Poslovni broj: 37 Gž-111/2022-2

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. M. T., Ž., OIB: ..., pod 2. B. M., Ž., OIB: ... pod 3. I. P., Ž., OIB: ..., pod 4. G. R., P. - Ž., OIB: ..., pod 5. A. P., G. S., OIB: ..., pod 6. Ž. M., S., OIB: ..., pod 7. D. - Z. P., G. S., OIB: ..., svi zastupani po punomoćniku T. L., odvjetniku u S., protiv tuženica pod 1. M. G., S., OIB: ..., pod 2. N. G., S., OIB: ..., obje zastupane po punomoćniku E. Š., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu od 8. prosinca 2021. poslovni broj: Psp-88/20, 7. ožujka 2022.,

 

r i j e š i o   j e

 

Ukida se rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj: Psp-88/20 od 8. prosinca 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem u točki I. izreke odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

„Tužene pod 1/ M. G. I. pod 2/ N. G. smetale su tužitelje u posljednjem posjedu prava služnosti puta tj. pravu staze, progona stoke i kolnika preko nekretnine označene kao čest. zem. 1120, K.O. Ž., u korist nekretnina tužitelja pod 1/ M. T. označenih kao kat.čest.br. 1143 i 1141, tužitelja pod 2/ B. M. označenih kao kat. čest. br. 1142 i 1144, tužitelja pod 3/ I. P. označene kao kat.čest.br. 1121, tužitelja pod 4/ G. R. označene kao kat. čest. br. 1140, tužitelja pod 5/ A. P. označene kao kat. čest. br. 1122, tužiteljice pod 6/ Ž. M. označene kao kat. čest. br. 1116 i tužitelja pod 7/ D. - Z. P. označene kao kat. čest. br. 1116, sve K.O. Ž., time što su dana 02. lipnja 2020.godine putem treće osobe bagerom razrovale predmetni put označen kao čest. zem. 1120, K.O. Ž. u njegovom sjevernom djelu koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. geod. „S.,30.11.2020.” označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, površine 54m2, te nabacale kamenje i ostatke betona na isti, pa im se nalaže da uspostave ranije posjedovno stanje na način da uklone sve odloženo sa tog dijela puta nabacano kamenje i ostatke betona, izvrše poravnanje i armirano betoniranje puta označenog kao čest.zem.1120 K.O. Ž. koji je u vještvu stalnog sudskog vještaka A. M., dipl. ing. geod. „S.,30.11.2020.” označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-A, površine 54m2, a koje vještvo čini sastavni dio ovog rješenja, te im se ujedno zabranjuje svako takvo ili slično smetanje, sve u roku 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.”

U točki II. izreke odbijen je kao neosnovan prijedlog za određivanjem privremene mjere koji glasi:

„Određuje se privremena mjera i nalaže tuženicama da uklone kamenje i komade betona a što je odloženo na sjevernom dijelu puta označenog kao kat. čestica 1120, K.O. Ž., u roku 24 sata nakon dostave ovog rješenja.

Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnosti i ovršnosti rješenja u ovom predmetu ili do drugačije odluke suda, ako se okolnosti, zbog kojih je mjera određena, kasnije promijene tako da mjera više nije potrebna.“

 

U točki III. izreke tužitelji su dužni u roku 8 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.750,00 kn sa zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

 

2. Navedeno rješenje pravodobnom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu preinačiti pobijano rješenje na način da se tužbeni zahtjev usvoji, a podredno isto ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženice nisu odgovorile na žalbu.

 

4. Žalba tužitelja je osnovana.

 

5. Predmet postupka zahtjev je tužitelja za posjedovnu zaštitu prava služnosti puta i kolnika preko nekretnine čest.zem. 1120 k.o. Ž. kao poslužne u korist nekretnina tužitelja označenih kao kčbr. 1143, 1141, 1142, 1144, 1121, 1140, 1122 i 1116 sve u k.o. Ž. kao povlasnih, u kojem pravu tužitelji tvrde da su smetani na način da su tuženice 2. lipnja 2020. putem treće osobe bagerom razrovale dio nekretnine čest.zem. 1120 čime su onemogućile dosadašnji prolaz i provoz do njihovih nekretnina. Na temelju ocjene provedenih dokaza koje navodi u obrazloženju (pregled fotografija, čitanjem službene bilješke MUP RH, PUSD, Druga policijska postaja od 15. lipnja 2020. i od 2. lipnja 2020., očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika, čitanjem nalaza i mišljenja sudskog vještaka geodetske struke A. M. dipl.ing.geod. od 8. prosinca 2020, saslušanjem tužitelja M. T., I. P. i G. R., saslušanjem tuženice M. G. i saslušanjem svjedoka I. L., N. L. i A. J.), prvostupanjski sud utvrdio je slijedeće činjenice:

