Ustavni sud Republike Hrvatske

852

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Zlatko Babić iz Kutine, trenutno u Zatvoru u Zagrebu, kojeg zastupa Višnja Drenški Lasan, odvjetnica u Zagrebu, na sjednici održanoj 12. travnja 2022. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Zlatko Babić iz Kutine (u daljnjem tekstu: podnositelj), kojeg zastupa Višnja Drenški Lasan, odvjetnica u Zagrebu, podnio je ustavnu tužbu u povodu rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv II-Us-37/2022-3, Kir-Us-50/2022 od 2. ožujka 2022. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje), kojim je odbijena njegova žalba te je potvrđeno rješenje suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-Us-50/2022 od 15. veljače 2022. (u daljnjem tekstu: rješenje suca istrage).

1.1. Rješenjem suca istrage podnositelju je produljen istražni zatvor na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka USRH broj: U-I-448/2009 i dr., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; u daljnjem tekstu: ZKP/08) za daljnjih mjesec dana te po tom rješenju može trajati do 15. ožujka 2022.

2. Podnositelj smatra da su mu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 18., 22., 24., 25. i 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), kao i članci 5., 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI PREDMETA

3. Podnositelj je uhićen 15. prosinca 2021.

3.1. Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u daljnjem tekstu: USKOK) donio je 15. prosinca 2021. rješenje o provođenju istrage protiv podnositelja broj: Kis-US-74/2021 (koje je postalo pravomoćno 13. siječnja 2022.), te je sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu podnio prijedlog za određivanje istražnog zatvora podnositelju zbog počinjenja kaznenih djela podmićivanja zastupnika iz članka 339. stavka 2. u vezi s člankom 52. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 84/21.; u daljnjem tekstu: KZ/11) i trgovanja utjecajem iz članka 295. stavka 1. u vezi s člankom 52. KZ-a/11 pozivom na zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. i 3. ZKP-a/08.

3.2. Prijedlog USKOK-a djelomično je usvojen te je podnositelju određen istražni zatvor rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: 12 Kir-Us-279/2021 od 16. prosinca 2021. na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 2. ZKP-a/08 (koluzijska opasnost), dok je prijedlog USKOK-a za određivanje istražnog zatvora na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08 odbijen.

3.3. Protiv navedenog rješenja žalbe su podnijeli podnositelj i USKOK. Rješenjem vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj: 12 Kv II-Us-94/2021-3, Kir-Us-279/2021 od 31. prosinca 2021. djelomično je prihvaćena žalba USKOK-a te je prvostupanjsko rješenje preinačeno na način da se istražni zatvor podnositelju određuje i na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08, dok je podnositeljeva žalba odbijena kao neosnovana.

4. USKOK je 13. siječnja 2022. podnio sucu istrage Županijskog suda u Zagrebu prijedlog za produljenje istražnog zatvora podnositelju na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08 za daljnja dva mjeseca. U prijedlogu se navodi da nisu provedene još sve dokazne radnje i to pretraga pokretnih stvari, mobilnih telefona privremeno oduzetih od I., II., III. i IV. osumnjičenika, te prijenosnih računala i USB uređaja privremeno oduzetih od l. osumnjičenika, te da je potrebno napraviti analizu njihovih rezultata pretraga, provesti pretragu poslužitelja trgovačkog društva E. M. d.o.o., odnosno osobnih pretinaca e-pošte koje koriste A. C. i IV. osumnjičenik D. K., sve u cilju pronalaska korespondencije vezane uz sporna zapošljavanja i povećanje plaće IV. osumnjičeniku, pribaviti dokumentaciju vezanu uz upućivanje radnika na čekanje posla, te u svojstvu svjedoka ispitati i T. K. na okolnost spornih zapošljavanja, odnosno zadržavanja u radnom odnosu pojedinih radnika i razloga njihova upućivanja na čekanje posla, te A. M. i I. S. na okolnost njihovih saznanja o zapošljavanju članova njihovih obitelji u društvu E. M. d.o.o.

4.1. Rješenjem suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-Us-15/2022 od 14. siječnja 2022. podnositelju je produljen istražni zatvor za mjesec dana na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08.

5. Protiv rješenja suca istrage kojim mu je produljena mjera istražnog zatvora podnositelj je podnio žalbu osporavajući postojanje osnovane sumnje da je počinio inkriminirana kaznena djela. U odnosu na postojanje iteracijske opasnosti podnositelj se u žalbi, između ostalog, pozvao i na odluku Ustavnog suda broj: U-III-2747/2014 od 24. lipnja 2014. (»Narodne novine« broj 83/14.) koja se odnosila na određivanje istražnog zatvora podnositeljici koja je u to vrijeme obnašala dužnost županice, smatrajući da se načelna stajališta navedena u toj odluci mogu primijeniti i na njegov slučaj.

6. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv II-Us-12/2022-2, Kir-Us-15/2022 od 21. siječnja 2022. odbijena je žalba podnositelja kao neosnovana te je potvrđeno rješenje suca istrage.

7. Podnositelj je protiv navedenog rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2022. podnio Ustavnom sudu ustavnu tužbu koju je Ustavni sud usvojio odlukom broj: U-III-533/2022 od 10. veljače 2022. (www.usud.hr), te je ukinuo rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv II-Us-12/2022-2, Kir-Us-15/2022 od 21. siječnja 2022. i predmet vratio Županijskom sudu u Zagrebu na ponovni postupak iz razloga što sudovi pri donošenju rješenja o produljenju istražnog zatvora nisu ni razmotrili mogućnost izricanja mjera opreza podnositelju.

7.1. Podnositelj je 18. veljače 2022. podnio ustavnu tužbu, te 23. veljače 2022. dopunu ustavne tužbe na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon), smatrajući da su mu nepostupanjem Županijskog suda u Zagrebu po nalogu Ustavnog suda iz odluke broj: U-III-533/2022 od 10. veljače 2022., odnosno nedonošenjem nove odluke u ponovljenom postupku povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 18., 22., 24. i 25. Ustava, kao i prava iz članka 5. stavka 4. i članka 13. Konvencije, te članka 2. Protokola broj 7 uz Konvenciju, te da bi nepokretanjem ustavnosudskog postupka za njega nastala teška i nepopravljiva šteta. Predmet se vodio pod brojem U-IIIB-978/2022.

Ustavni sud je dopisom od 23. veljače 2022. od Županijskog suda u Zagrebu zatražio očitovanje o postupanju prema nalogu Ustavnog suda, na koje je Županijski sud u Zagrebu odgovorio dopisom od 25. veljače 2022., uz dostavu rješenja izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu broj: 14 Kv II-Us-29/2022-2, Kir-Us-15/2022 od 15. veljače 2022. kojim je u ponovnom postupku odbijena žalba podnositelja kao neosnovana, nakon čega je Ustavni sud navedenu ustavnu tužbu podnositelja odbacio jer je u konkretnom slučaju bio iscrpljen pravni put te su prestale postojati pretpostavke za odlučivanje o biti stvari u povodu ustavne tužbe podnositelja podnesene na temelju članka 63. stavka 1. Ustavnog zakona.

Ustavni sud napominje da podnositelj nije osporio (novo) rješenje izvanraspravnog vijeća, odnosno u povodu njega nije podnio novu ustavnu tužbu te stoga ono nije predmet konkretnog ustavnosudskog postupka.

7.2. U obrazloženju rješenja izvanraspravnog vijeća, u bitnom, navedeno je:

»7. Pri tako utvrđenom činjeničnom stanju, sudac istrage je valjano i jasno obrazložio nemogućnost primjene blažih mjera, a što prije svega proizlazi iz specifične situacije u kojoj se kao okrivljenik javlja dužnosnik, gradonačelnik izabran na slobodnim izborima, voljom građana. Pritom nisu uvjerljivi niti na zakonu utemeljeni navodi iz žalbe da bi okrivljenik svoje ovlasti koje ima kao gradonačelnik, u vrijeme svoje odsutnosti, prenio na zamjenicu gradonačelnika. Naime, ukidanjem istražnog zatvora okrivljeniku prestala bi osnova na temelju koje je okrivljenik svoje ovlasti prenio na zamjenicu gradonačelnika a temeljem članka 43. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi..., s obzirom na to da puštanjem na slobodu okrivljenik više ne bi bio odsutan niti spriječen u obavljanju gradonačelničke dužnosti. (...) Određivanjem mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08 kojom bi se zabranilo obavljanje određene poslovne aktivnosti ne bi se moglo zabraniti obnašanje dužnosti gradonačelnika, jer isto nije poslovna aktivnost već zakonom propisana dužnost koju obavljaju pojedinci izabrani na navedenu dužnost na slobodnim izborima. Isto tako, po ocjeni ovog vijeća dužnost gradonačelnika se, ni analognom primjenom Zakona o kaznenom postupku, ne može podvesti niti pod profesionalnu djelatnost, stoga se ni primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. u vezi članka 98. stavka 3. ZKP/08 ne može 1. okrivljenom Zlatku Babiću zabraniti obavljanje dužnosti gradonačelnika. Naime, sud nije ovlašten ulaziti u volju građana, odnosno Ustavom zajamčenu slobodu i pravo izbora iz članka 45. Ustava Republike Hrvatske..., niti na Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, zajamčenu člankom 128. Ustava.«

8. USKOK je 14. veljače 2022. podnio sucu istrage prijedlog za produljenje istražnog zatvora podnositelju po istoj zakonskoj osnovi, odnosno zbog iteracijske opasnosti. Osporenim rješenjem suca istrage prihvaćen je prijedlog USKOK-a te je podnositelju produljen istražni zatvor za daljnjih mjesec dana na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08.

U odnosu na postojanje osnovane sumnje u rješenju suca istrage navedeno je sljedeće:

»8. Naime, i dalje postoji osnovana sumnja da su I. okrivljeni Zlatko Babić,... počinili inkriminirana im kaznena djela, kao opći uvjet za produljenje istražnog zatvora, proizlazi iz rezultata provedenih izvida te iskaza svjedokinje A. C., u prilog kojem iskazu govore dostavljene audio snimke razgovora A. C. i II. okrivljenog D. K. te izmedu A. C. i IV. okrivljenog D. K., ispisi poruka razmijenjenih putem aplikacije Viber između A. C. i III. okrivljenog D. K., materijali sa sjednica Gradskog vijeća Grada Kutine i dokumentacija vezana uz radni status za zaposlenike društva E. M. d.o.o. J. K., M. B., K. Š., S. P. M., M. S., M. M., S. M., D. K. i IV. okrivljenog D. K. te iz saznanja prikupljenih od I. H., S. L., M. O. i V. H.

(...)

