenja koje se izvršava (...).

S tim u vezi, člankom 133. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da se rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava nakon što postane izvršno.

Kada se u kontekst predmetnih odredbi Zakona o općem upravnom postupku stave odredbe članka 77.d st. 5. Zakona o socijalnoj skrbi (NN 79/2007) prema kojem bi revizija odgađala izvršenje rješenja, jasno je da nema riječi o tome da bi se u konkretnom slučaju predmetnim zakonom izvršnost drugačije uređivala.... predmetna odredba uopće ne govori o izvršnosti, već o izvršenju....

(...)

... s obzirom da na Rješenje prvostupanjskog tijela KLASA: UP/I-555-05/07-05/11, Urbroj: 2137-25-07/9-07 od dana 21.11.2007. godine žalba nije bila uložena, a što pravilno utvrđuju sudovi... predmetno je rješenje izvršno s danom isteka roka za žalbu, a nikako dostavom presude Upravnog suda stranci.

(...)

... pobijanim presudama povrijeđeno je i pravo na suđenje u razumnom roku. Naime, u predmetnom postupku tužba je podnesena dana 25. 11. 2016. godine, dok je drugostupanjska presuda donesena gotovo četiri godine nakon toga. Tim više što je podnositeljica bila primorana tražiti zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, a koji zahtjev je uputila Upravnom sudu u Zagrebu na predmet broj Usl-3439/16....

(...)

Nadalje, netočno prvostupanjski sud u pobijanoj odluci zaključuje te odbija tužiteljici... zahtjev za naknadu troška odvjetničkog zastupanja, jer bi angažiranje odvjetnika u upravnom sporu bilo prepušteno slobodnoj volji stranke koja bi sama bila dužna snositi troškove pravnog zastupanja. S obzirom da drugostupanjski sud potvrđuje prvostupanjsku presudu, jasno je da i drugostupanjski sud donosi pogrešan sud u konkretnom slučaju.

Naime,... vidljivo je da je podnositeljica morala poduzeti brojne radnje (sastavljati zahtjeve i žalbe kao i sastav same tužbe) kako bi pokušala izvršiti rješenje iz 2007. godine, čiji je datum izvršnosti među stranama sporan. Ista to nije bila u mogućnosti učiniti sama, s obzirom da nema stručno znanje za to, stoga je angažirala odvjetnika.

(...)

U konkretnom slučaju je podnositeljica ta koja je najprije bila oštećena nepostupanjem po svojim zahtjevima i žalbama, da bi na koncu... morala tužbom pokrenuti upravni spor da bi drugostupanjsko tijelo (tuženik) uopće postupalo.

Da bi pokrenula takav postupak morala je angažirati odvjetnika kao profesionalca....

(...)

Zauzimanjem takvog stava povređuje se i pravo na pristup sudu, s obzirom da je evidentno da nikakvi troškovi strankama upravnih postupaka neće biti priznati, slijedom čega se mnogi ni neće odlučiti na poduzimanje koraka za zaštitu svojih prava, jer im u konačnici, trošak neće biti nadoknađen.

(...)

Podnositeljica je pobijanim presudama i pogrešnim stavovima sudova dovedena u nejednak položaj pred zakonom u odnosu na druge subjekte koji se pojavljuju pred javnopravnim tijelima, pa i pred sudovima, te je u odnosu na iste diskriminirana, odnosno proizlazi da nema jednaka prava kao i drugi.

... pogrešnim tumačenjem odredbi Zakona o socijalnoj skrbi (NN 79/2007), Zakona o općem upravnom postupku kao i Zakona o upravnim sporovima od strane suda, proizlazi da je podnositeljica... stavljena u lošiju poziciju u odnosu na druge subjekte koji sudjeluju u upravnom postupku pred javnopravnim tijelima, a na čije se pravno pitanje primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku. Dakle, da se u konkretnom slučaju nije rješavalo o pitanju statusa roditelja njegovatelja i naknade, a na koji se primjenjuje Zakon o socijalno skrbi (...) javnopravna tijela (...) a posljedično i sudovi, izvršnost bi utvrđivali prema odredbama Zakona o općem upravnom postupku, a prema kojem ista nastupa protekom roka za žalbu ako ona nije izjavljena. Sada, a pogrešno tumačeći da se glede izvršnosti ne primjenjuje Zakon o općem upravnom postupku nego odredbe Zakona o socijalnoj skrbi (...) koji bi navodno pitanje izvršnosti rješenja drugačije regulirao nego to čini Zakon o općem upravnom postupku, podnositeljica neosnovano biva zakinuta za svoja prava, te je na taj način stavljena u nejednak položaj u odnosu na druge sudionike upravnog postupka i upravnog spora....

(...)

... radi pogrešne primjene odredaba o trenutku izvršnosti rješenja, podnositeljica je nezakonito uskraćena za naknadu za period od gotovo pet godina, iako su svo vrijeme za to bili ispunjeni svi zakonski uvjeti za isplatu naknade...

(...)