- da je sporni dio puta u cijelosti razrovan u dužini od 21 m i širini 2,5 m što je prikazano na skici lica mjesta likom omeđenim slovima A,B,C,D,E,F,G,H,I,A površine 54 m2 i fotografijama, sa zapadne strane jasno omeđen ogradnim zidom međašne parcele tuženica čest.zem. 1119 k.o. Ž. čime je onemogućen prolaz motornim vozilima i otežan prolaz pješice, dok je u nastavku prema jugu cca 30 m put u cijelosti betoniran kao i prva 3 m koja nisu razrovana;

- da je predmet spora dio javnog puta koji vodi od naselja Ž. do polja, odnosno odvojak javnog puta „P. M.“, koji je opće dostupan;

- da bi se u slučaju da dio ranije betoniranog puta ne bi bio razrovan moglo doći do poljoprivrednih nekretnina tužitelja;

- da taj put koji postoji oduvijek u istim gabaritima tužitelji i mještani koriste za kolni pristup do svojih poljoprivrednih nekretnina na kojima uglavnom imaju maslinike, kao jedini put do njihovih poljoprivrednih nekretnina;

- da je predmetni put uzbrdica, a u sjevernom dijelu je dosta velika strmina zbog čega su mještani Ž. prije otprilike 30 godina samodoprinosom betonirali taj dio puta na način da je netko dao cement, netko šljunak, netko vlastiti rad i dr.;

- da tuženice svojataju taj put iz razloga što su u zemljišnoj knjizi upisane kao vlasnice čest.zem. 1120 k.o. Ž., te su 2. lipnja 2020. angažirale bageristu koji je bagerom čekićarem razrovao dio puta;

- da predmetni put nije izgubio svoje značenje i svrhu jer je jedini put do nekretnina tužitelja i oni ga redovno koriste za dolazak do svojih nekretnina.

 

5.1. U svezi naprijed iznesenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud navodi i da je osobnim opažanjem utvrdio da se radi o javnom putu, a što je razvidno i iz preklopa satelitskog snimka i katastarske mape kojeg je vještak donio na očevid i koji je sastavni dio njegovog nalaza i mišljenja, a osim toga da je izvršio uvid u ZU 5611 k.o. Ž. koji su općedostupni podaci na službenoj internetskoj stranici Ministarstva pravosuđe RH, a time i opće poznati, i to samo u list A koji se odnosi na oznaku nekretnine, upisanu kulturu i površinu te je utvrdio da je nekretnina čest.zem. 1120 upisana pod kulturom „C. i p.“ površine 172 m2, a ujedno i da se predmetna čestica i u katastru (posjedovni list 5611 k.o. Ž.) vodi pod kulturom „C. i p.“, te pri tome ističe da se na predmet spora (č.z. 1120) ulazi s javne ulice „P. M.“ koja nosi oznaku čest.zem. 857, ZU 7431 k.o. Ž., a koja čestica se također po kulturi vodi kao „C. i p.“ površine 679 m2.

 

5.2. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud zaključuje da time što je predmetni put jasno odvojen od čest.zem. 1119 k.o. Ž. koja je ograđena ogradnim zidom i opće dostupan kao kolni put za prolaz u polje svim ljudima, tuženice nemaju ni posjed tog puta odnosno ni faktičnu mogućnost gospodarenja tom nekretninom te da ni tužitelji također nemaju posjed služnosti puta tj. staze, progona stoke i kolnika preko tog puta jer je put opće dostupan svima i zato što na javnim putevima fizičke osobe nemaju posjed, putevi se smatraju javnim dobrom u općoj uporabi, te konačno zaključuje da tužitelji ne mogu ostvariti posjedovnu zaštitu na javnom dobru pri čemu se poziva na sudsku praksu Okružnog suda u Gospiću – Gž-252/85 i Županijskog suda u Varaždinu Gž-418/03 objavljene kao sentence u knjizi Mladena Žuvele Vlasničkopravni odnosi, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, Zakon o zemljišnim knjigama, prateći propisi, pravna pravila, sudska praksa, napomene, prilozi, kazala, Zagreb, Organizator, 2014. i stajalište zauzeto na sastanku predstavnika građanskih odjela okružnih sudova s područja Hrvatske i Vrhovnog suda Hrvatske održanog u Zagrebu 26. i 27. studenog 1985. te napominje da za svojstvo javnog puta nije bitan upis u zemljišnu knjigu već stvarno korištenje u svojstvu javnog puta koji je opće dostupan svim ljudima, a što su sve razlozi zbog kojih odbija tužbeni zahtjev.