14. Naime, vezano uz dužnosti koje su u inkriminiranom periodu obnašali okrivljenici, autoritetom kojih dužnosti je I. okrivljeni Zlatko Babić utjecao na II. okrivljenog D. K. da kod direktorice trgovačkog društva E. M. d.o.o. A. C. osigura realizaciju neosnovanih zapošljavanja i povećanja plaće, odnosno autoritetom kojih je II. okrivljeni D. K. utjecao na A. C. u vezi s radnjama iz njezinog djelokruga, radi realizacije njihovih potreba i ciljeva, iz pribavljene materijalne dokumentacije i javno dostupnih podataka, ali i iz obrana okrivljenika, nedvojbeno proizlazi da I. okrivljeni Zlatko Babić obnaša dužnost gradonačelnika Grada Kutine od 16. lipnja 2017. do danas te da je u razdoblju od 27. travnja 2016. do 3. prosinca 2020. ujedno obnašao dužnost predsjednika Gradske organizacije HDZ-a Kutina. Nedvojbeno proizlazi i da je II. okrivljeni D. K. u mandatu 2017. do 2021. obnašao dužnost vijećnika u Gradskom vijeću Grada Kutine, koju dužnost obnaša i danas te da je ujedno u vremenu od 20. lipnja 2017. do 15. travnja 2021. i od 8. lipnja 2021. do 13. rujna 2021. obnašao i dužnost predsjednika Gradskog vijeća Grada Kutine, a u vremenu od 12. lipnja 2017. do 3. srpnja 2021. obnašao i dužnost predsjednika Ogranka HSLS-a Kutina. U odnosu na III. okrivljenog D. K. i IV. okrivljenog D. K. nedvojbeno proizlazi da su u mandatu od 2017. do 2021. obnašali dužnost vijećnika u Gradskom vijeću Grada Kutine.

15. Također je nedvojbeno da je u inkriminiranom periodu A. C. bila odgovorna osoba trgovačkog društva E. M. d.o.o., odnosno da je kao direktorica, navedeno Društvo zastupala pojedinačno i samostalno od 19. listopada 2017. do 9. prosinca 2021.

16. U odnosu na kaznena djela opisana pod točkom 1.) izreke rješenja o provođenju istrage, iz materijala sa sjednica Gradskog vijeća Grada Kutine, dopisa Grada Kutine, Službe za opće poslove od 13. rujna 2021. i video snimke 25. sjednice Gradskog vijeća održane 26. studenog 2019. te materijalne dokumentacije vezane uz radni status, plaću i prisutnost na radu J. K. i IV. okrivljenog D. K. te spisu priležećih poruka razmijenjenih putem aplikacije Viber između A. C. i III. okrivljenog D. K. i audio snimke razgovora A. C. i IV. okrivljenog D. K., proizlazi da su III. okrivljeni D. K. kao nezavisni vijećnik i IV. okrivljeni D. K., kao oporbeni vijećnik, na sjednici Gradskog vijeća Grada Kutine održanoj 26. studenog 2019. glasovali za Prijedlog Odluke o proračunu Grada Kutine za 2020. i projekcije proračuna za 2021. i 2022. godinu te da je III. okrivljeni D. K. na sjednici Gradskog vijeća Grada Kutine održanoj 16. travnja 2020. glasovao i za Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama predmetnog proračuna, koja Odluka bez glasa III. okrivljenika ne bi bila izglasana.

17. Nadalje proizlazi da je sa sinom III. okrivljenog D. K., J. K., 20. veljače 2020. zaključen ugovor o radu za radno mjesto voditelja reciklažnog dvorišta u trgovačkom društvu E. M. d.o.o., koje radno mjesto u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora nije bilo sistematizirano, već je isto sistematizirano Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u trgovačkom društvu E. M. d.o.o. donesenim 21. veljače 2020., a kojim Pravilnikom su kao uvjeti za obavljanje poslova navedenog radnog mjesta propisani srednja ili viša stručna sprema, tehnički ili ostali obrazovni smjer, dok nije propisano potrebno radno niti stručno iskustvo. Također proizlazi da je J. K., mjesec dana nakon zasnivanja spornog radnog odnosa, upućen kući na ‘čekanje posla’, gdje se nalazio ukupno 47 radnih dana.

(...)

20. lz poruka razmijenjenih putem aplikacije Viber između A. C. i III. okrivljenog D. K. proizlazi da je zapošljavanje J. K. bilo dogovoreno sa I. okrivljenim Zlatkom Babićem i sa II. okrivljenim D. K., dok vezano uz povećanje plaće, odnosno koeficijenta složenosti poslova IV. okrivljenom D. K., iz audio snimke razgovora A. C. i IV. okrivljenika od 5. ožujka 2020. proizlazi da je IV. okrivljeni D. K. o načinu povećanja plaće putem stimulacije ili aneksa, odnosno o povećanju koeficijenta na 3,00 razgovarao sa I. okrivljenim Zlatkom Babićem te da je I. okrivljeni Zlatko Babić u vezi navedenog razgovarao sa direktoricom A. C.

21. Da je zapošljavanje J. K. u društvu E. M. d.o.o. i povećanje plaće IV. okrivljenom D. K. bilo obećano i potom i realizirano upravo kako bi III. okrivljeni D. K. i IV. okrivljeni D. K. glasovali na sjednicama Gradskog vijeća za Prijedlog Odluke o proračunu Grada Kutine za 2020., odnosno za Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama predmetnog proračuna, proizlazi iz iskaza svjedokinje A. C., koja je u istom izričito navela da joj je predmetno zapošljavanje i povećanje plaće naložio II. okrivljeni D. K., a na traženje I. okrivljenog Zlatka Babića, kako bi se izglasao rebalans za 2020. godinu te navela da joj je iz razgovora sa III. okrivljenim D. K. i razgovora sa IV. okrivljenim D. K. poznato da je I. okrivljenik predmetno zapošljavanje bio obećao III. okrivljeniku, a povećanje plaće obećao IV. okrivljeniku, u zamjenu i za njihov glas za proračun Grada Kutine za 2020. godinu. Predmetne navode u pogledu razloga zapošljavanja J. K. i povećanja plaće IV. okrivljenom D. K. u danoj izjavi potvrđuje i I. H., koji obavlja poslove savjetovanja vezano uz tehničko i financijsko poslovanje društva E. M. d.o.o., a koji o navedenom raspolaže posrednim saznanjima, obzirom da mu se u inkriminirano vrijeme, A. C. povjeravala o zapošljavanju osoba na traženje I. okrivljenog Zlatka Babića i II. okrivljenog D. K.

22. Stoga, kada se prethodno navedena dokumentacija dovede u vezu sa navodima A. C. i činjenicom da Odluka o izmjenama i dopunama proračuna Grada Kutine za 2020. godinu bez glasa III. okrivljenog D. K. ne bi bila izglasana te sa sadržajem razgovora između IV. okrivljenog D. K. i A. C. od 5. ožujka 2020. i činjenicom da je Dodatak ugovoru o radu kojim je IV. okrivljenom D. K. povećan koeficijent složenosti poslova zaključen svega petnaest dana prije održavanja sjednice na kojoj se odlučivalo o izmjenama i dopunama proračuna Grada Kutine za 2020. godinu, to proizlazi osnovana sumnja da je I. okrivljeni Zlatko Babić III. okrivljenom D. K. obećao osigurati zaposlenje njegovog sina J. K., a IV. okrivljenom D. K. obećao osigurati povećanje plaće, a u zamjenu za njihov glas na sjednicama Gradskog vijeća za Prijedlog Odluke o proračunu, odnosno rebalansu istog i da su III. okrivljeni D. K. i IV. okrivljeni D. K., u zamjenu za obećano zapošljavanje, odnosno povećanje plaće, glasovali na način kako je to od njih i traženo kao i osnovana sumnja da su I. i II. okrivljenik posredovali koristeći svoj položaj i autoritet kako bi se obećano zaposlenje i povećanje plaće realiziralo.

23. Nadalje, u odnosu na kaznena djela inkriminirana I. okrivljenom Zlatku Babiću pod točkom 2.) izreke rješenja o provođenju istrage, iz pribavljene materijalne dokumentacije, audio snimki razgovora između II. okrivljenog D. K. i A. C. te izjava A. C. i I. H., proizlazi osnovana sumnja da bi I. okrivljeni Zlatko Babić i II. okrivljeni D. K. počinili kaznena djela trgovanja utjecajem iz članka 295. stavka 1. KZ/11 na način da bi posredovali koristeći svoj službeni i društveni položaj i autoritet u svrhu realizacije zapošljavanja i nastavka radnog odnosa u društvu E. M. d.o.o., odnosno u svrhu osiguranja drugih radnih mjesta u navedenom društvu sa većim koeficijentom za obračun plaće, u korist svojih poznanika ili članova njihovih obitelji, a bez obzira na stvarne potrebe zapošljavanja u društvu E. M. d.o.o., odnosno bez obzira na neispunjavanje propisanih uvjeta radnih mjesta, a na koji način je M. B., K. Š., S. P. M. i M. S. pribavljena korist u vidu zasnivanja radnog odnosa i ostvarivanja svih prava na rad i iz rada sukladno zakonskim propisima, odnosno u vidu neosnovanog povećanja osobnog dohotka.

(...)

26. U prilog navodima A. C. glede razloga zadržavanja u radnom odnosu radnica M. B., K. Š. i S. P. M. i razloga zapošljavanja M. S., govore i dvije spisu priležeće audio snimke razgovora A. C. sa II. okrivljenim D. K. od 9. rujna 2020. i od 18. rujna 2020., iz sadržaja kojih razgovora proizlazi da je II. okrivljeni D. K. razgovarao sa I. okrivljenim Zlatkom Babićem o imenovanim radnicama i da su dogovorili da ih A. C. vrati na rad kao i to da je A. C. davala do znanja II. okrivljenom D. K. da za iste u E. M. d.o.o. nema radnih zadataka koje bi obavljali, ali i da je II. okrivljeni D. K. kod A. C. ishodio zaposlenje za M. S. u trgovačkom društvu E. M. d.o.o. iz razloga jer je navedeno tražio I. okrivljeni Zlatko Babić i da joj je rečeno da istoga zadrži u radnom odnosu do lokalnih izbora.

27. Stoga, kada se navodi A. C. i I. H. uzmu u obzir sa činjenicom da je nakon odluke o zatvaranju sortirnice donesen novi Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, kojim su ustrojena nova radna mjesta radnika na održavanju čistoće na koja su zaposlene upravo imenovane radnice te da su iste nedugo po zaključenju ugovora za navedena radna mjesta upućene kući na ‘čekanje posla’, gdje su provele veći dio vremena do isteka sklopljenih ugovora te da je radnik M. S. sa istim danom kada je zaposlen u društvu E. M. d.o.o. upućen kući na ‘čekanje posla’ i da za vrijeme trajanja ugovora o radu zaključenog 13. srpnja 2020. nije odradio niti jedan radni dan, pri čemu je za vrijeme predmetnog čekanja posla zaposlen i na radno mjesto sa većim koeficijentom za obračun plaće, kao i to da mu je potom koeficijent povećan Dodatkom ugovoru o radu za određeni period, a da u istom nije navedena nikakva osnova temeljem koje se ugovara veći koeficijent, zajedno sa sadržajem razgovora A. C. i II. okrivljenog D. K. od 9. rujna 2020. i 18. rujna 2020., to proizlazi osnovana sumnja da su radnice M. B., K. Š. i S. M. P., po zatvaranju sortirnice u kojoj su radile, ostale u radnom odnosu u trgovačkom društvu E. M. d.o.o., odnosno da je radnik M. S. zaposlen u navedenom društvu i potom zaposlen na radno mjesto sa propisanim većim koeficijentom složenosti poslova koji mu je dodatno povećan zaključenim Dodatkom ugovoru o radu, isključivo iz razloga što je navedeno A. C. naložio II. okrivljeni D. K., a na traženje I. okrivljenog Zlatka Babića, iako realne potrebe za navedenim zapošljavanjima nije bilo, odnosno iako predmetno povećanje plaće nije bilo osnovano.