... vidljivo je da je odlukama sudova, a koji su u bitnom usvojili stajališta tuženika nadležnog Ministarstva u postupku, povrijeđeno i Ustavom zajamčeno pravo na posebnu skrb koju država treba posvećivati zaštiti osoba s invaliditetom.... ne samo da u konkretnom slučaju posebna skrb nije pružena, već je ona neosnovano uskraćena podnositeljici... i njezinoj kćeri s invaliditetom... ne priznavanjem prava na naknadu radi pogrešnog tumačenja zakona u razdoblju od gotovo pet godina, a kada uistinu postoje svi uvjeti za isplatu iste, uskraćeno je podnositeljici pravo na ostvarivanje dostojanstvenog i dostojnog života...«

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

8. U konkretnom slučaju, u ustavnoj tužbi istaknuti prigovori podnositeljice otvaraju pitanje povrede jamstva sudske kontrole zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti propisanog člankom 19. stavkom 2. Ustava i povrede prava na pravično suđenje zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava, koji glase:

»Članak 19.

(...)

Zajamčuje se sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti.«

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično... odluči o njegovim pravima i obvezama...

(...)«

(a) Načelna stajališta

9. Upravno sudovanje osigurava provedbu ustavnog jamstva iz članka 19. stavka 2. Ustava kojim se jamči sudska kontrola zakonitosti pojedinačnih akata upravnih vlasti i tijela koja imaju javne ovlasti (vidi odluku i rješenje Ustavnog suda broj: U-I-2753/2012 i dr. od 27. rujna 2016., točke od 7. do 7.4., »Narodne novine« broj 94/16.).

Jamstva prava na pravično suđenje, sadržana u članku 29. stavku 1. Ustava primjenjuju se i na upravni spor (odluka broj: U-III-1001/2007 od 7. srpnja 2010., »Narodne novine« broj 90/10.).

Ustavni sud napominje da članak 29. stavak 1. Ustava osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama.

9.1. Kad je riječ o tumačenju i primjeni prava na konkretan slučaj, Ustavni sud u načelu ne smije zamijeniti pravna stajališta nadležnog suda svojima, sve dok sudska odluka ne otkriva bilo kakvu arbitrarnost, a dostatno je obrazložena i po potrebi upućuje na relevantnu sudsku praksu. Ustavni sud podsjeća da nije njegova zadaća preuzeti ulogu sudova, koji su prvi pozvani interpretirati zakone. Zadaća Ustavnog suda ograničena je na ispitivanje jesu li učinci takve interpretacije sudova suglasni s Ustavom s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ustavno pravo na pravično suđenje propisano člankom 29. stavkom 1. Ustava jamči dakle zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova i drugih državnih tijela. Stoga i obrazloženja sudskih odluka odnosno odluka drugih nadležnih tijela koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu.

(b) Primjena načelnih stajališta na konkretan slučaj

10. U ovom ustavnosudskom postupku zadaća je Ustavnog suda bila utvrditi može li se način na koji su Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud obrazložili svoje presude smatrati arbitrarnim, odnosno je li takvim postupanjem povrijeđeno podnositeljici pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

S tim u vezi Ustavni sud potrebnim smatra razmotriti i jesu li sudovi ispunili svoju Ustavom propisanu ulogu kakva proizlazi iz članka 19. stavka 2. Ustava.

11. U konkretnom slučaju Ustavni sud utvrđuje da je rješenje o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja doneseno (još) 21. studenoga 2007. u smislu kojeg rješenja su podnositeljici s osnove priznatog prava na status roditelja njegovatelja (t. I. izreke rješenja) u točkama II. i IV. izreke tog rješenja nastavno priznata i pripadajuća imovinska prava opisana kao »naknada u visini pet osnovica za ostvarivanje prava po osnovi socijalne skrbi, na teret sredstava ministarstva nadležnog za poslove socijalne skrbi«, kao i uplate »doprinosa za obvezna osiguranja« koje će uplaćivati »ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi«.

Navedeno rješenje doneseno je na temelju članka 82. stavka 1. i u vezi s člankom 77. ZoSS-a/97 u upravnom postupku koji je 29. listopada 2007. inicirala podnositeljica zahtjevom za priznavanje prava na status roditelja njegovatelja za kćer, a za koju je navela da je »dijete sa teškim oštećenjem zdravlja, dijagnoze; spastična parapareza i teška mentalna retardacija«.

11.1. Ocjenu o osnovanosti podnesenog zahtjeva, uz izreku kako je navedena u točki 3. obrazloženja ove odluke, Centar za socijalnu skrb K. obrazložio je sljedećim:

»Tijekom postupka izvršen je uvid u Rodni list iz kojeg je vidljivo da je Y. Y. r.... 1997. g. od oca Z. Z. i majke X. X. Zapisničkom izjavom u ovome Centru, utvrđeno je da se otac Z. Z. nalazi u stalnom radnom odnosu, a majka je nezaposlena, da je kćerki Y. već ranije utvrđeno teže, trajno oštećenje zdravlja, bez određenog kontrolnog vještačenja jer se ne očekuje poboljšanje u zdravstvenom stanju.

Uvidom u potvrdu je utvrđeno da je Y. Y. polaznica Centra za odgoj, obrazovanje i rehabilitaciju ‘P. S.’ u posebnim uvjetima gdje dnevno boravi 4 sata.

Uvidom u Nalaz i mišljenje PTV-a broj 34/07 od 12. 6. 2007. g., utvrđeno je da kod Y. Y. postoji više oštećenja prema čl. 37. stav 1. Pravilnika koji uključuje čl. 35. st. 3. al. 4. Pravilnika, čl. 32. Pravilnika i čl. 30. Pravilnika. Također je utvrđen stupanj težine oštećenja zdravlja u smislu čl. 38. stavak 2. alineja 3. i 4. Pravilnika.

