Ustavni sud Republike Hrvatske

651

Ustavni sud Republike Hrvatske, u sastavu Miroslav Šeparović, predsjednik, te suci Andrej Abramović, Ingrid Antičević Marinović, Mato Arlović, Snježana Bagić, Branko Brkić, Mario Jelušić, Lovorka Kušan, Josip Leko, Davorin Mlakar, Rajko Mlinarić, Goran Selanec i Miroslav Šumanović, u postupku koji je ustavnom tužbom pokrenuo Giovanni Lombardo iz Scandina, Republike Italije, kojeg zastupa Ivan Smokrović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, na sjednici održanoj 29. ožujka 2022. donio je

ODLUKU

I. Ustavna tužba se odbija.

II. Ova odluka objavit će se u »Narodnim novinama«.

Obrazloženje

I. POSTUPAK PRED USTAVNIM SUDOM

1. Pravodobnu i dopuštenu ustavnu tužbu podnio je Giovanni Lombardo iz Scandina, Republike Italije (u daljnjem tekstu: podnositelj) kojeg zastupa Ivan Smokrović, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci.

1.1. Ustavna tužba podnesena je u povodu presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Kž-13/2020-11 od 5. lipnja 2020. Tom je presudom odbijena žalba podnositelja i potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj: K-182/2019-148 od 30. listopada 2019. kojom je podnositelj proglašen krivim za počinjeno kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine« broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17.; u daljnjem tekstu: KZ), za koje je osuđen na kaznu zatvora od četiri godine.

1.2. Podnositelj u ustavnoj tužbi navodi da su mu osporenim presudama povrijeđena prava zajamčena člankom 29. stavcima 1., 2. i 4. Ustava Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.) i člankom 6. stavkom 3.d Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (»Narodne novine – Međunarodni ugovori« broj 18/97., 6/99. – pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02. i 1/06.; u daljnjem tekstu: Konvencija).

1.3. Za potrebe ustavnosudskog postupka, a na temelju članka 69. alineje 3. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (»Narodne novine« broj 99/99., 29/02. i 49/02. – pročišćeni tekst; u daljnjem tekstu: Ustavni zakon) pribavljen je spis Općinskog suda u Karlovcu broj: K-182/2019.

II. ČINJENICE I OKOLNOSTI SLUČAJA

2. Službenici Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, 17. studenoga 2018. izvršili su kontrolu teretnog automobila kojim je upravljao podnositelj, državljanin Republike Italije, dok se na mjestu suvozača nalazio državljanin Albanije Noldjan Collaku. Izvršenim pregledom tovarnog prostora utvrđeno je da se u njemu nalazi 15 ilegalnih migranta.

2.1. Istoga dana u 21:51 sati zbog sumnje da je počinio kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 2. KZ-a, podnositelj je uhićen i doveden u pritvorsku jedinicu.

Istoga dana u 22:30 sati od podnositelja su privremeno oduzeti teretni automobil, pripadajući ključ, prometna dozvola, mobilni uređaj, pet novčanica u apoenu od 100 eura, jedna novčanica u apoenu od 50 eura, te jedna novčanica u apoenu od 10 eura.

2.2. Policijska službenica Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj sastavila je 18. studenoga 2018. službenu zabilješku vezano uz postupanje s podnositeljem – uhićenikom, te je konstatirano da s obzirom na to da ne priča niti razumije hrvatski jezik nije odmah po uhićenju (17. studenoga 2018. u 21:51 sati) upoznat sa svojim pravima, već je s pravima upoznat 18. studenoga 2018. u 14 sati u nazočnosti sudskog tumača za talijanski jezik Mohameda Omara Gagalea. Tom prilikom podnositelj je samo zatražio da se o uhićenju obavijesti njegovu suprugu, dok je odbio potpisati izvješće o uhićenju i dovođenju kao i pouku o pravima uhićenika, iako je s njima bio upoznat na talijanskom jeziku te je dobio na uvid i obrasce na talijanskom jeziku koje je pročitao.

2.3. Izvješće o uhićenju i dovođenju (sastavljeno na hrvatskom i talijanskom jeziku), pisanu pouku o pravima uhićenika (sastavljenu na hrvatskom i talijanskom jeziku) potvrde, kao i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta podnositelj je odbio potpisati.

Izvješće o uhićenju i dovođenju, pouku o pravima, te zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta osim policijskog službenika i zapisničara potpisao je na mjestu tumača Mohamed Omar Gagale.

2.4. Na privremeno oduzetom vozilu izvršen je očevid 18. studenoga 2018.

2.5. U prostorijama Policijske postaje Slunj 18. studenoga 2018. provedeno je ispitivanje podnositelja kao osumnjičenika kojom prilikom nije ni iznosio obranu ni odgovarao na pitanja.

2.6. Policijska uprava karlovačka, Policijska postaja Slunj podnijela je 18. studenoga 2018. Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu (u daljnjem tekstu: ODO u Karlovcu) kaznenu prijavu protiv podnositelja kao I-okrivljenog i Noldjana Collaka kao II-okrivljenog radi osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano u članku 326. stavku 2. Kaznenog zakona.

2.7. U ODO-u u Karlovcu je 19. studenoga 2018. provedeno ispitivanje podnositelja, kojemu je prisustvovao stalni sudski tumač za talijanski jezik, Eliana Uzelac Modrić. Podnositelju je tom prilikom predana pouka u pravima, koju mu je usmeno preveo prisutni tumač. U zapisniku je konstatirano da je podnositelj primio i razumio pouku o svojim pravima, kao i o pravu na branitelja (kojeg se prava odrekao), te je konstatirano da se odrekao prava na pisano prevođenje pouke o pravima s obzirom na to da mu je usmeno prevedena. Nakon toga podnositelj je iznio svoju obranu i odgovarao na postavljena pitanja.

2.8. Na prijedlog ODO-a u Karlovcu, pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu, 19. studenoga 2018., uz tumača za arapski jezik, proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje Haibe Yaser, državljanke Sirije. Podnositelj nije bio prisutan ispitivanju.

Svjedokinja je iskazala da je na teritorij Republike Hrvatske ušla ilegalno s grupom od 13 ili 14 osoba. Navela je da netko u grupi je znao koje će ih vozilo pokupiti na teritoriju Republike Hrvatske te su dogovorili da će platiti prijevoz kroz teritorij Republike Hrvatske, i kada su ušli u vozilo ona je vozaču teretnog vozila predala 500 eura, od čega je svjedokinja dala 100 eura, a ostali novac su sakupili članovi grupe koja je ušla u to vozilo. Navela je da je dogovor bio da ih se preveze i ostavi ispred granice Republike Slovenije, koju bi potom prešli pješke.

2.9. ODO u Karlovcu podnio je 14. prosinca 2018. Općinskom sudu u Karlovcu optužnicu protiv podnositelja kao I-okrivljenika i Noldjana Collakua kao II-okrivljenika zbog osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz članka 362. stavaka 1. i 2. KZ-a.

2.10. Podnositelj je u odgovoru na optužnicu, kao i na sjednici optužnog vijeća pred Općinskim sudom u Karlovcu naveo da se Mohamed Omar Gagale ne nalazi na popisu sudskih tumača za talijanski jezik. Stoga smatra da potvrde i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, kojim radnjama je ta osoba prisustvovala kao tumač za talijanski jezik, nisu zakoniti dokazi, a da posljedično tome i zapisnik o očevidu privremeno oduzetog vozila nije zakonit dokaz.

Podnositelj je istaknuo kako smatra da je nezakonit dokaz i iskaz svjedokinje Haibe Yaser jer na dokazno ročište na kojem je ispitana nije bio pozvan podnositelj.

