1              Poslovni broj: 1 Us I-1432/2022-8

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 1 Us I-1432/2022-8

 

 

U  I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Sofije Germovšek, u upravnom sporu kojeg je pokrenuo tužitelj L. P., iz K., ..., protiv tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, Zagreb, Jurjevska 34, radi izdavanja uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri, 29. svibnja 2023.,

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, KLASA: UP/I-200-04/22-01/3214, URBROJ: 50439-03/43-22-07 od 28. studenoga 2022.

 

Obrazloženje

 

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-200-04/22-01/3214, URBROJ: 50439-03/43-22-07 od 28. studenoga 2022. odbijen je zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: OGR-208-03/22-02/2847, URBROJ: 511-01-134-22-2 od 10. listopada 2022. za izdavanje Uvjerenja o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (certifikata) za pristup klasificiranim podacima stupnja "POVJERLJIVO" za tužitelja raspoređenog na radnom mjestu u istom Ministarstvu u okviru kojeg bi trebao pristupati klasificiranim podacima navedenog stupnja tajnosti (načelnik Policijske postaje Ozalj).

 

2. Navedeno rješenje je doneseno jer je u postupku utvrđeno, nakon što je u skladu čl. 9. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12, dalje: ZoSP) na traženje tuženika provedena obnova sigurnosne provjere III. stupnja za tužitelja od nadležne Sigurnosno-obavještajne agencije (dalje: SOA), da kod tužitelja postoji sigurnosna zapreka iz čl. 18. st. 6. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12, dalje: ZTP), odnosno postoji činjenica koja predstavlja zapreku za prijam u državnu službu, a to je da je tužitelj presudom Općinskog suda u R., u predmetu poslovni broj K-735/2019 proglašen krivim za kazneno djelo za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti i to zbog kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa iz čl. 227. st. 2. i 5. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, dalje: KZ/11) – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno tri godine, za koje još nije nastupila rehabilitacija.

 

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu, a u tužbi navodi, u bitnome, da je tuženik prilikom donošenja svoje odluke imao u vidu da kod tužitelja postoji činjenica koja predstavlja zapreku za prijam u državnu službu, ali da tuženik pri tome nije imao u vidu

da je on cijelo vrijeme od pravomoćnosti navedene kaznene presude pa do isteka kazne radio na radnom mjestu načelnika policijske postaje O. i da je radio s klasificiranim podacima te da je tijekom 2022. dobio obnovljeno rješenje za obavljanje istih poslova jer je pravna služba Ministarstva unutarnjih poslova radila u skladu sa Zakonom o policiji (Narodne novine, broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19, dalje: ZoP). S tim u vezi pojašnjava da tuženik nije primijenio pravo pravilo lex specialis derogat legi generali, odnosno prilikom donošenja odluke nije uvažio specijalni zakon ZoP budući da je on zaposlenik Ministarstva unutarnjih poslova. Smatra da je tuženik u konkretnom slučaju trebao primijeniti čl. 47. st. 6. ZoP iz kojeg slijedi da se osobe koje su osuđene za kaznena djela iz prometa počinjena s nehajem mogu zaposliti u Ministarstvu unutarnjih poslova i čl. 120. st. 2. ZoP kojim je propisano da iznimno policijskom službeniku neće prestati služba po sili zakona iako je kažnjen za kazneno djelo koje se odnosi na sigurnost prometa pod uvjetom da za to kazneno djelo nije osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora. Stoga smatra da su u konkretnom slučaju pogrešno primijenjene materijalno pravne odredbe. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika.

 

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanog rješenja s time da je dodao kako činjenica da se na tužitelja kao zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno na njegov prijam, zapreke za prijam, prava, obveze, odgovornosti i pretanak službe primjenjuje ZoP, da to nije od utjecaja na ocjenu postojanja sigurnosnih zapreka sukladno čl. 18. st. 6. ZTP. Navodi da je stoga netočan navod tužitelja da je tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo te navodi da je tuženik pravilno sukladno čl. 18. st. 6. ZTP ispitao postojanje zapreka za izdavanje certifikata propisanih čl. 49. ZDS i na temelju toga odbio zahtjev Ministarstva unutarnjih poslova za obnovu certifikata za tužitelja. Dalje se je tuženik u odgovoru na tužbu očitovao na navode tužitelja iz tužbe o pristupanju klasificiranim podacima nakon pravomoćnosti navedene kaznene presude. Tuženik je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

5. Kako su se stranke ovog spora suglasile da se spor riješi bez rasprave, a Sud je utvrdio da u sporu nije potrebno izvoditi nove dokaze, to je Sud na temelju odredbe čl. 36. t. 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS), te odredbe čl. 8. ZUS prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješio bez održavanja rasprave.

 

6. Dakle, među strankama ovog spora nije sporno da je tužitelj presudom Općinskog suda u R., poslovni broj K-735/2019 proglašen krivim za kazneno djelo za koje se postupak vodi po službenoj dužnosti i to zbog kaznenog dijela protiv sigurnosti prometa iz čl. 227. st. 2. i 5. KZ/11 – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu iz nehaja, za koje mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, uvjetno tri godine, za koje još nije nastupila rehabilitacija.

 

7. Međutim, sporno je, je li u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno je li trebalo primijeniti odredbe ZoP.

8. Na temelju razmatranja nespornih činjenica i spornih pravnih pitanja, Sud ocjenjuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

 

9. Čl. 3. Zakona o sigurnosnim provjerama („Narodne novine“, broj 85/08 i 86/12, dalje: ZoSP) propisano je da su sigurnosne zapreke kod provođenja sigurnosne provjere za pristup klasificiranim podacima utvrđene Zakonom o tajnosti podataka.