28. Također, ističe se kako je rješenje o provođenju istrage USKOK-a poslovnog broja Kis-Us-74/2021 od 15. prosinca postalo pravomoćno 13. siječnja 2022. godine.

29. Slijedom svega navedenog i nadalje proizlazi postojanje takve osnovane sumnje da bi i I. okrivljenik počinio inkriminirana kaznena djela na način kako mu se to stavlja na teret. Dakle, vjerojatnost počinjenja predmetnih kaznenih djela utvrđena je u dovoljnom stupnju da bi na taj način bila ispunjena osnovna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavak 1. ZKP/08, a koja je preduvjet za produljenje istražnog zatvora.«

8.1. U odnosu na postojanje posebnog uvjeta za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08 te na mogućnost zamjene istražnog zatvora mjerama opreza, u obrazloženju osporenog rješenja suca istrage navedeno je:

»30. U odnosu pak na daljnje postojanje istražnozatvorskih raz­loga, po ocjeni suca istrage, i nadalje je ispunjen zakonski uvjet za produljenje istražnog zatvora protiv I. okrivljenika po zakonskoj osnovi iz čl. 123 st. 1. točka 3. ZKP/08. Prvenstveno se ističe kako je za postojanje ovog istražnozatvorskog razloga, pored postojanja osnovane sumnje, potrebno utvrditi i postojanje osobitih okolnosti koje opravdavaju bojazan da će osoba ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo.

(...)

31. Prvenstveno se ističe činjenica kako se pravomoćnim rješenjem o provođenju istrage, u odnosu na I. okrivljenika, istome stavlja na teret da je počinio jedno produljeno kazneno djelo podmićivanja zastupnika... te produljeno kazneno djelo trgovanja utjecajem... a koja djela je počinio u periodu od studenog 2019..... pa do 30. travnja 2021.... Ova duljina inkriminiranog razdoblja je indikator upornosti i visokog stupnja kriminalne volje. Nadalje, obzirom na sadržaj inkriminacija, a kako to proizlazi iz rješenja o provođenju istrage, vidljiv je njegov modus operandi redovitog ‘poslovanja’, koji je isti usvojio kao kontinuirani obrazac ponašanja, na način da je koristeći se svojim službenim položajem i autoritetom gradonačelnika grada Kutine, kao i predsjednika Gradske organizacije HDZ Kutina, poduzimao protupravne radnje kako bi se drugim osobama omogućilo zasnivanje radnog odnosa ili ostanka u istom, zatim zaposlenja na radna mjesta sa većim koeficijentima za obračun plaće, a koje radnje je poduzimao višekratno, a sve kako bi na sjednicama Gradskog vijeća grada Kutine osigurao dovoljan broj glasova za svoje Prijedloge Odluka. Nadalje, ovakva protupravna postupanja okrivljenika ukazuju i na njegov karakter iz kojeg je vidljivo da isti, a sve u cilju ostvarenja svojih zacrtanih ciljeva, ne preže i od nuđenja mita drugim osobama, odnosno obećavajući osiguranje zapošljavanja drugih osoba u trgovačkom društvu E. M. d.o.o., kao i obećavanje povećanja plaće. Dodatno se ističe i kako je iz njegovog postupanja vidljivo da on doista pokazuje kontinuitet protupravnog postupanja, a što proizlazi iz činjenice da prvotno isti obećava zapošljavanje i povećanje plaće drugim osobama kako bi osigurao dovoljan broj glasova i za Prijedlog Odluke o izmjenama i dopunama proračuna Grada Kutine. Međutim, njegove protupravne aktivnosti time ne prestaju, dakle, ne prestaju niti sa izglasavanjem odgovarajućih odluka u Gradu Kutini već nastavno, sve do 30. travnja 2021., nastavlja s protupravnim postupanjem, kada koristi svoj položaj i autoritet, pa neovisno o stvarnim potrebama zapošljavanja u TD E. M. d.o.o. poduzima radnje radi ishođenja ostanka u radnom odnosu za određene osobe, i to osobama kojima je radni odnos trebao prestati poslovno uvjetovanim otkazom, a zatim poduzima i radnje da ishodi i zapošljavanje sina člana temeljnog ogranka HDZ-a Slatina i Klepište. Dakle, ovako opisane radnje ukazuju kako je okrivljenik prilikom počinjenja inkriminiranih djela iskazao visok stupanj kriminalne volje i upornosti, te ukazuju i da ovakvo postupanje doista predstavlja obrazac njegovog ponašanja, a nikako izolirani eksces.

32. Dakle, kada se sve ranije navedene okolnosti konkretnog slučaja uzmu u obzir, i to uključujući kako osobne okolnosti, zatim karakter okrivljenika, njegovu upornost i učestalost kažnjivih radnji koje je poduzimao, tada sve navedeno u svojoj ukupnosti, neovisno o činjenici njegove dosadašnje neosuđivanosti, daje osnovu za zaključak o postojanju opravdane bojazni da bi isti boravkom na slobodi nastavio s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela, odnosno ranije opisani obrazac njegovog ponašanja ukazuje na postojanje vrlo visokog stupnja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela koja je izvjesna i predvidiva s razumnim stupnjem vjerojatnosti.

33. Razmatrajući da li u konkretnom slučaju, i u ovom trenutku, postoji mogućnost da se istražni zatvor zamijeni nekom drugom blažom mjerom, po ocjeni suca istrage, trenutno ne postoji mogućnost zamjene istražnog zatvora nekom drugom blažom mjerom. Na ovom mjestu ističe se činjenica kako je sudac istrage prilikom ocjene mogućnosti zamjene istražnog zatvora nekom blažom mjerom imao u vidu i sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-533/22 od 10. veljače 2022. Naime, prilikom razmatranja mogućnosti primjene neke blaže mjere sud je poglavito uzeo u obzir činjenicu sam način počinjenja kaznenih djela, a koji način je već ranije obrazložen, zatim činjenicu brojnosti poduzetih protupravnih radnji, kao i duljinu inkriminiranog razdoblja. Sve ove okolnosti su podrobnije obrazložene u točki 31. obrazloženja ovog rješenja. Ističe se činjenica kako je I. okrivljenik gradonačelnik Grada Kutine u svom drugom mandatu, dakle, kroz jedno duže vremensko razdoblje, kroz koje razdoblje je zasigurno stekao određena poznanstva, te izgradio autoritet i utjecaj. Nadalje, valja uzeti u obzir i inkriminacije pod točkom 2 a) i b) gdje je I. okrivljenik koristio, ne samo svoj službeni, nego upravo i društveni položaj i utjecaj, a gdje je protupravne radnje poduzimao i nevezano za izglasavanje proračuna Grada Kutine, jer je isti poduzimao i radnje u cilju omogućavanja zaposlenja ili nastavka radnog odnosa u trgovačkom društvu E. M. d.o.o., i to osobama ili članovima obitelji osoba s kojima je ne samo poslovno već i privatno povezan, neovisno o stvarnim potrebama zapošljavanja u navedenom trgovačkom društvu, kao i da je poduzimao radnje vezano za povećanje plaće pojedinim osobama. Upravo iz navedenog je vidljivo kako u konkretnom slučaju, u ovom trenutku, se niti sa jednom mjerom opreza, pa dakle niti s mjerom opreza propisanom člankom 98. stavak 2. točka 6. ZKP/08, ne bi mogla otkloniti iteracijska opasnost.«

9. Podnositelj je protiv rješenja suca istrage podnio žalbu koja je osporenim rješenjem izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu odbijena kao neosnovana.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je:

»4. Po izvršenom uvidu u spis, prema ocjeni ovog vijeća, postoji osnovana sumnja da je okrivljeni Zlatko Babić počinio kaznena djela... kako to u pobijanom rješenju obrazlaže sudac istrage, čime je ostvaren prvi uvjet iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 za primjenu mjere istražnog zatvora. Osnovana sumnja uvijek se mora odnositi na određenu osobu kao počinitelja kaznenog djela i da je upravo ta osoba počinila kazneno djelo pri čemu iz prikupljenih podataka i dokaza moraju proizlaziti svi elementi osnovane sumnje, odnosno svi objektivni i subjektivni sastojci obilježja kaznenog djela. Slijedom toga, zaključak o postojanju osnovane sumnje mora predstavljati zaokruženu cjelinu i ozbiljnu razinu sumnje koja upućuje upravo na konkretnu osobu kao počinitelja kaznenog djela, a prema ocjeni ovog vijeća upravo iz prikupljenih podataka i dokaza koji se nalaze u spisu te iz činjenice da je doneseno pravomoćno rješenje o provođenju istrage proizlazi postojanje takve osnovane sumnje da je 1. okrivljeni Zlatko Babić počinio inkriminirana kaznena djela te je po ocjeni ovog vijeća vjerojatnost počinjenja kaznenog djela utvrđena u dovoljnom stupnju da bi na taj način bila ispunjena osnovna zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08 koja je preduvjet za određivanje istražnog zatvora.

5. Nadalje, ovo vijeće je utvrdilo da u odnosu na 1. okrivljenog Zlatka Babića postoji potreba za daljnjom primjenom istražnog zatvora na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Pravilno je sudac istrage utvrdio da na strani 1. okrivljenog Zlatka Babića postoje one okolnosti koje upućuju na predvidivu opasnost da bi 1. okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili slično kazneno djelo. Navedene okolnosti prije svega proizlaze iz okolnosti i načina počinjenja kaznenog djela kako se to 1. okrivljeniku stavlja na teret, odnosno da je 1. okrivljeni Zlatko Babić autoritetom svoje dužnosti gradonačelnika Grada Kutine utjecao na druge u cilju realizacije neosnovanih zapošljavanja, povećanja plaća i ostvarivanju drugih potreba iz djelokruga rada gradonačelnika, a zauzvrat bi tražio da mu čine usluge, primjerice glasanje za proračun Grada Kutine. Pritom, s obzirom na duljinu inkriminiranog razdoblja i brojnost radnji koje se stavljaju na teret 1. okrivljeniku, ocjena je ovog vijeća da se ne može govoriti o izoliranom slučaju, već da bi se moglo govoriti o ustaljenom obrascu ponašanja. Kada se tome pridoda vremensko razdoblje u kojem je 1. okrivljeni Zlatko Babić obnašao dužnost gradonačelnika Grada Kutine od 2017. do 2021. te činjenica da je na izborima za općinske načelnike, gradonačelnike i župane te njihove zamjenike u svibnju 2021. ponovno izabran na dužnost gradonačelnika u drugom mandatu na daljnje četiri godine, u svijetlu naprijed navedenih okolnosti počinjenja kaznenih djela, proizlazi opravdana bojazan da bi 1. okrivljenik mogao nastaviti činiti kaznena djela za koja je osnovano sumnjiv u ovom postupku. S obzirom na sve izloženo, činjenica da je 1. okrivljenik kazneno neosuđivan nije odlučujuća u procjeni postojanja opasnosti od ponavljanja djela.

