Broj: Ppž-8061/2022

                                 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.G., zbog prekršaja iz čl. 43. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenice, podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split od 18. ožujka 2022., broj 211-07/22-3/4564, u sjednici vijeća održanoj 5. srpnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. M.G., a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. M.G., djelom opisanim u točki 1. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz čl. 43. st. 3. vezi sa čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji joj se, na temelju navedenih zakonskih odredbi, utvrđuje novčana kazna u iznosu 260,00 EUR (dvjestošezdeseteura) / 1.958,97 HRK (tisućudevetstopedesetosamkunaidevedesetsedamlipa)[1], dok je djelom opisanim u točki 2. izreke pobijanog prekršajnog naloga, počinila prekršaj iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji joj se, na temelju navedene zakonske odredbe, utvrđuje novčana kazna u iznosu 390,00 EUR (tristodevedeseteura) / 2.938,46 HRK (dvijetisućedevetstotridesetosamkunaičetrdesetšestlipa)1, pa joj se, se na temelju čl. 39. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17.,118/18. i 114/22.), izriče ukupna novčana kazna u iznosu od 650,00 EUR (šestopedeseteura) / 4.897,43 HRK (četiritisućeosamstodevedesetsedamkunaičetrdesettrilipe)1, koju je dužna platiti u roku od 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenica u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se prigovor okr. M.G. kao neosnovan te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

III.  Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. M.G. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 15,00 EUR (petnaesteura) / 113,02 HRK (stotrinaestkunaidvijelipe)[2] u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašena je krivom okr. M.G. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinila prekršaje iz čl. 43. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. i čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koje joj je, nakon utvrđenih novčanih kazni za svaki pojedini prekršaj, na temelju članka 39. Prekršajnog zakona, izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je dužna platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenica je obvezna naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te joj je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju šest mjeseci.

 

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenica, osobno, pravodobno je podnijela prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenice, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirane prekršaje propisuje niže novčane kazne (u odnosu na prekršaj iz čl. 176. st. 5. u posebnom minimumu i posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okrivljenici prekršajnim nalogom za prekršaj iz čl. 43. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama utvrđena novčana kazna u visini zakonom propisane novčane kazne, a za prekršaj iz članka 176. st. 5. istog Zakona u visini posebnog minimuma, blaži za ovu okrivljenicu.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okrivljenica proglašena krivom i koji je za prekršaj iz čl. 43. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. tog Zakona propisivao novčanu kaznu u iznosu od 2.000,00 kuna, dok je za prekršaj iz čl. 176. st. 5. istog Zakona propisivao novčanu kaznu u iznosu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 43. st. 3. u vezi sa čl. 293. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada je propisana novčana kazna od 260,00 eura, dok je za prekršaj iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama sada propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ove prekršaje, propisuje niže novčane kazne, a u odnosu na prekršaj iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama nižu novčanu kaznu u posebnom minimumu i posebnom maksimumu.

 

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

8. Budući da su inkriminirani prekršaji počinjeni 28. veljače 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetne prekršaje blaži za okr. M.G. (prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga što je okrivljenici prekršajnim nalogom utvrđena zakonom propisana novčana kazna, odnosno novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja te novčanoj kazni, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora. Okrivljenica u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja, svjesna je svoje pogreške, ističe prometnu neosuđivanost, opisuje okolnosti zbog kojih je došlo do počinjenja prekršaja, odnosno navodi kako je zbog žurbe počinila prvi prekršaj te da uslijed žurbe i neiskustva nije pravilno postupila. Ističe potom teško financijsko stanje (nezaposlena je, očeva mirovina predstavlja jedina primanja u kućanstvu) te navodi da joj je vozilo potrebno radi budućeg zapošljavanja.

 

10. Međutim, prije svega treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenica bila dužna podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (loše imovno stanje, nezaposlenost), što okrivljenica nije učinila, pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Identično je i s okolnosti priznanja počinjenja prekršaja te svijesti o počinjenom, koje također nisu, ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti, naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. U odnosu na okolnosti počinjenja prekršaja koje okrivljenica u svom prigovoru navodi, valja navesti kako one nemaju značaj olakotnih okolnosti jer žurba, odnosno neiskustvo, nisu razlog da se okrivljenici uputi manji prijekor zbog počinjenja prekršaja.

 

11. Cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazni ispod zakonom propisanih posebnih minimuma, ovaj sud smatra da su novčane kazne u visini zakonom propisanih posebnih minimuma za predmetne prekršaje primjerene stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

12. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenice iz čl. 176. st. 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljenici izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenice. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

13. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o bitnosti posjedovanja vozačke dozvole radi budućeg zapošljavanja, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenica pridržava prometnih propisa.

 

14. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenice. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenica bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje.

 

15. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

Zagreb, 5. srpnja 2023.

Zapisničarka:                                                                                                Predsjednica vijeća: 

 

Nikolina Maretić, v.r.                                                                                  Gordana Korotaj, v.r.

 

              Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenicu.