Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-579/2021-12

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja M. V. d.o.o., B., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku R. M., a on po punomoćnicima M. O. i B. M., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & O. iz Z., protiv tuženika A. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku P. A., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2022. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja M. O., odvjetnika u Zajedničkom odvjetničkom uredu M. & O. iz Z., u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, na ročištu za objavu presude 28. veljače 2022.

 

p r e s u d i o  j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. J. iz S., poslovni broj Ovrv-70/2021 od 27. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. d.o.o. da isplati tužitelju M. V. d.o.o. iznos od 5.150,34 kune (slovima: pettisućastopedeset kuna i tridesetčetiri lipe), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 29. rujna 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i da tužitelju naknadi trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.093,75 kuna (slovima: tisućudevedesettri kune i sedamdesetpet lipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na taj iznos od 27. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. J. iz S., poslovni broj Ovrv-70/2021 od 27. svibnja 2021. u dijelu kojim se nalaže tuženiku A. d.o.o. da isplati tužitelju M. V. d.o.o. više zatraženu kamatnu stopu od tri postotna poena na dosuđeni iznos glavnice od 5.150,34 kune koja teče na taj iznos od 29. rujna 2020. pa do isplate, kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena na dosuđeni trošak ovršnog postupka od 1.093,75 kuna koja teče na taj iznos od 27. svibnja 2021. pa do isplate, kao i u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 93,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

III Nalaže se tuženiku A. d.o.o. da tužitelju M. V. d.o.o. naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.012,50 kuna, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

Obrazloženje

 

1.1 Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 23. travnja 2021. javnom bilježniku S. J. iz S. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate iznosa od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika S. J. iz S., poslovni broj Ovrv-70/2021 od 27. svibnja 2021. određena je predložena na novčanim sredstvima ovršenika.

 

1.2. Kako je ovršenik (sada tuženik) prigovorio protiv tog rješenja, predmetno rješenje o ovrsi je rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-579/2021-2 od 7. srpnja 2021., stavljeno izvan snage i postupak je odlučeno nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim (točke I. i II. izreke). Predmetnim rješenjem tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i da predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka III. izreke), dok je tuženik pozvan da u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz točke III. izreke tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica (točka IV. Izreke).

 

1.3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, istaknuo kako u cijelosti osporava predmetno dugovanje, pa bi iz sadržaja prigovora tuženika proizlazilo da tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ujedno, tuženik je naveo kako izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ne predstavlja vjerodostojnu ispravu.

 

1.4. Dana 9. srpnja 2021. zaprimljen je podnesak tužitelja u kojem je isti naveo da je tuženik od tužitelja naručio uslugu popravka viličara marke Steinbock LE 16 G 100 DZ 550 te zamjenu i ugradnju dijelova na istom, a koju uslugu da je tužitelj izvršio te da je tuženiku za izvršnu uslugu ispostavio račun broj R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020. na iznos od 6.632,13 kuna. Tuženik da je zaprimio predmetni račun i da je od tužitelja zatražio popust pa da je tužitelj taj račun umanjio za iznos od 1.481,79 kuna i da potraživanje tužitelja po tom osnovu predstavlja iznos od 5.150,34 kuna. Stoga, kako tuženik nije podmirio dugovani iznos, tužitelj predlaže da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će održati na snazi platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi javnog bilježnika i naložiti tuženiku da tužitelju plati iznos od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama. Tužitelj je u prilogu predmetnog podneska dostavio radni nalog broj 4876, račun R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020., odobrenje R-1 br. 4-007-1 od 25. siječnja 2021. te je predložio da sud od Porezne uprave zatraži podatak o tome je li tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza.

 

1.5. Predmetni podnesak dostavljen je tuženiku 14. srpnja 2021. te se isti nije očitovao na navode iz podneska tužitelja.

 

1.6. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u navodima iz podneska od 9. srpnja 2021.

