USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

854

Ustavni sud Republike Hrvatske, u Drugom vijeću za odlučivanje o ustavnim tužbama, u sastavu sudac Rajko Mlinarić, zamjenik predsjednice Vijeća, te suci Mato Arlović, Snježana Bagić, Josip Leko, Davorin Mlakar i Miroslav Šumanović, članovi Vijeća, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo J. Z. iz Zagreba, kojeg zastupa Nebojša Bestić, odvjetnik u Zagrebu, na sjednici održanoj 28. travnja 2022. jednoglasno je donio

RJEŠENJE

I. Privremeno se odgađa izvršenje:

– rješenja I. Povjerenstva za žalbe klasa: UP/II-217-02/20-06/132, urbroj: 317-20-2 od 30. srpnja 2021.

– rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove broj: 511-19-23/1-PB-52499-UP/I-2896/1-2018. od 7. srpnja 2020.

II. Ovo rješenje stupa na snagu danom donošenja, a privremena odgoda izvršenja rješenja iz točke I. ove izreke ostaje na snazi do okončanja postupka pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske.

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. J. Z., državljanin Narodne Republike Kine s boravištem u Zagrebu, podnio je 29. listopada 2021. ustavnu tužbu na temelju članka 63. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zbog grube povrede ustavnih prava zajamčenih člancima 14. stavkom 2., 19. stavkom 1., 33. stavkom 2. i 35. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) te prava na privatni i obiteljski život zajamčenog člankom 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija), koje su navodno počinjene u postupku donošenja rješenja I. Povjerenstva za žalbe klasa: UP/II-217-02/20-06/132, urbroj: 317-20-2 od 30. srpnja 2021. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: MUP) Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove broj: 511-19-23/1-PB-52499-UP/I-2896/1-2018. od 7. srpnja 2020. (u daljnjem tekstu: osporena rješenja) kojima je odbijen podnositeljev zahtjev za produljenjem boravka u Republici Hrvatskoj u svrhu spajanja s obitelji, podnositelju dan rok od 30 dana od dana izvršnosti za napuštanje Europskog gospodarskog prostora i određeno da će se u protivnom prisilno udaljiti iz Republike Hrvatske.

1.1. U ustavnoj tužbi podnositelj je također na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona podnio prijedlog za odgodu ovrhe osporenih rješenja (pojedinačnih akata).

2. Podnositelj je protiv navedenih osporenih rješenja podnio i tužbu Upravnom sudu u Zagrebu u povodu koje se upravni spor vodi pod brojem UsI-3207/2021.

3. S obzirom na to da je podnositelj u tužbi podnesenoj Upravnom sudu u Zagrebu također podnio prijedlog za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe u skladu s člankom 26. Zakona o upravnim sporovima (»Narodne novine« broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.; u daljnjem tekstu: ZUS) kojim bi se do pravomoćnog okončanja upravnog spora odgodilo izvršenje osporenih rješenja (protjerivanje podnositelja iz Republike Hrvatske), Ustavni je sud dopisima od 3. studenoga 2021. i 15. prosinca 2021. zatražio dodatna očitovanja od Upravnog suda u Zagrebu i podnositelja o tijeku i ishodu postupka odlučivanja o prijedlogu podnesenom na temelju članka 26. ZUS-a.

3.1. Očitovanja Upravnog suda u Zagrebu i podnositelja Ustavni je sud zaprimio 21. prosinca 2021. i 10. ožujka 2022., a iz navedenih proizlazi da je nakon podnositeljeve žalbe Visoki upravni sud Republike Hrvatske rješenjem broj: Usž-569/22-2 od 15. veljače 2022. potvrdio rješenje Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3207/21-5 od 13. prosinca 2021. kojim je prijedlog za odgodnim učinkom tužbe u upravnom sporu odbijen.

3.2. Nakon zaprimanja 10. ožujka 2022. konačnog rješenja o odbijanju podnositeljevog prijedloga podnesenog na temelju članka 26. ZUS-a, Ustavni sud je dopisom od 23. ožujka 2022. zatražio od Županijskog suda u Zagrebu da mu dostavi presudu broj: Kov-Us-58/2019 od 17. listopada 2019. koja je zaprimljena 28. ožujka 2022.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

4. Činjenice predmeta, u mjeri u kojoj se mogu utvrditi na temelju osporenih rješenja, pribavljene dokumentacije i navoda ustavne tužbe, mogu se sažeti kako slijedi.

5. Podnositelj je državljanin Narodne Republike Kine, rođen u Zhejiangu, kojem je odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da u Republici Hrvatskoj živi od 2011. godine, i to sa suprugom i dvije maloljetne kćeri, te da sve imaju odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a da su kćerke rođene u Republici Hrvatskoj gdje žive i namjeravaju nastaviti živjeti.

