679

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, rješavajući o prijedlozima za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), na sjednici održanoj 29. ožujka 2022. donio je

RJEŠENJE

I. Ne prihvaća se prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 131. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 14/21.).

II. Obustavlja se postupak u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 76. stavka 2., 121. stavka 3., 124. stavka 2., 125. druge rečenice stavka 1. i 159.a točke 4. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13., 150/13. i 98/19.).

III. Ovo rješenje objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Zastupnički dom trećeg (3.) saziva Hrvatskoga državnog sabora donio je na sjednici održanoj 22. listopada 1999. Zakon o izvršavanju kazne zatvora (u daljnjem tekstu: ZIKZ) koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 128 od 30. studenoga 1999. Proglasio ga je, kao privremeni zamjenik predsjednika Republike Hrvatske, predsjednik Hrvatskog državnog sabora – akademik Vlatko Pavletić, a stupio je na snagu – u skladu s naknadnim izmjenama ZIKZ-a objavljenim u »Narodnim novinama« broj 55 od 1. lipnja 2000. i broj 129 od 22. prosinca 2000. i ispravku objavljenom u »Narodnim novinama« broj 59 od 16. lipnja 2000. – 1. srpnja 2001.

1.1. Nakon tog razdoblja ZIKZ je u više navrata mijenjan i dopunjavan.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 29. lipnja 2001. donio je Zakon o izmjenama i dopunama ZIKZ-a (u daljnjem tekstu: ZIDZIKZ/01) koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 59 od 30. lipnja 2001., a stupio je na snagu 1. srpnja 2001.

U »Narodnim novinama« broj 67 od 24. srpnja 2001. i broj 11 od 1. veljače 2002. objavljeni su ispravci ZIDZIKZ-a/01.

U »Narodnim novinama« broj 190 od 3. prosinca 2003. objavljen je pročišćeni tekst ZIKZ-a koji je utvrdio Odbor za zakonodavstvo Hrvatskog sabora.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 6. srpnja 2007. donio je Zakon o izmjenama i dopunama ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 76 od 23. srpnja 2007., a stupio je na snagu 31. srpnja 2007.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 22. veljače 2008. donio je Zakon o izmjenama ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 27 od 5. ožujka 2008., a stupio je na snagu 13. ožujka 2008.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 3. srpnja 2009. donio je Zakon o izmjenama i dopunama ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 83 od 15. srpnja 2009., a stupio je na snagu 23. srpnja 2009.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 28. siječnja 2011. donio je Zakon o izmjeni ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 18 od 9. veljače 2011., a stupio je na snagu 17. veljače 2011.

Odlukom Ustavnog suda broj: U-I-3843/2007 od 6. travnja 2011., koja je objavljena u »Narodnim novinama« broj 48 od 27. travnja 2011., ukinuta je prva rečenica članka 127. stavka 1. ZIKZ-a te je prestala važiti 15. srpnja 2011.

Člankom 381. stavkom 1. točkom 3. Kaznenog zakona objavljenog u »Narodnim novinama« broj 125 od 7. studenoga 2011. prestao je važiti članak 160. ZIKZ-a (od 1. siječnja 2013.), dok je člankom 89. Kaznenog zakona objavljenog u »Narodnim novinama« broj 144 od 21. prosinca 2012. točka 3. članka 381. stavka 1. brisana.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 26. travnja 2013. donio je Zakon o izmjenama i dopunama ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 56 od 10. svibnja 2013., a stupio je na snagu 18. svibnja 2013.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 6. prosinca 2013. donio je Zakon o izmjenama i dopunama ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 150 od 13. prosinca 2013., a stupio je na snagu 15. prosinca 2013.

Hrvatski sabor na sjednici održanoj 2. listopada 2019. donio je Zakon o izmjenama ZIKZ-a koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 98 od 16. listopada 2019., a stupio je na snagu 1. siječnja 2020.

1.2. Hrvatski sabor na sjednici održanoj 5. veljače 2021., donio je novi Zakon o izvršavanju kazne zatvora koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 14 od 12. veljače 2021. (u daljnjem tekstu: ZIKZ/21), a stupio je na snagu 20. veljače 2021.

2. Kada se Ustavni sud u ovoj odluci i rješenju referira na Zakon o izvršavanju kazne zatvora u integralnom tekstu koji je bio na snazi do donošenja ZIKZ-a/21 koristi se kraticom ZIKZ:128/99-98/19.

2.1. Ustavni sud utvrđuje da je 20. veljače 2021. stupanjem na snagu ZIKZ-a/21 prestao važiti ZIKZ:128/99-98/19.

3. Predrag Kulić iz Male Milne podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 121. stavka 3., 124. stavka 2. i 125. stavka 1. ZIKZ-a:128/99-98/19, smatrajući da nisu u suglasnosti s člancima 36. i 38. stavcima 1., 2. i 3. Ustava (predmet broj: U-I-4251/2010).

4. Darko Kralj iz Zagreba (u vrijeme podnošenja prijedloga na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu) podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 76. stavka 2., 124. stavka 2. i 159.a točke 4. ZIKZ-a:128/99-98/19, smatrajući da nisu u suglasnosti s člancima 23., 28. i 36. Ustava (predmet broj: U-I-5244/2014).

5. Tomislav Anton Zubak iz Velike Gorice (u vrijeme podnošenja prijedloga na izdržavanju kazne zatvora u Zatvoru u Zagrebu) podnio je Ustavnom sudu prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 124. stavka 2. i 159.a točke 4. ZIKZ-a:128/99-98/19, smatrajući ih nesuglasnima s člancima 14. stavkom 2., 20., 28. i 36. Ustava (predmet broj: U-I-1821/2015).

5.1. Nakon donošenja ZIKZ-a/21, predlagatelj Tomislav Anton Zubak (trenutno u Kaznionici u Glini) podnio je Ustavnom sudu novi prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 131. stavka 2. ZIKZ-a/21, smatrajući ga nesuglasnim s člankom 36. Ustava (predmet broj: U-I-1204/2021).