6. Jednako tako, prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje iteracijske opasnosti u takvom stupnju da se takva opasnost ne može otkloniti izricanjem mjera opreza iz članka 98. ZKP/08, sve imajući u vidu svrhu zbog koje je istražni zatvor određen, s čime se u potpunosti slaže i ovo vijeće.

7. Nadalje, po ocjeni ovog vijeća, boravkom 1. okrivljenog Zlatka Babića u istražnom zatvoru nije povrijeđeno načelo razmjernosti, kada se uzme u obzir težina kaznenih djela i maksimalna kazna koja je predviđena za navedena kaznena djela te s obzirom na dosadašnje trajanje mjere istražnog zatvora i potrebu daljnjeg trajanja te mjere.

8. Neosnovano 1. okrivljenik u žalbi ističe kako sudac istrage u trenutku odlučivanja o produljenju istražnog zatvora nije imao za to potrebne pretpostavke s obzirom da prethodno rješenje o produljenju istražnog zatvora nije bilo pravomoćno, kao i da je u trenutku odlučivanja o produljenju istražnog zatvora istekao rok trajanja istražnog zatvora. Naime, odredbom članka 127. stavak 2. ZKP/08 propisano je kako o prijedlogu državnog odvjetnika da se odredi istražni zatvor, sudac istrage odlučuje odmah, a najkasnije u roku od dvanaest sati od podnošenja prijedloga. Prema tome, da bi sudac istrage odlučivao o prijedlogu državnog odvjetnika za određivanje (produljenje) istražnog zatvora, pravomoćnost prethodnog rješenja o istražnom zatvoru nije pretpostavka, s obzirom da je sudac istrage dužan u prethodno navedenom roku donijeti odluku o prijedlogu državnog odvjetnika, a eventualna drugačija odluka iz ranijeg rješenja o istražnom zatvoru koja bi bila suprotna novom rješenju utjecala bi na donošenje odluke sukladno članku 125. ZKP/08. Također, s obzirom da je nesporno da je 1. okrivljenik Zlatko Babić uhićen 15. prosinca 2021., a da je sudac istrage pobijanu odluku donio 15. veljače 2022., nije osnovan niti žalbeni prigovor da je u trenutku odlučivanja o istražnom zatvoru istekao rok za njegovo trajanje. Kako je odredbom članka 90. stavak 1. ZKP/08 propisano da se rokovi računaju na sate, dane, mjesece i godine, a stavkom 4. istog članka propisano je da se kao dan računaju dvadeset četiri sata, to je sudac istrage odluku o istražnom zatvoru donio unutar zakonskog roka, odnosno 15. veljače 2022.«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

10. U ustavnoj tužbi podnositelj ponavlja ranije iznesene prigovore da sudovi u obrazloženjima osporenih rješenja nisu naveli dostatne i relevantne razloge o postojanju osnovane sumnje da je on počinio inkriminirana kaznena djela, kao ni razloge za zaključak da u konkretnom slučaju postoji stvarna iteracijska opasnost.

Navodi da se u istražnom zatvoru nalazi već skoro tri mjeseca, a da su »razlozi radi kojih je istražni zatvor produljen već dva puta identični onim razlozima radi kojih je istražni zatvor određen«. Nadalje, prigovara da žalbeni sud nije odgovorio na sve njegove žalbene prigovore, osobito procesne prigovore, te da sudovi »prilikom odlučivanja nisu primijenili niti obrazložili zašto stajališta Ustavnog suda iznesena u odluci broj: U-III-533/2022 od 10. veljače 2022. nije moguće primijeniti na slučaj podnositelja«.

Također, prigovara da nadležna tijela u njegovom slučaju nisu pokazala potrebnu marnost u vođenju kaznenog postupka.

Konačno, podnositelj predlaže usvojiti ustavnu tužbu i ukinuti osporena rješenja.

IV. MJERODAVNO PRAVO

11. Mjerodavni članak ZKP-a/08 glasi:

»Članak 123.

(1) Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako:

(...)

3) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti,

(...)«

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

12. S obzirom na navode iz ustavne tužbe, Ustavni sud je tužbu razmotrio u odnosu na eventualnu povredu prava na osobnu slobodu zajamčenu člancima 22. i 25. stavkom 2. Ustava, te na povredu članka 5. stavaka 1. točke c) i 3. Konvencije.

12.1. Mjerodavni članci Ustava glase:

»Članak 22.

Čovjekova je sloboda i osobnost nepovrediva.

Nikomu se ne smije oduzeti ili ograničiti sloboda, osim kada je to određeno zakonom, o čemu odlučuje sud.«

»Članak 25.

(...)

Tko je god pritvoren i optužen zbog kaznenog djela, ima pravo u najkraćem roku, određenom zakonom, biti izveden pred sud i u zakonskom roku oslobođen ili osuđen.

(...)«

12.2. Članak 5. Konvencije u mjerodavnom dijelu glasi:

»Članak 5.

PRAVO NA SLOBODU I SIGURNOST

1. Svatko ima pravo na slobodu i na osobnu sigurnost. Nitko se ne smije lišiti slobode, osim u sljedećim slučajevima i u postupku propisanom zakonom:

(...)

c) ako je... pritvoren radi dovođenja nadležnoj sudbenoj vlasti kad postoji osnovana sumnja da je počinio kazneno djelo ili kad je razumno vjerovati da je to nužno radi sprječavanja izvršenja kaznenog djela ili bijega nakon njegova počinjenja;

(...)

3. Svatko uhićen ili pritvoren u uvjetima predviđenim stavkom 1.c) ovoga članka mora se u najkraćem roku izvesti pred suca, ili pred drugo zakonom određeno tijelo sudbene vlasti, i ima pravo u razumnom roku biti suđen ili pušten na slobodu do suđenja. Puštanje na slobodu može se uvjetovati davanjem jamstva da će ta osoba pristupiti suđenju.«

A. OPRAVDANOST ISTRAŽNOG ZATVORA

1) Načelna stajališta

13. Ustavni sud ističe da je istražni zatvor dopušteno odrediti samo u slučaju u kojem postoji dostatni stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne, to jest u kojem postoji »osnovana sumnja« da je počinjeno kazneno djelo te, načelno, samo s ciljem osiguranja pokretanja i provođenja kaznenog postupka.

ZKP/08 za određivanje istražnog zatvora uvijek traži kumulativno postojanje »osnovane sumnje« da je počinjeno kazneno djelo i postojanje barem jednog od razloga taksativno nabrojanih u članku 123. stavku 1. ZKP-a/08, u konkretnom slučaju onih iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP-a/08.

Pri odlučivanju o istražnom zatvoru potrebno je poštovati načelo razmjernosti iz članka 16. stavka 2. Ustava. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje pretežu li razlozi javnog interesa nad pravom podnositelja na osobnu slobodu i pretpostavku nedužnosti. Sukladno navedenom načelu, nadležni sud ispituje postoje li uvjeti da, umjesto mjere istražnog zatvora koju je ovlašten odrediti, naloži provođenje blaže mjere ako se njome može postići ista svrha.

Opravdanost istražnog zatvora utvrđuje se s obzirom na razloge i duljinu trajanja imajući u vidu specifične okolnosti svakog pojedinog predmeta. Pritom je potrebno razmotriti dva uvjeta za njegovu (daljnju) primjenu: a) jesu li razlozi koji ga opravdavaju i dalje »relevantni i dostatni« i b) jesu li tijela kaznenog postupka u vođenju postupka iskazala »posebnu marnost«.

Da bi razlozi za istražni zatvor bili relevantni i dostatni oni ne mogu biti apstraktni i općeniti, već se trebaju odnositi na specifične činjenice koje se tiču podnositelja ustavne tužbe osobno, a koje su mjerodavne za svaku pojedinu zakonsku osnovu za određivanje istražnog zatvora.

Protekom vremena važnost pažljivog ispitivanja opravdanosti istražnog zatvora dobiva na značenju.

2) Primjena načelnih stajališta na ovaj predmet

a) Postojanje osnovane sumnje

14. Što se tiče opće pretpostavke za produljenje istražnog zatvora podnositelju, a to je postojanje osnovane sumnje da su počinjena kaznena djela za koja se podnositelj tereti, Ustavni sud primjećuje da ta sumnja proizlazi iz dosad prikupljene dokumentacije i dokaza, osobito iskaza ispitanih svjedoka i pribavljenih audiosnimaka, kao i da se ta sumnja temelji na pravomoćnom rješenju o provođenju istrage (vidi točke 8. i 9. ove odluke).

14.1. Stoga, Ustavni sud smatra da su okolnosti na koje se pozivaju sudac istrage u prvostupanjskom rješenju i žalbeno vijeće u drugostupanjskom rješenju dovoljne za pravilan zaključak sudova o postojanju osnovane sumnje da je podnositelj počinio inkriminirana kaznena djela.

b) Opasnost od ponavljanja djela

15. U konkretnom slučaju podnositelju je istražni zatvor produljen pozivom na članak 123. stavak 1. točku 3. ZKP-a/08, zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela.

Rizik opasnosti od ponavljanja kaznenog djela mora biti stvaran, s time da sud kod njegove ocjene mora imati u vidu sve okolnosti predmeta, uključujući osobnost okrivljenika i njegovu prošlost, kao i može li se bilo koja prethodna presuda protiv okrivljenika usporediti bilo po svojoj naravi bilo po stupnju ozbiljnosti s optužbama podignutim protiv njega.

15.1. Obrazlažući opasnosti da će podnositelj ponoviti inkriminirana kaznena djela sudovi se oslanjaju na to da je podnositelj osnovano sumnjiv da je inkriminirana djela počinio u svojstvu gradonačelnika Kutine, koju dužnost bi po izlasku iz istražnog zatvora nastavio obavljati te da je osnovano sumnjiv da je inkriminirana djela činio koristeći svoj službeni, ali i društveni utjecaj i autoritet. Sudovi su osobito uzeli u obzir duljinu inkriminiranog razdoblja, kao i brojnost i učestalost kažnjivih radnji za koje se tereti te sukladno tome zaključili o podnositeljevoj upornosti u činjenju kaznenih djela. Zbog svega navedenog sudovi su zaključili da se u konkretnom slučaju ne radi o izoliranom slučaju već o ustaljenom obrascu ponašanja, pri čemu je bez utjecaja činjenica da je podnositelj ranije bio neosuđivan. Navedene razloge za opravdanje iteracijske opasnosti prihvaća i Ustavni sud.