5.1. Dalje je iz osporenih rješenja razvidno da je podnositelj 1. ožujka 2018. MUP-u podnio »zahtjev za produženje odobrenja za privremeni boravak u svrhu spajanja s obitelji temeljem braka sa H. X., državljankom Narodne Republike Kine«, a da je postupak u povodu tog zahtjeva prekinut rješenjem od 26. travnja 2018. do okončanja kaznenog postupka koji se vodi protiv podnositelja pred Županijskim sudom u Zagrebu.

5.2. Ovdje osporenim rješenjima taj je postupak nastavljen i podnositeljev zahtjev za produljenjem boravka u svrhu spajanja s obitelji odbijen u skladu s člankom 54. stavkom 1. točkom 6. u vezi s člankom 47. stavkom 1. točkom 1. Zakona o strancima (»Narodne novine« broj 130/11., 74/13., 69/17. i 46/18.; u daljnjem tekstu: ZoS) jer, nakon pribavljenog neklasificiranog mišljenja Sigurnosno-obavještajne agencije (u daljnjem tekstu: SOA), proizlazi da je podnositelj tijekom boravka u Republici Hrvatskoj počinio kazneno djelo utaje poreza ili carine (članak 256. stavak 1. Kaznenog zakona, »Narodne novine« broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.) zbog čega SOA smatra da podnositelj predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske.

5.3. Iz pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj: Kov-Us-58/2019 od 17. listopada 2019. proizlazi da je podnositelj, oženjen i otac dvoje djece te dotad neosuđivan, navedeno kazneno djelo počinio u dogovoru s drugim osobama tako što je, s ciljem da druga osoba djelomično izbjegne plaćanje poreza, dao netočne podatke o dohocima i drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne obveze, pa je zbog toga došlo do smanjenja porezne obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna, te mu je po priznanju kaznenog djela i u sporazumu s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta izrečena kazna zatvora od šest (6) mjeseci (u koju je uračunat jedan dan uhićenja) i koja se uz primjenu uvjetne osude neće izvršiti ako podnositelj u roku od dvije (2) godine ne počini novo kazneno djelo. Također mu je izrečena novčana kazna od 25.000,00 kuna te Republici Hrvatskoj dosuđen imovinskopravni zahtjev od 83.658,00 kuna, koji predstavlja neosnovani obračunati pretporez poreza na dodanu vrijednost. Podnositelj se odrekao prava na žalbu na navedenu presudu.

5.4. U upravnom sporu koji je pokrenuo istodobno s podnošenjem ustavne tužbe podnositelj je u tužbi naveo da mu je prestanak boravka utvrđen nezakonito i da će biti nezakonito protjeran. Dalje je tvrdio da počinjenje kaznenog djela samo po sebi ne može predstavljati opasnost za javni poredak u smislu članka 54. stavka 1. točke 6. ZoS-a i da je kazneno djelo priznao te je na njega primijenjena tek uvjetna osuda (nije osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora), da je novčanu kaznu podmirio i da otplaćuje dosuđeni imovinskopravni zahtjev Republici Hrvatskoj. Istaknuo je da je posrijedi izolirani incident jer dotad nije osuđivan i da ne namjerava ponavljati kaznena djela s obzirom na posljedice koje bi navedeno prouzročilo (u vidu izdržavanja kazne zatvora ili protjerivanja).

5.5. Također je tvrdio da su rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora i posljedično tome prijetnja prisilnim izvršenjem te obveze protjerivanjem određeni nezakonito, zanemarujući recentne promjene u zakonodavnom okviru prema kojima bi u njegovom slučaju navodno bilo odgođeno protjerivanje zbog pandemije SARS-CoV-2.

5.6. Podnositelj je međutim posebno istaknuo da u postupku odlučivanja o njegovom zahtjevu za produljenjem privremenog boravka u svrhu spajanja s obitelji nije uzeto u obzir da živi u Republici Hrvatskoj sa suprugom i dvije maloljetne kćeri koje su ovdje rođene i da sve imaju odobren stalni boravak u Republici Hrvatskoj, a da će izvršenjem osporenih rješenja biti razdvojen od svoje obitelji. U tom smislu je prigovorio da bi odbijanjem njegovog zahtjeva bilo povrijeđeno njegovo pravo na privatni i obiteljski život zajamčeno člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije te da isto nije u skladu s Direktivom Vijeća 2003/86/EZ od 22. rujna 2003. o pravu na spajanje s obitelji (Službeni list L 251; u daljnjem tekstu: Direktiva o pravu na spajanje s obitelji).