6. Tijekom ustavnosudskog postupka, Ustavni sud je na temelju članka 25. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 42/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) zatražio i zaprimio dva očitovanja Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) o navedenim prijedlozima klasa: 740-02/10-01/0002, urbroj: 514-07-01-01-01/1-10-2 od 11. listopada 2010. i klasa: 011-01/14-02/43, urbroj: 514-07-01-01-03-14-02 od 8. prosinca 2014., a od Hrvatskog sabora Prijedlog i Konačni prijedlog ZIKZ-a s Prijedlozima i Konačnim prijedlozima svih izmjena i dopuna tog zakona.

II. OSPORENI ČLANCI

7. Osporeni članci 76. stavak 2., 121. stavak 3., 124. stavak 2., 125. stavak 1. i 159.a točka 4. ZIKZ-a-128/99-98/19 glasili su:

»Održavanje osobne higijene i čistoće prostorija i drugog prostora

Članak 76.

(...)

(2) Poslove iz stavka 1. ovoga članka obavljaju zatvorenici u trajanju do dva sata na dan bez novčane naknade.

(...)«

»Posjet kaznionici, odnosno zatvoru

Članak 121.

(...)

(3) Središnji ured Uprave za zatvorski sustav može odobriti posjet predstavnicima institucija i udruga koje se bave zaštitom ljudskih prava i sredstava javnog priopćavanja te fotografiranje i snimanje objekata u kaznionici, odnosno zatvoru. Na zahtjev suda ili drugog tijela državne vlasti, za potrebe vođenja postupka pred tim tijelom, Središnji ured Uprave za zatvorski sustav dostavit će podatke o zatvoreniku koji su potrebni za vođenje tog postupka. Pravnim ili fizičkim osobama dostavit će se podatak o kaznionici ili zatvoru u kojem se zatvorenik nalazi ako dokažu pravni interes za tim podacima. Snimanje ili fotografiranje zatvorenika može se dopustiti na način koji onemogućava identifikaciju zatvorenika. Za vrijeme izdržavanja kazne zatvoreniku se neće dopustiti istupanje u sredstvima javnog priopćavanja.

(...)«

»Dopisivanje

Članak 124.

(...)

(2) U zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice sadržaj pisama se nadzire.

(...)

Telefonski razgovor

Članak 125.

(1) Zatvoreniku će se omogućiti telefonski razgovor u skladu s odredbama kućnog reda. Popis telefonskih brojeva s kojima se zatvoreniku omogućuje telefoniranje ulaže se u osobnik.

(...)

»Razlozi za odbijanje prijedloga

Članak 159.a

Sud će rješenjem odbiti prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti u smislu članka 158. a ovog Zakona, ako:

(...)

4) je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak,

(...)«

8. Članak 131. stavak 2. ZIKZ-a/21 glasi:

»DOPISIVANJE

Članak 131.

(...)

(2) U zatvoru, kaznionici zatvorenog tipa i zatvorenom odjelu kaznionice za smještaj osoba lišenih slobode sadržaj dopisivanja se nadzire.

(...)«

III. PRIGOVORI PREDLAGATELJA

9. Predlagatelj Predrag Kulić (predmet broj: U-I-4251/2010) u prijedlogu ističe da se člankom 121. stavkom 3. ZIKZ-a:128/99-98/19 – kojim se zatvorenicima za vrijeme izdržavanja kazne ne dopušta istupanje u sredstvima javnog priopćavanja – »direktno ... krše njihova ustavom zajamčena prava« iz članaka 36. i 38. stavaka 1., 2. i 3. Ustava.

U odnosu na odredbu članka 124. stavka 2. ZIKZ-a:128/99-98/19 kojom se propisuje nadziranje sadržaja pisama navodi da »kod pravomoćno osuđene osobe otpada ograničenje, kao razlog, za provedbu kaznenog postupka, a posebno ne stoji po pitanju državne sigurnosti« te dalje navodi da »kazneni postupak je završen, a o ugrozi državne sigurnosti, bespotrebno je raspravljati«. Zbog navedenog smatra da je navedena odredba u suprotnosti s člankom 36. Ustava.

U odnosu na osporeni stavak 1. članka 125. ZIKZ-a:128/99-98/19 – drugu rečenicu tog stavka, koja glasi: »Popis telefonskih brojeva s kojima se zatvoreniku omogućuje telefoniranje ulaže se u osobnik.« – predlagatelj smatra da je u suprotnosti s člankom 36. Ustava zato što se njome »ograničava ... protuustavno, sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja«.

10. Predlagatelj Darko Kralj (premet broj: U-I-5244/2014) smatra da je članak 76. stavak 2. ZIKZ-a:128/99-98/19 u suprotnosti s člankom 23. Ustava koji zabranjuje prisilni rad. U odnosu na članak 124. stavak 2. ZIKZ-a:128/99-98/19 navodi da je u suprotnosti s člankom 36. Ustava jer »sigurnost države dopisivanjem nije ugrožena, a kako se na izdržavanju kazne zatvora nalaze pravomoćno i izvršno osuđeni, ne ometa se ni provedba kaznenog postupka«. U odnosu na članak 159.a točku 4. ZIKZ-a:128/99-98/19 smatra da nije u suglasnosti s pretpostavkom nedužnosti iz članka 28. Ustava.

11. Predlagatelj Tomislav Anton Zubak (predmet broj: U-I-1821/2015) smatra da je članak 124. stavak 2. ZIKZ-a:128/99-98/19 u suprotnosti s člancima 14. stavkom 2. i 36. Ustava, zato što su »sloboda i tajnost dopisivanja zajamčena i nepovrediva, samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka«. U prijedlogu ističe da se »po čl. 124. ZIKZ-a nadzire ... sadržaj poslanih i dobivenih pisama, a to se kosi sa gore navedenim člankom Ustava. Pošto sam ja pravomoćno osuđena osoba ne vidim razlog za kontroliranje (čitanje) moje intime koje izmjenjujem putem dopisivanja«.