15.2. Ustavni sud primjećuje da su u osporenim rješenjima sudovi razmotrili mogućnost primjene mjera opreza kao zamjene istražnog zatvora te prihvaća u tom smislu obrazložena i konkretizirana stajališta o nemogućnosti primjene blažih mjera u odnosu na podnositelja. Pritom su, uvažavajući i odluku Ustavnog suda broj: U-III-533/2022 od 10. veljače 2022., sudovi obrazložili sve specifične okolnosti vezane uz status samog podnositelja kao gradonačelnika Grada Kutine i inkriminiranih kaznenih djela počinjenih upravo u vezi s tim statusom, te su dali relevantne i ustavnopravno prihvatljive razloge kojima su se vodili pri ocjeni nužnosti njegovog daljnjeg lišenja slobode (vidi točke 8.1. i 9. ove odluke).

16. Ustavni sud također primjećuje da, nakon što je usvojio ustavnu tužbu podnositelja u predmetu broj: U-III-553/2022 od 10. veljače 2022. te predmet vratio izvanraspravnom vijeću na ponovni postupak iz razloga što u ranijim rješenjima sudovi nisu razmotrili mogućnost izricanja mjera opreza podnositelju, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Zagrebu donijelo je novo rješenje broj: Kv II-Us-29/2022-2, Kir-15/2022 od 15. veljače 2022. kojim se žalba podnositelja izjavljena protiv rješenja suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-Us-15/2022 od 14. siječnja 2022. odbija kao neosnovana (vidi točku 7.2. ove odluke). U navedenoj je odluci vijeće, između ostaloga, iznijelo stajalište da se podnositelju kao dužnosniku (gradonačelniku) koji je na slobodnim izborima izabran voljom građana ne može izreći mjera zabrane obavljanja poslovne aktivnosti, kao ni da se analognom primjenom ZKP-a/08 njegova djelatnost ne može podvesti pod profesionalnu djelatnost pa da se stoga podnositelju ne može zabraniti obavljanje dužnosti gradonačelnika jer sud nije ovlašten ulaziti u volju građana.

16.1. Ustavni sud smatra neophodnim na ovom mjestu naglasiti da ovakvo stajalište izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu nije u skladu sa stajalištima Ustavnog suda iznesenim u ranijim odlukama broj: U-III-2747/2014 od 24. lipnja 2014. i broj: U-III-5553/2014 od 12. kolovoza 2014. (obje na www.usud.hr). U navedenim se odlukama upućuje na to da iako poslovi koje obavljaju dužnosnici ne predstavljaju poslovnu aktivnost koju ima u vidu ZKP/98, zaključivanjem po zakonskoj analogiji, osobito u situaciji kada postoji pravna praznina, te uvažavajući i samu zakonsku odredbu članka 98. stavka 3. ZKP-a/08 prema kojoj »zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti«, ne postoji razlog zašto se zabrana obavljanja profesionalne djelatnosti ne bi mogla odnositi i na dužnosnike izabrane na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, sve to poštujući i pretpostavku nedužnosti iz članka 28. Ustava te uz preduvjet ispunjenja svih ostalih pretpostavki za izricanje takve mjere s obzirom na specifične okolnosti svakog pojedinog slučaja. Pri tome je posebno uzeto u obzir i to da župani (pa tako i gradonačelnici) dužnost mogu obavljati profesionalno, da za tu svoju dužnost ostvaruju pravo na plaću i druga prava iz rada, a vrijeme obavljanja dužnosti uračunava im se u staž osiguranja, kao i to da ih u slučaju spriječenosti zamjenjuju njihovi zamjenici, također izabrani voljom naroda, zbog čega ne bi došlo u pitanje funkcioniranje izvršne vlasti. Također, napravljena je distinkcija između dužnosti župana naspram dužnosti člana predstavničkog tijela koji dužnost obavlja počasno te za to ne prima plaću.

16.2. Međutim, vraćajući se na konkretan slučaj, kao što je to već navedeno u točkama 15.1. i 15.2. ove odluke, osporenim rješenjima detaljno je razmotrena mogućnost izricanja mjera opreza podnositelju te su, po ocjeni Ustavnog suda, u obrazloženjima tih rješenja dani dostatni i ustavnopravno prihvatljivi razlozi zašto se upravo u odnosu na podnositelja, neovisno o njegovoj dužnosti gradonačelnika, iteracijska opasnost ne bi mogla spriječiti ni na koji drugi način osim izricanjem mjere istražnog zatvora.

17. Također, po ocjeni Ustavnog suda žalbeni je sud primjereno odgovorio na sve relevantne žalbene navode podnositelja, uključujući i one koji se odnose na procesne prigovore, a razlozi navedeni u obrazloženju osporenog rješenja u odnosu na opći i posebni uvjet za produljenje mjere istražnog zatvora dostatni su i ustavnopravno prihvatljivi.

c) Tijek postupka

18. Podnositelj prigovara i da nadležna tijela nisu pokazala dovoljnu marnost u dosadašnjem vođenju postupka. Podnositelj je od uhićenja (15. prosinca 2021.), odnosno od određivanja istražnog zatvora do donošenja ove odluke u istražnom zatvoru proveo tri mjeseca. USKOK je 15. prosinca 2021. donio rješenje o provođenju istrage protiv podnositelja koje je postalo pravomoćno 13. siječnja 2022. Stoga, Ustavni sud zaključuje da se zasad, osobito s obzirom na složenost predmeta koji se, između ostalog, ogleda i u broju inkriminiranih radnji za koje se podnositelj tereti, ne može govoriti o neažurnom postupanju sudova.

Također, imajući na umu da su sudovi valjano obrazložili zašto javni interes, unatoč pretpostavci nedužnosti, nadjačava ustavni zahtjev za poštovanje slobode pojedinca, u konkretnom predmetu slobode podnositelja ustavne tužbe, Ustavni sud smatra da se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru ne može smatrati pretjerano dugim.

B. ZAKLJUČAK

19. Slijedom svega navedenog, ocjena je Ustavnog suda da u razmatranom predmetu podnositelju nisu povrijeđena ustavna prava zajamčena člancima 22. i 25. stavkom 2. Ustava i člankom 5. stavkom 1. točkom c), te stavkom 3. Konvencije. Stoga je na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno kao u točki I. izreke.

19.1. Odluka o objavi (točka II. izreke) temelji se na članku 29. Ustavnog zakona.

Broj: U-III-1374/2022

Zagreb, 12. travnja 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.

Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske iznosim

IZDVOJENO PODUPIRUĆE MIŠLJENJE
U ODNOSU NA ODLUKU USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE U PREDMETU BROJ: U-III-1374/2022 OD 12. TRAVNJA 2022.

ODLUKA USTAVNOG SUDA

1. Odlukom Ustavnog suda broj: U-III-1374/2022 od 12. travnja 2022. odbijena je ustavna tužba podnositelja Zlatka Babića podnesena u povodu rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj: Kv II-Us-37/2022-3, Kir-Us-50/2022 od 2. ožujka 2022. kojim je odbijena njegova žalba i potvrđeno rješenje suca istrage Županijskog suda u Zagrebu broj: Kir-Us-50/2022 od 15. veljače 2022.

2. Odlukom se Ustavni sud očitovao, točkama 16. i 16.1. obrazloženja, na pravno stajalište suca istrage izneseno rješenjem broj: Kir-Us-15/2022 od 14. siječnja 2022. i pravno stajalište izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu izneseno rješenjem broj: Kv II-Us-29/2022, Kir-Us-15/2022 od 15. veljače 2022.

2.1. Tim pravnim stajalištem sud je iznio svoje tumačenje o nemogućnosti zamjene mjere istražnog zatvora primjenom blažih mjera te da se podnositelju, kao lokalnom dužnosniku (gradonačelniku) koji je na slobodnim izborima izabran voljom građana, ne može izreći mjera opreza zabrane obavljanja poslovne aktivnosti.

To stajalište obrazlaže sljedećim argumentima:

– ukidanjem istražnog zatvora okrivljeniku bi prestala osnova na temelju koje je svoje ovlasti prenio na zamjenicu gradonačelnika na temelju članka 43. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

– puštanjem na slobodu okrivljenik više ne bi bio odsutan niti spriječen u obavljanju gradonačelničke dužnosti

– sud nije ovlašten ulaziti u izbornu volju građana koji su na slobodnim izborima, tajnim glasovanjem, izabrali okrivljenog na dužnost gradonačelnika

– određivanjem mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08 koja zabranjuje obavljanje određene poslovne aktivnosti ne bi se moglo zabraniti obnašanje dužnosti gradonačelnika jer ista nije poslovna aktivnost već zakonom propisana dužnost koju obavljaju pojedinci izabrani na slobodnim izborima

– dužnost gradonačelnika se ni analognom primjenom ZKP-a ne može podvesti niti pod profesionalnu djelatnost stoga se primjenom mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. u vezi članka 98. stavka 3. ZKP/08 ne može okrivljenom zabraniti obavljanje dužnosti gradonačelnika. Sud nije ovlašten ulaziti u volju građana, odnosno Ustavom zajamčenu slobodu i pravo izbora iz članka 45. Ustava Republike Hrvatske, niti Ustavom zajamčeno pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, zajamčeno člankom 128. Ustava.

2.2. Ustavni sud je, razlozima iznesenim u točkama 16. i 16.1. obrazloženja odluke, iznio svoju ocjenu o navedenom stajalištu Županijskog suda u Zagrebu, ističući:

– stav izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu nije u skladu sa stajalištima Ustavnog suda iznesenim u odlukama broj: U-III-2747/2014 od 24. lipnja 2014. i broj: U-III-5553/2014 od 12. kolovoza 2014.

– u navedenim odlukama ukazano je da, iako poslovi koje obavljaju dužnosnici ne predstavljaju poslovne aktivnosti koju ima u vidu ZKP/98, zaključivanjem po zakonskoj analogiji osobito u situaciji kada postoji pravna praznina, te uvažavajući samu zakonsku odredbu iz članka 98. stavka 3. ZKP/08 prema kojoj »zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti«, ne postoji razlog zašto se zabrana obavljanja profesionalne djelatnosti ne bi mogla odnositi i na dužnosnike izabrane na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, sve poštujući i pretpostavku nedužnosti iz članka 28. Ustava te uz preduvjet ispunjenja svih ostalih pretpostavki za izricanje takve mjere s obzirom na specifične okolnosti svakog pojedinog slučaja.

3. Navedeno pravno stajalište Županijskog suda u Zagrebu nije bilo odlučujuće u vezi podnesene ustavne tužbe povodom koje je u ovom predmetu odlučivao Ustavni sud. U ustavnosudskom postupku glasovao sam za odluku o odbijanju ustavne tužbe Zlatka Babića.

MJERODAVNO PRAVO

4. Za rješavanje pravnog pitanja primjenjivosti odredbi ZKP/08 o mjerama opreza na gradonačelnike kao dužnosnike lokalne i područne (regionalne) samouprave mjerodavne su odredbe:

4.1. a) na razini Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.):

»Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

»Članak 5.