Podnositelj je nadalje prigovarao da mu pri prvom ispitivanju pred djelatnicima policije 18. studenoga 2018. nije bilo omogućeno angažiranje branitelja, da mu nije dostavljena prevedena pouka o pravima, kao i da je i tim radnjama bio prisutan Mohamed Omar Gagale, za kojeg nije utvrđeno je li on ovlašteni sudski tumač.

2.11. Rješenjem Općinskog suda u Karlovcu, broj: Kov-40/2019-44 od 25. siječnja 2019. izdvojen je kao nezakonit dokaz zapisnik o prvom ispitivanju podnositelja od 18. studenoga 2018. kod Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj, dok je odbijen prijedlog podnositeljeve obrane za izdvajanje potvrde i zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta, zapisnika o očevidu i fotodokumentacije teretnog vozila, te zapisnika o ispitivanju svjedokinje Haibe Yaser. Mjerodavni dio obrazloženja tog rješenja glasi:

»Naime, navedeni predmeti, vozilo marke Fiat Ducato s ključem i prometnom dozvolom, mobilni uređaj ... te novčanice u ukupnoj vrijednosti od 560 eura, oduzeti su od 1. okrivljenog Giovannia Lombarda sukladno odredbi iz članka 261. u vezi članka 212. ZKP/08 već prilikom uhićenja 1. okrivljenog budući je postojala osnova sumnje da je 1. okrivljeni počinio kazneno djelo protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma. Radi se o predmetima koji mogu služiti pri utvrđivanju činjenica u postupku, a oduzeti su i prije pokretanja kaznenog postupka jer je postojala opasnost od odgode. Njihovo oduzimanje provedeno je u skladu s odredbama Zakona o kaznenom postupku, poštivanjem Zakonom propisane procedure te se ne radi o predmetima koji se ne mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku sukladno odredbi iz članka 262. stavka 7. ZKP/08, odnosno o dokazu koji bi bio nezakonit. Osim toga, ovi predmeti su oduzeti prilikom uhićenja 1. okrivljenika, u trenutku kada je istom uručena pouka o pravima nazočnosti tumača Mohameda Omara Gagale pa se i u ovom smislu ovi dokazi ne mogu smatrati nezakonitima. Stoga je valjalo ovaj prijedlog 1. okrivljenog Giovannia Lombarda odbiti.

Što se tiče zapisnika o očevidu na vozilu Fiat Ducato te pripadajuće fotodokumentacije, ova dokazna radnja provedena je temeljem odredbe iz članka 304. u vezi članka 212. ZKP/08, dakle u okviru zakonskih ovlasti policije i na način predviđen odredbama ZKP/08. 1. okrivljeni Giovanni Lombardo osobno je prisustvovao navedenoj dokaznoj radnji, uz nazočnost tumača, a kao što je ranije navedeno, upoznat je i sa svojim pravima na nedvosmislen način, slijedom čega je vijeće utvrdilo da je očevid proveden na zakonit i valjan način sukladno odredbama članka 304. u vezi članka 212. ZKP/08.

Ovi dokazi ne mogu se smatrati ‘plodovima trule voćke’ kako to navodi branitelj 1. okrivljenog jer se za iste nije saznalo iz nekog dokaza pribavljenog na nezakonit način, odnosno isti se ne temelje na saznanjima do kojih se došlo prilikom ispitivanja osumnjičenika Giovannia Lombarda, već su ovi dokazi pribavljeni sukladno naprijed navedenim odredbama ZKP/08. Osim toga, iz zapisnika o ispitivanju osumnjičenika Giovannia Lombarda te pripadajuće AV snimke utvrđeno je da isti nije niti iskazivao, dakle niti sadržajno iznosio bilo kakve činjenice i upućivao na dokaze pa se niti u ovom smislu ne može raditi o takozvanim ‘plodovima trule voćke’.

Također nije osnovan prijedlog branitelja 1.okrivljenog Giovannia Lombarda za izdvajanjem zapisnika o ispitivanju svjedoka Haibe Yaser na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu. Naime, svjedok je saslušan na dokaznom ročištu sukladno odredbi iz članka 236. stavak 1. točka 3. ZKP/08 uz nazočnost zamjenika Općinskog državnog odvjetnika u Karlovcu, a bez nazočnosti 1. i 2. okrivljenika i njihovih branitelja, no ova činjenica ne znači daje ova radnja nezakonita. Ova radnja provedena je bez nazočnosti 1. i 2. okrivljenog i njihovih branitelja jer je postojala opasnost od odgode budući se radi o osobi koja se nezakonito nalazila na teritoriju Republike Hrvatske te je morala napustiti teritorij Republike Hrvatske u što kraćem roku, pa je ispitivanje provedeno u skladu s odredbom iz članka 238. ZKP/08. Samim time,ne radi se o nezakonitom dokazu jer se ne radi o iskazu svjedoka koji se ne može upotrijebiti kao dokaz u smislu odredbe iz članka 300. ZKP/08.«

2.12. Protiv navedenog rješenja podnositelj je podnio žalbu, koja je odbijena rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj: Kž-51/2019-3 od 20. veljače 2019. Mjerodavni dio obrazloženja tog rješenja glasi:

»Ovaj sud kao drugostupanjski ocjenjuje da je predmetno izvješće o uhićenju i dovođenju osumnjičenika Giovannia Lombarda u pritvorsku policijsku jedinicu (listovi 25-27 spisa), sačinjeno sukladno odredbi članka 107. točke 2. ZKP/08. u svezi članka 108. stavka 1. i 7. ZKP/08. budući da su mu kao osobi osumnjičenoj da je počinila kazneno djelo od najranije faze u postupku, od trenutka postojanja osnove sumnje bila osigurana minimalna zajamčena prava obrane.

Iz predmetnog izvješća je razvidno da je osumnjičeni Gioavnni Lombardo odmah po uhićenju putem sudskog tumača na jednostavan i razumljiv način bio upoznat sa značenjem branitelja i o posljedicama odricanja od tog prava u smislu članka 65. u svezi članka 108. stavka 1. i 7. ZKP/08. te je istim također konstatirano da je izjavio u prisutnosti sudskog tumača da je razumio pouku o pravima i da u ovoj fazi postupka neće angažirati branitelja.

Budući je osumnjičeni Giovanni Lombardo nesporno od trenutka osnove sumnje da je počinio kazneno djelo prilikom uhićenja bio upoznat sa poukom o pravima i sa značenjem prava na branitelja i o posljedicama tog prava, slijedom čega su na temelju odredbe članka 261. u svezi članka 212. ZKP/08. zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Slunj od 17. studenog 2018. (list 4 spisa), potvrda o privremenom oduzimanu predmeta Policijske uprave Karlovačke, Policijske postaje Slunj od 17. studenog 2018. (list 5 spisa) te zapisnik o očevidu i fotodokumentaciji teretnog vozila marke Fiat tip Ducato, registarskih oznaka CV-993VS (Italija) u smislu odredbe članka 262. stavka 7. ZKP/08. protivno žalbenim prigovorima mogu upotrijebiti kao dokaz u postupku.

Protivno daljnjim žalbenim navodima, po ocjeni ovog suda kao drugostupanjskog, sudac istrage Županijskog suda u Karlovcu 19. studenog 2018. je na dokaznom ročištu sukladno odredbi članka 236. stavka 1. točke 3. u svezi članka 238. ZKP/08. ispitao svjedoka Haibu Yaser u svrhu utvrđivanja postojanja osnovane sumnje da su okrivljenici počinili kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. i 3. KZ/11. Prema tome, nisu u pravu žalitelji da bi prvostupanjski sud pobijanim rješenjem točkom II. izreke, ne ocijenivši taj personalni dokaz, nezakonitim, počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članak 468. stavka 2. i 3. ZKP/08.«

2.13. Rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Karlovcu broj: Kov-40/2019-75 od 12. ožujka 2019. potvrđena je optužnica ODO-a u Karlovcu od 14. prosinca 2018. protiv podnositelja kao I-okrivljenog i Noldana Collakua kao II-okrivljenog, radi kaznenog djela iz članka 326. stavaka 1. i 2. KZ-a.