Također osporava i članak 159.a točku 4. ZIKZ-a:128/99-98/19 smatrajući je nesuglasnom s člancima 14. i 28. Ustava, jer uvjetni otpust zatvorenika ograničava ako je protiv zatvorenika u tijeku kazneni postupak.

11.1. Iste prigovore vezane uz članak 124. stavak 2. ZIKZ-a:128/99-98/19 predlagatelj Tomislav Anton Zubak ponovio je i u novom prijedlogu (predmet broj: U-I-1204/2021) osporavajući članak 131. stavak 2. ZIKZ-a/21, koji je sadržajno isti kao članak 124. stavak 2. ZIKZ-a:128/99-98/19.

IV. OČITOVANJE MINISTARSTVA

12. U odnosu na načela na kojima se temelji ZIKZ:128/99-98/19, Ministarstvo je u očitovanju navelo:

»... osoba koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora (dalje u tekstu: zatvorenik) nalazi (se) u posebnom režimu i uvjetima koji su propisani Zakonom i cijelim nizom podzakonskih akata kojima se regulira sustav izvršavanja kazne zatvora, te se ista ne može u potpunosti poistovjetiti s osobama na slobodi. Naime, poslovi izvršavanja kazne zatvora od posebnog su interesa za Republiku Hrvatsku, a njihova glavna svrha jest, uz čovječno postupanje i poštivanje dostojanstva zatvorenika, njegovo osposobljavanje za život na slobodi u skladu sa zakonom i društvenim pravilima. Osobama lišenih oslobode (zatvorenicima) Zakonom je osigurana zaštita temeljnih prava utvrđenih Ustavom, međunarodnim ugovorima (osim prava na slobodu), kao i posebna prava zajamčena samim Zakonom koja proizlaze iz njihovog specifičnog položaja i uvjeta u kojima izdržavaju kaznu zatvora, međutim navedena prava mogu se ograničiti u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne zatvora i u postupku propisanim Zakonom. Također, zatvorenika se u pravima može ograničiti iznimno i ako je to prijeko potrebno radi zaštite reda i sigurnosti kaznionice odnosno zatvora (dalje u tekstu: kazneno tijelo) kao i samih zatvorenika.«

13. U odnosu na prigovore predlagatelja o povredi tajnosti dopisivanja u očitovanju Ministarstva istaknuto je sljedeće:

»Valja imati na umu kada govorimo o zatvorskom sustavu, da je riječ o posebnom javnopravnom uređenju iz kojeg proizlaze specifična objektivna pravila ponašanja koja su obvezujuća za sve, i službenike i zatvorenike.

Jedna od glavnih razlika između kaznionica i zatvora jest stupanj sigurnosti i ograničenje slobode kretanja zatvorenika, prema kojemu kaznionice mogu biti zatvorene, poluotvorene ili otvorene, dok su zatvori zatvorenog tipa. Međutim, i kaznionice i zatvori, bez obzira na navedeni kriterij, u svom sastavu mogu imati zatvorene, poluotvorene i otvorene odjele. Najviši stupanj sigurnosti imaju zatvori, zatvorene kaznionice odnosno zatvoreni odjeli kaznionica, najstrože su osigurani, odnosno čuvani i nadzirani, obzirom da se u ista smještavaju zatvorenici osuđeni za najteža kaznena djela odnosno oni koji predstavljaju najveću opasnost po sigurnost kaznenog tijela, sigurnost zatvorenika i službenika. U navedenim kaznenim tijelima odnosno dijelovima kaznenih tijela sadržaj pisama se nadzire, što je nužno radi zaštite reda i sigurnosti kaznenih tijela i samih zatvorenika, odnosno radi sprječavanja ponavljanja kaznenog djela, organiziranja grupe radi činjenja kaznenih djela, uznemiravanja ili prijetnji žrtvama kaznenih djela, oštećenicima ili njihovim obiteljima, organiziranja pobune unutar kaznenih tijela, bijega i sl. Ponovno napominjemo kako su zaposlenici dužni sve podatke o zatvorenicima čuvati kao službenu i profesionalnu tajnu za vrijeme i nakon prestanka službe odnosno rada. Nadalje, zatvorenik ima pravo, u svim vrstama kaznenih tijela, bez ograničenja i nadzora sadržaja pisma, dopisivati se s odvjetnikom, tijelima državne vlasti i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica.

Osporavana odredba također je u skladu sa Europskim zatvorskim pravilima iz 2006. godine, preporukama Vijeća Europe.

Europski sud za ljudska prava u presudi Silver i dr. protiv Ujedinjenog Kraljevstva iz 1983. godine, ističe kako zatvorske vlasti načelno mogu otvarati i čitati korespondenciju zatvorenika u svrhu osiguranja sigurnosti u zatvoru i sprječavanja ponovnog počinjenja kaznenog djela ili bijega te da je presretanje korespondencije prihvatljivo da bi se zaštitila prava drugih zatvorenika.«

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

A. ČLANAK 131. STAVAK 2. ZIKZ-a/21

14. Za ocjenu osnovanosti prijedloga mjerodavni su članci 3., 16. i 36. Ustava, koji glase:

»Članak 3.

... vladavina prava ... najviše su vrednote ustavnog poretka Re­pub­like Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.«

»Članak 16.

Slobode i prava mogu se ograničiti samo zakonom da bi se zaštitila sloboda i prava drugih ljudi te pravni poredak, javni moral i zdravlje.

Svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.«

»Članak 36.

Sloboda i tajnost dopisivanja i svih drugih oblika općenja zajamčena je i nepovrediva.

Samo se zakonom mogu propisati ograničenja nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.«

15. Ustavni sud uvodno primjećuje da je osporeni stavak 2. članka 124. ZIKZ-a:128/99-98/19 sadržajno identičan stavku 2. članka 131. ZIKZ-a/21 koji je stupio na snagu 20. veljače 2021. te će Ustavni sud, vodeći se razlozima svrsishodnosti i ekonomičnosti, pri donošenju odluke o osnovanosti prijedloga za ocjenu suglasnosti članka 131. stavka 2. ZIKZ-a/21 s Ustavom, uzeti u obzir očitovanje Ministarstva koje je zatraženo i dobiveno u vezi s člankom 124. stavkom 2. ZIKZ-a:128/99-98/19 (vidi točke 12. i 13. ovog rješenja).