 

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, na ime izvršene usluge popravka viličara marke Steinbock LE 16 G 100 DZ 550 te zamjene i ugradnje dijelova na istom, sve sukladno računu R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020., odobrenje R-1 br. 4-007-1 od 25. siječnja 2021.

 

3.1. S obzirom da potraživanje tužitelja predstavlja zahtjev za isplatu iznosa od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, u konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP).

 

3.2. Naime, naprijed spomenutom odredbom članka 502. stavak 1. ZPP-a propisano je da su u postupku pred trgovačkim sudovima sporovi male vrijednosti oni sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kuna.

 

4.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao izvod iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja od 7. travnja 2021. (list 5 spisa), radni nalog broj 4876 (list 32 spisa), račun R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020. (list 33 spisa), odobrenje R-1 br. 4-007-1 od 25. siječnja 2021. (list 35 spisa) te je od Porezne uprave zatražio podatak o tome je li tuženik po utuženom računu koristio pravo na odbitak pretporeza (listovi 46-53 spisa), dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

 

4.2. Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03.), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu tužitelja zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

 

4.3. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. ZPP-a (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

 

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

              6.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sukladno računu R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020., na ime izvršene usluge popravka viličara marke Steinbock LE 16 G 100 DZ 550, kao ni to da tuženik tužitelju taj račun nije platio.

 

6.2. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti upravo utuženi iznos od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

6.3. Odredbom članka 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

 

6.4. Prema tome, ugovor o djelu je po svojoj naravi dvostranoobvezni ugovor koji stvara prava i obveze za obje ugovorne strane – izvođača i naručitelja. Obveza na strani izvođača se sastoji u tome da obavi određeni posao, a obveza na strani naručitelja se sastoji u tome da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu.

 

6.5. U podnesku od 9. srpnja 2021. tužitelj je naveo kako je tužitelj za tuženika izvršio uslugu popravka viličara marke Steinbock LE 16 G 100 DZ 550, uslugu zamjene i ugradnje dijelova na istom te da je tuženiku nakon obavljenog posla ispostavio račun R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020. na iznos od 6.632,13 kuna, koji je nakon zahtjeva tuženika umanjen za iznos od 1.148,79 kuna, tako da potraživanje tužitelja prema tuženiku sada iznosi 5.150,34 kuna. Nadalje, tužitelj navodi da tuženik nije podmirio tužitelju taj iznos.

 

6.6. Odredbom članka 31. stavak 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 55/16., 73/17. i 131/20. – dalje: OZ) propisano je da je vjerodostojna isprava, prema tom Zakonu, račun, mjenica i ček s protestom i povratnim računima kad je to potrebno za zasnivanje tražbine, javna isprava, izvadak iz poslovnih knjiga, po zakonu ovjerovljena privatna isprava te isprava koja se po posebnim propisima smatra javnom ispravom. Računom se smatra i obračun kamata.

 

              6.7. Prema tome, nisu osnovani prigovori tuženika kojima osporava ispravu na temelju koje je doneseno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

 

              6.8. Međutim, neovisno o tome, kako je ovaj postupak po prigovoru tuženika nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja prema tuženiku u iznosu od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

6.9. Uz prijedlog za ovrhu dostavljen je izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga, dok je tužitelj u prilogu podneska od 9. srpnja 2021. dostavio radni nalog broj 4876, račun R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020. te odobrenje R-1 br. 4-007-1 od 25. siječnja 2021.

 

6.10. Uvidom u radni nalog broj 4876 (list 32 spisa) utvrđeno je da je tužitelj za tuženika izvršio uslugu popravka viličara, uslugu zamjene i ugradnje dijelova na istom kao i to da je kao datum početka rada naveden 29. srpnja 2020., a datum završetka 2. kolovoza 2020.

6.11. Uvidom u račun R-1 br. 2971-07-1 od 2. rujna 2020. utvrđeno je kako je tužitelj tuženiku za izvršenu uslugu popravka viličara, kao i uslugu zamjene i ugradnje dijelova na istom, ispostavio račun na iznos od 6.632,13 kuna, s danom dospijeća 28. rujna 2020.

