Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

  Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 13 Povrv-227/2021-15

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

 Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Rajani Buljan, u pravnoj stvari tužitelja H.-O. d.d., Z., OIB: …, zastupanog po zakonskoj zastupnici S.-T. G., a ona po punomoćnici I. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu O., P. & P. d.o.o. iz Z., protiv tuženika H. d.o.o., S., OIB: …, zastupanog po zakonskom zastupniku H. R., a on po punomoćniku G. L., odvjetniku u S., radi isplate, nakon javne i glavne rasprave zaključene 4. veljače 2022. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja T. B., odvjetnice u S. i zamjenika punomoćnika tuženik M. P., odvjetničkog vježbenika kod G. L., odvjetnika u S., na ročištu za objavu presude 28. veljače 2022.

  

p r e s u d i o  j e

 

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se tuženiku H. d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju H.-O. d.d. zakonske zatezne kamate koje teku:

 - na iznos od 713,75 kuna od 20. veljače 2020.,

- na iznos od 5.145,46 kuna od 20. veljače 2020.

 

pa do 26. listopada 2020. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te u dijelu kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna (slovima: tisućustotridesetsedam kuna i pedeset lipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 (petnaest) dana.

 

II Ukida se plati nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim se tuženiku H. d.o.o. nalaže isplatiti tužitelju H.-O. d.d. više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 856,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) na dosuđeni trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

i

r i j e š i o  j e

 

I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu kojim je naloženo tuženiku H. d.o.o. da tužitelju H.-O. d.d. isplati iznos od 5.895,21 kuna, u roku od 15 dana.

 

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 825,00 kuna (slovima: osamstodvadesetpet kuna), u roku od 15 (petnaest) dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. veljače 2022. pa do isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, dok se za više zatraženi iznos od 2.456,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 28. veljače 2022. pa do isplate zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

  

Obrazloženje

 

1.1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 12. listopada 2020. javnom bilježniku M. P. iz S. podnio prijedlog za ovrhu protiv tuženika (ranije ovršenika), radi naplate novčane tražbine tužitelja u iznosu od 5.859,21 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te je predložio odrediti ovrhu općenito na imovini ovršenika. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. određena je predložena ovrha.

 

1.2. Kako je ovršenik prigovorio protiv tog rješenja, rješenjem ovog suda, poslovni broj Povrv-227/2021 od 24. svibnja 2021. predmetno rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage i odlučeno je postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pred ovim sudom kao stvarno i mjesno nadležnim (točka I. izreke). Ujedno, tužitelj je pozvan da u roku od 15 dana od dana primitka tog rješenja iznese sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, kao i da predloži sve dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica.

 

1.3. Podneskom od 10. lipnja 2021. tužitelj se očitovao kako je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu tužitelju platio utuženi iznos glavnice u ukupnom iznosu od 5.859,21 kuna, dok su zakonske zatezne kamate koje su tekle na taj iznos od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do dana plaćanja (26. listopada 2020.), kao i trošak ovršnog postupka ostali nepodmireni. Stoga, tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do dana plaćanja, kao i da mu plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.993,75 kuna te trošak parničnog postupka.

 

1.4. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, istaknuo kako je u cijelosti podmirio dugovanje koje je imao prema tužitelju. Stoga, predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

 

1.5. Očitujući se na podnesak tužitelja od 10. lipnja 2021. tuženik je naveo kako je predmetni podnesak poslan sudu nakon proteka roka od 15 dana pa da je tužitelj prekludiran u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza pa predlaže da sud navode tužitelja iz tog podneska ne uzme u obzir. Nadalje, tuženik je naveo kako je isti dugovanje koje je imao prema tužitelju podmirio 26. listopada 2020., a rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. P., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. da je zaprimio tek 28. siječnja 2021. Stoga, kako je tuženik predmetno dugovanje podmirio prije nego što je saznao da je tužitelj protiv njega pokrenuo ovršni postupak, tuženik da ne može biti u obvezi tužitelju platiti zakonske zatezne kamate i trošak ovršnog postupka koji je sada predmet ovog postupka pa predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak postupka.

 

2. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na iznos glavnice od 5.859,21 kuna tekle od dospijeća (20. veljače 2020.) pa do dana plaćanja (26. listopada 2020.), kao i zahtjev tužitelja za plaćanje troškova ovršnog postupka odmjerenih rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020.