5.7. U tom smislu ukazao je da u prethodnom postupku nisu uzeti u obzir interesi njegove maloljetne djece te nije ocijenjena priroda i čvrstoća obiteljskih odnosa osobe, trajanje njezinog boravišta, postojanje obiteljskih, kulturnih i socijalnih veza s državom porijekla, a koji su trebali biti razmotreni u skladu s člancima 5. točkom 6. i 17. Direktive o pravu na spajanje s obitelji.

5.8. Podnositelj je iz naprijed navedenih razloga također na temelju članka 26. u vezi s člankom 47. ZUS-a podnio prijedlog za donošenjem rješenja o odgodnom učinku tužbe, odnosno privremene mjere zabrane prisilnog udaljenja s područja Republike Hrvatske (Europskog gospodarskog prostora).

6. Rješenjem Upravnog suda u Zagrebu broj: UsI-3207/21-5 od 13. prosinca 2021. podnositeljev prijedlog za odgodnim učinkom tužbe iz članka 26. ZUS-a, koji propisuje da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu, odbijen je jer je zaključeno da bi odgoda izvršenja osporenih rješenja bila protivna javnom interesu stoga što podnositelj prema neklasificiranom mišljenju SOA-e predstavlja opasnost za javni poredak Republike Hrvatske.

6.1. U odnosu na mogućnost donošenja privremene mjere iz članka 47. ZUS-a, u bitnom je odgovoreno da podnositelj »mora učiniti vjerojatnim postojanje svog potraživanja i opasnost koja će bez te mjere nastupiti, odnosno treba dokazati ili barem učiniti vjerojatnim da će ostvarivanje dotičnog potraživanja biti onemogućeno i znatno otežano (tako Visoki upravni sud... u rješenju broj: Usž-1429/15-2 od 17. rujna 2015.)«, pa kako podnositelj navedeno nije dokazao, odnosno učinio vjerojatnim, razlozi koji su navedeni u tužbi ne opravdavaju donošenje privremene mjere.

6.2. Visoki upravni sud je rješenjem broj: Usž-569/22-2 od 15. veljače 2022. odbio podnositeljevu žalbu u bitnom navodeći da su dani razlozi o nemogućnosti donošenja privremene mjere iz članka 47. ZUS-a pravilni i u skladu s njegovom praksom.

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA I PRIJEDLOG ZA ODGODU IZVRŠENJA NA TEMELJU ČLANKA 67. STAVKA 2. USTAVNOG ZAKONA

7. Podnositelj u ustavnoj tužbi tvrdi da je njegovo protjerivanje nezakonito, ali i da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na privatni i obiteljski život zajamčeno člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije i povrijeđeni interesi njegove maloljetne djece kao i supruge sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj od kojih će biti razdvojen izvršenjem osporenih rješenja, kao i da odbijanje njegovog zahtjeva za produljenjem privremenog boravka u svrhu spajanja s obitelji nije u skladu s pravom Europske unije, odnosno Direktivom o pravu na spajanje s obitelji, a izneseni prigovori istovjetni su navodima tužbe podnesene Upravnom sudu u Zagrebu kako su reproducirani naprijed u točkama 5.4. – 5.8. obrazloženja.

7.1. Iz istih razloga podnositelj na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona predlaže da Ustavni sud odgodi ovrhu osporenih rješenja do donošenja odluke o njegovoj ustavnoj tužbi.

IV. OCJENA USTAVNOG SUDA

8. Člankom 67. stavkom 2. Ustavnog zakona određeno je:

»Članak 67.

(...)

(2) Na prijedlog podnositelja ustavne tužbe Ustavni sud može odgoditi ovrhu do donošenja odluke, ako bi ovrha prouzročila podnositelju tužbe štetu koja bi se teško mogla popraviti, a odgoda nije suprotna javnom interesu niti bi se odgodom nanijela nekome veća šteta.«

9. Konkretni predmet protjerivanja podnositelja na temelju procjene SOA-e o opasnosti podnositelja za javni poredak Republike Hrvatske otvara pitanja povrede podnositeljevih prava zajamčenih člankom 35. Ustava i člankom 8. Konvencije (pravo na privatni i obiteljski život), odnosno nužnosti i proporcionalnosti takve mjere u kontekstu činjenice da bi, u slučaju protjerivanja podnositelja, on bio razdvojen od supruge i dvije kćeri koje navodno ostvaruju pravo na stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

9.1. Ustavni sud dalje ističe da konkretni predmet otvara i posebno kompleksno pitanje sukladnosti takve mjere s Direktivom o pravu na spajanje s obitelji i pravima koja podnositelj na temelju članka 141.c Ustava izvodi iz prava Europske unije i koja eventualno mogu otvoriti pitanje potrebe aktiviranja mehanizma predviđenog člankom 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (vidi odluku broj: U-III-208/2018 od 10. srpnja 2018., točke 26. – 28., www.usud.hr).