15.1. U Prijedlogu ZIKZ-a/21 klasa: 022-03/20-01/20, urbroj: 65-20-02 od 5. ožujka 2020. u odnosu na članak 131. ZIKZ-a/21 navedeno je sljedeće:

»Ovim člankom propisuje se pravo zatvorenika na dopisivanje, što je jedan od načina ostvarivanja prava zatvorenika na dodir s vanjskim svijetom, prema kojem zatvorenici imaju pravo na neograničeno dopisivanje u smislu broja pisama na vlastiti trošak. Iz sigurnosnih razloga propisano je da se u zatvorenim uvjetima sadržaj zatvorenikova dopisivanja nadzire dok se u poluotvorenim uvjetima može nadzirati, da se u kaznionicama poluotvorenog i otvorenog tipa te poluotvorenim i otvorenim odjelima sadržaj dopisivanja u pravilu ne nadzire obzirom da zatvorenici smješteni u tim uvjetima ostvaruju intenzivnu komunikaciju s vanjskim svijetom korištenjem pogodnosti izlaska, neograničenim telefoniranjem tijekom dana i posjetima, no ipak se nadzire sadržaj koverte. Navedeno je razlog što je izdržavanje kazne zatvora u poluotvorenim i otvorenim uvjetima organizirano s minimumom ograničenja i nadzora jer se u takve uvjete upućuju zatvorenici koji prema svojim obilježjima ne predstavljaju rizičnu populaciju. Bez obzira na uvjete u kojima izdržava kaznu zatvora zatvorenik ima pravo na neograničeno i bez nadzora dopisivanje sa svojim odvjetnikom, tijelima državne vlasti i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica. Ovim člankom propisan je i način postupanja u slučajevima zlouporabe ovoga instituta koji se odnose a slučajeve kada službenici pronađu nedopuštene tvari ili stvari, odnosno na slučajeve kada postoji sumnja da zatvorenik šalje i/ili prima nedopuštene tvari ili stvari putem pisma.«

16. Zakonom o izvršavanju kazne zatvora uređuju se poslovi izvršavanja kazne zatvora, a u općim odredbama, uz osnovne odredbe, propisana su načela izvršavanja kazne zatvora te su ti poslovi proglašeni poslovima od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku. Što se tiče temeljnih prava zatvorenika i njihovih ograničenja propisano je da zatvorenik uživa zaštitu temeljnih prava utvrđenih Ustavom, međunarodnim ugovorima i zakonom te da se izvršavanjem kazne zatvora zatvorenika može ograničiti u temeljnim pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe izvršavanja kazne i u postupku propisanom zakonom i to samo iznimno i ako je to prijeko potrebno radi zaštite reda i sigurnosti kaznionice ili zatvora i samih zatvorenika, pri čemu ta ograničenja moraju biti razmjerna razlozima radi kojih se primjenjuju.

16.1. Izvršavanje kazne zatvora, osim što podrazumijeva oduzimanje prava na osobnu slobodu, neminovno, zbog punitivne prirode te kazne, uključuje ograničenje i drugih temeljnih prava zatvorenika, između ostalog, prava na poštovanje osobnog i obiteljskog života, slobode dopisivanja i drugih oblika općenja te slobode izražavanja misli.

17. Pri izvršavanju kazne zatvora pojedina prava zatvorenika mogu se ograničiti, no samo uz poštovanje načela razmjernosti, prema kojem se, u skladu s člankom 16. Ustava, slobode i prava mogu ograničiti samo na temelju zakona, s legitimnim ciljem i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

18. Zatvorenici se razvrstavaju u kaznionice (koje prema stupnju sigurnosti i ograničenju slobode kretanja mogu biti zatvorene, poluotvorene ili otvorene) ili zatvore (koji su prema stupnju sigurnosti i ograničenju slobode kretanja zatvorenog tipa) prema kriminološkim i drugim obilježjima i posebnim potrebama programa izvršavanja kazne. Osporena odredba odnosi se na ograničenje privatnosti zatvorenika nadziranjem sadržaja pisama u zatvorima, kaznionicama zatvorenog tipa i u zatvorenom odjelu kaznionice. U očitovanju Ministarstva navedeno je da je svrha nadziranja sadržaja pisama zatvorenika smještenih na navedenim odjelima zaštita reda i sigurnosti kaznenih tijela, kao i samih zatvorenika, odnosno sprječavanje ponavljanja kaznenog djela, organiziranja grupe radi činjenja kaznenih djela, uznemiravanja ili prijetnji žrtvama kaznenih djela, oštećenicima ili njihovim obiteljima te organiziranja pobune unutar kaznenih tijela ili bijega. Iz navedenog proizlazi da se nadziranje sadržaja pisama opravdava prvenstveno sigurnosnim razlozima, kako u odnosu na same zatvorenike unutar zatvorske ustanove tako i u odnosu na osobe koje se nalaze izvan zatvorske ustanove. Uz to, iz očitovanja Ministarstva također proizlazi da nadzor sadržaja pisama nije mjera koja se odnosi na sve zatvorenike, već samo na određene skupine zatvorenika, odnosno ta se mjera provodi samo prema onim zatvorenicima koje se može smatrati društveno najopasnijim te kojima su izrečene najteže, a često i ponavljajuće dugotrajne zatvorske kazne. Stoga, prema očitovanju Ministarstva upravo takvi zatvorenici predstavljaju određenu društvenu opasnost, zbog čega ih je potrebno dodatno i pažljivije nadzirati.