2.14. Na glavnoj raspravi pred Općinskim sudom u Karlovcu podnositelj je predlagao u svojstvu svjedoka saslušati Haibu Yaser, koja je ispitana pred sucem istrage bez prisutnosti podnositeljeve obrane.

Nadalje je predlagao da se kao svjedok ispita Mohamed Omar Gagale »koji je u predmetnom spisu naveden kao sudski tumač za talijanski jezik a koji je bio nazočan kod poduzimanja pojedinih dokaznih radnji a iz kojih proizlazi da bi 1. optuženik odbio potpisati zapisnike i potvrde u točki 1. do 8. dokaznih prijedloga u optužnici, a kako bi se utvrdilo iz kojeg razloga je isti to učinio«.

2.15. Na raspravi održanoj 11. srpnja 2019. sud je naložio podnositeljevom branitelju da u roku od osam dana dostavi točnu adresu Mohameda Omara Gagalea čije je ispitivanje predložio.

2.16. Na raspravi održanoj 30. listopada 2019. raspravno vijeće Općinskog suda u Karlovcu odbilo je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka Mohmeda Omara Gagalea, ocijenivši ga nevažnim i odugovlačećim. Ujedno je doneseno rješenje da će se u dokaznom postupku pročitati iskaz svjedokinje Haibe Yaser dan pred sucem istrage 19. studenoga 2018.

2.17. Nakon provedenog dokaznog postupka presudom Općinskog suda u Karlovcu broj: K-182/2019-148 od 30. listopada 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjska presuda) podnositelj kao I-okrivljeni i Noldjan Collaku kao II-okrivljeni proglašeni su krivima što su:

»17. studenog 2018. oko 20,00 sati, na području Rakovice, zajedno i po prethodnom dogovoru, u namjeri da se materijalno okoriste ilegalnim prebacivanjem stranih državljana, za novčani iznos od 500,00 eura, u kombi vozilo Fiat Ducato talijanskih registarskih oznaka CV993VS preuzeli petnaest stranih državljana od kojih deset državljana Sirije, jednog državljana Jemena i četiri državljana Palestine, koji su prethodno na točno neutvrđeni način mimo granične kontrole ušli u Republiku Hrvatsku te ih prevozili u blizinu mjesta do državne granice s Republikom Slovenijom, u tovarnom prostoru vozila koje nije namijenjeno za prijevoz osoba, bez sjedala i sigurnosnih pojaseva, bez ventilacije, u čemu su međutim otkriveni i zaustavljeni istoga dana po policijskim službenicima u 21,51 sati u Plitvičkoj ulici 18, u Slunju

dakle, iz koristoljublja pomogli drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj

čime su počinili kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, opisano i kažnjivo po članku 326. stavku 1. Kaznenog zakona (»Narodne novine« br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11).«

Za počinjeno kazneno djelo podnositelj je osuđen na kaznu zatvora od četiri godine, a Noldjan Collaku osuđen je na kaznu zatvora od dvije godine.

2.18. U odnosu na odbijen dokazni prijedlog podnositeljeve obrane za ispitivanje svjedoka Mohameda Omara Gagalea, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je:

»Odbijen je dokazni prijedlog obrane za ispitivanjem u svojstvu svjedoka Mohameda Omara Gagale kao nevažan i odugovlačeći, budući da je isti u konkretnom slučaju bio angažiran isključivo kao tumač pa činjenice koje bi se izvođenjem ovog dokaza imale utvrditi nisu važne za odlučivanje a osim toga isti je nepoznatog boravišta izvan RH, tijekom postupka nije utvrđena njegova adresa te bi se izvođenjem ovog dokaza znatno odugovlačio postupak.«

2.19. U odnosu na korištenje iskaza svjedokinje Haibe Yaser ispitane tijekom istrage bez prisutnosti podnositeljeve obrane, u obrazloženju prvostupanjske presude navedeno je:

»Također je unatoč protivljenju obrana 1. i 2. optuženika pročitan iskaz svjedoka Haibe Yaser na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 jer se radi o stranoj državljanki koja je na područje RH ušla ilegalno bez namjere da se na tom području duže zadržava, osoba se više ne nalazi na području RH, nepoznatog je boravišta pa bi njezino pozivanje na sud bilo otežano.

(...)

Na temelju članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08 pročitan je iskaz svjedoka Haibe Yaser na listu 75 spisa koja je iskazala da je s 14 osoba ušla ilegalno na teritorij RH iz R BiH te se grupa dogovorila da će platiti prijevoz kroz teritorij RH s time da je netko iz grupe znao koje vozilo će ih pokupiti na teritoriju RH i kada su ušli u to vozilo, ona je dala vozaču teretnog vozila 500 eura s time da je ona dala 100 eura a ostali novac su skupili članovi grupe koji su ušli u to vozilo. Navela je da je dogovor bio da ih se preveze do Slovenije odnosno da ih vozač ostavi ispred granice R Slovenije koju bi onda prešli pješice. Iskazala je da je ušla u stražnji dio vozila odnosno u teretni dio koji nema ni prozora ni sjedala te da su u vozilu bili oko pola sata prije nego što ih je zaustavila policija. Navela je da su svi bili smješteni u tovarnom prostoru vozila i da ne zna točan broj putnika ali dopušta mogućnost da ih je bilo 14.

Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta PP Slunj od 17. studenog 2018., na listu 4 spisa, te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta PP Slunj serijskih brojeva 00117776, 00117777 i 00117778 od 17. studenog 2018. na listu 5, 6 i 7 spisa, razvidno je da je od 1. optuženika oduzet teretni automobil marke Fiat Ducato, plave boje s dvije registracijske pločice CV993VS, Republike Italije, pripadajući ključ, prometna dozvola R Italije, mobilni uređaj marke Samsung s razbijenim ekranom i pripadajućom SIM karticom, pet novčanica u apoenu od 100 eura, jedna novčanica u apoenu od 50 eura i jedna novčanica u apoenu od 10 eura.

(...)

Sud je u cijelosti prihvatio iskaze svjedoka Tomislava Šimunovića i Branimira Medveda, djelatnika policije, koji su svjedočili o postupanju prilikom zaustavljanja vozila kojim je upravljao 1. optuženik kao i onome što su zapazili nakon zaustavljanja predmetnog vozila. Njihovi iskazi su jasni, detaljni, cjeloviti, u međusobnom suglasju i potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu, stoga ih je sud prihvatio.

Ocjenjujući vjerodostojnost obrane 2.optuženog Noldjana Collakua sud je prihvaća istinitom u pretežnom dijelu, jer je ista u bitnim činjenicama suglasna s iskazima svjedoka policajaca i svjedoka Haibe Yaser i to prvenstveno u dijelu u kojem je naveo da su prevozili više migranata u tovarnom prostoru vozila i da je taj prijevoz bio unaprijed organiziran a za što je on osobno trebao dobiti nagradu od 400 eura po izvršenom prijevozu a 1. optuženik je trebao dobiti 100 eura po osobi po izvršenom prijevozu, dok je na licu mjesta 1. optuženik dobio 500 eura od migranata. Iako se 2.optuženik branio na sudu da se ne sjeća da je rekao da je vidio da je 1.optuženik od migranata dobio 500 eura koje je stavio u džep, reproducirana je snimka njegovog prvog ispitivanja gdje je decidirano iskazao da je vidio da je 1.optuženik dobio od migranata 500 eura koje je stavio u džep, nakon čega je to objasnio da je tada bio prestrašen i da se ne sjeća što je iskazivao, međutim kada se uzme u obzir da je svjedok Haiba Yaser iskazala da su vozaču na licu mjesta platili 500 eura za prijevoz i da je od 1.optuženika potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta privremeno oduzeto 560 eura, onda je sasvim jasno da je 2.optuženik govorio istinu prilikom prvog ispitivanja a naknadno svoju obranu iskonstruirao kako ne bi pogoršao položaj 1.optuženika na sudu.