(...)

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.«

»Članak 14.

(...)

Svi su pred zakonom jednaki.«

»Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje. Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju«

»Članak 115.

(...)

Sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava.«

»Članak 128.

Građanima se jamči pravo na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu.

Pravo na samoupravu ostvaruje se preko lokalnih, odnosno područnih (regionalnih) predstavničkih tijela koja su sastavljena od članova izabranih na slobodnim i tajnim izborima na temelju neposrednog, jednakog i općega biračkog prava.

(...)«

4.2. b) na razini Zakona o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka USRH broj: U-I-448/2009 i dr., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.):

»Članak 1.

(...)

(2) Kazneni progon i postupak može se voditi i završiti samo prema pravilima i pod uvjetima propisanim zakonom.«

»Članak 4.

(1) Svaka radnja ili mjera ograničenja slobode ili prava utemeljena na ovom Zakonu mora biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

(2) Sud i druga državna tijela pri odlučivanju o radnjama i mjerama ograničenja slobode ili prava po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom. Njihovo trajanje mora biti ograničeno na najkraće nužno vrijeme.«

»Članak 95.

(1) Sud i druga državna tijela pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugim mjerama opreza po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

(2) Sud i druga državna tijela po službenoj će dužnosti ukinuti mjere iz stavka 1. ovog članka, ili ih zamijeniti blažim mjerama ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.«

»Članak 98.

(1) U slučaju kad postoje okolnosti iz članka 123. ovog Zakona zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, sud i državni odvjetnik će, ako se ista svrha može ostvariti mjerom opreza, obrazloženim rješenjem odrediti primjenu jedne ili više takvih mjera. Pritom će se okrivljenik upozoriti da će se u slučaju nepridržavanja izrečene mjere, ona zamijeniti istražnim zatvorom.

(2) Mjere opreza jesu:

(...),

6) zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti,

(...)

(3) Mjerama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na vlastiti dom te pravo na nesmetane veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojenikom ili posvojiteljem, osim ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog na štetu neke od tih osoba. Zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti.

(...)

Članak 98.a

(1) U slučaju kada postoje okolnosti iz članka 123. ovoga Zakona, a istekli su rokovi trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ovoga Zakona, sud može rješenjem odrediti mjere opreza i kao samostalne mjere opreza. Pritom će sud okrivljenika upozoriti da je nepridržavanje izrečene samostalne mjere opreza kazneno djelo.

(...)

Članak 99.

(...)

(6) U rješenju kojim nalaže mjeru opreza zabranom poduzimanja određene poslovne aktivnosti, nadležno tijelo će potanje odrediti vrstu i predmet poslovne aktivnosti.

(...).«

»Članak 123.

(1) Istražni zatvor se može odrediti ako postoji osnovana sumnja da je određena osoba počinila kazneno djelo i ako:

1) je u bijegu ili osobite okolnosti upućuju na opasnost da će pobjeći (krije se, ne može se utvrditi njezina istovjetnost i slično),

2) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će uništiti, sakriti, izmijeniti ili krivotvoriti dokaze ili tragove važne za kazneni postupak ili da će ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke, vještake, sudionike ili prikrivače,

3) osobite okolnosti upućuju na opasnost da će ponoviti kazneno djelo ili da će dovršiti pokušano kazneno djelo, ili da će počiniti teže kazneno djelo za koje je prema zakonu moguće izreći kaznu zatvora od pet godina ili težu kaznu, kojim prijeti,

4) je istražni zatvor nužan radi neometanog odvijanja postupka za kazneno djelo za koje je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojeg su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške,

5) okrivljenik koji je uredno pozvan izbjegava doći na raspravu.«

»Članak 125.

1) Sud će ukinuti istražni zatvor i okrivljenik će biti pušten na slobodu:

(...)

3) ako se ista svrha može ostvariti drugom blažom mjerom,

(...)«

4.3. na razini Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (»Narodne novine« broj 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12., 19/13., 137/15., 123/17., 98/19. i 144/20.):

»Članak 39.

Izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne (regionalne) samouprave u općini je općinski načelnik, u gradu gradonačelnik i u županiji župan.

Iznimno od stavka 1. ovoga članka izvršno tijelo je i zamjenik koji obnaša dužnost gradonačelnika, odnosno župana u slučajevima propisanim ovim Zakonom.

(...)

Zamjenik koji obnaša dužnost gradonačelnika, odnosno župana je i zamjenik gradonačelnika, odnosno župana koji je izabran na neposrednim izborima zajedno s gradonačelnikom, odnosno županom, a dužnost gradonačelnika, odnosno župana obnaša ako je gradonačelnik, odnosno župan za vrijeme trajanja mandata spriječen u obavljanju svoje dužnosti.

(...)

Zamjenik iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka koji obnaša dužnost gradonačelnika, odnosno župana ima sva prava i dužnosti gradonačelnika, odnosno župana.«

»Članak 42.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan zastupa općinu, grad, odnosno županiju.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan odgovoran je za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave tijelu državne uprave nadležnom za upravni nadzor u odgovarajućem upravnom području.

Općinski načelnik, gradonačelnik, odnosno župan obavlja poslove utvrđene statutom općine, grada, odnosno županije u skladu sa zakonom.

(...)

Članak 43.

Gradonačelnika koji ima zamjenika, odnosno župana u slučaju duže odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti u obavljanju njegove dužnosti zamjenjuje zamjenik koji je izabran zajedno s njim, u skladu sa statutom.

Gradonačelnik koji ima zamjenika i župan, u skladu sa statutom, mogu obavljanje određenih poslova iz svog djelokruga povjeriti zamjeniku koji je izabran zajedno s njima. Pri obavljanju povjerenih poslova zamjenik je dužan pridržavati se uputa gradonačelnika, odnosno župana. Povjeravanjem poslova iz svog djelokruga zamjeniku ne prestaje odgovornost gradonačelnika, odnosno župana za njihovo obavljanje.

Članak 43.a

Ako za vrijeme trajanja mandata općinskog načelnika i gradonačelnika koji nemaju zamjenika nastupe okolnosti zbog kojih je općinski načelnik, odnosno gradonačelnik onemogućen obavljati svoju dužnost zbog duže odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti, općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika zamijenit će privremeni zamjenik kojeg će imenovati općinski načelnik, odnosno gradonačelnik na početku mandata iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno pripadnika hrvatskoga naroda u jedinicama u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine većinu stanovništva ili iz reda članova predstavničkog tijela.

Odluku o imenovanju privremenog zamjenika iz reda članova predstavničkog tijela općinski načelnik, odnosno gradonačelnik može promijeniti tijekom mandata.

Zamjenik općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno pripadnika hrvatskoga naroda u jedinicama u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine većinu stanovništva ili član predstavničkog tijela iz stavka 1. ovog članka je privremeni zamjenik općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika koji zamjenjuje općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika za vrijeme trajanja duže odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti zbog kojih je općinski načelnik, odnosno gradonačelnik kojemu mandat nije prestao onemogućen obavljati svoju dužnost.

Privremeni zamjenik ovlašten je obavljati samo redovne i nužne poslove kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje općine, odnosno grada.

Privremeni zamjenik za vrijeme zamjenjivanja općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika ostvaruje prava općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika.

(...)

Ovlast privremenog zamjenika za zamjenjivanje općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika prestaje danom nastavljanja obavljanja dužnosti općinskog načelnika, odnosno gradonačelnika po prestanku razloga zbog kojih je općinski načelnik, odnosno gradonačelnik bio onemogućen u obavljanju svoje dužnosti, odnosno u slučaju iz stavka 6. ovoga članka danom stupanja na snagu rješenja o imenovanju povjerenika Vlade Republike Hrvatske.

(...)«

4.4. d) na razini Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza (»Narodne novine« 92/09., 66/14., 73/21.):

»Članak 2.

Okrivljeniku na kojeg se primjenjuje mjera opreza mogu se ograničiti slobode i prava samo u mjeri potrebnoj da se ostvari svrha radi koje je naložena mjera opreza.«

RAZLOZI ZA IZDVOJENO MIŠLJENJE

5. Uvažavajući ustavne i mjerodavne zakonske odredbe istaknute prethodnim poglavljem, ne slažem se s pravnim stajalištem Županijskog suda u Zagrebu – izraženim rješenjem suca istrage u predmetu broj: Kir-Us-15/2022 od 14. siječnja 2022. i u predmetu izvanraspravnog vijeća toga suda broj: Kv II-Us 29/2022, Kir-Us-15/2022 od 15. veljače 2022. – da se gradonačelniku kao dužnosniku lokalne samouprave, u zamjeni za mjeru istražnog zatvora, ne može izreći blaža mjera opreza zabrane obavljanja poslovne djelatnosti iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08. Takvo stajalište nema utemeljenja u Ustavu Republike Hrvatske niti u odredbama Zakona o kaznenom postupku i Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Suština razloga zbog kojih sudac istrage i izvanraspravno vijeće smatraju da se mjere opreza ne mogu primijeniti na gradonačelnika kao osobu koja je na tu dužnost izabrana voljom građana na slobodnim izborima, shvaćanje je da sud nije ovlašten ulaziti u tako izraženu volju građana, te da gradonačelnik ne obavlja poslovnu aktivnost (članak 98. stavak 2. točka 6. ZKP/08) već zakonom propisanu dužnost i da se dužnost gradonačelnika ne može podvesti pod pojam profesionalne djelatnosti (članak 98 stavak 3. ZKP/08).

Takvo stajalište, prema mojim saznanjima sada prvi puta iskazano od strane redovnih sudova u primjeni mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08, nije ispravno i ne proizlazi iz odredaba ZKP-a/08 tumačenih u skladu s Ustavom.

Ustavni sud je obrazloženjem odluke u ovom predmetu ukazao da to tumačenje nije u skladu sa stajalištima Ustavnog suda u predmetima brojeva U-III-2747/2014 i U-III-5553/2014 u kojima je iznio da, iako poslovi koje obavljaju dužnosnici ne predstavljaju poslovnu aktivnost koju ima u vidu ZKP/98, zaključivanjem po zakonskoj analogiji, osobito u situaciji kada postoji pravna praznina te uvažavajući i samu zakonsku odredbu iz članka 98. stavka 3. ZKP/08 prema kojoj »zabrana obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti« – ne postoji razlog zašto se zabrana obavljanja profesionalne djelatnosti ne bi mogla odnositi i na dužnosnike izabrane na temelju Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Stajališta Ustavnog suda iskazana u navedenim odlukama, sukladno članku 31. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst), obvezatna su i dužne su ga primjenjivati sve fizičke i pravne osobe, a tijela državne vlasti dužna su u okviru svoga ustavnog i zakonskog djelokruga provoditi odluke i rješenja Ustavnog suda.