19. Ustavni sud primjećuje da ZIKZ/21 sadrži više odredaba koje osiguravaju da program izvršavanja kazne zatvora bude u što većoj mjeri individualiziran, primjerice: dijagnostička obrada radi predlaganja orijentacijskog programa i kaznenog tijela u kojem će zatvorenik izdržavati kaznu zatvora, mjerila za upućivanje te postupak upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, donošenje pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora koji uključuje pedagoške, radne, zdravstvene, psihološke, socijalne i sigurnosne postupke primjerene osobinama i potrebama zatvorenika. Zatvorenik ima mogućnost sudjelovati u izradi i provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora, a program izvršavanja kazne zatvora mijenja se u skladu sa zatvorenikovim ponašanjem te uspješnosti izvršavanja pojedinačnog programa i okolnostima koje mogu nastupiti tijekom izvršavanja kazne te se preispituje najmanje jedanput u tri mjeseca odnosno svakih šest mjeseci.

20. Ustavni sud napominje da je neupitno da zatvorenici imaju pravo na dodir s vanjskim svijetom, pa tako i pravo na dopisivanje koje je sastavni dio temeljnog ljudskog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života. Država je dužna omogućiti zatvoreniku pravo na dopisivanje, međutim, država također mora biti ovlaštena i ograničiti to pravo u javnom interesu, u skladu s načelom razmjernosti iz članka 16. stavka 2. Ustava. Navedeno stajalište Ustavni sud izrazio je primjerice u svojoj odluci broj: U-III-5226/2013 od 18. listopada 2016., točka 5. (www.usud.hr).

21. Zatvorenici imaju pravo na neograničeno dopisivanje na vlastiti trošak. Osporena odredba članka 131. stavka 2. ZIKZ-a/21, baš kao i ranija odredba članka 124. stavka 2. ZIKZ-a:128/99-98/19, dopušta nadziranje sadržaja pisama u zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice, međutim, u navedenim odjelima zatvorenici se bez ograničenja i bez nadzora sadržaja pisama imaju pravo dopisivati s odvjetnikom, tijelima državne vlasti i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica.

22. Što se tiče prigovora predlagatelja da se osporenim odredbama krši ustavno jamstvo tajnosti dopisivanja, Ustavni sud prihvaća obrazloženje Ministarstva da, osim što se nadzor sadržaja pisama provodi samo prema zakonom definiranim skupinama najopasnijih zatvorenika smještenim u zatvorima, zatvorenim kaznionicama i zatvorenim odjelima kaznionica, zaštitu privatnosti zatvorenika predstavljaju i odredbe prema kojima su državni službenici i namještenici dužni sve podatke o zatvorenicima čuvati kao službenu i profesionalnu tajnu, kako za vrijeme tako i nakon prestanka službe odnosno rada (članak 37. stavak 2. ZIKZ-a/21) te da se ta njihova obveza odnosi i na podatke sadržane u pismima zatvorenika, a kršenje ovih obveza predstavlja i kazneno djelo.

23. Osim toga, zatvorenici imaju mogućnost podnošenja pritužbe na postupak i odluku državnih službenika i namještenika kaznionice odnosno zatvora, kao i pravo na sudsku zaštitu protiv postupaka i odluka uprave kaznionice odnosno zatvora, a osiguran je i upravni i inspekcijski nadzor nad radom kaznionica i zatvora, čime se zatvorenici štite od eventualnih arbitrarnih postupanja.

24. Pri razmatranju navoda predlagatelja Ustavni sud uzeo je u obzir i Preporuku Rec(2006)2 Odbora ministara (Vijeća Europe) državama članicama o Europskim zatvorskim pravilima (u daljnjem tekstu: EZP) od 11. siječnja 2006. kao i Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda o postupanju sa zatvorenicima (u daljnjem tekstu: SMP) iz 1955. godine. Ti dokumenti nisu pravno obvezujući pravni akti, ali predstavljaju zbirku minimalnih standarda odnosno temeljnih načela koja su široko prihvaćena od država članica Vijeća Europe (EZP) odnosno Ujedinjenih naroda (SMP).

25. Pravilo 24.1. EZP-a u poglavlju »Veza s vanjskim svijetom« glasi:

»24.1.

Što je češće moguće zatvorenicima će biti dopušteno komunicirati putem pisama, telefona ili na drugi način s njihovim obiteljima, drugim osobama i predstavnicima vanjskih organizacija, kao i primati posjete tih osoba.«

25.1. U odnosu na ograničenja komunikacije i posjeta, pravilo 24.2. EZP-a glasi:

»24.2.

Na komunikaciju i posjete mogu se primjenjivati ograničenja i promatranja nužna radi potreba postojeće kaznene istrage, za održavanje reda, sigurnosti zatvorenika i osiguranja zatvora, sprječavanja kaznenih djela, no ta ograničenja, uključujući specifična ograničenja određena od sudbene vlasti, u svakom će slučaju omogućiti prihvatljivu najmanju razinu kontakta.«

25.2. Iz citiranih pravila također proizlazi mogućnost nadziranja komunikacije i posjeta zatvorenika, uključivši i nadzor sadržaja pisama ako bi to bilo nužno radi potreba postojeće kaznene istrage, radi održavanja reda, sigurnosti zatvorenika i osiguranja zatvora, te radi sprječavanja kaznenih djela. Navedeni razlozi istaknuti su i u očitovanju Ministarstva, a kao ustavnopravno prihvatljive prihvaća ih i Ustavni sud.

26. Stoga, nakon razmatranja svih prigovora predlagatelja, Ustavni sud nije našao ustavnopravne razloge zbog kojih bi pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti osporenih odredaba s Ustavom.

27. Slijedom navedenog, Ustavni sud je na temelju članka 43. stavka 1. Ustavnog zakon riješio kao u točki I. izreke.

B. ČLANCI 76. STAVAK 2., 121. STAVAK 3., 124. STAVAK 2., 125. DRUGA REČENICA STAVKA 1. i 159.a TOČKA 4. ZIKZ-a:128/99-98/19

28. Predlagatelji osporavaju i članke 76. stavak 2., 121. stavak 3., 124. stavak 2., 125. drugu rečenicu stavka 1. i 159.a točku 4. ZIKZ-a:128/99-98/19 (vidi točke 9., 10. i 11. ovog rješenja).

Pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka prestale su postojati.

