Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj  29  Gž-527/2022-2

 

U I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lidiji Jelavić, u pravnoj stvari tužiteljice F. M. /OIB:…/, iz P.¹, vlasnica p. obrta "F.", F., koju zastupaju punomoćnici B. Č. i ostali odvjetnici u Odvjetničkom društvu Č. i p. d.o.o. u P.², protiv tuženika Đ. A. /OIB:…/, iz P.¹, kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u B., zbog smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-40/2021-9 od 15. studenog 2021., nadnevka 23. veljače 2022.,

 

 

r i j e š i o    j e

 

              I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo poslovni broj Psp-40/2021-9 od 15. studenog 2021.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

             

              III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu tuženika, kao neosnovan.

                            

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je tuženik smetao tužiteljicu vlasnicu pekarskog obrta "F." F., u posljednjem mirnom posjedu nekretnine označene kao k.č.br. 2../1 upisane u zk. ul. 2.. k.o. P.¹-Etažna knjiga Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela Poreč i to poslovnog prostora u prizemlju poslovno stambene zgrade u P.¹ označenog u zemljišnoj knjizi odnosno na planu posebnih dijelova slovom D površine cca 34 m2, na način da joj je 18. lipnja 2021., bez prethodnog upozorenja i najave isključio dovod električne energije u navedenom poslovnom prostoru /točka I. izreke/, naloženo je tuženiku uspostaviti ranije posjedovno stanje na način da odmah omogući i uključi dovod električne energije na k.č.br. 2../1 upisane u zk. ul. 2.. k.o. P.¹-Etažna knjiga Općinskog suda u Pazinu, Zemljišnoknjižnog odjela P.¹ i to poslovnog prostora u prizemlju poslovno stambene zgrade u P.¹ na adresi … označenog u zemljišnoj knjizi odnosno na planu posebnih dijelova slovom D površine cc 34 m2 /točka II. izreke/, te se tuženiku zabranjuje svako takvo i tome slično smetanje /točka III. izreke/.  

 

2. Protiv rješenja žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže odbaciti tužbu jer da je tužiteljica svoj posjed zaštitila putem samopomoći i dosuditi tuženiku troškove postupka pred sudom prvog stupnja uz naknadu troškova žalbe.

 

3. Tužiteljica u odgovoru na žalbu tuženika osporava njezine navode i predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te zahtijeva naknadu troškova odgovora.

 

4. Žalba je neosnovana.

 

5. Ovaj sud ispitao je rješenje u cijelosti jer se u cijelosti pobija žalbom, u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj : 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu : ZPP) u vezi s člankom 381. ZPP.

 

6. Nisu osnovani navodi žalbe tuženika kojima prigovara neizvođenju dokaza /ne navodeći pri tom koji to dokaz koji je predložen do zaključenja prethodnog postupka sud nije izveo/, niti su osnovani navodi žalbe prema kojima je teret dokazivanja u parničnom postupku uvijek na strani tužitelja. Naime, prema članku 220. stavku 1. ZPP, dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke a prema stavku 2. članka 220. ZPP, sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenice. A ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a ZPP). Sa tim u vezi upućuje se na članak 219. stavak 1. ZPP, koji propisuje da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. Kako je tuženik prigovorio da je tužiteljica ostvarila svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći to je on to trebao dokazati, a na tu okolnost do zaključenja prethodnog postupka je dostavio samo e-mail koji je uputio HEP-u P.² (list 31 spisa) kojim tuženik prijavljuje ponovno uključivanje električne energije od strane tužiteljice u predmetnom poslovnom prostoru bez da je s tim u vezi dostavio očitovanje HEP-a, slijedom čega je sud pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da to tuženik navedeno nije dokazao. Tuženik tek u žalbi navodi da nije obavljen uviđaj na licu mjesta pa kada bi se i uzelo da takvim navodima predlaže izvesti taj dokaz, radilo bi se o novom dokazu koji se ne može predlagati u žalbi (članak 352. stavak 1. ZPP).  

