1

              Broj: Ppž-7117/2022

 

                                       

 

 

 

 

U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.Z., zbog prekršaja iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Postaje prometne policije Vinkovci od 17. svibnja 2022., broj: 211-07/22-1/6359, u sjednici vijeća održanoj 7. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o    j e

 

I. U povodu prigovora okr. M.Z. a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela i kazni te se izriče da je okr. M.Z., djelom za koje je proglašen krivim, počinio prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za koji mu se, na temelju čl. 59. st. 5. tog Zakona, izriče novčana kazna od 390,00 EUR (tristo devedeset eura) / 2.938,46 HRK (dvije tisuće devetsto trideset osam kuna i četrdeset šest lipa)[1], koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

 

II. Odbija se prigovor okr. M.Z. kao neosnovan te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prekršajni nalog.

 

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. M.Z. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od 15 EUR (petnaesteura) / 113,02 HRK (stotrinaestkunaidvijelipe) u roku 15 dana od primitka ove presude.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. M.Z. da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju jedan mjesec.

 

2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okrivljenik, osobno, pravodobno je podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.

 

3. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

 

4. Prigovor nije osnovan.             

 

5. Prije svega, ispitujući pobijani prekršajni nalog po službenoj dužnosti, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ovaj sud je utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona na štetu okrivljenika, jer je, nakon donošenja pobijanog prekršajnog naloga, stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nižu novčanu kaznu (i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu) pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer je okr. M.Z. prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma, blaži za ovog okrivljenika.

 

6. Naime, u vrijeme počinjenja prekršaja bio je na snazi Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19. i 42/20.) po kojem je okr. M.Z. proglašen krivim i koji je za prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. tog Zakona propisivao novčanu kaznu od 3.000,00 do 7.000,00 kuna. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 114/22.), za prekršaj iz čl. 59. st. 1. i 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.) sada je propisana novčana kazna od 390,00 do 920,00 eura. Preračunavanjem, prema fiksnom tečaju konverzije (7,53450), sada propisanu novčanu kaznu u novčanu valutu kune, jasno je da sada važeći Zakon o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22. i 114/22.), za ovaj prekršaj, propisuje nižu novčanu kaznu, i u posebnom minimumu i u posebnom maksimumu.

 

7. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

 

8. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 17. svibnja 2022., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama te budući da je 1. siječnja 2023. stupio na snagu „novi“ Zakon o sigurnosti prometa na cestama, koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okr. M.Z.(prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, a iz razloga jer mu je prekršajnim nalogom izrečena novčana kazna u visini posebnog minimuma), to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona preinačio pobijani prekršajni nalog u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

 

9. Odluka o izrečenoj novčanoj kazni razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesenog prigovora. Okrivljenik u prigovoru ističe da živi sa starijim roditeljima zbog kojih mu je potrebna vozačka dozvola radi odlaska kod liječnika, da je trenutno nezaposlen, da se smatra krivim za prekršaj te da do sada nije činio nikakve prekršaje, a niti će ih ubuduće činiti.

 

10. Međutim, prije svega treba navesti da je, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor (nezaposlenost, skrb o roditeljima, loše zdravstveno stanje roditelja), što okr. M.Z. nije učinio pa su navodi prigovora, u tom smislu, ostali na razini paušalnog isticanja. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se ističe u prigovoru, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina, zbog čega se, po stavu ovog suda, navedena okolnost ne može smatrati naročito izraženom olakotnom okolnosti koja bi opravdala primjenu instituta ublažavanja kazne. Identično je i s okolnostima priznanja počinjenja prekršaja i izraženog kajanja, koje također, same za sebe, nisu naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale primjenu instituta ublažavanja kazne.

 

11. Stoga, cijeneći da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja te da nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti koje bi opravdale izricanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini zakonom propisanog posebnog minimuma za predmetni prekršaj primjerena stupnju krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona, zbog čega nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora, nego je pobijani prekršajni nalog preinačen u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, što je ranije obrazloženo.

 

12. U odnosu na prijedlog okrivljenika da mu se izrekne usmeno ili pisano upozorenje bez novčane kazne, treba navesti da, zbog visine novčane kazne koja je Zakonom propisana za prekršaj za koji je okrivljenik proglašen krivim, ne postoje zakonski uvjeti iz čl. 245. st. 8. Prekršajnog zakona za izricanje pisanog ili usmenog upozorenja, a niti postoje zakonski uvjeti iz čl. 43. st. 1. Prekršajnog zakona za primjenu opomene.

 

13. Ispitujući odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj drugostupanjski sud smatra da je inkriminirano ponašanje okrivljenika teži oblik kršenja prometnih propisa i takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa, zbog čega je prvostupanjsko tijelo osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije. Primjena ove zaštitne mjere u konkretnom slučaju nužna je zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od jednog mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u minimalnom zakonom propisanom trajanju, po ocjeni ovog suda, i više je nego primjerena težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

14. Imajući na umu prethodno navedeno, okolnost koja se ističe u žalbi o neophodnosti posjedovanja vozačke dozvole zbog lošeg zdravstvenog stanja roditelja, a koja nije dokumentirana, nije od utjecaja na osnovanost i pravilnost odluke prvostupanjskog tijela o primjeni zaštitne mjere. Dapače, ovaj sud smatra da je to bio razlog više da se okrivljenik pridržava prometnih propisa.

 

15. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okrivljenik bio lošeg imovnog stanja ili nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka od 15,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

 

16. Slijedom navedenog, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. II. izreke) Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.             

 

Zagreb, 7. lipnja 2023.

 

 

Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi vukovarsko-srijemskoj, Postaji prometne policije Vinkovci u 2 ovjerena prijepisa: za spis i okrivljenika.