Prema odredbi čl. 77.a stavak 2. Zakona pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom roditelju ako dijete ima težinu oštećenja zbog kojeg je u potpunosti nepokretno i uz pomoć ortopedskih pomagala ili kod djeteta postoji više vrsta težih oštećenja, zbog čega je potpuno ovisno o brizi roditelja.

Temeljem utvrđenog ispunjeni su uvjeti za priznanje prava na status roditelja njegovatelja X. X. za kćer Y. Y.«

11.2. Rješenje o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja podnositeljici dostavljeno je između ostalih i Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi Republike Hrvatske, Upravi za ekonomske poslove, a protiv navedenog nitko od sudionika upravnog postupka nije podnio žalbu.

Stoga, Ustavni sud za ovaj dio provedenog upravnog postupka primjećuje da je podnositeljica osnovano zaključila da je protekom roka za žalbu, a u kojem nije osporena zakonitost donošenja ili činjeničnu utemeljenost rješenja kojim joj je priznato pravo na status roditelja njegovatelja, navedeno rješenje u smislu članka 133. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine« broj 47/09.; u daljnjem tekstu: ZUP/09) steklo svojstvo izvršnosti.

Članak 133. stavci 1. i 2. ZUP-a/09 glase:

»Izvršnost rješenja

Članak 133.

(1) Rješenje doneseno u upravnom postupku izvršava se nakon što postane izvršno.

(2) Prvostupanjsko rješenje postaje izvršno istekom roka za žalbu ako žalba nije izjavljena, dostavom rješenja stranci ako žalba nije dopuštena, dostavom rješenja stranci ako žalba nema odgodni učinak, dostavom stranci rješenja kojim se žalba odbacuje ili odbija, danom odricanja stranke od prava na žalbu te dostavom stranci rješenja o obustavi postupka u povodu žalbe.

(...)«

12. Nadalje, pozivom na odredbu članka 77.d stavka 1. ZoSS-a/97, u odnosu na donošenje rješenja o priznatom pravu podnositeljici na status roditelja njegovatelja u nastavku međutim službenim putem pokrenut je revizijski postupak.

Članak 77.d ZoSS-a/97 glasi:

»Članak 77.d.

(1) Rješenje doneseno u prvom stupnju kojim se priznaje pravo na status roditelja njegovatelja podliježe reviziji.

(2) Reviziju provodi ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi.

(3) Ako je protiv rješenja prvostupanjskoga tijela, kojim je priznato pravo na status roditelja njegovatelja izjavljena žalba, o reviziji i žalbi odlučuje se istim rješenjem.

(4) Ako protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka nije izjavljena žalba, prvostupanjsko tijelo dostavit će rješenje, zajedno sa spisima predmeta ministarstvu nadležnom za poslove socijalne skrbi u roku od osam dana od isteka roka za žalbu.

(5) Revizija odgađa izvršenje rješenja.«

12.1. Iz dokumentacije uložene u spis ustavnosudskog predmeta nije razvidno kada je pokrenut (prvi put) postupak revizije donošenja navedenog rješenja.

Prvo revizijsko rješenje poništeno je presudom broj: Us-3735/08 jer je upravno tijelo, protivno ZoSS/97, poništilo rješenje kojim je podnositeljici priznato pravo i meritorno riješilo stvar za što nije bilo ovlašteno.

Drugo revizijsko rješenje poništeno je presudom broj: Us-826/12 pozivom na članak 77.e ZoSS-a/97 te je zaljučeno da »tuženik nije imao zakonske ovlasti provoditi postupak revizije nakon presude Upravnog suda Republike Hrvatske od 10. veljače 2010. jer je u međuvremenu protekao prekluzivni revizijski rok« (v. t. 4.1. obrazloženja ove odluke).

12.2. Dakle, od donošenja rješenja o priznatom pravu podnositeljici na status roditelja njegovatelja 21. studenoga 2007. do zaključno donošenja navedene presude Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-826/12-11 od 9. listopada 2012. (odnosno njezine dostave podnositeljici koja međutim nije razvidna iz podataka spisa predmeta), a učinak koje je poništenje (drugi puta) pokrenutog postupka revizije prvostupanjskog rješenja, prošlo je i više od pet godina tijekom kojih podnositeljica nije uspjela ishoditi klauzulu izvršenja rješenja i novčano realizirati svoja prava priznata s osnove priznatog statusa roditelja njegovatelja za mldb. kćer kod koje je utvrđeno da »postoji više vrsta tjelesnog oštećenja«.

Podnositeljica se stoga 26. srpnja 2016. i 31. kolovoza 2016. zahtjevima obratila Centru za socijalnu skrb K. i zatražila je »izdavanje potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja o priznatom joj pravu na status roditelja njegovatelja. O podnesenim zahtjevima podnositeljice nadležna tijela u upravnom postupku nisu međutim odlučivala u rokovima propisanim mjerodavnim odredbama ZUP-a/09, slijedom čega je podnositeljica i bila primorana tužbom u upravnom sporu obratiti se (iznova) Upravnom sudu u Zagrebu (v. t. 5. i 5.1. obrazloženja ove odluke).