 

10. Čl. 18. st. 1. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07 i 86/12, dalje: ZTP), propisano je da pristup klasificiranim podacima imaju osobe kojima je to nužno za obavljanje poslova iz njihovog djelokruga te koje imaju izdano Uvjerenje o obavljenoj sigurnosnoj provjeri (u daljnjem tekstu: certifikat). St. 2. istog članka propisano je da su državna tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravne osobe s javnim ovlastima te pravne i fizičke osobe (u daljnjem tekstu: podnositelji zahtjeva) ovlašteni za podnošenje zahtjeva za izdavanje certifikata za zaposlenike, koji u okviru svog djelokruga bi trebali imati pravo pristupa klasificiranim podacima. St. 3. istog članka propisano je da se zahtjev za izdavanje certifikata podnosi, u pisanom obliku, Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost. Zahtjev sadrži: ime i prezime osobe, dužnost ili poslove u okviru kojih pristupa klasificiranim podacima i stupanj tajnosti za koji se traži certifikat. St. 4. istog članka propisano je da se certifikat izdaje za stupnjeve tajnosti »VRLO TAJNO«, »TAJNO« i »POVJERLJIVO« na rok od pet godina. Certifikat se ne označava stupnjem tajnosti već predstavlja neklasificirani podatak. St. 5. istog članka propisano je da certifikat izdaje Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost na temelju ocjene o nepostojanju sigurnosnih zapreka za pristup klasificiranim podacima. Postojanje sigurnosnih zapreka utvrđuje se na temelju sigurnosne provjere koju obavlja nadležna sigurnosno-obavještajna agencija. St. 6. istog članka propisano je da su sigurnosne zapreke u smislu tog Zakona: neistinito navođenje podataka u upitniku za sigurnosnu provjeru, činjenice koje su posebnim zakonom propisane kao zapreke za prijam u državnu službu, te izrečene stegovne sankcije i druge činjenice koje predstavljaju osnovu za sumnju u povjerljivosti ili pouzdanosti osobe za postupanje s klasificiranim podacima.

 

11. U čl. 49. Zakona o državnim službenicima („Narodne novine“, broj 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 38/13, 37/13, 1/15, 138/15, 102/15, 61/17, 70/19 i 98/19,  dalje: ZDS) propisane su zapreke za prijam u državnu službu. Tako je u tom članku propisano da u državnu službu ne mogu biti primljene osobe:

a) protiv kojih se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti ili koje su proglašene krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti,

b) kojima je prestala državna služba zbog teške povrede službene dužnosti, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe,

c) kojima je prestala državna služba zbog toga što nisu zadovoljile na probnom radu, u razdoblju od četiri godine od prestanka državne službe.

 

12. Čl. 47. st. 6. ZoP, na koju odredbu se poziva tužitelj, propisano je da nije dostojna za obavljanje policijske službe osoba koja je pravomoćno osuđena za kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja ili nečasnih pobuda, ili osoba koja je kažnjena za prekršajno djelo protiv javnog reda i mira s obilježjem nasilja ili za drugo prekršajno djelo koje je čini nedostojnom za obavljanje policijske službe ili osoba čije dosadašnje ponašanje, navike ili sklonosti ukazuju na nepouzdanost za obavljanje službe.

13. Čl. 120. st. 2. ZoP, na koju odredbu se također poziva tužitelj, propisano je da iznimno od st. 1. točke 2. tog članka, policijskom službeniku neće prestati služba po sili zakona iako je kažnjen za kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti ako je kazneno djelo počinio s nehajnim oblikom krivnje, u prekoračenju nužne obrane ili u krajnjoj nuždi, i to ako je kazneno djelo počinjeno prilikom primjene policijskih ovlasti ili za kazneno djelo koje se odnosi na sigurnost prometa pod uvjetom da za to kazneno djelo nije osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora – danom pravomoćnosti presude.

 

14. Ispitujući zakonitost navedenog upravnog akta tuženika, Sud je utvrdio da je isti zakonit jer je donesen na temelju pravilne primjene materijalnog prava.

 

15. Odredbe ZoP na koje se poziva tužitelj odnose se na uvjete za prijam u policijsku službu i na razloge za prestanak policijske službe. Međutim, kada je u pitanju pristup klasificiranim podacima, tada se imaju primijeniti odredbe kojima su uređeni ti podaci, a to su citirane odredbe ZTP koje upućuju na odredbe ZDS. Dakle, sigurnosne zapreke za pristup policijskog službenika klasificiranim podacima su strože propisane od uvjeta za prijam i prestanak policijske službe, što znači da policijski službenik može udovoljavati uvjetima da bude u službi ali ne mora istovremeno udovoljavati uvjetima da može pristupiti klasificiranim podacima.  

 

16. Stoga je pravilno odgovorio tuženik u odgovoru na tužbu kako činjenica da se na tužitelja kao zaposlenika Ministarstva unutarnjih poslova, odnosno na njegov prijam, zapreke za prijam, prava, obveze, odgovornosti i pretanak službe, primjenjuje ZoP, da to nije od utjecaja na ocjenu postojanja sigurnosnih zapreka sukladno čl. 18. st. 6. ZTP.

 

17. Kako nije sporno da je tužitelj proglašen krivim za kazneno djelo za koje se kazneni postupak vodi po službenoj dužnosti, to se radi o zapreci za prijam u državnu službu sukladno citiranom čl. 49. a) ZDS, pa stoga postoji sigurnosna zapreka za pristup klasificiranim podacima iz citiranog čl. 18. st. 6. ZTP.

 

18. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga Sud na temelju čl. 57. st. 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

U Rijeci 29. svibnja 2023.

 

                                                                                                                                               Sutkinja                                                                          

                                                                                                                                            Vesna Perić

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje osporavane presude (čl. 66. a i čl. 66. st. 5. ZUS).