1              Poslovni broj: Gž R-38/2023-2

 

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i suca Vladimira Ferenčevića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. S. iz Z., OIB: …, zastupane po punomoćniku iz Odvjetničkog društva R. i partneri, M. R., odvjetniku u Z., protiv tuženika G. Z., OIB: …, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15785/2021-20 od 14. prosinca 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. svibnja 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-15785/2021-20 od 14. prosinca 2022.

 

II. Odbija se neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

 

                                                         Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je tako da izreka u cijelosti glasi:

 

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica I. S. iz Z., OIB … s tuženikom G. Z., OIB … sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme počev od 1. siječnja 2017. g. te se nalaže tuženiku da tužiteljici omogući obavljanje poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu i da joj tuženik naknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana." "

 

2. Pravodobnom žalbom tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da nadležni drugostupanjski sud pobijanu prvostupanjsku presudu preinači i usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, uz naknadu cjelokupnog parničnog troška tužiteljici prema troškovniku uz trošak žalbenog postupka.

 

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužiteljice u cijelosti zaključujući da se na ovaj pravni odnos kao lex speciallis primjenjuju odredbe Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine broj 86/08, 61/11, 4/18, 96/18 i 112/19: dalje u tekstu Zakon o službenicima i namještenicima"), koje odredbe imaju prednost u odnosu na Zakon o radu ("Narodne novine broj 93/14, 127/17 i 98/19 u daljnjem tekstu ZR"), a koje se odnose na postupak prijema u službu, prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika u upravnim odjelima i službama jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, kao i druga pitanja za ostvarivanja prava i obveza službenika i namještenika uređena Zakonom o službenicima i namještenicima. 

 

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

 

5.  Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

6. Prvostupanjski sud nije počinio ni daljnju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, ti razlozi nisu nejasni niti proturječni, o odlučnoj činjenici da se ne radi o činidbi trajnog karaktera vezano za primjenu odredbe članka 10. stavak 2. ZR-a postoje valjani razlozi, koji nisu nejasni ni proturječni i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

 

7. Predmet spora je utvrđenje da je između stranaka sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sa danom 1. siječnja 2017. i nalog tuženiku da tužiteljici omogući obavljanje poslova za koje ima sklopljen ugovor o radu.

 

8. Prvostupanjski sud u postupku polazi od utvrđenih činjenica:

- da je tuženik sklapao sa tužiteljicom ugovore o djelu (devet ugovora), svakih šest mjeseci u razdoblju od 1. srpnja 2017., do 30. lipnja 2021., temeljem kojih je tužiteljica obavljala poslove predstavnice G. Z. u predstavničkom uredu G. Z. u B.,

- da je tužiteljica obavljala ugovorene poslove iz članka 1. sklopljenih ugovora o djelu i druge poslove koje joj je povjerio pročelnik upravnog tijela,

- da su stranke člankom 4. ugovora ugovorile mjesečnu naknadu za obavljeni posao u neto iznosu od 16.250,00 kn, time da su stranke u stavku 2. članka 4. ugovora ugovorile da će doprinose, poreze, PDV i druga zakonska davanja podmiriti tuženik,

- da je tužiteljici isplaćivana mjesečna naknada nakon odobrenja izvještaja o mjesečnim aktivnostima od strane pročelnika tuženika,

- da je tužiteljica u uredu Predstavništva G. Z. u B. imala na raspolaganje službenu karticu sa sredstvima G. Z. i službeni mobitel i da se svake godine za predstavništvo u B. potvrđivala valjanost akreditacije koja je vrijedila godinu dana,

- da su odredbe članka 4. sklopljenih ugovora o djelu sadržavale identičnu odredbu o poslovima koje je obavljala tužiteljica, time da su razdoblju od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2020., poslovi tužiteljice koje je obavljala prošireni obzirom na predsjedavanje Republike Hrvatske, Vijećem Europske unije u šestomjesečnom razdoblju od 1. siječnja do lipnja 2020., a u kojem razdoblju je tužiteljica obavljala poslove vezano za aktivnosti i kontakte oko pripremanja predsjedavanja Republike Hrvatske Vijećem Europske unije i predstavljanja G. Z. u tom kontekstu,

- da tuženik u B. nema ustrojen ured kao ured G. Z.,

- da je istekom zakupa za poslovni prostor u B. zatvoren ured u B.,   - da zbog čega tuženik sa tužiteljicom nije ponovno sklopio ugovor o djelu za obavljanje poslova predstavnice G. Z. u razdoblju od 1. srpnja do prosinca 2021.