13. O tim zahtjevima odlučeno je tijekom trajanja tog upravnog spora rješenjem Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za pravne poslove, Službe za drugostupanjski postupak od 16. veljače 2017. na način da je utvrđen kao dan izvršnosti dan dostave podnositeljici presude broj: Us-3735/08, a to je 27. lipanj 2011.

Nakon što je, naime, tuženik donio drugostupanjsko rješenje kojim je odlučio o podnesenim zahtjevima podnositeljice za »izdavanje potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja o priznatom joj pravu na status roditelja njegovatelja i kao dan izvršnosti tog rješenja utvrdio »dan dostave presude Upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Us-373572008-6 od 10. veljače 2011. žaliteljici X. X.«, podnositeljica je specificirala svoj tužbeni zahtjev kako je opisano u t. 5.2. obrazloženja ove odluke.

Ustrajala je u prigovorima da rješenje kojim joj je priznato pravo na status roditelja njegovatelja nije osporavano u žalbenom postupku te da je stoga i u smislu odredbe članka 133. stavka 2. ZUP-a/09 (v. citat u t. 11.2. obrazloženja ove odluke) istekom roka za žalbu steklo svojstvo pravomoćnosti i izvršnosti. Za pokrenute postupke revizije rješenja (pozivom na članak 77.d ZoSS-a/97) navela je da su ti revizijski postupci samo odgodili postupak izvršenja predmetnog rješenja, ali ne i izvršnost koju je rješenje steklo protekom roka za žalbu, a u kojem ni jedan od sudionika upravnog postupka u kojem je rješenje doneseno nije uložio žalbu kojom bi osporavalo zakonitost ili činjeničnu utemeljenost donošenja tog prvostupanjskog rješenja.

13.1. Upravni sud u Zagrebu je u osporenoj presudi zauzeo stajalište da je tužbeni zahtjev podnositeljice u cijelosti neosnovan, jer je tuženik proveo reviziju rješenja prvostupanjskog tijela klasa: UP/I-555-05/07-05/11, urbroj: 2137-25-07/9-07-1 od 21. studenoga 2007., čime je i odgođeno njegovo izvršenje do donošenja odluke tuženika. Nastavno, da je tuženik u postupku revizije svojom odlukom od 25. ožujka 2008. poništio prvostupanjsko rješenje zbog čega njegovo izvršenje nije bilo moguće.

Upravni sud u Zagrebu apostrofirao je činjenicu da je presudom Upravnog suda broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. (v. t. 3.1. obrazloženja ove odluke) poništeno rješenje tuženika od 25. ožujka 2008., slijedom čega je zaključio da je rješenje prvostupanjskog tijela od 21. studenoga 2007. (o priznatom pravu podnositeljice na status roditelja njegovatelja) postalo pravomoćno (i konačno) tek danom uručenja navedene presude Upravnog suda podnositeljici, jer protiv te presude Upravnog suda tada nije postojala mogućnosti izjave redovnog pravnog lijeka.

Na opisani način Upravni sud u Zagrebu potvrdio je u cijelosti kao zakonito (i prihvatio) utvrđenje tuženika vezano uz nastup izvršnosti rješenja o priznatom pravu podnositeljici statusa roditelja njegovatelja kako je izneseno u obrazloženju drugostupanjskog rješenja, pri čemu se ni u jednom dijelu svog obrazloženja nije očitovao o navodima (i prigovorima) iz tužbe podnositeljice kojima je upućivala (u vezi s utvrđenjem izvršnosti prvostupanjskog rješenja) na primjenu, u konkretnom slučaju, članka 133. ZUP-a/09.

13.2. Ustavni sud potrebnim smatra primijetiti da Upravni sud u Zagrebu, ocjenjujući osnovanost tužbe podnositeljice u konkretnom slučaju vezano uz njezin (osnovni) zahtjev »za izdavanje potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja o priznatom pravu na status roditelja njegovatelja nije razmotrio mogućnost (eventualne) primjene odredbe članka 77.e ZoSS-a/97 koji glasi:

»Članak 77.e

(1) U postupku revizije ministarstvo nadležno za poslove socijalne skrbi može se s prvostupanjskim rješenjem suglasiti ili ga može izmijeniti, poništiti ili ukinuti.

(2) Prvostupanjsko rješenje doneseno u ponovnom postupku podliježe reviziji ako je njime priznato pravo na status roditelja njegovatelja.

(3) Rok za provođenje postupka revizije je tri mjeseca, a počinje teći od dana zaprimanja predmeta.

(4) Iznimno od odredbe stavka 3. ovoga članka, ako je u postupku revizije potrebno pribaviti nalaz i mišljenje tijela vještačenja, rok za provođenje revizije ne teče za vrijeme provođenja postupka vještačenja.

(5) Ako protiv rješenja prvostupanjskog tijela, koje podliježe reviziji, nije izjavljena žalba, a revizija ne bude provedena u roku tri mjeseca od dana zaprimanja predmeta, smatra se da je revizija provedena i da je dana suglasnost na rješenje.