 

6.12. Uvidom u odobrenje broj R-1 br. 4-007-1 od 25. siječnja 2021. utvrđeno je kako je tužitelj tuženiku po predmetnom računu odobrio razliku rabata u iznosu od 1.481,79 kuna.

 

6.13. Dakle, jednostavnom matematičkom operacijom oduzimanja utvrđeno je da razlika između iznosa koji je naveden u računu od 2. rujna 2020. i rabata po odobrenju od 25. siječnja 2021. iznosi 5.150,34 kuna.

 

6.14. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga utvrđeno je kako tužitelj od tuženika potražuje upravo iznos od 5.150,34 kune, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. rujna 2020. pa do isplate.

 

6.15. Po ocjeni ovog suda, dostavljenim ispravama tužitelj je dokazao da je izvršio uslugu popravka viličara tuženika te uslugu zamjene i ugradnje dijelova, kao i svoje potraživanje u visini od 5.150,34 kuna, a koje potraživanje se odnosi na račun za izvršeni servis na vozilu u vlasništvu tuženika.

 

6.17. Uvidom u dopis Porezne uprave, Područni ured S., Ispostava S., Klasa: 410-19/21-02/6, Urbroj: 513-07-17-06/2021-2 od 24. studenog 2021., kao i priloge istom, utvrđeno je da je tuženik račun na kojem tužitelj temelji potraživanje iz ovog postupka knjižio u svojim poslovnim knjigama te da je po predmetnom računu koristio pravo na odbitak pretporeza, pa se sukladno odredbi članka 221.a stavak 1. ZPP-a smatra da tražbina tužitelja iz utuženog računa postoji, ako tuženik ne dokaže protivno.

 

6.18. Prema tome, tijekom postupka, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđeno je da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o djelu (članak 590. ZOO-a) te da se na temelju tog ugovora tužitelj obvezao tuženiku izvršiti uslugu popravka viličara, kao i uslugu zamjene i ugradnje dijelova, a tuženik se obvezao nakon izvršenog servisa platiti tužitelju naknadu za obavljeni servis i ugrađene dijelove. Iz radnog naloga koji je sadržan u spisu utvrđeno je da je tuženik predao vozilo tužitelju na servis te da je tužitelj popravak obavljao u razdoblju od 29. srpnja 2020. do 2. kolovoza 2020., kao i da je tužitelj na istom izvršio zamjenu dijelova (bljeskalice, alarma, relaisa, kabela spreja čistača) po cijenama koje su specificirane u računu od 2. rujna 2020., broj R-1  br. 2971-07-1., a koji račun je naknadno umanjen od strane tužitelja tako da sada potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 5.150,34 kuna.

 

6.19. Prema tome, kako iz svega naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj izvršio svoju obvezu iz ugovora o djelu (izvršio je servis i zamjenu dijelova na vozilu u vlasništvu tuženika), tuženik je tužitelju za izvršeni rad dužan platiti naknadu po cijenama koje su navedene u računu broj R-1 broj 2971-07-1, umanjenu za iznos rabata sukladno odobrenju tužitelja broj R-1 br. 4-007-1 od 25. siječnja 2021.

 

6.20. Iz prigovora tuženika, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, proizlazi da tuženik osporava visinu dugovanja. Međutim, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao da je prigovorio ispostavljenom računu, niti je dokazao da je tužitelju dužan platiti manji iznos od utuženog, tuženika je valjalo obvezati na plaćanje utuženog iznosa od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

 

              6.21. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije dokazao (niti je predložio izvođenje dokaza na te okolnosti) da je osporio predmetni račun, niti je osporio da je istog zaprimio i evidentirao u svojim poslovnim knjigama, odnosno kako nije dokazao da ga je vratio tužitelju radi ispravka ili dopune u pogledu njegovog sadržaja, ovaj sud smatra da je tuženik predmetni račun prihvatio kao valjan.