9.2. U kontekstu pitanja o sukladnosti osporene mjere s Direktivom o pravu na spajanje s obitelji, Ustavni sud ističe da je presudom Suda Europske unije od 12. prosinca 2019. u spojenim predmetima brojeva C-381/18 i C-382/18 (G. S. i V. G. protiv Staatssecretaris van Justitie en Veiligheid), tumačenjem članka 6. stavaka 1. i 2. navedene Direktive koji ovlašćuju države članice da odbiju, povuku ili ne produlje boravište članova obitelji na osnovama javnog poretka, zauzeto stajalište da »nadležna tijela ne mogu automatski smatrati da državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju javnom poretku... samo zato što je protiv njega donesena nekakva kaznena presuda« te da »ta tijela mogu utvrditi da državljanin treće zemlje predstavlja prijetnju javnom poretku oslanjajući se samo na okolnost da je tom državljaninu izrečena kazna za počinjenje kaznenog djela samo ako je to djelo toliko ozbiljno ili je takve vrste da je potrebno isključiti boravak tog državljanina na području predmetne države članice«. Pritom je dodatno upućeno da je pri navedenoj ocjeni potrebno uzeti u obzir njegovu pojedinačnu situaciju i kriterije određene člankom 17. ove Direktive koji uključuju prirodu i čvrstoću obiteljskih odnosa, trajanje boravka i postojanje obiteljskih, kulturnih i socijalnih veza s državom porijekla, a na tu odredbu se poziva i ovdje podnositelj u upravnom sporu i u ustavnoj tužbi podnesenoj na temelju članka 63. Ustavnog zakona.

9.3. Međutim, u konkretnom slučaju u kojem su osporena rješenja o obvezi napuštanja Europskog gospodarskog prostora postala izvršna i izvjesno je da može biti doneseno rješenje o prisilnom udaljenju podnositelja, kreirana je situacija u kojoj podnositelj može biti protjeran iz Republike Hrvatske i razdvojen od obitelji i prije nego što je u upravnom sporu pravomoćno odlučeno o njegovom zahtjevu za odobrenjem boravka u svrhu spajanja s obitelji i istaknutoj povredi članka 35. Ustava i članka 8. Konvencije te povredi prava koja izvodi iz prava Europske unije (članak 141.c Ustava).

9.4. Imajući u vidu složenost činjeničnog supstrata koja zahtijeva da se pribave spisi i drugi relevantni podatci radi provjere i utvrđivanja relevantnih okolnosti, zatim složenost naprijed iznesenih pravnih pitanja, kao i neizvjesnost o posljedicama protjerivanja podnositelja za njega i njegovu obitelj, te posebno imajući u vidu da podnositelj koji navodno predstavlja prijetnju za javni poredak Republike Hrvatske zbog kaznene osude boravi u Republici Hrvatskoj s obitelji čitavo vrijeme od pravomoćnosti kaznene presude 2019. godine sve do danas (uz njegov navod da u Republici Hrvatskoj svakako boravi još od 2011. godine što je još potrebno provjeriti), Ustavni sud ocjenjuje da javni interes neće biti ugrožen niti će ikome nastati šteta u smislu članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona ako podnositelj još neko vrijeme ostane u Republici Hrvatskoj sa svojom obitelji do pravomoćne odluke nadležnog suda o njegovom zahtjevu za produljenjem boravka u svrhu spajanja (ostanka) s obitelji i istaknutim povredama ustavnih i konvencijskih prava, odnosno do odluke Ustavnog suda u ovom predmetu.

10. Slijedom navedenog, Ustavni sud utvrđuje da su se ispunile pretpostavke da Ustavni sud na temelju članka 67. stavka 2. Ustavnog zakona odgodi ovrhu osporenih rješenja, pa je riješeno kao u točkama I. i II. izreke. Točka III. izreke temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

11. Ustavni sud ističe da se ovim rješenjem ni s čim ne prejudicira ni ishod ustavnosudskog postupka ni upravnog spora koji se dalje nastavlja pred Upravnim sudom u Zagrebu pod brojem UsI-3207/2021.

Broj: U-IIIB-5954/2021
Zagreb, 28. travnja 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Zamjenik predsjednice Vijeća
mr. sc. Rajko Mlinarić, v. r.