(6) Protiv rješenja donesenog u postupku revizije ne može se izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.«

13.3. Štoviše, sam Upravni sud u Zagrebu u obrazloženju svoje presude broj: UsI-3439/2016 u kontekstu pokrenutih (dva) revizijskih postupaka prvostupanjskog rješenja za koja smatra da su »odgodila izvršenje« prvostupanjskog rješenja, umjesto očitovanja u vezi s nastupom izvršenja prvostupanjskog rješenja iznosi stajalište o »mogućnosti provođenja izvršenja prvostupanjskog rješenja«.

Navedeno Ustavni sud upućuje na zaključak da zatraženu zaštitu prava podnositeljice u odnosu na utvrđenje datuma kada je nastupila izvršnost rješenja kojim je ona stekla pravo na status roditelja njegovatelja Upravni sud u Zagrebu nije dostatno i u cijelosti razmotrio.

To osobito uvažavajući razloge koje je Upravni sud iznio u obrazloženju presude broj: Us-826/11 od 9. listopada 2012., a kojom prilikom je naglašavajući činjenicu da »tuženik nije niti imao zakonske ovlasti postupati jer je u međuvremenu protekao prekluzivni rok za provođenje revizijskog postupka« rješenja kojim je podnositeljici priznato pravo na status roditelja njegovatelja upravo i ukazao na propust nadležnog drugostupanjskog tijela i u tom smislu pogrešnu primjenu zakona na štetu podnositeljice.

13.4. Za Ustavni sud argumentacija koja je s tim u vezi iznesena u obrazloženjima osporenih presuda upravnih sudova, a u kojoj je navedeno da je »rješenje prvostupanjskog tijela od 21. studenoga 2007. postalo je pravomoćno (a samim time i konačno), danom« kada je presuda Upravnog suda Republike Hrvatske broj: Us-3735/2008-6 od 10. veljače 2011. dostavljena podnositeljici, odnosno da se »pravo na status roditelja njegovatelja... priznaje tužiteljici s danom njegove izvršnosti, odnosno 27. lipnja 2011., od kada teče tužiteljici i pravo na naknadu« (v. t. 5.3. ove odluke) niti u jednom dijelu ne nalazi uporišta u pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog prava u konkretnom slučaju.

To osobito imajući u vidu normativni sadržaj članka 77.e stavaka 3. i 5. ZoSS-a/97 citiranog u t. 14.2. ove odluke.

13.5. Odlučujući o žalbi podnositeljice Visoki upravni sud priklonio se u cijelosti činjeničnim utvrđenjima i pravnom stajalištu Upravnog suda u Zagrebu o nastupu izvršenja rješenja kojim je podnositeljici priznato pravo na status roditelja njegovatelja (v. t. 6. ove odluke).

Ustavni sud podsjeća da nije njegova zadaća preuzeti ulogu sudova koji su prvi pozvani interpretirati zakon. Međutim, Ustavni sud imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja ocjenjuje da su zbog pretjerano formalističkog pristupa u primjeni mjerodavnog materijalnog prava u konkretnom slučaju, Upravni sud u Zagrebu i Visoki upravni sud propustili stvarno ocijeniti činjenično i pravno pitanje koje je bilo ključno za odluku o podnesenom zahtjevu podnositeljice, a čime su povrijedili podnositeljici pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

Zaključno, u tom smislu Ustavni sud potrebnim nalazi na ovom mjestu podsjetiti i na svoje već ustaljeno pravno stajalište izneseno u odluci broj: U-III-4613/2017 od 19. rujna 2018., točka 10. (www.usud.hr) prema kojemu:

»10. Ustavnopravno je neprihvatljivo propuste nadležnih tijela stavljati na teret strankama i time ih uskraćivati u ostvarivanju njihovih procesnih prava. U vezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na svoje načelno stajalište da pogreške ili propusti nadležnih tijela ne smiju ići na štetu građana. Navedeno je stajalište Ustavni sud izrazio u više svojih odluka (vidjeti, primjerice, odluku broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009., ‘Narodne novine’ broj 67/09., § 6.; odluku broj: U-IIIB-1373/2009 od 7. srpnja 2009., ‘Narodne novine’ broj 88/09., § 11.4.; odluku broj: U-III-3063/2007 od 4. listopada 2011., ‘Narodne novine’ broj 124/11., § 7.1.). Istovjetno stajalište zauzima i Europski sud za ljudska prava, koji u predmetu Gashi protiv Hrvatske (presuda, 13. prosinca 2007., zahtjev br. 32457/05) ističe sljedeće:

‘40. Sud smatra da bi pogreške ili propusti državnih tijela trebale ići u korist pogođenih osoba, osobito ako se time ne dovodi u pitanje kakav drugi suprotstavljeni privatni interes. Drugim riječima, rizik svake greške što je napravi državno tijelo trebala bi snositi država, a propusti se ne smiju ispravljati na štetu dotičnoga građanina. (...)’«

14. Podnositeljica je u ustavnoj tužbi prigovorila i točki III. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu kojom je odbijen njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.

S obzirom na to da je Ustavni sud točkom II. izreke ove odluke, između ostalog, ukinuo i presudu Upravnog suda u Zagrebu u ponovljenom postupku Upravni sud u Zagrebu dužan je i u tom dijelu iznova razmotriti zahtjev podnositeljice za naknadu troškova provedenog upravnog spora.

15. Ostali prigovori podnositeljice vezani uz ostale članke Ustava navedene u ustavnoj tužbi, na način kako su postavljeni u ustavnoj tužbi te u mjeri u kojoj bi u okolnostima konkretnog slučaja osporena presuda mogla utjecati na ostvarivanje sadržaja tih ustavnih normi, ne upućuju na mogućnost povrede ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom.