S druge strane, onaj dio obrane 2.optuženika u kojem navodi da su u vozilo primili četiri do pet ljudi i da su vozilom stali kraj bolnice jer su pogriješili put prema R Sloveniji u kojem trenutku je do njih došla policija te da nije znao da ti ljudi borave u RH ilegalno, sud nije cijenio istinitim a budući da su svjedoci policajci, u čije iskaze nije bilo razloga sumnjati jer su isti kritične zgode samo obavljali svoj posao, nesrodni su i nezavađeni sa optuženicima pa nisu imali nikakvog razloga govoriti neistinu ili bezrazložno teretiti optuženike, decidirano iskazali da su pratili predmetno teretno vozilo, zvučnim i svjetlosnim znacima pokušavali ga zaustaviti ali se vozač oglušio te povećao brzinu i dao u bijeg ali budući da optuženici ne poznaju to područje jer su stranci, slučajno su skrenuli vozilom u slijepu ulicu kojom dalje više nisu mogli voziti te su iz tog razloga bili primorani zaustaviti vozilo, izaći iz vozila i početi bježati ali su uhvaćeni«.

2.20. Protiv prvostupanjske presude podnositelj je podnio žalbu u kojoj je između ostaloga istaknuo da je povrijeđeno pravo obrane na jednakost i pravično suđenje jer se presuda temelji na nekonfrontiranom iskazu svjedokinje Haibe Yaser.

Nadalje je istaknuo da su dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta te potom očevid privremeno oduzetog vozila nezakoniti dokazi jer su pribavljeni kršenjem prava na prevođenje, i to jer mu pri uhićenju kao i pri prvom ispitivanju pred policijom nije dostavljena prevedena pouka o pravima na talijanski jezik, odnosno da je pri prvom ispitivanju pred djelatnicima policije i pri poduzimanju dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta u svojstvu tumača za talijanski jezik bila prisutna osoba imena Mohamed Omar Gagale koja se ne nalazi na listi stalnih sudskih vještaka. Ujedno se žalio zbog neprovođenja dokaza saslušanjem Mohameda Omara Gagalea, koji je obrana predlagala radi utvrđivanja stvarnog identiteta te osobe.

2.21. Županijski sud u Slavonskom Brodu presudom broj: Kž-13/2020-11 od 5. lipnja 2020. (u daljnjem tekstu: drugostupanjska presuda) odbio je žalbu podnositelja kao neosnovanu i potvrdio je pobijanu prvostupanjsku presudu.

2.22. U odnosu na žalbene navode podnositelja o korištenju nekonfrontiranog iskaza svjedokinje Haibe Yaser, u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je:

»Neosnovani su navodi žalitelja da se pobijana presuda u odlučujućoj mjeri temelji na nekonfrontiranom iskazu svjedoka Haibe Yaser, jer I. optuženik i njegov branitelj nisu mogli postavljati pitanja, kao i da ne postoji niti jedan drugi dokaz da je I. optuženik ostvario kakvu materijalnu korist. Suprotno žalbenim navodima pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz Haibe Yaser, a koji iskaz je u skladu sa dijelom obrane II. optuženika, te potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta kojom je od I. optuženika oduzeto 560 eura, tako da se prvostupanjska presuda u odnosu na I. optuženika ne temelji u odlučujućoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu navedene svjedokinje.«

2.23. U odnosu na žalbene navode podnositelja da je presuda utemeljena na nezakonitim dokazima, u obrazloženju drugostupanjske presude navedeno je:

»Nisu osnovani niti žalbeni navodi da je presuda utemeljena na nezakonitim dokazima i da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08 da su I. optuženiku prekršena prava na prevođenje, jer iz podataka u spisu proizlazi da su I. optuženiku od najranije faze postupka bila osigurana zajamčena prava obrane na način da je putem prevoditelja odmah po uhićenju bio upoznat što mu se stavlja na teret, te mu je uručena pouka o pravima, te je upoznat o pravu na branitelja, tako da činjenica što se osoba Mohamed Omar Gagale nije bio na popisu stalnih sudskih tumača za talijanski jezik ne utječe na zakonitost dokaza provedenih u njegovoj prisutnosti. S obzirom da je Županijski sud u Karlovcu svojim rješenjem Kž-51/2019-3. od 20. veljače 2019. već odlučio o navodima žalitelja koji se odnose na nezakonite dokaze u pogledu stalnog sudskog tumača i svjedoka Haibe Yaser, a koje obrazloženje u cijelosti u prihvaća i ovaj sud, te se žalitelj upućuje na obrazloženje tog rješenja radi nepotrebnog ponavljanja.«

III. PRIGOVORI PODNOSITELJA

3. Podnositelj u ustavnoj tužbi, pozivajući se na članak 29. Ustava i članak 6. Konvencije, ističe da mu je u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

Ističe da je jedna od odlučnih činjenica – da je svjedokinja Haiba Yaser podnositelju predala 500,00 eura – utvrđena isključivo na temelju iskaza te svjedokinje, koji je nekonfrontiran jer je svjedokinja ispitana pred istražnim sucem bez prisutnosti podnositeljeve obrane.

Podnositelj nadalje ističe da su dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta te potom očevid privremeno oduzetog vozila nezakoniti dokazi jer su pribavljeni kršenjem prava na prevođenje. Navodi da mu ni pri uhićenju ni pri prvom ispitivanju pred policijom nije dostavljena prevedena pouka o pravima na talijanski jezik, odnosno da pri prvom ispitivanju pred djelatnicima policije i pri poduzimanju dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta nije bio prisutan stalni sudski tumač za talijanski jezik, već je u svojstvu tumača bila prisutna osoba imena Mohamed Omar Gagale koja se ne nalazi na listi stalnih sudskih vještaka za talijanski jezik. Stoga, kao i zbog toga što je sud odbio dokazni prijedlog za saslušanje te osobe, koji je dokaz obrana predlagala radi utvrđivanja stvarnog identiteta te osobe, podnositelj smatra da su provedene dokazne radnje (privremeno oduzimanje predmeta te potom očevid privremeno oduzetog teretnog vozila) nezakoniti dokazi.

Podnositelj je stoga predložio usvojiti ustavnu tužbu, ukinuti osporene presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

IV. DOPUŠTENOST USTAVNE TUŽBE

4. Ustavni sud je rješenjem broj: U-III-338/2021 od 21. prosinca 2021. (»Narodne novine« broj 8/22.) ispitao i razradio kriterije u pogledu pretpostavki za podnošenje ustavnih tužbi u situaciji kada se ustavna tužba, ili pojedini prigovori ustavne tužbe, temelje na razlozima zbog kojih su podnositelji mogli podnijeti zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (u daljnjem tekstu: ZIPPP) Vrhovnom sudu.