 

7. Točno je da se je sud u obrazloženju rješenja pozvao na niz odluka iz ovršnog postupka poslovni broj Ovr-5387/2020 /koji se vodi radi iseljenja tužiteljice iz predmetnog poslovnog prostora koji joj je tuženik, kao vlasnik dao u zakup jer je zakup istekao/, kako to navodi žalitelj u žalbi ali je sud obrazložio da u okolnostima u kojima u vrijeme čina smetanja /niti do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku/, ovrha iseljenjem ovdje tužiteljice iz predmetnog poslovnog prostora nije provedena tako da je u to vrijeme trajala faktična vlast tužiteljice i time njezin posjed glede stvari odnosno predmetnog poslovnog prostora sa dovodom električne energije. Pri tom se je sud pravilno pozvao na članak 19. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Narodne novine broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 30/2010., 17/2012., 143/2012., 152/2014., 81/2015.-pročišćeni tekst, 94/2017., u daljnjem tekstu: ZVDSP), prema kojem posjed traje dok traje posjednikova faktična vlast glede stvari, ali on ne prestaje, niti se prekida, ako je smetnja ili propuštanje izvršavanja posjednikove vlasti bilo po svojoj naravi samo privremeno.

 

8. Promašeni su navodi žalbe o navodno tuženiku prouzročenoj šteti jer je, prema članku 441. ZPP, raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničeno samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

 

9. Suprotno navodima žalbe odlučne činjenice pravilno su i potpuno utvrđene zbog čega ne postoji žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (članak 355. ZPP), zbog kojeg se neosnovano žali tuženik, osobito navodeći da tužiteljica ni sa čime nije dokazala da bi tuženik 18. lipnja 2021., isključio struju u predmetnoj nekretnini. Međutim, iz Zapisnika sastavljenog kod suda prvog stupnja od 30. rujna 2021. /list 29 i 30 spisa/, razvidno je da su punomoćnici stranaka učinili nespornim da je tuženik 18. lipnja 2021., isključio struju u predmetnom poslovnom prostoru u prizemlju poslovne zgrade u P.¹, koja se nalazi na nekretnini oznake k.č.br. 2../1 k.o. P.¹ - Etažna knjiga i to u Planu posebnih dijelova oznake "D".

 

10. Konačno pravilno je primijenjeno materijalno pravo sadržano u članku 20. stavku 1. ZVDSP, koji propisuje samovlasno smetanje i prema kojem je samovlast zabranjena bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Kako je tužiteljica prema stanju u vrijeme zaključenja glavne rasprave prema kojem se odlučuje, bila posjednica kojoj je posjed samovlasno smetan to je ona ovlaštena svoj posjed štiti putem suda (kao što je učinila pravovremenim podnošenjem predmetne tužbe zbog smetanja posjeda), te istaknutim tužbenim zahtjevom zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njezina posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo i tome slično smetanje (članak 22. stavak 1. ZVDSP). S obzirom da je tuženik trebao a nije dokazao da bi tužiteljica zaštitila svoj posjed silom od tuženika kao onoga koji joj je taj posjed samovlasno oduzeo /dopuštena samopomoć/, to se tuženik s tim u vezi u žalbi neosnovano poziva na članak 27. u vezi članka 21. stavka 3. ZVDSP.  

 

11. Budući tuženik ne obrazlaže žalbu u dijelu odluke o troškovima postupka to istu očito pobija iz razloga jer pogrešno drži da je on trebao uspjeti u sporu a u pogledu odluke o troškovima postupka sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

 

12. Rješavajući o žalbi, ovaj sud je osnovom članka 380. točke 2. ZPP, odlučio kao u točki I. izreke drugostupanjskog rješenja.

 

13. S obzirom da je žalba neosnovana, to je odbijen kao neosnovan i zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbe (članak 166. stavak 1. ZPP, članak 154. stavak 1. ZPP, točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

 

14. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova odgovora na žalbu, odbijen je jer isti nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP, točka III. izreke drugostupanjskog rješenja).

 

             

U Zagrebu 23. veljače  2022.