 

3.1. U dokazne svrhe ovaj sud je pregledao i pročitao isprave i dokumentaciju koja je sadržana u spisu: lista dospjele, a nenaplaćene premije (list 4 spisa), izvadak iz sudskog registra za tuženika (listovi 8 i 9 spisa), karticu partnera po računima od 1. siječnja 2001. do 2. veljače 2021. (listovi 17-20 spisa), police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 3011115837 i 3011115838 (listovi 35 i 36 spisa), isprave naslovljene kao "dospijeće i zatvaranje premije po polici osiguranja" (listovi 37 i 38), promet po računu tužitelja (list 39 spisa) i potvrde o osiguranju vozila tuženika (listovi 40 i 41 spisa).

 

3.2. Tužitelj je predlagao da sud, po potrebi, provede dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem. Po ocjeni ovog suda, izvođenje tog dokaza nije potrebno jer među strankama nije sporna činjenica da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a prije zaprimanja rješenja o ovrsi, tužitelju podmirio dugovani iznos glavnice od 5.859,21 kuna, dok iznos zakonskih zateznih kamata koje su tekle od dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice do dana plaćanja nije platio. Stoga, izvođenje tog dokaza nije potrebno radi donošenja odluke u ovoj stvari.

 

4. Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

5.1. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao osiguratelj i tuženik kao osiguranik sklopili ugovor o osiguranju vozila te da je tužitelj tuženiku izdao police o osiguranju broj 3011115837 i 3011115838.

 

5.2. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj od tuženika na temelju ugovora o osiguranju zahtijevao plaćanje premije osiguranja u ukupnom iznosu od 5.859,21 kuna, s danom dospijeća od 20. veljače 2020.

 

5.3. Isto tako, među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj (ranije ovrhovoditelj) 12. listopada 2020. javnom bilježniku M. P. iz S. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate predmetnog potraživanja, kao ni to da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. određena predložena ovrha radi naplate tog iznosa i da je naloženo tuženiku (ranije ovršeniku) da tužitelju (raije ovrhovoditelju) plati trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.175,00 kuna, kao i predvidivi trošak postupka u iznosu od 818,75 kuna.

 

5.4. Nadalje, među strankama nije bilo sporno ni to da je tuženik glavnicu u iznosu od 5.859,21 kuna podmirio 26. listopada 2020., a da je naprijed spomenuto rješenje o ovrsi kojim je određena ovrha radi naplate tog iznosa zaprimio 29. siječnja 2021.

 

5.5. Među strankama nije bilo sporno ni to da je tužitelj izvršio uračunavanje plaćenog iznosa i predmetnom uplatom zatvorio glavnicu, dok su zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća (20. veljače 2020.) pa do plaćanja (26. listopada 2020.), kao i trošak ovršnog postupka ostali nepodmireni.

 

5.6. Kao sporno među strankama trebalo je utvrditi je li tuženik dužan platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na plaćeni iznos glavnice od dospijeća (20. veljače 2020.) pa do dana plaćanja glavnice (26. listopada 2020.), kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.993,75 kuna, a sve s obzirom na to da je tuženik glavnicu podmirio nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi, a prije nego što je predmetno rješenje o ovrsi zaprimio.

 

6. Najprije, za navesti je kako je, suprotno navodima tuženika, tužitelj podnesak kojim je iznio činjenice i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica podnio u roku od 15 dana od dana primitka rješenja ovog suda od 24. svibnja 2021. Naime, iz potvrde o primitku predmetnog rješenja proizlazi kako je punomoćnik tužitelja to rješenje zaprimio 28. svibnja 2021., a da je podnesak kojim tužitelj iznosi činjenice i predlaže dokaze sukladno odredbi članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP), podnesen 10. lipnja 2021. Stoga, tužitelj nije prekludiran u iznošenju činjenica i predlaganju dokaza.

 

 

7.1. Po provedenom postupku, ocjenom svih izvedenih dokaza, utvrđeno je:

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti te da je tužitelj tuženiku izdao police osiguranja broj … i …,

- da je tuženik po predmetnim policama osiguranja tužitelju bio dužan platiti premiju osiguranja u iznosu od po 5.145,46 kuna, s danom dospijeća 19. veljače 2020.,

- da je tuženik po polici osiguranja broj … tužitelju ostao dužan platiti iznos od 713,75 kuna, a po polici osiguranja iznos od 5.145,46 kuna pa da potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 5.859,21 kuna,

- da je tužitelj 12. listopada 2020. javnom bilježniku M. P. iz S. podnio prijedlog za ovrhu radi naplate predmetnog dugovanja, a da je rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. određena predložena ovrha,

- da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu i donošenja rješenja o ovrsi, a prije zaprimanja rješenja o ovrsi, tužitelju podmirio iznos glavnice od 5.859,21 kuna,

- da je predmetna uplata izvršena 26. listopada 2020., a da je tuženik rješenje o ovrsi zaprimio 29. siječnja 2021.,

- da je tužitelj izvršio uračunavanje i od uplaćenog iznosa zatvorio potraživanje koje se odnosi na odnosi na glavnicu, dok su zakonske zatezne kamate kao i troškovi ovršnog postupka ostali nepodmireni.

