1                      Poslovni broj: 18.UsI-1629/23-6

 

 

                                                                            Poslovni broj: 18.UsI-1629/23-6

 

                  

 

     REPUBLIKA HRVATSKA

  UPRAVNI SUD U ZAGREBU

      Avenija Dubrovnik  6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Marine Radović, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice Z. H. R., OIB: …, iz Z., koju zastupa opunomoćenik B. J., OIB: …, odvjetnik u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, …, Z., radi nepripadno primljene novčane naknade, 1. lipnja 2023.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnji ured, Klasa: UP/II-102-05/21-01/159, Urbroj: 344-116/2-21-11 od 28. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška ovog upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.              Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatski zavod za zapošljavanje, Središnji ured, Klasa: UP/II-102-05/21-01/159, Urbroj: 344-116/2-21-11 od 28. srpnja 2021. odbijena je žalba izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, P. s. Z., Klasa: UP/I-102-05/08-01/5665, Urbroj: 251-67/2-21-25 od 20. svibnja 2021., kojim je tužiteljici utvrđena obveza povrata Hrvatskom zavodu za zapošljavanje nepripadno primljene novčane naknade za razdoblje od 17. listopada 2008. do 31. prosinca 2008. u iznosu od 2.977,78 kn, ispravljeno rješenjem od 2. lipnja 2021. kojim je utvrđena visina nepripadno primljene novčane naknade u iznosu od 2.622,26 kn.

2.              Tužiteljica osporava rješenje tuženika te se poziva na rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, P. s. Z., KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-10/21-08-02 od 29. listopada 2008. godine. Za istu nije sporno da je naknadno, nakon što su prava tužiteljice bila regulirana tim rješenjem došlo do promjene činjenica na kojima se temeljilo predmetno rješenje, i to na način da je tužiteljica na sudu uspješno osporila otkaze ugovora o radu, te je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, Broj: XII Pr-… od 10. svibnja 2010. godine vraćena u radni odnos kod poslodavca P. C. d.o.o. Slijedom predmetnog presuđenja poslodavac je retroaktivno izvršio usklađenja prijava/odjava na Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, kako bi se tužiteljici evidentirao kontinuirani rad kod navedenog poslodavca od 1. lipnja 1997. godine, kada je prvi put zaposlena kod navedenog poslodavca. Nastavno navodi razloge zbog kojih smatra da nisu postojali zakonski uvjeti da se provede obnova postupka, naknadno, gotovo 11-12 godina nakon provedenog postupka. Tužiteljica ističe da je nastupila zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate. Poziva se na članak 76. Zakona o tržištu rada (NN 118/18, 32/2020) koji propisuje zastarni rok od pet godina, koji počinje teći od isteka godine u kojoj je HZZ saznao za nepripadnu isplatu. Tužiteljica ističe da je navedeni rok zasigurno istekao do 2021.g., obzirom je tuženik mogao utvrditi relevantne činjenice oko nepripadne isplate barem tijekom 2014.g., ali i ranijih godina, i to uvidom u elektronski zapis staža osiguranja, pa je petogodišnji zastarni rok za utvrđivanje nepripadne isplate do 2021. protekao.

3.              Predlaže da sud poništi rješenje tuženika.

4.              Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi navodima tužbe i tužbenog zahtjeva. Vezano za tužiteljičin navod da je nastupila zastara prava na utvrđivanje isplate jer je Hrvatski zavod za zapošljavanje zasigurno mogao utvrditi relevantne činjenice oko nepripadne isplate barem tijekom 2014. te i ranijih godina i to uvidom u elektronski zapis staža osiguranja te da je petogodišnji zastarni rok za utvrđivanje nepripadne isplate istekao do 2021 godine, ističe da je člankom 76. stavkom 1. Zakona propisano da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i pravo na povrat nepripadne isplate zastarijevaju za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a stavkom 2. istog članka je propisano da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu te je stavkom 3. propisano da zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata iz čega je razvidno da zastara potraživanja nepripadno primljene novčane naknade nije nastupila. Naime, tužiteljica je na osnovi pravomoćne sudske odluke vraćena na rad, a Hrvatski zavod za zapošljavanje je za nepripadnu isplatu saznao tek kada je imenovana podnijela novi zahtjev za novčanu naknadu 21. siječnja 2021. odnosno kada mu je, nastavno tome, dostavljena navedena presuda pa je sukladno članku 75. stavku 5. Zakona tužiteljica dužna vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade pod uvjetom da su joj uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bila nezaposlena.

5.              Slijedom navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

6.              Sud je 25. svibnja 2023. održao javnu i usmenu raspravu u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, te je time je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17., 110/21.) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka, te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7.              Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je uzeo u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, kao i činjenice koje je sam utvrdio te je izvršio uvid u spis tuženika koji sadrži podatke o činjeničnom stanju utvrđenom tijekom upravnog postupka, kao i uvid u sudski spis s ispravama priloženim tijekom spora.              