29. Hrvatski sabor donio je Zakon o izvršavanju kazne zatvora na sjednici održanoj 5. veljače 2021., koji je objavljen u »Narodnim novinama« broj 14 od 12. veljače 2021. (vidi točku 1.2. ovog rješenja).

Člankom 194. ZIKZ-a/21 propisano je:

»Članak 194.

Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o izvršavanju kazne zatvora (‘Narodne novine’, br. 128/99., 55/00., 59/00. – ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. – ispravak, 11/02. – ispravak, 190/03. – pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. – Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19.).«

Člankom 195. ZIKZ-a/21 propisano je:

»Članak 195.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u ‘Narodnim novinama’.«

30. Iz navedenog slijedi da je ZIKZ:128/99-98/19 prestao važiti 20. veljače 2021., stupanjem na snagu ZIKZ-a/21.

31. Članak 61. Ustavnog zakona glasi:

»Članak 61.

Ustavni sud može obustaviti postupak ... a mora u slučajevima kad prestanu postojati pretpostavke za vođenje postupka.«

Ustavni sud utvrđuje da su prestankom važenja ZIKZ-a:128/99-98/19 i protekom roka iz članka 56. stavka 1. Ustavnog zakona prestale postojati pretpostavke za vođenje ustavnosudskog postupka.

32. Stoga je, na temelju članka 61. Ustavnog zakona, riješeno kao u točki II. izreke rješenja.

33. Odluka o objavi ovog rješenja (točka III. izreke rješenja) donijeta je na temelju članka 29. Ustavnog zakona.

 

Broj:	U-I-4251/2010
	U-I-5244/2014
	U-I-1821/2015
	U-I-1204/2021
Zagreb, 29. ožujka 2022.

 

 

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.

* * *

Na temelju članka 27. stavaka 4. i 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst) prilažemo sljedeće

IZDVOJENO MIŠLJENJE
U ODNOSU NA RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE U PREDMETU BROJ:
U-I-4251/2010, U-I-5244/2014, U-I-1821/2015 I
U-I-1204/2021 OD 29. OŽUJKA 2022.

Ne možemo se složiti s mišljenjem većine da se u konkretnom ustavnosudskom predmetu broj: U-I-4251/2010 i dr. ne prihvati prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 131. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 14/21.; u daljnjem tekstu: ZIKZ:14/21), te da se obustavi postupak u povodu prijedloga za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 124. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora (»Narodne novine« broj 128/99. i dr.; u daljnjem tekstu: ZIKZ:128/99-98/19). Radi se o dvije odredbe istog sadržaja, prvoj u ranijem zakonu te drugoj u onom koji je sada na snazi, a na temelju kojih se u zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice sadržaj pisma nadzire. Smatramo da su obje odredbe protivne Ustavu.

Izvršavanje kazne zatvora, osim što podrazumijeva oduzimanje prava na osobnu slobodu, neminovno, zbog punitivne prirode te kazne, uključuje ograničenje i drugih temeljnih prava zatvorenika, između ostalog, prava na poštovanje osobnog i obiteljskog života, slobode dopisivanja i drugih oblika općenja te slobode izražavanja misli. Prilikom izvršavanja kazne zatvora pojedina prava zatvorenika mogu se ograničiti, no samo uz poštovanje načela razmjernosti, prema kojem se, sukladno članku 16. Ustava, slobode i prava mogu ograničiti samo na temelju zakona, s legitimnim ciljem i razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

Članak 36. Ustava, osim toga, jamči nepovredivost slobode i tajnosti dopisivanja te se samo zakonom mogu propisati ograničenja i to (samo) ona koja su nužna za zaštitu sigurnosti države ili provedbu kaznenog postupka.

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 1/06. i 13/17.; u daljnjem tekstu: Konvencija) pak u članku 8. jamči pravo na poštovanje dopisivanja te zabranjuje javnoj vlasti da se miješa u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je to u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

Prema članku 2. ZIKZ-a:128/99-98/19, odnosno članku 3. ZIKZ-a:14/21 svrha izvršavanja kazne zatvora je, u prvom redu, socijalna reintegracija zatvorenika. Kazna zatvora se treba izvršavati na način koji zatvoreniku jamči poštovanje njegovog dostojanstva, a pri tome se njegova temeljna prava mogu ograničiti samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe kazne i u zakonom propisanom postupku.

Proklamiranjem načela zakonitosti kao temeljnog načela izvršavanja kazne zatvora, zakonodavac prvenstveno jamči poštovanje ljudskog dostojanstva zatvorenika (članak 9. stavak 1. ZIKZ-a:128/99-98/19, članak 11. stavak 1. ZIKZ-a:14/21). Stoga, neovisno od toga što su zatvorenici lišeni temeljnog ljudskog prava – prava na osobnu slobodu, oni i dalje uživaju sva druga ljudska prava i temeljne slobode.

Članak 124. stavak 1. ZIKZ-a:128/99-98/19, baš kao i članak 131. stavak 1. ZIKZ-a:14/21, propisuje da zatvorenici imaju pravo na neograničeno dopisivanje na vlastiti trošak. Međutim, stavak 2. oba članka propisuje da se u zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice sadržaj pisama nadzire, dok stavak 4. oba članka propisuje da se bez ograničenja i bez nadzora sadržaja pisama zatvorenik ima pravo dopisivati s odvjetnikom, tijelima državne vlasti i međunarodnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica.

Osporena odredba članka 124. stavka 2. ZIKZ-a:128/99-98/19, baš kao i članka 131. stavka 2. ZIKZ-a:14/21, dopušta nadziranje sadržaja pisama u zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice. Pri tome se pod nadziranjem sadržaja pisama ne misli samo na fizički sadržaj pisma, odnosno sadrži li pismo osim kuverte i papira i neke druge sadržaje (poput lijekova, droge, žileta i slično), već se misli i na sam sadržaj napisane riječi. Dakle, kontrola sadržaja pisama uključuje i čitanje samog pisma zatvorenika.

