VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

925

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Dijane Vidović predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Lidije Vukičević, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Općina N., N., kojeg zastupa opunomoćenik J. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti (HAKOM), Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Hrvatski Telekom d.d. Z., radi obnove postupka u predmetu utvrđivanja infrastrukturnog operatora i visine naknade za pravo puta, na sjednici vijeća održanoj 8. ožujka 2022.

presudio je

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti, klasa: UP/I-344-03/15-11/547, urbroj: 376-05-3-20-29 od 30. ožujka 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška spora.

III. Ova će se presuda objaviti u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženik je obnovio postupak utvrđivanja infrastrukturnog operatora za elektroničku komunikacijsku infrastrukturu koja je izgrađena na nekretninama u vlasništvu Općine N. dovršen njegovim rješenjem klasa: UP/I-344-03/15-11/547, urbroj: 376-05-2-20-25 od 5. ožujka 2020. (točka I.) i poništio to rješenje (točka II.).

2. Zadnje spomenutim rješenjem utvrđeno je da je Hrvatski Telekom infrastrukturni operator koji ima izgrađenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i drugu povezanu opremu (EKI) na nekretninama u vlasništvu Općine N., koja ima pravo na godišnju naknadu za pravo puta od 26. studenoga 2015., kao dana podnošenja zahtjeva.

3. Tužitelj osporava rješenje tuženika u cijelosti i iz svih zakonskih razloga. U bitnome navodi da rješenje ne sadržava razloge o odlučnim činjenicama pa se ne može ispitati, zbog čega je nezakonito i treba ga poništiti. Traži trošak spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da je tek nakon okončanja postupka došao do saznanja da je tijekom postupka tužitelj zatajio činjenicu da s infrastrukturnim operatorom ima ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama radi korištenja i održavanja EKI, koji je otkazan s 11. srpnja 2019. Slijedom toga, te imajući u vidu stajalište ovoga suda izneseno u nizu presuda, smatra da upravitelj općeg dobra ili vlasnik nekretnine, ne može ostvariti pravo na naknadu za pravo puta sve dok među strankama postoji ugovor kojim su uređeni međusobni odnosi. Navodi i da je donio novo rješenje kojim je tužitelju priznato navedeno pravo počevši od 11. srpnja 2019. Predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

5. Tužitelj je u očitovanju na odgovor tuženika ostao kod tužbenih razloga. Ističe da je tek iz odgovora na tužbu saznao razloge donošenja osporenog rješenja te da je i druga strana (Hrvatski Telekom) znala za te činjenice, a nije ih iznijela.

6. Zainteresirana osoba nije dala odgovor na tužbu.

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Odredbom članka 123. stavak 1. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku (»Narodne novine«, 47/09. i 110/21.) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

9. Novim činjenicama i dokazima smatraju se i činjenice i dokazi koji su postojali u vrijeme vođenja ranijeg upravnog postupka, ali se za njih nije znalo pa je rješenje doneseno bez obzira na te činjenice i dokaze.

10. Tuženik je tek 23. ožujka 2020., nakon donošenja rješenja od 5. ožujka 2020., došao do saznanja da su tužitelj i zainteresirana osoba sklopile 21. rujna 2016. Ugovor o osnivanju prava služnosti na javnim površinama radi korištenja i održavanja elektroničke i komunikacijske infrastrukture i druge povezane opreme, klasa; 402-01/16-01/19, ovjeren od strane javnog bilježnika OV-6135/16, kojim su, između ostalog, regulirali plaćanje godišnje naknade za pravo služnosti od 2016. godine te za prethodno razdoblje (2013.-2015.). Ugovor je prestao proizvoditi pravne učinke danom dostave otkaza ugovora od strane tužitelja (11. srpnja 2019.).

11. Budući da se radi o činjenicama od utjecaja na rješenje stvari, i prema ocjeni ovoga suda, stekli su se uvjeti za obnovu postupka i poništavanje ranijeg rješenja.

12. Slijedom navedenog, na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u točki I. izreke.

13. Stranka koja izgubi spor, sukladno odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, nema pravo na trošak spora (točka II.).

14. Odluka o objavi presude utemeljena je na članku 14. stavku 8. ZEK-a (točka III. izreke).

Poslovni broj: UsII-137/20-6

Zagreb, 8. ožujka 2022.

Predsjednica vijeća
Dijana Vidović, v. r.