16. Slijedom navedenog, na temelju članaka 73. i 76. Ustavnog zakona odlučeno je kao u točkama I., II. i III. izreke odluke.

V. PRAVO NA SUĐENJE U
RAZUMNOM ROKU

17. Podnositeljica u ustavnoj tužbi prigovara da joj je trajanjem upravnog postupka koji je započeo pred Centrom za socijalnu skrb K. a podnesenim zahtjevom 26. srpnja 2016. i (ponovljenim) zahtjevom od 31. kolovoza 2016. radi »izdavanja potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja o priznatom joj pravu na status roditelja njegovatelja, a koji je u konačnici okončan osporenom presudom Visokog upravnog suda kojom je u žalbenom postupku potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Upravni postupak nastavljen je žalbom podnositeljice koju je 16. rujna 2016. putem Centra za socijalnu skrb K. podnijela Ministarstvu socijalne politike i mladih Republike Hrvatske radi nepostupanja prvostupanjskog tijela u povodu njezinih zahtjeva podnesenih 26. srpnja 2016. i 31. kolovoza 2016. (v. t. 18. obrazloženja ove odluke).

17.1. S obzirom na to da i nadležno resorno ministarstvo o žalbi podnositeljice nije odlučilo u roku propisanim mjerodavnim odredbama ZUP-a/09, podnositeljica se tužbom u upravnom sporu zbog šutnje administracije 24. studenoga 2016. obratila Upravnom sudu u Zagrebu.

Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl-3439/16-2 od 1. prosinca 2016. tužba podnositeljice dostavljena je tuženom na odgovor. Odgovor na tužbu tuženi je dostavio u spis Upravnog suda u Zagrebu 6. ožujka 2017. u kojem je između ostalog predložio:

»... obustavu predmetnog spora povodom tužbe tužiteljice radi šutnje uprave. Tuženik je, naime, donio rješenje o žalbi tužiteljice, KLASA: UP/II-555-05/16-02/167, URBROJ: 519-06-1/1-17-6 od 16. 2. 2017.... rješenje je otpremljeno prvostupanjskom tijelu 24. 2. 2017....«

Podneskom od 9. ožujka 2017. podnositeljica se očitovala o odgovoru na tužbu tuženika te je ujedno, slijedom činjenice da je tuženik (ipak) nakon pokretanja predmetnog upravnog spora odlučio o njezinoj žalbi, specificirala svoj tužbeni zahtjev na način kako je navedeno u prvom stavku točke 5.2. ove odluke.

Naknadnim podneskom od 24. travnja 2017. podnositeljica je djelomično (smanjivanjem isplate traženog iznosa naknade) dodatno u tom dijelu specificirala svoj tužbeni zahtjev.

17.2. Upravni sud u Zagrebu u postupku upravnog spora održao je dvije rasprave: 10. rujna 2018. na kojoj je zaključio raspravljanje i 17. rujna 2018. na kojoj je donio presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev podnositeljice. Protiv presude Upravnog suda u Zagrebu podnositeljica je 19. listopada 2018. podnijela žalbu.

Podnositeljičina žalba upućena je tuženom na odgovor rješenjem Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3439/16-16 od 22. listopada 2018. Odgovor na podnositeljičinu žalbu tuženi je dostavio 31. listopada 2018., nakon čega je spis predmeta 16. prosinca 2018. otpremljen na odlučivanje u žalbenom postupku Visokom upravnom sudu.

17.3. Visoki upravni sud zaprimio je 11. siječnja 2019. spis predmeta te je osporenu presudu, kojom je odbio žalbu podnositeljice i potvrdio presudu Upravnog suda u Zagrebu, donio 29. travnja 2020. Presuda Visokog upravnog suda podnositeljici je dostavljena putem punomoćnika 16. rujna 2020.

Podnositeljica je ustavnu tužbu u povodu osporene presude Visokog upravnog suda i presude Upravnog suda u Zagrebu podnijela 15. listopada 2020.

VI. MJERODAVNO PRAVO

18. U rješenju broj: U-IIIVs-3669/2006 i dr. od 2. ožujka 2010. (»Narodne novine« broj 34/10.) Ustavni sud opisao je razvoj pravne zaštite ustavnog prava na suđenje u razumnom roku od trenutka njegovog uvođenja u hrvatski pravni sustav, stupanjem na snagu Promjene Ustava Republike Hrvatske 9. studenoga 2000. (»Narodne novine« broj 113/00.), do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 153/09.).

U rješenju broj: U-IIIA-322/2014 od 23. prosinca 2014. (»Narodne novine« broj 8/15.) Ustavni sud opisao je i daljnji razvoj tog mehanizma pravne zaštite sve do 14. ožujka 2013. kada je stupio na snagu Zakon o sudovima (»Narodne novine« broj 28/13.; u daljnjem tekstu: ZoSud/13). U glavi VI. tog zakona pod nazivom »Zaštita prava na suđenje u razumnom roku« propisan je novi, drukčiji model zaštite prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na onaj koji je bio na snazi u ranijem zakonodavnom razdoblju.