 

7.2. Odredbom članka 171. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21. – dalje: ZOO) propisano je da kad između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da kad nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

 

7.3. Naime, tijekom postupka je bilo nesporno da je tuženik nakon podnošenja prijedloga za ovrhu, a prije zaprimanja rješenja o ovrsi, tužitelju uplatio iznos od 5.859,21 kuna, koji odgovara iznosu glavnice pa da je tužitelj tom uplatom zatvorio dugovanje tuženika s osnova glavnice. Stoga, kao sporno trebalo je utvrditi je li osnovano potraživanje tužitelja s osnova zakonskih zateznih kamata koje su tekle na iznos glavnice od dospijeća pa do plaćanja, kao i zahtjev tužitelja za plaćanje troškova ovršnog postupka.

 

7.4. Po ocjeni ovog suda, tuženik je dužan tužitelju platiti zakonske zatezne kamate koje su tekle na iznos glavnice od 5.859,21 kuna od prvog dana nakon dana dospijeća (20. veljače 2020.) pa do dana plaćanja (26. listopada 2020.).

 

7.5. Naime, nesporno je da je tužitelj svoje potraživanje prema tuženiku temeljio na neplaćenim premijama, a koje premije je tuženik platio sa zakašnjenjem.

 

7.6. Odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano je da je dužnik koji zakasni s ispunjenjem obveze pored glavnice dužan platiti i zakonske zatezne kamate, dok je odredbom članka 29. stavak 2. ZOO-a propisano da se stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

 

7.7. Naime, samim time što tuženik nije platio utužene račune u roku za dospijeće, nastala je tuženikova obveza da tužitelju plati i zakonske zatezne kamate koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate.

 

7.8. Stoga, kako tuženik nije platio utužene račune u roku određenom za dospijeće, tuženika je valjalo obvezati da tužitelju plati zakonske zatezne kamate koje su tekle od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog iznosa glavnice pa do dana kada je glavnica plaćena.

 

7.9. Prema tome, obveza tuženika se nije sastojala samo u tome da tuženik plati dugovani iznos glavice u iznosu od 5.859,21 kuna, nego je zakašnjenjem tuženika u ispunjenju obveze nastala njegova obveza i na plaćanje zakonskih zateznih kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 1. i 2. ZOO-a u svezi s odredbom članka 183. ZOO-a.

 

7.10. Odredbom članka 183. stavak 1. ZOO-a propisano je da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom članka 29. stavak 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

 

7.11. Nakon toga, trebalo je utvrditi je li tuženik dužan tužitelju platiti trošak ovršnog postupka, a sve s obzirom na to da je tuženik glavnicu podmirio prije zaprimanja rješenja o ovrsi, odnosno prije nego što je bio upoznat s tim da je tužitelj uopće pokrenuo ovršni postupak.

 

7.12. Po ocjeni ovog suda, podnošenjem prijedloga za ovrhu nastali su opravdani troškovi ovršnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna, a koji su kao takvi odmjereni rješenjem o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S., poslovni broj Ovrv-7005/2020 od 19. listopada 2020. (list 6 spisa).

 

7.13. Naime, upravo podnošenjem prijedloga za ovrhu i donošenjem rješenja o ovrsi nastala je obveza tuženika da tužitelju podmiri i troškove koji su tužitelju nastali u postupku kojeg je morao pokrenuti da bi prisilno naplatio svoju tražbinu koju mu tuženik nije dobrovoljno ispunio u roku za dospijeće.

             

7.14. Stoga, po ocjeni ovog suda, to što je tuženik prije zaprimanja rješenja o ovrsi, a nakon pokretanja ovršnog postupka, odnosno nakon što su tužitelju nastali troškovi ovršnog postupka, podmirio iznos glavnice, ne utječe na tuženikovu obvezu da tužitelju plati zakonske zatezne kamate i nastale troškove ovršnog postupka.

 

7.15. Po ocjeni ovog suda, tužitelju osnovano pripada trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini od 75 bodova (Tbr. 10.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. – dalje: Tarifa), u svezi s Tbr. 7.1. Tarife), odnosno 750,00 kuna (1 bod = 10,00 kuna prema Tbr. 50. Tarife), uvećano za 25% PDV-a (187,50 kuna), odnosno ukupno 937,50 kuna.