6. Ta stajališta Ustavnog suda prihvatljiva su i ispravna osim, po mojem mišljenju, u dijelu kojim ukazuje na postojanje pravne praznine. Stoga, pored činjenice da je stajalište o neprimjenjivosti mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08 na gradonačelnika kao dužnosnika lokalne samouprave prvi put iskazano u praksi redovnih sudova, ovim izdvojenim mišljenjem želim afirmirati stajalište Ustavnog suda i detaljnije izložiti svoje razloge zbog čega stajalište suca istrage i izvanraspravnog vijeća Županijskog suda u Zagrebu smatram pogrešnim.

Contradictio in adjecto

6.1. Kada sud tvrdi da se mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08 (zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti) ne može primijeniti na gradonačelnika jer sud nije ovlašten ulaziti u izbornu volju građana koji su ga izabrali na slobodnim izborima te istovremeno produljuje ranije određeni istražni zatvor gradonačelniku, tada to stajalište sadrži, contradictio in adjecto, protuslovlje u odnosu na zakonom propisanu istovjetnost pravne osnove za određivanje istražnog zatvora i za određivanje mjere opreza. Naime, odredbe ZKP propisuju iste pravne pretpostavke za određivanje istražnog zatvora i za određivanje mjere opreza, pa stajalište Županijskog suda ne daje odgovor zbog čega smatra da je sud ovlašten ulaziti u izbornu volju građana kada određuje istražni zatvor gradonačelniku, a tu ovlast nema kada određuje spomenutu mjeru opreza.

Istražni zatvor kao najstroža mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugih mjera opreza iz Glave IX. Zakona o kaznenom postupku, jednako kao i mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točke 6. ZKP/08, može biti određen ako postoje okolnosti iz članka 123. ZKP/08. To znači da je istražni zatvor dopušteno odrediti u slučaju u kojem postoji dostatan stupanj vjerojatnosti utvrđenja krivnje i izricanja kazne odnosno kada postoji osnovana sumnja da je počinjeno kazneno djelo te, načelno, samo s ciljem osiguranja pokretanja i provođenja kaznenog postupka. ZKP za određivanje istražnog zatvora zahtijeva kumulativno postojanje »osnovane sumnje« da je počinjeno kazneno djelo i postojanje barem jednog od razloga taksativno navedenih u članku 123. stavku 1. ZKP/08. Mjere opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08, također i onu iz članka 98. stavka 2. točke 6., kao blažu mjeru osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza iz Glave IX. ZKP/08, dopušteno je odrediti također uz ispunjenje zahtjeva iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

Prema tome, iskazano tumačenje stajališta Županijskog suda već na prvi pogled očito je pogrešno jer iz proturječja i neobrazloženog stajališta proizlazi stav suda kojim smatra da je ovlašten ulaziti u izbornu volju građana koji su na slobodnim izborima a tajnim glasovanjem izabrali gradonačelnika te je istražnim zatvaranjem ovlašteno zabranio gradonačelniku obnašanje dužnosti, dok to isto nije ovlašten u primjeni mjere opreza iz članka 98. st. 2. točka 6. ZKP/08 kojom se, u pravilu, postiže ista svrha ali je znatno blažom mjerom od istražnog zatvora.

Takva blaža mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika i druge mjere opreza iz Glave IX., npr. istražni zatvor u domu, služi postizanju svrhe kao i određivanje istražnog zatvora. Međutim, mjere opreza znatno su prihvatljivije s aspekta države ali i s aspekta osobe prema kojoj se mjera primjenjuje, te njezine obitelji. Istražni zatvor je najstroža mjera i primjenjuje se izuzetno te samo u onim slučajevima kada se ista svrha (otklanjanje iteracijske opasnosti) ne može postići blažom mjerom. U situacijama kada je određen istražni zatvor država je izložena visokim budžetskim troškovima jer svakom pritvoreniku mora osigurati uvjete smještaja, prehrane, higijene, grijanja, liječenja i druge uvjete prema točno određenim pravnim standardima, dok je pritvorenik odvojen od svoje obitelji, svojeg posla i profesionalnih obveza, ali i svih iteracijskih opasnosti vezanih uz inkriminirajuće aktivnosti. Kada je određena mjera opreza iz članka 98. ZKP/08, tada država nije izložena budžetskim troškovima, osim onih koji podrazumijevaju troškove provjere izvršavanja mjere opreza, dok je osoba prema kojoj je određena mjera opreza i dalje uključena u svoju obiteljsku zajednicu te sama brine o svojim egzistencijalnim potrebama, ali je izvršenjem naložene mjere odvojena od aktivnosti kojima bi, zbog postojanje osobitih okolnosti, postojala iteracijska opasnost.

Obveza primjene blaže mjere

6.2. Člankom 95. ZKP/08 određen je pravni okvir i obveza suda u odabiru mjere iz Glave IX. ZKP/08. Ta odredba obvezuje sud i druga državna tijela da pri odlučivanju o mjerama osiguranja prisutnosti okrivljenika i drugih mjera opreza, po službenoj dužnosti paze da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, te nalaže sudu ukidanje strože mjere ako su nastupili uvjeti da se ista svrha može postići blažom mjerom.

Navedena odredba, kao niti jedna druga odredba ZKP-a ili bilo kojeg drugog propisa hrvatskog pravnog sustava, uključujući i Ustav RH, ne isključuje primjenu mjere opreza u zamjenu za istražni zatvor kada se odnosi na gradonačelnike kao lokalne dužnosnike ili na dužnosnike druge razine koji su neposredno izabrani na lokalnim izborima voljom građana. Iskazano pravno shvaćanje Županijskog suda u Zagrebu – uz potpuno zanemarivanje ustavnih odredbi o vladavini prava iz članka 3., o ustavnosti i zakonitosti iz članka 5., o jednakosti svih pred zakonom iz članka 14., te članka 115. koji nalaže sudovima da sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora i drugih važećih izvora prava – isključuje iz primjene članka 95. ZKP/08 prema gradonačelnicima, a isključuje i cijeli niz odredbi toga zakona kojima su propisani uvjeti za primjenu mjera opreza (članke 98. st. 2. točka 6., 98.a, 99. i 125. st. 1. točka 3. ZKP/08).

Zahtjevi načela ustavnosti i zakonitosti

6.3. Načelo ustavnosti podrazumijeva da svi pravni akti moraju biti u skladu s Ustavom kao najvišim pravnim aktom, kao i da su sudovi dužni držati se Ustava i prava te poštivati pravni poredak Republike Hrvatske. Načelo zakonitosti, kao temeljno pravno načelo kaznenoprocesnog prava, iskazano je člankom 1. ZKP/08: »Kazneni progon i postupak može se voditi i završiti samo prema pravilima i pod uvjetima propisanim zakonom«, te zahtijeva da sve odluke sudova donesene u pojedinim slučajevima budu u skladu sa zakonima i drugim propisima.

Primjena tog načela obuhvaća i primjenu zakonskih mjera osiguranja prisutnosti okrivljenika propisanih Glavom IX. ZKP/08, a unutar tih mjera svakako obuhvaća i obvezu sudova da po službenoj dužnosti vode računa o razumnom trajanju istražnog zatvora, odnosno obvezu da pri odlučivanju o tome hoće li osoba ostati lišena slobode ili puštena mora razmotriti mogućnost primjene blaže mjere osiguranja nazočnosti na suđenju i to prema svakom okrivljeniku protiv kojega se vodi postupak bez obzira na njegovu profesiju, dob, spol ili izabranu dužnost koju obnaša.

Načelo ustavnosti i načelo zakonitosti zadovoljava samo onaj pravni akt koji je donijelo nadležno tijelo po utvrđenom postupku i čiji je sadržaj suglasan sa zakonom. Nadzor ustavnosti i zakonitosti u okviru sudbene vlasti ostvaruje se sustavnom pravnih lijekova, te da viši sud odlučujući u povodu pravnog lijeka u pojedinačnom slučaju osigurava jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana.

Ustav propisuje (članak 115.) da sudovi sude na temelju Ustava, zakona, međunarodnih ugovora te drugih važećih izvora prava. Također propisuje (članak 14. st. 2.) da su »svi pred zakonom jednaki«.

Navedeno znači da su sudovi, prije svega, pozvani na donošenje odluka u skladu sa zakonskim propisima i njegovim tumačenjem u skladu s Ustavom, kao i da donošenjem svojih odluka odgovaraju za ostvarenje ustavnog zahtjeva jednakosti svih pred zakonom. To također znači da sud u donošenju pravnog akta iz svoje nadležnosti nije ovlašten na kreiranje prava već isključivo na njegovo tumačenje unutar zakonom zadanog sadržaja pravne norme u skladu s Ustavom. Osim toga, Ustav ili bilo koji drugi propis hrvatskog pravnog sustava ne oduzima ovlaštenje sudovima za zakonito postupanje u primjeni mjere opreza iz članka 98. stavka 2 točke 6. ZKP/08 prema gradonačelnicima na jednaki način poput postupanja prema svim drugima koji su obuhvaćeni kaznenim postupkom.

U konkretnom slučaju nadležni sudac istrage bio je dužan donijeti svoju odluku o izboru i primjeni mjera osiguranja prisutstva okrivljenika iz Glave IX. ZKP/08 poštujući zahtjeve koje nameću odredbe o uvjetima za određivanje istražnog zatvora iz članka 123. ZKP/08, odnosno odredbe za određivanje mjera opreza iz članaka 95., 98. i 99. stavka 6. ZKP/08, a ako te odredbe tumači i primjenjuje pogrešno, izvanraspravno vijeće je dužno u okvirima podnesenog pravnog lijeka osigurati jedinstvenu primjenu zakona i ravnopravnost građana pred zakonom.

S obzirom da je sudac istrage pogrešno tumačio odredbe o primjeni mjere opreza iz članka 98. st. 2 točke 6 ZKP/08 jer ZKP primjenu te mjere ne isključuje prema izabranim gradonačelnicima, pa time nije tumačio pravnu normu već ju je neovlašteno kreirao, izvanraspravno vijeće je bilo dužno povodom pravnog lijeka otkloniti navedenu nepravilnost, osobito očito pogrešno pravno stajalište suca istrage o izostanku ovlaštenja suda u primjeni mjere opreza prema gradonačelniku, te osigurati ustavnost i zakonitost pravnog akta koji donosi.

Poslovna aktivnost i profesionalna djelatnost

6.4. ZKP/08 člankom 98. stavkom 1. ovlašćuje sud da uz ispunjenje okolnosti iz članka 123. ZKP/08 odredi jednu od taksativno pobrojanih mjera opreza, među njima i onu iz članka 98. stavka 2. točke 6. – zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti, dok člankom 98. stavkom 3. ovlašćuje sud da »zabranom obavljanja poslovne aktivnosti može obuhvatiti i zakonitu profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinjenog u okviru te djelatnosti«.

Sud je iskazanim pravnim shvaćanjem isključio svoju nadležnost u primjeni navedene mjere opreza prama gradonačelniku, smatrajući da nema zakonske ovlasti za ulaženje u volju građana koji su gradonačelnika izabrali na slobodnim izborima. Pri tome je dano tumačenje zakonskih izraza »poslovne aktivnosti« i »profesionalne djelatnosti«.