ZoSud/13 do danas je izmijenjen nekoliko puta:

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 33/15.),

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/15.),

– Uredbom o dopuni Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 82/16.) i

– Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima (»Narodne novine« broj 67/18.).

Odredbe koje se odnose na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (članci 63. – 70. ZoSud-a/13) nisu mijenjane.

18.1. Pregled pravnih sredstava za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 2002. do 2013. godine (stupanja na snagu ZoSud-a/13) Ustavni sud dao je u odluci broj: U-IIIA-1031/2014 od 27. travnja 2016. (»Narodne novine« broj 50/16.).

VII. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

19. U odluci broj: U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007. (»Narodne novine« broj 67/07.) Ustavni sud izrazio je sljedeće stajalište:

»Od prethodne pravne situacije treba razlikovati onu kod koje na nerazumnu duljinu odlučivanja o pravima, obvezama ili pravnim interesima stranaka u upravnim i upravnosudskim postupcima utječe činjenica što Upravni sud Republike Hrvatske i više puta vraća upravnu stvar na ponovni upravni postupak, najčešće zbog nepotpuno ili pogrešno utvrđenih činjenica. Takva upravna i upravnosudska praksa ukazuju na bitne nedostatke u sustavu postupovnog upravnog prava u Republici Hrvatskoj.

Budući da ni žalba ni tužba zbog šutnje administracije nisu namijenjene za ispravljanje tih nedostataka niti se tim pravnim sredstvima oni mogu ispraviti, Ustavni sud zaključuje da pravna sredstva namijenjena zaštiti protiv šutnje administracije sama po sebi ne predstavljaju djelotvorno domaće pravno sredstvo za navedene situacije.

Stoga Ustavni sud utvrđuje da u situacijama opetovanog ponavljanja upravnih postupaka zbog poništavanja upravnih akata i vraćanja predmeta na ponovni upravni postupak od strane Upravnog suda Republike Hrvatske ima razumnog opravdanja sagledavati ukupno trajanje upravnih i upravnosudskih postupaka zajedno, i na toj osnovi prosuđivati eventualnu povredu podnositeljevog ustavnog prava zajamčenog člankom 29. stavkom 1. Ustava i konvencijskog prava zajamčenog člankom 6. stavkom 1. Konvencije.«

19.1. U konkretnom je slučaju podnositeljica inicirala upravni postupak zahtjevima od 26. srpnja 2016. i 31. kolovoza 2016. radi »izdavanja potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja o priznatom pravu podnositeljice na status roditelja njegovatelja donesenog (još) 21. studenoga 2007.

Upravnom sudu u Zagrebu 24. studenoga 2016. podnijela je i tužbu u upravnom sporu zbog šutnje administracije (v.t. 18.1. ove odluke).

O postavljenom zahtjevu podnositeljice upravna tijela i nadležni upravni sudovi u konačnici su (osporenom presudom Visokog upravnog suda od 29. travnja 2020., koja je podnositeljici dostavljena 16. rujna 2020.) odlučili po proteku više od četiri (4) godine.

19.2. Podnositeljica se u tijeku provođenja postupka upravnog spora zahtjevom za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku 3. srpnja 2018. obratila predsjednici Upravnog suda u Zagrebu. Zahtjev podnositeljice odbijen je rješenjem predsjednice Upravnog suda u Zagrebu broj: Su-Uzp I-13/18-3 od 5. srpnja 2018.

Uvažavajući stoga činjenicu da se podnositeljica koristila sredstvom za ubrzanje postupka, Ustavni sud utvrđuje da je ustavna tužba u konkretnom slučaju dopuštena te će razmotriti njezinu osnovanost.

VIII. OSNOVANOST USTAVNE TUŽBE

20. Ustavni sud ponavlja da se razumnost duljine postupka uvijek mora procjenjivati u svjetlu okolnosti konkretnog slučaja prema sljedećim kriterijima: složenost predmeta, ponašanje podnositeljice i nadležnih tijela, te važnost predmeta postupka za podnositeljicu.

1) Duljina upravnog i sudskog postupka

21. U skladu s praksom Ustavnog suda (stajališta izražena u odluci broj: U-IIIA-4885/2005) potrebno je sagledati ukupno trajanje upravnog i upravnosudskog postupka zajedno.

Razmatrano razdoblje započelo je 16. rujna 2016. kada je podnositeljica putem Centra za socijalnu skrb K. Ministarstvu socijalne politike i mladih Republike Hrvatske podnijela žalbu zbog nepostupanja prvostupanjskog tijela u povodu njezinih zahtjeva podnesenih 26. srpnja 2016. i 31. kolovoza 2016. jer je tada nastao »spor« u smislu članka 29. stavka 1. Ustava.

Ustavni sud utvrđuje da je postupak u ovoj pravnoj stvari od podnošenja žalbe u upravnom postupku do primitka presude Visokog upravnog suda (16. rujna 2020.) trajao ukupno četiri (4) godine.

2) Složenost upravnog predmeta

22. Ustavni sud ocjenjuje da nije u konkretnom slučaju riječ o složenijem predmetu.

3) Postupanje nadležnih upravnih tijela i upravnih sudova

23. Postupak se u razmatranom razdoblju vodio pred nadležnim upravnim tijelima od podnošenja žalbe podnositeljice 16. rujna 2016. zbog nepostupanja nadležnog prvostupanjskog tijela po podnesenim zahtjevima (od 26. srpnja i 31. kolovoza 2016.) do pokretanja upravnog spora tužbom zbog šutnje administracije kod Upravnog suda u Zagrebu 24. studenoga 2016. dva (2) mjeseca i osam (8) dana.