 

7.16. Nadalje, tom iznosu je valjalo pridodati i trošak nagrade javnog bilježnika u iznosu od 160,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (40,00 kuna), odnosno sveukpno 200,00 kuna, sve sukladno tada važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku 142/2012., 103/2014., 118/2014. i 107/2015. – dalje: Tarifa).

 

7.17. Dakle, tužitelju osnovano pripada trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna. Na taj iznos tužitelju je valjalo priznati i zakonsku zateznu kamatu koja teče na taj iznos od donošenja rješenja o ovrsi (19. listopada 2020.) pa do isplate, po stopi koja se određuje za ostale odnose sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a. Naime, obveza plaćanja zakonskih zateznih kamata na trošak ovršnog postupka ne predstavlja obvezu iz trgovačkog ugovora pa tužitelj nema pravo na zakonsku zateznu kamatu po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, nego za tri postotna poena.

 

7.18. Kako je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, sukladno odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, pod točkom I.

 

7.19. Platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi je ukinut za više zatraženi trošak ovršnog postupka u iznosu od 856,25 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 19. listopada 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju plati više zatraženu stopu zakonskih zateznih kamata od dva postotna poena (preko tri postotna poena do pet postotnih poena) na dosuđeni trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.137,50 kuna te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

 

7.20. Po ocjeni ovog suda, tužitelju ne pripada materijalni trošak u iznosu od 37,50 kuna jer tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak uistinu nastao, kao ni predvidivi trošak u iznosu od 818,75 kuna jer je ovaj postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga pa rješenje o ovrsi nije niti postalo pravomoćno, niti je tužitelju taj trošak nastao.

 

7.21. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

7.22. S obzirom da je tužitelj povukao tužbu za plaćeni iznos glavnice, valjalo je u tom dijelu ukinuti platni nalog sadržan u ranije citiranom rješenju o ovrsi, sukladno odredbi članka 456. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbom članka 193. ZPP-a.

 

7.23. Stoga, odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

 

8.1. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova postupka pa je valjalo odlučiti i o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

8.2. Odluka o troškovima postupka donesena je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s odredbama članka 164. stavak 1. ZPP-a i članka 155. stavak 1. ZPP-a.

 

8.3. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Umješač na strani stranke koja je izgubila parnicu dužan je naknaditi troškove koje je uzrokovao svojim radnjama.

 

8.4. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je da o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

8.5. Odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ovoga Zakona koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu.

 

8.6. Naime, predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu zakonskih zateznih kamata koje su na iznos glavnice od 5.859,21 kuna tekle od 20. veljače 2020. do 26. listopada 2020., pa upravo zakonske zatezne kamate predstavljaju glavni zahtjev (članak 35. stavak 2. ZPP-a).

 

8.7. Pomoću javno dostupnog kalkulatora zakonskih zateznih kamata (www.kalkulatori.hr) utvrđeno je da visina zakonskih zateznih kamata za utuženo razdoblje iznosi 319,12 kuna.

 

8.8. Odredbom Tbr. 7.8. Tarife propisano je da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 1.000,00 kuna, neovisno o odredbi Tbr. 7.1. te Tarife, ukoliko točkama od 2. do 7. istog Tbr. za pojedine sporove i postupke nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova.

 

8.9. Prema tome, po ocjeni ovog suda, tužitelju za zastupanje u ovom postupku osnovano pripada upravo 50 bodova (Tbr. 7.8. Tarife). Kako vrijednost boda iznosi 10,00 kuna (Tbr. 50. Tarife), tužitelju je valjalo priznati 500,00 kuna, uvećano za 25% PDV-a (125,00 kuna), odnosno ukupno 625,00 kuna.

 

8.10. Nadalje, tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna, sve sukladno Tar. br. 2. stavak 2. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/2019. i 92/2021. – dalje: Uredbe) i odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18.),

 

8.11. Dakle, tužitelju je valjalo priznati ukupan trošak postupka u iznosu od 825,00 kuna.

 

8.12. Zahtjev tužitelja je valjalo odbiti kao neosnovan za više zatraženi iznos od 2.456,25 kuna.

 

8.13. Tužitelju je na dosuđeni trošak postupka od 825,00 kuna priznata i zakonska zatezna kamata, sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO-a, koja teče na taj iznos od presuđenja (28. veljače 2022.) pa do isplate (članak 30. stavak 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.)), po stopi koja se određuje za ostale odnose.

 

8.14. Rok za izvršenje činidbe određen je sukladno odredbi članka 328. ZPP-a.

 

              8.15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

             

U Splitu 28. veljače 2022.

 

Sutkinja

Rajana Buljan,v.r.

 

 Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. tog Zakona (članak 467. stavak 1. ZPP-a).