8.              Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9.              Odredbom članka 75. stavak 1. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj: 118/2018, 32/2020. – u daljnjem tekstu: Zakon) propisano je da Nezaposlena osoba kojoj je na teret Zavoda izvršena isplata ili je ostvarila neka primanja na koja nije imala pravo, dužna ih je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove.

10.              Stavkom 5. istog članka Zakona propisano je da Ako je na osnovi pravomoćne sudske odluke ili odluke poslodavca radnik vraćen na rad i počeo raditi te su mu uspostavljena prava po osnovi rada za razdoblje u kojem je bio nezaposlen, radnik je dužan vratiti Zavodu iznose isplaćene novčane naknade.

11.              Odredbom članka 75. stavak 1. Zakona propisano je da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

12.              Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu.

13.              Stavkom 3. istog članka Zakona propisano je da zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.

14.              Iz priloženog spisa predmeta proizlazi da je rješenjem P. s. Z., KLASA: UP/I-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-10/21-08-02 od 29. listopada 2008. tužiteljici utvrđeno pravo na novčanu naknadu u trajanju od 338 dana, počevši od 17. listopada 2008. do zaključno 14. studenog 2009., ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu.

15.              Nastavno, nespornim proizlazi da je tužiteljica u navedenom razdoblju vraćena u radni odnos kod poslodavca P. C. d.o.o. što proizlazi iz presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. XII Pr-… od 10. svibnja 2010.

16.              Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, P. s. Z., KLASA: UP/l-102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-67/2-21-23 od 19. svibnja 2021. obnovljen je postupak okončan rješenjem P. s. Z., KLASA: UP/l- 102-05/08-01/5665, URBROJ: 251-10/21-08-02 od 29. listopada 2008. godine, kojim je tužiteljici bilo priznato pravo na novčanu naknadu u trajanju od 338 dana, počevši od 17. listopada 2008. do zaključno 14. studenog 2009. godine, ukoliko prije isteka roka ne nastupi neki od zakonom utvrđenih razloga za obustavu isplate ili prestanak prava na novčanu naknadu. Citirano rješenje je poništeno i zamijenjeno novim rješenjem kojim je utvrđeno da Z. H. R. nema pravo na novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti počevši od 17. listopada 2008. godine s obrazloženjem da je uvidom u elektronski ispis radne knjižice utvrđeno da je imenovanoj uspostavljen staž osiguranja s danom 17. listopada 2008. godine kod poslodavca P. C. d.o.o., budući da je imenovana sudskom presudom poslovni broj: XII Pr-…, vraćena u radni odnos kod navedenog poslodavca što znači da je s danom 17. listopadom 2008., te s danom podnošenja zahtjeva na novčanu naknadu tj. 22. listopada 2008. bila u radnom odnosu, te se nije mogla smatrati nezaposlenom osobom i koristiti novčanu naknadu.

17.              Žalba protiv rješenja P. s. Z. od 19. svibnja 2021. odbijena je rješenjem Središnjeg ureda, KLASA: UP/II-102- 05/21-01/159, URBROJ: 344-116/2-21-09 od 27. srpnja 2021. čija je zakonitost potvrđena pravomoćnom presudom Upravnog suda u Zagrebu posl. br. UsI-… od 10. ožujka 2023.

18.              Dakle, kako je pravomoćno utvrđeno da tužiteljica nema pravo na novčanu naknadu jer je bila zaposlena, pravilno je utvrđeno da je predmetna naknada za razdoblje od 17. listopada 2008. do zaključno 14. studenog 2009. u iznosu od 2.622,26 kn neosnovano isplaćena, te ju je dužna vratiti pozivom na citiranu odredbu članka 75. stavak 5. Zakona.

19.              Prigovor zastare pravilno je otklonjen osporenim rješenjem sukladno citiranoj odredbi članka 76. Zakona, budući da je tuženo tijelo za nepripadnu isplatu, odnosno činjenicu njenog radnog odnosa temeljem naznačene presude, saznalo tek podnošenjem novog zahtjeva za novčanu naknadu od 21. siječnja 2021., što tužiteljica niti ne osporava.

20.              Nije osnovan prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, obzirom je tuženik pravilno primijenio propis koji je na snazi u trenutku rješavanja, odnosno u trenutku utvrđivanja nepripadno isplaćene naknade.

21.              Slijedom izloženog, osporeno rješenje se ocjenjuje zakonitim, stoga je trebalo na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u toč. I izreke presude.

22.              Nadalje, tužiteljica postavlja i zahtjev za naknadom troška ovog upravnog spora.

23.              Člankom 79. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 2.). Stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 4.).

24.              Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom je tužiteljica u cijelosti izgubila ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

 

U Zagrebu 1. lipnja 2023.

 

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec., v.r.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.