 

5.3. Privremenu mjeru prvostupanjski sud odbio je kao neosnovanu jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke za određivanje predložene mjere osiguranja iz članka 346. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH  73/17 i 131/20 – dalje u tekstu: OZ) budući tužitelji nisu dokazali ni tražbinu ni vjerojatnost postojanja opasnosti.

 

6. U žalbi tužitelji ukazuju na dio obrazloženja pobijanog rješenja u kojem prvostupanjski sud navodi da sud temeljem odredbe članka 7., članka 219., članka 221.a i članka 220. Zakona o parničnom postupku nema inkvizitorskih ovlaštenja nego je prikupljanje i izvođenje dokaza na strankama pa stoga postavljaju pitanje na temelju kojeg dokaza, a kojeg su predložile stranke, sud dolazi do zaključka da se u konkretnom slučaju radi o javnom putu. Tvrde da je takav stav suda bez uporišta u bilo kojem dokazu kojeg su stranke predložile što znači da je obrazloženje kontradiktorno, odnosno ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama i zbog čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući ne obrazlaže izvedene dokaze koje su stranke predložile. Pri tome ukazuju da ni tužitelji ni tuženici nisu isticali da se radi o javnom putu, a niti su na tu okolnost predlagali bilo koji dokaz zbog čega prvostupanjski sud proizvoljno i bez uporišta u predloženim i provedenim dokazima navodi da je očevidom na licu mjesta utvrdio da je predmet spora dio javnog puta koji vodi od naselja Ž. do polja, da je osobnim opažanjem utvrdio da se radi o javnom putu što je razvidno iz preklopa satelitskog snimka i katastarske mape koji je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka te da je to razvidno i stoga što je čest.zem. 1120 k.o. Ž. upisana pod kulturom „ceste i putovi“, a koji podaci su opće dostupni na službenoj internetskoj stranici Ministarstva pravosuđa, a time i općepoznati, te da se u katastru predmetna čestica vodi pod kulturom ceste i putovi. Proizvoljnim ocjenjuje navode obrazloženja da nemaju posjed služnosti puta tj. staze, progona stoke i kolnika preko predmetnog puta, jer je put opće dostupan svima a isto tako da tuženice nemaju faktičnu mogućnost gospodarenja predmetnim putem, a time i faktičnu vlast odnosno posjed tog puta. U tom dijelu smatraju obrazloženje kontradiktornim jer je činjenica da su tuženice prekopale predmetni put zbog čega se istim ne može prelaziti na koji način su isključile tužitelje iz posjeda prava prolaska tim istim putem.

 

7. Osnovano tužitelji sadržajem žalbe ukazuju da je prvostupanjski sud time što je na temelju dokaza koje ni jedna od parničnih stranaka nije predložila već ih je sam pribavio nakon zaključenja glavne rasprave 8. srpnja 2021., a kako je to razvidno iz stanja spisa predmeta u kojem su iza lista 92 spisa priložene neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige za nekretninu 1120 upisanu u zk.ul. 5611 k.o. Ž. od 7. prosinca 2021. i neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista br. 5611 za kčbr. 1120 k.o. Ž. od 7. prosinca 2021., i na tim provedenim dokazima utvrđenim činjenicama o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi članka 7. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 – dalje u tekstu: ZPP), a ujedno je povrijeđeno pravo tužitelja na pravično suđenje  iz članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 8/98 – pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 – pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 – pročišćeni tekst, 55/01 – ispravak, 76/10 i 5/14 – dalje u tekstu: Ustav RH).