4.1. U navedenom rješenju utvrđena je obveza podnositelja ustavne tužbe, kako bi pravilno iscrpili dopušteni pravni put, da podnesu ZIPPP (tamo gdje su ispunjene pretpostavke za korištenje tog pravnog lijeka) u situacijama u kojima se ustavna tužba, ili pojedini prigovori ustavne tužbe, temelje na razlozima zbog kojih se ZIPPP može podnijeti.

4.2. Time je Ustavni sud, za navedenu situaciju, promijenio dotadašnju ustavnosudsku praksu u pogledu pretpostavki za dopuštenost ustavnih tužbi.

5. U predmetima je poput ovog, gdje su kriteriji dopuštenosti pravnih sredstava rezultat tumačenja sudova, utvrđeno da je obično potrebno šest mjeseci da se razvojem sudske prakse stekne dovoljan stupanj pravne sigurnosti prije nego što se može smatrati da je javnost djelotvorno upoznata s odlukom koja je utvrdila pretpostavke za korištenje određenog pravnog sredstva, odnosno da su pojedinci kojih se to tiče sposobni i obvezni koristiti ga (vidi predmete Europskog suda za ljudska prava /u daljnjem tekstu: ESLJP/ Janković i dr. protiv Hrvatske, br. 23244/16, § 60., odluka od 21. rujna 2021., Kirinčić i dr. protiv Hrvatske, br. 31386/17, § 115., presuda od 30. srpnja 2020.; i odluku i rješenje Ustavnog suda broj: U-IIIBi-3655/2019 od 26. studenog 2020., t. 9.2.).

5.1. S obzirom na činjenicu da je rješenje Ustavnog suda broj: U-III-338/2021 objavljeno 19. siječnja 2022., u pogledu onih podnositelja koji će pravni lijek (ZIPPP) moći koristiti nakon 19. srpnja 2022., ti će podnositelji, kako bi ispunili zahtjeve za dopuštenost ustavne tužbe, morati koristiti relevantna sredstva na način naveden u rješenju broj: U-III-338/2021, a zatim, u slučaju nepovoljnog ishoda, podnijeti ustavnu tužbu Ustavnom sudu.

5.2. S druge strane, za podnositelje ustavnih tužbi koji nisu iskoristili ZIPPP (i više to nisu u mogućnosti učiniti s obzirom na rokove za njegovo podnošenje) jer su se oslanjali na raniju praksu Ustavnog suda na temelju koje su mogli očekivati da će Ustavni sud ispitati njihove ustavne tužbe bez obzira na činjenicu da prethodno nisu koristili ZIPPP, ne može se zahtijevati da koriste pravno sredstvo nakon promjene sudske prakse bez određenog prijelaznog razdoblja (vidi t. 5.). Stoga će Ustavni sud, kako bi se izbjegla retroaktivna primjena kriterija iz rješenja broj: U-III-338/2021, i izbjeglo pitanje predvidivosti i učinkovitosti ustavnih tužbi za podnositelje koji nisu iskoristili i ne iskoriste ZIPPP do 19. srpnja 2022., ispitati te ustavne tužbe bez obzira na činjenicu da prethodno nisu koristili navedeno pravno sredstvo.

6. Slijedom navedenoga, a s obzirom na to da je predmetna ustavna tužba podnesena 27. srpnja 2020. u povodu presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj: Kž-13/2020-11 od 5. lipnja 2020., Ustavni sud ocjenjuje ustavnu tužbu dopuštenom te će u nastavku ispitati njezinu osnovanost.

V. OCJENA USTAVNOG SUDA

7. Polazeći od navoda i razloga ustavne tužbe Ustavni sud razmotrio je prigovore podnositelja s aspekta članka 29. stavka 1., 29. stavka 2. alineje 1., 6. i 7. i 29. stavka 4. Ustava te članka 6. stavaka 1. i 3.(a), (d) i (e) Konvencije.

Mjerodavni dio članka 29. Ustava glasi:

»Članak 29.

Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično ... odluči o ... optužbi zbog kažnjivog djela.

U slučaju sumnje ili optužbe zbog kažnjivog djela osumnjičenik, okrivljenik ili optuženik ima pravo:

– da u najkraćem roku bude obaviješten potanko i na jeziku koji razumije o naravi i razlozima optužbe koja se diže protiv njega i o dokazima koji ga terete,

(...)

– da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da zahtijeva da se osigura nazočnost i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe,

– na besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava na sudu.

Dokazi pribavljeni na nezakonit način ne mogu se uporabiti u sudskom postupku.«

(...)«

Mjerodavni dio članka 6. Konvencije glasi:

»Članak 6.

1. (...) u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično ... ispita njegov slučaj.

(...)

3. Svatko optužen za kazneno djelo ima najmanje sljedeća prava:

(a) da u najkraćem roku bude obaviješten, potanko i na jeziku koji razumije, o prirodi i razlozima optužbe koja se podiže protiv njega;

(...)

(d) da ispituje ili dade ispitati svjedoke optužbe i da se osigura prisustvo i ispitivanje svjedoka obrane pod istim uvjetima kao i svjedoka optužbe;

(e) besplatnu pomoć tumača ako ne razumije ili ne govori jezik koji se upotrebljava u sudu.«

A. Pravo na tumača i način na koji su pribavljeni dokazi

a) Načelna stajališta

8. Ustavni sud podsjeća da je njegova zadaća, u skladu s člankom 29. stavkom 1. Ustava, kao i člankom 6. stavkom 1. Konvencije prvenstveno ocijeniti pravičnost kaznenog postupka u cjelini, uključujući i način na koji su pribavljeni dokazi, imajući na umu ne samo prava obrane već i interes javnosti i žrtava za pravilnim progonom kaznenih djela (usporedi s predmetima ESLJP-a Schatschaschwili protiv Njemačke [Vv], br. 9154/10, § 101., presuda od 15. prosinca 2015., i Paić protiv Hrvatske, br. 47082/12, § 27., presuda od 29. ožujka 2016.).

8.1. Pri ocjeni je li postupak u cjelini bio pošten u obzir treba uzeti i to jesu li prava obrane poštovana. Posebice je potrebno ispitati je li podnositelju dana prilika da ospori autentičnost dokaza te da se protivi njihovoj uporabi. Uz to, u obzir treba uzeti i kvalitetu dokaza, kao i to stvaraju li okolnosti u kojima su oni pribavljeni sumnju u pouzdanost i točnost dokaza. Kada su osporeni dokazi čvrsti i ne postoji opasnost da su nepouzdani, potreba za dokazima koji ih podržavaju odgovarajuće slabi. Međutim, čak i kada osporavane dokaze ne podržavaju drugi dokazi, ne dolazi nužno do povrede prava na pošteno suđenje (usporedi s predmetima ESLJP-a Bykov protiv Rusije [Vv], br. 4378/02, § 90., presuda od 10. ožujka 2009.; i Dragojević protiv Hrvatske, br. 68955/11, § 129., presuda od 15. siječnja 2015.).

8.2. Pravo na pošteno suđenje neće uvijek biti povrijeđeno ako se osuda okrivljenog temelji na dokazu koji je »nezakonit« (usporedi s Parris protiv Cipra, br. 56354/00, odluka od 4. srpnja 2002. i Budak protiv Turske, br. 69762/12, § 78., presuda od 16. veljače 2021.). Međutim, kada obrana argumentirano ospori autentičnost i vjerodostojnost nekog dokaza, neovisno o tome je li taj dokaz nezakonit ili ne, sudovi su obvezni pažljivo ocijeniti takav dokaz i dati odgovarajuće obrazloženje o njegovoj autentičnosti i dokaznoj vrijednosti (vidi predmete ESLJP-a Murtazaliyeva protiv Rusije [Vv], br. 36658/05, § 157., presuda od 18. prosinca 2018.; Bykov, navedeno, § 95.; i Horvatić protiv Hrvatske, br. 36044/09, § 82., presuda od 17. listopada 2013.).