Na pogrešno tumačenje navedenih izraza očitovao se Ustavni sud točkama 16. i 16.1 obrazloženja ove odluke. Tom tumačenju Ustavnog suda želim dodati da ZKP kao procesnopravni propis sadrži visoku preciznost sadržaja pravnih instituta, i na tome inzistira, zbog čega je člankom 202. ZKP/08 sam dao značenje pojedinih zakonskih izraza. Odredbama o primjeni mjere opreza nije ostavio pravnu prazninu u odnosu na gradonačelnike samo zato jer su izabrani na neposrednim izborima voljom građana. Da je zakonodavac odredbama ZKP-a htio isključiti od primjene mjeru opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti ili zakonite profesionalne djelatnosti prema gradonačelnicima, to bi, sasvim je izvjesno, izrijekom propisao, a kako nije te pojmovi »poslovne aktivnosti« i »profesionalne djelatnosti« nisu obuhvaćeni člankom 202. ZKP/08, njihov sadržaj treba tumačiti teleološkom metodom odnosno utvrđivanjem pravog sadržaja pravne norme članka 98. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08 na osnovi njezinog cilja.

Najprije, nema sumnje da je cilj propisivanja mjera opreza iz članka 98. ZKP/08 stvaranje uvjeta da se određenom istražnom zatvoru, kada postoje uvjeti, alternativno odredi blaža mjera opreza. Njezino određivanje nije rezervirano samo za osobe koje se bave gospodarskom djelatnošću kojima je imanentan pojam »poslovna aktivnost«, već se odnose i na osobe obuhvaćene pojmom »zakonite profesionalne djelatnosti«.

Izraz »poslovna aktivnost« teleološkim tumačenjem sadržaja potrebno je shvatiti kao aktivnost u poslovanju u najširem značaju te riječi, kao generički pojam koji označava imenovanje radnje ili skupine radnji određenih specifičnošću poslovnog subjekta (gospodarskog ili drugog karaktera), i njegovih registriranih ili drugih djelatnosti određenih zakonom ili podzakonskim aktom. Poslovni subjekt su registrirane ili neregistrirane prave ili fizičke osobe koje obavljaju djelatnost u skladu s pravnim propisima, tijela javne vlasti (tijela državne uprave, druga državna tijela, jedinice lokalne i područne samouprave), te pravne osobe.

S druge strane, izraz »zakonita profesionalna djelatnost« teleološkom metodom treba tumačiti kao obavljanje i način obavljanja djelatnosti na temelju zakonskih propisa odnosno podzakonskih ili drugih propisa donesenih na temelju zakonskih ovlaštenja.

Kada se navedeni izrazi iz članka 98. stavka 2. točke 6. i stavka 3. ZKP/08 tumače teleološkom metodom i utvrđivanjem pravog značaja pravne norme na osnovi njezinog cilja, ostaje za zaključiti da mjera opreza zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti ne isključuje, već uključuje njezinu primjenu i na dužnost gradonačelnika kao i na svakog drugog neposredno izabranog dužnosnika na slobodnim izborima, u skladu s tom zakonskom normom tumačenom na Ustavom prihvatljivi način, jednako kao i na sve druge osobe obuhvaćene kaznenim postupkom.

Iskazujući svoje pravno stajalište sudac istrage i izvanraspravno vijeće nisu se bavili mogućnostima predviđenim člankom 99. stavkom 6. ZKP/08, odnosno da je zakonodavac sudu ostavio prostor da zabranu obavljanja određene poslovne aktivnosti može ograniči samo na neki segment poslovne aktivnosti za koji procjeni da postoji konkretna opasnost od ponavljanja djela, ili da se njegove poslovne aktivnosti ograniče u cijelosti. Time su stvoreni uvjeti da se, prema odluci suda, počinitelju kaznenog djela omogući djelomična integracija u poslovne aktivnosti uz isključenje iz rizičnog dijela za koji postoji iteracijska opasnost. Takvu mogućnost izričito predviđa zakonski tekst članka 99. stavka 6. ZKP/08, odnosno stvaranjem uvjeta da po odluci suda zabrana može biti potpuna ili djelomična.

Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi

6.5. Pravno shvaćanje Županijskog suda, s kojim se ne slažem, polazi i od primjene članka 43. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kada tvrdi da prijenos ovlasti gradonačelnika na zamjenika za vrijeme trajanja istražnog zatvora prestaje ukidanjem istražnog zatvora jer u tom trenutku prestaje osnova na temelju koje je gradonačelnik svoje ovlasti prenio na zamjenika, odnosno da njegovim puštanjem na slobodu više ne bi bio odsutan ili spriječen u obavljanju dužnosti gradonačelnika.

Takvo tumačenje nije ispravno i ne proizlazi iz Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi.

Člankom 39. taj Zakon odredio je pravni položaj gradonačelnika kao izvršno tijelo jedinice lokalne i jedinice područne samouprave, te da je izvršno tijelo i zamjenik koji obnaša dužnost gradonačelnika ako je za vrijeme trajanja mandata gradonačelnik spriječen u obavljanju dužnosti, pri čemu zamjenik ima sva prava i dužnosti gradonačelnika.

Člankom 42. Zakon je odredio da gradonačelnik zastupa općinu odnosno grad te da je odgovoran za zakonito i pravilno obavljanje povjerenih poslova državne uprave tijelu državne uprave nadležnom za upravni nadzor u odgovarajućem upravnom području, kao i da obavlja poslove utvrđene statutom u skladu sa zakonom.

Člankom 43. Zakona je određeno da u slučaju odsutnosti ili drugih razloga spriječenosti gradonačelnika u obavljanju njegove dužnosti zamjenjuje zamjenik, kao i da neovisno od spriječenosti ili odsutnosti gradonačelnik može obavljanje određenih poslova iz svojeg djelokruga povjeriti zamjeniku. Takvim povjeravanjem poslova iz svojeg djelokruga zamjeniku, ne prestaje odgovornost gradonačelnika.

Člankom 43.a Zakona je određeno da u slučaju odsutnosti ili drugih okolnosti koje onemogućavaju ili sprječavaju gradonačelnika u obavljanju dužnosti, a toj jedinici lokane samouprave gradonačelnik nema zamjenika, zamijenit će ga privremeni zamjenik kojeg će imenovati gradonačelnik na početku svojeg mandat iz reda pripadnika nacionalnih manjina, odnosno pripadnika hrvatskog naroda u jedinicama u kojima pripadnici nacionalnih manjina čine većinu stanovništva, ili iz reda članova predstavničkog reda. Privremeni zamjenik ovlašten je obavljati samo redovne i nužne poslove kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje općine odnosno grada.

Iz navedenih odredbi Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi proizlazi da je u svakom trenutku riješeno pitanje funkcioniranje jedinice lokalne samouprave i izvršnog tijela te jedinice lokalne samouprave. Spriječenost ili odsutstvo gradonačelnika po bilo kojoj osnovi (istražni zatvor, službeni put, bolest ili bilo koji drugi razlog) ne sprječava zamjenika gradonačelnika ili privremenog zamjenika u obavljanju poslova dužnosti gradonačelnika, što znači da nije ispravno tumačenje suca istrage i izvanraspravnog vijeća o prestanku osnove za prijenos ovlasti na zamjenika gradonačelnika ukidanjem istražnog zatvora. Određivanjem mjere opreza gradonačelniku zabrane obavljanja određene poslovne aktivnosti, u potpunosti ili samo djelomično (ovisno kako sud odredi na temelju članka 99. stavka 6 ZKP/08), gradonačelnik koji je spriječen u obavljanju dužnosti na koju je izabran, neovisno od razloga koji jesu u dosegu kaznenog postupka ili izvan tih razloga, jedinica lokalne samouprave ostvarivat će interese građana sukladno zakonu i statutu te jedinice lokalne samouprave, a gradonačelniku protiv kojeg je u tijeku kazneni postupak, ukidanjem istražnog zatvora kao teže mjere osiguranja nazočnosti, može se na temelju ZKP-a odrediti blaža mjera pa i ona iz članka 98.stavka 2 točke 6. ZKP/08.

ZAKLJUČAK

7. Tumačeći odredbe ZKP-a kao propis mjerodavnog procesnog prava u smislenu i logičnu cjelinu te rukovodeći se ustavnošću i zakonitošću koje nalaže Ustav, zaključna ocjena o neprihvatljivosti pravnog stajališta Županijskog suda u Zagrebu proizlazi iz:

– nedosljednosti i pravne nekonzistentnosti, koja nema uporište u ZKP-u i Ustavu, o izostanku zakonskog ovlaštenja suda u primjeni prema gradonačelniku odredbe ZKP-a iz članka 98. stavka 2 točke 6. kao blaže mjere osiguranja nazočnosti, uz istovremeno ovlaštenje suda da, uz ispunjenje istih zakonskih pretpostavki, prema gradonačelniku može primijeniti strožu mjeru istražnog zatvora iz članka 123. ZKP/08.

– odredbe ZKP-a neposredno, te tumačene u skladu s Ustavom, obvezuju sudove da prema svakom okrivljeniku, i gradonačelniku, na jednaki način primjenjuju istražni zatvor kao mjeru osiguranja nazočnosti, odnosno kada se ispune zakonski uvjeti primijene i blažu mjeru opreza iz članka 98. stavak 2. točke 6.

– izraze »poslovna aktivnost« i »profesionalna djelatnost«, čiji sadržaj ZKP zasebno ne određuje člankom 202., treba tumačiti teleološkom metodom tumačenja i utvrđivanja pravog sadržaja značenja pravne norme na osnovi cilja koji proizlazi iz zakona. ZKP samostalno,te tumačenjem na temelju Ustava, ne isključuje već isključuje primjenu mjere opreza iz članka 98. stavka 2. točka 6. na sve građane jednako kao i na gradonačelnika, čime ostvaruje ustavno jamstvo jednakosti svih pred zakonom, te jednaki procesnopravni položaj svakog okrivljenika koji je izložen kaznenom postupku

– Zakon o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi kao lex specijalis koji uređuje jedinice lokalne samouprave i jedinice područne samouprave, njihov djelokrug i način rada njihovih tijela, osigurao je način neometanog i zakonitog funkcioniranja jedinice lokalne samouprave u svim slučajevima odsutnosti ili spriječenosti gradonačelnika u obavljanju dužnosti na određeno ili neodređeno vrijeme, naravno, u okvirima trajanja njegovog mandata. Taj zakon ne isključuje ovlast sudova za određivanje istražnog zatvora gradonačelniku ili alternativno, zamjenu istražnog zatvora za mjeru opreza zabrane obavljanja određene poslovne djelatnosti, zbog toga jer je riječ o lokalnom dužnosniku kojeg su građani na dužnost izabrali na slobodnim izborima.

Zagreb, 12. travnja 2022.

Sudac
mr. sc. Rajko Mlinarić, v. r.