 

9. Prvostupanjski sud primjenom naprijed utvrđenih činjenica odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan, zaključujući da činidba iz ugovora o djelu nema elemente trajnog karaktera, da je tužiteljica u izvršavanju poslova bila samostalna, samostalno određivala dinamiku i modalitet poslova te da volja ugovornih strana nije bila da se sklopi ugovor o radu, već je tužiteljica obavljala poslove kao izvršiteljica za tuženika kao naručitelja uz naknadu (članak 519. "Zakona o obveznim odnosim Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/202, 114/2022 i 156/22) uslijed čega ne dolazi do primjene odredba članka 10. stavak 2. ZR-a.

 

10. Iako prvostupanjski sud polazeći od utvrđenih činjenica zaključuje da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredba članka 10. stavak 2. ZR-a, kao opći propis, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda na pravni odnos stranaka se primjenjuju kao lex speciallis odredbe Zakona o službenicima i namještenicima jer tužiteljica nije mogla zasnovati radni odnos samo na temelju rada, jer je prisilnim propisima bio uređen način popunjavanja radnih mjesta i zasnivanje radnog odnosa tužiteljice kao službenika u jedinici područne (regionalne) samouprave.  

 

11. Stoga, pravilno tuženik upućuje tijekom cijelog postupka da se u konkretnom slučaju na zasnivanje radnog odnosa i ostala prava službenika u jedinici područne (regionalne) samouprave kao prisilni propis primjenjuje Zakon o službenicima i namještenicima to stoga jer se radni odnos službenika i namještenika u jedinici područne samouprave zasniva rješenjem o rasporedu na radno mjesto (članak 27. Zakon o službenicima i namještenicima), temeljem plana prijema (članak 10. i 11. Zakon o službenicima i namještenicima) po provedenom natječaju (članak 17., 18., 19. i 20. Zakon o službenicima i namještenicima), a po konačnost rješenja o prijemu (članak 24 Zakon o službenicima i namještenicima).

 

12. Stoga rješenje čelnika tijela o rasporedu na radno mjesto (članak 27. Zakon o službenicima i namještenicima) je pravna osnova zasnivanja radnog odnosa u jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, a i odredbom članka 28. stavka 50. Zakon o službenicima i namještenicima je propisano da služba na određeno vrijeme ne može postati služba na neodređeno vrijeme, osim ako ovim Zakonom nije drugačije određeno.

 

13. Slijedom navedenog, bez provođenja javnog natječaja i donošenja rješenja o rasporedu na radno mjesto te primjene ostalih odredbi Zakon o službenicima i namještenicima odluka tuženika o sklapanju ugovora o radu na neodređeno vrijeme bi bila ništetna i protivna prisilnim zakonskim propisima u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

14. Zbog svega navedenog, osnovano tuženik upućuje da se u konkretnoj pravnoj situaciji tužbeni zahtjev ne može usvojiti, to stoga jer zakonske presumpcije koje se odnose na ugovor o radu (članak 10. stavak 2. ZR-a) nije moguće primjenjivati na radni odnos u upravnim tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

 

15. Zbog svega naprijed navedenog je upravo radi naprijed navedenih razloga valjalo odbiti tužbeni zahtjev, a sada i žalbu tužiteljice i potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom odredbe članka 368. stavak 2. ZPP-a.

 

16. Vezano za žalbene navode tužiteljice kojima tužiteljica upućuje da se radi o činidbama koje se trajno ponavljaju, u konkretnom slučaju da bi se radilo o ugovorima za obavljanje poslova koji se mogu smatrati ugovorom o radu (članak 10. stavak 2. ZR-a) mora biti riječ o određenoj naravi i vrsti ugovorenog rada s ovlastima poslodavca u svezi takvog rada zbog kojeg se inače sklapanju ugovori o radu (pravno shvaćane iz odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-409/2013-2 od 17. prosinca 2013., Revr-416/2018-2 od 15. srpnja 2020.) i da je postojala volja ugovornih stranka da se zbog izvršavanja obveza iz ugovora o radu zasnuje radni odnos. Kako nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 10. stavka 2. ZR-a kojim bi se smatralo da je tuženik sa tužiteljicom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme to je pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

 

17. Zbog svega navedenog valjalo je odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu prema odredbi članka 368. stavak 2 ZPP-a.

 

18. Obzirom da je tužiteljica u cijelosti odbijena sa žalbom, to nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

 

19. Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

                                                 

 

                                               Bjelovar, 18. svibanj 2023.