 

8. Ukoliko bi se i uvažilo da su izvadak iz zemljišne knjige i posjedovni list za predmetnu nekretninu relevantni dokazi, prvostupanjski sud pogrešno je zaključio da se radi o javnom putu iz razloga što je kao kultura kčbr. 1120 navedena „C. i p.“ jer ta kultura automatski ne znači da se radi o javnom dobru u općoj uporabi. Prvostupanjski sud pod točkom 14. obrazloženja pobijanog rješenja navodi da sud u posjedovnoj parnici ne može raspravljati pitanje vlasništva pa tako ne može raspravljati je li predmetni put javno dobro u općoj upotrebi u vlasništvu Grada S. i je li oformljivanjem javnog puta prestalo vlasništvo fizičkih osoba bez obzira na upis u zemljišnu knjigu, no unatoč tome predmetnoj nekretnini daje značaj općeg dobra u javnoj uporabi utvrđujući da je od susjedne nekretnine tuženica kčbr. 1119 k.o. Ž. ograđena ogradnim zidom, da je opće dostupan za prolaz svim ljudima, dakle da se slobodno koristi kao kolni put za prolaz u polje, da tužene nemaju posjed tog puta tj. nema faktičnu mogućnost gospodarenjem tom nekretninom a da ni tužitelji nemaju posjed služnosti puta tj. staze, progone stoke i kolnika preko predmetnog puta jer je put opće dostupan svima.

 

8.1. Obzirom na naprijed iznesena utvrđenja prvostupanjskog suda valja navesti da nije na sudu da o određenoj nekretnini daje značaj javnog dobra u općoj uporabi tim više što ni tužitelji ne tvrde da bi se radilo o javnom putu već priznaju višu vlast tuženica na toj nekretnini te i sami tvrde da imaju samo pravo služnosti staze i kolnika na nekretnini tuženica kao poslužnoj nekretnini a u korist svojih nekretnina pobliže navedenih u izreci kao poslužnih nekretnina. Termin javni put koji upotrebljava prvostupanjski sud nije termin koji bi poznavao Zakon o cestama ("Narodne novine" broj: 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19 i 144/21 – dalje u tekstu: ZC) kojim se uređuje pravni status javnih cesta i nerazvrstanih cesta, način korištenja javnih cesta i nerazvrstanih cesta i dr. Nedvojbena je činjenica da je predmetna nekretnina u vlasništvu tuženica te da ni prema posjedovnom listu br. 5611 za k.o. Ž. nema status javnog dobra u općoj uporabi, a niti se takav status ne utvrđuje od strane suda pa ni kao prethodno pitanje u parnici u kojoj tuženici zahtijevaju posjedovnu zaštitu prava služnosti u kojem pravu su smetani od strane vlasnika poslužne nekretnine. Točno je da se na nekretnini koja predstavlja put i ima status javnog dobra u općoj uporabi ne može steći posjed prava služnosti zbog čega se na takvoj nekretnini ne može pružiti posjedovna zaštita, međutim u konkretnom slučaju predmetna nekretnina nema status javnog dobra u općoj uporabi pa praksa na koju se poziva prvostupanjski sud nema primjene u konkretnom slučaju. Prvostupanjski sud navodi da je sporni dio puta odvojak javnog puta „Put Marina“ oznake čest.zem. 857 zk.ul. 7431 k.o. Ž. za što također nema uporišta u provedenim dokazima pri čemu ispušta iz vida da je ta nekretnina u vlasništvu jedinice lokalne samouprave – G. S..

 

9. Zbog ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka te da zbog pogrešnog pravnog pristupa da za svojstvo javnog puta nije bitan upis u zemljišnu knjigu, prvostupanjski sud nije utvrđivao sve odlučne činjenice pa tako niti da li su svi tužitelji aktivno legitimirani zahtijevati posjedovnu zaštitu, a niti se to može utvrditi iz provedenih dokaza, pa tako niti iz skice geodetskog vještaka iz koje nije razvidan položaj svih nekretnina za koje tužitelji tvrde da su dolazili do njih preko sporne čkbr. 1120 k.o. Ž., valjalo je usvojiti žalbu tužitelja i na temelju članka 369. stavka 1. ZPP ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

10. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će uvažavajući naprijed izneseno pravno shvaćanje ovog suda o pravnom statusu predmetne nekretnine u vlasništvu tuženica na kojoj su prema tvrdnjama tužitelja tuženice izvršile smetanje njihovog prava posjeda služnosti puta i staze, ponovno na novoj glavnoj raspravi provesti sve već provedene dokaze radi utvrđenja svih odlučnih činjenica. U novoj odluci ujedno će odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

 

U Varaždinu 7. ožujka 2022.