8.3. Pravo na besplatnu pomoć tumača, iz članka 29. stavka 2. alineje 7. Ustava i članka 6. stavka 3. točke (e) Konvencije, ne odnosi se samo na prijevod i tumačenje izjava ili dokumenata na raspravnom ročištu, već i u pretkaznenom, odnosno predistražnom postupku. Osoba »optužena za kazneno djelo« koja ne razumije ili ne govori jezik koji se koristi na sudu ima pravo na besplatnu pomoć tumača za prijevod ili tumačenje svih onih dokumenata ili izjava u postupku koji je pokrenut protiv njega, a za koje je potrebno da ih razumije ili da ih je prenio na jeziku suda kako bi imao pravično suđenje (vidi predmet ESLJP-a Kamasinski protiv Austrije, br. 9783/82, § 76., presuda od 19. prosinca 1989.).

8.4. Međutim, članak 29. stavak 2. alineja 7. Ustava i članak 6. stavak 3. točke (e) Konvencije ne idu toliko daleko da zahtijevaju pisani prijevod svih pisanih dokaza ili službenih dokumenata u postupku. Osigurana pomoć u tumačenju trebala bi biti takva da okrivljeniku omogući saznanje o predmetu protiv njega i da se brani sam, posebice tako što će pred sudom moći iznijeti svoju verziju događaja. S obzirom na potrebu da navedeno pravo bude praktično i učinkovito, obveza nadležnih tijela nije ograničena na imenovanje tumača, već se, ako su ona o tome obaviještena, u određenim okolnostima također može proširiti na stupanj naknadne kontrole nad adekvatnošću pruženog tumačenja (vidi predmet ESLJP-a Kamasinski protiv Austrije, navedeno, § 76.).

b) Primjena načelnih stajališta na konkretan slučaj

9. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da su dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta te potom očevid privremeno oduzetog vozila nezakoniti dokazi jer su pribavljeni kršenjem prava na prevođenje. Podnositelj navedeno obrazlaže tvrdnjama da mu pri uhićenja i pri prvom ispitivanju pred policijom nije dostavljena prevedena pouka o pravima na talijanski jezik, odnosno da pri prvom ispitivanju pred djelatnicima policije i pri poduzimanju dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta, nije bio prisutan stalni sudski tumač za talijanski jezik, već je u svojstvu tumača bila prisutna osoba imena Mohamed Omar Gagale koja se ne nalazi na listi stalnih sudskih vještaka za talijanski jezik.

9.1. U odnosu na navode koji se odnose na prvo ispitivanje podnositelja pred policijom 18. studenoga 2018., Ustavni sud utvrđuje da je rješenjem Općinskog suda u Karlovcu broj: Kov-40/2019-44 od 25. siječnja 2019., koje je potvrđeno rješenjem Županijskog suda u Karlovcu broj: Kž-51/2019-3 od 20. veljače 2019., zapisnik o ispitivanju izdvojen iz spisa i tijekom postupka nije korišten kao dokaz (vidi t. 2.11. i 2.12.).

9.2. U odnosu na navode da mu nakon uhićenja nije dostavljena prevedena pouka o pravima na talijanskom jeziku, iz stanja spisa proizlazi da je podnositelj putem prevoditelja 18. studenoga 2018. bio upoznat s time što mu se stavlja na teret te mu je uručena pouka o pravima na talijanskom jeziku. Navedeno proizlazi iz službene bilješke od 18. studenoga 2018. (vidi t. 2.2.), izvješća o uhićenju i dovođenju sastavljenih na hrvatskom i talijanskom jeziku i pisane pouke o pravima uhićenika na hrvatskom i talijanskom jeziku koji prileže prvostupanjskom spisu predmeta.

Pritom Ustavni sud primjećuje da je podnositelj 19. studenoga 2018. ispitan u ODO-u u Karlovcu kada je uz stalnog sudskog tumača za talijanski jezik, Elianu Uzelac Modrić, ponovno upoznat sa svojim pravima (vidi t. 2.7.), i kojom prilikom nije iznosio prigovore da nakon uhićenja u policiji nije bio upoznat sa svojim pravima. Taj prigovor podnositelj nije isticao ni nakon podizanja optužnice pred optužnim vijećem ni pred raspravnim sudom, već ga je prvi puta istaknuo tek u žalbi protiv prvostupanjske presude.

9.3. U odnosu na podnositeljeve navode da je poduzimanju dokaznih radnji privremenog oduzimanja predmeta kao prevoditelj za talijanski jezik bio prisutan Mohamed Omar Gagale, a koji nije stalni sudski vještak za talijanski jezik, Ustavni sud opaža da su optužno vijeće kao i raspravni sud obrazložili zašto dokazi koje obrana osporava kao nezakonite to nisu (vidi, suprotno, Budak protiv Turske, br. 69762/12, §§ 84. – 89., presuda od 16. veljače 2021.). Sudovi su ocijenili da je podnositelj bio poučen o svojim pravima i da su dokazne radnje provedene sukladno sa Zakonom o kaznenom postupku (»Narodne novine« broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka USRH broj: U-I-448/2009 i dr., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; u daljnjem tekstu: ZKP), a da sama činjenica da Mohamed Omar Gagale nije bio na popisu stalnih sudskih tumača za talijanski jezik ne utječe na zakonitost dokaza provedenih u njegovoj prisutnosti.

9.4. Međutim, čak i da je riječ o dokazima koji su prema ZKP-u nezakoniti, to ne znači da bi tako prikupljeni dokazi sami po sebi doveli do povrede prava podnositelja na pravično suđenje. Ustavni sud ne odlučuje o primjeni ZKP-a već o poštovanju Ustavom zajamčenih prava i sloboda. Uloga Ustavnog suda u tom je smislu ocijeniti jesu li redovni sudovi ta prava i slobode poštovali, pri čemu se osobita pažnja daje pitanju jesu li redovni sudovi odgovorili u obrazloženjima svojih odluka i presuda na navode i argumente podnositelja o povredama ustavnih prava i sloboda (vidi, primjerice, odluke Ustavnog suda broj: U-III-3609/2017 od 28. listopada 2021. i U-III-122/2020 od 26. listopada 2021.).

9.5. Ustavni sud utvrđuje da je podnositelj nakon što je 18. studenoga 2018. u policiji poučen o pravima u prisutnosti tumača Mohameda Omar Gagalea, i 19. studenoga 2018., pri ispitivanju u ODO-u u Karlovcu uz prisutstvo stalnog sudskog tumača za talijanski jezik, Eliane Uzelac Modrić, poučen o svojim pravima. U daljnjem tijeku postupka, od podnošenja optužnice te pred raspravnim sudom, postupak je vođen uz prisutstvo stalnog sudskog tumača, a podnositelja je zastupao branitelj, te je tijekom cijelog postupka imao mogućnost predlagati dokaze, komentirati dokazni postupak, davati svoje viđenje odlučnih činjenica i isticati sve svoje prigovore.

9.6. Pored toga, Ustavni sud primjećuje da iako je podnositelj tijekom postupka tražio izdvajanje dokaza (potvrda i zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta, te zapisnik o očevidu privremeno oduzetog vozila) i osporavao je njihovu uporabu, tijekom postupka, kao ni u ustavnoj tužbi, nije iznio nikakve tvrdnje koje osporavaju pouzdanost podataka iz tih dokaza. Podnositelj je svoj prigovor ograničio isključivo na formalnu uporabu takvih podataka kao dokaza za vrijeme postupka, i to jer prisutni tumač nije bio na listi stalnih sudskih vještaka. Podnositelj tijekom postupka nije tvrdio da prilikom poduzimanja dokaznih radnji kojima je bio prisutan tumač Mohamed Omar Gagale nije bio upoznat sa sadržajem tih radnji, ili da mu sadržaj radnji i zapisnika nije preveden ili objašnjen.