Nakon toga, upravni spor pred Upravnim sudom u Zagrebu u prvom stupnju vodio se od podnošenja tužbe 24. studenoga 2016. do 5. listopada 2018. kada je podnositeljici putem punomoćnika dostavljena presuda Upravnog suda u Zagrebu, dakle ukupno jednu (1) godinu, deset (10) mjeseci i jedanaest (11) dana.

Žalbeni postupak pred Visokim upravnim sudom trajao je od 11. siječnja 2019., kada je predmet zaprimljen na tom sudu, do 16. rujna 2020., kada je osporavana presuda Visokog upravnog suda dostavljena podnositeljici putem njezinog punomoćnika, dakle jednu (1) godinu, osam (8) mjeseca i pet (5) dana.

4) Ponašanje podnositeljice ustavne tužbe

24. Ustavni sud ocjenjuje da podnositeljica nije pridonijela duljini trajanja predmetnog upravnosudskog postupka. Štoviše, podnositeljica je više puta požurivala postupanje Upravnog suda u Zagrebu po njezinoj tužbi i tužbenom zahtjevu kako ga je specificirala podnescima od 9. ožujka 2017. i 24. travnja 2017.

IX. OCJENA USTAVNOG SUDA

25. Ustavni sud utvrđuje da je predmetni upravnosudski postupak vođen u povodu zahtjeva podnositeljice koji u okolnostima konkretnog slučaja upućuje na zaključak o osobitom značaju prijepora za podnositeljicu, utvrđenja izvršnosti rješenja kojim su podnositeljici osim priznatog prava na status roditelja njegovatelja s te osnove priznata i određena imovinska prava (pravo na isplatu naknade i pravo na uplatu doprinosa obveznog osiguranja na teret nadležnog resornog ministarstva).

Navedeno prvostupanjsko rješenje nije osporavano u žalbenom postupku, ali su u odnosu na njegovo donošenje pozivom na odredbu članka 77.d ZoSS-a/97 od 2008. do zaključno 2012. pokrenuta dva revizijska postupka. S obzirom na to da je u konačnici presudom Upravnog suda u Zagrebu broj: Usl. 826/12-11 od 9. listopada 2012. poništeno (i drugo) revizijsko rješenje od 24. listopada 2011., navedeno je za podnositeljicu rezultiralo učinkom potvrđivanja prvostupanjskog rješenja donesenog 2007. i u smislu istog potvrđivanja na temelju tog rješenja njezinih utvrđenih statusnih i imovinskih prava.

Međutim, u cijelom razdoblju od 2007. kada je doneseno rješenje o priznavanju prava podnositeljici na status roditelja njegovatelja i s te osnove utvrđivanju prava na isplatu naknade/uplatu doprinosa, a protiv kojeg ni jedan od sudionika u upravnom postupku nije izjavio žalbu, pa sve do 9. listopada 2012. kada je donesena presuda Upravnog suda u Zagrebu kojom je poništeno posljednje (drugo) revizijsko rješenje, podnositeljica je u biti bila onemogućena u ostvarivanju svojih statusnih i imovinskih prava priznatih navedenim prvostupanjskim rješenjem.

Ustavni sud ocjenjuje da je u navedenim osobitim okolnostima konkretnog slučaja, razdoblje vođenja predmetnog upravnog i upravnosudskog postupka pokrenutog zahtjevima podnositeljice (od 26. srpnja i 31. kolovoza 2016.) za »izdavanje potvrde konačnosti, pravomoćnosti i izvršnosti« rješenja kojim joj je priznato pravo na status roditelja njegovatelja) dugotrajno i upućuje na zaključak da su nadležna tijela u upravnom postupku i nadležni upravni sudovi u postupku upravnog spora, propustili s dužnom pažnjom razmotriti sve osobite okolnosti konkretnog slučaja, te cijeneći iste u ukupnosti njihovog značaja za podnositeljicu učinkovito i u razumnom roku provesti predmetni upravnosudski postupak.

Slijedom opisanog, podnositeljici je u konačnici povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i u dijelu koji se odnosi na razumnu duljinu postupka zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava.

5) Izreka odluke i nalog Upravnom sudu u Zagrebu

26. Utvrdivši da je ustavna tužba osnovana, u smislu članka 63. stavaka 1., 2. i 3. Ustavnog zakona, odlučeno je kao u točkama IV., V. i VI. izreke ove odluke.

Na temelju članka 31. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona određuje se da je predsjednik Upravnog suda u Zagrebu dužan dostaviti Ustavnom sudu pisanu obavijest o datumu donošenja odluke kojom je okončan upravni spor u navedenom predmetu u roku od osam (8) dana od dana njezine otpreme, odnosno najkasnije osam (8) dana od isteka roka određenog u točki IV. izreke ove odluke.

27. Ustavni sud utvrđuje visinu naknade, zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, uzimajući u obzir okolnosti svakog pojedinog predmeta, uz istodobno uvažavanje ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj.

28. Objava ove odluke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona (točka VII. izreke).

Broj: U-III-4751/2020
Zagreb, 12. srpnja 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.