 

6.22. Naime, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne te na kojima temelji svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drugačije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP-a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

 

6.23. Kad sud ne uspije formirati određeno uvjerenje oslanjajući se na slobodnu ocjenu dokaza, tada dolaze u obzir pravila o teretu dokazivanja iz odredbe članka  221.a ZPP-a koja u osnovi obvezuju sud uzeti kao nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist nije bila u stanju pružiti dovoljno odgovarajućih dokaznih sredstava.

 

6.24. Stoga, kako tuženik tijekom postupka nije predložio izvođenje dokaza kojima bi dokazao da je tužitelju dužan manji iznos, odnosno da nema nikakvih dugovanja prema tužitelju, ovaj sud je primjenom odredbe članka 221.a ZPP-a smatrao da ta činjenica nije dokazana.

 

6.25. Slijedom svega naprijed navedenog, kako je ocjenom svih dokaza izvedenih tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj izvršio uslugu popravka viličara i zamjene dijelova na istom, a da tuženik tužitelju nije platio naknadu za izvršenu uslugu, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati utuženi iznos od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od prvog dana nakon dana dospijeća (29. rujna 2020.) pa do isplate (članak 29. stavak 1. i 2. ZOO-a).

 

6.26. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi kako se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

6.27. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sud je sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. J. iz S., poslovni broj Ovrv-70/2021 od 27. svibnja 2021. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 5.150,34 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. rujna 2020. pa do isplate, sve na način kako je to pobliže navedeno u izreci ove presude, pod točkom I.

 

6.28. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo održati na snazi i u dijelu kojim se tuženiku nalaže platiti tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.093,75 kuna. Predmetni trošak se odnosi na trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 75 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. – dalje: Tarife), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 750,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (187,50 kuna), kao i trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 125,00 kuna, sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 139/10.), uvećano za 25% PDV-a (31,25 kuna).

 

6.29. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.093,75 kuna.

 

6.30. Tužitelju je na taj iznos valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi (27. svibnja 2021.) pa do isplate, a koja se određuje za ostale odnose.

 

6.31. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti u dijelu kojim se tuženiku nalaže isplatiti tužitelju iznos od 93,75 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 27. svibnja 2021. pa do isplate, na ime više zatraženog troška ovršnog postupka. Naime, tužitelj nije dokazao da mu je trošak dostave i slanja obavijesti uistinu nastao pa je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u tom dijelu i zahtjev tužitelja odbiti kao neosnovan.

 

6.32. Nadalje, platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je valjalo ukinuti za više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata koje teku na glavnicu (preko pet postotnih poena do osam postotnih poena) te zakonsku zateznu kamatu koja teče na trošak ovršnog postupka (preko tri postotna poena do pet postotnih poena). Stopa zakonske zatezne kamate koja teče na iznos glavnice određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a koja se određuje za trgovačke ugovore, dok je kamatna stopa koja teče na trošak ovršnog postupka tuženiku priznata po stopi koja je propisana za ostale odnose. Po ocjeni ovog suda, obveza tuženika na plaćanje troškova ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora niti se radi o obvezi iz ugovora kojeg su sklopili trgovac i osoba javnog prava, pa je zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan u dijelu koji se odnosi na više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena).

 

6.33. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom II.

 

7.1. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa tužbenim zahtjevom, odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, u svezi s odredbama članaka 164. stavak 1. ZPP-a i 155. stavak 1. ZPP-a.

 

7.2. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

7.3. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

7.4. Po ocjeni ovog suda, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, tužitelju je valjalo priznati 75 bodova za sastav podneska od 9. srpnja 2021. (Tbr. 8.1. Tarife) te po 75 bodova za zastupanje na ročištima održanim 5. studenog 2021. i 20. siječnja 2022. (Tbr. 9.1. Tarife). Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupno 225 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati ukupno 2.250,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (562,50 kuna), odnosno sveukupno 2.812,50 kuna.

 

7.5. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19. i 92/21.).

 

7.6. Dakle, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.012,50 kuna.

 

7.8. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. stavak 2. ZPP-a.

 

7.9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom III. izreke ove presude.

 

U Splitu 28. veljače 2022.