9.7. Na temelju navedenoga, Ustavni sud ocjenjuje da pruženo tumačenje u pretkaznenom postupku pred policijom nije ugrozilo ili uskratilo podnositeljevo pravo na pravično suđenje niti ga je spriječilo da se brani, kao i da je podnositelj bio dovoljno obaviješten o »prirodi i razlozima optužbe protiv njega« u smislu članka 29. stavka 2. alineja 1. i 7. Ustava i članka 6. stavka 3. točaka (a) i (e) Konvencije. Ustavni sud također smatra da ne postoji ništa što bi potkrijepilo zaključak da prava obrane podnositelja nisu odgovarajuće poštovana u pogledu izvedenih dokaza ili da je procjena redovnih sudova bila proizvoljna.

B. Odbijanje dokaznih prijedloga obrane – ravnopravnost procesnih oružja

a) Načelna stajališta

10. Kada raspravni sud odbije dokazni prijedlog obrane, potrebno je ocijeniti je li obrana obrazložila svoj zahtjev da se izvede određeni dokaz, je li objasnila značaj tog dokaza za utvrđenje odlučnih činjenica u postupku, tj. onih o kojima ovisi odluka o biti stvari ili koji mogu ojačati poziciju obrane (usporedi s predmetom ESLJP-a Murtazaliyeva protiv Rusije [Vv], br. 36658/05., § 158., presuda od 18. prosinca 2018.).

10.1. Ustavni sud podsjeća da ni članak 29. Ustava ni članak 6. Konvencije ne traže prihvaćanje svakog dokaznog prijedloga obrane i ne traže od redovnih sudova da daju detaljan odgovor na svaki prijedlog obrane (usporedi s predmetom Murtazaliyeva protiv Rusije, navedeno, § 165.). Zadatak je redovnih sudova da ocijene relevantnost dokaznog prijedloga obrane (usporedi s Murtazaliyeva protiv Rusije, navedeno, § 163.). Takva ocjena uključuje razmatranje okolnosti svakog pojedinog predmeta, te razlozi za odbijanje dokaznog prijedloga moraju odgovoriti na navode obrane. Stoga, što su jači i teži argumenti obrane, to detaljniji i uvjerljiviji trebaju biti razlozi za odbijanje dokaznog prijedloga (usporedi s Murtazaliyeva protiv Rusije, navedeno, §§ 164. i 166.).

10.2. U svakom predmetu potrebno je ocijeniti kakav je utjecaj odbijanja dokaznog prijedloga obrane na pravičnost postupka u cjelini (usporedi s Murtazaliyeva protiv Rusije, navedeno, § 167.; Dvorski protiv Hrvatske [Vv], br. 25703/11, § 82., presuda od 20. listopada 2015.; i Schatschaschwili protiv Njemačke, navedeno, § 101.). Pravičnost postupka ne može se temeljiti na ocjeni samo pojedinog aspekta postupka ili jednog izoliranog incidenta (usporedi s Ibrahim i drugi protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv], br. 50541/08, 50571/08, 50573/08 i 40351/09, § 251., presuda od 13. rujna 2016.). Pri tome valja poći od pitanja:

– je li obrana svoj zahtjev za izvođenje određenog dokaza obrazložila i objasnila značaj tog dokaza za utvrđenje odlučnih činjenica o kojima ovisi odluka o biti stvari ili koje mogu ojačati poziciju obrane,

– jesu li sudovi razmotrili važnost predloženog dokaza i dali dovoljne razloge za odbijanje tog dokaznog prijedloga obrane, i u konačnici

– kakav je utjecaj odbijanje dokaznog prijedloga obrane imalo na pravičnost postupka, odnosno je li umanjilo pravičnost postupka sagledanog u cjelini.

b) Primjena načelnih stajališta na konkretan predmet

11. Podnositelj u ustavnoj tužbi ističe da raspravni sud nije prihvatio prijedlog obrane da se u svojstvu svjedoka sasluša Mohameda Omara Gagalea »a sve kako bi se utvrdio stvarni identitet iste osobe, a imajući u vidu da je ista osoba u svojstvu tumača za talijanski jezik bila nazočna provođenja određenih dokaznih radnji na sadržaju kojih sudovi temelje svoje odluke u ovoj pravnoj stvari (...)«. Nadalje je navedeno: »obrana je tijekom prvostupanjskog postupka kontinuirano predlagala utvrđenje identiteta navedene osobe i to prvenstveno iz razloga što ista osoba nije u Republici Hrvatskoj evidentirana kao sudski tumač za talijanski jezik«.

11.1. Sudovi su utvrdili da je predloženi svjedok nepoznatog boravišta izvan Republike Hrvatske pa da bi se izvođenjem tog dokaza znatno odugovlačio postupak, a ocijenili su i da provođenje tog dokaza nije potrebno jer činjenice koje bi se imale utvrditi njegovim saslušanjem nisu važne za odlučivanje (vidi t. 2.18.).

11.2. Ustavni sud utvrđuje da podnositelj tijekom postupka pred raspravnim sudom nije tvrdio da mu radnje kojima je Mohamed Omar Gagale prisustvovao nisu bile prevedene ili da nije bio upoznat s njihovim sadržajem onako kako je to konstatirano službenim zapisnicima i izvješćima, već da je obrana (što upravo proizlazi iz navoda same ustavne tužbe – vidi prethodno navedenu t. 11.) saslušanjem kao svjedoka Mohameda Omara Gagalea htjela potkrijepiti tvrdnje da ta osoba nije bila stalni sudski tumač, pa da su dokazne radnje koje su obavljene u njegovoj prisutnosti zbog toga nezakoniti dokazi.

11.3. Imajući u vidu navedeno, kao i prethodnu ocjenu Ustavnog suda da korištenjem dokaza provedenih u prisutnosti Mohameda Omara Gagalea u svojstvu prevoditelja za talijanski jezik nisu povrijeđena podnositeljeva prava (vidi t. 9. – 9.5.), obrazloženje koje je dao raspravni sud – da provođenje tog dokaza nije potrebno jer činjenice koje bi se imale utvrditi njegovim saslušanjem nisu važne za odlučivanje – prihvatljivo je i nije ni po čemu arbitrarno.

11.4. Osim toga, Ustavni sud smatra da je tijekom kaznenog postupka obrani dana prilika da iznosi dokazne prijedloge, da se osvrće na dokazne prijedloge optužbe, te da iznosi svoje argumente. Ustavni sud nadalje ocjenjuje da su sudovi pažljivo ocijenili sve izvedene dokaze i na temelju te ocjene izveli zaključak o činjenicama te zaključili da izvedeni dokazi nedvojbeno upućuju na to da je podnositelj počinio kazneno djelo za koje je osuđen. Podnositelj je neometano mogao iznijeti svoju verziju događaja, te iskazati sumnju u vjerodostojnost drugih dokaza. Primjedbe obrane u pogledu dokaznog materijala bile su dovoljno adresirane, a zaključci sudova nisu ni po čemu arbitrarni.

11.5. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud u načinu vođenja postupka ne nalazi nikakvih naznaka niti da je raspravni sud povrijedio načelo ravnopravnosti procesnih oružja stranaka niti da je odbijanjem provođenja navedenih dokaza umanjena pravičnost postupka.