Iz obrazloženja Ministarstva proizlazi da je svrha nadzora sadržaja pisama zatvorenika zaštita reda i sigurnosti kaznenih tijela i samih zatvorenika odnosno sprječavanje ponavljanja kaznenog djela, organiziranja grupe radi činjenja kaznenih djela, uznemiravanja ili prijetnji žrtvama kaznenih djela, oštećenicima ili njihovim obiteljima te organiziranja pobune unutar kaznenih tijela ili bijega.

Tajnost dopisivanja specifično je ustavno jamstvo koje proizlazi iz demokratskog pravnog poretka i načela vladavine prava te je osobito važno za samoodređenje pojedinca i njegov osjećaj sigurnosti zaštite privatnosti. Ono sprječava državu od neovlaštenog ulaženja u najintimnije dijelove života pojedinca u vidu napisane riječi, a sam pojedinac odlučuje s kime će i kada tu svoju intimu dijeliti.

Stoga, automatsko inzistiranje na nadzoru sadržaja svakog pisma u zatvoru, zatvorskoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice (osim gore navedenih izuzetaka u odnosu na pisma odvjetniku, tijelima državne vlasti i međunarodnim organizacijama) na način kako to propisuje osporeni stavak 2. članka 124. ZIKZ-a:128/99-98/19 i stavak 1. članka 131. ZIKZ-a:14/21, uz nedostatak prepoznatih i utvrđenih razloga nacionalne sigurnosti i učinkovite provedbe kaznenog postupka, samo po sebi predstavlja povredu jamstva slobode i tajnosti dopisivanja jer dopušta zadiranje u to jamstvo i izvan razloga koje navodi sam Ustav, neovisno o tome što se u konkretnom slučaju radi o ograničenju prava osoba koje su lišene slobode.

Prihvaćamo razloge koje je Ministarstvo dalo u pogledu razloga za uskratu prava na dopisivanje i ne sporimo ovlasti zatvorskih vlasti da sukladno sigurnosnoj procjeni i individualiziranom pristupu naspram svakog zatvorenika pojedinačno, zadrže ovlast nadzora i/ili uskrate prava na dopisivanja u slučaju uočenih sigurnosnih razloga, a u povodu koje odluke zatvorenik ima pravo na sudsku zaštitu.

ZIKZ:128/99-98/19 i ZIKZ:14/21 sadrže više odredbi koje osiguravaju da program izvršavanja kazne zatvora bude u što većoj mjeri individualiziran. Taj program se sastoji od psihosocijalnih, socijalno-pedagoških, obrazovnih, radnih, okupacijskih, zdravstvenih i sigurnosnih postupaka primjerenih rizicima, potrebama i osobinama zatvorenika, a koji donosi upravitelj na prijedlog stručnog tima kaznionice odnosno zatvora. To su ujedno i postupci u kojima je moguće utvrditi stupanj rizika u odnosu na svakog pojedinog zatvorenika te mjeru nadzora dopisivanja uskladiti s rizikom u svakom pojedinom slučaju.

Prihvaćamo da određenu zaštitu privatnosti zatvorenika predstavljaju odredbe prema kojima su državni službenici i namještenici dužni sve podatke o zatvorenicima čuvati kao službenu i profesionalnu tajnu, kako za vrijeme tako i nakon prestanka službe odnosno rada te da se ta njihova obveza odnosi i na podatke sadržane u pismima zatvorenika. Međutim, s obzirom na prirodu odnosa između zatvorenika i državnih službenika i namještenika, svrha tajnosti dopisivanja nije samo u tome da treće osobe (izvan zatvorskog sustava) ne saznaju sadržaj pisama, već da on ostane nepoznat i osobama koje nad zatvorenicima svakodnevno i gotovo u svakom pogledu imaju potpunu vlast.

Osporenu odredbu ne čini ustavnom niti osigurana mogućnost pritužbe zatvorenika na postupak i odluku zatvorske uprave te pravo na sudsku zaštitu protiv postupaka i odluka uprave kaznionice odnosno zatvora, kao niti mogućnost upravnog i inspekcijskog nadzora nad radom kaznionica i zatvora, kako to smatra većina. S obzirom da je zakonom predviđen automatski nadzor sadržaja pisama, upravni i inspekcijski nadzor nad tim postupkom nema nikakvog smisla. Ako postupak nadzora nije individualiziran, već je zakonom predviđen automatizam, tada mogućnost pritužbe i sudske zaštite nije moguć niti teoretski, a pogotovo ne u stvarnosti. Ako se u zatvoru na temelju osporene odredbe automatski sva pisma (i njihov sadržaj) svih zatvorenika nadziru, na koji način bi pojedini zatvorenik mogao tražiti sudsku zaštitu protiv te mjere? Kako bi pokazao da je mjera u odnosu na njega arbitrarna? Na to većina nije dala odgovor.

I iz prakse Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLJP) može se zaključiti da taj sud smatra da pravo na poštovanje dopisivanja iz članka 8. Konvencije štiti tajnost privatne komunikacije bez obzira na njenu formu i sadržaj odnosno da članak 8. Konvencije štiti tajnost svih razmjena u koje se pojedinci uključuju radi komunikacije (v. predmet ESLJP-a Michaud protiv Francuske, br. 12323/11, § 90., presuda od 6. prosinca 2012.).

ESLJP se u brojnim svojim predmetima bavio pitanjem slobode dopisivanja zatvorenika, pa tako i pitanjem kompatibilnosti automatskog nadzora (automatic/routine monitoring/screening/checking) pisama zatvorenika s člankom 8. Konvencije.

ESLJP je u značajnom broju predmeta, u kojima je domaćim zakonom bio predviđen automatski nadzor dopisivanja zatvorenika, utvrdio povredu članka 8. Konvencije zbog nedostataka u samom zakonu, koji su doveli do toga da ESLJP zaključi da takva mjera nije »u skladu sa zakonom«. Naime, da bi neka mjera kojom se ograničava konvencijsko pravo bila »u skladu sa zakonom« nije dovoljno da ona ima pravni temelj u domaćem zakonu, već je relevantna i kvaliteta tog zakona. U vezi s tim, ESLJP je i u predmetima koji se tiču nadzora dopisivanja zatvorenika zaključio da domaći zakon mora u razumnoj mjeri na jasan način naznačiti opseg i način na koji tijela javne vlasti izvršavaju povjerenu im diskreciju kako bi pojedincima bio osiguran minimalni stupanj zaštite kakvu im jamči vladavina prava u demokratskom društvu (v. npr. predmet ESLJP-a Domenichini protiv Italije, br. 15943/90, § 33., presuda od 15. studenoga 1996.).

