Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku                                                                                        Gž Ovr-6/2022-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

              Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu pojedincu Toniju Šantiću, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja: A. D. S.A., V. V. L., L., upisano u registar trgovine i kompanija L. pod brojem RCS B 204.416, OIB: …, koga zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv ovršenika: F. S., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, rješavajući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj Ovr-290/2020 od 24. studenoga 2021., dana 8. ožujka 2022.

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku broj Ovr-290/2020 od 24. studenoga 2021.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja, kojim je odbijen „ovršenikov prigovor prava na dom podnesen ovome sudu dana 23. studenoga 2021.“, žalbu je podnio ovršenik zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u smislu žalbenih navoda ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Žalba nije osnovana.

3. Iz pobijanog rješenja i podataka u spisu predmeta proizlazi:

- da je rješenjem o ovrsi od 18. kolovoza 2020. određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja i to na temelju ugovora o namjenskom kreditu od 7. rujna 2000. kojim je radi osiguranja novčane tražbine iz kredita zasnovano založno pravo na nekretnini u vlasništvu ovršenika,

- da je rješenjem od 28. listopada 2020. godine odbijen prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe,

- da je ovršenik u žalbama protiv tih rješenja istakao da je ovrha određena na jedinoj nekretnini u njegovom vlasništvu u kojoj stanuje,

- da su rješenjem ovog drugostupanjskog suda broj Gž Ovr-544/2020 od 18. veljače 2021. odbijene žalbe ovršenika uz obrazloženje da je “sklapanjem ugovora o kreditu ovršenik dobrovoljno koristio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te je na taj način izričito pristao da se tražbina iz ugovora može namiriti prodajom založene nekretnine, slijedom čega je bio svjestan mogućnosti pokretanja ovršnog postupka ukoliko taj kredit ne otplati pa se u konkretnom slučaju ne radi o narušavanju pravične ravnoteže među strankama u smislu članka 80.b stavaka 2. i 3. OZ.”,

- da je ovršenik dana 23. studenoga 2021. prvostupanjskom sudu dostavio podnesak nazvan “Prigovor prava na dom”, u kojem je ponovo istakao da je nekretnina koja je predmet ovrhe njegova jedina nekretnina u kojoj stanuje, odnosno, da predstavlja njegov dom u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

4. Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je odbio ovršenikov prigovor prava na dom, uz obrazloženje da je sklapanjem ugovora o kreditu ovršenik dobrovoljno koristio predmetnu nekretninu kao instrument osiguranja kredita te je na taj način izričito pristao da se, u slučaju neispunjenja obveza po ugovoru o kreditu, tražbina iz ugovora može namiriti prodajom založene nekretnine u ovršnom postupku, slijedom čega da se u konkretnom slučaju „ne radi o narušavanju pravične ravnoteže među strankama u smislu odredbi čl. 80. b st. 2. i 3. OZ-a kao niti o povredi prava na dom zajamčenog čl. 8. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, pa se ovršenik ne može protiviti predmetnoj ovrsi navodeći da predmetna nekretnina služi za njegovo stanovanje te da je ona njegov jedini dom obzirom da je vlastitom odlukom pristao tražbinu ovrhovoditelja osigurati upravo tom nekretninom.“

5. Po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, prigovor povrede prava na dom se u ovršnom postupku može istaći samo u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne predstavlja samostalni prigovor izvan sustava pravnih lijekova o kojem bi sud trebao meritorno odlučiti.

6. U ovom predmetu ovršenik je u žalbi protiv rješenja o ovrsi već istakao prigovor povrede prava na dom, o kojem je odlučeno naprijed navedenim rješenjem ovog drugostupanjskog suda. Stoga, podnesak ovršenika od 23. studenoga 2021. u kojem ponovo ističe taj prigovor, predstavlja ponovnu žalbu protiv rješenja o ovrsi, koju je trebalo odbaciti.

7. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, niti je pobijano rješenje doneseno uz neku od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a odbijanjem žalbe, umjesto njezinim odbacivanjem nije povrijeđen zakon na štetu žalitelja, valjalo je žalbu ovršenika odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19) u vezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Šibeniku, 8. ožujka 2022. godine