C. Pravo obrane na ispitivanje svjedoka optužbe – kontradiktornost postupka

a) Načelna stajališta

12. Ustavni sud ponavlja da članak 29. stavak 2. alineja 6. Ustava, kao i članak 6. stavak 3. točka (d) Konvencije podrazumijevaju da, prije nego što optuženi može biti osuđen, svi dokazi protiv njega moraju u pravilu biti izvedeni u njegovoj prisutnosti na javnoj raspravi u svrhu kontradiktornog raspravljanja (usporedi s predmetima ESLJP-a Schatschaschwili protiv Njemačke, [Vv], br. 9154/10, § 101., presuda od 15. prosinca 2015., § 103.; i Paić protiv Hrvatske, br. 47082/12, § 28., presuda od 29. ožujka 2016.).

12.1. Stoga se svjedoci u pravilu trebaju ispitati na javnoj raspravi pred sudom koji vodi postupak, te se obrani treba dati stvarna mogućnost postavljanja pitanja svjedocima (usporedi s predmetima ESLJP-a Van Mechelen i drugi protiv Nizozemske, br. 21363/93, 21364/93, 21427/93 i 22056/93, § 51., presuda od 23. travnja 1997., i Kaste i Mathisen protiv Norveške, br. 18885/04 i 21166/04, § 47., presuda od 9. studenoga 2006.; i odluke Ustavnog suda broj: U-III-652/2018 od 28. svibnja 2020., broj: U-III-3423/2017 od 9. listopada 2019., broj: U-III-3312/2017 od 9. listopada 2019., broj: U-III-821/2019 od 5. ožujka 2020., broj: U-III-3088/2017 od 6. svibnja 2020., broj: U-III-4140/2018 od 6. svibnja 2020., sve na www.usud.hr).

12.2. Kada se osuda temelji na iskazu svjedoka kojeg obrana nije mogla ispitati potrebno je provesti test ustanovljen u predmetu ESLJP-a Schatschaschwili protiv Njemačke, navedeno, oslanjajući se na predmet Al-Khawaja i Tahery protiv Ujedinjenog Kraljevstva [Vv] (br. 26766/05 i 22228/06, presuda od 15. prosinca 2011.), a u hrvatskim predmetima primijenjen u presudi Paić protiv Hrvatske (usporedi također s odlukama Ustavnog suda broj: U-III-821/2019 od 5. ožujka 2020., U-III-4128/2017 od 9. rujna 2020.) Primjenom navedenog testa Ustavni sud mora ispitati:

– je li postojao valjan razlog za odsutnost svjedoka i, posljedično, prihvaćanje neprovjerenog iskaza odsutnog svjedoka kao dokaza;

– je li iskaz odsutnog svjedoka predstavljao jedini ili odlučujući temelj za optuženikovu osudu;

– je li bilo dovoljno uravnotežujućih čimbenika, uključujući jaka postupovna jamstva, koji bi nadoknadili teškoće koje obrana trpi kao posljedicu prihvaćanja neprovjerenog (nekonfrontiranog) iskaza, te koji bi osigurali da je suđenje u cjelini bilo pošteno.

b) Primjena načelnih stajališta na konkretan predmet

13. U konkretnom slučaju podnositelj u ustavnoj tužbi ponavlja navode koje je isticao u postupku koji je prethodio ustavnosudskom postupku, tvrdeći da je njegova osuda utemeljena isključivo, odnosno u odlučnoj mjeri na nekonfrontiranom iskazu svjedokinje Haibe Yaser.

13.1. Ustavni sud primjećuje da je navedena svjedokinja ispitana 19. studenoga 2018. pred sucem istrage Županijskog suda u Karlovcu, bez prisutnosti obrane, kojom prilikom je svjedokinja teretila podnositelja, i iskazala da je podnositelju kao vozaču teretnog vozila predala 500 eura za prijevoz grupe ilegalnih migranata za prijevoz kroz teritorij Republike Hrvatske do granice s Republikom Slovenijom.

13.2. Raspravni sud u dokaznom postupku nije saslušao svjedokinju, već je pročitao njezin iskaz od 19. studenoga 2016., jer se radi o stranoj državljanki koja je na područje Republike Hrvatske ušla ilegalno bez namjere zadržavanja, te se ne nalazi ne području Republike Hrvatske i njezino je boravište nepoznato (vidi t. 2.19. i 2.22.). Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je postojao valjan razlog za odsutnost svjedokinje, odnosno za prihvaćanje njezinog iskaza kao dokaza.

13.3. Ocjenjujući je li iskaz svjedokinje bio jedini ili odlučujući temelj za podnositeljevu osudu, Ustavni sud primjećuje da je u konkretnom slučaju bilo nesporno da su podnositelj (kao vozač) i II-okrivljeni Noldjan Collaku (kao suvozač) 17. studenoga 2018. zatečeni u kombi vozilu zajedno s ilegalnim migrantima koje su prevozili u tovarnom prostoru vozila koje nije namijenjeno za prijevoz osoba, a otkrili su ih i zaustavili istoga dana policijski službenici u 21:51 sati u Slunju.

Tijekom dokaznog postupka pred raspravnim sudom saslušani su svjedoci (policijski službenici Tomislav Šimunović i Branimir Medved) koji su svjedočili o postupanju pri zaustavljanju vozila kojim je upravljao podnositelj, kao i o onome što su zapazili nakon zaustavljanja predmetnog vozila. Ti su iskazi bili jasni, detaljni, cjeloviti, u međusobnom suglasju i potkrijepljeni materijalnom dokumentacijom u spisu.

Nadalje je ocijenjeno da je navod svjedokinje Haibe Yaser (da je 500 eura za prijevoz dala podnositelju) u skladu s dijelom obrane II-okrivljenog Noldana Collakua, kao i potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta kojom je od podnositelja oduzeto 560 eura.

13.4. Ustavni sud primjećuje da su sudovi pažljivo ocijenili iskaz svjedokinje Haibe Yaser te da su zaključak o vjerodostojnosti i istinitosti danog iskaza utemeljili na provedenim dokazima koji ga podupiru i za svoj zaključak dali uvjerljive argumente. Iskaz svjedokinje sudovi nisu promatrali izolirano već u svjetlu ostalih provedenih dokaza i na taj su način sporni dokaz dovoljno provjerili. Time su sudovi pokazali da su iskazu pristupili s dovoljno opreza. Ustavni sud prihvaća zaključak redovnih sudova da iskaz navedene svjedokinje nije bio ni jedini ni odlučujući dokaz za osudu podnositelja.

13.5. Pored toga Ustavni sud primjećuje da je sve provedene dokaze, pa tako i dokaze koji podupiru iskaz svjedokinje Haibe Yaser obrana mogla komentirati, davati primjedbe i postavljati pitanja svjedocima, kao i II-okrivljenom.

13.6. Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da je bez obzira na poteškoće pod kojima je podnositeljeva obrana djelovala postojalo dovoljno uravnotežujućih čimbenika da se zaključi kako korištenje iskaza svjedokinje Haibe Yaser nije rezultiralo kršenjem podnositeljevog prava na pravično suđenje.

D. Zaključak

14. Sagledavajući predmetni kazneni postupak kao jedinstvenu cjelinu, Ustavni sud utvrđuje da podnositelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavcima 1., 2. i 4. Ustava te člankom 6. stavcima 1. i 3. točkama (a), (d) i (e) Konvencije.

14.1. Slijedom navedenoga, na temelju članaka 73. i 75. Ustavnog zakona odlučeno je kao pod točkom I. izreke.

14.2. Odluka o objavi odluke temelji se na članku 29. stavku 1. Ustavnog zakona (točka II. izreke rješenja).

Broj: U-III-3536/2020

Zagreb, 29. ožujka 2022.

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Predsjednik
dr. sc. Miroslav Šeparović, v. r.