ESLJP smatra da praksa automatskog nadzora dopisivanja zatvorenika na temelju zakonskih odredbi koje su općenite i daju zatvorskim vlastima široku diskreciju nije u skladu sa zahtjevima članka 8. Konvencije (v. npr. predmete ESLJP-a Niedbała protiv Poljske, br. 27915/95 §§ 81. – 84., presuda od 4. srpnja 2000.; Sałapa protiv Poljske, br. 35489/97, §§ 97. – 102., presuda od 19. prosinca 2002., Sergey Volosyuk protiv Ukrajine, br. 1291/03, § 83., presuda od 12. ožujka 2009.).

ESLJP je u cijelom nizu predmeta utvrdio povredu članka 8. Konvencije, do koje je došlo zbog nedostataka zakonskih odredbi o nadzoru dopisivanja zatvorenika, smatrajući da one ne propisuju na jasan način opseg i način provedbe tog nadzora. Tako je u nekoliko predmeta protiv Poljske smatrao da je nedostatak tih odredbi u tome što omogućavaju automatski nadzor, ne radeći nikakvu razliku između različitih kategorija osoba s kojima se zatvorenik može dopisivati, ne obvezuju vlasti na davanje obrazložene odluke s razlozima za presretanje, otvaranje i čitanje pisama, te ne predviđaju nikakvo pravno sredstvo kojim bi zatvorenik mogao osporiti opseg ili način na koji se mjera nadzora provodi (v. predmete ESLJP-a Niedbała protiv Poljske, navedeno, §§ 81. – 82.; Sałapa protiv Poljske, navedeno, §§ 97. – 100.).

U predmetima pokrenutim protiv Italije ESLJP je zaključio da mjere utemeljene na domaćem propisu nisu bile u skladu s člankom 8. Konvencije, jer su davale vlastima preširoke ovlasti. Naime, domaći propis odredio je samo koja kategorija zatvorenika može biti podvrgnuta nadzoru dopisivanja te koji je sud nadležan za određivanje mjere, ali nije sadržavao odredbe o duljini mjere niti o razlozima zbog kojih se može primijeniti (v. npr. predmete ESLJP-a Domenichini protiv Italije, navedeno, § 32.; Calogero Diana protiv Italije, br. 15211/89, § 32., presuda od 21. listopada 1996., Labita protiv Italije (GC), br. 26772/95, § 180., presuda od 6. travnja 2000.).

U predmetu Onoufriou protiv Cipra (br. 24407/04, presuda od 7. siječnja 2010.) ESLJP je također utvrdio povredu članka 8. Konvencije zbog nedostatka domaćeg zakona koji je, iako je predviđao različito postupanje ovisno o kategoriji primatelja pisama zatvorenika te razloge zašto bi određeno pismo moglo biti zabranjeno, kao i pravo zatvorenika da bude obaviješten o odluci da se zabrani slanje nekog pisma, ipak predviđao automatski nadzor bez mogućnosti da zatvorenik osporava nadzor pisama upućenih određenim kategorijama primatelja te nije predviđao nikakva vremenska ograničenja koja bi osigurala da nadzor ne uzrokuje veća kašnjenja slanja pisma niti je predviđao izravnu uključenost zatvorenika u bilo kojoj fazi postupka nadzora. Iz istih razloga ESLJP je utvrdio povredu članka 8. Konvencije i u nekoliko predmeta protiv Ukrajine (v. npr. predmete ESLJP-a Sergey Volosyuk protiv Ukrajine, navedeno; Belyaev i Digyar protiv Ukrajine, br. 16984/04 i 9947/05, presuda od 16. veljače 2012.; Vintman protiv Ukrajine, br. 28403/05, presuda od 23. listopada 2014.), kao i u predmetu ESLJP-a Ostrovar protiv Moldavije (br. 35207/03, presuda od 13. rujna 2005.).

Osporavana odredba članka 124. stavka 2. ZIKZ-a:128/99-98/19, odnosno članka 131. stavka 2. ZIKZ-a:14/21 omogućava upravo takav automatski nadzor sadržaja (svih) pisama zatvorenika u zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice, s izuzetkom pisama upućenih ili primljenih od odvjetnika, tijela državnih vlasti i međunarodnih organizacija za zaštitu ljudskih prava kojih je Republika Hrvatska članica.

Osporena zakonska odredba, osim što dopušta veće ograničenje slobode i tajnosti dopisivanja od samog Ustava u članku 36. stavku 2., također ne određuje na jasan i precizan način ni opseg ni način nadzora dopisivanja zatvorenika, ne omogućava zatvorenicima saznati razloge za presretanje, otvaranje i čitanje pisama kao niti osporavati mjeru nadzora odnosno opseg i način na koji se u konkretnom slučaju mjera provodi. Uz to, osporena zakonska odredba ne predviđa ni vremensko ograničenje mjere nadzora ni bilo kakvu izravnu uključenost zatvorenika (u zatvoru, zatvorenoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice) u postupak nadzora u bilo kojoj njegovoj fazi.

Stoga, inzistiranje na automatskom nadzoru sadržaja svakog pisma u zatvoru, zatvorskoj kaznionici i zatvorenom odjelu kaznionice na način kako to propisuje osporeni stavak 2. članka 124. ZIKZ-a:128/99-98/19 i osporeni stavak 2. članka 131. ZIKZ-a:14/21 nije u suglasnosti s člankom 36. stavkom 2. Ustava.

Zagreb, 2. travnja 2022.

Suci
Andrej Abramović, v. r.
Lovorka Kušan, v. r.
dr. sc. Goran Selanec, v. r.